Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

Što mi kao historičari možemo napraviti? Valja se zapitati
što smo napravili dobro ili loše i što smo mogli napraviti
(jer, moguće, nismo napravili ništa)? No, to ne bi trebalo
biti središnje pitanje. Stoga se neću baviti prošlošću, a još
manje ću po njoj prekapati, ali ponešto ipak valja reći kako
bi nam bilo jasno što treba i što je moguće učiniti u bližoj
budućnosti.
Tema nije samo povijesna, odnosno historiografska, nego
očevidno i politička. Ona bi to bila u svakom slučaju, a
pogotovu u našem slučaju – [hrvatsko-srbijanskom i] hrvatsko-srpskom
– u kojemu je politika postala povijest, a
povijest politika.
Vrijeme je da stvari postavimo na pravo mjesto, da govorimo
otvoreno. Kada sam sudjelovao u studenome 1993.
na prvome skupu Srbi i Hrvati, u Mimari u Zagrebu, onda je
neki dogovor, više ili manje prešutan, barem među nekima
od sudionika s hrvatske strane, bio da se ne postavljaju
pitanja granica i odgovornosti za rat 1991.-1995. godine.
Danas je prvo pitanje gotovo izlišno, no pitanje odgovornosti
za rat ostaje (i nakon niza prošlih godina od, primjerice,
pada Vukovara, kojega smo ja i mnogi drugi u
Hrvatskoj doživjeli kao vrhunac hrvatsko-srpskoga [i hrvatsko-srbijanskoga]
rata).
Ipak, mnogi su kontakti uspostavljeni. Jedni pri tome zaobilaze
probleme i okreću glavu od njih, a drugi ne žele
dijalog jer su sudionici zločina. Nade i želje trećih da život
miri ljude mogu, pak, biti utemeljene i na najboljim namjerama
ili pragmatičnosti, ali ne otklanjaju i ne mogu riješiti
probleme.