Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

74
O prevlasti povijesnog nerazuma
Oni”). Misaone su pretpostavke o nama i njima svoj vrhunac
izražavale sugestijom isključivih vrijednosti – o apsolutno
vrijednom i apsolutno nevrijednom – koje su, uz
ostalo, predmnijevale da je naša povijest bolja, slavnija itd.
od njihove. Unatoč tome negiranja nisu išla tako daleko da
bi se partner potpuno isključio iz povijesti, iako je i to
podrazumijevala najzadrtija varijanta klasnog pristupa. U
svakom slučaju vrednovanje je načelno bilo političko, pa je
kao takovo i korišteno u političkoj propagandi, borbi..., a
potom i putem negativnih ocjena povijesti onoga drugoga.
Priznavano je samo mjerilo koje je potvrđivalo povijesnu
vrijednost nas.
Povijest Mi i Oni je, gledano teorijski, u stvari psihološko
oružje s mnogostrukom uporabom “u našoj borbi s njima”.
Ona pretpostavlja važnost kolektiva i njegovu nadmoć nad
pojedincem: razum jednostavno mora prihvatiti odrednicu,
koja je i upozorenje, da su Oni neprijatelj, koji je još
predstavljen i kao vječan i beskrajno zao, dakle praneprijatelj.
Njegova vječno takva uloga čini ga mističnim, što još
i uvećava razliku i dodatno potiče da borba s njime mora ići
do krajnjih konsekvenci. Prošlost kao nekdašnje, time, u
sadašnjoj stvarnosti, i nepostojeće, a ipak živo u psihološki
kolektivnome i pojedinačnom, predstavljena je, u tom sklopu,
kao područje gdje je prebivao, gdje prebiva i gdje će
prebivati neprijatelj (valjda ipak samo do “pobjede svjetskog
komunizma”). Sve navedeno, već samo po sebi,
objašnjava zašto se pritom ne može računati na trezveno
mišljenje. Otuda proizlazi da povijesno služi psihološkopropagandnome
za potiskivanje razumnosti. Zamjenica Mi,
u tom kontekstu, izražava iznimno usko, načelno neobjektivno
i agresivno kolektivno, dakle ono što je tipično za
oba totalitarizma 20. stoljeća, i za komunistički i za na-