Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja
Share Embed Flag
Download ePaper

Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

cpi.hr
11.12.2012 Views

138 Pomirenje u historiografiji Što, dakle, činiti? Svatko mora raditi sam, na svojoj strani, ali istodobno i znati da ovisimo jedni o drugima. [Pa i naše] historiografije ovise [jedna o drugoj]. Slobodarstvo i demokratičnost na jednoj potiču slobodarstvo i demokratičnost na drugoj strani, a nesnošljivost na jednoj potiče nesnošljivost na drugoj strani. I to bez obzira što je u posljednjih sedam, [a sada i više] godina blokada između dvije kulture veća no ikada. Ipak, informacije stižu i ovisnost postoji, pa i zakon spojenih posuda funkcionira. Valja potaknuti otvaranje. Nikoga se ne može prisiliti da voli nekoga koga ne želi voljeti, ali ga se barem može naučiti trpjeti drugoga. Ako su to naši ciljevi i ako budemo sudjelovali u njihovu ostvarenju, to će biti solidna osnova da jednoga dana više, doduše, ne budemo lažna braća nego, manje ili više, snošljivi, ako ne i dobri susjedi. Pomirenje se, naravno, mora odvijati na više razina. Ono neće doći samo iz politike. Ono mora stići iz društva. U tome općem približavanju te procesu mirenja i historičari i historiografija svakako imaju značajno mjesto. Sažetak Pomirenje je intelektualni proces, kojemu gospodarski i drugi kontakti mogu pripomoći, ali ipak ga moraju osmisliti intelektualci u posve slobodnoj diskusiji. Gdje se, u tom sklopu, nalazi historijska znanost u Hrvatskoj i Srbiji te čime su opterećena znanja o povijesti u tim sredinama? Opterećena su u Srbiji mistifikacijama, kultom žrtvovanja i opsjednutosti prošlošću, a ta je novokomponirana historija, još od 1987. godine, imala i posve ratnohušački smisao. Takva je opsjednutost nacionalnim u povijesti dovedena do apsurda, do historističke histerije i potpunog ignoriranja povijesnih činjenica. Kako se, pak, u toj situaciji snašla hrvatska historiografija? Ona se nije žurila s pisanjem nove povijesti, no popriličan se broj istraživača i ostalih ipak utrkivao u prevrednovanju hrvatske bliže i dalje povijesti, ponajviše Franjo Tuđ-

Ivo Goldstein 139 man. A kada je ustašonostalgija uzela maha, vlast je postala nedopustivo tolerantna i prema ustašoidnim ekscesima. Ipak, Hrvatska je u ratu 1991.-1995. bila žrtva i hrvatska se historiografija, stoga, opredijelila za žrtvu. Unatoč tome, na istom su se poslu našli i hrvatski i srpski [te srbijanski] ekstremisti, i ta političko-zločinačka koalicija već duže vrijeme funkcionira izvrsno. A ona je opasna jer razvija daljnju mistifikaciju (primjerice obje strane o Jasenovcu), koja pomirenju ne daje nikakve izglede. Stoga mi, historičari, možemo i moramo raditi ako ne na političkom, a ono na historiografskome pomirenju, i to bez političkih pritisaka. Posvadili smo se i zaratili preko povijesti. Možemo li se preko nje i miriti? Ne treba imati iluzija, ali valja potaknuti otvaranje. Summary Reconciliation is an intellectual process, which can be somewhat helped by economic and other contacts, but still needs to be worked out by intellectuals in a totally free discussion. Where does historical science in Croatia and Serbia stand in that respect, and what burdens the knowledge on history in those areas? In Serbia, it is burdened with mystifications, the cult of sacrifice and an obsession with the past, and ever since 1987, this newly concocted history has also had a completely war-instigating purpose. Such obsession with the national in history has been driven to the absurd, to historical hysteria and a total disregard of the historical facts. And how did the Croatian historiography do in such a situation? It did not hurry up with writing a new history, but still, quite a number of researchers did race to re-value the recent and older Croatian history - Franjo Tudjman most of all. And when the nostalgia for the Ustasha spread, the authorities became impermissibly tolerant to Ustasha-related excesses, as well. Still, Croatia was the victim in the war from 1991 to 1995, so Croatian historiography took the side of the victim. Despite that, both Croatian and Serbian extremists found themselves doing the same thing and this political-criminal coalition has been functioning great for a long time already. And it is dangerous, because it develops further mystification (for example, both sides on the Jasenovac camp), which does not give reconciliation any chance. This is why we, historians, can and must work towards historiographic reconciliation, if not political, and it has to be done without political pressure. We started arguing and

138<br />

Pomirenje u historiografiji<br />

Što, dakle, činiti? Svatko mora raditi sam, na svojoj strani,<br />

ali istodobno i znati da ovisimo jedni o drugima. [Pa i naše]<br />

historiografije ovise [jedna o drugoj]. Slobodarstvo i demokratičnost<br />

na jednoj potiču slobodarstvo i demokratičnost<br />

na drugoj strani, a nesnošljivost na jednoj potiče nesnošljivost<br />

na drugoj strani. I to bez obzira što je u<br />

posljednjih sedam, [a sada i više] godina blokada između<br />

dvije kulture veća no ikada. Ipak, informacije stižu i ovisnost<br />

postoji, pa i <strong>za</strong>kon spojenih posuda funkcionira.<br />

Valja potaknuti otvaranje. Nikoga se ne može prisiliti da<br />

voli nekoga koga ne želi voljeti, ali ga se barem može<br />

naučiti trpjeti drugoga. Ako su to naši ciljevi i ako budemo<br />

sudjelovali u njihovu ostvarenju, to će biti solidna osnova<br />

da jednoga dana više, doduše, ne budemo lažna braća<br />

nego, manje ili više, snošljivi, ako ne i dobri susjedi.<br />

Pomirenje se, naravno, mora odvijati na više razina. Ono<br />

neće doći samo iz politike. Ono mora stići iz društva. U<br />

tome općem približavanju te procesu mirenja i historičari i<br />

historiografija svakako imaju značajno mjesto.<br />

Sažetak<br />

Pomirenje je intelektualni proces, kojemu gospodarski i drugi kontakti<br />

mogu pripomoći, ali ipak ga moraju osmisliti intelektualci u posve<br />

slobodnoj diskusiji. Gdje se, u tom sklopu, nalazi historijska znanost u<br />

Hrvatskoj i Srbiji te čime su opterećena znanja o povijesti u tim<br />

sredinama? Opterećena su u Srbiji mistifikacijama, kultom žrtvovanja i<br />

opsjednutosti prošlošću, a ta je novokomponirana historija, još od<br />

1987. godine, imala i posve ratnohušački smisao. Takva je opsjednutost<br />

nacionalnim u povijesti dovedena do apsurda, do historističke<br />

histerije i potpunog ignoriranja povijesnih činjenica. Kako se, pak, u toj<br />

situaciji snašla hrvatska historiografija? Ona se nije žurila s pisanjem<br />

nove povijesti, no popriličan se broj istraživača i ostalih ipak utrkivao u<br />

prevrednovanju hrvatske bliže i dalje povijesti, ponajviše Franjo Tuđ-

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!