Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

30
O Dijalogu povjesničara/istoričara
vereno razmotriti vlastite greške mogu, s dovoljno samopouzdanja,
onima drugima, onima koji drugačije razmišljaju,
primjerice dojučerašnjima genetskim neprijateljima, pružiti
ruku i odvažiti se na suradnju s njima u obostranome
interesu.
Pritom, naravno, nije riječ o olakom oprostu te zaboravima
grešaka prošlosti i dugova iz prošlosti. Riječ je, naime, o
prepoznavanju, o tome da JA – kao građanin – mogu izgraditi
demokratsko i smireno zajedništvo sa svim svojim
sugrađanima, građanima svoje zemlje, SAMO ako stvarno i
zauvijek prevladam sindrom crno-bijeloga razmišljanja koji
nikada ne prepoznaje vlastite krivicu i odgovornost nego
uvijek – ponajprije ili, čak, i isključivo – vidi krivicu kod
drugih i traži odgovornost drugih.
U tom bi sklopu onom nesretniku u ovoj zemlji, koji se
razmetao riječima kako niti jedan Hrvat u ratnim sukobima
90-ih godina 20. stoljeća nije počinio zločin jer je djelovao
u oslobodilačkom ratu, trebalo još za života podignuti spomenik.
Jer on bi i buduće generacije opominjao te podsjećao
kakve je katastrofalne posljedice u ovoj ispaćenoj
europskoj regiji već imao opasan spoj autoritarnog, protudemokratskog
i antiliberalnoga razmišljanja homo sovieticusa
i predstavnika radikalnoga europskog nacionalizma u
20. stoljeću.
A oni koji su takvom gotovo smrtonosnom intelektualnom
kašom čitav niz godina vodili politiku te pritom često sklapali
i dobre poslove, još su i danas većinom na slobodi. Ne
čekaju, naime, svi takvi pred ulazom u Haaški tribunal ocjenu
svojih djela.
Hrvatska je i u protekle gotovo dvije godine (2000.-2001.)
pokazala, a često i potvrdila kako i nadalje postoje nedo-