Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

11.12.2012 Views

76 O prevlasti povijesnog nerazuma vanima, ali su, usporedo, česti i u govoru poluobrazovanih, izazivaju radoznalost, privlačni su i naivnosti neznanja, dakle zahvaćaju i veoma niske slojeve. Međutim, oni su samo osnovni materijal u čudnovatome i čudovišnom spletu kojekakvih sadržaja, alogičnosti, kontradiktornosti, izmišljanja, apsurda, pojednostavljenih logičkih trikova, utjerivanja činjenica u pretpostavljenu tezu, pogrešnih čitanja, poluznanja korisnih u pribavljanju bilo kakva legitimiteta praznogovora. Koriste se, pri tome, bijele mrlje (tj. slučajevi kada svaka ozbiljnost zastane i prizna da je nemoćna nešto tvrditi) da se iskaže izmišljeno ili ponudi pseudologički zaključak. Kombinira se nasuprot znanjima i logici tvrdeći nedokazivo u nadi da je tvrdnja neprovjeriva, pri čemu se, prije svega, računa na uspjeh kod neobaviještenih ljudi. Često se čini da je u pitanju namjera unošenja pometnje u mišljenje: Herostrat je zapalio Aleksandrijsku knjižnicu sa spisima u kojima su bili dokazi o narodu najstarijem! Ako se, pak, uzme ime Friedrich Barbarosa i od njegova posljednjeg dijela, inače talijanske riječi, odbaci slovo a, koje je za kombinatora “slavenski sufiks”(!), tvrdi se da se time dobiva jedno od osobnih imena Lužičkih Srba i zaključuje kako je taj car Lužički Srbin, a odmah time, čini se, i Srbin, koji je, dakle, sa Stefanom Nemanjom stoga mogao poduže satima razgovarati u četiri oka (usputno, car se zvao Friedrich I. von Staufer, na njemačkom jeziku mu je nadimak der Rotbart, suvišni “slavenski” dodatak a je uobičajeni nastavak prvoga lica jednine skupine talijanskih imenica ženskog roda, itd., itd.). Ima ih koji bi prisvajali i sve ranije kulture koje su na datom tlu postojale (Lepenski Vir, vinčanska kultura; na jednome međunarodnom skupu tvrdi se da je sve što je ostalo od prošlosti na tlu nove države njeno nacionalno, ali se ne kaže kako i zašto; ostaje bez

Andrej Mitrović 77 odgovora i podsjećanje na samostalnu kulturnu važnost rimskih ostataka za cijeli svijet; iz druge nove države uporno, pak, tvrde da je cijela historija koju personificira Aleksandar Veliki samo učinak predaka današnjih žitelja; arheolozi iz različitih ovdašnjih zemalja pronalaze grobove samo svojih prapredaka u pravremenima balkanskog tla...). 1 Kada je nacionalizam svjesno stupio na povijesnu scenu u 19. stoljeću, kulturni su radnici marljivo, uporno i stalno sa sve većim znanjima tragali za svojima istinskim precima, najpažljivije razlikovali njihov učinak od učinka predaka drugih naroda, izučavali odnose, točno znali za beskrajnu kulturnu i moralnu, također identifikacijsku vrijednost neosporno istinito njihovoga, poštovali tuđe... Potkraj 20. stoljeća je, pak, na djelu otimanje, zaslijepljenost zadrtošću, nekakav imperijalistički pohod u prošlost. Tužna groteska, značajna beskrajno kao pokazatelj razaranja uma, jesu tvrdnje izricane na televiziji zemlje inicijalnog potresa, naime ništa manje nego da su Etrušćani Srbi (dakle, tvrdilo se čak više od neistine da su, primjerice, Srbi potomci Etrušćana). Danas se može pročitati i da su u rana vremena preci današnjih Srba rasprostrli svoja naselja od Crnoga mora do Skadinavije i Velike Britanije, da potječu od onoga Nojeva brata čije ime počinje sa slovom S, da više starih imena u Iraku, koja počinju istim slovom, neoborivo svjedoče o porijeklu naroda koji nastanjuje tu zemlju... Navedeni primjeri nagovješćuju pravu navalu kvaziučenja. Moguće ih je beskrajno nabrajati, no to i nije potrebno jer, 1 Nasuprot prisvajanjima kultura stoji javno zastupano gledište D. Srejovića, jednoga neosporno velikog arheologa, koje se, parafrizirajući, može svesti na sljedeće: Treba biti ponosan što se živi na tlu toliko bogatome ranijim učincima kultura drugih naroda.

76<br />

O prevlasti povijesnog nerazuma<br />

vanima, ali su, usporedo, česti i u govoru poluobrazovanih,<br />

i<strong>za</strong>zivaju radoznalost, privlačni su i naivnosti neznanja,<br />

dakle <strong>za</strong>hvaćaju i veoma niske slojeve. Međutim, oni su<br />

samo osnovni materijal u čudnovatome i čudovišnom spletu<br />

kojekakvih sadržaja, alogičnosti, kontradiktornosti, izmišljanja,<br />

apsurda, pojednostavljenih logičkih trikova, utjerivanja<br />

činjenica u pretpostavljenu tezu, pogrešnih čitanja, poluznanja<br />

korisnih u pribavljanju bilo kakva legitimiteta praznogovora.<br />

Koriste se, pri tome, bijele mrlje (tj. slučajevi<br />

kada svaka ozbiljnost <strong>za</strong>stane i prizna da je nemoćna nešto<br />

tvrditi) da se iskaže izmišljeno ili ponudi pseudologički<br />

<strong>za</strong>ključak. Kombinira se nasuprot znanjima i logici tvrdeći<br />

nedokazivo u nadi da je tvrdnja neprovjeriva, pri čemu se,<br />

prije svega, računa na uspjeh kod neobaviještenih ljudi.<br />

Često se čini da je u pitanju namjera unošenja pometnje u<br />

mišljenje: Herostrat je <strong>za</strong>palio Aleksandrijsku knjižnicu sa<br />

spisima u kojima su bili dokazi o narodu najstarijem! Ako<br />

se, pak, uzme ime Friedrich Barbarosa i od njegova posljednjeg<br />

dijela, inače talijanske riječi, odbaci slovo a, koje je <strong>za</strong><br />

kombinatora “slavenski sufiks”(!), tvrdi se da se time dobiva<br />

jedno od osobnih imena Lužičkih Srba i <strong>za</strong>ključuje<br />

kako je taj car Lužički Srbin, a odmah time, čini se, i Srbin,<br />

koji je, dakle, sa Stefanom Nemanjom stoga mogao poduže<br />

satima razgovarati u četiri oka (usputno, car se zvao Friedrich<br />

I. von Staufer, na njemačkom jeziku mu je nadimak der<br />

Rotbart, suvišni “slavenski” dodatak a je uobičajeni<br />

nastavak prvoga lica jednine skupine talijanskih imenica<br />

ženskog roda, itd., itd.). Ima ih koji bi prisvajali i sve ranije<br />

kulture koje su na datom tlu postojale (Lepenski Vir,<br />

vinčanska kultura; na jednome međunarodnom skupu tvrdi<br />

se da je sve što je ostalo od prošlosti na tlu nove države<br />

njeno nacionalno, ali se ne kaže kako i <strong>za</strong>što; ostaje bez

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!