Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

78
O prevlasti povijesnog nerazuma
čine se, svodljivi su na “samo” deset primjera, iako međusobno
nisu uvijek komplementarni, a ponekad su i kontradiktorni,
dok se poneki, pak, suštinski međusobno razlikuju,
iako su periferno podudarni.
Pokušaj njihova grupiranja prema sličnosti sadržaja daje
jednu skupinu od četiri i dvije skupine od tri učenja. Među
njima je osnovno ono o narodu najstarijem, kojemu je dodatno
ono o narodu koji je porijeklom iz regije najstarijih
poznatih razvijenih civilizacija, dok je kontradiktorno ono o
narodu autohtonom. Kako nas ovdje zanimaju one pojave
kao skup tvrdnji koje nastoje sugerirati rješenja o svakojakim
pitanjima etnogeneza (za ovog autora uvijek vrhunski
sumnja vrijednih), zadovoljimo se napomenom da među
nekadašnjima narodima bivše druge/socijalističke Jugoslavije
ima onih koji tvrde da su iz Iraka ili Irana ili sa Kavkaza,
pri čemu svaki od njih u tome vidi neku prednost kojom
povremeno svoju javnost nastoje obradovati uvjetni proučavatelji,
a ponekad i veoma visoki političari. A kada je o
autohtonosti riječ, već je nekoliko arheoloških timova više
balkanskih naroda pronašlo ostatke svojih predaka kao
najstarijeg stanovništva.
U drugoj skupini zasigurno je temeljna teza o narodu koji
bira Carstvo Nebesko. Ona je, inače, višestrukih značenja,
ali dovoljno je zadržati se na njenom sadržaju o spremnosti
da se do posljednjega izgine za domovinu. Sadržajno ova
teza nije povijesna, ali su povijesne, uz motiv i vrijeme nastanka,
njene uporaba i, posljednjih više od deset godina,
zlouporaba, nastala potiskivanjem onih povijesnih iskustava
kada se pojedino vodstvo u potpunosti ponašalo u skladu s
mogućnostima i datim prilikama. U istom sklopu zlouporabe
ili nepromišljenih sugestija treba sagledati i teze o
narodu izabranom (da preporodi svijet ovoga doba!) i o