Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

1. Polazišta
Tema ove skice nije historiografija nego premoć povijesno
iracionalnoga u, Jaspers bi rekao, duhovnim prilikama vremena.
No, ono što ću reći proizlazi prije svega iz činjenice
da sam s onoga područja na kojemu se u jesen 1987.
dogodio rušilački politički potres, koji se još nije smirio,
iako je u međuvremenu smanjen krug njegova dosega, a
aktivirana se njegova regionalna žarišta postupno isključuju,
iako usporedo nastaju i nova na drugim mjestima.
Političkim potresima izazvana kriza je dugotrajna te je, mada
se njena ranija žarišta gase, a nova pale, i nadalje prisutna,
uz lokalna svojstva i mijene u intenzitetu iskazivanja.
Njena snažna aktualnost za kolektivno povijesno mišljenje
određena je, inače, uzburkano ključajućim nacionalizmom,
s nasiljem njemu svojstvenim od sredine 20. stoljeća. Pojave
o kojima govorim su veoma uočljive na za krizu inicirajućemu
i još nikako smirenom tlu, a njihova obrada,
koliko sam mogao uočiti preko plota, šire je zanimljiva.
Pripadam povjesničarima koji cijene čovjekovu sposobnost
spoznaje historije kao dijela istog svijeta čije različite druge
dijelove proučavaju, na svoj način, prirodne, društvene i
ostale humanističke znanosti. Prisjećam se, pritom, suvremenoga
indigniranog odbacivanja partijnosti u historiografiji.
Proizvoditi znanja, pak, kulturna je djelatnost i u historiografiji
i mimo nje. Učinak znanja je široko plodonosan i
kulturno djelatan: kultura je, naime, angažirana već time
što znanje uopće postoji, pri čemu znanja proizišla iz historiografije,
koja je vjerna svojoj svrsi da saznaje, nude ra-