Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja
Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja
60 Prošlost, povijest i društvo nacije ili su, pak, s njom izjednačeni. Vrhunac nacionalne povijesti je stvaranje nacionalne države, svejedno u kojemu obliku i uz koju cijenu. Modeli nacije i nacionalne države preuzeti su od Zapadne i Srednje Europe te nametnuti regiji, koja je, pak, slijedila drugačiji razvojni put od Zapadne i Srednje Europe. Kombinacija njemačkog poimanja nacije (kao zajednice po porijeklu) i francuskog poimanja države (država kao centralistička poslovnica) u regiji, koja je obilježena ekstremnom etničkom mješavinom, vodila je gotovo neizbježno u katastrofe 20. stoljeća. Najnovija povijest Jugoistočne Europe drugačije bi protekla da se francusko poimanje nacije (nacija kao politička zajednica) kombiniralo s njemačkim poimanjem države (država kao federacija). No takav je pokušaj iniciran samo jednom, u drugoj, socijalističkoj jugoslavenskoj državi, i došao je prekasno, uslijedio pod krivim političkim okolnostima, a elita ga je provela bez oduševljenja, odnosno 60-ih godina 20. stoljeća dalekosežno je od njega odustala, ako ga nije i suzbila. Povjesničari su u procesu izdvajanja uvijek nanovo pridonosili snaženju konflikta. To se može objasniti upravo na primjeru rane Jugoslavije. Naravno nije riječ o svim povjesničarima, no više ih je nego dovoljno. Usto, kada se netko izvana bavi poviješću regije, često je suočen s argumentom “da jedan stranac ne može općenito shvatiti probleme” u Jugoistočnoj Europi. Taj sam prigovor već dovoljno često čuo. Ali zašto to mora biti tako? Nerazumijevanje može uslijediti iz dva razloga. Ponajprije zbog manjka informacija. No, taj manjak nije načelni problem, jer informacije koje nedostaju mogu se nadoknaditi. Drugačije je s interpretacijom ili tumačenjem informacija. Tu u biti može doći do prividno ili stvarno nerazrješivih razilaženja u mišljenju. Ne može se raspravljati u detalje o cjelovito-egzistencijal-
Holm Sundhaussen 61 nome pogledu na prošlost, sadašnjost i budućnost. Moguće je samo prihvatiti ga u cijelosti ili ga, pak, odbaciti. Ni o pitanjima vjerovanja ne može se smisleno raspravljati. Prošlost kao mit ne podliježe racionalnoj i analitičkoj raspravi. Glorificiranje srednjovjekovnih feudalnih država (koje su za većinu pučanstva često bile samo tlačiteljske), ocrnjivanje strane vladavine (koja je često bila podnošljivija negoli prethodni društveni poredak), mitovi o žrtvama i starosti različitih naroda, samovoljno diferenciranje indogenih i alogenih skupina stanovništva, sustavno konstruirana mržnja prema strancima, srednjovjekovne predstave o čistoći društvenog tijela, inzistiranje na historijskim pravima koja su u opreci s pravima samoodređenja, proizvoljno ophođenje s historijskim vremenom (njegovom ekstrakcijom i kontrakcijom) – sva ta ahistorijska saznanja i teze o prošlosti i vremenu imaju isto tako malo zajedničkoga s poviješću kao i znanost s mitom. Što se, dakle, može ili još treba učiniti? Naravno, svakom društvu je dopušteno njegovati svoje mitove te očekivanja od sadašnjosti i budućnosti koja iz toga proizlaze, stremiti ka centraliziranoj državi te koristiti etnički čisti nacionalizam kao instrument mobilizacije. No, mora postojati i svijest o posljedicama takva čina. Jer, prvo, postoji jasno prepoznatljiva negativna korelacija između nacionalizma i civilnog društva: snažni nacionalizam ukazuje na slabost civilnog društva, i obrnuto: razvijenije civilno društvo umanjuje mogućnosti nacionalizma. Bogata i razvijena društva sadašnjosti gotovo su posve pluralistička i multikulturalna (pa čak i ako to sama osporavaju). Tendencija ka multikulturalnosti i dalje se pojačava u tijeku globalizacije (sviđalo nam se to ili ne). Samo siromašna i nerazvijena društva mogu si još, dakle, priuštiti homogenost.
- Page 10 and 11: 10 Uvodne napomene Iz tih je razlog
- Page 12 and 13: 12 Uvodne napomene RH) i urednicom
- Page 14 and 15: 14 Uvodne napomene - M. Bjelajac, J
- Page 16 and 17: 16 Uvodne napomene značajniji od n
- Page 19 and 20: “Zašto uvijek započinjati od Ad
- Page 21 and 22: Hans-Georg Fleck 21 Očevidno je pr
- Page 23 and 24: Hans-Georg Fleck 23 nosti, u prolje
- Page 25 and 26: Hans-Georg Fleck 25 u prvome koraku
- Page 27 and 28: Hans-Georg Fleck 27 neostvarivim. S
- Page 29 and 30: Hans-Georg Fleck 29 Prije no što s
- Page 31 and 32: Hans-Georg Fleck 31 voljne težnje
- Page 33 and 34: Hans-Georg Fleck 33 mi to pokušava
- Page 35 and 36: Hans-Georg Fleck 35 drei weitere Ko
- Page 37: Hans-Georg Fleck 37 historians and
- Page 41 and 42: O povijesti, ali još više o onome
- Page 43 and 44: Stjepan Mesić 43 Pritom je počinj
- Page 45 and 46: Stjepan Mesić 45 će ga biti. Taj
- Page 47 and 48: Stjepan Mesić 47 the future. But,
- Page 49: Holm Sundhaussen ..................
- Page 52 and 53: 52 Prošlost, povijest i društvo k
- Page 54 and 55: 54 Prošlost, povijest i društvo
- Page 56 and 57: 56 Prošlost, povijest i društvo Z
- Page 58 and 59: 58 Prošlost, povijest i društvo I
- Page 62 and 63: 62 Prošlost, povijest i društvo D
- Page 64 and 65: 64 Prošlost, povijest i društvo D
- Page 66 and 67: 66 Prošlost, povijest i društvo m
- Page 69: Andrej Mitrović ..................
- Page 72 and 73: 72 O prevlasti povijesnog nerazuma
- Page 74 and 75: 74 O prevlasti povijesnog nerazuma
- Page 76 and 77: 76 O prevlasti povijesnog nerazuma
- Page 78 and 79: 78 O prevlasti povijesnog nerazuma
- Page 80 and 81: 80 O prevlasti povijesnog nerazuma
- Page 82 and 83: 82 O prevlasti povijesnog nerazuma
- Page 85 and 86: Neznanje je moć! To je jedno od tr
- Page 87 and 88: Branka Prpa 87 se takav sustav neć
- Page 89 and 90: Branka Prpa 89 svih dosadašnjih re
- Page 91: Andrea Feldman ....................
- Page 94 and 95: 94 Povjesničari sami i slobodni ta
- Page 96 and 97: 96 Povjesničari sami i slobodni Č
- Page 98 and 99: 98 Povjesničari sami i slobodni de
- Page 100 and 101: 100 Povjesničari sami i slobodni s
- Page 103: Mile Bjelajac .....................
- Page 106 and 107: 106 Emancipacija znanosti od politi
- Page 108 and 109: 108 Emancipacija znanosti od politi
60<br />
Prošlost, povijest i društvo<br />
nacije ili su, pak, s njom izjednačeni. Vrhunac nacionalne<br />
povijesti je stvaranje nacionalne države, svejedno u kojemu<br />
obliku i uz koju cijenu. Modeli nacije i nacionalne države<br />
preuzeti su od Zapadne i Srednje Europe te nametnuti regiji,<br />
koja je, pak, slijedila drugačiji razvojni put od Zapadne<br />
i Srednje Europe. Kombinacija njemačkog poimanja nacije<br />
(kao <strong>za</strong>jednice po porijeklu) i francuskog poimanja države<br />
(država kao centralistička poslovnica) u regiji, koja je obilježena<br />
ekstremnom etničkom mješavinom, vodila je gotovo<br />
neizbježno u katastrofe 20. stoljeća. Najnovija povijest<br />
Jugoistočne Europe drugačije bi protekla da se francusko<br />
poimanje nacije (nacija kao politička <strong>za</strong>jednica) kombiniralo<br />
s njemačkim poimanjem države (država kao federacija). No<br />
takav je pokušaj iniciran samo jednom, u drugoj, socijalističkoj<br />
jugoslavenskoj državi, i došao je prekasno, uslijedio<br />
pod krivim političkim okolnostima, a elita ga je provela bez<br />
oduševljenja, odnosno 60-ih godina 20. stoljeća dalekosežno<br />
je od njega odustala, ako ga nije i suzbila.<br />
Povjesničari su u procesu izdvajanja uvijek nanovo pridonosili<br />
snaženju konflikta. To se može objasniti upravo na<br />
primjeru rane Jugoslavije. Naravno nije riječ o svim povjesničarima,<br />
no više ih je nego dovoljno. Usto, kada se netko<br />
izvana bavi poviješću regije, često je suočen s argumentom<br />
“da jedan stranac ne može općenito shvatiti probleme” u<br />
Jugoistočnoj Europi. Taj sam prigovor već dovoljno često<br />
čuo. Ali <strong>za</strong>što to mora biti tako? Nerazumijevanje može<br />
uslijediti iz dva razloga. Ponajprije zbog manjka informacija.<br />
No, taj manjak nije načelni problem, jer informacije<br />
koje nedostaju mogu se nadoknaditi. Drugačije je s interpretacijom<br />
ili tumačenjem informacija. Tu u biti može doći<br />
do prividno ili stvarno nerazrješivih razilaženja u mišljenju.<br />
Ne može se raspravljati u detalje o cjelovito-egzistencijal-
Change language