Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

58
Prošlost, povijest i društvo
I prošlost se posve drugačije predstavlja. Ne postoje ni nacionalno
ponovno rođenje (jer ponovno se roditi može
samo ono što se već jednom rodilo) niti historijska prava,
koja jedna nepostojeća nacija želi zadobiti u nekome proizvoljnom
trenutku svoje prednacionalne prošlosti. Prijašnje
države nisu bile nacionalne države budući da nije bilo nacija,
a narodnost podanika bila je posve sporedna stvar.
Također nema ni stoljetnih rivalstva među nacijama, osim
ako im se ne pripisuju prenatalna svojstva. Sigurno da je
bilo prednacionalnih konflikata i neprijateljstava, no oni
nisu tekli duž nacionalnih nego vjerskih, socijalnih i staleških
linija razdvajanja ili su proizlazili iz borbi rivalskih
vladarskih klika u koje je pučanstvo bilo uvučeno i protiv
svoje volje. Sudionici predmodernih migracija nisu se sukobljavali
na nacionalnim granicama naseljavanja, jer tih
nije ni bilo, a etnička homogenost teritorija nije bila pravilo
nego iznimka. Potpuno je ahistorijski kada se zahtjev za
nekim teritorijem potkrjepljuje obrazloženjem da je on nekada
u prošlosti – dulje ili kraće vrijeme – pripadao državi
koja se smatra pretečom današnje nacionalne države. To
više nema veze s poviješću. To je čista nacionalna ideologija.
Tko povijest u smislu sve prolazi shvaća kao tijek događaja,
gdje na kraju ništa više nije onako kao što je bilo na početku,
ima, dakle, drugačiji pristup prošlosti negoli onaj tko
povijest shvaća kao cikličko ponavljanje događaja ili stanja.
Nacija u smislu recentnog istraživanja nacionalizma te
nacionalna država zasnovana na narodnom suverenitetu
moderni su fenomeni, sljednici Francuske revolucije i njenoga
kataloga građanskih prava. Nisu identični srednjovjekovnom,
staleškome natiu ili, pak, srednjovjekovnima državama
ili državama novijeg doba koje su se zasnivale na