Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

24
O Dijalogu povjesničara/istoričara
noga i političkog života, kao ni posrednici znanstvene spoznaje,
primjerice učitelji, nastavnici i srednjoškolski profesori
povijesti. Takva, prije svega pragmatična, a nikako kvalitativna
odluka usvojena je u nastojanju izbjegavanja
opterećenja ovoga ionako krajnje teškog ambijenta dijaloga
drugim problemima koji moguće ne bi imali veze sa
temom/temama skupa ili bi ga otežavali.
U tom je sklopu, potpuno svjesno – do daljnjega – početno
izostavljena i problematika školskih udžbenika povijesti,
iako inicijatori skupa znaju i praktički svaki dan otkrivaju na
kakav se očevidan način baš u njima ponajviše ponovno
javljaju stari mitovi i jačaju predrasude. Dva su temeljna
razloga takve odluke, koja se, svakako, može povrći kritici.
Prije svega riječ je o institucionalnome i strukturalnom
aspektu odluke. Naime, Zaklada F. Naumann kao nevladina
organizacija, čije je područje djelovanja građansko društvo,
načelno, doduše, ne odbija suradnju s državnim institucijama,
ali ju izbjegava. Međutim, voditi dijalog povjesničara
o školskim udžbenicima povijesti bez predstavnika odgovarajućih
školskih uprava ne bi imalo mnogo smisla. A,
opet, pozivanje predstavnika vlada rezultiralo bi dominacijom
zastupnika državnih organa nad sudionicima internoga
znanstvenog dijaloga, pa bi se sve svelo na prostu
razmjenu službenih stavova pojedinih delegacija (izaslanstava),
a to je put koji uistinu ne pridonosi poticanju mentalnih
procesa promjena. Usto, za početak dijaloga odlučeno
je da se ne otvara i diskusija o najnovijoj prošlosti,
tj. o godinama raspada Jugoslavije, preciznije Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije, a u težnji izbjegavanja, i
u krugu povjesničara, krajnje emocionalnih i politiziranih
razmjena udaraca na temu krivnje i pokore, čime bi se, već