Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

28
O Dijalogu povjesničara/istoričara
samo posebnu čast nego i, svojom spontanom spremnošću,
potvrđuje kakve je velike promjene doživjela Hrvatska u
dvije protekle godine (2000.-2001.). Naime, deset su
godina predstavnici mlade hrvatske države tvrdili, i to na
način koji je – barem u inozemstvu – često zvučao
arogantno, da se samo po sebi razumije kako je Hrvatska
dio Europe i njezine kulture. Istodobno su, međutim, ti isti
predstavnici poduzimali sve kako bi uskratili praktičnopolitičke
dokaze za te tvrdnje. Nejasno su filozofirali o
Europi kao o veoma labavo zamišljenom Savezu suverenih
naroda, pri čemu su, ponašajući se balkanski, prezirali
Balkan. A činjenica da danas predsjednik demokratske Hrvatske
samom svojom nazočnošću odaje priznanje znanstvenom
dijalogu povjesničara iz RH i SRJ, meni osobno, kao
strancu koji već neko vrijeme živi i radi u ovoj zemlji, pruža
nevjerojatan osjećaj zadovoljstva – osjećaj da su Hrvatska i
njezina demokracija nakon vremena autoparalize i lutanja
sada na pravome putu.
Dijalog povjesničara/istoričara je formalno započeo, već je
spomenuto, u studenome 1998. u mađarskome gostoljubivom
gradu Pečuhu. Tada se još činilo preodvažnim i teškim
održati takav skup u jednoj od zemalja iz kojih su gotovo
svi dosadašnji sudionici. I nakon toga su, 1999. i 2000.
godine, održana tri daljnja skupa u Pečuhu (Mađarska akademija
znanosti), a u ožujku 2001. skup je prvi put održan
u SRJ, u Herceg-Novome (Hotel Plaža), Crna Gora, a sada,
u listopadu iste godine, i u RH, u Zagrebu (Tomislavov dom
na Sljemenu). 1
1 [Potom je 7. skup održan u rujnu 2002. u Beogradu (Hotel Trim na Košutnjaku),
Srbija, SRJ, 8. skup u rujnu 2003. u Zadru (Hotel Pinija,
Petrčane), RH, a 9. skup u studenome 2004. u Vršcu (Hotel Srbija),