Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

O povijesti, ali još više o onome što se s poviješću radilo u
proteklom desetljeću, može se i mora mnogo toga reći.
Stoga je dobro da se sastajete i razgovarate na susretima
Dijaloga povjesničara/istoričara kojih bi teško uopće i bilo
bez Zaklade Friedrich Naumann/F. Naumann Stiftung. Die
Stiftung für liberale Politik, kojoj za to odajem priznanje.
Ja, naravno, nisam povjesničar. Ja sam političar. No, ako
imamo u vidu s kolikom je bezočnošću politika manipulirala
poviješću u posljednjim godinama prošlog stoljeća, onda mi
se čini ne samo normalnim nego i prijeko potrebnim da se
povjesničarima iz Hrvatske i Srbije obrati upravo jedan
političar.
Vi ste se počeli sastajati u vrijeme kada je normalizacija
odnosa između Beograda i Zagreba još bila, da tako kažem,
u povojima. Bili ste tada, iako ste se sastajali bez medijske
buke i publiciteta, neka vrsta ledolomaca. Sklonjeni od
očiju javnosti počinjali ste lomiti stereotipe koji su, svjesno
konstruirani, poslužili uspostavljanju barijera i pothranjivanju
neprijateljstava između dva naroda koji nikada ranije
nisu ratovali, osim u odorama tuđih vojski – ponekad na
obje suprotstavljene strane, ponekad samo na jednoj strani
u sukobu.
Danas se i dalje sastajete, no u bitno promijenjenim uvjetima,
iako – moram to sa žaljenjem reći – normalizacija odnosa
nije odmakla onoliko koliko je mogla i koliko bi nam, i
jednima i drugima, bila potrebna i obostrano korisna.
Kada, međutim, govorim o promijenjenim uvjetima onda,
prije svega, mislim na to da je Hrvatska na parlamentarnima
i predsjedničkim izborima u početku 2000. godine