Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

22
O Dijalogu povjesničara/istoričara
odane demokraciji i pluralizmu, a time i demokratskoj političkoj
kulturi. Baš zbog toga treba još jednom naglasiti:
upravo u vremenima nepromjenjivo mehanicističkog razmišljanja,
koje smatra da se nesinkroniziranosti u ljudskim
mentalitetima mogu poništiti etabliranjem demokratskih
izbora i uvećanjem bruto društvenog proizvoda, svaki je
doprinos demokratskoj političkoj kulturi, s pojmovno široko
postavljenim političkim obrazovanjem, od ključnog značenja.
Mogli bismo, stoga, pozivajući se na Friedricha Meineckea
i parafrizirajući ga, reći: Nemojmo dopustiti činjenje
ponovljenih grešaka te povjerovati u stabilnost i
vjerodostojnost demokracije bez demokrata.
Od samog su početka, u tom sklopu, razmišljanja inicijatora
hrvatsko-srpskoga (srbijanskoga) dijaloga povjesničara uzimala
u obzir spoznaju i iskustvo kako je nemoguće ostvariti
pluralistički zamišljenu demokraciju i političku kulturu utemeljenu
na dijalogu te razviti sposobnosti kompromisa i
dobrosusjedskog suživota donedavno bliskih naroda i država
sve dok su slika vlastite povijesti svake strane i poimanje
povijesti drugoga (susjeda) obilježeni i određeni nacionalnim
mitovima, stereotipima i – često duboko ukorijenjenima
– predrasudama. Ili, drugim riječima: Svi će
navodni ili stvarni uspjesi europskih zemalja u tranziciji na
putu u demokraciju, tržišnu privredu i pravnu državu
(državu zasnovanu na pravu) toliko dugo biti kule u pijesku
dok se ne osnaže temelji demokratske političke kulture,
kojoj, pak, bezuvjetno pripada i pravilno ophođenje spram
vlastite povijesti i povijesti regije.
Zaklada je F. Naumann, polazeći od te temeljne pretpostavke,
koja inicijativu o dijalogu povjesničara dovodi u
sklad s njenim političkim ciljevima, koji su, što je znano,
često i u većoj mjeri orijentirani na dnevno-političke aktiv-