Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

11.12.2012 Views

130 Pomirenje u historiografiji Konačno, treće, srpska je pobuna u Hrvatskoj, uz pomoć JNA, ogorčila i radikalizirala stanovništvo Hrvatske, koje se dijelom priklonio neoustaškim idejama. Stvorilo se u dijelu javnosti mišljenje kako je jedino pravo sredstvo, ako ne pokolj Srba, a onda barem iznimno oštar stav prema njima. Hrvatska je u ratu 1991.-1995. bila žrtva i hrvatska se historiografija opredijelila za žrtvu. No, tijekom ratnih godina, kada je Hrvatska ušla u rat protiv Muslimana/ Bošnjaka u BiH i u njemu se očevidno preobrazila u agresora, uz istodobni osvetnički gnjev protiv Srba u Hrvatskoj, historiografska je priprema takvih postupaka postala bjelodanom. A sve je počelo, spomenuto je, s NDH. S hrvatske će strane, stoga, trebati ustanoviti tko je, na ovaj ili onaj način, pripremio val osvete koji je 1991. pokrenut rušenjem srpskih kuća u područjima pod kontrolom hrvatskih vlasti, a koji je kulminirao nakon operacije Oluja 1995. godine. A takva je osveta, kako bilo da bilo, bila potkrijepljena poviješću, propagandom NDH kao pozitivne činjenice hrvatske povijesti te ustaša i domobrana kao dobrih momaka i pravih Hrvata. Iz te se dvije premise izveo zločinački zaključak. Međutim, svako je povezivanje uzroka rata i situacija iz 1941. i 1991. u historiografskom smislu posve promašeno, jer riječ je o bitno različitima uzrocima i situacijama. No, u svakodnevnoj smo se komunikaciji, kroz shematiziranu sliku prošlosti, vratili na podjelu između ustaša i četnika. Tako su se na istom poslu našli hrvatski i srpski [te srbijanski] ekstremisti, i ta političko-zločinačka koalicija već duže vrijeme funkcionira izvrsno. A ona je opasna jer razvija daljnju mistifikaciju, koja pomirenju ne daje nikakve izglede.

Ivo Goldstein 131 3. Može li se doći do zajedničkih ili sličnih stavova o NDH i Jasenovcu? U hrvatsko-srpskima [i hrvatsko-srbijanskima] sporovima središnja je tema svakako bio logor u Jasenovcu. No, čini mi se, koliko god to izgledalo paradoksalno, da unatoč tonama potrošene tinte i strašnom intenzitetu emocija oko Jasenovca, kako do zajedničkih stavova i ne bi bilo tako teško doći. Stvari postaju jasnijima u posljednje vrijeme, nakon što je nedavno objavljen popis jasenovačkih žrtava, dosad nepublicirani popis iz 1964. godine. Nije sporno ili barem ne bi trebalo biti sporno što su bili Jasenovac i NDH. Potonja nije bila “izraz stoljetne težnje hrvatskog naroda za samostalnom državom”, nije bila nezavisna nego svojevrsni njemačko-talijanski protektorat, nije bila Hrvatska, jer kakva je to Hrvatska izvan koje ostaju znatni njeni dijelovi, a nije bila ni država, jer država pretpostavlja uređene odnose sa svojim građanima, a u njoj je vladao teror. Usto, partizanski pokret među Hrvatima i u čisto hrvatskim krajevima svjedoči da Hrvati nisu prihvatili NDH. Uostalom, u ustaškome je i njemačko-talijanskom teroru pobijeno približno 30.000 Hrvata, a 60.000 ih je stradalo u partizanskim jedinicama. I prema tome takva država nije, prema svojim svojstvima, državotvorna nego protudržavotvorna. Ona je izravno razgrađivala svaku uređenu državnu instituciju, a zbog nje su, u kasnijim desetljećima, nastale predrasude o Hrvatima, pa su sve kasnije inicijative i želje za većom neovisnošću Hrvata i Hrvatske unutar Jugoslavije ili za potpunom neovisnošću Hrvatske bile okarakterizirane kao ustaške. Nezavisna Država Hrvatska bila je teroristička država s planiranim sustavom terora ustaša. Dva dana po dolasku na vlast u Zagrebu Ante Pavelić je, među prvima odlukama

Ivo Goldstein 131<br />

3. Može li se doći do <strong>za</strong>jedničkih ili sličnih stavova o NDH i<br />

Jasenovcu?<br />

U hrvatsko-srpskima [i hrvatsko-srbijanskima] sporovima<br />

središnja je tema svakako bio logor u Jasenovcu. No, čini<br />

mi se, koliko god to izgledalo paradoksalno, da unatoč<br />

tonama potrošene tinte i strašnom intenzitetu emocija oko<br />

Jasenovca, kako do <strong>za</strong>jedničkih stavova i ne bi bilo tako<br />

teško doći. Stvari postaju jasnijima u posljednje vrijeme,<br />

nakon što je nedavno objavljen popis jasenovačkih žrtava,<br />

dosad nepublicirani popis iz 1964. godine.<br />

Nije sporno ili barem ne bi trebalo biti sporno što su bili<br />

Jasenovac i NDH. Potonja nije bila “izraz stoljetne težnje<br />

hrvatskog naroda <strong>za</strong> samostalnom državom”, nije bila<br />

ne<strong>za</strong>visna nego svojevrsni njemačko-talijanski protektorat,<br />

nije bila Hrvatska, jer kakva je to Hrvatska izvan koje<br />

ostaju znatni njeni dijelovi, a nije bila ni država, jer država<br />

pretpostavlja uređene odnose sa svojim građanima, a u njoj<br />

je vladao teror. Usto, parti<strong>za</strong>nski pokret među Hrvatima i u<br />

čisto hrvatskim krajevima svjedoči da Hrvati nisu prihvatili<br />

NDH. Uostalom, u ustaškome je i njemačko-talijanskom<br />

teroru pobijeno približno 30.000 Hrvata, a 60.000 ih je<br />

stradalo u parti<strong>za</strong>nskim jedinicama. I prema tome takva<br />

država nije, prema svojim svojstvima, državotvorna nego<br />

protudržavotvorna. Ona je izravno razgrađivala svaku uređenu<br />

državnu instituciju, a zbog nje su, u kasnijim desetljećima,<br />

nastale predrasude o Hrvatima, pa su sve kasnije<br />

inicijative i želje <strong>za</strong> većom neovisnošću Hrvata i Hrvatske<br />

unutar Jugoslavije ili <strong>za</strong> potpunom neovisnošću Hrvatske<br />

bile okarakterizirane kao ustaške.<br />

Ne<strong>za</strong>visna Država Hrvatska bila je teroristička država s<br />

planiranim sustavom terora ustaša. Dva dana po dolasku na<br />

vlast u Zagrebu Ante Pavelić je, među prvima odlukama

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!