Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja
Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja
Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ČEMU DIJALOG<br />
POVJESNIČARA –<br />
ISTORIČARA?<br />
[Osam skupova: 1998.-2003. i osam knjiga/zbornika radova:<br />
2000.-2004. Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
iz Hrvatske, Srbije...]<br />
Autori:<br />
Mile Bjelajac, Andrea Feldman, Hans-Georg Fleck,<br />
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, Ivo Goldstein, Stjepan Mesić, Andrej Mitrović,<br />
Branka Prpa, Holm Sundhaussen<br />
Priredio:<br />
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong><br />
Zagreb 2005.
Biblioteka Dijalog<br />
Tematski zbornici<br />
sudionika Dijaloga povjesničara iz Hrvatske, Srbije... (1.):<br />
O DIJALOGU (1.1.)<br />
Knjiga 1.: Čemu Dijalog povjesničara/istoričara? (1.1.1.)<br />
Uredništvo biblioteke:<br />
Hans-Georg Fleck, Savezna Republika Njemačka<br />
Dušan Gamser, Srbija i Crna Gora<br />
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, Republika Hrvatska<br />
Izdavači: Zajednica istraživača Dijalog.<br />
Udruga <strong>za</strong> promicanje znanstvenog dijaloga (Dijalog), i<br />
Zaklada Friedrich Naumann, Zagreb<br />
Urednica: Daniela Krivda<br />
Lektura i korektura te prijevodi tekstova sa njemačkoga i<br />
srpskog na hrvatski te sažetaka sa hrvatskoga i srpskog<br />
na engleski i njemački jezik: Dijalog<br />
Grafičko oblikovanje: Barbara Galant<br />
Izrada naslovnice: Boris Ljubičić<br />
Tisak: Grafocentar, Sesvete<br />
ISBN 953-7267-00-8 (Dijalog). -<br />
ISBN 953-6922-07-X (Zaklada)<br />
Zagreb, svibanj 2005.
SADRŽAJ<br />
Uvodne napomene (Daniela Krivda)<br />
Hans-Georg Fleck<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara: kritička povijesna<br />
znanost, političko obrazovanje i društveni plurali<strong>za</strong>m<br />
Stjepan Mesić<br />
Povijest, oslobođena političkih utjecaja i motiviranih<br />
zlouporaba, putokaz je prema budućnosti<br />
Holm Sundhaussen<br />
Prošlost, povijest i društvo<br />
Andrej Mitrović<br />
Prevlast nerazuma. Segment o povijesnom nerazumu<br />
u duhovnim prilikama kriznog doba<br />
(pokušaj šireg tumačenja konkretnim povodom)<br />
Branka Prpa<br />
Dva lica jedne znanosti<br />
Andrea Feldman<br />
Povjesničari sami i slobodni<br />
Mile Bjelajac<br />
Je li moguća emancipacija znanosti od politike<br />
kada je riječ o povijesti Jugoslavije?<br />
Ivo Goldstein<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
– pretpostavka ili posljedica političkog pomirenja?<br />
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong><br />
Osam skupova (1998.-2003.) i osam knjiga/zbornika<br />
radova (2000.-2004.) Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
5<br />
17<br />
39<br />
49<br />
69<br />
83<br />
91<br />
103<br />
119<br />
141
Prilozi (<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>):<br />
- Popis plenarnih izlaganja i izjava<br />
(s osnovnim podacima o njihovim autorima)<br />
sa dosadašnjih Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
- Popis saopćenja<br />
(s osnovnim podacima o njihovim autorima)<br />
sa dosadašnjih Dijaloga povjesničara /istoričara<br />
Sažetak na hrvatskom, engleskom i njemačkom te<br />
rezime na srpskome jeziku<br />
Sadržaj na engleskom, njemačkom i srpskome jeziku<br />
189<br />
197<br />
223<br />
243
Daniela Krivda<br />
......................................................................<br />
Uvodne napomene
Morala sam naći neku <strong>za</strong>jedničku točku..., teritorij koji će svima<br />
nama jednako pripadati, i koji će biti najbezbolniji. To je mogla<br />
biti... samo naša <strong>za</strong>jednička prošlost. Jer svima nama bilo je<br />
oduzeto i pravo na pamćenje... [S]jećanje na život u bivšoj<br />
zemlji... postal[o] je drugo ime <strong>za</strong> političku subverziju...<br />
Znala sam da hodam po oštrici noža. Jer poticanje sjećanja... je<br />
svojevrsna manipulacija prošlošću, baš kao i njegova <strong>za</strong>brana...<br />
[No], činilo mi se da ćemo samo ako se pomirimo sa vlastitom<br />
prošlošću moći <strong>za</strong>raditi i otpust od nje.<br />
Dubravka Ugrešić 1<br />
Dijalog povjesničara/istoričara skupni je naziv <strong>za</strong> međunarodne<br />
znanstvene skupove povjesničara, prije svega iz Republike<br />
Hrvatske (RH) i Savezne Republike Jugoslavije<br />
(SRJ), sada Srbije i Crne Gore (SiCG), te <strong>za</strong> knjige/zbornike<br />
radova plenarnih izlaganja i izjava te saopćenja podnijetih<br />
na tim skupovima. Dosad je, u organi<strong>za</strong>ciji njemačke liberalne<br />
Zaklade Friedrich Naumann/F. Naumann Stiftung. Die<br />
Stiftung für liberale Politik (FNSt), od 1998. do 2004. održano<br />
devet skupova i, također od strane FNSt-a, od 2000.<br />
do 2004. tiskano osam knjiga/zbornika radova s većinom<br />
plenarnih izlaganja i izjava te saopćenja podnijetih na tim<br />
2<br />
skupovima:<br />
1 Ministarstvo boli, Zagreb, 2004., 63-65.<br />
2 Usp., u ovoj knjizi/tematskom zborniku skupine autora, Priloge, odnosno<br />
popise plenarnih izlaganja i izjava te saopćenja (s osnovnim podacima<br />
o njihovim autorima) sa dosadašnjih Dijaloga povjesničara/ istoričara, koji,
8<br />
Uvodne napomene<br />
Dijalog povjesničara/istoričara, priredili Hans-Georg Fleck i<br />
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, 1-8,<br />
urednici Mile Bjelajac, knj. 1, Dušan Gamser, knj. 3-4 i 7-8,<br />
Olivera Milosavljević, knj. 3-6, i Ljubinka Trgovčević, knj.<br />
2, iz Beograda, Srbija, SRJ, sada SiCG, te I. <strong>Graovac</strong>, knj. 1-<br />
8, iz Zagreba, RH,<br />
knjige/zbornici radova s međunarodnih znanstvenih skupova<br />
održanih u Pečuhu (Mađarska akademija znanosti),<br />
Republika Mađarska, 20.-22. studenoga 1998., 19.-21.<br />
studenoga 1999. te 12.-14. svibnja i 20.-22. listopada<br />
2000., Herceg Novome (Hotel Plaža), Crna Gora, SRJ, sada<br />
SiCG, 2.-4. ožujka, i Zagrebu (Tomislavov dom na Sljemenu),<br />
5.-7. listopada 2001., Beogradu (Hotel Trim u<br />
Košutnjaku), 20.-22. rujna 2002., i Zadru (Hotel Pinija,<br />
Petrčane), RH, 26.-28. rujna 2003. godine,<br />
Zagreb, FNSt, 2000. (1. i 2. skup, odnosno knj. 1 i 2), 2001.<br />
(3. i 4. skup, odnosno knj. 3 i 4), 2002. (5. i 6. skup, odnosno<br />
knj. 5 i 6), 2003. (7. skup, odnosno knj. 7) i 2004. (8. skup,<br />
odnosno knj. 8).<br />
Skupovi i osobito zbornici radova sa njih i<strong>za</strong>zvali su pozornost<br />
stručne i druge javnosti ne samo u RH i SRJ, sada<br />
SiCG, iz kojih je pretežna većina sudionika skupova, nego i<br />
u drugim zemljama, i to ne samo onima iz kojih je manjina<br />
sudionika skupova (Republika Mađarska, Republika Poljska,<br />
Republika Austrija, Savezna Republika Njemačka/SRNJ i<br />
Sjedinjene Američke Države/SAD). Posebni su interes <strong>za</strong><br />
pribavljanje tih knjiga poka<strong>za</strong>li brojne nacionalne, sveuči-<br />
naravno, ne sadrže priloge u tisku sa 9. skupa održanog u Vršcu (Hotel<br />
Srbija), Vojvodina, SiCG, 5.-7. studenoga 2004. godine.
Daniela Krivda<br />
lišne, fakultetske, institutske i druge knjižnice te odsjeci<br />
brojnih fakulteta, instituta, <strong>za</strong>voda... i pojedine udruge <strong>za</strong><br />
proučavanje povijesti Balkana i Jugoistočne Europe, Hrvatske<br />
i Srbije, bivše druge Jugoslavije... te južnoslavenskih<br />
naroda, Hrvata, Srba i/ili Srbijanaca..., 3<br />
3 U ovoj se knjizi rijetko koristi navedeno razlikovanje Srba i Srbijanaca, i<br />
to iz najmanje dva razloga: 1. većina sudionika skupova Dijaloga povjesničara/istoričara,<br />
osobito oni iz SRJ, sada SiCG, koristi samo naziv Srbi,<br />
a veoma rijetko naziv Srbijanci, iako se prvi naziv, u pravilu, često koristi<br />
<strong>za</strong> srpsko stanovništvo izvan Srbije, primjerice u Bosni i Hercegovini (BiH),<br />
RH..., a drugi <strong>za</strong> isto stanovništvo u SRJ, prije svega Srbiji; 2. međutim,<br />
naziv Srbijanci ne odnosi se samo na to stanovništvo nego obuhvaća<br />
ukupno stanovništvo Srbije (uostalom, svojedobno je i nastao baš zbog<br />
potreba izražavanja/objedinjenja ukupnog stanovništva Srbije, no nije,<br />
čini se, u potpunosti <strong>za</strong>živio niti je prihvaćen baš u Srbiji, kao i svojedobno<br />
nastali sličan naziv Hrvaćani u Hrvatskoj <strong>za</strong> njeno ukupno, dakle ne samo<br />
hrvatsko stanovništvo). No, kako je riječ o skupovima na kojima ne samo<br />
iz RH sudjeluju hrvatski, srpski i drugi (dakle, objedinjeno prema zemlji iz<br />
koje dolaze: hrvatski), a iz SRJ, sada SiCG, srpski, pa dakle i srbijanski,<br />
primjerice i hrvatski te drugi (dakle, objedinjeno prema zemlji iz koje dolaze:<br />
srpski, ponekad i srbijanski) povjesničari, odabir je naziva prepušten<br />
samim sudionicima Dijaloga povjesničara/istoričara koji su, uostalom, i<br />
najmjerodavniji te najodgovorniji <strong>za</strong> njihovu uporabu.<br />
9<br />
kao i pojedinci, ne<br />
samo povjesničari i ne samo u tim zemljama. Interes nije<br />
bilo teško <strong>za</strong>dovoljiti jer je ta izdanja FNSt, i to besplatno,<br />
dijelio i dostavljao svim mjerodavno <strong>za</strong>interesiranima, poštujući<br />
pri tome i načelo da se približno isti dijelovi naklade<br />
ravnomjerno rasporede prije svega u RH i SRJ, sada SiCG, a<br />
potom i u druge zemlje, prije svega iz kojih su sudionici<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara. Unatoč tome, interes se<br />
nije mogao u potpunosti <strong>za</strong>dovoljiti, odnosno nadmašio je<br />
očekivanja, pa se pojedini zbornici radova, primjerice prve<br />
dvije knjige, više ne mogu pribaviti, a preostali su još jedva<br />
dostupni, osobito treća i četvrta knjiga.
10<br />
Uvodne napomene<br />
Iz tih je razloga FNSt, sada u suradnji i sa <strong>za</strong>grebačkom Zajednicom<br />
istraživača Dijalog. Udrugom <strong>za</strong> promicanje znanstvenog<br />
dijaloga (Dijalog), 4<br />
odlučio ponoviti poneka dosadašnja<br />
izdanja Dijaloga povjesničara/istoričara, odnosno<br />
njihove pojedinačne dijelove, ali na sadržajno posve različiti<br />
način koji proizlazi iz pojedinih tema oblikovanih u plenarnim<br />
izlaganjima i izjavama te saopćenjima podnijetima<br />
na skupovima, odnosno objavljenima u dosadašnjim zbornicima<br />
radova Dijaloga povjesničara/istoričara. Takav će<br />
izbor, prema programu <strong>za</strong>jedničkog objavljivanja FNST-a i<br />
Dijaloga, rezultirati nizom knjiga (tematskih zbornika više<br />
autora i monografija) sudionika Dijaloga povjesničara/istoričara.<br />
Biblioteka Dijalog, obuhvatit će, stoga, više cjelina<br />
(primjerice, cjeline planirane <strong>za</strong> objavljivanje 2005. godine:<br />
o Dijalogu povjesničara/istoričara, ljudskim gubicima, disi-<br />
4 I Dijalog je proizišao iz rada te djelovanja Dijaloga povjesničara/istoričara.<br />
Naime, skupina je njegovih sudionika 2003. u Zagrebu osnovala<br />
Dijalog kao neprofitnu, nepolitičku i nevladinu organi<strong>za</strong>ciju/udrugu, a sa<br />
svrhom ostvarenja još šire <strong>za</strong>mišljenih ciljeva i djelatnosti od onih već ostvarenih<br />
Dijalogom povjesničara/istoričara. Tako, primjerice, Dijalog, uz<br />
predstavljanje već obavljenih, planira i posve nove programe <strong>istraživanja</strong>,<br />
čiji bi rezultati – putem unutarnjeg dijaloga u RH te dijaloga sa svima<br />
drugima u hrvatskom okruženju i <strong>za</strong>jedničkoj povijesti – mogli poslužiti<br />
promicanju ne samo znanosti nego i demokracije, javnog mnijenja i tolerancije<br />
u nas, kao i međunarodnoga mira te moguće i nužne međusobne<br />
suradnje s drugima, prevladavanjem, u oba slučaja, povijesnih stereotipa,<br />
trauma i sukoba rješenjima lišenima bilo kakvih ideologijskih i političkih<br />
pretpostavki, odnosno prijepora nametnutih izvan znanosti. Ostvarenje<br />
toga moguće je, a svakako i ponajbolje samo u suradnji s odgovarajućima<br />
institucijama u RH i njenom povijesnom okruženju, a u svrhu razvoja<br />
znanstvene svijesti o društvu te širenja povijesnih i drugih znanja koja<br />
pripomažu unutarnjemu i pomirenju s drugima: nije, naravno, riječ o političkom<br />
pomirenju nego o pomirenju s vlastitom prošlošću i/ili vlastitim<br />
prošlostima.
Daniela Krivda<br />
dentima u drugoj Jugoslaviji..., te 2006. godine: o nacionalnim<br />
manjinama, udžbenicima povijesti...), koje će,<br />
ovisno o interesu i financijskim mogućnostima, biti tiskane<br />
ne samo na hrvatskome nego i engleskom, moguće i<br />
njemačkom te srpskom jeziku.<br />
Ova, prva takva knjiga (tematski zbornik skupine autora) –<br />
Čemu Dijalog povjesničara/istoričara? – sadrži izbor iz plenarnih<br />
izlaganja i izjava, prije svega načelnih, sa osam<br />
skupova Dijaloga povjesničara/istoričara. Za ovakav naizgled<br />
pomalo čudni naslov postoji, naravno, razlog. Naslov<br />
joj je, naime, mogao glasiti: O Dijalogu povjesničara/istoričara<br />
ili Zašto (Zbog čega) Dijalog/povjesničara/istoričara?<br />
No, prvi bi naslov samo opisao i konstatirao početke, razvoj<br />
i izdanja Dijaloga povjesničara/istoričara, dok bi drugi<br />
sugerirao navodno znane odgovore o njegovu početku,<br />
razvoju i izdanjima. Naslov Čemu Dijalog povjesničara/istoričara?,<br />
međutim, obuhvaća sve o njemu, njegovim počecima,<br />
razvoju i izdanjima ali, istodobno, još i danas<br />
promišlja njegovu svrhu, ovisnu o razvoju znanosti, prije<br />
svega povijesne, u zemljama sudionika Dijaloga povjesničara/<br />
istoričara, prije svega iz RH i SRJ, sada SiCG, te<br />
konstatira čemu je početno poslužio, <strong>za</strong>što i kako se razvio<br />
te čemu može i u budućnosti poslužiti, razvojem koji ne<br />
proizlazi iz njegove navodno <strong>za</strong>dane svrhe nego iz njegove<br />
unutarnje logike i mijena, opet ovisnih o razvoju znanosti,<br />
prije svega povijesne, ali i razvoju međusobnih odnosa,<br />
dakle i znanstvenih, prije svega među zemljama nastalima<br />
na području bivše Socijalističke Federativne Republike<br />
Jugoslavije (SFRJ).<br />
Svi prilozi, ovdje prema odabiru priređivača I. Graovca, a u<br />
dogovoru i s Uredništvom biblioteke Dijalog: O DIJALOGU<br />
(H.-G. Fleck, SRNJ, Dušan Gamser, SiCG, te I. <strong>Graovac</strong>,<br />
11
12<br />
Uvodne napomene<br />
RH) i urednicom knjige (Daniela Krivda, tajnica Dijaloga),<br />
već su objavljeni u pojedinima od osam ranije navedenih<br />
zbornika radova Dijaloga povjesničara/istoričara. Ovdje su,<br />
međutim, <strong>za</strong> razliku od oblika dosadašnjeg objavljivanja<br />
prema jeziku i pismu autora, svi tiskani na hrvatskome jeziku<br />
(a ne, primjerice, i na njemačkom ili srpskom), uz<br />
uporabu latiničkoga pisma (a ne, primjerice i ćiriličkog), jer<br />
riječ je o posebnom izdanju prije svega <strong>za</strong> hrvatsko područje,<br />
pri čemu više nije potrebno štititi ravnopravnost jezika<br />
i pisma dijela autora, osim kada je riječ o njihovu<br />
osobnom izboru izričaja/stila u oblikovanju priloga. Ne<br />
samo iz tih razloga i naslovi su pojedinih priloga morali biti<br />
izmijenjeni (izmijenjeni ili ispušteni dijelovi ipak se navode<br />
u uglatim <strong>za</strong>gradama, ali samo ovdje, a ne, primjerice, i u<br />
sadržaju), 5<br />
i to kako slijedi, uz naznaku knjiga (i stranica u<br />
njima) Dijaloga povjesničara/istoričara u kojima su već<br />
objavljeni:<br />
- H.-G. Fleck, O Dijalogu povjesničara/istoričara [hrvatskosrpskome<br />
dijalogu povjesničara]: kritička povijesna<br />
znanost, političko obrazovanje i društveni plurali<strong>za</strong>m, knj.<br />
1, 11-20 (Uvodno izlaganje/uvodna izjava na <strong>za</strong>jedničkoj<br />
sjednici 1. skupa), i knj. 6, 17-25 (Uvodni govor na<br />
6<br />
svečanoj <strong>za</strong>vršnoj sjednici 6. skupa),<br />
5 Isto vrijedi i <strong>za</strong> slične kasnije izmjene i slična kasnija ispuštanja: mimo<br />
uglatih <strong>za</strong>grada je hrvatski, a unutar njih neki drugi izričaj, najčešće pri<br />
navođenju dijela literature. Obrnuto je, međutim, kod prijevoda koji nisu<br />
objavljeni na hrvatskom jeziku te, rjeđe, pri navođenju dijela literature:<br />
unutar uglatih <strong>za</strong>grada je hrvatski, a izvan njih neki drugi izričaj. Kada je,<br />
pak, riječ o manjim ispuštanjima ranijih dijelova unutar ovdje objavljenih<br />
priloga, oni se označavaju sa ..., dakle tri točke bez <strong>za</strong>grada.<br />
6 Novi je, od urednice naslovljeni prilog sastavljen, dakle, od navedenih<br />
uvodnog izlaganja/uvodne izjave i uvodnog govora, koji su ovdje, zbog
Daniela Krivda<br />
- Stjepan Mesić, Povijest, oslobođena političkih utjecaja i<br />
motiviranih zlouporaba, putokaz je prema budućnosti, knj.<br />
6, 27-32 (Pozdravni govor na svečanoj <strong>za</strong>vršnoj sjednici 6.<br />
skupa), 7<br />
- Holm Sundhaussen, Prošlost, povijest i društvo, knj. 2,<br />
19-32,<br />
- Andrej Mitrović, Prevlast nerazuma. Segment o povijesnom<br />
[istorijskom] nerazumu u duhovnim prilikama kriznog doba<br />
(pokušaj šireg tumačenja konkretnim povodom), knj. 2, 61-70,<br />
- Branka Prpa, Dva lica jedne znanosti [nauke], knj. 2, 71-74,<br />
- Andrea Feldman, Povjesničari sami i slobodni, knj. 1, 47-<br />
8<br />
54,<br />
izbjegavanja manjih ponavljanja, neznatno skraćeni te, stoga, u manjem<br />
dijelu i ponešto funkcionalno, a nikako sadržajno izmijenjeni, ponajaviše<br />
jer se jedan na drugoga naslanjaju i nastavljaju. U konačnoj verziji, pak,<br />
zbog razlikovanja, jedan su od drugoga odvojeni zvjezdicom: *.<br />
7 Ovako od urednice naslovljeni prilog predstavlja veći dio spomenutog<br />
pozdravnog govora, koji je ovdje, dijelom i zbog logičnog nastavljanja na<br />
prethodni tekst (točnije njegov drugi dio) H.-G. Flecka, neznatno (u <strong>za</strong>nemarivom<br />
dijelu) funkcionalno skraćen, no time ne i sadržajno izmijenjen.<br />
Usto, prilog predstavlja i jedino dosad objavljeno izlaganje jednoga<br />
političara (Predsjednika RH) na dosadašnjim skupovima Dijaloga povjesničara/istoričara,<br />
i to političara “koji je, još prije samo desetak godina, bio...<br />
<strong>za</strong>jednički predsjednik”, među ostalima i Hrvatima te Srbima [i Srbijancima]:<br />
I to neovisno što je bilo i što će biti polemika koliko je on i je li<br />
uopće bio naš <strong>za</strong>jednički predsjednik. No, ima li uopće <strong>za</strong>jedničkog<br />
– i srpskog [srbijanskog] i hrvatskog – povijesnoga pitanja<br />
koje ne i<strong>za</strong>ziva kontroverze? (Ivo Goldstein, Govor u ime sudionika<br />
6. skupa na svečanoj <strong>za</strong>vršnoj sjednici 6. skupa, knj. 6, 35).<br />
8 Prilog je ovdje u <strong>za</strong>nemarivom dijelu neznatno skraćen, no time nikako<br />
nije i sadržajno izmijenjen: ispušten je samo dodatak tekstu (bibliografija<br />
otvorenih pitanja).<br />
13
14<br />
Uvodne napomene<br />
- M. Bjelajac, Je li moguća emancipacija znanosti od politike<br />
kada je riječ o povijesti Jugoslavije? [Istorija Jugoslavije<br />
1918-1991. godine – da li je na prostoru prethodne Jugoslavije<br />
moguća emancipacija nauke od politike?], knj. 1,<br />
33-46, 9<br />
- I. Goldstein, Pomirenje [hrvatsko-srpsko pomirenje] u historiografiji<br />
– pretpostavka ili posljedica političkog pomirenja?,<br />
knj. 1, 55-72, i<br />
- I. <strong>Graovac</strong>, Osam skupova (1998.-2003.) i osam knjiga/<br />
zbornika radova (2000.-2004.) Dijaloga povjesničara/isto-<br />
10 ričara.<br />
Tom su izboru pridodati i prilozi I. Graovca: popisi plenarnih<br />
izlaganja i izjava te saopćenja (s osnovnim podacima<br />
o njihovim autorima) sa dosadašnjih, točnije osam Dijaloga<br />
11<br />
povjesničara/istoričara, te on, gotovo ravnopravno, sadrži<br />
9 Ovako od urednice naslovljeni prilog predstavlja veći dio plenarnog<br />
izlaganja podnijetog na 1. skupu: funkcionalna skraćenja, bez sadržajnih<br />
izmjena izlaganja, odnose se na ranije komentare, primjerice hrvatskog<br />
sociologa i političara Stipe Šuvara, u: Historija i suvremenost. Idejne kontroverze,<br />
zbornik radova, Ljubljana-Zagreb, 1984., te komentare u vrijeme<br />
skupa aktualnih memoarskih bilježaka posljednjega veleposlanika<br />
SAD-a u SFRJ Warena Zimmermana, Porijeklo [poreklo] jedne katastrofe.<br />
Jugoslavija i njeni rušitelji, Beograd, 1996., te knjiga hrvatskog povjesničara<br />
Hrvoja Matkovića, Povijest Jugoslavije (1918.-1991.). Hrvatski pogled,<br />
Zagreb, 1998., i srbijanskog povjesničara Branka Petranovića, [H]istoriografske<br />
kontroverze, Beograd, 1998. godine.<br />
10 Pregled je priređen nakon svih dosad održanih skupova, dakle <strong>za</strong> ovaj<br />
tematski zbornik skupine autora.<br />
11 Prilozi/popisi su, također, sastavljeni nakon svih dosad održanih skupova,<br />
dakle <strong>za</strong> ovu knjigu. U zbornicima radova Dijaloga povjesničara/<br />
istoričara nisu, naime, postojali u ovom obliku nego su odvojeno tiskani<br />
popis(i) sudionika/autora i njihova plenarna izlaganja (i izjave) te sa-
Daniela Krivda<br />
priloge povjesničara iz RH (četiri: 3+1), SRJ, sada SiCG<br />
(tri), i SRNJ (dva).<br />
Sva plenarna izlaganja i izjave te pregled o skupovima i<br />
zbornicima radova Dijaloga povjesničara/istoričara sadrže i<br />
sažetke: prvi je sažetak uvijek na jeziku autora (ovdje:<br />
sažetak na hrvatskome i njemačkom te rezime na srpskom<br />
jeziku), a potom slijede oni na hrvatskom (taj se sažetak,<br />
naravno, ne ponavlja ako je i prvi sažetak na tom, dakle<br />
autorovu jeziku), engleskom i njemačkome jeziku (i ovaj se<br />
sažetak također ne ponavlja ako je i prvi sažetak na tom,<br />
dakle autorovu jeziku). A kako bi bili obuhvaćeni svi izvorni<br />
jezici autora priloga, uz iznimku sa sažetkom te sadržajem i<br />
na engleskom jeziku, slijede, na kraju ove knjige, i njen<br />
sažetak, ovdje na hrvatskom, engleskom i njemačkom, te<br />
rezime, ovdje na srpskome jeziku, i njen sadržaj, s izuzetkom,<br />
naravno, sadržaja na hrvatskome jeziku koji je tiskan<br />
na početku knjige.<br />
Ovdje objavljeni prilozi, posebno jer je prije svega riječ o<br />
prilozima povjesničara, a potom i o svojevrsnoj povijesti<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara, nisu mijenjani (samo su,<br />
gotovo neznatno te manji broj njih, i to funkcionalno te<br />
zbog izbjegavanja ponavljanja skraćivani) i gotovo su<br />
istovjetni onima već objavljenima u zbornicima radova<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara. Razlozi su tome, uz izbjegavanje<br />
naknadne pameti, što se u potpunosti htjelo<br />
očuvati izgovoreno (i objavljeno) te značenje izgovorenog<br />
(i objavljenog) u vremenima, točnije godinama kada se<br />
ništa slično u RH i SRJ, sada SiCG, nije izgovaralo (i objavljivalo).<br />
Taj je vremenski kontekst u pojedinim prilozima i<br />
općenja grupirani prema temama (plenarna izlaganja i izjave) i tematskim<br />
radionicama, a prema kronološkom redu i sadržajnoj bliskosti.<br />
15
16<br />
Uvodne napomene<br />
značajniji od njihove znanstvene i druge vrijednosti. Stoga<br />
će isti pristup biti korišten i u drugim knjigama (tematskim<br />
zbornicima više autora i monografijama) sudionika Dijaloga<br />
povjesničara/istoričara koje slijede u biblioteci Dijalog.<br />
Naposljetku, ne samo stoga što je to uobičajeno, <strong>za</strong>hvale:<br />
skupna i jedna pojedinačna. Skupna se odnosi na sve sudionike<br />
(njih 112 iz sedam zemalja), osobito one na početnim<br />
skupovima Dijaloga povjesničara/istoričara, koji su, sudjelujući<br />
na njima, izrazili znanstvenu i svaku drugu hrabrost<br />
da se, unatoč teškoćama i protivljenjima iz pojedinih zemalja<br />
sudionika skupova, od kojih su neke bile i međusobno<br />
neprijateljske, suoče sa <strong>za</strong>jedničkom prošlošću te<br />
vlastitima i prošlostima drugih. Pojedinačna, pak, upućuje<br />
se H.-G. Flecku iz FNSt-a u Zagrebu, voditelju Ureda <strong>za</strong><br />
Jugoistočnu Europu te voditelju i <strong>za</strong>stupniku projekta SOE<br />
I: Hrvatska te BiH, bez čijeg <strong>za</strong>laganja projekt Dijaloga<br />
povjesničara/istoričara moguće nikada ne bi ni otpočeo, a<br />
svakako se ne bi niti razvio u poželjnom smislu, a bez<br />
ikakvih sugestija ili pritisaka mimo znanosti od strane FNSta<br />
kada je bila ili jeste riječ o izboru sudionika skupova ili<br />
njihovim sadržajima, koje su određivali i određuju te kreirali<br />
i kreiraju, u <strong>za</strong>jednici s H.-G. Fleckom, sami njihovi sudionici.<br />
Zahvala je, na žalost, i pozdravna (jer H.-G. Fleck<br />
uskoro, nedugo nakon objavljivanja ove knjige, preuzima<br />
novu dužnost u Jeru<strong>za</strong>lemu), no nije i konačna: projekt Dijaloga<br />
povjesničara/istoričara se, osobito <strong>za</strong>laganjem H.-G.<br />
Flecka, i dalje nastavlja te će on i dalje u njemu sudjelovati.
Hans-Georg Fleck<br />
......................................................................<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara:<br />
kritička povijesna znanost,<br />
političko obrazovanje i<br />
društveni plurali<strong>za</strong>m
“Zašto uvijek <strong>za</strong>počinjati od Adama i Eve? Radije se bavite<br />
<strong>za</strong>daćama i problemima sadašnjosti i budućnosti. Njih imate<br />
više no dovoljno!”<br />
Takve i slične riječi uvijek se isponova upućuju inicijatorima<br />
hrvatsko-srpskoga (srbijanskoga) dijaloga povjesničara –<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara – kada se oni, i mimo<br />
svoga ceha, <strong>za</strong>lažu <strong>za</strong> ideje bez kojih oblikovanje demokratskoga<br />
i slobodarskog društva ne može uspjeti ni u Jugoistočnoj<br />
Europi, osobito ako se prethodno ne sruše i raznovrsne<br />
mentalne hipoteke prošlosti. Posve se lako, pri tome,<br />
što je u novije vrijeme, uz ogromne ekonomske, političke i<br />
socijalne probleme ljudi, ponovno doka<strong>za</strong>no i aktualnim,<br />
odveć ishitrenim strukturiranjem tzv. Pakta stabilnosti <strong>za</strong><br />
kriznu regiju na jugoistočnome rubu Europe, iz vida gubi<br />
spoznaja da je korijen svega zla, izvor krvavog sukoba na<br />
Balkanu i njegovu rubu, zbog kojega više od jednoga desetljeća<br />
Europa i svijet neprestance <strong>za</strong>državaju dah, najuže<br />
pove<strong>za</strong>n s mentalitetima, povijesnim mitovima i političkopovijesnim<br />
oblikovanjem identiteta u tom prostoru.<br />
Protivljenja usmjerena na protagoniste dijaloga povjesničara,<br />
prije svega iz Hrvatske i Srbije, ne dolaze samo od strane<br />
pragmatičara svakodnevnice u društvu, gospodarstvu i<br />
politici. I sami povjesničari, naime, veoma često, iako iz<br />
posve drugih razloga, izbjegavaju kritički dijalog o prošlosti.<br />
Pri tome se izriču ozbiljne i pažnje vrijedne sumnje o<br />
tome je li uistinu nastupilo vrijeme u kojemu se već danas,<br />
točnije 1998. godine, s neprijateljima od jučer može otvoriti<br />
dijalog orijentiran ka budućnosti, a o prolemima koji su<br />
proizišli iz <strong>za</strong>jedničke prošlosti. Nesigurnost u vlastite
20<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara<br />
stavove te nedosljednosti vlastitog razumijevanja i slika<br />
povijesti izražavaju se i u sumnji ne bi li, ipak, moguće bilo<br />
mudrije prvo postići sporazum među povjesničarima vlastitog<br />
naroda, a tek potom otpočeti razgovor s drugima, osobito<br />
zbog opasnosti da preuranjeni dijalozi znanstvenike<br />
vode na tanak led, uz posve konkretnu opasnost otkrivanja<br />
i historiografske terrae incognitae.<br />
Spremnost na dijalog i sposobnost njegova vođenja danas<br />
se, inače, manifestiraju i u sličnim, iako ne i u identičnima<br />
uvjetima u brojnima drugim regijama Istočne i Jugoistočne<br />
Europe, no oni se često, pa i brzopleto pobijaju argumentima<br />
neusporedivosti, pa čak i jedinstvenosti uvjeta koji,<br />
navodno, ne dopuštaju analogne <strong>za</strong>ključke. Pri tome ni u<br />
kojemu slučaju ne želimo umanjiti brigu ili podcijeniti<br />
ozbiljnost opasnosti nesporazuma koje bi znanstveni dijalog<br />
među povjesničarima mogao i<strong>za</strong>zvati u zemljama u kojima<br />
je demokracija još u <strong>za</strong>četku, odnosno u kojima još nije<br />
učvršćena država <strong>za</strong>snovana na pravu. Naime, argumente<br />
protiv dijaloga sada i ovdje te bojažljivi oprez pred pogrešnim<br />
korakom jača i pred-demokratsko razumijevanje<br />
povijesne znanosti, koje se, prije svega, želi nametnuti kao<br />
homogeni davatelj smisla nacionalnog identiteta, bez kojega<br />
je, navodno, nacija ne<strong>za</strong>štićena u svijetu neprijatelja.<br />
Nasuprot dijalogu, koji nastoji pluralitet znanstvenih metoda<br />
i spoznaja učiniti polaznom točkom susreta, a s mogućim<br />
rezultatom napretka spoznaje, još se, dakle, artikulira<br />
duboki strah pred nepredvidljivostima i opasnostima<br />
svijeta društvenoga i intelektualnog pluralizma, kojemu je,<br />
pak, potpuno strana patrijarhalna, naređujuća nakana davatelja<br />
smisla, pod kojim se, u tom sklopu, <strong>za</strong>štićeni povjesničari<br />
mogu, u ugodnoj radnoj sobi, baviti istraživanjima<br />
oslobođenima vrijednosnih sudova.
Hans-Georg Fleck 21<br />
Očevidno je pri tome da je dijalog povjesničara snažno i<br />
usko pove<strong>za</strong>n s političkim obrazovanjem. Naime, oni koji se<br />
bave znanstvenim dijalogom o kontroverznim pitanjima<br />
nacionalnoga ili, čak, međunacionalnog značenja, istodobno<br />
široko otvaraju i prozore vjetru promjene, pa i onda<br />
kada to, <strong>za</strong> sada, rade “samo” u znanstvenom cehu. Demokracija<br />
i plurali<strong>za</strong>m te dijalog i o međusobno suprotstavljenim<br />
interesima stoga ne mogu biti nikakva smetnja<br />
nego prigoda međusobnog obogaćenja i otvaranja novih<br />
izgleda. Oni su, štoviše, instrumenti koji ponekad i djelotvornije<br />
djeluju od drugih poznatih instrumenata izgradnje<br />
demokracije i stvaranja suvremenih tržišno-gospodarskih<br />
struktura. Intelektualna diskusija u društvu i među društvima<br />
koja su upućena ka demokraciji, pluralizmu i toleranciji<br />
sama je po sebi duboko liberalna te, stoga, nikako<br />
ne može, kao do sada, biti dijelom problema nego samo<br />
dijelom njegova rješenja. Otvaranje ili, mogli bismo reći,<br />
osposobljavanje <strong>za</strong> znanstveni diskurs je, u tom sklopu, od<br />
neprocjenjivog značenja <strong>za</strong> političku kulturu primjerenu<br />
jednome demokratskom društvu. Naime, upravo je takvo<br />
otvaranje onaj političko-obrazovni poticaj koji čini temelj<br />
djelovanja institucije političkog obrazovanja odraslih, što<br />
je, pak, i glavna <strong>za</strong>daća Zaklade Friedrich Nauman/F.<br />
Naumann Stiftung. Die Stiftung für liberale Politik (FNSt).<br />
Političku kulturu nekog društva oblikuje, iako ne isključivo,<br />
ali svakako mjerodavno, njegova intelektualna elita. Njemačka<br />
povijest u 20. stoljeću, iz koje, pak, uvijek ponovno<br />
možemo nešto naučiti, gotovo iznenađujuće dojmljivo i<br />
jasno potvrđuje kako mogu nastati i katastrofalne posljedice<br />
u društvu koje je, doduše, <strong>za</strong>snovano na formalno demokratsko-ustavnima<br />
temeljima i tržišno-gospodarskome<br />
poretku, ako u njemu istodobno nema i intelektualne elite
22<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara<br />
odane demokraciji i pluralizmu, a time i demokratskoj političkoj<br />
kulturi. Baš zbog toga treba još jednom naglasiti:<br />
upravo u vremenima nepromjenjivo mehanicističkog razmišljanja,<br />
koje smatra da se nesinkroniziranosti u ljudskim<br />
mentalitetima mogu poništiti etabliranjem demokratskih<br />
izbora i uvećanjem bruto društvenog proizvoda, svaki je<br />
doprinos demokratskoj političkoj kulturi, s pojmovno široko<br />
postavljenim političkim obrazovanjem, od ključnog značenja.<br />
Mogli bismo, stoga, pozivajući se na Friedricha Meineckea<br />
i parafrizirajući ga, reći: Nemojmo dopustiti činjenje<br />
ponovljenih grešaka te povjerovati u stabilnost i<br />
vjerodostojnost demokracije bez demokrata.<br />
Od samog su početka, u tom sklopu, razmišljanja inicijatora<br />
hrvatsko-srpskoga (srbijanskoga) dijaloga povjesničara uzimala<br />
u obzir spoznaju i iskustvo kako je nemoguće ostvariti<br />
pluralistički <strong>za</strong>mišljenu demokraciju i političku kulturu utemeljenu<br />
na dijalogu te razviti sposobnosti kompromisa i<br />
dobrosusjedskog suživota donedavno bliskih naroda i država<br />
sve dok su slika vlastite povijesti svake strane i poimanje<br />
povijesti drugoga (susjeda) obilježeni i određeni nacionalnim<br />
mitovima, stereotipima i – često duboko ukorijenjenima<br />
– predrasudama. Ili, drugim riječima: Svi će<br />
navodni ili stvarni uspjesi europskih zemalja u tranziciji na<br />
putu u demokraciju, tržišnu privredu i pravnu državu<br />
(državu <strong>za</strong>snovanu na pravu) toliko dugo biti kule u pijesku<br />
dok se ne osnaže temelji demokratske političke kulture,<br />
kojoj, pak, bezuvjetno pripada i pravilno ophođenje spram<br />
vlastite povijesti i povijesti regije.<br />
Zaklada je F. Naumann, polazeći od te temeljne pretpostavke,<br />
koja inicijativu o dijalogu povjesničara dovodi u<br />
sklad s njenim političkim ciljevima, koji su, što je znano,<br />
često i u većoj mjeri orijentirani na dnevno-političke aktiv-
Hans-Georg Fleck 23<br />
nosti, u proljeće 1998. <strong>za</strong>počela, u krugovima povjesničara<br />
Hrvatske i Srbije, ispitivati teren kako bi ustanovila uviđa li<br />
se u tim zemljama potreba nužnosti dijaloga o kontroverznim<br />
pitanjima <strong>za</strong>jedničke povijesti. Taj je proces ispitivanja<br />
terena bio pluralistički orijentiran te određen spoznajom<br />
kako je i ranije bilo organiziranih susreta opozicijskih<br />
intelektualaca iz tih zemalja, čak i u vrijeme trajanja rata.<br />
No, takvi su, kao i neki slični pokušaji dijaloga ponajviše<br />
<strong>za</strong>mrli već u početnoj fazi. Mogli su se, što bi bilo časno, i<br />
nastaviti, no njihov je doprinos razvitku političke kulture u<br />
tim zemljama uistinu bio krajnje ograničen, pa se od njih<br />
postupno odustalo. Usto, službene su političke vlasti u Beogradu<br />
i Zagrebu mogle proglasiti, a ponekad i jesu proglasile<br />
sudionike takvih skupova nepouzdanim elementima, pa<br />
čak i izdajicama domovine. Iz tih je razloga FNSt svoje napore<br />
i pozornost posvetio tome da okupi i pozove na <strong>za</strong>jednički<br />
skup i one povjesničare iz obje zemlje koji se smatraju<br />
bliskima režimu ili nacionalno orijentiranima. Uostalom, bez<br />
tog pluralističkog pristupa i <strong>za</strong>mišljeni bi prvi skup više bio<br />
konferencija perifernoga znanstvenog značenja <strong>za</strong> otpočeti<br />
dijalog negoli forum na kojemu se znanstvene spoznaje<br />
konstitutivne <strong>za</strong> nacionalnu sliku povijesti svake strane i<br />
povijesni mitovi podvrgavaju novome kritičkom vrednovanju<br />
te na kojemu se, bar u pokušaju, definira ono <strong>za</strong>jedničko,<br />
kao i ono što dijeli obje strane.<br />
Poziv na 1. međunarodni znanstveni skup Dijalog povjesničara/istoričara<br />
bio je, a takav će biti [a i bio je] i ubuduće,<br />
upućen prije svega akademski obrazovanim povjesničarima<br />
i ostalim stručnjacima koji su se u dosadašnjem radu već<br />
doka<strong>za</strong>li i potvrdili brojnima relevantnim radovima o i iz<br />
povijesti hrvatsko-srpskih (srbijanskih) odnosa. Stoga, početno,<br />
nisu na skup pozvani i <strong>za</strong>interesirani laici iz društve-
24<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara<br />
noga i političkog života, kao ni posrednici znanstvene spoznaje,<br />
primjerice učitelji, nastavnici i srednjoškolski profesori<br />
povijesti. Takva, prije svega pragmatična, a nikako kvalitativna<br />
odluka usvojena je u nastojanju izbjegavanja<br />
opterećenja ovoga ionako krajnje teškog ambijenta dijaloga<br />
drugim problemima koji moguće ne bi imali veze sa<br />
temom/temama skupa ili bi ga otežavali.<br />
U tom je sklopu, potpuno svjesno – do daljnjega – početno<br />
izostavljena i problematika školskih udžbenika povijesti,<br />
iako inicijatori skupa znaju i praktički svaki dan otkrivaju na<br />
kakav se očevidan način baš u njima ponajviše ponovno<br />
javljaju stari mitovi i jačaju predrasude. Dva su temeljna<br />
razloga takve odluke, koja se, svakako, može povrći kritici.<br />
Prije svega riječ je o institucionalnome i strukturalnom<br />
aspektu odluke. Naime, Zaklada F. Naumann kao nevladina<br />
organi<strong>za</strong>cija, čije je područje djelovanja građansko društvo,<br />
načelno, doduše, ne odbija suradnju s državnim institucijama,<br />
ali ju izbjegava. Međutim, voditi dijalog povjesničara<br />
o školskim udžbenicima povijesti bez predstavnika odgovarajućih<br />
školskih uprava ne bi imalo mnogo smisla. A,<br />
opet, pozivanje predstavnika vlada rezultiralo bi dominacijom<br />
<strong>za</strong>stupnika državnih organa nad sudionicima internoga<br />
znanstvenog dijaloga, pa bi se sve svelo na prostu<br />
razmjenu službenih stavova pojedinih delegacija (i<strong>za</strong>slanstava),<br />
a to je put koji uistinu ne pridonosi poticanju mentalnih<br />
procesa promjena. Usto, <strong>za</strong> početak dijaloga odlučeno<br />
je da se ne otvara i diskusija o najnovijoj prošlosti,<br />
tj. o godinama raspada Jugoslavije, preciznije Socijalističke<br />
Federativne Republike Jugoslavije, a u težnji izbjegavanja, i<br />
u krugu povjesničara, krajnje emocionalnih i politiziranih<br />
razmjena udaraca na temu krivnje i pokore, čime bi se, već
Hans-Georg Fleck 25<br />
u prvome koraku, na propast osudio dijalog <strong>za</strong>mišljen i kao<br />
proces izgradnje povjerenja.<br />
Ipak, na Dijalogu povjesničara/istoričara, što je naglašeno i<br />
prisutnošću Wlodzimier<strong>za</strong> Borodzieja, dopredsjednika Njemačko-poljskoga<br />
povjerenstva <strong>za</strong> školske udžbenike na 1.<br />
skupu, na određeni način, uzimajući rad tog tijela <strong>za</strong> uzor,<br />
nije se htjelo niti moglo u potpunosti potisnuti problematiku<br />
školskih udžbenika. No, u sadašnjem je razdoblju, dakle<br />
u početnom razdoblju Dijaloga povjesničara/istoričara, ponajviše<br />
riječ o pripremi <strong>za</strong> razvoj kakav je, već prije nekoliko<br />
desetljeća, pokrenut u sklopu njemačko-poljskih<br />
odnosa, a upravo kroz postojanje i rad Njemačko-poljskoga<br />
povjerenstva <strong>za</strong> školske udžbenike, sastavljenoga od povjesničara<br />
obje strane, koje je nastalo inicijativom sa državnih<br />
strana te je djelovalo prema nalozima država, dakle uz<br />
službeni, državni blagoslov. Inicijativa, pak, <strong>za</strong> hrvatskosrpski<br />
(srbijanski) dijalog povjesničara dolazi, naprotiv, iz<br />
samoga građanskog društva. A on ne bi trebao (dodatno)<br />
biti opterećen i općepolitičkim problemima i pitanjima statusa<br />
koji nisu relevantni <strong>za</strong> građansko društvo. U tom nam<br />
sklopu njemačko-poljska iskustva mogu poslužiti kao uzor<br />
u metodičkome i sadržajnom, ali ne, <strong>za</strong> sada, i u institucionalnom<br />
pogledu. Kada u Beogradu, kao i u Zagrebu jednoga<br />
dana budu nastali preduvjeti stvarnih demokratskih<br />
promjena, tada će inicijativa FNSt-a moguće poprimiti i<br />
oblik dijaloga koji bi, primjerice, vodila službena udruženja<br />
povjesničara obiju zemalja. Izgledi <strong>za</strong> takav rasplet događaja<br />
mnogo su veći no što se to moglo i očekivati na<br />
početku inicijativa o potrebi hrvatsko-srpskoga (srbijanskoga)<br />
dijaloga povjesničara, jer danas je, potkraj 1998.<br />
godine, pojam svladavanja problema prošlosti postao sas-
26<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara<br />
tavnim dijelom vokabulara svih društvenih i političkih snaga<br />
orijentiranih ka temeljitim promjenama u regiji.<br />
Prvi hrvatsko-srbijanski Dijalog povjesničara/istoričara održan<br />
je, inače, od 20. do 22. studenoga 1998. u južnome<br />
mađarskom sveučilišnom gradu Pečuhu, i to u prostorijama<br />
tamošnje Mađarske akademije znanosti. Na tome je međunarodnom<br />
znanstvenom skupu sudjelovalo više sveučilišnih<br />
i znanstvenih radnika (24) iz pet zemalja (Republika Hrvatska/RH,<br />
Republika Mađarska, Republika Poljska, Savezna<br />
Republika Jugoslavija/SRJ i Savezna Republika Njemačka).<br />
Pečuh kao mjesto održanja skupa i<strong>za</strong>bran je, također, iz<br />
čisto pragmatičnih razloga, jer je u to vrijeme Republika<br />
Mađarska i hrvatskima i srpskim (srbijanskim), odnosno<br />
jugoslavenskim građanima (preciznije građanima SRJ) nudila<br />
mogućnost susreta bez problema i ograničenja zbog<br />
vi<strong>za</strong>. Usto, <strong>za</strong> prvi se susret neutralni teren činio ponajboljim<br />
rješenjem.<br />
Zahtjev, pak, postignuća pluralističkog sastava delegacija<br />
(i<strong>za</strong>slanstava) povjesničara iz Hrvatske i Srbije, odnosno<br />
SRJ, nije na 1. skupu postignut u željenoj mjeri. S hrvatske<br />
su strane, naime, unatoč početnom oklijevanju, bili dijelom<br />
<strong>za</strong>stupljeni i povjesničari koji naglašeno <strong>za</strong>stupaju nacionalno<br />
shvaćanje hrvatske povijesti, dok su srpsku (srbijansku)<br />
stranu gotovo isključivo predstavljali mlađi, opozicijski<br />
povjesničari. Pri tome se, tijekom veoma teških razgovora<br />
u sklopu ispitivanja terena, a koji su trajali mjesecima<br />
prije održanja 1. skupa, moglo uočiti kako je veći<br />
dio povjesničara, posebice hrvatskih, ponajprije oklijevao<br />
odazvati se pozivu na, prije svega, bilateralni dijalog. Stoga<br />
se pomalo naivno-optimističko očekivanje FNSt-a kako je<br />
moguće organizirati radni susret na kojemu će se jednostavno<br />
odrediti metoda rada i glavne teme dijaloga poka<strong>za</strong>lo
Hans-Georg Fleck 27<br />
neostvarivim. Skup, koji je trebao označiti početak dijaloga,<br />
dobio je, ipak, svoj prikladno i<strong>za</strong>brani naslov (Državotvorne<br />
ideje i nacionalnointegralističke ideologije u Hrvata i Srba)<br />
te odgovarajući okvirni program predavača i izvan Hrvatske<br />
i Srbije, odnosno SRJ, čime je skup <strong>za</strong>dobio svojstva konvencionalne<br />
međunarodne znanstvene konferencije.<br />
Svakako treba navesti da su inicijatori i organi<strong>za</strong>tori Dijaloga<br />
povjesničara/istoričara <strong>za</strong> reali<strong>za</strong>ciju svoje ideje tražili<br />
te pronašli nadasve velikodušne potpore i drugih financijera,<br />
primjerice Zaklade Otvoreno društvo – Hrvatska<br />
(Open Society Fund for Croatia) iz Zagreba i Središnjega<br />
europskog sveučilišta (Central European University) iz Budimpešte,<br />
na čemu <strong>za</strong>hvaljujemo, čime je projekt poprimio<br />
šire značenje i osigurao trajnost prema kojima se – kako<br />
jučer, tako i danas – razlikuje od drugih i sličnih inicijativa<br />
kratkoga vijeka.<br />
Naposljetku <strong>za</strong>hvaljujem i sudionicima Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
(među njima i prevoditeljima te priređivačima i<br />
urednicima zbornika) te im čestitam što su, unatoč grobovima,<br />
hrabro i intelektualno otvoreno omogućili ovaj<br />
znanstveni pothvat.<br />
*<br />
Zahvaljujem se, nadalje, sada već tri godine kasnije, 2001.<br />
godine, a na 6. skupu Dijaloga povjesničara/istoričara, Gradu<br />
Zagrebu što nam je omogućio održavanje svečane <strong>za</strong>vršne<br />
sjednice skupa u prostorijama Starogradske vijećnice,<br />
koja je od tako velikog značaja <strong>za</strong> političku i kulturnu povijest<br />
Hrvatske, te ponajprije i posebno predsjedniku RH<br />
Stjepanu Mesiću, koji nam svojom nazočnošću ukazuje ne
28<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara<br />
samo posebnu čast nego i, svojom spontanom spremnošću,<br />
potvrđuje kakve je velike promjene doživjela Hrvatska u<br />
dvije protekle godine (2000.-2001.). Naime, deset su<br />
godina predstavnici mlade hrvatske države tvrdili, i to na<br />
način koji je – barem u inozemstvu – često zvučao<br />
arogantno, da se samo po sebi razumije kako je Hrvatska<br />
dio Europe i njezine kulture. Istodobno su, međutim, ti isti<br />
predstavnici poduzimali sve kako bi uskratili praktičnopolitičke<br />
dokaze <strong>za</strong> te tvrdnje. Nejasno su filozofirali o<br />
Europi kao o veoma labavo <strong>za</strong>mišljenom Savezu suverenih<br />
naroda, pri čemu su, ponašajući se balkanski, prezirali<br />
Balkan. A činjenica da danas predsjednik demokratske Hrvatske<br />
samom svojom nazočnošću odaje priznanje znanstvenom<br />
dijalogu povjesničara iz RH i SRJ, meni osobno, kao<br />
strancu koji već neko vrijeme živi i radi u ovoj zemlji, pruža<br />
nevjerojatan osjećaj <strong>za</strong>dovoljstva – osjećaj da su Hrvatska i<br />
njezina demokracija nakon vremena autoparalize i lutanja<br />
sada na pravome putu.<br />
Dijalog povjesničara/istoričara je formalno <strong>za</strong>počeo, već je<br />
spomenuto, u studenome 1998. u mađarskome gostoljubivom<br />
gradu Pečuhu. Tada se još činilo preodvažnim i teškim<br />
održati takav skup u jednoj od zemalja iz kojih su gotovo<br />
svi dosadašnji sudionici. I nakon toga su, 1999. i 2000.<br />
godine, održana tri daljnja skupa u Pečuhu (Mađarska akademija<br />
znanosti), a u ožujku 2001. skup je prvi put održan<br />
u SRJ, u Herceg-Novome (Hotel Plaža), Crna Gora, a sada,<br />
u listopadu iste godine, i u RH, u Zagrebu (Tomislavov dom<br />
na Sljemenu). 1<br />
1 [Potom je 7. skup održan u rujnu 2002. u Beogradu (Hotel Trim na Košutnjaku),<br />
Srbija, SRJ, 8. skup u rujnu 2003. u Zadru (Hotel Pinija,<br />
Petrčane), RH, a 9. skup u studenome 2004. u Vršcu (Hotel Srbija),
Hans-Georg Fleck 29<br />
Prije no što se po<strong>za</strong>bavim znanstvenim, pa i političkim značenjem<br />
ovog dijaloga <strong>za</strong> Jugoistočnu Europu, osvrnuo bih<br />
se još jednom na same početke naših nastojanja. Kada sam,<br />
sa Hrvojem Glavačem, svojim tadašnjim suradnikom, a<br />
sada pomoćnikom ministra, u kasnu jesen 1997. planirao<br />
program aktivnosti FNSt-a <strong>za</strong> sljedeću, 1998. godinu, nisam<br />
podcjenjivao ili ignorirao teškoće u ostvarivanju ideje takva<br />
dijaloga. Obojica smo bili u vezi s time suglasni te smo<br />
željeli, predviđajući mogući kompleks značajnijih tema dijaloga,<br />
u sklopu svojih mogućnosti pridonijeti razvoju<br />
demokratske političke kulture u regiji.<br />
Znali smo, usto, upravo na temelju iskustva Njemačke u 20.<br />
stoljeću, kako nije dovoljno samo uspostaviti demokratske<br />
institucije a da bi se uspostavila i stabilna demokracija,<br />
otporna na krize i iskušenja političke svakodnevnice.<br />
Znali smo, nadalje, da je <strong>za</strong> razvoj demokracije potrebna i<br />
demokratska politička kultura, koja se razvija organski i potiče<br />
toleranciju, ravnopravnost interesa i poštivanje drugih,<br />
dakle svih ljudi neovisno o, primjerice, njihovu spolu ili njihovoj<br />
etničkoj i/ili vjerskoj pripadnosti. No, takva se<br />
kultura ne može razviti sve dok su prisutni razmišljanje u<br />
crno-bijelima kategorijama, uz pojmove prijatelj i neprijatelj,<br />
mistificiranje prošlosti i pretjerano veličanje vlastite<br />
nacije.<br />
Demokracija, stoga, treba sadržavati, točnije sadrži ispravan<br />
pristup prošlosti. U njoj je moguće bez predrasuda<br />
baviti se i vlastitim greškama, nedjelima, čak i mogućim<br />
zločinima. Jer samo oni koji su u stanju samokritički i su-<br />
Vojvodina, Srbija i Crna Gora (SiCG), prije SRJ. Zbornik radova s posljednjeg<br />
skupa tek se priprema <strong>za</strong> tisak u 2005. godini.]
30<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara<br />
vereno razmotriti vlastite greške mogu, s dovoljno samopouzdanja,<br />
onima drugima, onima koji drugačije razmišljaju,<br />
primjerice dojučerašnjima genetskim neprijateljima, pružiti<br />
ruku i odvažiti se na suradnju s njima u obostranome<br />
interesu.<br />
Pritom, naravno, nije riječ o olakom oprostu te <strong>za</strong>boravima<br />
grešaka prošlosti i dugova iz prošlosti. Riječ je, naime, o<br />
prepoznavanju, o tome da JA – kao građanin – mogu izgraditi<br />
demokratsko i smireno <strong>za</strong>jedništvo sa svim svojim<br />
sugrađanima, građanima svoje zemlje, SAMO ako stvarno i<br />
<strong>za</strong>uvijek prevladam sindrom crno-bijeloga razmišljanja koji<br />
nikada ne prepoznaje vlastite krivicu i odgovornost nego<br />
uvijek – ponajprije ili, čak, i isključivo – vidi krivicu kod<br />
drugih i traži odgovornost drugih.<br />
U tom bi sklopu onom nesretniku u ovoj zemlji, koji se<br />
razmetao riječima kako niti jedan Hrvat u ratnim sukobima<br />
90-ih godina 20. stoljeća nije počinio zločin jer je djelovao<br />
u oslobodilačkom ratu, trebalo još <strong>za</strong> života podignuti spomenik.<br />
Jer on bi i buduće generacije opominjao te podsjećao<br />
kakve je katastrofalne posljedice u ovoj ispaćenoj<br />
europskoj regiji već imao opasan spoj autoritarnog, protudemokratskog<br />
i antiliberalnoga razmišljanja homo sovieticusa<br />
i predstavnika radikalnoga europskog nacionalizma u<br />
20. stoljeću.<br />
A oni koji su takvom gotovo smrtonosnom intelektualnom<br />
kašom čitav niz godina vodili politiku te pritom često sklapali<br />
i dobre poslove, još su i danas većinom na slobodi. Ne<br />
čekaju, naime, svi takvi pred ulazom u Haaški tribunal ocjenu<br />
svojih djela.<br />
Hrvatska je i u protekle gotovo dvije godine (2000.-2001.)<br />
poka<strong>za</strong>la, a često i potvrdila kako i nadalje postoje nedo-
Hans-Georg Fleck 31<br />
voljne težnje u nadilaženju neodlučnosti, pa i nesposobnosti<br />
pri ostvarivanju mira prema vani, pri otklanjanju<br />
razmišljanja u kategorijama prijatelj i neprijatelj te pri razvijanju<br />
samokritičkog bavljenja vlastitom prošlošću. Poka<strong>za</strong>la<br />
je to, pa i potvrdila mnogo češće no što bi to bilo<br />
korisno <strong>za</strong> njezin međunarodni ugled. Potvrdu tome daju<br />
oni hrvatski građani koji ne pre<strong>za</strong>ju od toga da u ime<br />
oslobođenja Hrvatske od inozemne agresije opravdavaju<br />
zločine nad ljudima koji su – često stari i bespomoćni –<br />
postali žrtvama samo stoga što su, primjerice, bili pripadnici<br />
druge etničke skupine. Oni, usto, sve one koji hrabro<br />
ustaju kako bi ugled Hrvatske očuvali, među ostalim i čišćenjem<br />
od tamnih mrlja prošlosti, etiketiraju kao izdajnike<br />
hrvatske nacije.<br />
A takvim je postupcima bila i još jest oštećena država čijim<br />
je nastankom, kako je često naglašavao i dr. Franjo Tuđman,<br />
prvi hrvatski predsjednik, postignut najviši cilj hrvatskog<br />
naroda. Ista ocjena vrijedi i <strong>za</strong> postupke onih koji<br />
omalovažavaju demokratski i<strong>za</strong>brane predstavnike ove,<br />
svoje države, pokazujući time kakve posljedice i<strong>za</strong>zivaju<br />
negativan duh netolerancije, crno-bijelo razmišljanje i neprestano<br />
iznalaženje krivice kod drugih: oni ne pridonose<br />
samo neprijateljstvu prema vani nego, prije svega, i nemiru<br />
te svađi iznutra.<br />
Dakle, oni koji vjeruju da mogu voditi politiku moderne,<br />
demokratske Hrvatske u Europi na stavovima koji potječu iz<br />
mračne prošlosti, mogu, doduše, kako i ne tako davna iskustva<br />
pokazuju, moguće i dobiti potporu značajnijeg dijela<br />
birača, ali ne i povijesnu potvrdu. Stoga oni koji Hrvatskoj<br />
žele dobro trebaju što prije raščistiti s takvima negativnim<br />
stavovima.
32<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara<br />
Njemačka je već prošla, a potom i nadišla takvu fazu svoje<br />
povijesti. Kad kažem prošla, mislim pritom na Weimarsku<br />
Republiku u kojoj je veliki dio stanovništva smatrao kako se<br />
bez poštovanja i s prezirom može odnositi spram predstavnika<br />
nove demokratske Njemačke. A ti isti su se Nijemci,<br />
nedugo nakon toga, ogriješili o svoju domovinu, i to tako<br />
što su gotovo nepovratno oštetili čast i dostojanstvo domovine,<br />
čime su i <strong>za</strong> nekoliko desetljeća odgodili političko jedinstvo<br />
naroda <strong>za</strong> čiju su čast i dostojanstvo navodno bili<br />
spremni prinijeti svaku žrtvu.<br />
U 2001. godini u Hrvatskoj se još izražava takav manjak<br />
demokratske političke kulture koji je Njemačka uspjela<br />
prevladati tek nakon povijesnih lekcija nacionalsocijalističke<br />
vladavine i ubilačkog rata kojega je sama skrivila.<br />
Zaključno ćemo se o tome – o manjku političke kulture –<br />
ograničiti samo na još jedan takav slučaj, doduše manjih<br />
razmjera: naime, i u pripremana <strong>za</strong> <strong>za</strong>grebački Dijalog povjesničara/istoričara,<br />
potvrdilo se, nažalost, nepoštovanje slobodno<br />
i<strong>za</strong>branim predstavnicima jedne demokratske države,<br />
a koje je, primjerice, izrazio ravnatelj jedne znanstvene<br />
institucije u Zagrebu, i to institucije kojoj je na poseban<br />
način povjerena <strong>za</strong>daća razrade hrvatske povijesti. Riječ je<br />
o Hrvatskom institutu <strong>za</strong> povijest koji je odbio ustupiti<br />
svoju Zlatnu dvoranu <strong>za</strong> plenarnu sjednicu skupa.<br />
Iz navedenih se razloga, pri izgradnji stabilne demokracije u<br />
Hrvatskoj, ne smije izgubiti iz vida razvoj demokratske političke<br />
kulture, na koju se jednostavno ne može gledati<br />
samo kao na funkciju gospodarskog uspjeha i širokoga<br />
društvenog prosperiteta. U stvaranje i razvoj te kulture<br />
potrebno je uložiti i napor. A taj napor uključuje, otvorenih<br />
očiju, i bespoštedno i otvoreno bavljenje vlastitom prošlošću,<br />
uz izbjegavanje crno-bijeloga razmišljanja, onako kako
Hans-Georg Fleck 33<br />
mi to pokušavamo činiti u projektu Dijaloga povjesničara/istoričara.<br />
U tom je naporu, već je spomenuto, Zaklada<br />
F. Naumann u početku naišla i na potporu <strong>za</strong>interesiranih.<br />
No, potom sama organizira i financira taj dijalog i sve njegove<br />
popratne oblike, primjerice tiskanje knjiga/zbornika<br />
radova. Ipak, sada vjerujem kako je sazrelo vrijeme da se i<br />
državne institucije obiju zemalja – RH i SRJ 2<br />
– na veoma<br />
konkretan način angažiraju u ovom projektu.<br />
I još nešto: Dijalog povjesničara/istoričara otpočeo je u<br />
teškim vremenima kao skup koji je isključivao javnost. Jer<br />
ponajprije je trebalo izgraditi temelj povjerenja <strong>za</strong> znanstveni<br />
dijalog. Tada je to bilo dobro i ispravno. A danas,<br />
kada se raniji politički <strong>za</strong>dani uvjeti mijenjaju, možemo se i<br />
moramo odvažiti i na nešto više, jer nije dovoljno samo<br />
prikupljati znanstvene spoznaje niti je dovoljno te spoznaje,<br />
publiciranjem zbornika skupova, samo učiniti dostupnima<br />
široj javnosti. Upravo <strong>za</strong>to što povjesničari obje zemlje<br />
imaju tako važnu i središnju ulogu u razvoju demokratske<br />
kulture, njihovo se djelovanje mora razviti. A ono,<br />
među ostalim, podrazumijeva i sljedeće: njima ne smije biti<br />
svejedno što će drugi, primjerice njihovi kolege, učiniti s<br />
tim spoznajama pri izradi školskih udžbenika <strong>za</strong> nove<br />
naraštaje. Oni, pak, koji smatraju da se mogu izuzeti od<br />
odgovornosti <strong>za</strong> uporabu svojih znanstvenih spoznaja,<br />
samo pokazuju da još pate od sindroma nekoga drugog<br />
političkog poretka, svakako ne onoga kojega su građani<br />
Hrvatske, a sada i građani Srbije otpočeli graditi.<br />
Sve u svemu, da parafraziram izjavu državnika i povijesnog<br />
publicista Winstona Churchilla, demokracija je, doduše, loš,<br />
2 [U početku veljače 2003. godine, pak, na području SRJ formirana je<br />
nova državna <strong>za</strong>jednica: SiCG.]
34<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara<br />
ali istodobno i najbolji oblik vladavine koji je dosad ostvaren<br />
ljudskim djelovanjem. Ona je, pak, u državama<br />
Jugoistočne Europe usto i mlada biljka kojoj je potrebna<br />
neprekidna pažnja i njega te koja ne podnosi da, grubim i<br />
nestručnim postupanjem, bude oštećena i <strong>za</strong>ustavljena u<br />
rastu. To vrijedi ne samo <strong>za</strong> demokraciju nego, posebice, i<br />
<strong>za</strong> demokratsku političku kulturu, bez koje bi demokracija<br />
postala samo beživotnom ljušturom. Dijalogom povjesničara/istoričara<br />
želimo dati skroman, ali veoma konkretan<br />
doprinos polaganom, ali i kontinuiranome daljnjem razvoju<br />
te stalno ugrožene biljčice zvane demokracija u Hrvatskoj i<br />
Srbiji.<br />
Zusammenfassung<br />
Auch die Historiker Südosteuropas haben oft den kritischen Gedankenaustausch<br />
über die Vergangenheit wie auch die Eröffnung eines<br />
wissenschaftlichen Dialogs über kontroverse Fragen von nationaler und<br />
auch internationaler Bedeutung vermieden, obwohl das Eröffnen oder<br />
gar Befähigen zum wissenschaftlichen Diskurs von außerordentlichem<br />
Wert für jene politische Kultur ist, die einer demokratischen Gesellschaft<br />
angemessen erscheint. Und eben dieses Eröffnen eines Dialoges<br />
und Befähigen zum Dialog ist jener politikbildernerische Impuls, der für<br />
das Wirken einer Institution der politischen Erwachsenenbildung<br />
grundlegend ist. Politische Bildung: Das aber ist die Hauptaufgabe der<br />
Friedrich-Naumann-Stiftung (FNSt). Die Stiftung für liberale Politik. Im<br />
Frühjahr 1998 begann die Stiftung zu eruieren, ob in den Historikerkreisen<br />
der Republik Kroatien und der Bundesrepublik Jugoslawien<br />
(heute die neue Staatengemeinschaft Serbien und Montenegro), vor<br />
allem aber in Serbien die Notwendigkeit eines Dialogs gerade über<br />
kontroverse Fragen der gemeinsamen Geschichte erkannt wird. Darauf<br />
erging die Einladung vor allem an akademisch tätige Historiker und<br />
andere Fachleute zur 1. internationalen wissenschaftlichen Konferenz<br />
des Kroatisch-Serbischen Historikerdialoges, die Ende 1998 in Pécs<br />
(Ungarn) in den dortigen Räumlichkeiten der Ungarischen Akademie<br />
der Wissenschaften stattgefunden hat. Danach fanden 1999 und 2000
Hans-Georg Fleck 35<br />
drei weitere Konferenzen in Pécs statt. Im März 2001 wurde der Dialog<br />
zum ersten Mal in der Bundesrepublik Jugoslawien durchgeführt,<br />
und zwar in Herceg-Novi, im Oktober desselben Jahres auch in der<br />
Hauptstadt der Republik Kroatien. Danach wurde die 7. Konferenz im<br />
Herbst 2002 in Belgrad (Bundesrepublik Jugoslawien), die 8. im Herbst<br />
2003 im kroatischen Zadar (Republik Kroatien) veranstaltet. Rasch hat<br />
sich erwiesen, dass trotz des bisherigen unwissenschaftlichen Zugangs<br />
zu den Problemen der gemeinsamen Geschichte und trotz der hier und<br />
da hämischen und negativen Erwartungen der demokratische und<br />
pluralistische Dialog selbst über entgegengesetzte Interessen keine<br />
Irritationen auslöst, sondern vielmehr Anlass für eine gegenseitige<br />
Bereicherung und zur Schaffung neuer Perspektiven und Erkenntnisse<br />
bietet. Es wurde somit gezeigt, dass eine intellektuelle und offene<br />
Diskussion in der Gesellschaft und zwischen den Gesellschaften, die<br />
nach Demokratie, Pluralismus, und Toleranz streben, kein Problem darstellt,<br />
sondern, im Gegenteil, ein Teil der Problemlösung bildet. Heute<br />
gilt es nun einen weiteren Schritt in die Öffentlichkeit zu tun, denn es<br />
reicht weder aus, wissenschaftliche Erkenntnisse anzuhäufen, noch<br />
diese Erkenntnisse einer breiteren Öffentlichkeit durch die Publikation<br />
von Konferenzsammelbänden (Kroatisch-Serbischer Historikerdialog,<br />
1-8, vorbereitet von Hans-Georg Fleck und <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, Zagreb,<br />
FNSt, 2000, 2001, 2002 und 2003) zugänglich zu machen.<br />
Sažetak<br />
I povjesničari su Jugoistočne Europe često izbjegavali kritički dijalog o<br />
prošlosti, pa i otvaranje znanstvenog dijaloga o kontroverznim pitanjima<br />
nacionalnog, pa i međunacionalnoga značenja, iako je otvaranje<br />
ili čak i osposobljavanje <strong>za</strong> znanstveni diskurs od neprocjenjiva<br />
značenja <strong>za</strong> političku kulturu primjerenu nekome demokratskom društvu.<br />
A upravo je takvo otvaranje ili osposobljavanje onaj političkoobrazovni<br />
poticaj koji čini temelj djelovanja institucije političkog obrazovanja<br />
odraslih, što je, pak, i glavna <strong>za</strong>daća Zaklade Friedrich<br />
Nauman/F. Naumann Stiftung. Die Stiftung für liberale Politik (FNSt),<br />
koja je u proljeće 1998. <strong>za</strong>počela, u krugovima povjesničara Republike<br />
Hrvatske/RH i Savezne Republike Jugoslavije/SRJ (potom nove državne<br />
<strong>za</strong>jednice: Srbija i Crna Gora), prije svega Srbije, ispitivati teren<br />
kako bi ustanovila uviđa li se u tim zemljama potreba nužnosti dijaloga<br />
i o kontroverznim pitanjima <strong>za</strong>jedničke povijesti. Iz toga je proizišao
36<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara<br />
poziv, upućen prije svega akademski obrazovanim povjesničarima i<br />
ostalim stručnjacima, na 1. međunarodni znanstveni skup Dijalog povjesničara/istoričara,<br />
koji je održan potkraj 1998. u Pečuhu (u prostorijama<br />
tamošnje Mađarske akademije znanosti). I nakon toga su, 1999.<br />
i 2000. godine, održana tri daljnja skupa u Pečuhu, a u ožujku 2001.<br />
skup je prvi put održan u SRJ – u Herceg-Novome, Crna Gora – te u<br />
listopadu iste godine i u RH – u Zagrebu. Potom je 7. skup održan<br />
2002. u Beogradu, Srbija, SRJ, a 8. skup 2003. u Zadru, RH. Ubrzo se<br />
poka<strong>za</strong>lo, unatoč dotad neznanstvenim pristupima, pa i zluradim<br />
očekivanjima, da demokratski te pluralistički dijalog i o međusobno<br />
suprotstavljenim interesima ne predstavlja nikakvu smetnju nego prigodu<br />
međusobnog obogaćenja te otvaranja novih izgleda i spoznaja.<br />
Poka<strong>za</strong>lo se, dakle, da intelektualna i liberalna diskusija u društvu i<br />
među društvima koja su upućena ka demokraciji, pluralizmu i toleranciji<br />
sama po sebi nikako ne može biti dijelom problema nego samo<br />
dijelom njegova rješenja. Danas, stoga, treba krenuti i dalje, jer nije<br />
dovoljno samo prikupljati znanstvene spoznaje niti je dovoljno te<br />
spoznaje, publiciranjem knjiga/zbornika radova sa skupova (Dijalog<br />
povjesničara/istoričara, 1-8, priredili Hans-Georg Fleck i <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>,<br />
Zagreb, FNSt, 2000., 2001., 2002. i 2003.), samo učiniti dostupnima<br />
široj javnosti.<br />
Summary<br />
Historians in South East Europe often avoided a critical dialogue on the<br />
past, or they even avoided opening a scientific dialogue on controversial<br />
issues of national, and even international significance, although<br />
opening or even training for a scientific discourse is invaluable for the<br />
political culture appropriate for a democratic society. And exactly such<br />
opening or training is the political-educational motivation, which forms<br />
the basis for the functioning of the institution of the political education<br />
of adults, which is the main task of the Friedrich Naumann Foundation/F.<br />
Naumann Stiftung. Die Stiftung für liberale Politik (FNSt). In<br />
the spring of 1998, the FNSt started sounding out the historians in the<br />
Republic of Croatia/RC and the Federal Republic of Yugoslavia/FRY<br />
(and the new state of Serbia and Monte Negro later on), but primarily<br />
Serbia, to find out whether the necessity for a dialogue, even on the<br />
controversial issues of the common past, was perceived in those countries.<br />
These efforts resulted in an invitation, sent primarily to academic
Hans-Georg Fleck 37<br />
historians and other experts, to the first international scientific conference<br />
entitled The Dialogue of Croatian and Serbian Historians, which<br />
was held at the Hungarian Academy of Science in Pecs at the end of<br />
1998. Three further conferences were also held in Pecs after that, in<br />
1999 and 2000. In March of 2001, the conference took place in<br />
Herceg-Novi, Monte Negro, FRY, for the first time, and then also in<br />
Zagreb, RC, in October the same year. After that, the 7th conference<br />
took place in Belgrade, Serbia, FRY, in 2002, and the 8th one in Zadar,<br />
RC, in 2003. It soon proved, despite the previous unscientific<br />
approach, and even gloating expectations, that the democratic and<br />
pluralistic dialogue, also on opposing interests, did not present a setback,<br />
but an opportunity for mutual enrichment and opening of new<br />
prospects and insights. So, it showed that an intellectual and liberal<br />
discussion in a society and among societies, which strive for democracy,<br />
pluralism and tolerance, cannot be part of the problem itself, but<br />
only part of its solution. One, therefore, needs to go even further,<br />
because it is not enough just to collect scientific insights, nor it is<br />
enough to only make these insights available to the wider public by<br />
publishing the collected papers from the conferences (Dialogue of<br />
Croatian and Serbian Historians, vol. 1-8, edited by Hans-Georg Fleck<br />
and <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, Zagreb, FNSt, 2000, 2001, 2002 and 2003).
Stjepan Mesić<br />
.....................................................................<br />
Povijest, oslobođena političkih utjecaja<br />
i motiviranih zlouporaba,<br />
putokaz je prema budućnosti
O povijesti, ali još više o onome što se s poviješću radilo u<br />
proteklom desetljeću, može se i mora mnogo toga reći.<br />
Stoga je dobro da se sastajete i razgovarate na susretima<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara kojih bi teško uopće i bilo<br />
bez Zaklade Friedrich Naumann/F. Naumann Stiftung. Die<br />
Stiftung für liberale Politik, kojoj <strong>za</strong> to odajem priznanje.<br />
Ja, naravno, nisam povjesničar. Ja sam političar. No, ako<br />
imamo u vidu s kolikom je bezočnošću politika manipulirala<br />
poviješću u posljednjim godinama prošlog stoljeća, onda mi<br />
se čini ne samo normalnim nego i prijeko potrebnim da se<br />
povjesničarima iz Hrvatske i Srbije obrati upravo jedan<br />
političar.<br />
Vi ste se počeli sastajati u vrijeme kada je normali<strong>za</strong>cija<br />
odnosa između Beograda i Zagreba još bila, da tako kažem,<br />
u povojima. Bili ste tada, iako ste se sastajali bez medijske<br />
buke i publiciteta, neka vrsta ledolomaca. Sklonjeni od<br />
očiju javnosti počinjali ste lomiti stereotipe koji su, svjesno<br />
konstruirani, poslužili uspostavljanju barijera i pothranjivanju<br />
neprijateljstava između dva naroda koji nikada ranije<br />
nisu ratovali, osim u odorama tuđih vojski – ponekad na<br />
obje suprotstavljene strane, ponekad samo na jednoj strani<br />
u sukobu.<br />
Danas se i dalje sastajete, no u bitno promijenjenim uvjetima,<br />
iako – moram to sa žaljenjem reći – normali<strong>za</strong>cija odnosa<br />
nije odmakla onoliko koliko je mogla i koliko bi nam, i<br />
jednima i drugima, bila potrebna i obostrano korisna.<br />
Kada, međutim, govorim o promijenjenim uvjetima onda,<br />
prije svega, mislim na to da je Hrvatska na parlamentarnima<br />
i predsjedničkim izborima u početku 2000. godine
42<br />
Povijest je i putokaz prema budućnosti<br />
napravila demokratski <strong>za</strong>okret, a da je Srbija potkraj te iste<br />
godine demokratskim putem okrenula leđa Slobodanu Miloševiću,<br />
koji je danas <strong>za</strong>tvoren u Haagu. No, iako su time<br />
otvorene mogućnosti korjenitim promjenama, one – u obje<br />
zemlje – još nisu ostvarene u stupnju kakvoga su birači<br />
priželjkivali. Ipak, da ne bi bilo <strong>za</strong>bune: ne uspoređujem<br />
nego naprosto konstatiram, točnije navodim činjenice onakve<br />
kakve jesu, bez obzira sviđalo se to nekome ili ne. Dakle,<br />
mandat <strong>za</strong> promjene, onaj mandat koji su novima vladajućim<br />
ekipama dali birači, još nije do kraja ispunjen, a<br />
bojim se da ponekad i ponegdje nije ni dovoljno ozbiljno<br />
shvaćen. A dok se to ne ostvari, borit ćemo se s naslijeđem<br />
prošlosti na raznim poljima, pa i na polju povijesne znanosti.<br />
Ako nas povijest uči tome kako je bilo, a mislim da je to<br />
povijest, onda moram konstatirati da je povijesna znanost u<br />
proteklih deset godina svjesno i sustavno zlorabljena kako<br />
bi nam se nametnula iskrivljena verzija proteklih zbivanja.<br />
Drugim riječima: učilo nas se onome kako nije bilo i tvrdilo<br />
da je upravo tako bilo. Lagalo se i varalo, a sve u težnji ostvarivanja<br />
političkih ciljeva. Zavedene su generacije mladih<br />
i posijano je sjeme mogućih budućih nesuglasica i sukobljavanja.<br />
Iako je i<strong>za</strong> svega toga stajala politika, ne može se prešutjeti<br />
činjenica da su i ljudi iz... povijesne struke pristajali služiti<br />
toj politici, <strong>za</strong>nemarujući ili <strong>za</strong>boravljajući temeljna načela<br />
znanstvenog rada.<br />
Bili smo, stoga, svjedoci povijesnog revizionizma na djelu –<br />
od daleke prošlosti, pa do ove nedavne, nove i najnovije.<br />
Brisala su se sjećanja, negirale činjenice, prešućivali podaci<br />
ili, najkraće rečeno, prekrajala se povijest, a da bi se iznašla<br />
opravdanja <strong>za</strong> ono što se radilo ili tek željelo raditi.
Stjepan Mesić 43<br />
Pritom je počinjena golema šteta. U glavama ljudi proizvedena<br />
je i nastala konfuzija. Onaj toliko spominjani prosječan<br />
građanin ne zna više što bi i kome bi vjerovao, a najmlađi<br />
naraštaj, koji je imao nesreću upravo u proteklom<br />
desetljeću učiti povijest svoga naroda, naučio je nešto što<br />
<strong>za</strong>sigurno nije povijest.<br />
No, jasno mi je da vi, sudionici Dijaloga povjesničara/istoričara,<br />
sve to veoma dobro znate. Znate kako se povijest<br />
krivotvorila, znate da je krivotvorenja bilo (uostalom, kao i<br />
prije 1990. godine, iako, mislim, u znatno manjoj mjeri) i,<br />
napokon, znate da se na državnoj razini – ni u Hrvatskoj,<br />
niti u Srbiji – još nismo ozbiljno prihvatili posla da to<br />
okončamo, odnosno da s time prekinemo.<br />
U Hrvatskoj, pak, uz neke nove školske udžbenike u uporabi<br />
su, koliko znam, još i oni koje je, barem u nekima<br />
njihovim dijelovima, uopće teško i nazivati udžbenicima, jer<br />
oni su <strong>za</strong>pravo politički pamfleti. Posljedica je da u različitim<br />
školama djeca uče različitu povijest ili više vrsta povijesti.<br />
Štoviše, još apsurdnije, i u istoj školi, ovisno o odabiru<br />
nastavnika, u jednome razredu uče revidiranu povijest,<br />
a u drugome – povijesne činjenice.<br />
Takvo je stanje neodrživo, pa, stoga, hitno moramo napraviti<br />
nekoliko stvari. Pritom, naravno, mislim prije svega na<br />
Hrvatsku, no ako povjesničari iz Srbije u ovome što govorim<br />
prepoznaju i situaciju u svojoj zemlji moguće će i oni<br />
pokloniti pozornost mojim sugestijama i prihvatiti dio mojih<br />
prijedloga.<br />
Moramo, prvo, prije svega prestati robovati povijesti, osobito<br />
onoj koja je u funkciji dnevne politike. Naime, ne<br />
može se, stalno <strong>za</strong>gledan u prošlost, ići naprijed. Ili, kako ja<br />
to običavam reći, ne može čovjek, gledajući samo u retro-
44<br />
Povijest je i putokaz prema budućnosti<br />
vizor, voziti automobil prema naprijed. Stoga povijest moramo<br />
vratiti onima kojima i pripada: povjesničarima da je<br />
izučavaju te učenicima i studentima da je uče. To je ono<br />
osnovno. Moramo se, dakle, odlijepiti od prošlosti i okrenuti<br />
budućnosti.<br />
To, međutim, nije dovoljno. Kada provedemo taj ne<strong>za</strong>obilazni<br />
<strong>za</strong>okret, moramo, drugo, i sanirati štetu koja je<br />
počinjena u proteklom razdoblju. To znači da moramo argumentirano<br />
i javno razotkriti manipuliranje poviješću i<br />
uzdi<strong>za</strong>nje na razinu povijesti <strong>za</strong>magljenih uspomena raznoraznih<br />
opskurnih tipova, odnosno stavljanje znaka jednakosti<br />
između povijesti i povijesnih mitova veoma pogodnih<br />
<strong>za</strong> proizvođenje netrpeljivosti – nacionalne i svake druge.<br />
Pri tome vidim i naglašavam upravo ne<strong>za</strong>obilaznu <strong>za</strong>daću<br />
medija koji su, svojedobno, i sami odigrali kobnu ulogu u<br />
širenju povijesnih poluistina i golih laži. Svojim uključivanjem<br />
u kampanju potiranja učinaka povijesnog revizionizma,<br />
mediji mogu, makar dijelom, ispraviti ili poništiti zlo<br />
čijemu su rastu i sami pripomogli.<br />
I treće, posljednje, ali neizmjerno važno. Mladima se moraju<br />
staviti na raspolaganje udžbenici oslobođeni svakog<br />
pokušaja da se, kroz izučavanje onoga što je bilo, plasiraju<br />
političke poruke u funkciji onoga što bi pobornici retrogradnih<br />
ideologija i <strong>za</strong>ljubljenici u sramne strane povijesti<br />
htjeli da opet bude.<br />
Pritom će posebno teško, a nerijetko i bolno biti izučavanje<br />
zbivanja u proteklom desetljeću, koje obuhvaća razdoblje<br />
od početka raspada nekadašnje jugoslavenske federacije do<br />
današnjih dana. Utvrđivanje će se povijesnih činjenica iz<br />
tog razdoblja i o tom razdoblju morati pove<strong>za</strong>ti s procesom<br />
katarze kroz kojega moramo proći u jednoj i drugoj zemlji.<br />
Međutim, još ima dosta otpora na obje strane, a i nadalje
Stjepan Mesić 45<br />
će ga biti. Taj je otpor dijelom posljedica, točnije iskaz nespremnosti<br />
da se istini, ma kakva ona bila, pogleda u oči, a<br />
dijelom i odraz straha od snošenja posljedica <strong>za</strong> stvari koje<br />
su se događale, a naprosto se nisu smjele dogoditi u spomenutom<br />
razdoblju. U tom ćemo sklopu morati raspraviti i<br />
pitanje krivnje. Ne krivnje kolektiviteta, naroda, jer takva ni<br />
ne postoji, nego krivnje pojedinaca, bilo da su djelovali<br />
samostalno, bilo u političkima ili vojnim skupinama.<br />
Pred vama stoje, dakle, veliki i odgovorni <strong>za</strong>daci. Ponajprije<br />
da povratite dostojanstvo struci i onima koji se njome bave,<br />
a potom da povijesna zbivanja stavite u odgovarajući<br />
kontekst, oboružani činjenicama i samo činjenicama te oslobođeni<br />
svake zle namjere ili podložnosti onima koji bi<br />
takve namjere mogli imati.<br />
Vrijeme je da počnete raditi javno.<br />
Vrijeme je da javnost sazna što radite i <strong>za</strong>što to radite,<br />
odnosno <strong>za</strong>što to morate raditi.<br />
Vrijeme je da, uz vašu pomoć, povijest otmemo onima koji<br />
su je revidirali da bi nas, cijelome civiliziranom svijetu usprkos,<br />
vratili u tamna poglavlja prošlosti, tvrdeći istodobno<br />
da <strong>za</strong> nas samo to može biti i naša budućnost.<br />
Vrijeme je da povijest, oslobođenu političkih utjecaja, a još<br />
više i politike motiviranih zlouporaba, pretvorimo u pouzdani<br />
putokaz prema budućnosti, i to ne bilo kakvoj nego<br />
europskoj budućnosti koja će svima demokratski opredijeljenim<br />
zemljama našeg kontinenta biti <strong>za</strong>jednička.<br />
Sažetak<br />
O povijesti i, još više, o onome što se s poviješću donedavno radilo u<br />
Srbiji i Hrvatskoj može se i mora mnogo toga reći. Stoga je dobro što<br />
je Zaklada Friedrich Naumann/F. Naumann Stiftung. Die Stiftung für
46<br />
Povijest je i putokaz prema budućnosti<br />
liberale Politik organizirala susrete Dijaloga povjesničara/istoričara još<br />
u vrijeme kada normali<strong>za</strong>cija odnosa između Beograda i Zagreba nije<br />
bila uspostavljena te kada je povijesna znanost bila svjesno i sustavno<br />
zlorabljena u težnji ostvarivanja političkih ciljeva. Tada su se, u sklopu<br />
povijesnog revizionizma na djelu i prekrajanja povijesti, iznalazila<br />
opravdanja <strong>za</strong> ono što se radilo ili tek željelo raditi. Pritom je počinjena<br />
golema šteta, s posljedicama danas, primjerice u Hrvatskoj, da djeca u<br />
školama uče različitu povijest ili više vrsta povijesti. Mora se, stoga,<br />
prestati robovati povijesti koja je u funkciji dnevne politike te odlijepiti<br />
od prošlosti i okrenuti budućnosti. No, ni to nije dovoljno: potrebno je<br />
i sanirati štetu koja je počinjena u proteklom razdoblju. Pritom će<br />
posebno teško i bolno biti izučavanje zbivanja u proteklom desetljeću.<br />
Usto, utvrđivanje će se povijesnih činjenica iz tog razdoblja – od<br />
početka raspada nekadašnje jugoslavenske federacije do današnjih<br />
dana – morati pove<strong>za</strong>ti s procesom katarze koji treba biti potpun u<br />
jednoj i drugoj zemlji. Povjesničare, dakle, čekaju veliki i odgovorni<br />
<strong>za</strong>daci: ponajprije povrata dostojanstva struci i onima koji se njome<br />
bave, potom stavljanja povijesnih zbivanja u odgovarajući kontekst i,<br />
naposljetku, otvaranja prema javnosti, jer vrijeme je da se povijest,<br />
oslobođena političkih utjecaja, a još više i politike motiviranih zlouporaba,<br />
pretvori u pouzdani putokaz prema budućnosti, i to europskoj,<br />
koja će svima demokratski opredijeljenim zemljama našeg<br />
kontinenta biti <strong>za</strong>jednička.<br />
Summary<br />
Much can and must be said about history, and moreover, about what<br />
was done with history in Serbia and Croatia until recently. This is why<br />
it is good that the Friedrich Naumann Foundation/F. Naumann Stiftung.<br />
Die Stiftung für liberale Politik organized conferences entitled<br />
Dialogue of Croatian and Serbian Historians back at the time when<br />
historical science was deliberately and systematically misused to achieve<br />
political goals. Then, within historical revisionism in action and rewriting<br />
of history, justifications were sought for what was being done,<br />
or was intended to be done. Great damage was done in that process,<br />
and the consequences are, that in Croatia, for example, children are<br />
taught a different history, or more kinds of history. It is, therefore,<br />
necessary to stop being a slave to the history, which serves the interests<br />
of everyday politics, and undock from the past and turn towards
Stjepan Mesić 47<br />
the future. But, even this is not enough: it is also necessary to alleviate<br />
the damage, which has been done in the past period. The most<br />
difficult and painful part of it will be studying the events from the past<br />
decade. Furthermore, establishing historical facts from that period -<br />
from the beginning of the disintegration of the former Yugoslav Federation<br />
until today - will need to be connected with a process of<br />
catharsis, which should be thorough in both countries. Thus, great and<br />
responsible tasks await historians: first of all the restoration of dignity<br />
to the profession and the ones who practise it, putting the historical<br />
events in an appropriate context, and finally, opening towards the<br />
public. Because, it is time that history, freed from political influences,<br />
and even more of the policy of motivated misuse, turned into a reliable<br />
signpost to the future, a European future, which will be common to all<br />
democratically inclined countries of our continent.<br />
Zusammenfassung<br />
Über die Geschichte und darüber, was mit ihr bis vor kurzem in Serbien<br />
und Kroatien geschah, gibt es einiges zu berichten. Deshalb ist es<br />
gut, dass die Friedrich Naumann Stiftung, die Stiftung für liberale<br />
Politik, den Kroatisch-Serbischen Historikerdialog organisiert hat, zu<br />
einer Zeit noch, als die Normalisierung der Beziehungen zwischen<br />
Belgrad und Zagreb noch nicht zu Stande gekommen war, und als die<br />
Geschichte bewusst und systematisch zu politischen Zwecken missbraucht<br />
wurde. Damals wurden im Zuge eines herrschenden geschichtlichen<br />
Revisionismus und einer Umdeutung der Geschichte Rechtfertigungen<br />
gesucht, für begangene Taten und jene, die man noch zu<br />
begehen wünschte. Dabei wurde enormer Schaden angerichtet, mit<br />
der derzeitigen Folge, dass beispielsweise Kinder in Kroatien in den<br />
Schulen unterschiedliche Geschichten oder mehrere Arten von Geschichte<br />
lernen. Es muss deshalb damit aufgehört werden, die Geschichte,<br />
die im Dienste der täglichen Politik steht, zu versklaven, gleichzeitig<br />
gilt es sich von der Vergangenheit zu lösen und der Zukunft zuzuwenden.<br />
Doch selbst das reicht nicht aus: Der in der Vergangenheit<br />
begangene Schaden muss behoben werden. Dabei wird das Erforschen<br />
der Geschehnisse des letzten Jahrzehnts besonders schwierig und<br />
schmerzvoll sein. Daneben muss das Feststellen von geschichtlichen<br />
Tatsachen aus diesem Zeitabschnitt - vom Anfang des Zerfalls der<br />
einstigen jugoslawischen Föderation bis zum heutigen Tag - mit dem
48<br />
Povijest je i putokaz prema budućnosti<br />
Prozess der Katharsis verbunden werden, der in beiden Ländern vollständig<br />
sein muss. Auf die Historiker kommen, demnach, große und<br />
verantwortungsvolle Aufgaben zu: zuallererst dem Fach und jenen, die<br />
sich damit befassen, wieder zur Würde zu verhelfen, danach die geschichtlichen<br />
Vorkommnisse in einen entsprechenden Kontext zu setzen<br />
und, zuletzt, sich der Öffentlichkeit gegenüber zu öffnen. Denn es ist<br />
an der Zeit, dass uns die Geschichte, befreit von politischem Einfluss<br />
und noch mehr von der Politik motivierten Missbrauchs, verlässlich die<br />
Zukunft weist, und zwar die europäische, die alle demokratischen<br />
Länder dieses Kontinents gemeinsam haben werden.
Holm Sundhaussen<br />
.....................................................................<br />
Prošlost, povijest i društvo
Svako društvo ima prošlost i sadašnjost. Ima li budućnost –<br />
budućnost koja to ime <strong>za</strong>služuje – nije tako sigurno. Budućnost<br />
bitno oblikuju smjernice sadašnjosti, a na sadašnjost,<br />
pak, utječu smjernice prošlosti. Socijalni znanstvenici<br />
s tim u vezi govore o naslijeđu (legacies) te ovisnosti o<br />
putu. Odabir puta, kojim društvo kreće na važnim raskrižjima<br />
svog razvoja, određuje i smjer daljnjeg razvoja, i to ne<br />
u smislu historijskog determinizma nego u smislu ograničenja<br />
opcija djelovanja. U životu jednoga društva nema<br />
potpune slobode odlučivanja, nema nultog sata, ne postoji<br />
tabula rasa. Naslijeđe i teret naslijeđa uvijek su prisutni,<br />
nemoguće ih je lako ostaviti postrance. Za razliku od individue<br />
koji omraženo naslijeđe može odbiti te tim činom<br />
opteretiti <strong>za</strong>jednicu, društva to ne mogu, pa makar njihovo<br />
naslijeđe bilo neželjeno i opterećujuće. Neugodnu prošlost<br />
mogu potisnuti, šutjeti o njoj ili ju demonizirati, no ne mogu<br />
je izbrisati.<br />
Ne postoji totalan i sveobuhvatan obrat u orijentacijama<br />
djelovanja nekoga društva niti, pak, lomovi u pravom smislu<br />
te riječi. Pa i nakon revolucija (kao i drugih velikih<br />
povijesnih preokreta) predrevolucionarna prošlost sustiže<br />
na ovaj ili onaj način postrevolucionarnu sadašnjost. Nipošto<br />
ne mora biti riječ o neposrednoj nego, naprotiv, o<br />
daljoj prošlosti, tj. predprošlosti. Uspješne revolucije (uspješne<br />
u smislu posti<strong>za</strong>nja cilja, a ne same promjene vlasti)<br />
odlikuju se upravo time da, bez obzira na sve promjene,<br />
pokazuju važne elemente kontinuiteta. Ti, pak, pružaju<br />
orijentaciju, olakšavaju prihvaćanje ciljeva revolucije u društvu<br />
i time pridonose njihovu provođenju. Tradicija djeluje
52<br />
Prošlost, povijest i društvo<br />
kao resurs promjene. Holističke reforme, bez barem djelomičnih<br />
dodirnih točaka u prošlosti, krajnje su nevjerojatne.<br />
Za stvaranje sadašnjosti i budućnosti nisu relevantne samo<br />
smjernice prošlosti te historijske činjenice koje su iz toga<br />
proizišle nego i konstrukcija prošlosti te slike iz prošlosti.<br />
Konstrukcija prošlosti elementarni je dio kolektivnog osnutka<br />
identiteta koja životu neke skupine, primjerice nacije,<br />
mora dati smisao i cilj, spasiti je od prolaznosti i slučajnosti<br />
trenutka, uvrstiti je u lanac generacija, uliti joj kontinuitet i<br />
vječni život. Iz tijeka događaja i situacija te toka sudionika<br />
odvajaju se oni elementi koji životu skupine daju smjer i<br />
trajnost. Ti elementi postaju sastavnim dijelom tzv. povijesnog<br />
pamćenja jednoga društva.<br />
Povijesno pamćenje (odnosno kolektivno sjećanje) ne reproducira<br />
prošlo događanje, ono nije izraz prošlih činjenica,<br />
nego konstrukt pomoću kojega se prošli (i sadašnji) događaji<br />
filtriraju, sređuju, tumače te isponova interpretiraju.<br />
Ono nije refleks prošlih događaja u čovječjem mozgu nego<br />
aktualna prerada i oblikovanje prošloga, put od percepcije<br />
ka apercepciji. Drugim riječima: sjećanje će se tako dugo<br />
nanovo tumačiti, prilagođavati i uređivati dok ne poprimi<br />
onaj stilizirani oblik koji odgovara samosvijesti i kulturnom<br />
kôdu društva.<br />
Između kolektivnog sjećanja skupine i onoga “kako je <strong>za</strong>pravo<br />
bilo” većinom zjapi duboko neslaganje. Tim je potrebnije<br />
razlikovati slike iz prošlosti od povijesti (povijesti kao<br />
rezultata metodičkog <strong>istraživanja</strong>). U oba slučaja prošlost se<br />
konstruira, no način konstrukcija je različit. Naše opažanje<br />
kompleksne socijalne stvarnosti – bila to prošla ili sadašnja<br />
stvarnost – uvijek je selektivno, budući da smo nesposobni<br />
kompleksnu stvarnost uočiti u cijelosti. To je naš antropološki<br />
manjak (jedan od mnogih). Uvijek uočavamo samo
Holm Sundhaussen 53<br />
isječke, a ti su, pak, rezultat procesa filtriranja, pri čemu se<br />
pojedini filteri svjesno ili nesvjesno rabe. Svi koristimo<br />
nesvjesne rastere koji upravljaju našim opažanjem i preradom<br />
informacija – neovisno od njihove istinonosnosti. Za<br />
prihvaćanje odnosno neprihvaćanje informacije nije odlučujuće<br />
je li ona istinita, napola istinita ili, pak, neistinita,<br />
nego odgovara li našem filteru opažanja. Informacija će<br />
koja odgovara našemu selektivnom mehanizmu biti prihvaćena<br />
ma bila ona netočna ili samo djelomično točna. I u<br />
ovom sklopu vrijedi paradigma ovisnosti o putu: filteri stvoreni<br />
u prošlosti upravljaju našim opažanjem stvarnosti i<br />
služe kao informacijska brana. Primjerice, onaj tko je dugom<br />
vježbom i socijali<strong>za</strong>cijom naviknut samoga sebe promatrati<br />
kao žrtvu drugih, prihvatiti će samo one informacije<br />
koje tu predrasudu i potvrđuju.<br />
Nesvjesni filteri opisuju se često kao kulturni kôd neke<br />
nacije koji se iskristalizirao u procesu njene izgradnje. Kao i<br />
ona sama, i njen kulturni sustav znakova je pronala<strong>za</strong>k. To<br />
je djelo onih koji tumače i daju smisao, onih koji interpretiraju<br />
prošlost (ali i sadašnjost i budućnost) te životu<br />
nacije daju smisao, smjer i cilj. Insceniranjem i emocionaliziranjem<br />
nacionalnog u muzejima, praznicima, himnama i<br />
simbolima te na spomenicima itd. nastaje sustav znakova<br />
koji prisvajaju pripadnici nacije tijekom socijali<strong>za</strong>cije u obitelji,<br />
školi, javnosti itd. Taj ritualizirani sustav znakova gradi<br />
nesvjesni filter putem kojega se stvarnost prihvaća, modificira<br />
ili odbacuje. Kulturni kôd je dio kolektivnog identiteta.<br />
Nije ga moguće bez teškoća i <strong>za</strong>preka promijeniti ili ukinuti<br />
jer izgleda da je na egzistencijalni način pove<strong>za</strong>n s nacijom<br />
i njenim samorazumijevanjem.<br />
I povijest kao znanost koristi filtere koji proizlaze iz pitanja<br />
istraživača i metoda korištenih pri obradi predmeta istra-
54<br />
Prošlost, povijest i društvo<br />
živanja. Riječ je o promišljeno i svjesno umetnutim filterima<br />
koji se jasno predočuju, mogu se provjeriti, o njima se može<br />
raspravljati. Mogu se i moraju modificirati ili, pak, odbaciti<br />
ako se njihove premise opovrgnu. Znanstveni filteri su<br />
radni instrumenti, nisu pitanje biti ili ne biti niti pitanje<br />
identiteta. Njihovo pravo na opstanak izvodi se samo iz<br />
njihove spoznajne vrijednosti koja se može intersubjektivno<br />
preispitati.<br />
To načelno vrijedi i <strong>za</strong> povijesnu znanost. No, ipak se povjesničari<br />
nalaze u teškoj i dvojbenoj situaciji. Kao pripadnici<br />
nacije <strong>za</strong>raženi su njenim kulturnim uređenjem. Oni – ili<br />
njihovi prethodnici – bitno su pridonijeli izgradnji nacije ili<br />
njenog sustava znakova. Povjesničari, dakle, istražuju i ono<br />
što su sami stvorili. To još i ne bi bilo pogibeljno (često i<br />
inženjeri čine isto), ali povjesničari su često emocionalno i<br />
nesvjesno pove<strong>za</strong>ni sa svojim predmetom <strong>istraživanja</strong>, a to<br />
pak rezultira kolizijama među filterima.<br />
Oni koji se prije svega ili isključivo bave prošlošću vlastite<br />
nacije moraju uložiti trajni napor da bi svoj vlastiti kulturni<br />
kôd i nesvjesno djelotvorne rastere razjasnili, reflektirali te<br />
ih <strong>za</strong>mijenili <strong>za</strong> znanost adekvatnim filterom. To je problem<br />
odmaka između istraživača i predmeta njegova <strong>istraživanja</strong>.<br />
Povjesničari su pritom mnogostruko griješili. Tijekom 19.<br />
stoljeća – ponekad prije, ponekad kasnije – osvojili su,<br />
<strong>za</strong>jedno s drugima predstavnicima duhovne elite (piscima,<br />
lingvistima, etnolozima itd.) monopol u pridavanju smisla<br />
svome društvu. Stariju elitu tumača –svećenike – stavili su u<br />
drugi plan, prisvojili novu ulogu svećenika nacije, definirali<br />
kulturni kapital svog društva – i sad nisu spremni ponovno<br />
se odreći svoje transkontekstualne vlasti tumačenja jer ta je<br />
pove<strong>za</strong>na s pristupom kulturnim bogatstvima društva,<br />
nacionalnima znanstvenim institucijama (akademijama,
Holm Sundhaussen 55<br />
sveučilištima itd.), službama i visokim položajima. Riječ je o<br />
eliti tumača koji utvrđuju pravila regrutiranja i profesionali<strong>za</strong>cije<br />
svoje klase te određuju tko im smije pripadati<br />
a tko ne. Takozvani sporovi povjesničara odnosno razilaženja<br />
između historijskih škola uvijek su (iako ne isključivo)<br />
borba <strong>za</strong> vlast interpretiranja i tumačenja u društvu te<br />
borba <strong>za</strong> kulturna bogatstva. To objašnjava njihovu katkad<br />
teško razumljivu, a znanstveno jedva razumljivu žestinu,<br />
koja rezultira i strogom strategijom uključivanja i isključivanja.<br />
Povijesna znanost (kao i druge socijalne znanosti) stoji u<br />
jednome veoma <strong>za</strong>mršenom u<strong>za</strong>jamnom odnosu s društvom.<br />
S jedne strane označila je vlastite i strane slike,<br />
nacionalni identitet i vrijednosni sustav. S druge strane –<br />
otprilike pri odabiru istraživačkih projekata, postavljanju<br />
pitanja, raspodjeli istraživačkih sredstava itd. – utječu na<br />
nju i vode je očekivanja društva. Jedna iz znanstvene perspektive<br />
smislena, moguće potrebna promjena paradigmi<br />
može naići na rezerviranost i masovno odbijanje u društvu.<br />
Sve što je znanstveno potrebno ne nailazi nužno na prihvaćanje<br />
od strane pučanstva i kolega stručnjaka. Stoga se<br />
ceh povjesničara raspada u dvije skupine: jedna koja primarno<br />
(ali ne isključivo) osjeća obvezu prema društvu<br />
odnosno naciji (njenim mitovima i očekivanjima) te druga<br />
koja primarno (ali ne i isključivo) osjeća obvezu prema znanosti<br />
– njenim metodama i kritičko-prosvjetiteljskima spoznajnim<br />
ciljevima. Obje imaju problema: prva znanstveni, a<br />
druga resurni problem i problem prihvaćanja. Predstavnici<br />
prve skupine moraju paziti na to da potpuno ne izgube<br />
priključak na znanstveni razvoj, a oni druge skupine moraju<br />
se boriti <strong>za</strong> prihvaćanje svojih paradigma te probijanje i<br />
rastvaranje ideološke kore.
56<br />
Prošlost, povijest i društvo<br />
Zatvorena društva sa strogim strategijama razmeđivanja i<br />
isključivanja – a tu pripadaju sva etnonacionalna društva –<br />
postavljaju druge prioritete te rabe druge uzroke i filtere<br />
opažanja od onih u otvorenim društvima, koja se prije svega<br />
definiraju preko vrijednosnog konsenzusa. U oba slučaja<br />
prošlost igra ključnu ulogu u priznanju i ustaljenju<br />
sadašnjosti. Potom, ti veoma raznoliki pogledi i izdvojeni<br />
različiti segmenti prošlosti, dolaze do izražaja.<br />
U prvome se slučaju – u slučaju <strong>za</strong>tvorenih društava – nacija<br />
smatra genetskom (organskom) cjelinom (kao tijelo) i<br />
projicira daleko u prošlost kao da postoji navijeke, određena<br />
od Boga ili prirode. Nitko ne može pristupiti naciji tko<br />
joj porijeklom ne pripada i nitko je ne smije napustiti a da<br />
se ne ogriješi o njen prirodni red. Porijekla se, <strong>za</strong> razliku od<br />
jezika, vjere ili kulture, ne može odreći. Netko ili pripada ili<br />
ne pripada naciji. Tertium non datur – treće mogućnosti<br />
nema. Pristup je isto tako nemoguć kao i odstup. Potonje<br />
su, primjerice, morali ponovno saznavati bosanski muslimani<br />
koji se ne mogu osloboditi tobožnjega hrvatskog ili<br />
srpskog porijekla. Ako ignoriraju svoje porijeklo, kritičari<br />
smatraju da se ponašaju protuprirodno.<br />
Organska nacija je u različitim trenucima svoje egzistencije<br />
dobila tobožnja prava. Ta historijska prava slove kao sveta,<br />
neprolazna i neotuđiva. U razdobljima strane vladavine<br />
(primjerice pod turskim jarmom ili u habsburškoj mnogonacionalnoj<br />
tamnici) mogu biti nasilno ukinuta, no održavaju<br />
se kao pravni naslov. Stoga se borba <strong>za</strong> ponovno uspostavu<br />
prava prikazuje kao legitimna, a s rezultatom ponovnog rođenja<br />
(potlačene, u duboki san uljuljane) nacije. Trnoružicu<br />
bude iz dubokog sna i lijepa je kao uvijek. Princ koji ju je<br />
probudio u novi život nastupa u liku nacionalnih junaka.<br />
Ma bili oni teroristi i separatisti (nastoje li, primjerice, na-
Holm Sundhaussen 57<br />
silno odcijepiti područje pod stranom vlašću), ako su uspješni<br />
i dalje su borci <strong>za</strong> slobodu, barem <strong>za</strong> pripadnike<br />
vlastite skupine. Jer povijest je prije svega povijest uspješnih.<br />
Samo u očima protivnika ostaju teroristi i separatisti.<br />
Dakle, mnogo toga je (ali ne i sve) pitanje perspektive.<br />
Prošlost, sadašnjost i budućnost organske nacije tumače se<br />
u kategorijama zlatnog doba, tlačenja i ponovnog rođenja.<br />
I<strong>za</strong> toga se krije cikličko shvaćanje vremena koje je u neizmjernoj<br />
suprotnosti s linearnim shvaćanjem vremena. Cikličko<br />
shvaćanje dopušta projiciranje modernih fenomena i<br />
pojmova (poput nacije, samoodređenja, suvereniteta itd.)<br />
daleko u prošlost. To je jedno posve ahistorično shvaćanje<br />
prošlosti učvršćeno na nepromjenjivom, a s poviješću kao<br />
promjenom nema apsolutno ništa.<br />
Za razliku od iskonske nacije (tj. prototipa modernoga <strong>za</strong>tvorenog<br />
društva), otvoreno društvo smatra se produktom<br />
promjene. Iz tog aspekta nacija nije konstantna ni u vremenu<br />
niti u oblicima javljanja. Nije cjelovito tijelo nego<br />
interaktivna skupina ljudi, moderna komunikacijska <strong>za</strong>jednica<br />
<strong>za</strong> koju je narodnost pripadnika skupine od sekundarnoga<br />
značenja. To ne znači da je narodnost nevažna, ali<br />
nije konstitutivni element skupine niti mora biti identična <strong>za</strong><br />
sve njene članove. Tako shvaćene nacije nastaju, tj. konstruiraju<br />
se, modificiraju i nestaju. Ono što njene pripadnike<br />
drži <strong>za</strong>jedno nije (u pravilu nedokazivo) <strong>za</strong>jedničko<br />
porijeklo nego kultura i s njom pove<strong>za</strong>ni katalog vrijednosti.<br />
Kultura se smatra promjenjivom i otvorena je <strong>za</strong> pristup<br />
i istup pojedinaca (barem teoretski). Nacije te vrste<br />
sliče udrugama. Tko prihvaća i podupire ciljeve udruge<br />
može pristupiti, a tko ne – istupiti. U prvome planu uvijek<br />
je subjektivno <strong>za</strong>laganje <strong>za</strong> <strong>za</strong>jednicu, a to je nešto posve<br />
drugo od prisilne <strong>za</strong>jednice.
58<br />
Prošlost, povijest i društvo<br />
I prošlost se posve drugačije predstavlja. Ne postoje ni nacionalno<br />
ponovno rođenje (jer ponovno se roditi može<br />
samo ono što se već jednom rodilo) niti historijska prava,<br />
koja jedna nepostojeća nacija želi <strong>za</strong>dobiti u nekome proizvoljnom<br />
trenutku svoje prednacionalne prošlosti. Prijašnje<br />
države nisu bile nacionalne države budući da nije bilo nacija,<br />
a narodnost podanika bila je posve sporedna stvar.<br />
Također nema ni stoljetnih rivalstva među nacijama, osim<br />
ako im se ne pripisuju prenatalna svojstva. Sigurno da je<br />
bilo prednacionalnih konflikata i neprijateljstava, no oni<br />
nisu tekli duž nacionalnih nego vjerskih, socijalnih i staleških<br />
linija razdvajanja ili su proizlazili iz borbi rivalskih<br />
vladarskih klika u koje je pučanstvo bilo uvučeno i protiv<br />
svoje volje. Sudionici predmodernih migracija nisu se sukobljavali<br />
na nacionalnim granicama naseljavanja, jer tih<br />
nije ni bilo, a etnička homogenost teritorija nije bila pravilo<br />
nego iznimka. Potpuno je ahistorijski kada se <strong>za</strong>htjev <strong>za</strong><br />
nekim teritorijem potkrjepljuje obrazloženjem da je on nekada<br />
u prošlosti – dulje ili kraće vrijeme – pripadao državi<br />
koja se smatra pretečom današnje nacionalne države. To<br />
više nema veze s poviješću. To je čista nacionalna ideologija.<br />
Tko povijest u smislu sve prolazi shvaća kao tijek događaja,<br />
gdje na kraju ništa više nije onako kao što je bilo na početku,<br />
ima, dakle, drugačiji pristup prošlosti negoli onaj tko<br />
povijest shvaća kao cikličko ponavljanje događaja ili stanja.<br />
Nacija u smislu recentnog <strong>istraživanja</strong> nacionalizma te<br />
nacionalna država <strong>za</strong>snovana na narodnom suverenitetu<br />
moderni su fenomeni, sljednici Francuske revolucije i njenoga<br />
kataloga građanskih prava. Nisu identični srednjovjekovnom,<br />
staleškome natiu ili, pak, srednjovjekovnima državama<br />
ili državama novijeg doba koje su se <strong>za</strong>snivale na
Holm Sundhaussen 59<br />
dinastičkim ugovorima o nasljedstvu, osvajanjima ili Božjoj<br />
milosti. Između oba pristupa počivaju svjetovi. Moderna<br />
nacija i država ne predstavljaju ciklički povratak prošlih fenomena<br />
niti ponovno rođenje, nego su produkt najmlađe<br />
povijesti.<br />
Još jednom, pritom, izlazi na površinu i značenje ovisnosti o<br />
putu. Nacionalni pokreti koji pribjegavaju cikličkom poimanju<br />
vremena, naciji kao iskonskoj <strong>za</strong>jednici i historijskim<br />
pravima imaju druge predstave o opravdanosti i legitimnosti<br />
negoli nacionalni pokreti koji su obvezni linearnom<br />
poimanju vremena i konceptu otvorenog društva. Hrvatsko,<br />
kao i srpsko, bosansko, makedonsko i albansko pitanje,<br />
problematike Krajine i Kosova itd. posve različito djeluju i<br />
izgledaju već prema uskoj ve<strong>za</strong>nosti <strong>za</strong> jednu ili drugu poziciju.<br />
Uslijed te ambivalentnosti historijska prava i prava<br />
samoodređenja na mnogim su mjestima <strong>za</strong>pala u nerazrješivu<br />
suprotnost.<br />
Još je lošije kada se nacionalisti u jednome slučaju služe<br />
argumentima historijskih prava, a u drugome argumentima<br />
prava samoodređenja: argumentacijski se uzorci izmjenjuju<br />
već prema prikladnosti. Kada su pripadnici vlastite nacije na<br />
nekom teritoriju u većini i suočeni sa historijskim pravima<br />
neke druge nacije, onda se poziva na pravo samoodređenja<br />
(primjerice Srbi u Krajini). Naprotiv, kada su pripadnici<br />
druge nacije u većini, poseže se <strong>za</strong> historijskim pravima<br />
(primjerice Srbi na Kosovu). Svi mi znamo da je ta ambivalentnost<br />
mnogo više od akademskog pitanja.<br />
Povijest Jugoistične Europe morala bi se u potpunosti napisati<br />
iznova, jer još je u velikoj mjeri ovisna o romantičnim<br />
paradigmama ranoga 19. stoljeća, o vremenu u kojemu su<br />
se države interpretirale kao Božje <strong>za</strong>misli. Ljudi i društva u<br />
toj se povijesti javljaju samo onda ako se smatraju dijelom
60<br />
Prošlost, povijest i društvo<br />
nacije ili su, pak, s njom izjednačeni. Vrhunac nacionalne<br />
povijesti je stvaranje nacionalne države, svejedno u kojemu<br />
obliku i uz koju cijenu. Modeli nacije i nacionalne države<br />
preuzeti su od Zapadne i Srednje Europe te nametnuti regiji,<br />
koja je, pak, slijedila drugačiji razvojni put od Zapadne<br />
i Srednje Europe. Kombinacija njemačkog poimanja nacije<br />
(kao <strong>za</strong>jednice po porijeklu) i francuskog poimanja države<br />
(država kao centralistička poslovnica) u regiji, koja je obilježena<br />
ekstremnom etničkom mješavinom, vodila je gotovo<br />
neizbježno u katastrofe 20. stoljeća. Najnovija povijest<br />
Jugoistočne Europe drugačije bi protekla da se francusko<br />
poimanje nacije (nacija kao politička <strong>za</strong>jednica) kombiniralo<br />
s njemačkim poimanjem države (država kao federacija). No<br />
takav je pokušaj iniciran samo jednom, u drugoj, socijalističkoj<br />
jugoslavenskoj državi, i došao je prekasno, uslijedio<br />
pod krivim političkim okolnostima, a elita ga je provela bez<br />
oduševljenja, odnosno 60-ih godina 20. stoljeća dalekosežno<br />
je od njega odustala, ako ga nije i suzbila.<br />
Povjesničari su u procesu izdvajanja uvijek nanovo pridonosili<br />
snaženju konflikta. To se može objasniti upravo na<br />
primjeru rane Jugoslavije. Naravno nije riječ o svim povjesničarima,<br />
no više ih je nego dovoljno. Usto, kada se netko<br />
izvana bavi poviješću regije, često je suočen s argumentom<br />
“da jedan stranac ne može općenito shvatiti probleme” u<br />
Jugoistočnoj Europi. Taj sam prigovor već dovoljno često<br />
čuo. Ali <strong>za</strong>što to mora biti tako? Nerazumijevanje može<br />
uslijediti iz dva razloga. Ponajprije zbog manjka informacija.<br />
No, taj manjak nije načelni problem, jer informacije<br />
koje nedostaju mogu se nadoknaditi. Drugačije je s interpretacijom<br />
ili tumačenjem informacija. Tu u biti može doći<br />
do prividno ili stvarno nerazrješivih razilaženja u mišljenju.<br />
Ne može se raspravljati u detalje o cjelovito-egzistencijal-
Holm Sundhaussen 61<br />
nome pogledu na prošlost, sadašnjost i budućnost. Moguće<br />
je samo prihvatiti ga u cijelosti ili ga, pak, odbaciti. Ni o<br />
pitanjima vjerovanja ne može se smisleno raspravljati. Prošlost<br />
kao mit ne podliježe racionalnoj i analitičkoj raspravi.<br />
Glorificiranje srednjovjekovnih feudalnih država (koje su <strong>za</strong><br />
većinu pučanstva često bile samo tlačiteljske), ocrnjivanje<br />
strane vladavine (koja je često bila podnošljivija negoli<br />
prethodni društveni poredak), mitovi o žrtvama i starosti<br />
različitih naroda, samovoljno diferenciranje indogenih i alogenih<br />
skupina stanovništva, sustavno konstruirana mržnja<br />
prema strancima, srednjovjekovne predstave o čistoći društvenog<br />
tijela, inzistiranje na historijskim pravima koja su u<br />
opreci s pravima samoodređenja, proizvoljno ophođenje s<br />
historijskim vremenom (njegovom ekstrakcijom i kontrakcijom)<br />
– sva ta ahistorijska saznanja i teze o prošlosti i<br />
vremenu imaju isto tako malo <strong>za</strong>jedničkoga s poviješću kao<br />
i znanost s mitom.<br />
Što se, dakle, može ili još treba učiniti? Naravno, svakom<br />
društvu je dopušteno njegovati svoje mitove te očekivanja<br />
od sadašnjosti i budućnosti koja iz toga proizlaze, stremiti<br />
ka centraliziranoj državi te koristiti etnički čisti nacionali<strong>za</strong>m<br />
kao instrument mobili<strong>za</strong>cije. No, mora postojati i svijest o<br />
posljedicama takva čina.<br />
Jer, prvo, postoji jasno prepoznatljiva negativna korelacija<br />
između nacionalizma i civilnog društva: snažni nacionali<strong>za</strong>m<br />
ukazuje na slabost civilnog društva, i obrnuto: razvijenije<br />
civilno društvo umanjuje mogućnosti nacionalizma. Bogata<br />
i razvijena društva sadašnjosti gotovo su posve pluralistička<br />
i multikulturalna (pa čak i ako to sama osporavaju). Tendencija<br />
ka multikulturalnosti i dalje se pojačava u tijeku<br />
globali<strong>za</strong>cije (sviđalo nam se to ili ne). Samo siromašna i nerazvijena<br />
društva mogu si još, dakle, priuštiti homogenost.
62<br />
Prošlost, povijest i društvo<br />
Drugo, društva bivše druge/socijalističke Jugoslavije koja,<br />
primjerice, sama sebe izoliraju ne mogu se integrirati u<br />
europske strukture. Nitko ne želi nove partnere koji bi<br />
europske institucije opteretili gomilom neriješenih problema<br />
sa susjedima. Samo ako korporacija unutar regije poprimi<br />
poželjno obličje, a granice više ne budu predstavljale<br />
barijere, postoje izgledi <strong>za</strong> suradnju izvan regije. A to<br />
<strong>za</strong>htijeva uklanjanje slika neprijatelja.<br />
I njemačko se društvo u desetljećima nakon 1945. moralo<br />
oprostiti od mnogih dragih slika neprijatelja. Njemačkofrancusko<br />
naslijeđeno neprijateljstvo, primjerice, također je<br />
pripadalo tome, kao i opterećenja u odnosima Njemačke i<br />
njenih istočnih susjeda. Stoga je svladavanje vlastite prošlosti<br />
bio i jest neodloživ dio procesa obnove. Povjesničari su<br />
tome uvelike pridonijeli: u Francuskoj, Poljskoj, Njemačkoj,<br />
Češkoj itd. Rasprave i dalje traju, jer ispod prošlosti još nije<br />
podvučena crta. No, one su poprimile drugu kvalitetu.<br />
Povjesničare bivše druge/socijalističke Jugoslavije čekaju<br />
veliki i<strong>za</strong>zovi. Na njima je da suzbiju prošlost poviješću. Mitovi<br />
prošlosti i povijesno pamćenje moraju se podvrgnuti<br />
racionalnoj analizi. Prvotna koncentracija na naciju i nacionalnu<br />
državu mora se relativirati uključivanjem ljudi i društava,<br />
struktura i životnih iskustava. Nacionalni se auti<strong>za</strong>m<br />
mora omekšati uporabom komparativnih metoda. Jer samo<br />
usporedba otvara nacionalni horizont i nudi mogućnosti<br />
razumijevanja razlika i sličnosti. Moraju se prevladati pitanja<br />
o krivnji i pomirenju, krivcima i žrtvama. To, pak,<br />
<strong>za</strong>htijeva empatiju, hrabrost i strpljenje, pretpostavlja probijanje<br />
nesvjesnih i kulturno kodiranih filtera opažanja te<br />
formiranje okruglog stola povjesničara iz različitih zemalja.<br />
Ovdašnji skup – Dijalog povjesničara/istoričara – mogao bi<br />
tome dati poticaj.
Zusammenfassung<br />
Holm Sundhaussen 63<br />
Für die Gestaltung von Gegenwart und Zukunft sind nicht nur die<br />
Weichenstellungen in der Vergangenheit und die daraus resultierenden<br />
historischen Realia, sondern auch die Konstruktion von Vergangenheit,<br />
die Vergangenheitsbilder relevant. Aus dem Fluß der Ereignisse, Konstellationen<br />
und Akteure werden jene Elemente heausgefiltert, die der<br />
Existenz einer Gruppe Richtung und Dauerhaftigkeit verleihen. Diese<br />
Elemente werden Bestandteil des sog. historischen Gedächtnisses einer<br />
Gesellschaft. Zwischen dem kollektiven Erinnern einer Gruppe und<br />
dem, „wie es eigentlich gewesen“, klafft zumeist eine tiefe Diskrepanz.<br />
Umso notwendiger ist es, zwischen Vergangenheitsbildern und<br />
Geschichte (Geschichte als Ergebnis methodischer Forschung) zu<br />
differenzieren.<br />
Auch die Geschichte als Wissenschaft benutzt Filter, die sich aus den<br />
Fragestellungen des Forschers und den Methoden des Faches ergeben.<br />
Doch Historiker befinden sich in einer schwierigen und zwiespältigen<br />
Situation. Als Mitglieder einer Nation sind sie von den kulturellen<br />
Arrangements dieser Nation infiziert und untersuchen dabei, was sie<br />
selber geschaffen haben. Hier taucht aber das Problem der Distanz<br />
zwischen Forscher und Forschungsgegenstand auf, wobei Historiker als<br />
Deutungselite vielfach gesündigt haben. Die Historikerzunft zerfällt<br />
daher in zwei Gruppierungen: in diejenigen, die sich primär der Gesellschaft,<br />
bzw. der Nation – ihren Mythen und Erwartungen, und in<br />
diejenigen, die sich primär der Wissenschaft verpflichtet fühlen.<br />
Anders als die Abstammungsnation (d.h. der Prototyp der modernen<br />
geschlossenen Gesellschaft) versteht sich die offene Gesellschaft als<br />
Produkt der Veränderung. Die Nation ist aus dieser Sicht weder in der<br />
Zeit noch in der Zusammensetzung konstant und die Vergangenheit<br />
stellt sich auch gänzlich anders dar. Es gibt weder eine „nationale<br />
Wiedergeburt“, noch gibt es „historische Rechte“. Es gibt auch keine<br />
jahrhundertealten Gegnerschaften zwischen Nationen. Nationalbewegungen,<br />
die auf ein zyklisches Zeitverständnis, auf die Nation als<br />
Abstammungsgemeinschaft auf „historische Rechte“ rekurieren, haben<br />
deshalb andere Vorstellungen von „Gerechtigkeit“ und „Legitimität“<br />
als Nationalbewegungen, die dem linearen Zeitverständnis und dem<br />
Konzept der offenen Gesellschaft verpflichtet sind.
64<br />
Prošlost, povijest i društvo<br />
Die Geschichte Südosteuropas müßte gänzlich neu geschrieben werden,<br />
da die Menschen und Gesellschaften in dieser Geschichte nur<br />
vorkommen, sofern sie als Teil der Nation verstanden oder mit der<br />
Nation gleichgesetzt werden. Historiker haben im Prozeß der Ausgrenzung<br />
immer wieder eine konflikttreibende Rolle gespielt, was sich<br />
am früheren Jugoslawien geradezu exemplarisch verdeutlichen läßt,<br />
besonders am Beispiel ahistorischer Perzeptionen von Vergangenheit<br />
und Zeit, die mit Geschichte ebenso wenig zu tun haben wie die<br />
Wissenschaft mit dem Mythos.<br />
Was bleibt zu tun? Vor allem muß man Mythen und Homogenität<br />
aufgeben und sich dem Pluralismus und der Multikulturalität öffnen,<br />
was den Abbau von Feindbildern erfordert. Dabei war und ist die<br />
„Bewältigung der eigenen Vergangenheit“ ein unverzichtbarer Teil<br />
dieses Aufarbeitungsprozesses. Auf die Historiker im früheren Jugoslawien<br />
warten große Herausforderungen. Der nationale Autismus ist<br />
durch den Einsatz komparativer Methoden aufzuweichen und die<br />
Frage nach Schuld und Sühne, nach Tätern und Opfern muß über die<br />
Grenzen hinweg geführt werden. Das hiesige Colloquium möge dazu<br />
einen Anstoß geben.<br />
Sažetak<br />
Za izgradnju sadašnjosti i budućnosti nisu relevantne samo smjernice u<br />
prošlosti te historijske činjenice koje su iz toga proizišle nego i<br />
konstrukcija prošlosti iz slike prošlosti. Iz tijeka događaja i situacija te<br />
toka sudionika odvajaju se oni elementi koji životu neke skupine daju<br />
smjer i trajnost. Ti elementi postaju sastavnim dijelom tzv. povijesnog<br />
pamćenja jednoga društva. No, između kolektivnog sjećanja neke<br />
skupine i onoga “kako je <strong>za</strong>pravo bilo” većinom zjapi duboko<br />
neslaganje. Tim je potrebnije razlikovati slike iz prošlosti od povijesti<br />
(povijesti kao rezultata metodičkog <strong>istraživanja</strong>).<br />
I povijest kao znanost koristi filtere koji proizlaze iz pitanja istraživača i<br />
metoda korištenih pri obradi predmeta <strong>istraživanja</strong>. No, ipak se<br />
povjesničari nalaze u teškoj i dvojbenoj situaciji. Kao pripadnici nacije<br />
<strong>za</strong>raženi su njenim kulturnim uređenjem, a pri tome istražuju ono što<br />
su i sami stvorili. Tu se javlja problem odmaka između istraživača i<br />
predmeta njegova <strong>istraživanja</strong>, pri čemu su povjesničari, kao elita<br />
tumača, mnogostruko griješili. Ceh povjesničara dijeli se, dakle, na
Holm Sundhaussen 65<br />
dvije skupine: na one koji se primarno osjećaju predani društvu, tj.<br />
naciji – njezinim mitovima i očekivanjima, te one koji se primarno<br />
osjećaju predani znanosti.<br />
Za razliku od iskonske nacije (tj. prototipa modernoga <strong>za</strong>tvorenog<br />
društva), otvoreno društvo smatra se produktom promjene. Iz tog<br />
aspekta nacija nije konstantna ni u vremenu niti u oblicima javljanja, a<br />
i prošlost se posve drugačije predstavlja. Ne postoje ni nacionalno<br />
ponovno rođenje niti historijska prava ili stoljetna rivalstva među<br />
nacijama. Stoga nacionalni pokreti koji pribjegavaju cikličkom poimanju<br />
vremena, naciji kao iskonskoj <strong>za</strong>jednici i historijskim pravima imaju<br />
druge predstave o opravdanosti i legitimnosti negoli nacionalni pokreti<br />
koji su obvezni linearnom poimanju vremena i konceptu otvorenog<br />
društva.<br />
Povijest Jugoistične Europe morala bi se u potpunosti napisati iznova,<br />
jer ljudi i društva u toj se povijesti javljaju samo onda ako se smatraju<br />
dijelom nacije ili su s njom izjednačeni. Povjesničari su, pak, u procesu<br />
izdvajanja uvijek nanovo pridonosili snaženju konflikta, što se može<br />
objasniti upravo na primjeru rane Jugoslavije, pogotovu u primjerima<br />
ahistorijskih saznanja o prošlosti i vremenu, koja imaju isto tako malo<br />
<strong>za</strong>jedničkoga s poviješću kao i znanost s mitom.<br />
Što se, dakle, može ili još treba učiniti? Ponajprije odustati od mitova i<br />
homogeni<strong>za</strong>cija, a otvoriti se pluralizmu i multikulturalnosti. A to <strong>za</strong>htijeva<br />
uklanjanje slika neprijatelja. Usto, svladavanje vlastite prošlosti<br />
neodloživ je dio tog procesa obnove. Povjesničare bivše druge/socijalističke<br />
Jugoslavije pritom čekaju veliki i<strong>za</strong>zovi. Na njima je da<br />
suzbiju prošlost poviješću. Nacionalni se auti<strong>za</strong>m mora omekšati uporabom<br />
komparativnih metoda, a moraju se prevladati i pitanja o krivnji<br />
te pomirenju, krivcima i žrtvama. Ovdašnji skup – Dijalog povjesničara/istoričara<br />
– mogao bi tome dati poticaj.<br />
Summary<br />
Not only the guidelines from the past and the historical facts resulting<br />
from them are relevant to shaping the present and future, but also the<br />
construction of the past, the images of the past. Those elements,<br />
which give a group's existence direction and duration, are filtered out<br />
from the flow of events, constellations and protagonists. Those ele-
66<br />
Prošlost, povijest i društvo<br />
ments become part of the so-called historical memory of a society.<br />
There is mostly a wide discrepancy between the collective memory of a<br />
group and "the way it really was". All the more reason to differentiate<br />
between the images of the past and history (history as a result of<br />
methodical research).<br />
History as a science also uses the filters, which result from the<br />
researchers' questions and the profession's methods. Still, historians are<br />
in a difficult and conflicting situation. As members of a nation they are<br />
contaminated by its cultural arrangements, and at the same time, they<br />
research what they have created themselves. The problem of the distance<br />
between researchers and the researched arises here; historians,<br />
as the elite among interpreters, have frequently sinned in this respect.<br />
The historians' guild is divided into two groups: the ones, who are<br />
primarily committed to the society, i.e. the nation - its myths and<br />
expectations, and the others, who are primarily committed to science.<br />
Unlike the primeval nation (i.e. the prototype of the modern closed<br />
society), an open society is considered to be the product of change.<br />
From that viewpoint, the nation is neither constant in time nor in<br />
composition, and the past also presents itself in a completely different<br />
way. There is neither the re-birth of a nation, nor the historical rights.<br />
There are also no centuries-long rivalries among nations. This is why<br />
the national movements, which resort to a cyclic understanding of<br />
time, the nation as a primeval community and historical rights have a<br />
different understanding of "justice" and "legitimacy" than the national<br />
movements, which are committed to a linear understanding of time<br />
and the concept of an open society.<br />
The history of South East Europe should be re-written all over again,<br />
because people and societies only come up in that history if they are<br />
considered to be part of a nation, or if they are made equal with it. In<br />
the process of separation, however, historians have played a conflictinstigating<br />
role over and over again, which can be best seen on the<br />
example of former Yugoslavia, especially on the examples of the<br />
ahistorical perceptions of the past and time, which have as little in<br />
common with history as science has with myth.<br />
What is still to be done? Before all, one has to give up myths and<br />
homogeneity and open oneself to pluralism and multiculturalism,<br />
which requires abolishing the images of enemies. And "mastering one's<br />
own past" was and is an indispensable part of this process of dealing
Holm Sundhaussen 67<br />
with it. Great challenges await the historians of the former socialist<br />
Yugoslavia on that way. It is up to them to suppress the past by<br />
history. National autism must be softened up by employing comparative<br />
methods, and issues of guilt and penance, perpetrators and<br />
victims must be put aside. May this discourse be a starting point.
Andrej Mitrović<br />
.....................................................................<br />
Prevlast nerazuma.<br />
Segment o povijesnom nerazumu<br />
u duhovnim prilikama kriznog doba<br />
(pokušaj šireg tumačenja<br />
konkretnim povodom)
1. Polazišta<br />
Tema ove skice nije historiografija nego premoć povijesno<br />
iracionalnoga u, Jaspers bi rekao, duhovnim prilikama vremena.<br />
No, ono što ću reći proizlazi prije svega iz činjenice<br />
da sam s onoga područja na kojemu se u jesen 1987.<br />
dogodio rušilački politički potres, koji se još nije smirio,<br />
iako je u međuvremenu smanjen krug njegova dosega, a<br />
aktivirana se njegova regionalna žarišta postupno isključuju,<br />
iako usporedo nastaju i nova na drugim mjestima.<br />
Političkim potresima i<strong>za</strong>zvana kri<strong>za</strong> je dugotrajna te je, mada<br />
se njena ranija žarišta gase, a nova pale, i nadalje prisutna,<br />
uz lokalna svojstva i mijene u intenzitetu iskazivanja.<br />
Njena snažna aktualnost <strong>za</strong> kolektivno povijesno mišljenje<br />
određena je, inače, uzburkano ključajućim nacionalizmom,<br />
s nasiljem njemu svojstvenim od sredine 20. stoljeća. Pojave<br />
o kojima govorim su veoma uočljive na <strong>za</strong> krizu inicirajućemu<br />
i još nikako smirenom tlu, a njihova obrada,<br />
koliko sam mogao uočiti preko plota, šire je <strong>za</strong>nimljiva.<br />
Pripadam povjesničarima koji cijene čovjekovu sposobnost<br />
spoznaje historije kao dijela istog svijeta čije različite druge<br />
dijelove proučavaju, na svoj način, prirodne, društvene i<br />
ostale humanističke znanosti. Prisjećam se, pritom, suvremenoga<br />
indigniranog odbacivanja partijnosti u historiografiji.<br />
Proizvoditi znanja, pak, kulturna je djelatnost i u historiografiji<br />
i mimo nje. Učinak znanja je široko plodonosan i<br />
kulturno djelatan: kultura je, naime, angažirana već time<br />
što znanje uopće postoji, pri čemu znanja proizišla iz historiografije,<br />
koja je vjerna svojoj svrsi da saznaje, nude ra-
72<br />
O prevlasti povijesnog nerazuma<br />
zumnoj politici koristan kulturni ambijent te pridonose<br />
izravnom razvoju kulturne politike.<br />
2. Napomena o iskustvu socijalističkog vremena<br />
Iskustvo s historiografijom socijalističkog vremena, koje je<br />
<strong>za</strong>jedničko objema stranama Dijaloga povjesničara/istoričara,<br />
<strong>za</strong>sigurno nije jednostrano. Počelo je, istina, nametanjem<br />
pojednostavljenja, naime <strong>za</strong>htjevom <strong>za</strong> strogom<br />
primjenom historijskog materijalizma. Od te ideološke premise<br />
se brzo evoluiralo ka tematski sve selektivnijim, suženijima<br />
političkim ograničenjima, što je podrazumijevalo<br />
verbalno naglašavanje neprikosnovenosti marksizma, a uz<br />
povremene kampanje, u gotovo pravilnima vremenskim<br />
razmacima, kritika pojava u kulturi, dakle i u historiografiji,<br />
poticanih od utjecajnih pojedinaca, dirigiranih od partijskih<br />
komiteta i bučno razglašavanih u medijima, što je rezultiralo<br />
smanjenjem razine ne samo stručne (posebice teorijske)<br />
nego i nužne šire kulture, a potom, primjerice, i rasprostranjenom<br />
samocenzurom među povjesničarima. U<br />
praksi je, ipak, bilo svega: od visoke odanosti struci, pa –<br />
preko mnogih varijanta – do ne baš čestih potpune partijske<br />
rigidnosti i usporednih nacionalističkih konstrukcija.<br />
Vladala je, dakle, neodređeno ograničena koegzistencija<br />
različitih postulata, odnosno vladalo je više stručnih morala,<br />
metoda i rezultata.<br />
Partija je pružila primjer pisanjem svoje povijesti primjenom<br />
postupka konsenzusa o onome što će se uopće i detaljnije<br />
pisati (i tada su komunisti od svojih najpouzdanijih<br />
povjesničara dobili o povijesti svoje partije neosporno lošu<br />
knjigu). Istom je formulom i Savez povjesničara (istoričara,<br />
historičara...) pokušao nadići teškoće i izraditi pregled po-
Andrej Mitrović 73<br />
vijesti Jugoslavije (nije se, međutim, otišlo mnogo dalje od<br />
početka). Ipak, ostala su tri neosporna područja partijskog<br />
pristupa: ličnost (i djelo) Josipa Bro<strong>za</strong> Tita (s time da novo<br />
izdanje Dedijerovih Priloga <strong>za</strong> biografiju... unosi demistifikaciju,<br />
ali sa izvorima koji tek moraju biti podvrgnuti provjerama),<br />
povijest Komunističke partije/Save<strong>za</strong> komunista<br />
Jugoslavije i, uistinu mnogostruka, a od angažiranih pojednostavljivano<br />
obrađivana, povijest Drugoga svjetskog rata.<br />
3. Mi i Oni<br />
Prethodno je razdoblje sa kriznim godinama nakon 1987.<br />
bilo uočljivije pove<strong>za</strong>no gledištem da je historijska svijest<br />
društva reducirana na našu i njihovu povijest, ali su razlike<br />
u sadržaju postale posve drugačije, jer se razlika prava na<br />
prednost u historiji više nije nalazila u klasnom nego u<br />
obnovljenoj naciji. Suština je metodološki ostala ista: Mi i<br />
Oni smo jednostavno neprijatelji. O dobu <strong>za</strong>jedničkog života<br />
svi su nacionalni subjekti jednostavno u glas vikali da<br />
je upravo samo njihova nacija bila politički ugnjetavana,<br />
gospodarski eksploatirana i kulturno <strong>za</strong>nemarivana, a nitko<br />
nije postavljao pitanje je li to tako i bilo, dok su djeca u<br />
školama učila da je doista tako bilo. Shvaćanje o nama i<br />
njima nije samo podrazumijevalo da su Oni među sobom u<br />
svakom pogledu oprečni, suparnički, čak i neprijateljski,<br />
nego i da su fundamentalno različiti – jer nisu ista povijest.<br />
Marksistička sugestija o snagama progresa i regresa, pripadnicima<br />
budućnosti i ostacima prošlosti, ipak je podrazumijevala,<br />
čak i naglašavala dvije sastavnice povijesti, iako<br />
je, već i načelno, osporavala bilo kakvo pravo onoga drugoga,<br />
dakle njima ikakvu povijesnu ulogu u suvremenom<br />
dobu. Razlika se i nesvjesno pravila već u egzistencijalome<br />
prema pratipu dobroga (“to smo Mi”) i lošega (“to su
74<br />
O prevlasti povijesnog nerazuma<br />
Oni”). Misaone su pretpostavke o nama i njima svoj vrhunac<br />
izražavale sugestijom isključivih vrijednosti – o apsolutno<br />
vrijednom i apsolutno nevrijednom – koje su, uz<br />
ostalo, predmnijevale da je naša povijest bolja, slavnija itd.<br />
od njihove. Unatoč tome negiranja nisu išla tako daleko da<br />
bi se partner potpuno isključio iz povijesti, iako je i to<br />
podrazumijevala naj<strong>za</strong>drtija varijanta klasnog pristupa. U<br />
svakom slučaju vrednovanje je načelno bilo političko, pa je<br />
kao takovo i korišteno u političkoj propagandi, borbi..., a<br />
potom i putem negativnih ocjena povijesti onoga drugoga.<br />
Priznavano je samo mjerilo koje je potvrđivalo povijesnu<br />
vrijednost nas.<br />
Povijest Mi i Oni je, gledano teorijski, u stvari psihološko<br />
oružje s mnogostrukom uporabom “u našoj borbi s njima”.<br />
Ona pretpostavlja važnost kolektiva i njegovu nadmoć nad<br />
pojedincem: razum jednostavno mora prihvatiti odrednicu,<br />
koja je i upozorenje, da su Oni neprijatelj, koji je još<br />
predstavljen i kao vječan i beskrajno <strong>za</strong>o, dakle praneprijatelj.<br />
Njegova vječno takva uloga čini ga mističnim, što još<br />
i uvećava razliku i dodatno potiče da borba s njime mora ići<br />
do krajnjih konsekvenci. Prošlost kao nekdašnje, time, u<br />
sadašnjoj stvarnosti, i nepostojeće, a ipak živo u psihološki<br />
kolektivnome i pojedinačnom, predstavljena je, u tom sklopu,<br />
kao područje gdje je prebivao, gdje prebiva i gdje će<br />
prebivati neprijatelj (valjda ipak samo do “pobjede svjetskog<br />
komunizma”). Sve navedeno, već samo po sebi,<br />
objašnjava <strong>za</strong>što se pritom ne može računati na trezveno<br />
mišljenje. Otuda proizlazi da povijesno služi psihološkopropagandnome<br />
<strong>za</strong> potiskivanje razumnosti. Zamjenica Mi,<br />
u tom kontekstu, izražava iznimno usko, načelno neobjektivno<br />
i agresivno kolektivno, dakle ono što je tipično <strong>za</strong><br />
oba totalitarizma 20. stoljeća, i <strong>za</strong> komunistički i <strong>za</strong> na-
Andrej Mitrović 75<br />
cionalistički. Ona je prije svega agresivna prema svom pripadniku:<br />
obmanjuje ga, lišava ne samo kulture nego i razumnosti,<br />
oduzima mu slobodu njegova psihološkog života<br />
jer plijeni osjećanja i uništava razum, instrumentalizira ga i<br />
konfrontira s općim vrijednostima poput humanizma i demokracije.<br />
Dilema Mi ili Oni, pak, otežava pogled i spoznaju<br />
te, još više, shvaćanje složenosti problema, ujedno i<br />
ukupnog okruženja, prošloga i trenutnog, dakle i budućeg,<br />
očevidno cjeline svijeta povijesti.<br />
Totalitari<strong>za</strong>cija neprijateljstva, posredstvom nepomirljivog,<br />
vječnog, sveukupnog i nemilosrdnoga, nije prijatelj spoznaje.<br />
To se moglo pretpostaviti, ali je i praksa to potvrdila.<br />
Do neke spoznaje počelo se dolaziti tek s izvjesnim opuštanjem<br />
totalitarnog.<br />
4. Duhovna pometnja i vrijednost nevrijednog<br />
Duhovnu klimu doba krize, izraženu u historijskoj svijesti i,<br />
uže, u historijskom mišljenju, karakterizira kaos apodiktičkih<br />
tvrdnji sačinjenih od pojednostavljenih predstava, nevjerojatnih<br />
kombinacija, nesastavljivih i proturječnih pojmova,<br />
beskrajnih proizvoljnosti, očevidnih neistina, ogromnih<br />
neznanja, pojednostavljenih sugestija, naivnih povezivanja<br />
često i međusobno nepovezivoga... U samom središtu<br />
su, dakako i iznimno naglašena, dva pojma: narod i prošlost.<br />
Oni su svakodnevni, veoma važni <strong>za</strong> raznovrsna komuniciranja<br />
među ljudima, imaju svoju veliku i višestranu,<br />
dakle i kulturnu te političku vrijednost. Iznimno je, u<br />
slučajevima o kojima je ovdje riječ, eksploatirano to da oba<br />
pojma posjeduju i značajnu snagu mistike, a iz mnogih<br />
razloga su i pogodni <strong>za</strong> (zlo)uporabu jer su među osnovnim<br />
pojmovima razvijenog mišljenja i kao takvi bliski obrazo-
76<br />
O prevlasti povijesnog nerazuma<br />
vanima, ali su, usporedo, česti i u govoru poluobrazovanih,<br />
i<strong>za</strong>zivaju radoznalost, privlačni su i naivnosti neznanja,<br />
dakle <strong>za</strong>hvaćaju i veoma niske slojeve. Međutim, oni su<br />
samo osnovni materijal u čudnovatome i čudovišnom spletu<br />
kojekakvih sadržaja, alogičnosti, kontradiktornosti, izmišljanja,<br />
apsurda, pojednostavljenih logičkih trikova, utjerivanja<br />
činjenica u pretpostavljenu tezu, pogrešnih čitanja, poluznanja<br />
korisnih u pribavljanju bilo kakva legitimiteta praznogovora.<br />
Koriste se, pri tome, bijele mrlje (tj. slučajevi<br />
kada svaka ozbiljnost <strong>za</strong>stane i prizna da je nemoćna nešto<br />
tvrditi) da se iskaže izmišljeno ili ponudi pseudologički<br />
<strong>za</strong>ključak. Kombinira se nasuprot znanjima i logici tvrdeći<br />
nedokazivo u nadi da je tvrdnja neprovjeriva, pri čemu se,<br />
prije svega, računa na uspjeh kod neobaviještenih ljudi.<br />
Često se čini da je u pitanju namjera unošenja pometnje u<br />
mišljenje: Herostrat je <strong>za</strong>palio Aleksandrijsku knjižnicu sa<br />
spisima u kojima su bili dokazi o narodu najstarijem! Ako<br />
se, pak, uzme ime Friedrich Barbarosa i od njegova posljednjeg<br />
dijela, inače talijanske riječi, odbaci slovo a, koje je <strong>za</strong><br />
kombinatora “slavenski sufiks”(!), tvrdi se da se time dobiva<br />
jedno od osobnih imena Lužičkih Srba i <strong>za</strong>ključuje<br />
kako je taj car Lužički Srbin, a odmah time, čini se, i Srbin,<br />
koji je, dakle, sa Stefanom Nemanjom stoga mogao poduže<br />
satima razgovarati u četiri oka (usputno, car se zvao Friedrich<br />
I. von Staufer, na njemačkom jeziku mu je nadimak der<br />
Rotbart, suvišni “slavenski” dodatak a je uobičajeni<br />
nastavak prvoga lica jednine skupine talijanskih imenica<br />
ženskog roda, itd., itd.). Ima ih koji bi prisvajali i sve ranije<br />
kulture koje su na datom tlu postojale (Lepenski Vir,<br />
vinčanska kultura; na jednome međunarodnom skupu tvrdi<br />
se da je sve što je ostalo od prošlosti na tlu nove države<br />
njeno nacionalno, ali se ne kaže kako i <strong>za</strong>što; ostaje bez
Andrej Mitrović 77<br />
odgovora i podsjećanje na samostalnu kulturnu važnost<br />
rimskih ostataka <strong>za</strong> cijeli svijet; iz druge nove države uporno,<br />
pak, tvrde da je cijela historija koju personificira Aleksandar<br />
Veliki samo učinak predaka današnjih žitelja; arheolozi<br />
iz različitih ovdašnjih zemalja pronalaze grobove samo<br />
svojih prapredaka u pravremenima balkanskog tla...). 1<br />
Kada je nacionali<strong>za</strong>m svjesno stupio na povijesnu scenu u<br />
19. stoljeću, kulturni su radnici marljivo, uporno i stalno sa<br />
sve većim znanjima tragali <strong>za</strong> svojima istinskim precima,<br />
najpažljivije razlikovali njihov učinak od učinka predaka<br />
drugih naroda, izučavali odnose, točno znali <strong>za</strong> beskrajnu<br />
kulturnu i moralnu, također identifikacijsku vrijednost neosporno<br />
istinito njihovoga, poštovali tuđe... Potkraj 20.<br />
stoljeća je, pak, na djelu otimanje, <strong>za</strong>slijepljenost <strong>za</strong>drtošću,<br />
nekakav imperijalistički pohod u prošlost. Tužna groteska,<br />
značajna beskrajno kao poka<strong>za</strong>telj ra<strong>za</strong>ranja uma,<br />
jesu tvrdnje izricane na televiziji zemlje inicijalnog potresa,<br />
naime ništa manje nego da su Etrušćani Srbi (dakle, tvrdilo<br />
se čak više od neistine da su, primjerice, Srbi potomci<br />
Etrušćana). Danas se može pročitati i da su u rana vremena<br />
preci današnjih Srba rasprostrli svoja naselja od Crnoga<br />
mora do Skadinavije i Velike Britanije, da potječu od onoga<br />
Nojeva brata čije ime počinje sa slovom S, da više starih<br />
imena u Iraku, koja počinju istim slovom, neoborivo svjedoče<br />
o porijeklu naroda koji nastanjuje tu zemlju...<br />
Navedeni primjeri nagovješćuju pravu navalu kvaziučenja.<br />
Moguće ih je beskrajno nabrajati, no to i nije potrebno jer,<br />
1 Nasuprot prisvajanjima kultura stoji javno <strong>za</strong>stupano gledište D. Srejovića,<br />
jednoga neosporno velikog arheologa, koje se, parafrizirajući,<br />
može svesti na sljedeće: Treba biti ponosan što se živi na tlu toliko bogatome<br />
ranijim učincima kultura drugih naroda.
78<br />
O prevlasti povijesnog nerazuma<br />
čine se, svodljivi su na “samo” deset primjera, iako međusobno<br />
nisu uvijek komplementarni, a ponekad su i kontradiktorni,<br />
dok se poneki, pak, suštinski međusobno razlikuju,<br />
iako su periferno podudarni.<br />
Pokušaj njihova grupiranja prema sličnosti sadržaja daje<br />
jednu skupinu od četiri i dvije skupine od tri učenja. Među<br />
njima je osnovno ono o narodu najstarijem, kojemu je dodatno<br />
ono o narodu koji je porijeklom iz regije najstarijih<br />
poznatih razvijenih civili<strong>za</strong>cija, dok je kontradiktorno ono o<br />
narodu autohtonom. Kako nas ovdje <strong>za</strong>nimaju one pojave<br />
kao skup tvrdnji koje nastoje sugerirati rješenja o svakojakim<br />
pitanjima etnogene<strong>za</strong> (<strong>za</strong> ovog autora uvijek vrhunski<br />
sumnja vrijednih), <strong>za</strong>dovoljimo se napomenom da među<br />
nekadašnjima narodima bivše druge/socijalističke Jugoslavije<br />
ima onih koji tvrde da su iz Iraka ili Irana ili sa Kavka<strong>za</strong>,<br />
pri čemu svaki od njih u tome vidi neku prednost kojom<br />
povremeno svoju javnost nastoje obradovati uvjetni proučavatelji,<br />
a ponekad i veoma visoki političari. A kada je o<br />
autohtonosti riječ, već je nekoliko arheoloških timova više<br />
balkanskih naroda pronašlo ostatke svojih predaka kao<br />
najstarijeg stanovništva.<br />
U drugoj skupini <strong>za</strong>sigurno je temeljna te<strong>za</strong> o narodu koji<br />
bira Carstvo Nebesko. Ona je, inače, višestrukih značenja,<br />
ali dovoljno je <strong>za</strong>držati se na njenom sadržaju o spremnosti<br />
da se do posljednjega izgine <strong>za</strong> domovinu. Sadržajno ova<br />
te<strong>za</strong> nije povijesna, ali su povijesne, uz motiv i vrijeme nastanka,<br />
njene uporaba i, posljednjih više od deset godina,<br />
zlouporaba, nastala potiskivanjem onih povijesnih iskustava<br />
kada se pojedino vodstvo u potpunosti ponašalo u skladu s<br />
mogućnostima i datim prilikama. U istom sklopu zlouporabe<br />
ili nepromišljenih sugestija treba sagledati i teze o<br />
narodu i<strong>za</strong>branom (da preporodi svijet ovoga doba!) i o
Andrej Mitrović 79<br />
narodu nevinoj žrtvi (uz ignoriranje mnogo veće skupine<br />
činjenica koje govore protiv nego što ih je <strong>za</strong> ovakvu tvrdnju).<br />
5. Protumit degeneracije<br />
Ono što unaprijed nameće ozbiljnost kritičnosti prema ovoj<br />
temi jeste činjenica da su navedene teze postale vidljive s<br />
nagovještajima krize i, postupno s njenim razvijanjem, stekle<br />
utjecaj. Postale su tematski proširenije (time, onim što<br />
nude, i apsurdnije), a prate i sva dublja <strong>za</strong>padanja društva<br />
u teškoće, pri čemu ljude izdvajaju iz realnosti i odvajaju<br />
od prilika u svijetu. Drugačije rečeno, pojava je važna u<br />
krizi, koja joj daje ozbiljnost dok i sama traje. Ipak, ova<br />
pojava nagri<strong>za</strong> osnove razumske kulture, što je dalekosežni<br />
element na<strong>za</strong>dovanja.<br />
Oslikane teze predstavljaju po sebi ukidanje kulture koja<br />
traži i omogućuje razmišljanja. Nisu dio subkulture, usporedne<br />
kulture ili kontrakulture. Govore o svijetu, događajima<br />
ili navodnim dokazima, ali je presudno da nude netočno<br />
ili, u najboljem slučaju, nagađanja (koje prikriva sugestija<br />
da je priopćeno novo neosporno otkriće). Nude fikcije<br />
umjesto svijeta prošlosti, oštećuju prevažnu realističku sliku,<br />
koja je preduvjet trezvenih shvaćanja, štoviše nameću<br />
pogrešno mišljenje. Sredstvo su <strong>za</strong>vođenja, ali s utjecajem<br />
na lakovjerne, neuke, zbunjene te, ipak, i na sluđene ljude<br />
zlim vremenom. Teže uvjeriti kako su sadašnji ljudi nešto<br />
važno prošlo (pri tome netočno prošlo), što pomaže da ne<br />
vide kako su jadno sadašnje. Navode da svijet ne bude<br />
mišljen takav kakav je, odvraćaju da se misli i o sebi kao<br />
dijelu realnosti, nameću isprazno <strong>za</strong>dovoljstvo zbog (lažnih)<br />
predaka. To je u skladu s krizom i vladajućim prilikama,
80<br />
O prevlasti povijesnog nerazuma<br />
nikako u skladu sa stvarnim položajem ljudi. Djeluju kao<br />
pomoćna antikultura suglasna s politikom nerazdvojnom od<br />
krize. Srž je u sugeriranju određene nadvrijednosti, a nju<br />
nalaze u pojmu starosti kao najvažnijoj odlici prošlosti,<br />
hijerarhijski prvoj pri stvaranju prednosti u sadašnjici. Poziv<br />
na stara prava jeste već unisona tvrdnja nacionalizma o<br />
tisućugodišnjima težnjama koje ispunjavaju sadašnji predvodnici.<br />
Riječ je o starim pravima iz dobre prošlosti koja<br />
nisu doka<strong>za</strong>na i koja u suvremenosti nemaju značaj, osim u<br />
i<strong>za</strong>zivanju teških sukoba. Na suprotnoj su strani od dokazivih,<br />
sa ovim vremenom spojivih, usporedno razložno<br />
naglašavanih prava. Međutim, posebne nevolje proizlaze iz<br />
toga što su upletene u samodovoljnost i ksenofobičnost, a<br />
prate ih i prisutni <strong>za</strong>čeci, čak izražavanja rasizma.<br />
Ipak, najbitnije je to da <strong>za</strong>slijepljenost navedenih te<strong>za</strong> vodi<br />
u anakroničnost, a nemoć nerealnog viđenja prošlosti u<br />
tananom je odnosu s manjkom realizma koje se pokazuje i<br />
prikazuje u obliku izdvajanja iz sadašnjosti i <strong>za</strong>kržljavanju<br />
zbog udaljavanja od suvremene civili<strong>za</strong>cije.<br />
Rezime<br />
Mada govorim na osnovu iskustava zemlje koja se nalazi u epicentru<br />
potresa, u kojoj i sâm živim, čini mi se kako opažanja o duhovnim prilikama<br />
vremena, koja ću ovde ukratko i sažeto da opišem, imaju širu aktuelnost<br />
na prostoru bivše druge Jugoslavije u vreme poslednje velike krize.<br />
Naglašavam pri tome dve grupe istorijskih tvrdnji: 1. onu da smo mi<br />
oni koji stvaraju istoriju, a da su oni drugi toliko loši da ne pripadaju ni<br />
u kakvu istoriju, i 2. da smo mi jedan od najstarijih naroda, i<strong>za</strong>brani<br />
autohtoni narod na području u kojem sada živimo, a da istovremeno<br />
smo poreklom sa područja najstarijih kultura: iz Mesopotamije i Persije<br />
te s Kavka<strong>za</strong>!<br />
Reč je dakle o antimitu, koji dovodi do prevlasti nerazuma, a istovremeno<br />
i do neprijateljstva prema modernoj civili<strong>za</strong>ciji.
Sažetak<br />
Andrej Mitrović 81<br />
Iako govorim na temelju iskustava zemlje koja se nalazi u epicentru<br />
potresa, u kojoj i sâm živim, čini mi se da opažanja o duhovnim prilikama<br />
vremena, koja ću ovdje ukratko i sažeto opisati, imaju širu<br />
aktualnost u prostoru bivše druge Jugoslavije tijekom posljednje velike<br />
krize.<br />
Naglašavam, pritom, dvije skupine povijesnih tvrdnji: 1. onu da smo<br />
mi oni koji stvaraju povijest, a da su oni drugi toliko loši da ne pripadaju<br />
ni u kakvu povijest, i 2. da smo mi jedan od najstarijih naroda,<br />
i<strong>za</strong>brani autohtoni narod na području u kojemu sada živimo, a istodobno<br />
potječemo i sa područja najstarijih kultura: iz Mezopotamije i<br />
Perzije te s Kavka<strong>za</strong>!<br />
Riječ je, dakle, o antimitu, koji dovodi do prevlasti nerazuma, a istodobno<br />
i do neprijateljstva spram moderne civili<strong>za</strong>cije.<br />
Summary<br />
Although I am speaking from the experience of a country, which lies in<br />
the epicentre of turbulence, in which I live myself, it seems to me that<br />
the observations on the mental climate of the time, which I will briefly<br />
sum up here, have had wider topicality on the territory of the former<br />
Yugoslavia during the latest big crisis.<br />
I will point out two groups of historical statements: 1/ the one, that<br />
we are those who create history, and that the other ones are so bad<br />
that they do not belong to any history; 2/ that we are one of the<br />
oldest nations, the chosen, indigenous nation in the area where we<br />
now live, and at the same time, our origins lie in the area, which the<br />
oldest cultures originated from: Mesopotamia, Persia and Caucasus!<br />
This is about an anti-myth, which brings about the predominance of<br />
irrationality, and also animosity towards the modern civili<strong>za</strong>tion at the<br />
same time.<br />
Zusammenfassung<br />
Obwohl ich auf Grund von Erfahrungen eines sich im Epizentrum von<br />
Erschütterungen befindenden Landes spreche, wo ich selbst lebe,
82<br />
O prevlasti povijesnog nerazuma<br />
scheint es mir, dass die Bemerkungen zur geistigen Situation der Zeit,<br />
die ich hier kurz und zusammenfassend schildern werde, eine breitere<br />
Aktualität im ehemaligen jugoslawischen Raum während der letzten<br />
großen Krise haben.<br />
Ich hebe zwei Gruppen von historischen Behauptungen hervor: 1/ die,<br />
dass wir diejenigen sind, die Geschichte machen, die anderen aber so<br />
schlimm sind, dass sie zu keiner Geschichte gehören: 2/ dass wir eines<br />
der ältesten Völker sind, ein auserwähltes, autochthones Volk auf dem<br />
Gebiet, wo wir jetzt leben, gleichzeitig aus einem Gebiet der ältesten<br />
Kulturen stammend, d.h. aus Mesopotamien, Persien und dem<br />
Kaukasus!<br />
Es handelt sich um einen Antimythos, der die Vorherrschaft des Irrationalismus<br />
und gleichzeitig die Feindschaft gegenüber der modernen<br />
Zivilisation hervorruft.
Branka Prpa<br />
.....................................................................<br />
Dva lica jedne znanosti
Neznanje je moć!<br />
To je jedno od tri uporišta vladavine Velikog brata u Orwelovu<br />
viđenju totalitarnog društva. Uz njega su moguća i<br />
sljedeća dva: rat je mir i sloboda je ropstvo. Jer, samo je<br />
neznanjem moguće uvjeriti ljude da su bolji od drugih, da<br />
mrze i ubijaju te da bez pogovora trpe sužavanje prostora<br />
vlastite slobode.<br />
Povijesna je znanost kao dio sveukupnih ljudskih znanja na<br />
našim prostorima poka<strong>za</strong>la, poput boga Janusa, oba svoja<br />
lica. Jedno predstavlja pokušaj objektivi<strong>za</strong>cije prošlog vremena<br />
bez obzira na to ima li kao naslijeđe pamćenja<br />
podjele i rat. Drugo je naprosto u funkciji sadašnjosti koja<br />
treba oživjeti podjele i rat.<br />
A historiografija, da navedem Agnes Heller, počinje govoriti<br />
kada se jedna tragedija <strong>za</strong>vrši, a svi protagonisti odu sa<br />
scene. Ona istinito prikazuje kriminalni slučaj u kojemu sudionici<br />
više ne ubijaju i ne pate. A što se to desilo s historijom<br />
Jugoslavije u kojoj su povjesničari postali ne samo<br />
svjedoci kriminalnog slučaja nego, što je mnogo gore, njegovi<br />
protagonisti? Kako je u takvim okolnostima moguća<br />
povijesna znanost? Na taj način sigurno nije.<br />
Obrana <strong>za</strong>nata povjesničara iz tih razloga nije više samo<br />
profesionalno motivirana. I<strong>za</strong> nje stoji pojedinac sa moralnim<br />
normama koje ne može sam kreirati jer su univer<strong>za</strong>lne.<br />
Stoga <strong>za</strong>htjev <strong>za</strong> autonomnom i nepristranom povijesnom<br />
znanošću nije samo kodeks ceha nego, u našem slučaju, i<br />
moralni <strong>za</strong>htjev humanističke civili<strong>za</strong>cije kojoj pripadamo.<br />
Mi sami jednostavno moramo iz sadašnjosti nepristrano<br />
okrenuti pogled ka budućnosti, bez obzira što smo uistinu
86<br />
Dva lica jedne znanosti<br />
jedinstveni (unikum) među europskim povjesničarima. Jer<br />
<strong>za</strong>ista je teško, potkraj 20. stoljeća, među njima naći one<br />
koji su na svoje oči gledali kako nestaje država u kojoj su<br />
rođeni, kako nestaju narodi koji su na nekim područjima<br />
živjeli stoljećima i kako generalno nestaju kulturno-civili<strong>za</strong>cijska<br />
uporišta jednoga cijelog zemljopisnog prostora. A<br />
pri tome, usto, ne mogu biti osobno indiferentni jer je taj<br />
prostor njihov vlastiti domovinski prostor, jer su svi ti ljudi i<br />
narodi njihovi sunarodnjaci i jer je taj zemljopis formirao i<br />
njihovu kulturnu matricu. Za povjesničara koji stoji na tome<br />
samom izvoru prokletstva to ipak ne smije biti prepreka da<br />
prošlost misli bez paranoidne dimenzije sadašnjosti.<br />
Među povjesničarima iz Srbije može se čuti te<strong>za</strong> da je Jugoslavija<br />
bila greška. Postavljaju se pitanja je li, pritom, riječ o<br />
objašnjenju kao legitimnoj potrebi historiografije ili, možda,<br />
o moralnom sudu kojega, također, historiografija ne<br />
može izbjeći ili, naprosto, o osobnom stavu koji proizlazi iz<br />
političkih motiva pojedinca koji koristi poziciju povjesničara<br />
kako bi obavio historijsku arbitražu? Ako pođemo od toga<br />
da se događaji i strukture moraju shvatiti u prostornovremenskoj<br />
dimenziji, kako je moguće suditi o jednoj državnoj<br />
tvorevini s pozicije sadašnjosti ili potpuno drugačije<br />
prostorno-vremenske dimenzije, i to s lakonskom izjavom<br />
kako je ona naprosto greška. Kako uopće povjesničar može<br />
arbitrirati u ljudskoj povijesti koristeći samo sustav svojih<br />
vrijednosnih normi, i to povijesti koja se dogodila i kojoj će<br />
se on, jednoga dana, isto tako pridružiti? Ne više kao<br />
arbitar nego kao onaj kojemu će možda netko drugi, isti<br />
takav, iskonski presuditi. Možemo se, pritom, u argumentaciji<br />
koristiti i nekima žovijalnijim primjerima. Recimo: je li<br />
Aristotel bio budala pošto nije dobro razumio robovlasnički<br />
sustav kao nehumanu formu rada ili <strong>za</strong>to što nije shvatio da
Branka Prpa 87<br />
se takav sustav neće moći održati u budućnosti; jesu li, potom,<br />
barbarsko osvajanje Rima, a time i pad Rimskog<br />
Carstva te barbari<strong>za</strong>cija Europe bili teške greške; jesu li,<br />
naposljetku, to bili i Napoleonovi ratovi te izvoz ideja<br />
Francuske revolucije?<br />
Diobe i sukobi, međutim, predstavljaju znatan dio naših<br />
cjelokupnih znanja o ljudskom rodu. Gotovo da naš identitet<br />
proizlazi iz podjela i sukoba. Historiografija Hrvatske i<br />
Srbije kada proučavaju jugoslavensko iskustvo moraju,<br />
stoga, imati u vidu da su u pamćenju ukorijenjena u<strong>za</strong>jamna<br />
neprijateljstva, ali isto tako da pamćenje sadrži i<br />
primjere ljubavi, napretka, solidarnosti... Jednodimenzionalna<br />
i manihejska slika svijeta u pravilu je lažna slika.<br />
Stoga nam samo to saznanje ne dopušta da reduciramo<br />
svijet prošlosti niti da ga interpretiramo u paranoidnoj<br />
formi koja će sutra raspaljivati nove ratove.<br />
Kada tvrdim da je nastupilo vrijeme rekapitulacije i redefinicije<br />
naših historijskih znanja o 20. stoljeću ne mislim na<br />
to da se u novom čitanju povijesti trebaju izbrisati diobe i<br />
ratovi, kao što ni ne mislim da se oni moraju posebno naglasiti.<br />
Jednostavno smatram kako je došlo vrijeme kritičkog<br />
preispitivanja naših znanja o prošlosti jer su nedostatna<br />
te ideologizirana i politizirana. Time, dakako, ne dovodim u<br />
pitanje cijeli historiografski korpus, ali svakako smatram da<br />
mu je potrebno jedno kritičko čitanje, ovaj put samo s<br />
pozicija znanosti i nikoga i ničega više.<br />
Ako to ne uradimo, makar sa ove, srpske (srbijanske) strane<br />
– ovu drugu, hrvatsku, na žalost, ne poznajem više tako<br />
dobro, pa o njoj ni ne mogu kompetentno suditi – prijeti<br />
nam opasnost da historiografija izgubi svoju znanstvenost.<br />
Ili da <strong>za</strong>vrši – još drastičnije izgovoreno – u potpunom<br />
šarlatanstvu koje će početak novog milenijuma označiti kao
88<br />
Dva lica jedne znanosti<br />
poraz znanstvenog uma i vratiti nas stotine godina una<strong>za</strong>d.<br />
Više nije moguće, čak s polazišta zdrave pameti, slušati<br />
tlapnje pojedinih povjesničara. Neznanje koje šire <strong>za</strong>strašujućih<br />
je razmjera, kao što je <strong>za</strong>strašujuća i njihova<br />
smjelost da na potpunim falsifikatima grade povijesnu sliku<br />
svijeta. Može se reći kako su prošlost počeli misliti kao<br />
prostor apsolutne slobode u kojemu je dopušteno reći sve<br />
što čovjeku padne na pamet ili bezočno braniti, korištenjem<br />
bilo kojega podatka, poteze aktualne vlasti.<br />
U tome profesionalnom i moralnom sunovratu pred nama<br />
su specifični problemi i <strong>za</strong>daci, koji su, u odnosu na iskustva<br />
Zapada, gotovo nadrealni. Podrazumijevaju, kao prvo, potrebu<br />
razobličavanja šarlatanstva koje se uspostavilo pod<br />
firmom povijesne znanosti, potom, kao drugo, vraćanje<br />
autonomne pozicije struci i njeno oslobađanje od utjecaja<br />
dnevne politike te, kao treće, preispitivanje svih historiografskih<br />
rezultata te ozbiljno proučavanje potpuno neistraženih<br />
područja i razdoblja u povijesti 20. stoljeća.<br />
Ako riješimo te probleme i obavimo te <strong>za</strong>datke u prostoru<br />
na kojemu, kako bi to rekao profesor Trajan Stojanović,<br />
prosvjetiteljstvo nije dovršeno, moguće pojedinci i skupine<br />
više neće moći graditi svoju moć na neznanju koje ih<br />
okružuje i koje, u svom interesu, nastoje još i produbiti.<br />
Rezime<br />
Na kraju XX veka srpska je istoriografija prisiljena da brani temeljne<br />
principe naučnosti. Korišćenje istorijske nauke u političke svrhe dovelo<br />
je u pitanje sveukupno znanje o istoriji Jugoslavije i onemogućilo sve<br />
ozbiljnije pokušaje da se iskustva XX veka ponovo definišu i podvrgnu<br />
rekapitulaciji. Zbog toga pred srpskom istoriografijom stoje sledeći<br />
<strong>za</strong>daci kao najviša obave<strong>za</strong>: 1. vraćanje autonomne pozicije struci i<br />
njeno oslobađanje od upliva svakodnevne politike te 2. preispitivanje
Branka Prpa 89<br />
svih dosadašnjih rezultata istoriografije i temeljito istraživanje potpuno<br />
neistraženih područja i vremenskih perioda u istoriji Jugoslavije.<br />
Sažetak<br />
Na kraju 20. stoljeća srpska (srbijanska) je historiografija prisiljena braniti<br />
osnovna načela znanstvenosti. Uporaba povijesne znanosti u političke<br />
svrhe dovela je u pitanje sveukupno znanje o povijesti Jugoslavije<br />
i onemogućila sve ozbiljnije pokušaje da se iskustva 20. stoljeća<br />
isponova definiraju i rekapituliraju. Stoga pred srpskom (srbijanskom)<br />
historiografijom stoje sljedeći <strong>za</strong>daci kao najviša obve<strong>za</strong>: 1. vraćanje<br />
autonomne pozicije struci i njeno oslobađanje od utjecaja svakodnevne<br />
politike te 2. preispitivanje svih dosadašnjih rezultata historiografije<br />
i temeljito istraživanje potpuno neistraženih područja i vremenskih<br />
razdoblja u povijesti Jugoslavije.<br />
Summary<br />
At the end of the 20th century, Serbian historiography was forced to<br />
defend the elemental principles of scientificality. Using historical science<br />
for political purposes has questioned the overall knowledge on<br />
the history of Yugoslavia, and made any more serious attempts to redefine<br />
and recapitulate experiences of the 20th century impossible.<br />
This is why Serbian historiography faces the following tasks as the<br />
highest obligation: 1) re-attaining an autonomous position of the<br />
profession and its liberation from the influences of everyday politics;<br />
2) questioning of all results of the historiography so far and thorough<br />
research of the completely unexplored areas and periods of time in the<br />
history of Yugoslavia.<br />
Zusammenfassung<br />
Am Ende des 20. Jahrhunderts ist die serbische Geschichtsschreibung<br />
gezwungen, elementare Grundsätze der Wissenschaftlichkeit verteidigen<br />
zu müssen. Die Benutzung der Geschichtswissenschaft zu politischen<br />
Zwecken hat die gesamten Kenntnisse über die Geschichte<br />
Jugoslawiens in Frage gestellt und alle ernsthafteren Versuche, Erfah-
90<br />
Dva lica jedne znanosti<br />
rungen des 20. Jahrhunderts wieder zu definieren und zu rekapitulieren,<br />
unmöglich gemacht. Deshalb stehen vor der serbischen Geschichtsschreibung<br />
folgende Aufgaben als höchste Pflicht: 1) Wiedergewinnung<br />
der autonomen Position des Faches und seine Befreiung<br />
von den Einflüssen der täglichen Politik; 2) Überprüfung von allen<br />
bisherigen Leistungen der Geschichtsschreibung und eine gründliche<br />
Erforschung der gänzlich unerforschten Bereiche und Zeitspannen in<br />
der Geschichte Jugoslawiens.
Andrea Feldman<br />
......................................................................<br />
Povjesničari sami i slobodni
Živim od danas do sutra i jedva se usuđujem pitati o budućnosti.<br />
Ipak, ponekad se ponadam da ćemo se, kad nastupi mir, ti i ja<br />
susresti, rukovati i reći si kako nikada nismo ništa ružno pomislili<br />
jedan o drugome, a <strong>za</strong>tim ćemo sjesti i razmisliti možemo li<br />
nekako pomoći da <strong>za</strong>cijele rane civili<strong>za</strong>cije.<br />
Graham Wallas 1<br />
Godine 1915. usred Prvoga svjetskog rata, koji je generirao<br />
neviđene traume <strong>za</strong> cjelokupnu europsku kulturu, a potpuno<br />
uništio kulturne odnose koje je Njemačka imala kako<br />
s drugim zemljama, tako i spram vlastite korisne prošlosti,<br />
rijetki su bili intelektualci koji su očuvali otvorenu međusobnu<br />
komunikaciju. Navod na početku teksta izrekao je...<br />
poznati psiholog i fabijevski socijalist u pismu svom prijatelju<br />
Eduardu Bernsteinu (poznati njemački socijalistrevizionist).<br />
Nameće se, pritom, nimalo slučajna usporedba<br />
s vremenom rata u Hrvatskoj (1991.-1995.): bilo je ljudi s<br />
kojima smo ostali u vezi tijekom rata i unatoč njemu, no<br />
otvorene su i rane koje je teško <strong>za</strong>liječiti. Činjenica je da su<br />
poneki od nas uspijevali čitati tekstove pokojnoga Ivana<br />
Đurića, u Beču slušati predavanja Bogdana Bogdanovića o<br />
urbicidu, gledati žene u crnom u rijetkima televizijskim<br />
vijestima o tome... Njihovi su iskazi, unatoč mučnini i očaju<br />
koje je generirao rat, ostavljali prostor nadi. Istina, voljeli<br />
bismo moći navesti više primjera, no konstruktivnije je upi-<br />
1 Prema: Peter Gay, Weimar Culture: The Outsider as Insider [Weimarska<br />
kultura: neupućeni poput upućenoga], New York, 1968, 8 (prevela A.<br />
Feldman).
94<br />
Povjesničari sami i slobodni<br />
tati se koliko primjera, s kojima se možemo ponositi, imamo<br />
u vlastitoj sredini (napose nakon angažmana Franje<br />
Tuđmana u Bosni i Hercegovini/BiH)?<br />
Jedna od <strong>za</strong>bluda koju su, moguće, među ostalima dijelili i<br />
povjesničari u bivšoj drugoj/socijalističkoj Jugoslaviji bila je<br />
i ta da će se s raspadom komunizma te sovjetskog, odnosno<br />
jugoslavenskoga marksizma razbiti i određena ideologizirana<br />
slika svijeta i ljudske povijesti. Jer poneke su<br />
ideje i teme jugoslavenske historiografije bez sumnje ranije<br />
bile <strong>za</strong>štićene. Povlaštene historiografske teme bile su one<br />
o isključivo komunističkoj ljevici, s glorifikacijom jugoslavenskog<br />
unitarizma i hagiografijom narodnooslobodilačke<br />
borbe, a bez ikakva uvida u liberalna i građanska nastojanja<br />
i djelatnosti. Neke su od njih, poput historije radničkog<br />
pokreta, samo naslovom slijedile od 60-ih godina 20.<br />
stoljeća popularnu britansku marksističku historiografsku<br />
školu, no rezultati su uglavnom bili siromašni i nečitljivi. Ne<br />
treba posebno naglašavati kako je cenzura (ili autocenzura)<br />
bila posvemašnja. Čitave su grane povijesti, primjerice<br />
povijest parlamentarizma, institucija ili ideja, bile potpuno<br />
potisnute, a povjesničari su pribjegavali različitim rješenjima,<br />
prije svega bijegom u sigurnija, kronološki udaljenija<br />
područja, poput srednjeg vijeka, ili otkrivanjem ekonomske<br />
i socijalne povijesti.<br />
Problem, međutim, nije u pojedinačnom odabiru niti se krije<br />
u historiografskoj interpretaciji nekog događaja ili procesa,<br />
jer se o interpretaciji povjesničari uvijek spore. Problem<br />
je, kao i uvijek, što nas ne iznenađuje, u politici. U<br />
pripremama <strong>za</strong> Dijalog povjesničara/istoričara rečeno je,<br />
stoga, kako se ne očekuje institucionalna pomoć respektivnih<br />
država, Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije.<br />
No, tako dugo dok su javni institucije i mediji, škole
Andrea Feldman 95<br />
i druge institucije poticane služiti politikama diskriminacije i<br />
segregacije prema unutra, a politikama izolacionizma, ksenofobije<br />
i mržnje prema vani ne možemo očekivati bitne<br />
promjene, odnosno pomake spram povijesne znanosti. U<br />
tom je sklopu i projekt skupa Dijaloga povjesničara/istoričara,<br />
kako ga je <strong>za</strong>mislila Zaklada Friedrich Naumann/F.<br />
Naumann Stiftung. Die Stiftung für liberale Politik, unaprijed<br />
osuđen na neku vrst akademske rasprave, koja će,<br />
moguće, biti stimulativna, no, ipak, relativno ograničena.<br />
Imajući u vidu iskustva sličnih projekata i rasprava njemačko-francuskih<br />
i njemačko-poljskih državnih komisija <strong>za</strong><br />
<strong>istraživanja</strong> povijesti te dogovora o interpretaciji i<br />
prezentaciji povijesti u školskim udžbenicima, ovaj projekt<br />
ima bitno ne<strong>za</strong>hvalniju <strong>za</strong>daću, osobito s obzirom na<br />
apriornu nesklonost državnih institucija s obje strane, ali i<br />
zbog relativne nerazvijenosti povijesne znanosti, koja je,<br />
usto, još i intenzivno ideologizirana, što državne institucije<br />
svesrdno podupiru. Stoga je upravo pitanje dezideologi<strong>za</strong>cije<br />
povijesne znanosti ključno ne samo u obračunu s ideolozima<br />
šovinistima nego i s nositeljima ostalih ideoloških<br />
orijentacija koje susrećemo u historiografiji (od komunističke,<br />
odnosno marksističke, do nacističke, odnosno, danas<br />
češće, revizionističke orijentacije). U tom je sklopu logično<br />
očekivati da granica konflikta neće prije svega ići crtom<br />
nacionalnog razdvajanja nego, pod pretpostavkom znanstvene<br />
utemeljenosti rasprava, crtom koja razdvaja znanost<br />
od politike. Pritom moramo, <strong>za</strong>jedno s Benedettom Croceom,<br />
biti svjesni kako je svaka povijest – suvremena povijest,<br />
jer iznimno je teško odvojiti povijest od ideologija i<br />
politika što ih <strong>za</strong>stupaju povjesničari. No, s punom sviješću<br />
o kompleksnosti problema postavljamo pitanje o naravi komunikacije<br />
između povjesničara i kulture u kojoj sudjeluju.
96<br />
Povjesničari sami i slobodni<br />
Činjenica je da povjesničari djeluju unutar određene kulturne<br />
sredine i podliježu njenim pritiscima. Najčešće su<br />
upravo povjesničari oni koji predsjedavaju konstrukciji<br />
kolektivnog pamćenja. A kolektivno je pamćenje, poput<br />
individualnoga, podložno vlasti interesa. Ili, riječima P.<br />
Gaya:<br />
Kolektivno pamćenje je ponajviše podobno iskrivljavanje, odnosno<br />
podjednako podobna amnezija. Zadaća se povjesničara prečesto<br />
svodila na to da pripomogne svojoj kulturi upamtiti one<br />
događaje koji se nisu dogodili te <strong>za</strong>boraviti one koji su se dogodili.<br />
Kultura želi onu prošlost koju može upotrijebiti. 2<br />
U Hrvatskoj je (a imam razloga vjerovati – i u Srbiji), zbog<br />
shvaćanja povijesti kao svojevrsnoga mutnog ribnjaka iz<br />
kojega se po potrebi mogu upecati kakve korisne ideje ili<br />
koncepti koji će poslužiti trenutnima političkim ciljevima,<br />
profesija povjesničara nerazvijena i neugledna. Tome svakako<br />
pridonosi i nesloboda institucija – Hrvatske akademije<br />
znanosti i umjetnosti, sveučilišâ i drugih – da samostalno i<br />
isključivo na temelju akademskih kriterija razvijaju svoj<br />
predmet.<br />
Jedna od velikih tema o kojoj tek predstoji rasprava je, dakako,<br />
nacionali<strong>za</strong>m. Kad je riječ o nacionalizmu, kao uostalom<br />
i o naciji, <strong>za</strong>daća je povjesničara poka<strong>za</strong>ti kako ti<br />
pojmovi imaju povijest, i to povijest koja se mijenjala<br />
tijekom vremena, a osobito s obzirom na mjesto: ona nije<br />
uvijek bila ista nego se izražavala u novim, uvijek drugačijim<br />
oblicima. U tome povjesničari Hrvatske i Srbije nisu<br />
nipošto usamljeni, pa se moraju, sa svojim istraživanjima,<br />
priključiti svjetskoj <strong>za</strong>jednici povjesničara.<br />
2 Style in History [Stil u povijesti], New York, 1974, 206-207 (prevela A.<br />
Feldman).
Andrea Feldman 97<br />
Osobito <strong>za</strong>nimljiva, a nedovoljno istražena pitanja čine iskustva<br />
i traume Prvoga svjetskog rata i njihova utjecaja na<br />
dominantne ideologije poslijeratnog vremena. Posebno se<br />
to odnosi na intelektualce, književnike i druge umjetnike te<br />
na njihovo shvaćanje procesa raspada Habsburške Monarhije<br />
i osnivanja jugoslavenske države. Rasprava o idejama<br />
jugoslavenstva te pitanje odnosa prema demokraciji, fašizmu,<br />
liberalizmu i komunizmu ključni su <strong>za</strong> razumijevanje<br />
razvoja između dva svjetska rata. Istodobno to su i teme o<br />
kojima, uz primjer povijesti Drugoga svjetskog rata, osobito<br />
u historiografskom tretmanu te razumijevanju ustaškog<br />
pokreta i Ne<strong>za</strong>visne Države Hrvatske, kao i četničkoga<br />
i parti<strong>za</strong>nskog pokreta, postoji najmanja suglasnost među<br />
povjesničarima.<br />
Dakako, velika je tema i BiH u hrvatskoj i srpskoj (srbijanskoj)<br />
politici tijekom 19. i 20. stoljeća. Pitanje je hoćemo<br />
li se i može li se o toj temi razgovarati bez bosanskohercegovačkih<br />
povjesničara?<br />
Čitav je niz i podtema o kojima se nedovoljno razmišljalo.<br />
Malo je, primjerice, kvalitetnih studija o povijesti manjina,<br />
nacionalnih i vjerskih, te njihovu iskustvu u općoj povijesti,<br />
a nedovoljno su istražena i poneka danas već priznata<br />
akademska područja, poput povijesti žena.<br />
Rasprave o stanju u suvremenoj historiografiji neprestance<br />
se odvijaju na različitima zemljopisnim, teorijskim i intelektualnima<br />
razinama. No, <strong>za</strong>jednica povjesničara nije nikakav<br />
jedinstveni blok. Postoje povjesničari koji inkliniraju društvenoj<br />
povijesti, odnosno povijesti koja ima socijalno definirani<br />
kontekst, dok se drugi <strong>za</strong>nimaju <strong>za</strong> popularnu kulturu<br />
ili smatraju da je potrebno iznova konceptualizirati kulturu<br />
kao kolektivitet diskursa, mentaliteta, svjetonazora, pa čak i<br />
“jezika”. Postoje, naposljetku, i povjesničari koji iznova
98<br />
Povjesničari sami i slobodni<br />
definiraju intelektualnu povijest i inzistiraju na povijesnoj<br />
konstrukciji ideja i socijalnog konteksta u kojemu se one<br />
pojavljuju.<br />
Već i ovo puko nabrajanje posve nam jasno ukazuje koliko<br />
smo, sa svim onim što se danas objavljuje kao povijest,<br />
daleko od suvremenosti. Povijest se kao disciplina nevjerojatno<br />
razvila posljednjih godina, a mi smo <strong>za</strong> to vrijeme<br />
tapkali u mjestu. Uostalom, potvrdu ne moramo tražiti daleko.<br />
Već i površan uvid, primjerice u slovensku historiografsku<br />
produkciju otkriva koliko su se u tom pogledu<br />
slovenski povjesničari emancipirali od uske nacionalističke,<br />
kao i komunističke historiografije...<br />
Preostaje nam, dakle, vratiti dignitet povijesnoj struci. To<br />
prije svega znači otvoriti mogućnosti <strong>za</strong> <strong>istraživanja</strong> i interpretacije,<br />
a ne dociranja ex cathedra, te, posebno, <strong>za</strong><br />
ozbiljnu argumentaciju. Kvaliteta je profesije povjesničara<br />
u njezinoj profesionalnosti i intelektualnosti, pouzdanosti i<br />
otvorenosti. I to se više ne smije kompromitirati.<br />
Paradoks je te profesije, svakako ne i jedini, da povjesničar<br />
može biti najkorisniji kada je najslobodniji. Ili, kako je o<br />
neovisnoj poziciji umjetnika (a <strong>za</strong>što ne i povjesničara) govorio<br />
pečuški biskup Ivan Česmički (Janus Pannonius,<br />
1434.-1472.), sahranjen u katedrali grada u kojemu i održavamo<br />
skup Dijaloga povjesničara/istoričara, dakle u<br />
Pečuhu:<br />
Ad regem (Kralju)<br />
Sad je baš blagost me tvoja izvoljela <strong>za</strong>pitati,<br />
O najveći kralju,<br />
Što bih ti ja pjesnik mogao dati.<br />
Sve što ti se hoće,<br />
Samo ne – moje samoće.<br />
(Preveo: Nikola Šop)
Sažetak<br />
Andrea Feldman 99<br />
Unatoč očaju i ranama koje je generirao rat (1991.-1995), postoji i<br />
prostor nade, moguće suradnje povjesničara Republike Hrvatske i Savezne<br />
Republike Jugoslavije. Pri tome se treba odustati od ranije<br />
povlaštenih i <strong>za</strong>štićenih ideja i tema te depolitizirati historiografiju. No,<br />
politike diskriminacije i segregacije prema unutra, a izolacionizma,<br />
ksenofobije i mržnje prema vani nimalo ne pridonose pomacima i<br />
promjenama spram povijesne znanosti. Apriorna nesklonost državnih<br />
institucija s obje strane, kao i relativna nerazvijenost te ideologiziranost<br />
povijesne znanosti to još i otežavaju.<br />
U Hrvatskoj je, kao i u Srbiji profesija povjesničara nerazvijena i neugledna.<br />
Izmjena takva stanja je u otvaranju novih rasprava (primjerice<br />
o naciji i nacionalizmu te idejama i ideologiji jugoslavenstva, kao<br />
i o pitanju odnosa prema demokraciji, državnom pravu i parlamentarizmu<br />
te fašizmu, liberalizmu i komunizmu) i ponovno uspostavljenih<br />
tema (primjerice o iskustvima i traumama Prvoga i Drugoga<br />
svjetskog rata, Bosni i Hercegovini te značenju i utjecaju islama,<br />
ustašama i Ne<strong>za</strong>visnoj Državi Hrvatskoj te drugoj/socijalističkoj Jugoslaviji),<br />
ali i podtema (primjerice o povijesti nacionalnih i vjerskih<br />
manjina te o povijesti žena).<br />
Preostaje nam, dakle, vratiti dignitet povijesnoj struci. To prije svega<br />
znači otvoriti mogućnosti <strong>za</strong> <strong>istraživanja</strong> i interpretacije, a ne dociranja<br />
ex cathedra, te, posebno, <strong>za</strong> ozbiljnu argumentaciju. Profesionalnost<br />
se i intelektualnost te pouzdanost i otvorenost povijesne struke više ne<br />
smiju kompromitirati.<br />
Summary<br />
Despite the despair and wounds generated by the war (1991-1995),<br />
there is also room for hope and possible co-operation of the historians<br />
from the Republic of Croatia and the Federal Republic of Yugoslavia.<br />
In doing so, previously privileged and protected ideas and issues need<br />
to be given up, and historiography must be de-politicized. But,<br />
discriminating and segregating policies on the inside, and an isolationist,<br />
xenophobic and hate policy on the outside in no way<br />
contribute to the changes in historical science. A priori unfavourable
100<br />
Povjesničari sami i slobodni<br />
state institutions on both sides, as well as a relatively undeveloped and<br />
ideologized historical science make it even more difficult.<br />
In Croatia, as well as in Serbia, the profession of historians is neither<br />
developed nor respected. This can change if new discussions are<br />
opened (for example, on the nation and nationalism, on the ideas and<br />
ideology of Yugoslavism, as well as on the issue of the attitude towards<br />
democracy, state law and parliamentarism, fascism, liberalism<br />
and communism) and issues that have become topical again (for<br />
example, on the experiences and traumas from the First and Second<br />
World War, Bosnia and Herzegovina, and the significance and influence<br />
of the Islam, the Ustasha and the Independent State of Croatia,<br />
and the socialist Yugoslavia), as well as sub-topics (e.g. on the history<br />
of ethnic and religious minorities and the history of women).<br />
So, we only need to restore dignity to the historians' profession. Before<br />
all, it means opening possibilities for research and interpretations, and<br />
especially serious argumentation, instead of ex cathedra lecturing. Professionalism<br />
and intellectualism, as well as reliability and openness of<br />
the historians' profession must not be compromised any more.<br />
Zusammenfassung<br />
Trotz der, durch den Krieg (1991-1995) verursachten Verzweifelung<br />
und den Wunden, gibt es immer noch Raum für Hoffnung und die<br />
Möglichkeit für die Zusammenarbeit zwischen Geschichtsforschern/<br />
Historikern der Republik Kroatien und Bundesrepublik Jugoslawien.<br />
Dabei müssen die bisher begünstigten und beschirmten Ideen und<br />
Themen aufgegeben, und die Geschichtsschreibung entpolitisiert<br />
werden. Die Politik der Segregation und Diskriminierung nach innen,<br />
der Fremdenfeindlichkeit, des Isolationismus and des Hasses nach<br />
außen, tragen der Umwandlung und Entwicklung der Geschichtswissenschaft<br />
jedoch kaum bei. Eine grundsätzliche Abgeneigtheit der<br />
staatlichen Einrichtungen auf beiden Seiten, sowie die relative<br />
Zurückgebliebenheit und Ideologisierung der Geschichtswissenschaft<br />
erschweren dies nur noch.<br />
Sowohl in Kroatien als auch in Serben, ist der Beruf des Geschichtsforschers<br />
weder entwickelt noch angesehen. Dies kann geändert<br />
werden durch das Eröffnen neuer Diskussionen (z.B. über die Nation
Andrea Feldman 101<br />
und den Nationalismus, sowie die Ideen und Ideologien des Jugoslawentums<br />
und die Fragen über das Verhältnis zur Demokratie, dem<br />
Staatsrecht und Parlamentarismus, sowie dem Liberalismus, Kommunismus<br />
und Faschismus), wieder aktueller Themen (z.B. über die<br />
Erfahrungen und seelischen Wunden aus dem Ersten und Zweiten<br />
Weltkrieg, über Bosnien und die Herzegowina und die Bedeutung und<br />
Einfluss des Islams, über die Ustascha und den Unabhängigen Staat<br />
Koroatien/USK in Jugoslawien), aber auch Unterthemen (z.B. über die<br />
Geschichte nationaler und religiöser Minderheiten, und über die<br />
Geschichte der Frauen).<br />
Uns bleibt nur noch, dem Geschichtsfach seine Würde wiederzugeben.<br />
Das bedeutet, vor allem, Möglichkeiten zu eröffnen für die Erforschung<br />
der Geschichte und deren Interpretierung, und, insbesondere,<br />
für ernsthafte Argumentierungen, anstatt ex cathedra zu lehren. Der<br />
Professionalismus, der Intellektualismus, sowie die Glaubwürdigkeit<br />
und Offenheit des Geschichtsfaches dürfen nicht mehr kompromittiert<br />
werden.
Mile Bjelajac<br />
.....................................................................<br />
Je li moguća emancipacija<br />
znanosti od politike<br />
kada je riječ o povijesti Jugoslavije?
Kulminacija jugoslavenske krize 1991. i potom destrukcija<br />
države koja je trajala više od 70 godina pokrenule su u<br />
svijetu veliki interes <strong>za</strong> Jugoslaviju, tu do tada mirnu i<br />
stabilnu zemlju koja je uspješno razdvajala dva suprotstavljena<br />
politička i vojna bloka. Nenadanu konjukturu pratila<br />
je velika produkcija raznovrsnih povijesnih, socioloških<br />
ili dnevnoanalitičkih tekstova (više od 2000 naslova<br />
pobrojao je jedan njemački institut i prezentirao ih na CDu),<br />
koji su se oslanjali na dotadašnju dosta skromnu produkciju<br />
koja, usto, nije pokrivala sve teme jednako. S druge<br />
strane, tek što se povijesna znanost u Socijalističkoj Federativnoj<br />
Republici Jugoslaviji (SFRJ) počela otimati nametnutim<br />
klišejima i osvajati nova polja <strong>istraživanja</strong> na<br />
suvremenijima metodološkim premisama, okolnosti su se<br />
preko noći isponova promijenile. Naime, stvaranjem novih<br />
država – država sljednica i/ili nasljednih država – ponovno<br />
se otvorio proces u kojemu je povijest morala pružiti jedan<br />
od izvora legitimiteta novima političko-nacionalnim snagama.<br />
Takvo je ozračje pogodovalo rušenju jedne vrste mitova,<br />
uz istodobno prihvaćanje nekih ranije potiskivanih, ili<br />
kreiranju novih mitova kao refleksiji na okončanu krizu i<br />
dovršeni građanski rat.<br />
Ranija iskušenja jugoslavenske historiografije, da parafraziram<br />
jedan naslov nastao potkraj 80-ih godina 20. stoljeća,<br />
1<br />
nasljeđuju iskušenja historiografije u zemljama sljednicama<br />
(nasljednim državama). Međusobna komunikacija ili<br />
1 Đorđe Stanković, Iskušenja jugoslovenske istoriografije, Beograd, 1998.<br />
godine.
106<br />
Emancipacija znanosti od politike<br />
znanstvena informiranost o tome gdje su drugi, što se piše,<br />
više su bile, kao posljedica prekinutih ve<strong>za</strong>, sporadične.<br />
Dakle, ranijima stručnim ili ideologijskim iskušenjima pridružilo<br />
se novo iskušenje i te kako važno kada je u pitanju<br />
pisanje o povijesti bivše <strong>za</strong>jedničke države. U međuvremenu<br />
su stasale i nove generacije istraživača te objavljena<br />
mnoga ne<strong>za</strong>obilazna djela, utemeljena na skrupuloznim istraživanjima<br />
primarnih izvora, a metodološki i stručno verificirana<br />
na susretima s kolegama u svijetu. Prekinute komunikacije<br />
oslobodile su mnoge autore obzira da ne povrijede<br />
osjećaje druge sredine i da ne i<strong>za</strong>zovu političku osudu, a uz<br />
lagodno prepuštanje lokalnima poželjnim trendovima u kojima<br />
je moguće o drugome izreći svaku vrstu suda ili neprovjerenih<br />
činjenica. Dakle, nema okruglih stolova na kojima<br />
se znanstvenost izlaže iskušenjima stručnog suda, dok su<br />
sporadični kritički prikazi u časopisima drugih sredina daleko<br />
od očiju vlastite sredine.<br />
Međutim, htjeli mi to ili ne, ovaj će svijet, svijet znanstvenih<br />
krugova i suvremenih komunikacijskih tokova, nametnuti<br />
da se s prostora bivšega SFRJ naposljetku prihvati<br />
samo kvaliteta uklopiva u modernu povijest Srednje i Jugoistočne<br />
Europe. Koliko će biti održivi neki današnji trendovi<br />
ne može se s točnošću prognozirati, ali vremena kritičkih<br />
preispitivanja uvijek su dolazila i nijedna im pojava ili bilo<br />
koji proces nisu izmakli.<br />
A kada su udžbenici u pitanju, koje prije svega profilira<br />
država, dugo će njihov sadržaj biti određen potrebom da<br />
budu činitelj stvaranja novoga kolektivnog identiteta i davanja<br />
legitimiteta novima povijesnim snagama.
Mile Bjelajac 107<br />
1. Ima li povijest Kraljevine Jugoslavije/SFRJ šansu?<br />
Ima ako iziđe iz <strong>za</strong>čaranog govora politike i reduciranja<br />
jednoga bogatstva življenja (totaliteta) samo na sferu te<br />
iste politike i ako se opredijeli <strong>za</strong> <strong>istraživanja</strong> mjerljivih<br />
parametara, primjerice moderni<strong>za</strong>cijskih procesa u različitim<br />
sferama života, činitelja koji su ih poticali ili ograničavali,<br />
uspoređivanjem takvih procesa ili dostignute razine razvoja<br />
sa bližim i širim okruženjem te razumijevanjem vremena<br />
umjesto projektiranja suvremenosti u prošlost.<br />
2. Gdje se stalo potkraj 90-ih godina 20. stoljeća?<br />
Vrijeme koje <strong>za</strong> nama nije bilo bez sporova u pristupu i<br />
pisanju povijesti Jugoslavije. O knjigama iz novije povijesti<br />
raspravljali su povjesničari te filozofi, politolozi, pravnici i<br />
sociolozi. Rasprave organiziraju izdavači, redakcije časopisa,<br />
ali i partijski forumi, najčešće kroz formu djelovanja<br />
centara <strong>za</strong> idejno-teorijski rad Centralnog komiteta (CK)<br />
Save<strong>za</strong> komunista Jugoslavije (SKJ), republičkih CK ili pokrajinskih<br />
i gradskih komiteta Save<strong>za</strong> komunista. Pritom se<br />
više od konkretnih sadržaja često mjere političke posljedice<br />
u odnosu na političku (partijsku) dogmu.<br />
Ilustrativan je primjer stanja duhova i iskušenja struke bilo<br />
savjetovanje u Zagrebu (7. i 8. listopada 1983. godine) pod<br />
naslovom Historiografija, memoarsko-publicistička i feljtonistička<br />
produkcija u svjetlu aktualnih idejnih kontroverzi u<br />
organi<strong>za</strong>ciji CK Save<strong>za</strong> komunista Hrvatske.<br />
Stipe Šuvar, [hrvatski sociolog i političar], ličnost koja se<br />
tada najviše eksponirala u javnosti kao pokretač projekta...<br />
uka<strong>za</strong>o je na “tendencije revizije spoznaja, anali<strong>za</strong> i ocjena<br />
nekih ključnih zbivanja, kretanja i pokreta naše novije po-
108<br />
Emancipacija znanosti od politike<br />
vijesti... Najizrazitije i ujedno najopasnije revizije odnose se<br />
na sljedeće”:<br />
- karakter stvaranja jugoslavenske buržoaske države, njeno<br />
društveno biće i ulogu društvenih klasa i slojeva te socijalnih i<br />
političkih pokreta... [tijekom njena] postojanja;<br />
okolnosti i uzroke propasti stare Jugoslavije..., [uz uloge i<br />
ponašanja] Komunističke partije... i... snaga vladajućeg poretka i<br />
buržoaskih političkih partija i pokreta;<br />
tzv. lijeva skretanja... [te] otkrića tamnih mrlja i prljavština<br />
narodnooslobodilačke borbe [NOB], avnojevske odluke i velike<br />
bitke Narodnooslobodilačke vojske. 2<br />
Upozorio je pritom da treba imati na umu i veoma štetne<br />
posljedice “svih tih sumnjivih rovarenja po historiji i protiv<br />
njezine istine u sferi međunacionalnih odnosa te bratstva i<br />
jedinstva”. Iako će reći da “nema vječnih i nepromjenjivih<br />
istina”, on će ipak i dodati da pod “opasnim iskrivljavanjima<br />
historijskih istina” misli na one koje su naveli Josip<br />
Broz Tito na 5. kongresu Komunističke partije Jugoslavije,<br />
Vladimir Bakarić na 2. kongresu Komunističke partije Hr-<br />
vatske (1948.), Edvard Kardelj u svojim Sećanjima [Sjeća-<br />
3<br />
njima], itd.<br />
Na ovo razdoblje, moguće prelomno u jugoslavenskoj historiografiji,<br />
podsjetio je nedavno i profesor s Yale univerziteta<br />
Ivo Banac te točno <strong>za</strong>ključio da su, primjerice, teme i<br />
radovi beogradskih profesora i<strong>za</strong>zvali pozornost partijskih<br />
dežurnih čuvara (LCY watch-dogs) u drugim sredinama,<br />
2 Prema: Historija i suvremenost. Idejne kontroverze, zbornik radova,<br />
Ljubljana - Zagreb, 1984., 13-14.<br />
3 Prema: isto, 15.
Mile Bjelajac 109<br />
posebno u Zagrebu, koji su i sazvali navedeni skup 1983.<br />
godine. 4<br />
Rasprava je, ne ulazeći u detalje, u javnost iznijela dilemu<br />
je li uopće moguće ili dopušteno istraživati nešto o čemu je<br />
sve rečeno. A polemike su se nastavile poslije pojava knjiga<br />
Dušana Bilandžića, [hrvatskog povjesničara], i Janka Pleterskog,<br />
[slovenskog povjesničara], te zbornika građe o Jugoslaviji<br />
povjesničara Branka Petranovića i Momčila Zečevića<br />
[iz Srbije], pri čemu je svoju dilemu tada, primjerice,<br />
formulirao B. Petranović...:<br />
Deli [dijeli] nas, [među ostalim], velika razlika u načinima prika<strong>za</strong> i<br />
razmišljanja: dok Bilandžića, [primjerice], muči kompleks straha<br />
od revizije najnovije istorije [povijesti], mene <strong>za</strong>brinjava dogmatski<br />
otpor objektivnim istraživanjima istorijskog [povijesnog]<br />
fenomena. Deo neistoričara [dio nepovjesničara], naročito ve<strong>za</strong>n<br />
<strong>za</strong> nekadašnje najopštije [posve opće] teze nastale u <strong>za</strong>huktalosti<br />
borbe klasno nepomirljivih snaga, brka dnevnu političku ocenu<br />
[ocjenu] sa objektivnom analizom istorijske nauke [povijesne<br />
5<br />
znanosti]...<br />
Mnogo je, usto, rasprava slijedilo, išlo se iz centra u centar<br />
ili iz ljetovališta u ljetovalište.<br />
Rezime iskušenja kroz koje je prolazila jugoslavenska historiografija<br />
na temu Jugoslavije sabrali su, pak, u dva toma<br />
6<br />
naši kolege Ljubodrag Dimić i Đ. Stanković. Taj teorijski<br />
4 The Dissolution of Yugoslav Historiography [Raspad jugoslavenske historiografije],<br />
u: Beyond Yugoslavia. Politics, Economics and Culture in Shattered<br />
Community [Izvan Jugoslavije. Politika, gospodarstvo i kultura u<br />
uništenom društvu], [urednici] S. P. Ramet - Lj. Adamović, eds., Westview<br />
Press, 1995, 39-65.<br />
5 Istoriografske [historiografske] kontroverze, Beograd, 1998., 264.<br />
6 Istoriografija [historiografija] pod nadzorom. Prilozi istoriji istoriografije<br />
[povijesti historiografije], 1-2, Beograd, 1996. godine.
110<br />
Emancipacija znanosti od politike<br />
rad, praćen analitičkim pregledom i zbornikom teorijskih<br />
radova iz vremena Kraljevine Jugoslavije /SFRJ, čitateljima<br />
otkriva dileme države i partije oko dirigiranog jedinstva u<br />
školskim programima iz nastave povijesti, tj. <strong>za</strong>jedničkih<br />
osnova (još 1956.) i njihovu nespremnost da politički<br />
presijecaju moguća udaljavanja. 7<br />
Je li to bilo dobro ili ne <strong>za</strong> državu koje sada nema postalo je<br />
akademsko pitanje. Međutim, nekakav je ideološki obra<strong>za</strong>c<br />
postojao u svim sredinama, a političari su moguće točno<br />
uočavali da je dovođenje u pitanje jednoga neformalno<br />
izgrađenog konsenzusa rušenje stupova na kojima se oslanja<br />
pažljivo građena ravnoteža moći u državi i monopol<br />
jedne partije.<br />
Njemački se filozof Jürgen Habermas pitao je li moguće u<br />
složenim društvima (poput multietničkih, multikonfesionalnih,<br />
klasno izdiferenciranih društava) razviti <strong>za</strong>jednički identitet<br />
koji bi bio sposoban integrirati svu njihovu raznolikost?<br />
Polazeći od tog pitanja, dopunjujući to i određenjem<br />
da <strong>za</strong>jednički identitet uz ostalo počiva na <strong>za</strong>jedničkim<br />
vrijednostima (što nadilazi značenje nametnutoga općeg<br />
interesa), [njemački povjesničar] Wolfgang Höpken je mišljenja<br />
da [socijalističko] jugoslavensko društvo, kompleksno<br />
kakvo je bilo, može upravo poslužiti kao snažan primjer <strong>za</strong><br />
negativni odgovor. Ako je <strong>za</strong> stvaranje <strong>za</strong>jedničkog identiteta<br />
potrebna nekakva umješnost, druga/socijalistička je<br />
8<br />
Jugoslavije <strong>za</strong>sigurno nije razvila.<br />
7 Usp. isto, 346: Stenografske beleške [bilješke] sa sastanka Ideološke<br />
komisije CK SKJ 8.-9. maja [svibnja] 1956. godine.<br />
8 Usp. W. Höpken, History Education and Yugoslav (Dis-)integration<br />
[Povijesno obrazovanje i (ras)pad Jugoslavije], u: isti: ed. (urednik), Oil on<br />
Fire? Texbooks, Ethnic Stereotypes and Violence in South-Eastern Europe
Mile Bjelajac 111<br />
Stvarana poslije oslobodilačkog, ali i bratoubilačkoga rata<br />
(1918.) i obnavljana poslije još jednoga oslobodilačkog, ali<br />
i jezivoga građanskog rata (1945.) ujedinjavala je bivše<br />
protivnike i pobijeđene. Da bi funkcionirala kao zemlja pomirenja<br />
veoma brzo je vladajuća ideologija nametnula<br />
selektivnu sliku prošlosti, stvarajući tabue od nepoželjnih<br />
razdavajajućih tema i forsirajući pozitivne primjere koji bi<br />
se mogli svrstati u kategoriju pozitivnoga <strong>za</strong>jedničkog<br />
iskustva. Opća klima utjecala je na znanost kroz oblike<br />
autocenzure i poželjne angažiranosti ili putem biranja manje<br />
osjetljivih tema. Vremena <strong>za</strong> zrelu znanost kao da je<br />
bilo malo.<br />
3. Kakvi su izgledi da se racionalno odnosimo prema vremenu<br />
koje je prošlo?<br />
Neki će reći da su izgledi <strong>za</strong> sada mali, ali izgledni. Znanost,<br />
naime, sama po sebi može ponuditi mnoga točna saznanja<br />
te provjeriti ranije postavke i tvrdnje. Izgledi <strong>za</strong> razdoblje<br />
do 1965. sve su izgledniji. No, <strong>za</strong> posljednje decenije trajanja<br />
SFRJ arhivski će fondovi još dugo biti <strong>za</strong>tvoreni. Ipak,<br />
ukrštanjem već postojećih izvora, mogu se nadići mnoga<br />
opća mjesta koja su nastala u dijelu nove produkcije...<br />
Nastaju, međutim, nova opća mjesta, primjerice u knjizi<br />
(koju smo dobili u pripremi <strong>za</strong> sudjelovanje na skupu) <strong>za</strong>grebačkog<br />
profesora Hrvoja Matkovića o hrvatskom pogledu<br />
na povijest Jugoslavije, 9<br />
u kojoj su, na jednome mjestu,<br />
dotaknuti gotovo svi momenti političke (nešto manje one<br />
[Ulje na vatru? Udžbenici, etnički stereotipi i nasilje u Jugoistočnoj<br />
Europi], Hannover, 1996, 99.<br />
9 Povijest Jugoslavije (1918.-1991.). Hrvatski pogled, Zagreb, 1998.
112<br />
Emancipacija znanosti od politike<br />
druge) povijesti, uz kraću rekapitulaciju geneze jugoslavenske<br />
ideje koja je prethodila stvaranju države...<br />
Dakle, sve ukazuje da je riječ o predlošku ili dobrom povodu<br />
<strong>za</strong> razgovor. Čitatelja najviše <strong>za</strong>nima što je tu novo.<br />
Možda, ako se izuzme najnovije vrijeme, to je ipak nekakva<br />
sloboda izražavanja uvjerenja. U vrijeme dok nam je autor<br />
predavao povijest naroda Jugoslavije nismo bili u prigodi<br />
čuti kako je <strong>za</strong> Hrvatsku:<br />
Jugoslavija bila negacija nacionalne neravnopravnosti, ne samo u<br />
međuratnom razdoblju, nego i u vrijeme komunističkog režima,<br />
kada je ravnopravnost bila proklamirana i u temeljnome državnom<br />
dokumentu – ustavu – i kada se neprestano isticala u javnim<br />
nastupima.<br />
Za nas je, na određeni način, novo i što je nekadašnja<br />
anali<strong>za</strong> položaja naroda-nacije sada <strong>za</strong>mijenjena utvrđenim<br />
i neprekinutim trajanjem Hrvatske kao entiteta. Čitatelj<br />
našega profila se usputno pita na koji prostor se to odnosi<br />
u pojedinom razdoblju trajanja Jugoslavije.<br />
Iz korpusa, pak, političkog govora koji je kritički pratio<br />
trajanje Jugoslavije, da se poslužimo autorovim sveobuhvatnim<br />
izrazom hrvatski pogled, ništa od tradicionalnoga ne<br />
manjka.<br />
Pa, ipak, neka nam bude dopušteno <strong>za</strong>pitati se kako je,<br />
prema autorovim te<strong>za</strong>ma, tek sa stvaranjem Jugoslavije<br />
došlo do susretanja naroda (“koji su stoljećima bili odvojeni”)<br />
te do dodira različitih kulturnih i civili<strong>za</strong>cijskih krugova,<br />
takoreći do sudara, što nije moglo ostati bez<br />
posljedica. 10<br />
10 Isto, 420-421.
Mile Bjelajac 113<br />
Ako <strong>za</strong>držimo razinu povijesne znanosti, ostavljajući etnologiju<br />
i geografiju po strani, možemo se složiti da su se srele<br />
različite državne i pravne tradicije, pa - ako hoćete – da<br />
su se sreli i različiti politički mentaliteti u sklopu istih, ponavljam<br />
– istih, a ne samo različitih naroda i manjina. Isto<br />
je bilo i s razinom ekonomskog, kulturnog i svakoga drugog<br />
civili<strong>za</strong>cijskog elementa. I sami pojedini narodi nisu bili<br />
dovršili svoje nacionalne integracije ili uopće konstiruiranje<br />
u nacije (narode).<br />
Zajednički život različitih naroda ili etničkih <strong>za</strong>jednica na<br />
mnogim prostorima prije stvaranja Jugoslavije, sa svim svojim,<br />
posebno negativnima iskustvima, ulazi kao njihova<br />
prtljaga, naslijeđe i u novu državu, nekad čak i u obliku<br />
osobnih animoziteta starih političkih rivala. Ta država im je<br />
dodala ponešto novo ili učvrstila staro. U čemu se izražava<br />
(i mjeri) njen doprinos, pozitivni i negativni, stvar je i struke<br />
kojoj pripadamo...<br />
4. Treba li o najnovijem vremenu povjesničar pisati uz dužne<br />
ograde?<br />
Odgovor je svakako potvrdan. Dovoljno je uzeti u obzir<br />
vlastito iskustvo rada s izvorima prvoga reda, pošto su nam<br />
prethodno, desetljećima, isključivo dostupni izvori bili bijele<br />
knjige, sjećanja i tisak.<br />
Stoga, promatrajući sa ovog stajališta, neke od posljednjih<br />
stranica spomenute Matkovićeve knjige mogle bi biti i ponešto<br />
kvalitetnije dopunjene danas već dostupnim izvorima<br />
kako na Zapadu, tako i drugdje, primjerice memoarskim<br />
bilješkama Warena Zimmermana, posljednjeg veleposlanika<br />
Sjedinjenih Američkog Država u SFRJ:
114<br />
Emancipacija znanosti od politike<br />
Postojao je jedan jedinstveni jugoslovenski [jugoslavenski] aspekt<br />
u ratu u Sloveniji i... Hrvatskoj. Nije bilo tačno [točno] govoriti o<br />
invaziji Jugoslovenske [Jugoslavenske] narodne armije [JNA] jer je<br />
JNA bila u sopstvenoj [vlastitoj] zemlji... [Novi] nenormalni aspekt<br />
uloge JNA (na... [čije] vojnike se [u Sloveniji i Hrvatskoj] gledalo<br />
kao na okupatore), jednoga dana branilac [branitelj], drugoga...<br />
okupator, imao je stravično psihološko dejstvo [stravičan psihološki<br />
učinak] na običan svet [svijet] koji se našao između dve<br />
[dvije] strane. Ljudi u etnički mešovitim [miješanim] brakovima,<br />
oni koji su osjećali snažnu privrženost Jugoslaviji, iznenada su<br />
ostali bez svoje zemlje...<br />
Janšin rat je definitivno udaljio Sloveniju od Jugoslavije..., [uz]<br />
najbriljantniji public relations udar u istoriji [povijesti] Jugoslavije...,<br />
[pri čemu je] najekstremnija frakcija u koaliciji, koja je<br />
dobila samo 54 odsto [posto] glasova, razradila... strategiju <strong>za</strong><br />
sticanje ne<strong>za</strong>visnosti [stjecanja neovisnosti]..., [pri čemu su]<br />
Slovenci znali da će njihov odla<strong>za</strong>k dovesti do eksplozije nasilja u<br />
ostatku Jugoslavije...<br />
Krajem avgusta [potkraj kolovo<strong>za</strong> Franjo] Tuđman me je obavestio<br />
[obavijestio] o planovima da pokrene ratnu opciju [pokretanja<br />
ratne opcije]... sa svojom početničkom vojskom..., [očekujući<br />
američku vojnu pomoć, iako] sam mu [rekao] da nikakve vojne<br />
kalkulacije ne <strong>za</strong>sniva... [na tome]. Pokušao sam [i] da promenim<br />
prilaz [promijeniti pristup]: “Zašto ne pokušate da okončate<br />
[okončati] otpor Srba time što ćete im ponuditi autonomiju u<br />
okviru Hrvatske, [koju] oni... u suštini ionako imaju pod <strong>za</strong>štitom<br />
JNA? [To] bi moglo da pomogne [pripomoći] da se pojavi onaj<br />
elemenat [element] povjerenja koji nedostaje, a bio bi dobro<br />
primljen na Zapadu”. Tuđman nije poka<strong>za</strong>o interes <strong>za</strong> ovu ideju.<br />
Niti je želeo da razgovara [želio razgovarati] o predlogu [prijedlogu]<br />
koji su njegovi sopstveni [vlastiti] ministri nudili naokolo – o<br />
asocijaciji jugoslovenskih [jugoslavenskih] država. 11<br />
11 Poreklo [porijeklo] jedne katastrofe. Jugoslavija i njeni rušitelji, Beograd,<br />
1996., 120 i 126-127.
Mile Bjelajac 115<br />
Povjesničar, pa i onaj koji pretendira da kaže nešto iz povijesti<br />
Jugoslavije ponovno je pred izborom: hoće li njegov<br />
rad biti samo slika vremena u kojemu je nastao ili čvrsti<br />
kamen na koji će se nadograđivati doprinos budućih generacija?<br />
Rezime<br />
Jugoslovenska kri<strong>za</strong> pobudila je interes <strong>za</strong> analitičke i istorijske radove.<br />
Uskoro je nastala velika produkcija (2000 radova), pretežno napisana<br />
na osnovu starije strane i jugoslovenske produkcije, tačnije rečeno na<br />
osnovu 10 do 20 standardnih radova koje koriste svi analitičari. Radi se<br />
o radovima koji su već u vreme nastanka delom bili prevaziđeni novim<br />
naučnim postignućima, upravo u segmentu osetljivih nacionalnih odnosa.<br />
Pisanje se i danas nastavlja, ponekad nažalost u tonu političke<br />
propagande. Motiv <strong>za</strong> takav način pisanja lako je identifikovati. S druge<br />
je strane dobar i<strong>za</strong>zov odgovoriti na to postignućima prave nauke.<br />
Mora se, međutim, još računati s dva različita pravca u razmišljanju,<br />
koja su odražavala stavove 80-ih i 90-ih godina XX veka (iz vremena<br />
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije). S jedne strane reč je<br />
o metodološki opravdanom pokušaju da se politički govor prosmatra<br />
samo kao jednu od činjenica prošlog vremena, a s druge strane radi se<br />
o pokušaju da se političkom govoru, tačnije rečeno govoru samo jednog<br />
protagoniste istorije slepo veruje kao istini o prošlosti. Ovu ocenu<br />
potvrđuje i uvid u neke najnovije publikacije, koje tvrde da su opisale<br />
potpunu istoriju.<br />
Sažetak<br />
Jugoslavenska je kri<strong>za</strong> potaknula <strong>za</strong>nimanje <strong>za</strong> analitičke i povijesne<br />
radove. Uskoro je nastala brojna produkcija (2000 radova), napisana<br />
prije svega na temelju starije inozemne i jugoslavenske produkcije,<br />
točnije na temelju 10 do 20 standardnih radova koje rabe svi analitičari.<br />
Riječ je o radovima, koji su već u vrijeme nastanka dijelom bili<br />
nadmašeni novima znanstvenim postignućima, i to baš u segmentu<br />
osjetljivih nacionalnih odnosa. Pisanje se i danas nastavlja, ponekad na<br />
žalost i sa ciljem političke propagande. Motiv <strong>za</strong> takav način pisanja
116<br />
Emancipacija znanosti od politike<br />
lako je identificirati. S druge je strane dobar i<strong>za</strong>zov odgovoriti na to<br />
postignućima prave znanosti. Mora se, međutim, još računati s dva<br />
različita pravca u razmišljanju, koja su odražavala stavove 80-ih i 90-ih<br />
godina 20. stoljeća (iz vremena Socijalističke Federativne Republike<br />
Jugoslavije). S jedne je strane riječ o metodologijski opravdanom<br />
pokušaju da se politički govor promatra samo kao jednu od činjenica<br />
prošlog vremena, a s druge strane o pokušaju da se političkom govoru,<br />
točnije rečeno govoru samo jednoga protagonista povijesti slijepo<br />
vjeruje kao istini o prošlosti. Ovu ocjenu potvrđuje i uvid u poneke<br />
najnovije publikacije, koje tvrde da su opisale potpunu povijest.<br />
Summary<br />
The crisis in Yugoslavia brought about an interest in analyses and<br />
papers on history. The mass production (2000 papers), which followed<br />
soon, was mainly based on the older foreign and Yugoslav production,<br />
more precisely, on ten to twenty standard papers, which all analysts<br />
use. These are the papers, which were already then somewhat outstripped<br />
by new scientific achievements, exactly in the segment of the<br />
sensitive national relations. Such writing still goes on today, sometimes,<br />
unfortunately, in the tone of political propaganda. A motive for<br />
such a way of writing can be easily identified. On the other hand, it is<br />
a great challenge to respond to it by the achievements of genuine<br />
science. One still has to consider the two opposing ways of thinking,<br />
which reflected the viewpoints from the 80s and 90s (the time of the<br />
SFR of Yugoslavia). On the one hand, a methodologically justified<br />
attempt to view the political speech only as a fact from the past, and<br />
on the other, an attempt to grant the political speech, more precisely,<br />
the words of only one historical protagonist unimpeachable legitimacy<br />
of the truth about the past. This assessment is confirmed by the insight<br />
into some most recent publications, which claim to have described the<br />
complete history.<br />
Zusammenfassung<br />
Die jugoslawische Krise regte das Interesse an analytischen und geschichtlichen<br />
Arbeiten an. Die bald entstandene große Produktion<br />
(2000 Aufsätze) wurde vorwiegend aufgrund älterer ausländischen
Mile Bjelajac 117<br />
und jugoslawischen Produktion geschrieben, genauer gesagt, aufgrund<br />
zehn bis zwanzig Standardaufsätze, die von allen Analytikern benutzt<br />
werden. Es handelt sich um Werke, die schon damals durch neue<br />
wissenschaftliche Leistungen gerade im Segment empfindlicher nationalen<br />
Verhältnissen einigermaßen überholt waren. Das Schreiben geht<br />
auch heutzutage weiter, manchmal leider im Ton politischer Propaganda.<br />
Das Motiv zu einer solchen Schreibweise kann leicht identifiziert<br />
werden. Andererseits, das ist eine gute Herausforderung, mit<br />
Leistungen der echten Wissenschaft zu antworten. Man muss immer<br />
noch mit zwei Auseinandersetzungsarten rechnen, welche Gesinnungen<br />
der 80er und 90er Jahren (die Zeit der SFR Jugoslawiens),<br />
widerspiegelten. Einerseits, der methodologisch rechtfertigte Versuch,<br />
politische Rede nur als eine Tatsache der vergangenen Zeit zu betrachten,<br />
und andererseits, der Versuch, der politischen Rede, genauer<br />
gesagt, der Rede nur eines geschichtlichen Akteurs, als Wahrheit über<br />
Vergangenheit unantastbares Vertrauen zu schenken. Diese Beurteilung<br />
wird auch durch Einsicht in einige neuesten Veröffentlichungen<br />
bestätigt, die den Anspruch erheben, eine vollkommene Geschichte<br />
der Kroaten in Serbien dargestellt zu haben.
Ivo Goldstein<br />
.....................................................................<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
– pretpostavka ili posljedica<br />
političkog pomirenja?
Što mi kao historičari možemo napraviti? Valja se <strong>za</strong>pitati<br />
što smo napravili dobro ili loše i što smo mogli napraviti<br />
(jer, moguće, nismo napravili ništa)? No, to ne bi trebalo<br />
biti središnje pitanje. Stoga se neću baviti prošlošću, a još<br />
manje ću po njoj prekapati, ali ponešto ipak valja reći kako<br />
bi nam bilo jasno što treba i što je moguće učiniti u bližoj<br />
budućnosti.<br />
Tema nije samo povijesna, odnosno historiografska, nego<br />
očevidno i politička. Ona bi to bila u svakom slučaju, a<br />
pogotovu u našem slučaju – [hrvatsko-srbijanskom i] hrvatsko-srpskom<br />
– u kojemu je politika postala povijest, a<br />
povijest politika.<br />
Vrijeme je da stvari postavimo na pravo mjesto, da govorimo<br />
otvoreno. Kada sam sudjelovao u studenome 1993.<br />
na prvome skupu Srbi i Hrvati, u Mimari u Zagrebu, onda je<br />
neki dogovor, više ili manje prešutan, barem među nekima<br />
od sudionika s hrvatske strane, bio da se ne postavljaju<br />
pitanja granica i odgovornosti <strong>za</strong> rat 1991.-1995. godine.<br />
Danas je prvo pitanje gotovo izlišno, no pitanje odgovornosti<br />
<strong>za</strong> rat ostaje (i nakon ni<strong>za</strong> prošlih godina od, primjerice,<br />
pada Vukovara, kojega smo ja i mnogi drugi u<br />
Hrvatskoj doživjeli kao vrhunac hrvatsko-srpskoga [i hrvatsko-srbijanskoga]<br />
rata).<br />
Ipak, mnogi su kontakti uspostavljeni. Jedni pri tome <strong>za</strong>obilaze<br />
probleme i okreću glavu od njih, a drugi ne žele<br />
dijalog jer su sudionici zločina. Nade i želje trećih da život<br />
miri ljude mogu, pak, biti utemeljene i na najboljim namjerama<br />
ili pragmatičnosti, ali ne otklanjaju i ne mogu riješiti<br />
probleme.
122<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
Pomirenje je intelektualni proces, kojemu gospodarski i<br />
drugi kontakti mogu pripomoći, ali ipak ga moraju osmisliti<br />
intelektualci u posve slobodnoj diskusiji. Ako oni (u našem<br />
slučaju, mi, historičari) to ne učine, onda će nam se, na<br />
žalost, gomila neraščišćenih problema vraćati na naplatu s<br />
kamatama. To vrijedi <strong>za</strong> opću političku situaciju, ali i <strong>za</strong> povijest<br />
i historijsku znanost. No, intelektualno je, pa i historiografsko<br />
pomirenje Hrvata i Srba [te Srbijanaca] tek u<br />
<strong>za</strong>čecima. Pokušaji su pomirenja malobrojni, a ljudi koji se<br />
<strong>za</strong> njega izravno ili neizravno <strong>za</strong>lažu su neutjecajni. Usto,<br />
njihov glas i njihovu intelektualnu snagu nadglasavaju oni<br />
kojima pomirenje ne ide u prilog.<br />
No, mi ne možemo i ne želimo živjeti s kolektivnom krivnjom.<br />
Pred drugom stranom i pred vlastitom savješću ne<br />
želimo biti optuživani <strong>za</strong> nešto što nismo počinili, štoviše <strong>za</strong><br />
zlodjela na koja smo ukazivali i osuđivali ih. Najvažnije je<br />
osuditi ih, jer mirenje ili pomirenje sa zločinom u ime<br />
vlastite nacije najgori je tumor u društvenom tkivu. U promicanju<br />
toga moramo, na neki način, biti misaoni elitisti.<br />
Na razini, pak, historijske znanosti dogodila se manipulacija,<br />
koja se pretočila u politiku, dogodilo se veliko povijesno<br />
izvrtanje, stvorene su polukonstruirane, poluizmišljene<br />
priče koje su veoma dobro nalegle na neke kulturne obrasce<br />
koji žive u narodu. Te su priče izrazile duboke, općeprihvaćene<br />
osjećaje, uglavnom predrasude, neutemeljena<br />
uvjerenja i vjerovanja, koja su, prema definiciji, suprotstavljena<br />
znanosti. Sve se to svodi na veoma jednostavne<br />
mitologeme, gotovo slogane: riječ je o kultovima vječne<br />
povijesne žrtve i vječne povijesne tragedije. A stvaranje<br />
neprijatelja ide postupno. Prvo se stvara uvjerenje da sam<br />
ja dobar, pošten. Dakle, ja, odnosno mi smo u pravu, oni<br />
su u krivu. Mi smo se samo branili, oni su nas uvijek ugro-
Ivo Goldstein 123<br />
žavali i napadali. Nikada se s njima nije moglo. Naše su<br />
težnje prema uspostavi nacionalne države posve legitimne i<br />
opravdane, a takav sveti cilj opravdava uporabu bilo kojega<br />
sredstva.<br />
Svi su ti jednostavni <strong>za</strong>ključci argumentirani primjerima iz<br />
povijesti. U takvom gradiranju saznanja o povijesti, u zidanju<br />
premisa, <strong>za</strong>dnja je stepenica da je onaj drugi opasan,<br />
jer ugrožava sve svete ciljeve mog naroda, štoviše njegovu<br />
egzistenciju. Logično, iz toga proizlazi i dopuštenje <strong>za</strong><br />
zločin.<br />
Gdje se, u tom sklopu, nalazi historijska znanost u Hrvatskoj<br />
i Srbiji te čime su opterećena znanja o povijesti u tim<br />
sredinama?<br />
1. Srpski/srbijanski napad<br />
Ranih je 80-ih godina 20. stoljeća krenula svestrana nacionalna<br />
ofenziva iz Beograda: srbijanski je nacionalni pokret<br />
smatrao da su položaj Socijalističke Republike Srbije, kao i<br />
Srba u Jugoslaviji krajnje ne<strong>za</strong>dovoljavajući, a jedan od<br />
glavnih argumenata toj tezi morala je biti isponova napisana<br />
povijest, drugačija od vladajuće dogme. Riječ je,<br />
međutim, o velikoj mistifikaciji, kultu žrtvovanja i opsjednutosti<br />
prošlošću, koji su se temeljili na općoj koncepciji<br />
koju je, još kasnih 60-ih godina istog stoljeća, počeo<br />
postavljati i dalje izgrađivati Dobrica Ćosić:<br />
Srpski narod u današnjem svetu [svijetu], valjda, znan najviše po<br />
velikim žrtvama i patnjama <strong>za</strong> slobodu, koja tvori idejnu bit<br />
srpske kolektivne duhovnosti i morala... Malo je evropskih naroda<br />
koje toliko muči istorija [historija], koliko muči srpski narod. 1<br />
1 Stvarno i moguće, Ljubljana - Zagreb, 1998., 188 i 190.
124<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
To je konačno dovršio i svojim autoritetom osnažio Memorandum<br />
Srpske akademije nauka i umetnosti iz 1986. godine.<br />
Tih 80-ih godina javili su se, usto, i poneki etablirani<br />
historičari, čiji su posao, potom, nastavili razni publicisti,<br />
dokazujući, na temelju istrgnutih, predimenzioniranih, iskrivljenih,<br />
pa i falsificiranih podataka, kako su Srbi prevareni,<br />
<strong>za</strong>kinuti, ubijani, “uništavani i poslije genocida”, i,<br />
konačno, vječiti pobjednici u ratu, a gubitnici u miru, a sve<br />
u sklopu nebulozne teorije o <strong>za</strong>vjeri svih protiv Srba. Pritom<br />
je formulirana i te<strong>za</strong> o genocidnosti Hrvata:<br />
Sasvim sigurno da genezu genocidnih radnji nad Srbima u Hrvatskoj<br />
treba tražiti... u 16. i 17. veku [vijeku], kada su Srbi počeli<br />
da naseljavaju [naseljavati] hrvatske zemlje,<br />
no, <strong>za</strong> razdoblje od druge polovine 19. stoljeća, jedini argument<br />
tome je sljedeći:<br />
Upravnik [upravitelj] imanja <strong>za</strong>grebačke biskupije Ambroz Kuzmić<br />
u izveštaju [izvještaju] od 13.11.1710. je napisao da bi bilo bolje<br />
“Vlahe vsze poklazi nego ztaniti” (tj. nastanjivati) jer oni “na vek<br />
szu skodu plemenitomu ors<strong>za</strong>gu u szss<strong>za</strong>rovoi szvetosti nego<br />
has<strong>za</strong>n”.<br />
Iz toga se, naposljetku, <strong>za</strong>ključuje:<br />
Tako, već na osvitu [u početku] 18. veka [vijeka], nailazimo na<br />
podatak da su feudalni krugovi Hrvatske, iz razloga klasnog i<br />
verskog [vjerskog] antagonizma, bili spremni na genocid protiv<br />
srpskog pravoslavnog stanovništva. 2<br />
Ovakav je <strong>za</strong>ključak pravi primjer uplitanja politike u prošlost:<br />
upravo je smiješno na temelju jednoga nevažnog i<br />
<strong>za</strong>boravljenog izvještaja efemerne osobe graditi tezu o<br />
2 Vasilije Krestić, O genezi genocida nad Srbima u Ne<strong>za</strong>visnoj Državi<br />
Hrvatskoj (NDH), Književne novine, br. 716, Beograd, 15.9.1986. godine.
Ivo Goldstein 125<br />
koljačkim namjerama čitavog naroda <strong>za</strong> puna dva stoljeća<br />
njegove povijesti.<br />
Takva je novokomponirana historija mogla biti osebujan i<br />
<strong>za</strong>nimljiv kulturološki fenomen da se, pogotovo od dolaska<br />
Slobodana Miloševića 1987. na vlast, nije počelo pokazivati<br />
u kojoj su mjeri te znanstvene ocjene imale ratnohuškački<br />
smisao. One su, naime, bile jedan od važnih čimbenika u<br />
konačnoj pripremi osvajačkih ratova, u koje su Crna Gora i<br />
Srbija, Jugoslavenska narodna armija (JNA) i dio Srba u<br />
Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini (BiH) krenuli 1991.-1993.<br />
godine. [Srbijanci i] Srbi su, u tom sklopu, u velikom dijelu<br />
počeli izražavati osvetnički gnjev prema Albancima, a<br />
potom i prema drugima, posebice Hrvatima i, naposljetku,<br />
Muslimanima/Bošnjacima.<br />
Takva je opsjednutost nacionalnim u povijesti dovedena do<br />
apsurda, do historicističke histerije i potpunog ignoriranja<br />
povijesnih činjenica. One, uostalom, onima koji izriču apodiktičke<br />
misli nisu ni potrebne. Uvijek i nikada riječi su kojih<br />
se historičar, u načelu, valja kloniti, a one ulaze u svakodnevnu<br />
uporabu. Stoga, primjerice, Brana Crnčević u početku<br />
1991. godine, u sklopu dokazivanja vječne povijesne<br />
krivnje Hrvata spram Srba, može tvrditi da su Srbi “narod<br />
koji ne umije mrziti [ne ume da mrzi]”, a mediji tzv. Srpske<br />
Republike Krajine, u siječnju 1993. godine, da su se “Srbi u<br />
povijesti uvijek [istoriji uvek] samo branili”. Milan Paroški,<br />
nadalje, u baranjskom selu Jagodnjak, u proljeće 1991.<br />
tvrdi da na baranjskome i širem prostoru nesrpski arheolozi<br />
više ne istražuju akropole, jer svugdje “nalaze samo srpske<br />
grobove”, iz čega izvodi i konkretna prava, pozivajući<br />
slušatelje da “ubiju kao psa [k’o kera] kod tarabe svakog<br />
onog koji kaže da to nije srpska zemlja”. I Borislav Jović je
126<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
1991. izjavio da otpočeti rat <strong>za</strong>pravo i “nije rat, već<br />
osveta”, vjerojatno <strong>za</strong> ustaške zločine.<br />
Bazična i glavna odgovornost Srbije (pa i Crne Gore) <strong>za</strong> rat<br />
u Hrvatskoj i BiH danas nije upitna na razini političke odgovornosti,<br />
pa nikakva skrupulozna historiografska anali<strong>za</strong><br />
neće moći demantirati tu tvrdnju. No, inteligencija će i<br />
historiografija Srbije morati objasniti prije svega 80-te<br />
godine 20. stoljeća u kojima se rat pripremao, osobito<br />
ulogu intelektualaca koji su pripremili rat. 3<br />
2. Hrvatski odgovor i pozicija hrvatske historiografije<br />
Kako je na tu višegodišnju kampanju odgovorila hrvatska<br />
politika? Nitko od hrvatskih političara u to vrijeme nije bio<br />
dovoljno sposoban niti hrabar suprotstaviti se takvoj agresivnoj<br />
politici, pogotovo ne s oružjem napadača, a uz posve<br />
istrošene parole o bratstvu i jedinstvu.<br />
Kako se, pak, u toj situaciji snašla hrvatska historiografija?<br />
Dovoljno je i u suvremenosti navesti riječi Miroslava Krleže,<br />
koji je poodavno najkonciznije ocrtao tradicionalnu poziciju<br />
hrvatske historiografije, istodobno napadajući one koji su iz<br />
političkih razloga negirali samosvojnost hrvatske povijesti,<br />
kao i one koji su je nekritički veličali:<br />
Reakcionarna generalna linija naše “objektivne” nauke, koja se<br />
rađala u drugoj polovini 19. stoljeća..., može se objasniti samo<br />
društveno-strukturalno. Malograđansko društvo u nastajanju,<br />
3 Doduše, dio je intelektualaca već trezveno i objektivno analizirao mnoge<br />
ekonomske, društvene i političke probleme prijeratnoga i ratnog razdoblja<br />
(usp., primjerice, povremene značajne tekstove u beogradskoj Republici,<br />
Srpsku stranu rata, zbornik radova, priredio Nebojša Popov, Beograd,<br />
1996., i sl.), što <strong>za</strong>služuje priznanje, no takvi su još malobrojni, a njihovi<br />
tekstovi ne utječu na slično, također malobrojno čitateljstvo.
Ivo Goldstein 127<br />
slabo samo po sebi, u okviru jednoga reakcionarnog carstva, kada<br />
sanja o svojoj narodnoj “slobodi”, sanja o slobodi svojih tržišta u<br />
budućnosti i prodire mislima na istok... Kod te romatične, malograđanske,<br />
reakcionarne “žetve”, kritička, bogumilska, šizmatička,<br />
protestantska, protupapinska naša prošlost predstavljala je<br />
samo tehničku smetnju..., pak su je izbrisali u svojim glavama, a<br />
potom i u knjigama... 4<br />
Čitava naša malograđanska historija o idealističkoj konstanti<br />
jednoga te istog hrvatstva, kao o vrhunaravnoj pojavi, jeste krivotvorina!<br />
Ili je pisana tako da su već naše princeze Tuga i Buga<br />
bile organizirane u Društvu Hrvatica grofice Katarine Zrinske, a svi<br />
Hrvati bili najmanje Leonide ili barem članovi Čiste stranke prava,<br />
ili opet tako kao da su već glagoljaši bili Pribićevićevi samostalni<br />
5<br />
demokrati, a Hrvati na Duvanjskom polju orjunaši.<br />
Krleža je, s jedne strane, dobro uočio probleme naše historiografije.<br />
Uistinu, ona je u posljednjih 150 godina, otkako<br />
je s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim <strong>za</strong>dobila mnoge od<br />
atributa onodobne znanstvenosti, bila isuviše svojom ili,<br />
mimo svoje volje, u službi politike. Da je tome tako pokazuje<br />
veoma banalan primjer: pitanje je li Tomislav bio<br />
kralj ili ne, bilo je političko pitanje i prije 150 godina, a i<br />
danas. Ipak, s druge strane, Krleža prije svega želi fascinirati<br />
čitatelja vanjskim efektima, a manje uistinu analizirati<br />
intelektualnu poziciju hrvatske historiografije. No, on je<br />
lucidno opažao probleme o kojima se u našoj znanosti i do<br />
današnjeg dana uglavnom šuti.<br />
Etablirana se hrvatska historiografija, pak, nije žurila s pisanjem<br />
nove povijesti. Činila je to uistinu polako, djelomično<br />
otvarajući nove teme, a pod nesnosnim pritiskom<br />
4 Prije trideset godina, Republika, g. II., br. 3, Zagreb, 1947., 770.<br />
5 Nekoliko riječi o malograđanskom historicizmu uopće, u: Deset krvavih<br />
godina, Zagreb, 1971., 114.
128<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
srpske, [točnije srbijanske], i jugoslavenske historiografije. 6<br />
Općenito se držala digniteta struke, neposredno prije i<br />
poslije demokratskih promjena, ništa ne mijenjajući. Stoga<br />
su u radovima dvojice neprofesionalnih historičara – knjigama<br />
Hebrang Zvonka Ivankovića Vonte i Gubici stanovništva<br />
Jugoslavije u Drugome svjetskom ratu Vladimira<br />
Žerjavića – na znanstveni način obrađene neke od naj<strong>za</strong>nimljivijih<br />
tabu-tema.<br />
Ipak, popriličan se broj ličnosti s hrvatske opozicijske scene<br />
utrkivao u prevrednovanju hrvatske bliže i dalje povijesti.<br />
Dobar je primjer tome istraživanje jame Jazovka u Žumberku,<br />
pri čemu se, bez ikakve mogućnosti provjere, u<br />
jasenovačkoj maniri srpskih [i srbijanskih] kvazihistoričara,<br />
tvrdilo da u njoj leže kosti 40.000 nevinih osoba koje su<br />
pobili komunisti, da bi se danas procjena o broju tih žrtava<br />
smanjila <strong>za</strong> približno stotinjak puta.<br />
Među prevrednovateljima povijesti s vladajuće hrvatske<br />
scene, prema političkoj se snazi i ugledu, ali i historiografskom<br />
znanju te nekim širim pogledima na prošlost,<br />
nedvojbeno istakao Franjo Tuđman. On je ubrzo u prevrednovanju<br />
povijesti nadmašio sve ostale, pa je, stoga, u<br />
sagledavanju tog problema i jedini vrijedan pozornosti.<br />
Njegovom je izjavom, na 1. saboru Hrvatske demokratske<br />
<strong>za</strong>jednice (HDZ) u početku 1990. godine, kako “Ne<strong>za</strong>visna<br />
Država Hrvatska nije bila samo fašistička tvorevina nego i<br />
izraz stoljetne težnje hrvatskog naroda <strong>za</strong> samostalnom<br />
7<br />
državom,” otpočela žestoka rasprava o svojstvima NDH.<br />
6 Usp., primjerice, Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 1-3,<br />
Zagreb, 1987.-1990. godine.<br />
7 Večernji list, Zagreb, 25.2.1990. godine.
Ivo Goldstein 129<br />
Pritom se, kako to često kod Tuđmana biva, organi<strong>za</strong>cijska<br />
praksa počela tumačiti kao ideologija, a pragmatička se<br />
politika pove<strong>za</strong>la s reinterpretacijama povijesti. Najgore je<br />
u svemu što je ta izjava omogućila nekima drugima pokušaje<br />
potpune rehabilitacije NDH i ustaškog režima, iako<br />
se Tuđman kasnije odricao od bilo kakve veze s fašizmom i<br />
nacizmom, no bilo je prekasno. Uostalom, da je u svojim<br />
demantijima i postupcima bio dosljedniji, štete koje je<br />
ustaši<strong>za</strong>cija Hrvatske i<strong>za</strong>zvala bile bi kudikamo manje. A<br />
učestala su pojavljivanja bivših ustaša u medijima, srušene<br />
su stotine antifašističkih spomenika i spomen-ploča te su se<br />
u mnogim prigodama orile ustaške pjesme.<br />
Kako je, međutim, došlo do te NDH-nostalgije?<br />
Prvo, 45 je godina javnosti nametana jedna veoma jednostrana<br />
slika prošlosti, pa se, stoga, osjećala potreba <strong>za</strong><br />
svježim, drugačijim interpretacijama. Nije se uistinu više<br />
mogla trpjeti ahistorijska legenda o junačkim parti<strong>za</strong>nima<br />
kao neporočnim borcima <strong>za</strong> pravdu i slobodu, a nesloboda,<br />
u kojoj su se takvi legende i mitovi stvarali, nije pogodovala<br />
zdravom rasuđivanju o prošlosti. Rehabilitacija je<br />
ustaša stoga mogla biti uspješna, jer crno-bijela historija<br />
uvijek i<strong>za</strong>ziva otpor i često vodi u drugu krajnost. Za<br />
javnost novootkriveni zločini parti<strong>za</strong>na, prije svega na<br />
Bleiburgu i Križnom putu, pridonosili su proširenju sljedeće<br />
teze: budući su “i jedni i drugi” (i ustaše i parti<strong>za</strong>ni) “radili<br />
zločine”, onda su, u stvari, “i sve strane u ratu iste”.<br />
Drugo, vlast HDZ-a nije bila niti jest ustaška, ali je bila nedopustivo<br />
tolerantna prema ekstremnoj emigraciji. A, kada<br />
je ustašonostalgija uzela maha, vlast je postala nedopustivo<br />
tolerantna i prema ustašoidnim ekscesima.
130<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
Konačno, treće, srpska je pobuna u Hrvatskoj, uz pomoć<br />
JNA, ogorčila i radikalizirala stanovništvo Hrvatske, koje se<br />
dijelom priklonio neoustaškim idejama. Stvorilo se u dijelu<br />
javnosti mišljenje kako je jedino pravo sredstvo, ako ne<br />
pokolj Srba, a onda barem iznimno oštar stav prema njima.<br />
Hrvatska je u ratu 1991.-1995. bila žrtva i hrvatska se<br />
historiografija opredijelila <strong>za</strong> žrtvu. No, tijekom ratnih<br />
godina, kada je Hrvatska ušla u rat protiv Muslimana/<br />
Bošnjaka u BiH i u njemu se očevidno preobrazila u<br />
agresora, uz istodobni osvetnički gnjev protiv Srba u<br />
Hrvatskoj, historiografska je priprema takvih postupaka<br />
postala bjelodanom. A sve je počelo, spomenuto je, s NDH.<br />
S hrvatske će strane, stoga, trebati ustanoviti tko je, na<br />
ovaj ili onaj način, pripremio val osvete koji je 1991. pokrenut<br />
rušenjem srpskih kuća u područjima pod kontrolom<br />
hrvatskih vlasti, a koji je kulminirao nakon operacije Oluja<br />
1995. godine. A takva je osveta, kako bilo da bilo, bila<br />
potkrijepljena poviješću, propagandom NDH kao pozitivne<br />
činjenice hrvatske povijesti te ustaša i domobrana kao<br />
dobrih momaka i pravih Hrvata. Iz te se dvije premise izveo<br />
zločinački <strong>za</strong>ključak.<br />
Međutim, svako je povezivanje uzroka rata i situacija iz<br />
1941. i 1991. u historiografskom smislu posve promašeno,<br />
jer riječ je o bitno različitima uzrocima i situacijama. No, u<br />
svakodnevnoj smo se komunikaciji, kroz shematiziranu sliku<br />
prošlosti, vratili na podjelu između ustaša i četnika. Tako su<br />
se na istom poslu našli hrvatski i srpski [te srbijanski]<br />
ekstremisti, i ta političko-zločinačka koalicija već duže<br />
vrijeme funkcionira izvrsno. A ona je opasna jer razvija daljnju<br />
mistifikaciju, koja pomirenju ne daje nikakve izglede.
Ivo Goldstein 131<br />
3. Može li se doći do <strong>za</strong>jedničkih ili sličnih stavova o NDH i<br />
Jasenovcu?<br />
U hrvatsko-srpskima [i hrvatsko-srbijanskima] sporovima<br />
središnja je tema svakako bio logor u Jasenovcu. No, čini<br />
mi se, koliko god to izgledalo paradoksalno, da unatoč<br />
tonama potrošene tinte i strašnom intenzitetu emocija oko<br />
Jasenovca, kako do <strong>za</strong>jedničkih stavova i ne bi bilo tako<br />
teško doći. Stvari postaju jasnijima u posljednje vrijeme,<br />
nakon što je nedavno objavljen popis jasenovačkih žrtava,<br />
dosad nepublicirani popis iz 1964. godine.<br />
Nije sporno ili barem ne bi trebalo biti sporno što su bili<br />
Jasenovac i NDH. Potonja nije bila “izraz stoljetne težnje<br />
hrvatskog naroda <strong>za</strong> samostalnom državom”, nije bila<br />
ne<strong>za</strong>visna nego svojevrsni njemačko-talijanski protektorat,<br />
nije bila Hrvatska, jer kakva je to Hrvatska izvan koje<br />
ostaju znatni njeni dijelovi, a nije bila ni država, jer država<br />
pretpostavlja uređene odnose sa svojim građanima, a u njoj<br />
je vladao teror. Usto, parti<strong>za</strong>nski pokret među Hrvatima i u<br />
čisto hrvatskim krajevima svjedoči da Hrvati nisu prihvatili<br />
NDH. Uostalom, u ustaškome je i njemačko-talijanskom<br />
teroru pobijeno približno 30.000 Hrvata, a 60.000 ih je<br />
stradalo u parti<strong>za</strong>nskim jedinicama. I prema tome takva<br />
država nije, prema svojim svojstvima, državotvorna nego<br />
protudržavotvorna. Ona je izravno razgrađivala svaku uređenu<br />
državnu instituciju, a zbog nje su, u kasnijim desetljećima,<br />
nastale predrasude o Hrvatima, pa su sve kasnije<br />
inicijative i želje <strong>za</strong> većom neovisnošću Hrvata i Hrvatske<br />
unutar Jugoslavije ili <strong>za</strong> potpunom neovisnošću Hrvatske<br />
bile okarakterizirane kao ustaške.<br />
Ne<strong>za</strong>visna Država Hrvatska bila je teroristička država s<br />
planiranim sustavom terora ustaša. Dva dana po dolasku na<br />
vlast u Zagrebu Ante Pavelić je, među prvima odlukama
132<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
nove vlasti, 17. travnja 1941. potpisao Zakonsku odredbu<br />
<strong>za</strong> obranu naroda i države, koja je postala temeljnim aktom<br />
na kojemu se dalje izgrađivao i provodio cjelokupni sustav<br />
političkoga i genocidnog terora i nasilja u NDH:<br />
1. Tko na bilo koji način povrijedi ili je povrijedio čast i životne<br />
interese hrvatskog naroda ili bilo na koji način ugrozi opstanak<br />
NDH ili državne vlasti, pa makar djelo ostalo samo u pokušaju,<br />
čini se krivcem zločinstva veleizdaje.<br />
2. Tko se učini krivcem zločina u točki 1. navedenoga ima ga stići<br />
kazna smrti.<br />
Njenom daljnjom razradom, tijekom sljedećih nekoliko mjeseci,<br />
usvojeni su precizniji <strong>za</strong>koni te upute o izvanrednima i<br />
prijekim sudovima te strijeljanju talaca, kao i brojne diskriminirajuće<br />
odredbe te naredbe protiv Srba i Židova. Naposljetku,<br />
25. studenoga 1941. nastaje i Zakonska odredba<br />
o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak<br />
u sabirne i radne logore. No, sustavni se ustaški teror<br />
još više provodio mimo <strong>za</strong>kona, masovnim ubijanjem stanovništva<br />
u srpskim selima, likvidiranjem “viška” <strong>za</strong>točenika<br />
u logorima i transportima uhićenika na putu do logora,<br />
pljačkom romske, srpske i židovske imovine, itd.<br />
Logori su bili ključna karika u sustavu terora. Bilo ih je<br />
približno 26, a teško ih je eufemistički nazivati sabirnima i<br />
radnima, jer bili su koncentracijski. Već do ljeta 1941. otvoren<br />
je logor u Jadovnu pokraj Gospića i dva logora na<br />
Pagu, no brzo su raspušteni zbog blizine talijanskih područja<br />
i parti<strong>za</strong>nskog ustanka. Stoga je organiziran logor u<br />
Jasenovcu.<br />
Inače, <strong>za</strong> logore NDH bio je nadležan Maks Luburić, čelni<br />
čovjek Ustaške obrane, Trećega ureda Ustaške nadzorne<br />
službe. Nije, stoga, slučajno da je Dinko Šakić, Luburićev<br />
šogor, bio neko vrijeme <strong>za</strong>povjednik Jasenovca.
Ivo Goldstein 133<br />
Položaj jasenovačkog logora bio je pažljivo odabran. Logor<br />
je zbog blizine Save i Une, bio praktički neosvojiv, a s južne<br />
je strane bio pokraj pruge kojom su se mogli dovoziti<br />
<strong>za</strong>točenici i vojna pomoć. Bio je postavljen u približno<br />
središte značajnijih židovskih <strong>za</strong>jednica od Karlovca do<br />
Dunava, koje se planiralo deportirati u logor, te u blizini<br />
značajnijih koncentracija srpskog stanovništva na Baniji i<br />
Kordunu te u <strong>za</strong>padnoj Slavoniji i sjevernoj Bosni, kojega<br />
se, također, planiralo deportirati u logor.<br />
Jasenovac je bio jedini ustaški logor smrti od kolovo<strong>za</strong><br />
1941. do kraja rata. Bio je, dakle, središnji logor u NDH, u<br />
kojemu su počinjeni najstrašniji i najmasovniji zločini.<br />
Stoga nije čudno što je postao simbolom svih zla iz<br />
vremena ustaškog režima. U njemu je sve bilo podređeno<br />
samo jednome cilju: likvidaciji što je moguće više ljudi.<br />
Stoga je opravdano, umjesto logorom, nazvati ga<br />
tvornicom smrti.<br />
Odgovornost je u svemu tome sa srpske [i srbijanske]<br />
strane nastala zbog licitiranja s brojem ubijenih u Jasenovcu.<br />
Tvrdilo se, primjerice 1946. godine, da je u Jasenovcu<br />
stradalo 46.000 ljudi. U sljedećim desetljećima, pak, procjene<br />
su o broju žrtava rasle, pa su službeno iznosile čak<br />
600-700.000 stradalih. U iznimno opsežnom istraživanju<br />
60-ih godina 20. stoljeća o žrtvama Jasenovca nije se<br />
uspjelo sakupiti više od 49.000, uz još nešto više od 9000<br />
njihovih imena <strong>za</strong> Staru Gradišku. Ako se tome pribroje i<br />
žrtve čija se imena nisu mogla utvrditi, to nas istraživanje<br />
ipak približava utvrđivanju konačnog broja stradalih.<br />
Međutim, rezultati su <strong>istraživanja</strong> bili nedostupni javnosti<br />
jer nisu potvrđivali već općeprihvaćeni stav o broju stradalih<br />
u Jasenovcu.
134<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
Demografsko-povijesne analize pokazuju da je u Jasenovcu<br />
stradalo približno 83.000 ljudi, 8 no poneki historičari i<br />
kvazihistoričari (Milan Bulajić, Velimir Terzić i drugi), koji se<br />
bave srpskim stradanjima u Drugome svjetskom ratu u nas<br />
i, posebno, logorom Jasenovac, kao središnjim mjestom tog<br />
stradanja, stalno su uvećavali ionako već preuveličani broj,<br />
tvrdeći kako je, među ukupno stradalima, samo Srba bilo<br />
ubijeno 700.000, potom milijun, pa i više od 1.100.000, 9<br />
s<br />
time još da se točan broj žrtava ionako “nikada neće moći<br />
ustanoviti”.<br />
No, i sam je Bulajić potkraj 1998. godine, u radio-emisijama<br />
Slobodne Europe, počeo izjavljivati kako u svojim<br />
radovima nikada nije i potvrdio spomenute visoke brojeve<br />
nego je, tvrdi, samo navodio podatke drugih autora. U tom<br />
je sklopu i izjavio kako je, u istraživanjima Muzeja genocida<br />
u Beogradu, kojega [je tada vodio], do sada utvrđeno<br />
“samo” 77.000 poimenično pobrojanih žrtava Jasenovca. A<br />
to je već približno realan broj.<br />
Navedene činjenice o NDH i Jasenovcu samo su teze koje<br />
bi, vjerujem, mogla prihvatiti većina historičara u Hrvatskoj<br />
i Srbiji.<br />
4. Uloga historičara u pomirenju<br />
Mi, historičari, ne možemo čekati političko pomirenje, jer<br />
ono ipak ovisi o političkim elitama. No, možemo i moramo<br />
raditi na historiografskom pomirenju. Nitko ne može reći da<br />
8 Usp. V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga,<br />
Zagreb, 1992., 43 i dalje.<br />
9 Usp. Radomir Bulatović, Koncentracijski logor Jasenovac, s posebnim<br />
osvrtom na Donju Gradinu, Sarajevo, 1990. godine.
Ivo Goldstein 135<br />
nije znao i osjetio kako je i on odgovoran, odnosno da ne<br />
može pridonijeti pomirenju.<br />
Prvu korak pri tome mora biti de<strong>za</strong>ktuali<strong>za</strong>cija: utvrditi<br />
kako je riječ o prošlosti, koja više nije politički nego povijesni<br />
problem. Tu prošlost, pak, valja prepustiti historičarima<br />
i oni moraju imati glavnu riječ u njezinu tumačenju<br />
ili ih se barem mora čuti što govore.<br />
Drugi je korak u poznanstvenju historije prema vani i prema<br />
unutra. Prema vani treba afirmirati tezu kako je smisao<br />
znanosti u traganju <strong>za</strong> istinom te da su njeni rezultati trajno<br />
otvoreni <strong>za</strong> provjeru, popunu i usavršavanje, pri čemu je<br />
besmisleno konačna rješenja i apsolutne istine utvrđivati u<br />
dnevnopolitičkoj praksi. Dileme, hipoteze i cjelovita <strong>istraživanja</strong><br />
ne smiju biti ispolitizirani, a istraživači moraju uživati<br />
punu slobodu <strong>istraživanja</strong>, lišenu političkih pritisaka. Prema<br />
unutra, pak, valja promicati vrijednosti modernih historiografskih<br />
pravaca koji neizravno posve udaljuju povijest i<br />
historijsku znanost od politike.<br />
Posvadili smo se i <strong>za</strong>ratili preko povijesti. Je li moguće<br />
preko nje se miriti? Moguće je, ali nam povijest, dakle ono<br />
što pričaju historičari, ne smije biti neka vrsta naravoučenija,<br />
novokomponiranoga bratstva i jedinstva, odnosno<br />
zbirka lijepih primjera o Hrvatima te Srbima [i Srbijancima]<br />
tijekom povijesti. Valja težiti dezideologi<strong>za</strong>ciji historijske<br />
znanosti i izboriti se <strong>za</strong> njen dignitet te <strong>za</strong> pravo da javnost<br />
sazna realnu priču o jednima i drugima tijekom povijesti.<br />
Pri tome ne treba bježati od notorne činjenice da ima te<br />
kako će nužno biti i više pogleda na tu prošlu stvarnost.<br />
Historičari time mogu pripomoći u smirivanju stanja, da<br />
kultura pomirenja počne nadjačavati kulturu osvete.
136<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
Za hrvatsko-srpske [i hrvatsko-srbijanske] odnose neće biti<br />
sporni samo NDH i Jasenovac kao sublimacija kolektivne<br />
patnje, ali oni svakako predstavljaju najosjetljivije dijelove<br />
srpskog aspekta hrvatske povijesti. No, s hrvatske strane<br />
dodatna komplikacija leži u činjenici, što je [bila] Tuđmanova<br />
želja, pa i praksa hrvatske politike, da se svaka<br />
praktična mjera i svaki politički <strong>za</strong>okret moraju objasniti i<br />
opravdati ideologijom, povijesnom <strong>za</strong>danošću, svjetlom junačkom<br />
tradicijom i još svjetlijom vizijom daleke budućnosti.<br />
Najbolji i najdramatičniji primjer takva problema su, u tom<br />
sklopu, Srbi u Hrvatskoj. Događanja u proteklom ratu onemogućila<br />
su znatnom broju tih ljudi da se etabliraju kao<br />
građani hrvatske države. To je odjeknulo u hrvatskoj historiografiji<br />
i javnosti. Na pučkoj se razini, pak, sve svodilo na<br />
mitologeme o onima drugima, ali je, s druge strane, i značilo<br />
da nam ne treba nova povijest Srba u Hrvatskoj. Oni su,<br />
naime, <strong>za</strong>služni kao krajišnici <strong>za</strong> obranu Hrvatske, pridonijeli<br />
hrvatskoj kulturi i sl. Treba samo promicati ideju da oni nisu<br />
nikakvi gosti u Hrvatskoj nego da su, na mnoge načine,<br />
ravnopravno sudjelovali u hrvatskoj povijesti, što je najbolji<br />
temelj <strong>za</strong> građansko određenje srpskog pitanja u Hrvatskoj.<br />
Pritom nam i opća situacija ide na ruku, jer polako i sigurno<br />
ustašonostalgičari, ti pornografi historije, gube bitku.<br />
No, da bi se takvi ciljevi postigli valja u našim naporima<br />
otići korak dalje od načelnih, metodoloških ili teorijskih<br />
usaglašavanja. Trebalo bi iznaći načine objavljivanja <strong>za</strong>jedničkih<br />
izjava o nekima spornim pitanjima koje bi potvrđivale<br />
da historičari Hrvatske i Srbije i u konkretnijoj razradi<br />
problema mogu pronaći <strong>za</strong>jednički jezik.<br />
Za to su i ovakvi susreti, [poput skupa Dijaloga povjesničara/istoričara],<br />
dobri. Ali, upravo zbog tih viših ciljeva, čini<br />
mi se kako je Mađarska, odnosno Pečuh neprimjereno
Ivo Goldstein 137<br />
mjesto <strong>za</strong> prvi sastanak. Trebali smo i simbolički poka<strong>za</strong>ti<br />
da nam je stalo do razgovora i pomirenja te skup organizirati<br />
u Hrvatskoj ili Srbiji. Ponajbolje u Vukovaru ili<br />
Kninu, jer ta mjesta simboliziraju dva krucijalna događaja,<br />
dvije epizode u ratnoj tragediji Hrvata i Srba u nedavnom<br />
ratu.<br />
Došao sam jer sam želio poka<strong>za</strong>ti kako možemo tri dana<br />
sjediti <strong>za</strong>jedno i razgovarati, a da se ne posvadimo. Na<br />
skupu ćemo slušati i nešto što želimo i ne želimo čuti, ali<br />
ćemo se svakako bolje informirati. I sve to ima svoju svrhu.<br />
No, to je, istodobno, i sporo, vjerojatno i presporo, a očevidno<br />
i nedovoljno <strong>za</strong> približavanje i pomirenje, jer<br />
historičari nisu oni koji odlučuju. Oni često nemaju ni<br />
pristup medijima, a kada ga i ostvare često se pri tome ne<br />
snađu, jer nisu pripremljeni <strong>za</strong> medijske nastupe.<br />
Ne treba imati iluzija, pa navodim i nekoliko primjera.<br />
Koliko su problema imali oni koji su izjavili: “Ovo nije moj<br />
rat”? Historiografija u Srbiji kreće se od članka V. Krestića<br />
(O genezi genocida...) do proglasa šestorice historičara u<br />
jesen 1991. godine, u vrijeme napada JNA na Dubrovnik,<br />
koji su se tome usprotivili. U Beogradu je to <strong>za</strong>stupati tada<br />
bila iznimna hrabrost. No, kako se to ne bi činilo idealnim i<br />
kako bi se, u stvari, uvidjelo koliko naša polazišta, makar se<br />
obje strane smatraju umjerenima, i nisu tako bliska, neka<br />
posluži rečenica iz tog teksta o Dubrovniku kao dijelu i<br />
hrvatske i srpske te srbijanske historije. U Beogradu, reći to,<br />
bio je čin građanske hrabrosti, a u Zagrebu je to nekima<br />
značilo moguće otvaranje pregovora o ostanku Dubrovnika<br />
unutar granica Republike Hrvatske.<br />
No, ni u Hrvatskoj oni koji plivaju protiv struje nisu ostavljani<br />
na miru.
138<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
Što, dakle, činiti? Svatko mora raditi sam, na svojoj strani,<br />
ali istodobno i znati da ovisimo jedni o drugima. [Pa i naše]<br />
historiografije ovise [jedna o drugoj]. Slobodarstvo i demokratičnost<br />
na jednoj potiču slobodarstvo i demokratičnost<br />
na drugoj strani, a nesnošljivost na jednoj potiče nesnošljivost<br />
na drugoj strani. I to bez obzira što je u<br />
posljednjih sedam, [a sada i više] godina blokada između<br />
dvije kulture veća no ikada. Ipak, informacije stižu i ovisnost<br />
postoji, pa i <strong>za</strong>kon spojenih posuda funkcionira.<br />
Valja potaknuti otvaranje. Nikoga se ne može prisiliti da<br />
voli nekoga koga ne želi voljeti, ali ga se barem može<br />
naučiti trpjeti drugoga. Ako su to naši ciljevi i ako budemo<br />
sudjelovali u njihovu ostvarenju, to će biti solidna osnova<br />
da jednoga dana više, doduše, ne budemo lažna braća<br />
nego, manje ili više, snošljivi, ako ne i dobri susjedi.<br />
Pomirenje se, naravno, mora odvijati na više razina. Ono<br />
neće doći samo iz politike. Ono mora stići iz društva. U<br />
tome općem približavanju te procesu mirenja i historičari i<br />
historiografija svakako imaju značajno mjesto.<br />
Sažetak<br />
Pomirenje je intelektualni proces, kojemu gospodarski i drugi kontakti<br />
mogu pripomoći, ali ipak ga moraju osmisliti intelektualci u posve<br />
slobodnoj diskusiji. Gdje se, u tom sklopu, nalazi historijska znanost u<br />
Hrvatskoj i Srbiji te čime su opterećena znanja o povijesti u tim<br />
sredinama? Opterećena su u Srbiji mistifikacijama, kultom žrtvovanja i<br />
opsjednutosti prošlošću, a ta je novokomponirana historija, još od<br />
1987. godine, imala i posve ratnohušački smisao. Takva je opsjednutost<br />
nacionalnim u povijesti dovedena do apsurda, do historističke<br />
histerije i potpunog ignoriranja povijesnih činjenica. Kako se, pak, u toj<br />
situaciji snašla hrvatska historiografija? Ona se nije žurila s pisanjem<br />
nove povijesti, no popriličan se broj istraživača i ostalih ipak utrkivao u<br />
prevrednovanju hrvatske bliže i dalje povijesti, ponajviše Franjo Tuđ-
Ivo Goldstein 139<br />
man. A kada je ustašonostalgija uzela maha, vlast je postala nedopustivo<br />
tolerantna i prema ustašoidnim ekscesima. Ipak, Hrvatska je u<br />
ratu 1991.-1995. bila žrtva i hrvatska se historiografija, stoga, opredijelila<br />
<strong>za</strong> žrtvu. Unatoč tome, na istom su se poslu našli i hrvatski i<br />
srpski [te srbijanski] ekstremisti, i ta političko-zločinačka koalicija već<br />
duže vrijeme funkcionira izvrsno. A ona je opasna jer razvija daljnju<br />
mistifikaciju (primjerice obje strane o Jasenovcu), koja pomirenju ne<br />
daje nikakve izglede. Stoga mi, historičari, možemo i moramo raditi<br />
ako ne na političkom, a ono na historiografskome pomirenju, i to bez<br />
političkih pritisaka. Posvadili smo se i <strong>za</strong>ratili preko povijesti. Možemo<br />
li se preko nje i miriti? Ne treba imati iluzija, ali valja potaknuti<br />
otvaranje.<br />
Summary<br />
Reconciliation is an intellectual process, which can be somewhat<br />
helped by economic and other contacts, but still needs to be worked<br />
out by intellectuals in a totally free discussion. Where does historical<br />
science in Croatia and Serbia stand in that respect, and what burdens<br />
the knowledge on history in those areas? In Serbia, it is burdened with<br />
mystifications, the cult of sacrifice and an obsession with the past, and<br />
ever since 1987, this newly concocted history has also had a completely<br />
war-instigating purpose. Such obsession with the national in<br />
history has been driven to the absurd, to historical hysteria and a total<br />
disregard of the historical facts. And how did the Croatian historiography<br />
do in such a situation? It did not hurry up with writing a new<br />
history, but still, quite a number of researchers did race to re-value the<br />
recent and older Croatian history - Franjo Tudjman most of all. And<br />
when the nostalgia for the Ustasha spread, the authorities became<br />
impermissibly tolerant to Ustasha-related excesses, as well. Still,<br />
Croatia was the victim in the war from 1991 to 1995, so Croatian<br />
historiography took the side of the victim. Despite that, both Croatian<br />
and Serbian extremists found themselves doing the same thing and<br />
this political-criminal coalition has been functioning great for a long<br />
time already. And it is dangerous, because it develops further mystification<br />
(for example, both sides on the Jasenovac camp), which does<br />
not give reconciliation any chance. This is why we, historians, can and<br />
must work towards historiographic reconciliation, if not political, and it<br />
has to be done without political pressure. We started arguing and
140<br />
Pomirenje u historiografiji<br />
fighting a war over history. Can we reconcile on it, as well? We must<br />
not have any illusions, but we must encourage the opening.<br />
Zusammenfassung<br />
Aussöhnung ist ein intellektueller Prozess, den wirtschaftliche und<br />
andere Kontakte unterstützen können, dem aber trotzdem Intellektuelle<br />
in völlig offener Diskussion einen Sinn geben müssen. Wo<br />
befindet sich in diesem Zusammenhang die historische Wissenschaft in<br />
Kroatien und Serbien und womit sind die Kenntnisse von der Geschichte<br />
in diesen Gebieten belastet? In Serbien werden diese Kensntnisse<br />
von einer Mystifizierung, einem Opfer-Kult sowie der Besessenheit<br />
von der Vergangenheit belastet, und diese neukomponierte<br />
Historie hatte, schon seit 1987, einen vollständig kriegshetzerischen<br />
Sinn. Diese Besessenheit von dem Nationalen in der Geschichte wurde<br />
ad absurdum geführt und führte zur historistischen Hysterie und zur<br />
völligen Ignoranz historischer Fakten. Wie fand sich in dieser Situation<br />
die kroatische Historiographie zurecht? Sie eilte nicht mit dem<br />
Schreiben einer neuen Geschichte, doch überboten sich eine größere<br />
An<strong>za</strong>hl von Geschichtsforschern und Anderer in der Überbewertung<br />
der näheren und ferneren Geschichte Kroatiens, Franjo Tuđman allen<br />
voraus. Und als die Ustacha-Nostalgie überhand nahm, wurde die<br />
Regierung unzulässig tolerant gegenüber ustaschoiden Exzessen.<br />
Trotzdem, Kroatien war im Krieg zwischen 1991 und 1995 ein Opfer<br />
und deshalb entschloss sich die kroatische Historiographie, auf der<br />
Seite des Opfers zu stehen. Trotzdem trafen sich kroatische und<br />
serbische Extremisten bei derselben Arbeit, und diese politisch-verbrecherische<br />
Koalition funktioniert schon längere Zeit ausgezeichnet.<br />
Und sie ist gefährlich, da sie eine weitere Mystifizierung entwickelt<br />
(z.B. von Jasenovac), die der Aussöhnung keine Chance gibt.<br />
Deswegen können und müssen wir Historiker, wenn schon nicht an der<br />
politischen, dann aber an der geschichtlichen Aussöhnung arbeiten,<br />
und zwar ohne politischen Druck. Wir haben uns über die Geschichte<br />
zerstritten und wegen ihr bekriegt. Kann uns die Geschichte wieder<br />
aussöhnen? Wir dürfen uns darüber keinen Illusionen hingeben, es<br />
muss der erste Schritt getan werden.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong><br />
.....................................................................<br />
Osam skupova (1998.-2003) i<br />
osam knjiga/zbornika radova<br />
(2000.-2004.)<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara
U organi<strong>za</strong>ciji je njemačke Zaklade Friedrich Naumann/F.<br />
Naumann Stiftung. Die Stiftung für liberale Politik (FNSt) 1<br />
u<br />
šest godina (1998.-2003.) održano osam međunarodnih<br />
znanstvenih skupova Dijaloga povjesničara/istoričara u:<br />
- Pečuhu (Mađarska akademija znanosti), Republika Mađarska<br />
(RM), 20.-22. studenoga 1998., 19.-21. studenoga<br />
1999. te 12.-14. svibnja i 20.-22. listopada 2000. godine<br />
(1.-4. skup),<br />
- Herceg Novome (Hotel Plaža), Crna Gora, SRJ, sada SiCG,<br />
2.-4. ožujka (5. skup), i<br />
- Zagrebu (Tomislavov dom na Sljemenu), RH, 5.-7. listopada<br />
2001. godine (6. skup),<br />
- Beogradu (Hotel Trim u Košutnjaku), Srbija, SRJ, sada<br />
SiCG, 20.-22. rujna 2002. godine (7. skup), te<br />
- Zadru (Hotel Pinija, Petrčane), RH, 26.-28. rujna 2003.<br />
godine (8. skup),<br />
a u pet godina (2000.-2004.) tiskano osam knjiga/zbornika<br />
radova s tih skupova:<br />
1 FNSt potiče, u sklopu duhovnoga i političkog liberalizma, razvoj demokracije,<br />
države <strong>za</strong>snovane na pravu i djelotvornog poretka u tržišnom gospodarstvu.<br />
To čini u suradnji s (liberalnima) političkim strankama te raznim<br />
organi<strong>za</strong>cijama civilnog društva, među ostalim, već više od jednoga desetljeća,<br />
i na prostorima bivše druge/socijalističke Jugoslavije, sa uredima<br />
najprije - do 1997. - u Ljubljani, Republika Slovenija (RS), potom Zagrebu,<br />
Republika Hrvatska (RH), a od 2001. i u Beogradu, Savezna Republika<br />
Jugoslavija (SRJ), sada Srbija i Crna Gora (SiCG), potom i u Sarajevu, Republika<br />
Bosna i Hercegovina (RBiH).
144<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
- Dijalog povjesničara/istoričara, priredili Hans-Georg Fleck<br />
i <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, 1-8, Zagreb, FNSt, 2000. (knj. 1 i 2), 2001.<br />
(knj. 3 i 4), 2002. (knj. 5 i 6), 2003. (knj. 7) i 2004. (knj.<br />
8).<br />
Početno su se, dakle, skupovi održavali u Republici Mađarskoj<br />
(1998.-2000.), 2 koja je tada “hrvatskima i srpskim”<br />
te srbijanskim, “odnosno jugoslavenskim građanima nudila<br />
mogućnost susreta bez problema i ograničenja zbog vi<strong>za</strong>,” 3<br />
a potom (2001.-2003.) naizmjenično u SRJ, sada SiCG, 4<br />
RH. U međuvremenu je održan i 9. skup u Vršcu (Hotel Srbija),<br />
Vojvodina, Srbija, SiCG, 5.-7. studenoga 2004. godine<br />
(radovi s tog skupa su u pripremi <strong>za</strong> tisak), a potkraj<br />
rujna 2005. će biti održan i 10. skup, gotovo sigurno u<br />
Osijeku, RH.<br />
FNSt je, inače, još potkraj 1997. i u proljeće 1998. pokrenuo<br />
inicijativu o dijalogu povjesničara iz RH i SRJ, sada<br />
SiCG, prije svega Srbije, “smatrajući da je, zbog ranije <strong>za</strong>jedničke<br />
povijesti, nužno”, nakon godina prekida, “ponovno<br />
pokrenuti rasprave i o kontroverznim pitanjima od<br />
interesa <strong>za</strong> obje strane dijaloga,”<br />
2 Usp. I. <strong>Graovac</strong>, Četiri Dijaloga povjesničara/istoričara u Pečuhu (1998.-<br />
2000.), u: Dijalog povjesničara/istoričara, knj. 5, n.dj., 15-38.<br />
3 H.-G. Fleck, O hrvatsko-srpskome [srbijanskome] dijalogu povjesničara:<br />
kritička povijesna znanost, političko obrazovanje i društveni plurali<strong>za</strong>m, u:<br />
isto, knj. 1, n.dj., 18.<br />
4 U početku je veljače 2003. na području SRJ formirana nova državna<br />
<strong>za</strong>jednica: SiCG.<br />
5 Hrvoje Glavač, Dijalog je i nadalje potreban, u: Dijalog povjesničara/<br />
istoričara, knj. 2, n.dj., 13.<br />
5<br />
pri čemu se mogu, slično<br />
ranijima njemačkim iskustvima o uspostavi dijaloga sa<br />
francuskim i poljskim susjedima, postići uklanjanja slika<br />
i
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 145<br />
neprijatelja i svladavanja vlastitih prošlosti. 6FNSt<br />
je pritom<br />
želio potaknuti i razvoj međusobne političke kulture, primjerene<br />
demokratskim društvima, pa i onima koja žele postati<br />
takvima, a putem poticanja i znanstvene kulture, smatrajući<br />
kako bilo kakvo otvaranje, pa i otvaranje mogućnosti<br />
dijaloga povjesničara, predstavlja i poticaj djelovanju<br />
institucije političkog obrazovanja odraslih, što je, uostalom,<br />
i glavna <strong>za</strong>daća FNSt-a.<br />
Prvome su skupu, barem u RH, potporu predstavljali tribina<br />
Srbi i Hrvati u Mimari, održana 1993. u Zagrebu, te okrugli<br />
stol Prošlost je teško pitanje, održan, u organi<strong>za</strong>ciji FNSt-a,<br />
7<br />
u početku prosinca 1998. u Brezovici (Dvorac Brezovica).<br />
6 Kako je teško, pak, ostvariti i rezultate tako uspostavljenih dijaloga svjedoči,<br />
primjerice, podatak da je tek nedavno, točnije 18. ožujka 2005. godine,<br />
na sastanku u Berlinu, Savezna Republika Njemačka (SRNj), postignut<br />
konačni dogovor, i to samo francuskih i njemačkih stručnjaka o izdavanju<br />
<strong>za</strong>jedničkog udžbenika povijesti 20. stoljeća, a kojega bi koristili<br />
srednjoškolci tih <strong>za</strong>interesiranih zemalja tek od školske godine 2006./<br />
2007. S druge strane, 60 godina nakon okončanja Drugoga svjetskog rata,<br />
u Narodnoj Republici Kini su gotovo istodobno, sredinom travnja<br />
2005. godine izbili neredi i organizirani prosvjedi među ostalim i zbog<br />
određenja tog rata u japanskima udžbenicima povijesti.<br />
7 Usp. Prošlost je teško pitanje, priredio H. Glavač, zbornik radova, Zagreb,<br />
FNSt, 2000. godine: H.-G. Fleck i Tihomil Radja, Poziv na okrugli stol<br />
Prošlost je teško pitanje, 5-6, Uvodna izlaganja: Josip Šentija, Nad<br />
hrvatskom prošlošću ni plakati ni kliktati, 7-30, i Neven Šimac, Riječ, savjest,<br />
povijest, 31-38, Sažetak rasprave (o uvodnim izlaganjima): Stipe Bagarić,<br />
Ivo Derado, Andrea Feldman, H. Glavač, Pavle Kalinić, Josip Kregar,<br />
Slaven Letica, Srećko Lipovčan, Vladimir Pavlinić, Čedo Prica, Ivan Prpić,<br />
T. Radja, Ines Sabalić, Branko Salaj, J. Šentija, N. Šimac i Dražen Vukov-<br />
Colić (bez rasprava, također prisutnih, Branka Matana i Meri Štajduhar),<br />
39-78, Saopćenja (poneka i naknadna ili većinom od autora koji nisu sudjelovali<br />
na okruglom stolu): Holm Sundhaussen, Postsocijalistička konstrukcija<br />
društvenog identiteta: i<strong>za</strong>zov intelektualcima, 79-98, P. Kalinić,
146<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
Pritom je osobito potonji skup uka<strong>za</strong>o da će mogućnost<br />
međusobnoga dijaloga o prošlosti, pa i onoj <strong>za</strong>jedničkoj<br />
Hrvatima i Srbima te Srbijancima biti na tragu onoga što se,<br />
“slijedom njemačkog iskustva i Drugoga svjetskog rata...,<br />
naziva ovladavanjem prošlošću.” 8 Unatoč tome, Dijalog<br />
povjesničara/istoričara početno je bio opterećen i teškoćama<br />
(ne samo političke naravi) te protivljenjima (ne samo od<br />
strane pragmatičara svakodnevnice). Razlozi tome dijelom<br />
su se krili u sljedećem: ratne su traume još odviše bile prisutne,<br />
a i razlikovanja samih povjesničara, pa i unutar nacionalnih<br />
povijesti, ometala su, što se poka<strong>za</strong>lo korisnim, <strong>za</strong>jednički<br />
nastup pojedine strane dijaloga. Stoga je u početku<br />
“odlučeno da se ne otvara i diskusija o najnovijoj prošlosti”,<br />
a da bi se izbjegle razmjene udaraca “na temu krivnje i<br />
pokore”, koje bi već u početku dijalog osudile na propast, a<br />
koji je, tome nasuprot, “<strong>za</strong>mišljen i kao proces izgradnje<br />
povjerenja,” 9<br />
koje je, na kasnijim skupovima, uspostavljeno<br />
do te mjere da su slobodno raspravljane i teme o najnovijoj<br />
prošlosti, odnosno da više i nije bilo tabu tema.<br />
Ipak, početno je bila izražena i svojevrsna nesklonost službenih<br />
strana, kako cehovskih, tako i državnih, o opravdanosti<br />
i smislu dijaloga, iako je, istodobno, i jačala svijest u<br />
RH i SRJ, sada SiCG, prije svega Srbiji, o potrebi <strong>za</strong> njime.<br />
Tome su svakako pridonijele i demokratske promjene u<br />
obje zemlje, koje su, među ostalim, i otvorile mogućnost da<br />
Andrija Hebrang (1899.-1950.?), 99-123, Boris Maruna, Bolesno društvo,<br />
125-132, Žarko Puhovski, Uporaba povijesti u tvorbi kolektivnoga identiteta,<br />
133-153, i Grozdana Cvitan, Literatura kao svjedok – pitanja koja<br />
(ni)smo postavili, 155-180.<br />
8 H.-G. Fleck i T. Radja, n.dj., u: isto, 5.<br />
9 H.-G. Fleck, O hrvatsko-srpskome [srbijanskome] dijalogu povjesničara...,<br />
n.dj., u: Dijalog povjesničara/istoričara, knj. 1, n.dj., 16-17.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 147<br />
se od 5. skupa i nadalje Dijalog povjesničara/istoričara naizmjenično<br />
održava u njima.<br />
Obje strane na skupovima, već je spomenuto, nisu bile niti<br />
jesu predstavljene delegacijama. Naime, svi sudionici skupova<br />
izražavaju samo rezultate vlastitih <strong>istraživanja</strong>, a<br />
nikako stavove država ili institucija kojima pripadaju. No,<br />
na 1. skupu se hrvatska strana ipak predstavila u svojevrsnome<br />
<strong>za</strong>jedničkom nastupu službenih povjesničara, dakle<br />
onih koji <strong>za</strong>stupaju i ponešto naglašenije nacionalno<br />
shvaćanje hrvatske povijesti, dok je srpska/srbijanska strana<br />
gotovo isključivo bila predstavljena mlađim, opozicijskima<br />
povjesničarima. 10<br />
Od 2. skupa pa nadalje uspostavljena<br />
je, pak, i u tom pogledu svojevrsna ravnoteža: hrvatska je<br />
strana, uz službene povjesničare, nastupala i s mlađim,<br />
opozicijskima povjesničarima, a srpska/srbijanska je strana<br />
osnažena većim brojem službenih povjesničara, onih koji<br />
<strong>za</strong>stupaju i ponešto naglašenije nacionalno shvaćanje srpske/srbijanske<br />
povijesti.<br />
Usto, na skupovima nisu sudjelovali samo povjesničari iz<br />
RH i SRJ, sada SiCG, prije svega Srbije, pa čak ni samo<br />
povjesničari: uz njih su sudjelovali i pojedini demografi,<br />
ekonomisti, filozofi, politolozi, pravnici, sociolozi te viktimolozi,<br />
matematičari i statističari, arhivisti, inženjeri, javni<br />
djelatnici, knjižničari, muzealci, novinari, političari, predstavnici<br />
nevladinih udruga, publicisti, studenti te svećenici, a,<br />
11<br />
naravno, i predstavnici FNSt-a, kao i voditelji radionica.<br />
10 Usp. isto, 18.<br />
11 Usp., u ovome tematskom zborniku skupine autora (I. <strong>Graovac</strong>, Prilozi),<br />
ne samo <strong>za</strong> ove nego i <strong>za</strong> podatke koji slijede, popise plenarnih izlaganja i<br />
izjava te saopćenja (s osnovnim podacima o njihovim autorima) sa dosadašnjih<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara.
148<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
Sve u svemu, na skupovima Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
sudjelovalo je dosad, na osam skupova, 112 sudionika iz<br />
sedam zemalja, poneki, usto, i više puta: 12<br />
- 53 iz RH (gotovo polovica ili 47 posto),<br />
- 42 iz SRJ, sada SiCG (gotovo četiri desetine ili 38 posto),<br />
- šest iz SRNj (više od pet posto),<br />
- pet iz Sjedinjenih Američkih Država/SAD (gotovo pet<br />
posto),<br />
- tri iz Republike Austrije/RA (više od dva posto),<br />
- dva iz RM (gotovo dva posto) i<br />
- jedan iz Republike Poljske/RP (gotovo jedan posto).<br />
Pritom je <strong>za</strong>nimljivo, dijelom i logično, ako se izuzmu sudionici<br />
sa prostora izvan bivše druge/socijalističke Jugoslavije,<br />
da su gotovo svi sudionici iz SRJ, sada SiCG, njih 41 (ili<br />
čak 98 posto) iz Srbije, preciznije 35 iz Beograda i jedan iz<br />
Užica, dva iz Novoga Sada te po jedan iz Subotice i Zrenjanina<br />
(Vojvodina) te, i to formalno, jedan iz Prištine,<br />
potom Kosovske Mitrovice (Kosovo), dok je samo jedan<br />
sudionik (ili dva posto) iz Crne Gore, preciznije Podgorice. I<br />
sudionici iz RH ponajviše su iz jednoga grada, i to Zagreba,<br />
njih 41 (više od tri četvrtine ili 77 posto), no ima ih i iz<br />
gotovo svih regija te sveučilišnih i znanstvenih središta RH:<br />
pet iz Dalmacije (četiri iz Zadra i jedan iz Dubrovnika), tri iz<br />
Zapadne Slavonije (dva iz Slavonskog Broda i jedan iz<br />
Jasenovca), dva iz Hrvatskog primorja (Rijeka) te po jedan<br />
12 Na svim skupovima sudjelovali su samo Vladimir Geiger i I. <strong>Graovac</strong> iz<br />
RH te Zoran D. Janjetović i Olivera Milosavljević iz SRJ, sada SiCG.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 149<br />
iz Istre (Pula) i Turopolja/Sjevero<strong>za</strong>padne Hrvatske (Velika<br />
Gorica). 13<br />
Zanimljivo je i da je među sudionicima samo 26 (ili 23 posto,<br />
dakle manje od četvrtine) žena, dok je muškaraca 86 (ili<br />
77 posto, dakle više od tri četvrtine). Taj se postotni odnos<br />
mijenja ako se opet izuzmu sudionici sa prostora izvan<br />
bivše druge/socijalističke Jugoslavije: 29 posto (gotovo tri<br />
desetine) je žena među sudionicima iz SRJ, sada SiCG, a<br />
samo 21 posto (više od petine) žena među sudionicima iz<br />
RH. No, ako se posebno sagledaju i sudionici sa prostora<br />
izvan bivše druge/socijalističke Jugoslavije, među njima je<br />
samo 18 posto (manje od petine) žena. Od Istoka ka Zapadu<br />
smanjuje se, dakle, njihov broj!<br />
Nadalje, među sudionicima je:<br />
- 64 doktora znanosti (29 iz RH, 23 iz SRJ, sada SiCG, pet<br />
iz SRNj, tri iz RA, dva iz SAD-a te po jedan iz RM i RP) u<br />
više nastavnih (sveučilišnih je profesora, primjerice, 14 iz<br />
RH, 10 iz SRJ, sada SiCG, tri iz SRNj, po dva iz RA i SAD-a<br />
te po jedan iz RM i RP) i/ili znanstvenih zvanja,<br />
- 27 magistra znanosti, odnosno M.A., M.Phil. (12 iz RH,<br />
10 iz SRJ, sada SiCG, tri iz SAD-a te po jedan iz RM i SRNj),<br />
- 14 profesora (osam iz RH, a šest iz SRJ, sada SiCG),<br />
- tri akademika (dva iz RH, a jedan iz SRJ, sada SiCG) te<br />
- po jedan dipl. pravnik i inženjer te student iz RH i dipl.<br />
politolog iz SRJ, sada SiCG,<br />
13 Zbog promjena, uglavnom mjesta rada poneki bi se sudionici iz RH<br />
mogli svrstati i u dva grada, no to bi, netočno, uvećalo njihov ukupni broj:<br />
još dva su sudionika, prema tom određenju, iz Zagreba, a po jedan iz<br />
Dubrovnika i Rijeke.
150<br />
koji su radili ili rade:<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
- 45 na fakultetima:<br />
- 23 u RH: devet na Filozofskom fakultetu/FF, Zagreb, po<br />
četiri na FF, Rijeka, i FF, Zadar, dva na Fakultetu političkih<br />
znanosti, Zagreb, i po jedan na FF, Pula, potom Rijeka, te<br />
Katoličkome bogoslovnom fakultetu/Teologija u Rijeci i<br />
Pravnom fakultetu, Rijeka, te Pravnom fakultetu, Zagreb,<br />
- 14 u SRJ, sada SiCG: sedam na FF, Beograd, dva na FF,<br />
Novi Sad, te po jedan na Fakultetu političkih nauka, Beograd,<br />
FF, Priština, potom Kosovska Mitrovica, i Pravnome,<br />
Prirodoslovno-matematičkome te Saobraćajnom fakultetu,<br />
Beograd,<br />
- četiri u SAD-u: Yale University, New Haven (tri), i Purdue<br />
University (jedan),<br />
- po dva u RM: Central European University, Budimpešta<br />
(jedan), i FF, Pečuh (jedan), te SRNj: Berlin, Frie Universität<br />
(jedan), i Leipzig, Universität Leipzig (jedan), te<br />
- jedan u RA: Universität Graz,<br />
- 40 u znanstvenim institutima i/ili <strong>za</strong>vodima, odnosno<br />
- 38 u institutima:<br />
- 20 u SRJ, sada SiCG: devet u Institutu <strong>za</strong> noviju istoriju<br />
Srbije, sedam u Institutu <strong>za</strong> savremenu istoriju, dva u Balkanološkom<br />
institutu Srpske akademije nauka i umetnosti/<br />
SANU, Beograd, te po jedan u Istorijskom institutu Crne<br />
Gore, Podgorica, i Istorijskom institutu SANU, Beograd,<br />
- 16 u RH: svi u Hrvatskom institutu <strong>za</strong> povijest/HIP, 14 u<br />
HIP-u, Zagreb, a dva u HIP-u. Podružnici <strong>za</strong> povijest Slavonije,<br />
Srijema i Baranje, Slavonski Brod,<br />
- te dva u SRNj: po jedan u Braunschweigu, Georg Eckert<br />
Institut, i Münchenu, Südosteuropa Institut, a
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 151<br />
- dva u <strong>za</strong>vodima, i to u RH:<br />
- po jedan u Zavodu <strong>za</strong> povijesne znanosti Hrvatske akademije<br />
znanosti i umjetnosti/HAZU, Dubrovnik, i Zavodu <strong>za</strong><br />
hrvatsku povijest FF-a, Zagreb,<br />
- sedam u ministarstvima, skupštinama, vladama...:<br />
- pet u RH: po jedan Predsjednik te član Vlade i ministar/<br />
Ministarstvo <strong>za</strong>štite okoliša i prostornog planiranja te pomoćnik<br />
u tom Ministarstvu i savjetnik u Ministarstvu<br />
vanjskih poslova RH, Zagreb, a<br />
- po jedan u SRJ, sada SiCG: jedan preds[j]ednik V[ij]eća<br />
građana Savezne skupštine SRJ, Beograd, i u SRNj: Ministarstvo<br />
<strong>za</strong> gospodarsku suradnju i razvoj, Bonn,<br />
- šest u FNSt-u:<br />
- četiri iz ureda u Zagrebu, RH, a<br />
- dva iz ureda u Beogradu, Srbija, SRJ, sada SiCG,<br />
- pet u nevladinim udrugama te centrima i institutima:<br />
- četiri u RH: po jedan u Interuniverzitetskome centru, Dubrovnik,<br />
te Hrvatskome Helsinškom odboru, Hrvatskome<br />
pravnom centru i Institutu Vlado Gotovac, Zagreb, a<br />
- jedan u SRJ, sada SiCG: Akademska alternativa, Užice,<br />
- četiri u muzejima, i to u SRJ, sada SiCG:<br />
- tri u Beogradu, Muzej žrtava genocida, a jedan u Subotici,<br />
Gradski muzej,<br />
- tri u izdavačkim/novinskim kućama:<br />
- dva u RH: po jedan u Profilu internationalu i Večernjem<br />
listu, Zagreb, te
152<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
- jedan u SRJ, sada SiCG: Telegraf, Beograd,<br />
- dva u arhivima:<br />
- jedan u RH: Arhiv HAZU, Zagreb, a<br />
- jedan u SRJ, sada SiCG: Istorijski arhiv Beograda, Beograd,<br />
te<br />
- po jedan:<br />
- u akademiji, i to u RH: HAZU, Zagreb,<br />
- u knjižnici, i to u SRJ, sada SiCG: Univerzitetska biblioteka<br />
Srbije, Beograd,<br />
- u osnovnoj školi (OŠ), i to u RH: OŠ Eugen Kumičić, Velika<br />
Gorica,<br />
- u spomen području, i to u RH: Javna ustanova Spomen<br />
područje Jasenovac, Jasenovac,<br />
odnosno ne zna im se mjesto rada ili ono nije strogo<br />
određeno (ostalo), ne<strong>za</strong>posleni su ili umirovljeni:<br />
- osam u kategoriji ostalo:<br />
- po dva u RH, Zagreb, u SRJ, sada SiCG, Beograd i Zrenjanin,<br />
te u SRNj, Berlin i Frankfurt, te<br />
- po jedan u RA, Beč, i RP, Varšava, te<br />
- po dva:<br />
- ne<strong>za</strong>poslena, i to u RH, te<br />
- umirovljenika:<br />
- u RH (jedan) i<br />
- u SRJ, sada SiCG (jedan). 14<br />
14 Zbroj je ovako raspoređenih sudionika veći (128) od njihova ranije<br />
navedenoga ukupnog broja (112) jer poneki od njih istodobno obavljaju
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 153<br />
Samo je, na svima do sada održanim skupovima, njih osam,<br />
na prvome bio određen i radni naslov cjelokupnog skupa:<br />
Državotvorne ideje i nacionalnointegralističke ideologije u<br />
Hrvata i Srba [Srbijanaca]. No, kako su se već na tom skupu,<br />
koji je u suštini bio konvencionalna znanstvena konfe-<br />
rencija, 15<br />
otvorila i specifična pitanja te posebne teme, koje<br />
se uobičajeno obrađuju u <strong>za</strong> to predviđenim radionicama,<br />
na sljedećim su skupovima, uz <strong>za</strong>državanje plenarnih izlaganja<br />
i izjava, one i uvedene. Na skupovima koji su potom<br />
slijedili rad se, stoga, odvijao na tematskima plenarnim<br />
sjednicama i u tematskim radionicama.<br />
Plenarne su sjednice, ako se izuzmu uvodna, pozdravna i<br />
<strong>za</strong>vršna izlaganja i izjave sa njih (1., 2., 5. i 6. skup) te<br />
nakon skupova nastali pregled skupova u Pečuhu (knj. 5) i<br />
uvodne napomene objavljene u zbornicima radova od nji-<br />
16<br />
hovih urednika, bile posvećene sljedećim temama:<br />
- načelnim temama (1., 2. i 6. skup), sa izlaganjima i izjavama<br />
u kojima se raspravljaju prijateljstvo i neprijateljstvo<br />
u Jugoistočnoj Europi, stereotipi o drugima te naslijeđe<br />
prošlosti i budućnosti odnosa južnoslavenskih naroda i država,<br />
kao i povijesni nerazum te dva lica povijesne znanosti,<br />
uz mogućnost hrvatsko-srpskoga/srbijanskoga pomirenja<br />
u historiografiji,<br />
više poslova, odnosno rade na više mjesta, ili su u međuvremenu promijenili<br />
posao, odnosno <strong>za</strong>počeli raditi i na drugim mjestima.<br />
15 Usp. H.-G. Fleck, O hrvatsko-srpskome [srbijanskome] dijalogu povjesničara...,<br />
n.dj., u: Dijalog povjesničara/istoričara, knj. 1, n.dj., 19.<br />
16 Usp., u ovome tematskom zborniku skupine autora (I. <strong>Graovac</strong>, Prilozi),<br />
popis plenarnih izlaganja i izjava (s osnovnim podacima o njihovim autorima)<br />
sa dosadašnjih Dijaloga povjesničara/istoričara.
154<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
- teorijsko-metodološkima pitanjima i problemima (1. i 2.<br />
skup) te novima metodološkim pristupima u povijesnim<br />
istraživanjima (2., 5. i 7. skup), sa izlaganjima i izjavama o<br />
mogućnostima primjena oralne historije, komparativnih <strong>istraživanja</strong>,<br />
emancipacije znanosti od politike i slobode povjesničara,<br />
- raspadu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije/<br />
SFRJ (8. skup), sa izlaganjima i izjavama o tom raspadu u<br />
univer<strong>za</strong>lno-historijskome kontekstu, primjerima raskola u<br />
državno-partijskome vrhu te države 60-ih godina te djelovanja<br />
srpskih/srbijanskih liberala 70-ih godina 20. stoljeća,<br />
kao i o pitanjima mogućnosti održanja SFRJ te stvaranja<br />
hrvatske države izvan prava, te<br />
- problematici revizije udžbenika povijesti (3. i 4. skup), sa<br />
izlaganjima i izjavama o istraživanju udžbenika u Jugoistočnoj<br />
Europi i njihovu stanju te perspektivama u RH i SRJ,<br />
sada SiCG, prije svega Srbiji, 17<br />
- a na jednoj je, usto, usvojena i <strong>za</strong>vršna izjava (2. skup),<br />
18<br />
koja je, potom, i objavljena (knj. 2).<br />
17 Ista ili slična problematika posebno se obrađuje i u saopćenjima unutar<br />
radionica (sedam): nacionalni identitet, hrvatski narodni preporod, ljudski<br />
gubici u 20. stoljeću, Drugi svjetski rat, nacionalne manjine, a posebno<br />
sudbina njemačke nacionalne manjine, i slika naroda s prostora bivšeg<br />
SFRJ, sve u hrvatskim udžbenicima povijesti.<br />
18 Izjavu je u Pečuhu 21. studenoga 1999. potpisalo 10 povjesničara iz RH<br />
(Ivo Banac, Darko Dukovski, A. Feldman, V. Geiger, Ivo Goldstein, I. <strong>Graovac</strong>,<br />
Tvrtko Jakovina, Ivica Prlender, Zdenko Radelić i Mario Strecha) i 16<br />
istoričara iz SRJ, sada SiCG (Mile Bjelajac, Đorđe Boro<strong>za</strong>n, Ljubodrag<br />
Dimić, Veljko Đ. Đurić, Z. D. Janjetović, O. Milosavljević, Maja Miljković,<br />
Andrej Mitrović, Miroslav Perišić, Branka Prpa, Radmila Radić, Mira Radojević,<br />
Milan Ristović, Dubravka Stojanović, Ljubinka Trgovčević i Nikola<br />
Žutić). U njoj apeliraju na ponovno uspostavljanje međusobnih “uobiča-
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 155<br />
Radionice (kojih je na 3. skupu bilo šest, na 2., 6. i 7. skupu<br />
po pet, na 4. i 5. skupu po četiri te na 8. skupu tri) su, pak,<br />
ako se izuzmu već navedena saopćenja podnijeta u njima o<br />
hrvatskim udžbenicima povijesti, bile posvećene sljedećim<br />
temama: 19<br />
20<br />
- Nacionalni identitet Hrvata i Srba<br />
U toj je radionici postignut i najširi vremenski raspon: od<br />
Ilirika do kraja 20. stoljeća. Dio je saopćenja, onih objavljenih<br />
(53), teorijsko-metodološke i pregledno-povijesne<br />
naravi: etnopsihologija i interdisciplinarni pristup srednjovjekovlju,<br />
značenja primordijalnog kôda, etnički i nacionalni<br />
te demografski identiteti, nacionalne ideologije, etno-<br />
jenih i potrebnih profesionalnih ve<strong>za</strong>”, naglašavaju “autonomiju povijesne<br />
znanosti [istorijske nauke] od politike” te odbijaju daljnju “manipulaciju...<br />
rezultatima” povijesnih [istorijskih] <strong>istraživanja</strong> “u dnevnopolitičke svrhe”,<br />
koja je, kao “i mitomanija”, nespojiva “sa svojstvima [karakterom] i<br />
ciljevima... struke” (Dijalog povjesničara/istoričara, knj. 2, n.dj., 671),<br />
čime je, ne samo formalno, izražena i težnja <strong>za</strong> funkcioniranjem okupljenih<br />
“u skladu s načelima” svojevrsne “<strong>za</strong>jednice istraživača” (Ž. Puhovski,<br />
Znanost protiv samoposluživanja. O dijalogu kao uvjetu mogućnosti poslijeratnoga<br />
razumijevanja: Dijalog povjesničara/ istoričara, 1-2..., Zarez,<br />
br. 39, Zagreb, 28. rujna 2000., 17), koja je, bar što se tiče dijela sudionika<br />
iz RH, i formalno nastala 2003. u Zagrebu kada je osnovana neprofitna,<br />
nepolitička i nevladina organi<strong>za</strong>cija, sada već i suizdavač ove knjige:<br />
Zajednica istraživača Dijalog. Udruga <strong>za</strong> promicanje znanstvenog dijaloga,<br />
a sa svrhom ostvarenja još šire <strong>za</strong>mišljenih ciljeva i djelatnosti od onih već<br />
ostvarenih Dijalogom povjesničara/istoričara.<br />
19 Usp., u ovome tematskom zborniku skupine autora (I. <strong>Graovac</strong>, Prilozi),<br />
popis saopćenja (s osnovnim podacima o njihovim autorima) sa dosadašnjih<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara.<br />
20 Radionica je u tom obliku uvedena na 5. skupu, a ranije se – na 2. i 3.<br />
skupu – odnosila i na stvaranje etničkih i nacionalnih identiteta u južnoslavenskome<br />
prostoru iz povijesne perspektive te – na 4. skupu – i na<br />
povijesne stereotipe Hrvata i Srba jednih o drugima.
156<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
konfesionalni nacionali<strong>za</strong>m, tipovi nacionali<strong>za</strong>ma, nastanak<br />
drugih nacionalnih subjektiviteta, ideološka konstrukcija i<br />
kritičko preispitivanje identiteta, uključivo i slavenskog<br />
identiteta, nacionalno i državnopravno u identitetu, metodološki<br />
problemi <strong>istraživanja</strong> stereotipa i sl. Većina se<br />
saopćenja ipak odnosi na oblikovanje i shvaćanje nacionalnog<br />
identiteta (te izgradnju modernih <strong>za</strong>jednica), ponekad<br />
i na regionalnoj (Dalmacija i Vojvodina) i gradskoj<br />
(Dubrovnik i Mostar) te stranačkoj (Hrvatska seljačka stranka/HSS<br />
i bački Hrvati te Komunistička partija Jugoslavije i<br />
novi identitet inteligencije), vojnoj (habsburški fortifikacijski<br />
sustav na jugoistoku Europe te Jugoslavenska narodna<br />
armija i identitet) i pojedinačnoj razini (Načertanija Ilije<br />
Garašanina, povijesne kontroverze oko Stjepana Radića,<br />
Sveto<strong>za</strong>r Pribićević i hrvatski Srbi, Blaško Rajić i koncepti<br />
identiteta bačkih Hrvata, Dragoljub Draža Mihailović o Hrvatima<br />
te Titova shvaćanja nacionalnoga i državnog identiteta),<br />
pri čemu se neka saopćenja u teritorijalnom pogledu<br />
ne odnose na Hrvatsku i Srbiju nego i na Bosnu i Hercegovinu<br />
(BiH) te Makedoniju, a poneka, usto, nisu samo o<br />
Hrvatima i Srbima/Srbijancima nego, primjerice, i o Vlasima.<br />
Preostala saopćenja odnose se na konstrukcije identiteta<br />
drugoga te stereotipe Hrvata i Srba/Srbijanaca jednih<br />
o drugima prije, tijekom i poslije Drugoga svjetskog rata,<br />
sve do suvremenosti: transfer etničkih stereotipa, hrvatska<br />
strana u Narodnoj armiji, medijski stereotipi o Hrvatima i<br />
Srbima/Srbijancima u američkoj javnosti i sl. Usto, iz te su<br />
radionice, uz neobjavljene rasprave u njoj, što je slučaj s<br />
raspravama i u drugim radionicama, u zbornicima radova<br />
objavljene i poneke diskusije/polemike, primjerice ona između<br />
N. Žutića iz SRJ, sada SiCG, i Drage Roksandića iz RH<br />
o ideologijama i nacijama, kao i polemičko saopćenje O.<br />
Milosavljević o Titovu Jugoslavenu – nacionalnome i držav-
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 157<br />
nom identitetu, a kao reakcija na tekst Predraga J. Markovića<br />
o Titovu shvaćanju nacionalnoga i jugoslavenskog<br />
identiteta (oboje iz SRJ, sada SiCG).<br />
- Položaj Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj21 U toj radionici, s vremenskim rasponom od 18. do 20. st.,<br />
objavljena se saopćenja (11) ponajviše odnose na položaj i<br />
stanje Hrvata u južnoj Ugarskoj, odnosno bačkih Hrvata/Hrvata-Bunjevaca<br />
u Bačkoj, te Srba u Hrvatskoj, uz<br />
odnos potonjih spram hrvatske državne ideje i razmatranje<br />
njihove sudbine u vrijeme Prvoga svjetskog rata, Banovine<br />
Hrvatske, Drugoga svjetskog rata, odnosno Ne<strong>za</strong>visne Države<br />
Hrvatske/NDH (s prikazom i sudjelovanja Hrvata i<br />
Srba u narodnooslobodilačkoj borbi u Hrvatskoj), te nakon<br />
rata, sve do suvremenosti kada je riječ o interpretacijama<br />
njihova položaja i stanja u hrvatskoj i srpskoj/srbijanskoj<br />
historiografiji.<br />
- Katolička (KC) i Srpska pravoslavna crkva (SPC) u Hrvatskoj<br />
22<br />
i Srbiji u 19. i 20. stoljeću<br />
U toj su radionici objavljena saopćenja (24) vremenski<br />
ograničenija: gotovo sva se, ako se <strong>za</strong>nemare dva o ulogama<br />
države i crkve u srpskom pravoslavlju te SPC-u u 19.<br />
st. u Banskoj Hrvatskoj, odnose na 20. stoljeće: u njima se,<br />
pritom, razmatraju pitanja Vatikana i hrvatstva, a – u<br />
sklopu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) – i politika<br />
21 Radionica je uvedena na 5., a ukinuta na 6., te ponovno uvedena na 7.,<br />
a potom opet ukinuta na 8. skupu.<br />
22 Radionica je u tom obliku uvedena na 4. skupu, a ranije se – na 2.<br />
skupu – odnosila na KC i SPC u totalitarnim režimima u 20. st., što je na 3.<br />
skupu izmijenjeno/izbačeno, te je – na 4. skupu – i vremenski proširena: i<br />
na 19. st., a potom, od 5. skupa, ukinuta.
158<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
katoličkog jugoslavenstva, ustavno pitanje, odnosno pitanje<br />
konkordata Kraljevine SHS i Svete Stolice, te položaj<br />
RKC pod kraljevom diktaturom. Saopćenja koja vremenski<br />
spadaju u Drugi svjetski rat u nas odnose se na protukatoličku<br />
propagandu i vjerske prijelaze, odnosno prekrštavanje,<br />
prije svega u NDH, na sudjelovanje i stradanje katoličkog<br />
svećenstva u parti<strong>za</strong>nima te na Treći Reich i pravoslavne<br />
crkve na Balkanu. Poslijeratna problematika, pak,<br />
odnosi se na progone i stradanja svećenika: mitropolita<br />
Germogena (Grigorija Ivanoviča Maksimova) i nadbiskupa<br />
Alojzija Stepinca, na sukobe novih vlasti s RKC (križari i<br />
problemi vjeronauka, uz jedan i regionalni istarski primjer) i<br />
SPC, kao i na njihov međusobni odnos, s posebnim osvrtom<br />
na tumačenje Protokola o odnosima bivše druge/socijalističke<br />
Jugoslavije i Vatikana. Tome treba pridodati i jedno<br />
teorijsko-povijesno saopćenje o političkoj ideologiji kao<br />
sekularnoj religiji.<br />
- Elite i moderni<strong>za</strong>cija23 Slično je prethodnoj radionici, a kada je riječ o vremenskom<br />
ograničenju, i s ovom radionicom: samo se, od svih<br />
objavljenih saopćenja (31), dva – o ulozi Cincara u srpskom<br />
društvu i razvoju talijanskog nacionalizma u Dalmaciji –<br />
odnose na duže vremensko razdoblje, dok ih se sedam<br />
odnosi na 19. st.: moderni<strong>za</strong>cija u Hrvatskoj i Srbiji, s uporedbama<br />
u sklopu Jugoistočne Europe, uz opis djelovanja<br />
Imbre Tkalca i Ivana Mažuranića te srpske financijske elite<br />
u Hrvatskoj i gradskog života te uloge žena u Srbiji, a jedno<br />
i na 19. i 20. st.: o jugoslavenskim Sokolima. Preostala se<br />
23 Radionica je tom obliku uvedena na 4. skupu, a ranije se – na 2. i 3.<br />
skupu – odnosila samo na procese moderni<strong>za</strong>cije u Hrvatskoj i Srbiji u 19.<br />
i 20. st., a potom je, od 7. skupa, ukinuta.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 159<br />
saopćenja odnose na 20. st.: dio njih je, osobito ona koja<br />
su vremenski ograničena na razdoblje do izbijanja Drugoga<br />
svjetskog rata u nas, o procesima moderni<strong>za</strong>cije i političkoj<br />
kulturi te elitama i naciji, političkim skupinama i socijalnim<br />
problemima, osobito u vrijeme stvaranja jugoslavenske države<br />
1918. godine, a ima i saopćenja koja su, u sklopu<br />
pitanja elita i moderni<strong>za</strong>cije, posvećena samo jednoj ideologiji<br />
(građanskom liberalizmu, odnosno protuliberalizmu),<br />
stranci (Srpskoj samostalnoj stranci) i/ili klubu (Srpskome<br />
kulturnom klubu), osobi (Božidaru Markoviću), listu (Srbobranu),<br />
djelatnosti (željezničkom prometu) ili događaju<br />
(Svibanjskoj deklaraciji). Uz tri saopćenja o vremenu<br />
Drugoga svjetskog rata u nas – o ra<strong>za</strong>ranju društva u Srbiji<br />
te odnosu tog društva spram jugoslavenske države i stavovima<br />
srpske/srbijanske elite u emigraciji o stvaranju nove<br />
Jugoslavije – sva preostala se odnose na poslijeratno razdoblje<br />
djelovanja elita u Hrvatskoj i Srbiji, s posebnim osvrtom<br />
i na neka specifična pitanja: o društvenoj podlozi nastanka<br />
komunističke partijske elite, jugoslavenskim stipendistima<br />
na europskim sveučilištima, potpisnicima Deklaracije o<br />
nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967. i<br />
stavovima članova Save<strong>za</strong> komunista Hrvatske Filozofskog<br />
fakulteta u Zagrebu o studentskim demonstracijama 1968.<br />
godine.<br />
- Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca – hrvatski i srpski<br />
[srbijanski] pogled na kraju 20. st., odnosno Demokracija,<br />
republikani<strong>za</strong>m, nacionali<strong>za</strong>m: utjecaj modernih ideologija na<br />
Kraljevinu SHS/Jugoslaviju 24<br />
24 Radionica je uvedena na 2. te joj je ime promijenjeno na 3. skupu, a<br />
potom je, od 4. skupa, ukinuta.
160<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
Ova se radionica (kao i sve preostale radionice) odnosi,<br />
pak, samo na 20. stoljeće. U objavljenim saopćenjima (11)<br />
riječ je o europskim uzorima te problemima i <strong>za</strong>mkama<br />
demokracije, parlamentarizma, liberalizma i korporativizma,<br />
monarhiji ili republici, kulturnoj politici i sadržaju Kraljevine<br />
SHS/Jugoslavije (ancien régime), s obradom i ponekih specifičnih<br />
pitanja, poput integralnog jugoslavenstva i kulture,<br />
pri čemu se neke teme obrađuju na regionalnoj (Dalmacija)<br />
i osobnoj razini (S. Radić), pa dijelom čak i izvan sklopa<br />
Hrvatske i Srbije (spor oko BiH).<br />
- Manjine u Kraljevini Jugoslaviji, tijekom Drugoga svjetskog<br />
rata [u nas] i poslije25 U drugoj od radionica koje se odnose samo na 20. st. većina<br />
je objavljenih saopćenja (12) o <strong>za</strong>štiti i položaju manjina<br />
u Kraljevini Jugoslaviji te o odnosu i povijesnim uzrocima<br />
odnosa državotvornih naroda spram nacionalnih manjina, s<br />
posebnim osvrtima na položaj i prava njemačke i židovske<br />
manjine. Razdoblje Drugoga svjetskog rata u nas posvećeno<br />
je, pak, albanskoj i poljskoj manjini te neslavenskim<br />
manjinama u Vojvodini, a ono nakon tog rata sudbini Folksdojčera.<br />
Samo jedno saopćenje, i to o nacionalnim manjinama<br />
u Istri, obuhvaća cijelo stoljeće.<br />
- Socijalistička [druga] Jugoslavija od 1945. do 1990.<br />
26 godine<br />
Objavljena su saopćenja (22) u toj radionici, trećoj od onih<br />
radionica koje se odnose samo na 20. st., o federali<strong>za</strong>ciji,<br />
25 Radionica je u tom obliku uvedena na 3. skupu, a ranije se – na 2.<br />
skupu – odnosila samo na vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a potom je, od 4.<br />
skupa, ukinuta.<br />
26 Radionica je uvedena na 6. skupu.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 161<br />
Jugoslavenskoj armiji, dilemama između demokracije i komunizma<br />
te narodnima i državnim neprijateljima neposredno<br />
poslije Drugoga svjetskog rata u nas, sa sudskim progonima<br />
prvaka pojedinih stranaka (HSS) ili predstavnika<br />
pojedinih političkih pokreta (ibeovci), te o kulturnoj politici,<br />
svojstvima jugoslavenskog centralizma i ulozi prava u reformama<br />
socijalističke/druge Jugoslavije, pri čemu su poneka<br />
posvećena samo jednoj regiji (Istra), organi<strong>za</strong>ciji (Matica<br />
hrvatska) ili osobi (Josip Broz Tito) te jednome fenomenu<br />
(model egzodusa, opet u Istri), događaju (Balkanski pakt<br />
1953., studentski pokret 1968., Hrvatsko proljeće 1971. i<br />
antibirokratska revolucija 1987.-1991. godine), časopisu<br />
(Hrvatska revija i Praxis) i listovima (inozemni i pravoslavni<br />
vjerski tisak) ili radio postaji (Radio Slobodna Europa). Dva<br />
su saopćenja, pak, posvećena povijesnim metodama i tehnikama<br />
(istraživački alati njemačke historiografije o Hrvatskom<br />
proljeću) te mogućnostima, u sklopu razrješenja hrvatsko-srpskih/srbijanskih<br />
kontroverzi, <strong>istraživanja</strong> i pisanja<br />
povijesti Domovinskog rata u Hrvatskoj.<br />
- Ljudski gubici Hrvatske i Srbije u 20. stoljeću27 Naposljetku, u četvrtoj ili posljednjoj od radionica koje se<br />
odnose samo na 20. st. samo u četiri od objavljenih saopćenja<br />
(32) problematika radionice nije vremenski ili prostorno<br />
određena, jer u njima se obrađuju teorijske/pojmovne<br />
dileme (žrtve i/ili stradalnici?), metodološka pitanja<br />
(suodnos demografije i historiografije) te iskustva, primjerice<br />
i njemačka, u istraživanju ljudskih gubitaka, kao i<br />
manipulacije s njima. Od drugih, vremenski i prostorno<br />
određenih saopćenja samo se jedno saopćenje odnosi na<br />
27 Radionica je uvedena na 3. skupu.
162<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije (o Hrvatima kao žrtvama<br />
u njoj). Preostala se saopćenja ponajviše odnose na<br />
ljudske gubitke tijekom Drugoga svjetskog rata (prinudni i<br />
robovski radnici i radnice kao žrtve nacionalsocijalizma),<br />
osobito u nas, sa stradanjima pojedinih kategorija stanovništva<br />
(crnogorskog, hrvatskog, srpskog, srbijanskog, židovskog<br />
i ostaloga stanovništva) u Jugoslaviji, posebno u<br />
Hrvatskoj (posebice i u Dubrovniku, Rijeci te Zagrebu) i<br />
Srbiji (uključivo i na Kosovu i Metohiji) te izvan tih zemalja<br />
(u <strong>za</strong>robljeničkim logorima), pa i uz obradu i pojedinačnih<br />
sudbina i uloga (Ivo Rojnica) te profesija (stradanje medicinskog<br />
osoblja u Jasenovcu) i stanja arhivskih izvora (primjerice<br />
o ljudskim gubicima na Kosovu i Metohiji te o ljudskim<br />
gubicima u izdanjima Muzeja žrtva genocida u Beogradu),<br />
a koje je stradalo od albanskih nacionalista, četnika,<br />
njemačkih nacista, talijanskih fašista, ustaša i drugih. Pojedina<br />
se saopćenja o tim stradanjima odnose na literaturu o<br />
tome ili se <strong>za</strong>snivaju na poslijeratnima svjedočenjima/<br />
memoarskim <strong>za</strong>pisima, primjerice logorašica iz logora Jasenovac<br />
i Stara Gradiška u NDH, i popisima (sva o stradanjima<br />
u Hrvatskoj, odnosno onih iz Hrvatske) iz 1950. i, uz<br />
reviziju, 1964. godine: stvarni gubici Hrvatske te stradali<br />
pripadnici Vojske Kraljevine Jugoslavije i Narodnooslobodilačke<br />
vojske Jugoslavije, sa socijalno-ekonomskom strukturom<br />
potonjih. Manji se broj saopćenja, pak, odnosi na<br />
razdoblje neposredno nakon Drugoga svjetskog rata: stradali<br />
Folksdojčeri, s posebnim osvrtom na stradanje djece, u<br />
drugoj Jugoslaviji, posebno u Hrvatskoj, odnosno radnim<br />
logorima Krndija i Valpovo, uz djelovanje prognanih predstavnika<br />
i organi<strong>za</strong>cija njemačke nacionalne manjine iz Jugoslavije<br />
u inozemstvu. Manji se dio saopćenja odnosi i na<br />
najnovije razdoblje, točnije na Domovinski rat u Hrvatskoj<br />
1991.-1995. godine: položaj hrvatskog stanovništva na
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 163<br />
Banovini <strong>za</strong> vrijeme Republike Srpske Krajine te poka<strong>za</strong>telji<br />
o civilnim, prije svega srpskima žrtvama u bivšim, pod<br />
<strong>za</strong>štitom Ujedinjenih naroda, sektorima Jug i Sjever u Oluji<br />
i nakon nje. Usto, iz te su radionice, uz neobjavljene<br />
rasprave u njoj, što je, već je spomenuto, slučaj i s raspravama<br />
u drugim radionicama, u zbornicima radova objavljene<br />
i poneke diskusije/polemike, primjerice one između<br />
Vladimira Žerjavića i I. Graovca iz RH o stradalim Hrvatima<br />
od četnika i stradalim Srbima te broju stradalih u Jasenovcu<br />
tijekom Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj te I. Graovca i<br />
V. Geigera, također iz RH, o pitanjima <strong>istraživanja</strong> poslijeratnih<br />
žrtava i stradalnika, osobito bleiburških.<br />
Brojnost i sadržajna raznolikost radionica te plenarnih izlaganja/izjava<br />
i saopćenja, kao i množina sudionika skupova<br />
daje <strong>za</strong> pravo da se, kako neki ne samo u šali govore, ovdje<br />
prika<strong>za</strong>nih osam skupova Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
mogu smatrati i svojevrsnim hrvatsko-srpskim/srbijanskim<br />
povijesnim kongresom.<br />
Inače, u zbornicima skupova tiskani su gotovo svi podnijeti<br />
radovi. Naime, nisu objavljeni, jer pravodobno nisu predani<br />
samo 10 plenarnih izlaganja/izjava, među kojima četiri<br />
uvodna, pozdravna i/ili <strong>za</strong>vršna govora, te 23 saopćenja.<br />
Sve zbornike, već je spomenuto, priredili su H.-G. Fleck i I.<br />
<strong>Graovac</strong>, a uredili su ih Mile Bjelajac, knj. 1, Dušan Gamser,<br />
knj. 3-4 i 7-8, O. Milosavljević, knj. 3-6, i Lj. Trgovčević,<br />
knj. 2, iz Beograda, Srbija, SRJ, sada SiCG, te I.<br />
<strong>Graovac</strong>, knj. 1-8, iz Zagreba, RH. Pri tome su, poštujući<br />
stilove, jezike i pisma, kao i ravnopravnost sudionika skupova,<br />
po dva zbornika, u uvodnim napomenama i objašnjenjima<br />
kako popisa sudionika skupova, tako i podnijetih<br />
radova, naizmjenično tiskana na hrvatskome i srpskom je-
164<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
ziku, uz sažetke saopćenja na jeziku i pismu autora te<br />
njemačkome i, od knj. 6, engleskom jeziku.<br />
Naposljetku, ranije prešućivana suradnja povjesničara iz RH<br />
i SRJ, sada SiCG, prije svega Srbije, okončana je u RH<br />
napisima u tisku od 1999. te predstavljanjem zbornika Dijaloga<br />
povjesničara/istoričara od 2000. godine, 28 a potom,<br />
napisima u tisku od 2000. te predstavljanjem zbornika od<br />
2001. godine, 29<br />
i u SRJ, sada SiCG. Usto zbornici se redovno<br />
navode i u pregledima novih historiografskih knjiga/<br />
tema, primjerice u Časopisu <strong>za</strong> suvremenu povijest HIP-a u<br />
Zagrebu. Ovdje se, pak, daje samo pregled spomenutih<br />
napisa, koji se, naravno, razlikuju prema obimu i kvaliteti, s<br />
28 Prva su četiri zbornika (knj. 1-4) 30. lipnja 2000. u Europskom domu u<br />
Zagrebu predstavili H.-G. Fleck, Neven Budak i Jure Krišto, svi iz Zagreba,<br />
te B. Prpa iz Beograda, SRJ, sada SiCG. Znakovito je da je istoga dana u<br />
Zagrebu održan, u organi<strong>za</strong>ciji Srpskoga narodnog vijeća, i okrugli stol<br />
Hrvatska i Srbija – i<strong>za</strong>zovi demokrati<strong>za</strong>cije i suradnje, također sa sudionicima<br />
uglavnom iz Zagreba i Beograda.<br />
29 Prva su također četiri zbornika (knj. 1-4) 10. srpnja 2001. u Klubu New<br />
Deal u Beogradu, a u suorgani<strong>za</strong>ciji i tamošnjega Centra <strong>za</strong> liberalna <strong>istraživanja</strong>,<br />
predstavili M. Bjelajac, M. Ristović i Lj. Trgovčević iz Beograda te<br />
A. Feldman, I. Goldstein i I. <strong>Graovac</strong> iz Zagreba, RH. Potom su, sada već<br />
pet zbornika (knj. 1-5), 24. studenoga 2001. u Kulturnom centru Rex,<br />
također u Beogradu, a na <strong>za</strong> javnost otvorenome skupu istoričara/povjesničara<br />
Ideologija i istorija/povijest. Iskustva srpske [srbijanske] i hrvatske<br />
istoriografije/historiografije 1990.-2000. godine, a u organi<strong>za</strong>ciji Centra<br />
<strong>za</strong> antiratnu akciju iz Beograda, predstavili O. Milosavljević, Olga Popović-Obradović,<br />
B. Prpa i Lj. Trgovčević iz Beograda te A. Feldman, I.<br />
Goldstein, I. <strong>Graovac</strong> i I. Prlender iz Zagreba. Naposljetku su, 20. rujna<br />
2002. godine, na uvodnoj svečanoj sjednici 7. skupa u Beogradu održane<br />
i promocije 5. i 6. knjige Dijaloga povjesničara/istoričara, o kojima su<br />
izvijestili O. Milosavljević iz Beograda i I. <strong>Graovac</strong> iz Zagreba.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 165<br />
uistinu, kada je riječ o pojedinim prilozima, malobrojnim<br />
naglascima/navodima iz njih: 30<br />
- Ivica Radoš, Pečuh. Proteklog vikenda održan drugi susret<br />
hrvatskih i srpskih [srbijanskih] povjesničara, Jutarnji list,<br />
Zagreb, 25. studenoga 1999., 5 [o 2. skupu].<br />
- Željko Krušelj, Talambasi onemogućavaju katarzu, Večernji<br />
list, Zagreb, 15. svibnja 2000., 4 [o 3. skupu]:<br />
Jasno je da... skupovi [Dijaloga povjesničara/istoričara sadrže i]<br />
određenu dozu političkog utopizma jer su neki uvjereni da su<br />
povjesničari navodno prvi počeli, pa bi trebali i prvi <strong>za</strong>vršiti svoje<br />
sporove.<br />
- Ž. Krušelj, Nijemci izmiruju Srbe i Hrvate. Što su poka<strong>za</strong>la<br />
tri tajna susreta hrvatskih i srbijanskih povjesničara u Pečuhu?,<br />
Večernji list, Zagreb, 21. svibnja 2000., 20 [o 1.-3.<br />
skupu]:<br />
Čemu..., [dakle] susreti... [Dijaloga povjesničara/istoričara] u<br />
okolnosti[ma] državnog razdvajanja...? Je li riječ o nekome novom<br />
bratstvu i jedinstvu, kako to ironično komentiraju protivnici<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara, koji su <strong>za</strong>cijelo i brojniji od samih<br />
pobornika...? [A kako je] povijest bila i prva prava hrvatskosrpska<br />
[srbijanska] bojišnica, njemački su inicijatori... uvjereni,<br />
možda i pomalo naivno, da je najteži put <strong>za</strong>pravo i najprikladniji<br />
<strong>za</strong> posti<strong>za</strong>nje opipljivih rezultata.<br />
- G. Cvitan, Historiografija (Dijalog povjesničara/istoričara,<br />
1-2, prir. H.-G. Fleck i I. <strong>Graovac</strong>..., Zagreb, FNSt, 2000.),<br />
Zarez, br. 34, Zagreb, 22. lipnja 2000., 45 [o 1. i 2. skupu<br />
te knjigama/zbornicima radova 1 i 2].<br />
30 Prilozi se navode prema kronološkom redu njihova pojavljivanja. Usto,<br />
bez daljnjih dodatnih komentara, ravnopravno se navode pozitivi i/ili negativni<br />
dijelovi iz pojedinih napisa o skupovima i/ili zbornicima radova<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara.
166<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
- Andrea Latinović, U Hrvatskoj i u Srbiji postoje povjesničari<br />
koji historiju shvaćaju kao znanost, a ne kao politiku<br />
(razgovor s Nevenom Budakom, pročelnikom Odsjeka <strong>za</strong><br />
povijest i novoi<strong>za</strong>branim dekanom Filozofskog fakulteta<br />
Sveučilišta u Zagrebu), Vjesnik, Zagreb, 5. srpnja 2000., 7<br />
[o 1. i 2. skupu]:<br />
N. Budak: [U] početku... [sam] bio prilično suzdržan i skeptičan...<br />
[N]ismo znali što nas... očekuje, a... bili [smo i] izloženi izvjesnom<br />
pritisku u Hrvatskoj... Zanimljivo je da su protiv sudjelovanja [na<br />
Dijalogu povjesničara/istoričara] bili neki od onih koji su sudjelovali<br />
[u vrijeme rata] na sličnom skupu, ali u organi<strong>za</strong>ciji Njemačke<br />
biskupske konferencije...<br />
Među povjesničarima koji ne žele dokazivati prevlast svog naroda<br />
nad drugima ili uveličati svoje žrtve u nekome patološkom odnosu<br />
prema prošlosti ili raste<strong>za</strong>ti svoje povijesne granice... uvijek će<br />
biti lako uspostaviti komunikaciju. Ako vas <strong>za</strong>nimaju povijesni<br />
problemi, svejedno je razgovarate li s povjesničarom iz Srbije,<br />
Njemačke ili Kine. Problem nastaje kad razgovor o povijesti služi<br />
<strong>za</strong> prikrivanje rasprave o sadašnjosti.<br />
- Ž. Krušelj, Sada su Amerikanci najveći Srbomrsci (Razgovor<br />
s O. Milosavljević, docentkinjom na Odjelu <strong>za</strong> sociologiju<br />
Filozofskog fakulteta Beogradskog univerziteta,<br />
Večernji list, Zagreb, 16. srpnja 2000., 15 [o 1.-3. skupu te<br />
knjigama/zbornicima radova 1-3].<br />
- Žarko Puhovski, Znanost protiv samoposluživanja..., Zarez,<br />
br. 39, Zagreb, 28. rujna 2000., 17 [o 1. i 2. skupu te<br />
knjigama/zbornicima radova 1 i 2]:<br />
Riječ je... o pokušaju da se – nakon rata te svega što ga je<br />
uzrokovalo (i njime bilo uzrokovano) – promisli pozicija onih koji<br />
su, s jedne strane, pozvani da o nedavnim zbivanjima stručno<br />
progovore, ali su, s druge strane, baš kao struka bili – posredno ili<br />
neposredno, manipulacijom ili volontiranjem – upleteni u priprave<br />
poslijejugoslavenskoga rata (ili poslijejugoslavenskih ratova)... [S<br />
tim u vezi], sama je... činjenica održavanja... [Dijaloga povjesni-
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 167<br />
čara/istoričara] bitno postignuće kako organi<strong>za</strong>tora, tako i svih<br />
sudionika kao intelektualaca... [No], oni koji su proteklih godina<br />
bili (nerijetko i propagandno) najglasniji znakovito [su] izostali.<br />
Posebna je vrijednost... skupa... njegova razdioba na tematske<br />
radionice... I odmah se poka<strong>za</strong>lo da u raspravi o jasno određenim<br />
temama razlike više nisu nužno zemljopisne/nacionalne nego –<br />
konačno – metodologijske, svjetonazorske, eventualno generacijske<br />
naravi. Ne znači to, dakako, da su formativne razlike... osobina<br />
dviju sredina tek tako <strong>za</strong>nemarive, ali ipak upozorava na to da<br />
su nacionalističke invektive iz okoline... sposobne <strong>za</strong> penetraciju<br />
[samo] do određene razine <strong>istraživanja</strong> i znanstvenog diskursa, no<br />
ne uspijevaju prožeti čitavo disciplinarno polje rada (barem nekih)<br />
povjesničara...<br />
Valjat će..., [međutim, ipak] tematizirati ono što je bitno <strong>za</strong> ulogu<br />
koju je povijesna prošlost poprimila u ratnim pripravama... [Pritom<br />
se mora] povesti računa o strukturalnim značajkama nacionalističkog<br />
svjetonazora i ulozi što je prošlost ima u legitimiranju<br />
njegovih pothvata. [Jer tada] se prošlost interpretira metodom<br />
koja bi – u osnovi – mnogo bolje odgovarala kupcima u dućanima<br />
organiziranima na načelu samoposluživanja: take the best, leave<br />
the rest... [Dijalog je povjesničara/istoričara poka<strong>za</strong>o] da je svijest<br />
o tomu očito nazočna među onima kojih se to ponajprije i tiče,<br />
točnije: barem među dijelom onih koji su <strong>za</strong> dijalog spremni.<br />
- Radovan Kovačević, Prošlost bez tabu tema, Politika, Beograd,<br />
3. novembra [studenoga] 2000., 5 [o 1.-4. skupu]:<br />
U dijalogu... sve je manje nezgodnih pitanja. Istorojskih belina<br />
[historijskih bjelina] ima mnogo, na obe [obje] strane, i one čekaju<br />
istraživače, ali tabu tema više nema.<br />
- Ž. Krušelj, Priželjkivali 300.000, a popisali samo 156.000<br />
žrtava (okvir u sklopu članka Zašto je muzejska građa<br />
1991. pokradena iz Jasenovca prebačena u Washington?<br />
Muzej holokausta uzeo zbirku Srbima da bi je vratio Hrvatima),<br />
Večernji list, Zagreb, 6. siječnja 2001., 25 [o 4.<br />
skupu].
168<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
- D[rago] Pilsel, Zatvorene historiografije. Dijalog hrvatskih<br />
i srbijanskih povjesničara, Novi list, Rijeka, 4. ožujka 2001.,<br />
4 [o 5. skupu]:<br />
Sudionici [skupa] su se... složili [i] oko potrebe individuali<strong>za</strong>cije<br />
zločina počinjenih nakon raspada SFRJ kako ovdašnji narodi ne bi<br />
bili uvučeni u još jedan krug mitomanije i međunacionalne<br />
mržnje.<br />
- Ž. Krušelj, U Crnoj je Gori održan 5. Dijalog povjesničara/istoričara.<br />
Jasenovac - i Srbi [Srbijanci] napuštaju velikosrpsku<br />
mitomaniju, Večernji list, Zagreb, 12. ožujka<br />
2001., 17 [o 5. skupu]:<br />
Bilo [je] više polemika na srpsko-srpskoj [srbijansko-srbijanskoj]...,<br />
dijelom i hrvatsko-hrvatskoj [strani], negoli u međusobnom<br />
dijalogu. Zacijelo je razlog tome i činjenica da se u uvjetima<br />
sve slabijeg pritiska politike i državnih institucija na rezultate<br />
historiografskih <strong>istraživanja</strong> lakše uočava nesklad između znanstvenih<br />
i neznanstvenih metoda rada. Povjesničari se... postupno<br />
prestaju dijeliti po nacionalnoj pripadnosti, a dominantna postaje...<br />
stručna razdjelnica. Drugim riječima, ili si dobar povjesničar,<br />
kojega uvažavaju i kolege iz drugih zemalja, ili to nisi!<br />
Razgovor o tekućoj historiografskoj produkciji poka<strong>za</strong>o je da i u<br />
Beogradu i u Zagrebu naglo slabi interes <strong>za</strong> povijesnu pamfletistiku,<br />
koja je... bila i jedan od ključnih elemenata stvaranja<br />
ratne psihoze.<br />
- Ž. Krušelj, Hrvatske Srbe <strong>za</strong> [Slobodana] Miloševića je pripremao<br />
Khuen Hedervary! (razgovor s Matom Artukovićem,<br />
voditeljem slavonskobrodske Podružnice <strong>za</strong> povijest<br />
Slavonije, Srijema i Baranje <strong>za</strong>grebačkoga HIP-a), Večernji<br />
list, Zagreb, 27. kolovo<strong>za</strong> 2001., 15 i 18 [ o 1.-5. skupu]:<br />
M. Artuković: Držim da... [ovakvi] dijalozi... nemaju smisla,<br />
osobito pod bilo čijim patronatom..., [primjerice FNSt-a]. Takvo<br />
posredovanje omalovažava i srpske [srbijanske] i hrvatske povjesničare.<br />
Velika je istina da jedino istina oslobađa. Stvaranje<br />
umjetnog razumijevanja je vrlo opasno o kad-tad će se osvetiti.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 169<br />
- Ljubiša Vujošević, Dijalog istoričara, Republika, br. 266-<br />
267, Beograd, u avgustu [kolovozu] 2001., 47 [o 1.-4.<br />
skupu te knjigama/zbornicima radova 1-4].<br />
- Rade Dragojević, Hrvatski i srpski [srbijanski] povjesničari<br />
danas na Sljemenu, Novi list, Rijeka, 5. listopada 2001., 7<br />
[o 6. skupu].<br />
- R. Dragojević, 6. Dijalog povjesničara/istoričara: HIP odbio<br />
ugostiti srpske [srbijanske] povjesničare, Novi list, Rijeka,<br />
6. listopada 2001., 9 [o 6. skupu].<br />
- Ž. K[rušelj], Počeo 6. Dijalog povjesničara/istoričara, Večernji<br />
list, Zagreb, 6. listopada 2001., 4 [o 6. skupu].<br />
- I. Frlan, Povijest osloboditi politike. Završio znanstveni<br />
skup hrvatskih i srpskih [srbijanskih] povjesničara, Novi list,<br />
Rijeka, 8. listopada 2001., 5 [o 6. skupu].<br />
- Ž. Krušelj, Povjesničari su ledolomci u normali<strong>za</strong>ciji odnosa,<br />
Večernji list, Zagreb, 8. listopada 2001., 8 [o 6. skupu].<br />
- T. Lakić, Iz školskih udžbenika treba ukloniti pamflete,<br />
Jutarnji list, Zagreb, 8. listopada 2001., 9 [o 6. skupu].<br />
- A. Radak, Stjepan Mesić na skupu Hrvatsko-srpski [srbijanski]<br />
dijalog povjesničara: Još je na djelu revizija<br />
povijesti, Slobodna Dalmacija, Split, 8. listopada 2001., 4<br />
[o 6. skupu].<br />
- Miroslava Rožanković, Proteklih 10 godina politika je bezočno<br />
manipulirala poviješću, Vjesnik, Zagreb, 8. listopada<br />
2001., 4 [o 6. skupu].<br />
- Branko Vukšić, Glavom kroz ekran: Još jedna Stankovićeva<br />
[Aleksandar S.] <strong>za</strong>bluda, Vjesnik, 8. listopada 2001.,<br />
28 [o 6. skupu].
170<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
- S. Vejnović, [Vladimir] Šeks: [H.-G.] Fleck <strong>za</strong>bada nos u<br />
stvari koje ga se ne tiču. Hrvatska demokratska <strong>za</strong>jednica<br />
reagira na govor voditelja Zaklade F. Naumann, Novi list,<br />
Rijeka, 9. listopada 2001., 8 [o 6. skupu].<br />
- Nenad Jovanović, 6. susret hrvatskih i srpskih [srbijanskih]<br />
istoričara [povjesničara] u organi<strong>za</strong>ciji Zaklade F. Naumann,<br />
Novosti, Beograd, 12. oktobra [listopada] 2001., 12 [o 6.<br />
skupu].<br />
- R. Dragojević, Zapad će se suprotstaviti suđenju parti<strong>za</strong>nima<br />
(razgovor s povjesničarom I. Graovcem, Zagreb,<br />
Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest), Novi list, Rijeka, 12. listopada<br />
2001., 7 [o 1.-6. skupu].<br />
- Ž. Krušelj, Jugoslavenstvo bez prošlosti i budućnosti.<br />
Hrvatski i srbijanski povjesničari o razlozima propasti jugoslavenstva<br />
kao posebnog identiteta, Večernji list, Zagreb,<br />
15. listopada 2001., 16-17 [o 6. skupu]:<br />
[Potaknuto] je i pitanje neuspjeha jugoslavenskog koncepta...,<br />
[odnosno pitanje jugoslavenstva kao posebnog identiteta], koji je<br />
trebao osigurati dugoročnu opstojnost... [jugoslavenske] <strong>za</strong>jednice.<br />
Indikativno je da... nije bilo bitnijih razlika u ocjeni neuspjeha<br />
tog eksperimenta, što samo potvrđuje tezu da danas više<br />
ni u Hrvatskoj ni u Srbiji nema važnije političke snage koja bi se<br />
<strong>za</strong>nosila oživljavanjem takve integralističke ideologije.<br />
- R. Dragojević, Hrvatska podsjeća na Weimarsku Republiku<br />
iako nema svog [Adolfa] Hitlera (razgovor s H.-G.<br />
Fleckom, voditeljem ureda Zaklade F. Naumann, o lošem<br />
stanju političke kulture u Hrvatskoj), Novi list, Rijeka, 19.<br />
listopada 2001., 9 [o 6. skupu].<br />
- Ivan Biondić, Riječ je o reviziji hrvatske nacionalne povjesnice,<br />
Vjesnik, rubrika Stajališta, Zagreb, 5. studenoga 2001.,<br />
13 [o 6. skupu te knjigama/zbornicima radova 1 i 2]:
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 171<br />
[Dijalog povjesničara/istoričara] posve [je] u funkciji ostvarivanja<br />
manje-više otvorenih političkih ciljeva. Naime, riječ je o posvemašnjoj<br />
reviziji hrvatske nacionalne povjesnice i njenu uspostavljanju<br />
kao odsječka ili privjeska regionalne balkanske povjesnice...<br />
Polazeći od ideologije otvorenog društva... [i] teorije ekvidistance...<br />
[pritom se potire] razlika između ekspanzionističkoga<br />
velikosrpskog i obrambenih nacionali<strong>za</strong>ma nesrpskih naroda... Na<br />
taj se način samo dodatno podupiru temelji ideologiji Zapada o<br />
podjednakoj krivnji <strong>za</strong> raspad Jugoslavije i rata na ovim prostorima...<br />
Nova je elita, odnosno politika novog smjera... ponovno<br />
na potezu, pri čemu projekt dogovorne povjesnice (čije je načelo<br />
svi su svima krivi i svi se svima trebaju ispričati) treba samo<br />
olakšati i obnoviti treći put poznatu nam priču iz početka...<br />
[Stoga], kao trajna opomena, ostaje poznata engleska poslovica:<br />
“Ako ne znate kamo idete, može vam se dogoditi da dođete<br />
negdje drugdje”. I to je to!<br />
- B. O. I., Susret hrvatskih i srbijanskih povjesničara, Glas<br />
Istre, Pula, 20. rujna 2002., 5 [o 1.-7. skupu].<br />
- G. Đogić, Protiv berze istorijskom [trgovanja povijesnom]<br />
građom, Glas, Beograd, 21. septembra [rujna] 2002., 8 [o<br />
7. skupu]:<br />
[Dijalog povjesničara/istoričara] ima izuzetan značaj [iznimno<br />
značenje] pošto se ne radi o okupljanju i ćaskanju istomišljenika...,<br />
[a u njegovu radu sudjeluju] i oni koji bi se u proteklih deset<br />
godina viđali bez posredovanja, ali i oni koji [bez toga] sami<br />
sigurno ne bi popili ni kafu [kavu].<br />
- I. Nikolić, Politički upotrebljavana nauka [znanost], Danas,<br />
Beograd, 21.-22. septembra [rujna] 2002., 5 [o 1.-7.<br />
skupu te knjigama/zbornicima radova 5 i 6].<br />
- Ž. Krušelj, Dijalog hrvatskih i srpskih [srbijanskih] povjesničara<br />
obnovio polemike o razlozima raspada Jugoslavije,<br />
Večernji list, Zagreb, 28. rujna 2002., 54 [o 7. skupu].
172<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
- R. Dragojević, Politika nije feminizirana (razgovor s A.<br />
Feldman, savjetnicom ministra vanjskih poslova <strong>za</strong> ljudska<br />
prava i civilno društvo), Zaposlena. Časopis <strong>za</strong> uspješnu<br />
ženu, br. 84, Zagreb, siječanj 2003., 39 [o 1.-7. skupu]:<br />
A. Feldman: Ideja je [Dijaloga povjesničara/istoričara] bila da se<br />
pozovu ljudi s različitim uvjerenjima i da se u raspravi dođe do<br />
određenih <strong>za</strong>ključaka. Brzo se poka<strong>za</strong>lo da nije problem u tome<br />
jesmo li mi Hrvati ili Srbi [Srbijanci] nego... kakav je tko povjesničar<br />
i s kakvim se tko preduvjerenjem i političkim ideologijama<br />
upustio u promišljanje problema. Veliki napredak je načinjen<br />
posebno u dijelu u kojemu se razgovaralo o žrtvama Drugoga<br />
svjetskog rata, gdje su se kolege s obje strane dogovorili oko<br />
metodologije i načina <strong>istraživanja</strong>... [te] prezentirali gotovo<br />
istovjetne rezultate.<br />
- Ivica Marijačić, Zadarski povjesničari odbili njemačku ponudu<br />
da organiziraju dijalog sa srpskim [srbijanskim] povjesničarima<br />
u Zadru. Zadarski povjesničari ne prihvaćaju organi<strong>za</strong>ciju<br />
Dijaloga hrvatskih i srpskih [srbijanskih] povjesničara<br />
u Zadru - odlučit će rektor [Damir] Magaš!, Hrvatski<br />
narodni list, br. 19, Zadar, 14. ožujka 2003., 1-2 [o 1.-7.<br />
skupu te pripremama 8. skupa].<br />
- Arijana Baraba, Zadarski povjesničari odbili sudjelovati na<br />
skupu hrvatskih i srpskih [srbijanskih] povjesničara u Piniji,<br />
odnosno Zadarski povjesničari ogradili se od skupa u Piniji?<br />
Je li skup Hrvatsko-srpski [srbijanski] dijalog povjesničara<br />
ovog vikenda u Zadru – politički ili znanstveni?, Zadarski<br />
list, Zadar, 25. rujna 2003., 1 (1. naslov) i 6 (2. naslov) [o<br />
8. skupu].<br />
- A. Baraba, Zadarski povjesničari ogradili se od Hrvatskosrpskoga<br />
[srbijanskoga] dijaloga. Je li skup Hrvatsko-srpski<br />
[srbijanski] dijalog povjesničara ovog vikenda u Zadru –<br />
politički ili znanstveni?, Novi list, Rijeka, 25. rujna 2003., 7<br />
[o 8. skupu].
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 173<br />
- R. Bogeljić, “Odbili smo organi<strong>za</strong>ciju, ali ne zbog predavača”.<br />
Odsjek <strong>za</strong> povijest nije prihvatio domaćinstvo<br />
znanstvenom skupu zbog politike, Večernji list, Zagreb, 26.<br />
rujna 2003., 16 [o 8. skupu].<br />
- M[ia] V[eršić], Hrvatsko-srpski [srbijanski] dijalog povjesničara,<br />
Vjesnik, Zagreb, 26. rujna 2003., 6 [o 8. skupu].<br />
- R. B., Dijalog hrvatskih i srbijanskih povjesničara, Večernji<br />
list, Zagreb, 27. rujna 2003., 5 [o 8. skupu].<br />
- M. Veršić, “Jugoslavija se dvaput obnavljala iz nužde”. 8.<br />
Dijalog povjesničara iz Hrvatske i SiCG, Vjesnik, Zagreb,<br />
27. rujna 2003., 7 [o 8. skupu].<br />
- Mario Vuksan, Dijalog povjesničara o raspadu Jugoslavije,<br />
Jutarnji list, Zagreb, 27. rujna 2003., 6 [o 8. skupu].<br />
- Siniša Klarica, U organi<strong>za</strong>ciji njemačke Zakade F. Naumann<br />
u Hotelu Pinija u Petrčanima <strong>za</strong>počeo 8. Dijalog povjesničara/istoričara<br />
iz Hrvatske i SiCG, Zadarski list, Zadar,<br />
27. i 28. rujna 2003., 5 [o 8. skupu].<br />
- R. B., Povjesničari o ratnim gubicima, Večernji list, Zagreb,<br />
28. rujna 2003., 2 [o 8. skupu].<br />
- Orlanda Obad, Srbi [Srbijanci] su 90-ih [godina 20. st.]<br />
širokim konsenzusom podržali rat (razgovor s Latinkom Perović,<br />
nekadašnjom sekretaricom Centralnog komiteta Save<strong>za</strong><br />
komunista Srbije, smijenjenom zbog liberalizma),<br />
Jutarnji list, Zagreb, 29. rujna 2003., 8 [o 8. skupu].<br />
- O. Obad, Srbi [Srbijanci] su 90-ih [godina 20. st.] širokim<br />
konsenzusom podržali rat (razgovor s L. Perović...), Slobodna<br />
Dalmacija, Split, 30. rujna 2003., 8 [o 8. skupu]:<br />
Kako ste... doživjeli stav Filozofskog fakulteta u Zadru da je <strong>za</strong><br />
dijalog povjesničara prerano?
174<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
L. Perović: Ne mogu komentirati ničije motive ni razloge. Ovo je<br />
bio koristan akademski skup... [Mogu, u tom sklopu, samo dodati<br />
kako] su se... desetljećima..., [primjerice], očekivale [ne samo]<br />
isprike..., [poput nedavnih] predsjednika [RH]... <strong>za</strong> genocid nad<br />
Srbima u Drugome svjetskom ratu... i SiCG... <strong>za</strong> zločine koji su<br />
počinjeni u posljednjim ratovima..., [nego] i utvrđivanje činjenica<br />
da bi se onemogućila manipulacija žrtvama. Ako se... činjenice<br />
primaju sa skepsom ili ih se ignorira, znači da još postoje snage<br />
kojima odgovara stanje latentnog rata.<br />
- I. Banac, Vrijeme je <strong>za</strong> ukop, Feral Tribune, Split, 3. rujna<br />
2004., 11 [o svima dosad održanima skupovima te tiskanima<br />
knjigama/zbornicima radova]:<br />
Ne bih se složio s... [te<strong>za</strong>ma] da “naši liberali..., malobrojni, nervozni<br />
i površni, ozbiljna <strong>istraživanja</strong> prošlosti smatraju gubitkom<br />
vremena...” [Duško Čizmić-Marović u Slobodnoj Dalmaciji, Split,<br />
26. kolovo<strong>za</strong> 2004. godine]. Liberali su sigurno malobrojni, možda<br />
i nervozni i površni, ali su upravo oni, preko ni<strong>za</strong> inicijativa... -<br />
primjerice FNST-a: Dijalog povjesničara/istoričara... - doka<strong>za</strong>li da<br />
su rijetka idejna tendencija koja se ozbiljno bavi osjetljivima i<br />
kontroverznim povijesnim pitanjima. Njihovi proizvodi sigurno<br />
nisu tako tržišni kao, [primjerice], nova hrvatska pro<strong>za</strong>, ali su <strong>za</strong>cijelo<br />
dugoročno važniji <strong>za</strong> razumijevanje aktualne krize hrvatskoga<br />
političkog identiteta... Možda je..., [stoga], problem u<br />
sadašnjem stanju našeg društva..., [a ne] u liberalima... [ili] u<br />
površnim povjesničarima.<br />
Istodobno, s razvojem Dijaloga povjesničara/istoričara, <strong>za</strong>grebački<br />
je FNSt, u <strong>za</strong>jednici sa sarajevskim FNST-om, organizirao<br />
i susrete bosanskohercegovačkih historičara/povjesničara/istoričara<br />
– Bošnjaka, Hrvata i Srba – iz RBiH, s<br />
tendencijom ostvarivanja njihova unutarnjeg dijaloga i kasnijeg<br />
dijaloga sa povjesničarima iz susjednih zemalja, prije<br />
svega RH te SRJ, sada SiCG: prvi je takav skup u RBiH<br />
održan u Republici Srpskoj (Banja Luka) u svibnju 2003.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 175<br />
godine, a drugi i treći u Federaciji BiH (Mostar te Neum) u<br />
listopadu 2003. te rujnu 2004. godine. 31<br />
Time je FNSt<br />
preuzeo inicijativu organiziranja još jednoga znanstvenog<br />
dijaloga povjesničara<br />
No, <strong>za</strong>što je baš Zaklada F. Naumann, kao organi<strong>za</strong>cija <strong>za</strong><br />
političko obrazovanje (civic education), preuzela i tu inicijativu<br />
iako nije organi<strong>za</strong>cija koja podupire znanstvena<br />
<strong>istraživanja</strong>? Odgovor je sljedeći:<br />
Sa stajališta FNST-a ophođenje nekog društva s vlastitom prošlošću<br />
sa susjednim narodima bez predrasuda nužan je preduvjet<br />
razvoja demokratskog društva. Naime, društvo u kojemu egzistiraju<br />
mržnja i predrasudni stereotipi spram susjeda, a koji se<br />
prenose s generacije na generaciju, te u kojemu traje netoleratni<br />
oblik crno-bijeloga razmišljanja, svojstven totalitarnim sustavima,<br />
ne može se razvijati i ne može postati demokratsko društvo usmjereno<br />
ka slobodi i toleranciji. Ono će <strong>za</strong>ostajati zbog svojih<br />
predstava o neprijatelju i načina razmišljanja naslijeđenog iz prošlosti...<br />
A predstava o prošlosti o kojoj se, na temelju povijesnih činjenica,<br />
a ne mitova i povijesnih laži, kontroverzno raspravlja od presud-<br />
31 Dosad je tiskana samo jedna knjiga sa tih skupova: Historiografija u BiH<br />
od 1990. do 2003. godine, urednici Adnan Huskić i Husnija Kamberović,<br />
zbornik radova sa naučnog [znanstvenog] skupa održanog u Mostaru 24.-<br />
26. listopada 2003. godine, Sarajevo, FNSt, 2003.:<br />
H. Kamberović, Glas <strong>za</strong> bosanskohercegovačku historiografiju, 5-9, Ilijas<br />
Hadžibegović, Historijski časopisi u BiH od 1995. do 2000. godine, 11-22,<br />
Tomislav Išek, Historiografija u BiH od 1990. do 2003. godine. Period<br />
[razdoblje] između dva rata (1918.-1941.), 23-31, Vera Katz, Historiografija<br />
u BiH o vremenu poslije Drugoga svjetskog rata, 33-42, Budimir<br />
Miličić, [H]istoriografska proučenost tematike – agrarni odnosi u BiH<br />
1945.-1956. godine, 43-48, i Seka Brkljača, Historiografska literatura o<br />
BiH u Drugome svjetskom ratu objavljena u posljednjih dvadesetak godina,<br />
49-62, uz bibliografiju o tome, 63-85, kao i jednu diskusiju/jedan<br />
nenaslovljeni prilog (Senija Milišić), 87-97.
176<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
nog je značenja <strong>za</strong> obrazovanje i razvoj novih, mladih generacija.<br />
Stoga FNSt ne želi samo pripomoći znanstveni dijalog... nego želi<br />
i nastoji da povijesna znanstvena saznanja dopru i do svakoga<br />
prosječnog građanina....<br />
FNSt, usto, kao njemačka ustanova..., izloženi pristup <strong>za</strong>sniva i na<br />
svijesti o velikoj njemačkoj odgovornosti baš <strong>za</strong> negativne strane<br />
europske povijesti u 20. stoljeću. Stoga je sastavni dio političke<br />
kulture demokratske Njemačke... otvoreni i (samo)kritički odnos<br />
spram prošlosti, koji podupire i u drugih. 32<br />
Usto, gotovo istodobno (ako ne i ranije) s razvojem Dijaloga<br />
povjesničara/istoričara organizirani su još i slični, moguće<br />
čak i značajniji inicijative i projekti u kojima su, naravno,<br />
sudjelovali i pojedini sudionici dosadašnjih Dijaloga pov-<br />
jesničara/istoričara,<br />
33<br />
a koji se odnose i na cjelokupno pod-<br />
ručje bivše druge/socijalističke Jugoslavije, pa i Jugoistočne<br />
Europe, a poneki i na pitanja te odnose među pojedinim<br />
državama s tog područja sa svojim susjedima, primjerice i u<br />
32 H.-G. Fleck, Bosanski trijalog historičara/istoričara/povjesničara, pozdravni/uvodni<br />
govor na 1. skupu povjesničara iz RBiH, Banja Luka, 17.<br />
svibnja 2003. godine.<br />
33 U sklopu obilježavanja 30. obljetnice Interuniverzitetskog centra (IUC)<br />
u Dubrovniku, RH, u početku je travnja 2002. održana, primjerice, i konferencija<br />
pod nazivom Aktualna regionalna suradnja u širemu međunarodnom<br />
kontekstu i regionalna agenda <strong>za</strong> pomirenje. I. Banac, tadašnji generalni<br />
direktor IUC-a tim je povodom, među ostalim, izjavio:<br />
Na tome će raditi čitav niz sveučilišnih centara – iz Zagreba, Sarajeva,<br />
Bukurešta, Ljubljane, Maribora, te Podgorice, Sofije i Beograda...<br />
To su mali koraci k stvaranju normalnog prostora <strong>za</strong> dijalog<br />
i suradnju pa i <strong>za</strong> to da, ako se treba sukobiti, da to bude<br />
argumentima, a ne oružjem (prema Anton Hauswitschka, I.<br />
Banac: “Dijalog s istočnim susjedima ne može se <strong>za</strong>obići”, razgovor<br />
s novim generalnim direktorom IUC-a, Vjesnik, Zagreb, 5.<br />
travnja 2002., 4).
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 177<br />
obliku pravnoznanstvene Povijesne komisije RH i RS. 34 No,<br />
zbog njihove brojnosti, ovdje ih nije moguće ni nabrojiti.<br />
Prava je šteta, međutim, što su mnogi od njih bili kratkotrajni<br />
i okončani bez vidljivijih tragova, primjerice u obliku<br />
knjiga/zbornika radova. 35<br />
Ipak, mnogi su, naravno druga-<br />
čije <strong>za</strong>mišljeni od spomenutih, i<strong>za</strong>zivali veću medijsku pozornost<br />
negoli Dijalog povjesničara/istoričara, moguće<br />
stoga što u većini nisu bili znanstvene nego estradne,<br />
kulturne, gospodarske, sportske, umjetničke, pa i političke<br />
naravi. Potonja se u dva slučaja odrazila i na Dijalog povjesničara/istoričara:<br />
prvi put u listopadu 2001. kada je HIP<br />
odbio ustupiti svoju Zlatnu dvoranu <strong>za</strong> održavanje svečane<br />
34 Supredsjednici su te Povijesne komisije od travnja 2005. povjesničari<br />
Dušan Bilandžić, sa hrvatske, i Janko Prunk, sa slovenske strane. Nastala je<br />
inicijativom slovenske strane potkraj 2004., koju je, potom, u veljači<br />
2005. prihvatila i hrvatska strana. Ona će, inače, razmatrati povijesne činjenice,<br />
pa i konflikte, uključivo i one oko graničnih pitanja između RH i<br />
RS (usp. M. Rožanković, Granica se možemo dotaknuti samo kroz povijesni<br />
pregled, Vjesnik, Zagreb, 11. travnja 2005. godine).<br />
35 Iznimku, primjerice, predstavljaju knjige Improvement of Balkan History<br />
Textbooks. Project Reports (Textbooks in the Balkans) [Poboljšanje/razvoj<br />
povijesnih udžbenika Balkana. Projektni izvještaji o udžbenicima], zbornik<br />
radova sa međunarodnoga skupa održanog u prosincu 2001. u Carigradu,<br />
Republika Turska, a u organi<strong>za</strong>ciji The economic and social History foundation<br />
of Turkey [Ekonomska i socijalna Povijesna <strong>za</strong>klada Turske] (Tarih<br />
Vakfi), Istanbul, 2003., Hrvatsko-mađarski odnosi 1102.-1918. godine,<br />
glavni urednik Milan Kruhek, zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog<br />
skupa održanog potkraj 2002. u Zagrebu, RH, a u organi<strong>za</strong>ciji HIP-a i<br />
Instituta <strong>za</strong> povijest Mađarske akademije znanosti, Zagreb, HIP, 2004., te<br />
Suočavanje s prošlošću: Postkonfliktne strategije <strong>za</strong> istinu i pomirenje u<br />
regionu bivše [druge] Jugoslavije, zbornik radova s međunarodne konferencije<br />
održane 1.-2. listopada 2004. u Beogradu, SiCG, a u organi<strong>za</strong>ciji<br />
Fonda <strong>za</strong> humanitarno pravo, Beograd, i u suradnji sa Savjetom Europe<br />
(Council of Europe/Conseil de l'Europe) (u tisku).
178<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
sjednice 6. skupa te je ona, uz sudjelovanje i S. Mesića,<br />
predsjednika RH, te prisustvo brojnih veleposlanika, novinara,<br />
javnih, sveučilišnih i znanstvenih radnika te predstavnika<br />
HAZU, Zagrebačkog sveučilišta, fakulteta, znanstvenih<br />
instituta i <strong>za</strong>voda, kao i hrvatskih političkih stranaka, održana<br />
7. listopada u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu; a<br />
drugi put u rujnu 2003. kada su Odsjek <strong>za</strong> povijest FF-a,<br />
odnosno rektor Zadarskog sveučilišta odbili ustupiti svoju<br />
dvoranu <strong>za</strong> održavanje svečane sjednice 8. skupa. Unatoč<br />
tome poneki primjeri potvrđuju i svojevrsnu ne samo političku<br />
<strong>za</strong>interesiranost <strong>za</strong> Dijalog povjesničara/istoričara:<br />
tako je, primjerice, sudionike 5. skupa, održanog u ožujku<br />
2001. u Herceg Novome, primio don Branko Sbutega u<br />
svojim prostorijama u Kotoru, a pozdravne su govore na<br />
skupovima održali i S. Mesić, predsjednik RH, na 6. skupu u<br />
listopadu 2001. u Zagrebu, što je već spomenuto, te<br />
Dragoljub Mićunović, preds[j]ednik V[ij]eća građana SRJ,<br />
na 7. skupu u rujnu 2002. u Beogradu. Sudionici su potonjeg<br />
skupa, usto, bili pozvani i u beogradski Institut <strong>za</strong><br />
noviju [h]istoriju Srbije, koji je, potom, otpočeo i znanstvenu<br />
suradnju s <strong>za</strong>grebačkim HIP-om, koja se <strong>za</strong> sada prije<br />
svega ostvaruje putem obostranih razmjena časopisa i<br />
knjiga te međusobnih komuniciranja i posjeta znanstvenika.<br />
U međuvremenu je između RH te SiCG potpisan i protokol<br />
o znanstvenoj, kulturnoj te sličnoj suradnji, no ostvarenje<br />
je dogovorenih razina suradnje još na samome početku,<br />
dakle bez vidljivijih rezultata.<br />
Sve u svemu Dijalog povjesničara/istoričara nastao je mimo<br />
politike i nastavlja se bez njena utjecaja, iako teži, u znanstvenom<br />
pogledu, <strong>za</strong>dobiti i oblik službenog komuniciranja<br />
<strong>za</strong>interesiranih strana. Za sada se, pak, održao i dalje će se<br />
razvijati <strong>za</strong>hvaljujući FNST-u, organi<strong>za</strong>toru i financijeru tog
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 179<br />
projekta, koji je, bez ikakvih sugestija ili pritisaka mimo<br />
znanosti, njegovim sudionicima prepustio izbore znanstvenika<br />
koji sudjeluju na skupovima i sadržaja koji se na njima<br />
obrađuju. Pritom se, na poseban način, uključio i u tako<br />
često naglašavan međunarodni i unutarnji projekt pomirenja<br />
(iako nije riječ o pomirenju nego o obnavljanju povjerenja<br />
<strong>za</strong>interesiranih strana), ali isključivo sa svrhom razvoja<br />
znanstvene svijesti o društvu te širenja povijesnih i drugih<br />
znanja koja pripomažu unutarnjemu pomirenju i pomirenju<br />
s drugima. Nije, dakle, riječ o političkom pomirenju nego o<br />
pomirenju s vlastitom prošlošću i/ili vlastitim prošlostima.<br />
Zahvaljujući tome skupovi, kao i knjige/zbornici radova<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara poka<strong>za</strong>li su, stoga, da “u<br />
RH i” SRJ, sada SiCG, prije svega “Srbiji, postoje povjesničari<br />
koji historiju shvaćaju kao znanost, a ne kao politiku,”<br />
36 te koji neće da ona i nadalje bude mogući “inspi-<br />
rator nacionalnih sukobljavanja.” 37<br />
Sažetak<br />
Točnije, poka<strong>za</strong>li su da<br />
pojedini povjesničari u obje zemlje izražavaju spremnost <strong>za</strong><br />
dijalog, koji je, prema odnosu spram znanosti, a u otklonu<br />
od politike, ponekad i lakši s drugom negoli sa vlastitom<br />
stranom.<br />
U organi<strong>za</strong>ciji je njemačke Zaklade Friedrich Naumann/F. Naumann<br />
Stiftung. Die Stiftung für liberale Politik (FNSt) u šest godina (1998.-<br />
2003.) održano osam međunarodnih znanstvenih skupova Dijaloga<br />
povjesničara/istoričara, a u pet godina (2000.-2004.) tiskano osam<br />
knjiga/zbornika radova s tih skupova: Dijalog povjesničara/istoričara,<br />
priredili Hans-Georg Fleck i <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, 1-8, Zagreb, FNSt, 2000.<br />
36 N. Budak, prema: A. Latinović, n.dj., 7.<br />
37 Ž. Krušelj, Nijemci izmiruju Hrvate i Srbe..., n.dj., 20.
180<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
(knj. 1 i 2), 2001. (knj. 3 i 4), 2002. (knj. 5 i 6), 2003. (knj. 7) i 2004.<br />
(knj. 8). Početno su se skupovi održavali u Mađarskoj (1998.-2000.), a<br />
potom (2001.-2003.) naizmjenično u Saveznoj Republici Jugoslaviji<br />
(SRJ), sada Srbiji i Crnoj Gori (SiCG), i Republici Hrvatskoj (RH). Na<br />
skupovima nisu sudjelovali samo povjesničari iz tih zemalja nego i oni<br />
iz Njemačke, Amerike, Austrije, Mađarske i Poljske. A na njima nisu<br />
sudjelovali čak ni samo povjesničari nego i pojedini demografi, ekonomisti,<br />
filozofi, politolozi, pravnici, sociolozi te viktimolozi, matematičari<br />
i statističari, arhivisti, inženjeri, javni djelatnici, knjižničari, muzealci,<br />
novinari, političari, predstavnici nevladinih udruga, publicisti, studenti<br />
te svećenici, a, naravno, i predstavnici FNSt-a, kao i voditelji radionica.<br />
Sve u svemu, na osam je do sada održanih skupova sudjelovalo 112<br />
sudionika iz sedam zemalja: 64 doktora znanosti u više nastavnih i/ili<br />
znanstvenih zvanja, 27 magistra znanosti, odnosno M.A., M.Phil., 14<br />
profesora, tri akademika te po jedan dipl. politolog, pravnik i inženjer<br />
te student, koji su radili ili rade ponajviše na fakultetima (45) te u<br />
znanstvenim institutima i/ili <strong>za</strong>vodima (40, odnosno 38+2), a potom,<br />
preostali (27) u redoslijedu prema brojnosti, i u ministarstvima, skupštinama,<br />
vladama..., FNSt-u, nevladinim udrugama te centrima i institutima,<br />
muzejima, izdavačkim/novinskim kućama, arhivima te akademiji,<br />
knjižnici, osnovnoj školi i spomen području. Za manji je broj<br />
sudionika, pak, nepoznato mjesto rada ili im ono nije strogo određeno,<br />
a među njima ima i ne<strong>za</strong>poslenih ili umirovljenih osoba.<br />
Na skupovima se, osim prvome kojemu je bio određen i radni naslov<br />
(Državotvorne ideje i nacionalnointegralističke ideologije u Hrvata i<br />
Srba/Srbijanaca), rad odvijao na tematskima plenarnim sjednicama i u<br />
tematskim radionicama. Plenarne su sjednice bile posvećene sljedećim<br />
temama: načelnim temama, teorijsko-metodološkima pitanjima i problemima<br />
te novima metodološkim pristupima u povijesnim istraživanjima,<br />
raspadu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i problematici<br />
revizije udžbenika povijesti, dok su radionice bile posvećene<br />
sljedećim temama, a pod nazivima: Nacionalni identitet Hrvata i Srba,<br />
Položaj Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj, Katolička i Srpska pravoslavna<br />
crkva u Hrvatskoj i Srbiji u 19. i 20. st., Elite i moderni<strong>za</strong>cija,<br />
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) – hrvatski i srpski [srbijanski]<br />
pogled na kraju 20. st., odnosno Demokracija, republikani<strong>za</strong>m, nacionali<strong>za</strong>m:<br />
utjecaj modernih ideologija na Kraljevinu SHS/Jugoslaviju,<br />
Manjine u Kraljevini Jugoslaviji, tijekom Drugoga svjetskog rata [u
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 181<br />
nas] i poslije, Socijalistička [druga] Jugoslavija od 1945. do 1990.<br />
godine i Ljudski gubici Hrvatske i Srbije u 20. stoljeću.<br />
Brojnost i sadržajna raznolikost radionica te plenarnih izlaganja/izjava i<br />
saopćenja, kao i množina sudionika skupova daje <strong>za</strong> pravo da se dosad<br />
održanih osam skupova Dijaloga povjesničara/istoričara mogu smatrati<br />
i svojevrsnim hrvatsko-srpskim/srbijanskim povijesnim kongresom. Pritom<br />
je važno naglasiti da je Dijalog povjesničara/istoričara nastao mimo<br />
politike i nastavlja se bez njena utjecaja, iako teži, u znanstvenom<br />
pogledu, <strong>za</strong>dobiti i oblik službenog komuniciranja <strong>za</strong>interesiranih strana,<br />
a u sklopu često naglašavanoga međunarodnog i unutarnjeg projekta<br />
pomirenja (iako nije riječ o pomirenju nego o obnavljanju povjerenja<br />
<strong>za</strong>interesiranih strana), ali isključivo sa svrhom razvoja znanstvene<br />
svijesti o društvu te širenja povijesnih i drugih znanja koja<br />
pripomažu unutarnjemu pomirenju i pomirenju s drugima. Nije, dakle,<br />
riječ o političkom pomirenju nego o pomirenju s vlastitom prošlošću<br />
i/ili vlastitim prošlostima.<br />
Zahvaljujući tome skupovi, kao i knjige/zbornici radova Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
poka<strong>za</strong>li su, stoga, da u Hrvatskoj i Srbiji, postoje<br />
povjesničari koji mogu, mimo politike, znanstveno raspravljati. Točnije,<br />
poka<strong>za</strong>li su da pojedini povjesničari u obje zemlje izražavaju spremnost<br />
<strong>za</strong> dijalog, koji je, prema odnosu spram znanosti, a u otklonu od<br />
politike, ponekad i lakši s drugom negoli sa vlastitom stranom.<br />
Sumarry<br />
The German Friedrich Naumann Foundation/F. Naumann Stiftung. Die<br />
Stiftung für liberale Politik (FNSt) organized eight international scientific<br />
conferences titled Dialogue of Croatian and Serbian Historians<br />
over a period of six years (1998-2003). In five years (2000-2004),<br />
eight conference publications were issued under the same title: Dialogue<br />
of Croatian and Serbian Historians, edited by Hans-Georg Fleck<br />
and <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, Vol. 1-8, Zagreb, FNSt, 2000 (Vol. 1 and 2), 2001<br />
(Vol. 3 and 4), 2002 (Vol. 5 and 6), 2003 (Vol. 7) and 2004 (Vol. 8).<br />
Initially, the conferences were held in Hungary (1998-2000), and then<br />
(2001-2003) alternately in the Federal Republic of Yugoslavia (FRY),<br />
now Serbia and Monte Negro, and in the Republic of Croatia. Conference<br />
participants were not only historians from those countries, but<br />
also from Germany, the USA, Austria, Hungary and Poland. Among
182<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
the participants were not only historians, but also demographers, economists,<br />
philosophers, political scientists, lawyers, sociologists, victimologists,<br />
mathematicians, and statisticians, archivists, engineers, civil<br />
servants, librarians, museologists, journalists, politicians, representatives<br />
of NGOs, publicists, students and priests, and naturally also<br />
representatives of the Friedrich Naumann Foundation, as workshop<br />
moderators. All together, at eight conferences held so far, there were<br />
112 participants from seven different countries: 64 with a Ph.D. in<br />
several different professions, 27 M.Sc., M.A. or M.Phil., 14 university<br />
professors, three members of the Academy, and a graduated political<br />
scientist, lawyer, engineer, and a student. Most of them worked or still<br />
work at different faculties (45 participants), or in scientific institutes<br />
(40, i.e. 38+2 participants), whereas the rest (27 participants) worked<br />
at ministries, councils, government institutions... the Friedrich Naumann<br />
Foundation, NGOs, centres and institutes, museums, publishers’,<br />
archives, as well as at the Academy, a library, elementary school and a<br />
culturally protected area. For a minor number of participants, the place<br />
of their work is unknown or it is not strictly defined, among those<br />
there are unemployed or retired persons.<br />
Except at the first conference under the working title State-building<br />
Ideas and the National-Integrationalist Ideologies of Croats and Serbs,<br />
the work at the subsequent conferences was organized in topic-related<br />
plenary sessions and workshops. The plenary sessions were devoted to<br />
the following topics: principal topics, theoretical and methodology<br />
issues, new methodological approaches to historical research, disintegration<br />
of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia and problems of<br />
history school books revision, whereas the workshops dealt with the<br />
following topics: National Identity of Croats and Serbs, the Status of<br />
Croats in Serbia, and of Serbs in Croatia, the Catholic and Serbian Orthodox<br />
Church in Croatia and Serbia in the 19 th and the 20 th Centuries,<br />
Elites and Moderni<strong>za</strong>tion, the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes<br />
(SHS) – Croatian and Serbian Perspectives at the End of the 20 th<br />
Century, i.e. Democracy, Republicanism, Nationalism: Influence of<br />
Modern Ideologies on the Kingdom of SHS/Yugoslavia, Minorities in<br />
the Kingdom of Yugoslavia during the Second World War and afterwards,<br />
Socialist Yugoslavia [second] Yugoslavia from 1945 to 1990<br />
and Casualties in the 20 th Century Croatia and Serbia.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 183<br />
Large number and various topics of the workshops and plenary sessions,<br />
as well as the large number of conference participants render a<br />
greater meaning to this series of conferences, so that we can rightly<br />
refer to them as a congress of Croatian and Serbian historians. Thereby,<br />
it is important to emphasize that the Dialogue of Croatian and<br />
Serbian Historians was initiated outside of the political sphere, and it is<br />
continued in the same way, although – in scientific sense – it strives to<br />
achieve an official form of dialogue between the interested parties in<br />
the framework of the frequently mentioned international and internal<br />
reconciliation project (although we cannot talk of reconciliation in this<br />
context, but of rebuilding of trust between the stakeholders). The<br />
exclusive aim of the project is to develop a scientific awareness on<br />
society, and to spread historical and other knowledge that can contribute<br />
to internal reconciliation and the reconciliation with others. The<br />
aim, therefore, is not political reconciliation, but reconciliation with<br />
one’s own past and history.<br />
Consequently, both the conferences and conference publications Dialogue<br />
of Croatian and Serbian Historians have shown that both in<br />
Croatia and in Serbia there are historians who are capable of scientific<br />
discourse, without political influence. Or more accurately, they have<br />
shown that there are individual historians in both countries that have<br />
shown to be ready for a dialogue, which in its relation to the science<br />
and its departure from the politics, is sometimes easier with the other<br />
side, than with one’s own side.<br />
Zusammenfassung<br />
In Organisation der deutschen Friedrich Naumann Stiftung (FNSt). Der<br />
Stiftung für liberale Politik fanden in sechs Jahren (1998-2003) acht<br />
internationale Konferenzen unter dem Titel Kroatisch-Serbischer Historikerdialog<br />
statt, und im Laufe von fünf Jahren (2000-2004) wurden<br />
acht Konferenzpublikationen veröffentlicht: Kroatisch-Serbischer Historikerdialog,<br />
Herausgeber: Hans-Georg Fleck und <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, 1-8,<br />
Zagreb, FNSt, 2000 (Bd. 1 und 2), 2001 (Bd. 3 und 4), 2002 (Bd. 5<br />
und 6), 2003 (Bd. 7) und 2004 (Bd. 8). Zu Beginn wurden die<br />
Konferenzen in Ungarn veranstaltet (1998-2000), und später (2001-<br />
2003) abwechselnd in der Bundesrepublik Jugoslawien (SRJ), jetzt<br />
Serbien und Monte Negro (SiCG), und in der Republik Kroatien. An
184<br />
Osam Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
den Konferenzen haben nicht nur Historiker aus diesen Ländern<br />
teilgenommen, sondern auch jene aus Deutschland, den Vereinigten<br />
Staaten, Österreich, Ungarn und Polen. Der Teilnehmerkreis beschränkte<br />
sich nicht nur auf Historiker, sondern es umfasste auch<br />
Demographen, Volkswirtschaftler, Philosophen, Politikwissenschaftler,<br />
Juristen, Soziologen sowie Viktimologen, Mathematiker, Statistiker,<br />
Ingenieure, Personen aus dem öffentlichen Leben, Bibliothekare, Museologen,<br />
Journalisten, Vertreter von Nichtregierungsorganisationen,<br />
Publizisten, Studenten und Priester, aber natürlich auch Vertreter der<br />
Friedrich Naumann Stiftung als Workshopmoderatoren. Im Großen und<br />
Ganzen haben an den acht bisher organisierten Konferenzen 112<br />
Teilnehmer aus sieben Ländern teilgenommen: 64 mit dem Doktortitel<br />
im Bereich der unterschiedlichen Wissenschaften, 27 Magister der<br />
Wissenschaften, bzw. M.A., M.Phil., 14 Professoren, drei Akademiemitglieder<br />
und je ein Diplompolitikwissenschaftler, Jurist, Ingenieur<br />
und Student. Die meisten arbeiteten oder arbeiten an Fakultäten (45),<br />
an wissenschaftlichen Instituten (40, bzw. 38+2), und die restlichen<br />
27 Teilnehmer in Ministerien, Räten, Regierungsstellen..., in der FNSt,<br />
Nichtregierungsorganisationen, Zentren und Instituten, Museen, Verlags-<br />
und Pressehäusern, Archiven, an der Akademie, in der Bibliothek,<br />
Grundschule und im denkmalgeschützten Gebiet. Für eine kleinere<br />
An<strong>za</strong>hl der Teilnehmer ist der Arbeitsplatz unbekannt oder nicht strikt<br />
definiert, unter denen gibt es auch Arbeitslose oder Rentner.<br />
Außer an der ersten Konferenz unter dem Titel (Staatsbildende Ideen<br />
und national-integrationistische Ideologien bei Kroaten und Serben)<br />
wurde die Arbeit an anderen Konferenzen in thematische Plenarsitzungen<br />
und Workshops eingeteilt. Die Plenarsitzungen befassten<br />
sich mit folgenden Themen: grundsätzlichen Themen, theoretischen<br />
und methodologischen Fragen und Problemen und mit neuen Zugangsmethoden<br />
in der Geschichtsforschung, mit dem Zerfall der<br />
Sozialistischen Föderativen Republik Jugoslawien und den Problemen<br />
der Überarbeitung von Geschichtslehrbüchern, während die Workshops<br />
in folgende Themen eingeteilt wurden: Nationale Identität der<br />
Kroaten und Serben, Die Lage der Kroaten in Serbien und der Serben<br />
in Kroatien, Katholische und Serbische Orthodoxe Kirche in Kroatien<br />
und Serbien im 19. und 20. Jh., Eliten und Modernisierung, Königreich<br />
der Serben, Kroaten und Slowenen (SHS) – kroatische und serbische<br />
Perspektive am Ende des 20. Jh., bzw. Demokratie, Republikanismus,<br />
Nationalismus: Einfluss von modernen Ideologien auf das Königreich
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 185<br />
SHS/Jugoslawien, Minderheiten im Königreich Jugoslawien während<br />
des Zweiten Weltkriegs und danach, Sozialistisches [zweites] Jugoslawien<br />
vom 1945 bis 1990 und Menschliche Verluste in Kroatien und<br />
Serbien im 20. Jahrhundert.<br />
Die An<strong>za</strong>hl und die inhaltliche Vielfalt der Workshops sowie der Plenarvorträgen<br />
und Mitteilungen wie auch die große An<strong>za</strong>hl der Konferenzteilnehmer<br />
berechtigt die Ansicht, dass die Reihe von bisher<br />
veranstalteten acht Konferenzen des Kroatisch-Serbischen Historikerdialogs<br />
als eine Art des kroatisch-serbischen historischen Kongresses<br />
aufgefasst werden kann. Dabei ist es wichtig zu betonen, dass der<br />
Kroatisch-Serbischer Historikerdialog außerhalb der politischen Sphäre<br />
entstanden ist und so auch fortgesetzt wurde, obwohl er in wissenschaftlicher<br />
Hinsicht bestrebt ist, einen Dialog von allen interessierten<br />
Parteien herzustellen, und zwar im Rahmen des häufig betonten internationalen<br />
und internen Versöhnungsprojektes (obwohl es sich eigentlich<br />
nicht um Versöhnung handelt, sondern um Wiederherstellung des<br />
Vertrauens zwischen den interessierten Parteien), aber ausschließlich<br />
mit dem Ziel, das wissenschaftliche Bewusstsein über die Gesellschaft<br />
zu entwickeln und historische und andere Kenntnisse zu verbreiten, die<br />
zur internen Versöhnung und der Versöhnung mit anderen führen. Es<br />
handelt sich also nicht um politische Versöhnung, sondern um Versöhnung<br />
mit der eigenen Vergangenheit und/oder eigenen Vergangenheiten.<br />
Die Konferenzen wie auch die Publikationen Kroatisch-Serbischer Historikerdialog<br />
haben deswegen gezeigt, dass es sowohl in Kroatien wie<br />
auch in Serbien Historiker gibt, die außerhalb von Politik einen wissenschaftlichen<br />
Diskurs führen können, oder genauer gesagt, sie haben<br />
gezeigt, dass einzelne Historiker in beiden Ländern die Bereitschaft<br />
zum Dialog haben, einem Dialog, der in seinem Verhältnis zur Wissenschaft<br />
und im Abweichen von der Politik manchmal leichter ist, wenn<br />
er mit der anderen als mit der eigenen Seite geführt wird.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong><br />
.....................................................................<br />
Prilozi
Popis plenarnih izlaganja i izjava<br />
(s snovnim podacima o njihovim autorima)<br />
sa dosadašnjih Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
U popisu se, prema abecednom redu autora, navode sva<br />
plenarna izlaganja i izjave (također, potom, prema abecednom<br />
redu priloga) sa osam dosadašnjih međunarodnih<br />
znanstvenih skupova Dijaloga povjesničara/istoričara: 1<br />
- oni označeni italicom podnijeti su, no nisu objavljeni u<br />
2<br />
knjigama/zbornicima radova sa skupova (uz njih se navodi<br />
samo skup na kojemu su podnijeti),<br />
- a oni označeni boldom tiskani su i u ovoj knjizi/ovome<br />
tematskom zborniku skupine autora (uz njih, kao i ostale<br />
objavljene priloge sa skupova navode se brojčane oznake<br />
1 Skupovi su održani u Pečuhu (Mađarska akademija znanosti), Republika<br />
Mađarska, 20.-22. studenoga 1998., 19.-21. studenoga 1999. te 12.-14.<br />
svibnja i 20.-22. listopada 2000. godine (1.-4. skup), Herceg Novome<br />
(Hotel Plaža), Crna Gora, Savezna Republika Jugoslavija (SRJ), sada Srbija<br />
i Crna Gora (SiCG), 2.-4. ožujka (5. skup), i Zagrebu (Tomislavov dom na<br />
Sljemenu), Republika Hrvatska (RH), 5.-7. listopada 2001. godine (6.<br />
skup), Beogradu (Hotel Trim u Košutnjaku), Srbija, SRJ, sada SiCG, 20.-<br />
22. rujna 2002. godine (7. skup), i Zadru (Hotel Pinija, Petrčane), RH,<br />
26.-28. rujna 2003. godine (8. skup). U međuvremenu je održan i 9. skup<br />
u Vršcu (Hotel Srbija), Vojvodina, Srbija, SiCG, 5.-7. studenoga 2004.<br />
godine (radovi s tog skupa su u pripremi <strong>za</strong> tisak), a u 2005. će biti održan<br />
i 10. skup, najvjerojatnije u Osijeku, RH.<br />
2 Dijalog povjesničara/istoričara, priredili Hans-Georg Fleck i <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>,<br />
1-8, knjige/zbornici radova sa međunarodnih znanstvenih skupova (usp.<br />
prethodnu bilješku), Zagreb, Zaklada Friedrich Naumann/F. Naumann<br />
Stiftung. Die Stiftung für liberale Politik (FNSt), 2000. (knj. 1 i 2), 2001.<br />
(knj. 3 i 4), 2002. (knj. 5 i 6), 2003. (knj. 7) i 2004. (knj. 8).
190<br />
Popis autora, plenarnih izlaganja i izjava<br />
tiskanih knjiga/zbornika radova, uz navođenje stranica u<br />
njima).<br />
Usto, naslovi su svih priloga na hrvatskom jeziku, uz navođenja<br />
[u uglatim <strong>za</strong>gradama] i izvornih/originalnih dijelova<br />
naslova, a osnovni se podaci o autorima priloga odnose<br />
samo na vrijeme podnošenja plenarnih izlaganja i izjava na<br />
skupovima [u uglatim <strong>za</strong>gradama, pak, navode se i podaci<br />
o autorima priloga nakon vremena njihova podnošenja ako<br />
navedeni podaci više ne odgovaraju onima iz vremena<br />
podnošenja plenarnih izlaganja i izjava na skupovima].<br />
Ovaj se popis, u skladu s prethodnim određenjima, razlikuje<br />
od onoga, točnije od onih dijelom istovrsnih popisa objavljenih<br />
u knjigama/zbornicima radova Dijaloga povjesničara/istoričara,<br />
knj. 1-8, jer nije grupiran prema temama plenarnih<br />
sjednica skupova (i to, unutar njih, prema kronološkom<br />
redu i sadržajnoj bliskosti tema) 3<br />
nego prema abecednom<br />
redu autora i njihovih priloga na skupovima i/ili u<br />
knjigama/zbornicima radova Dijaloga povjesničara/istoričara.<br />
3 Ako se izuzmu uvodna, pozdravna i <strong>za</strong>vršna izlaganja i izjave sa plenarnih<br />
sjednica skupova (1., 2. 5. i 6. skup) te nakon skupova nastali pregled<br />
skupova u Pečuhu (knj. 5) i uvodne napomene objavljene u knjigama/<br />
zbornicima radova od njihovih urednika (Mile Bjelajac, knj. 1, Dušan<br />
Gamser, knj. 3-4 i 7-8, <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, knj. 1-8, Olivera Milosavljević, knj.<br />
3-6, i Ljubinka Trgovčević, knj. 2), plenarne su sjednice bile posvećene<br />
sljedećim temama: načelnim temama (1., 2. i 6. skup), teorijsko-metodološkima<br />
pitanjima i problemima (1. i 2. skup) te novima metodološkim<br />
pristupima u povijesnim istraživanjima (2., 5. i 7. skup), problematici revizije<br />
udžbenika povijesti (3. i 4. skup) i raspadu Socijalističke Federativne<br />
Republika Jugoslavije/SFRJ (8. skup), a na jednoj je, usto, usvojena i<br />
<strong>za</strong>vršna izjava (2. skup), koja je, potom, i objavljena (knj. 2).
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 191<br />
Nenad Antonijević, profesor,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Muzej žrtava genocida:<br />
- Survivors of the Shoah Visual History Foundation. Program<br />
prikupljanja svjedočenja [svedočenja] – tehnika oralne historije<br />
[istorije], knj. 5, 55-69,<br />
prof.dr.sc. Ivo Banac, New Haven, Sjedinjene Američke Države<br />
(SAD), Yale University, Department of history,<br />
Dubrovnik, RH, Interuniverzitetski centar, generalni direktor,<br />
potom i<br />
Zagreb, RH, Liberalna stranka, predsjednik, te Vlada RH, ministar<br />
<strong>za</strong>štite okoliša i prostornog planiranja:<br />
- Raspad Jugoslavije, 8. skup,<br />
Dušan Bilandžić, akademik,<br />
Zagreb, RH, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti:<br />
- Naslijeđe prošlosti i budućnosti odnosa južnoslavenskih naroda<br />
i država, knj. 2, 43-60,<br />
- Povijesno naslijeđe i budućnost južnoslavenskih naroda, 3. skup,<br />
- Raskol u državno-partijskome vrhu 60-ih godina 20. stoljeća –<br />
početak raspada Jugoslavije, knj. 8, 33-51, i<br />
- Raspad druge/socijalističke [prijašnje] Jugoslavije te rezultati i<br />
posljedice hrvatskoga i srpskog nacionalizma, 1. skup,<br />
dr.sc. Mile Bjelajac,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> noviju istoriju Srbije:<br />
- Povijest [istorija] Jugoslavije 1918.-1991. godine – je li [da li<br />
je] na prostoru bivše druge/socijalističke [prethodne] Jugoslavije<br />
moguća emancipacija znanosti [nauke] od politike?, knj. 1,<br />
35-46, ovdje:<br />
- Je li moguća emancipacija znanosti od politike kada je riječ<br />
o povijesti Jugoslavije?,<br />
prof.dr.sc. Wlodzimierz Borodziej,<br />
Varšava, Republika Poljska:<br />
- Iskustva djelovanja francusko-njemačke i poljsko-njemačke<br />
povijesne komisije, 1. skup,
192<br />
Popis autora, plenarnih izlaganja i izjava<br />
mr.sc. Andrea Feldman,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest, [potom i Institut Vlado<br />
Gotovac, izvršna direktorica, Ministarstvo vanjskih poslova RH,<br />
savjetnica ministra vanjskih poslova <strong>za</strong> ljudska prava i civilno<br />
društvo, te Institut Otvoreno društvo Hrvatska, izvršna direktorica]:<br />
- Oral history, ženska povijest, povijest kao sjećanje, knj. 5, 41-<br />
54, te<br />
- Povjesničari sami i slobodni, knj. 1, 47-54,<br />
dr.sc. Hans-Georg Fleck,<br />
Zagreb, RH, FNSt, Ured <strong>za</strong> Jugoistočnu Europu, voditelj i <strong>za</strong>stupnik,<br />
a usto i šef projekta SOE I: Hrvatska te Bosna i Hercegovina:<br />
- O hrvatsko-srpskom [srbijanskome] dijalogu povjesničara.<br />
Kritička povijesna znanost, političko obrazovanje i društveni<br />
plurali<strong>za</strong>m, knj. 1, 12-20, te<br />
- Uvodni govor na svečanoj <strong>za</strong>vršnoj sjednici skupa, knj. 6, 17-24,<br />
ovdje (objedinjena oba priloga iz knj. 1 i 6):<br />
- O Dijalogu povjesničara/istoričara: kritička povijesna znanost,<br />
političko obrazovanje i društveni plurali<strong>za</strong>m,<br />
Hrvoje Glavač, profesor,<br />
Zagreb, RH, FNSt, asistent pojekta SOE I:<br />
- Dijalog je i nadalje potreban, knj. 2, 13-16, 4<br />
prof.dr.sc. Ivo Goldstein,<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Govor u ime sudionika 6. skupa na svečanoj <strong>za</strong>vršnoj sjednici<br />
6. skupa, knj. 6, 33-35,<br />
- Hrvatsko-srpsko pomirenje u historiografiji – pretpostavka<br />
ili posljedica političkog pomirenja?, knj. 1, 55-72,<br />
ovdje:<br />
4 Izlaganje nije podnijeto na 2. skupu nego je priređeno nakon njegova<br />
održavanja.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 193<br />
- Pomirenje u historiografiji – pretpostavka ili posljedica političkog<br />
pomirenja?,<br />
- Je li se Jugoslavija mogla održati? Pretpostavke <strong>za</strong> historičarsku<br />
analizu, knj. 8, 69-85,<br />
- Komparativna <strong>istraživanja</strong> hrvatske i srpske povijesti – puka<br />
nostalgija, znanstvena potreba ili čak nužnost?, knj. 2, 33-41, i<br />
- O udžbenicima povijesti u Hrvatskoj, knj. 3, 15-28,<br />
dr.sc. <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest, potom i Zajednica istraživača<br />
Dijalog. Udruga <strong>za</strong> promicanje znanstvenog dijaloga (Dijalog),<br />
predsjednik:<br />
- Četiri Dijaloga povjesničara/istoričara u Pečuhu (1998.-2000.),<br />
knj. 5, 15-38, 5<br />
- Osam skupova (1998.-2003.) i osam knjiga/zbornika<br />
radova (2000.-2004.) Dijaloga povjesničara/istoričara,<br />
- Popis plenarnih izlaganja i izjava (s osnovnim podacima o<br />
njihovim autorima) sa dosadašnjih Dijaloga povjesničara/<br />
istoričara, i<br />
- Popis saopćenja (s osnovnim podacima o njihovim auto-<br />
6<br />
rima) sa dosadašnjih Dijaloga povjesničara/istoričara,<br />
prof.dr.sc. Charles Ingrao,<br />
SAD, Purdue University:<br />
- Disolucijski déja vu: raspad Jugoslavije u historijskoj perspektivi,<br />
8. skup,<br />
mr.sc. Heike Karge,<br />
Braunschweig, Savezna Republika Njemačka (SRNJ), Georg<br />
Eckert Institut:<br />
5 Prilog nije podnijet na 5. skupu nego je priređen nakon njegova održavanja.<br />
6 Pregled i popisi su priređeni/sastavljeni nakon svih dosad održanih skupova,<br />
dakle <strong>za</strong> ovu knjigu (tematski zbornik skupine autora).
194<br />
Popis autora, plenarnih izlaganja i izjava<br />
- Istraživanja školskih udžbenika u Jugoistočnoj Europi. Problemi,<br />
projekti, perspektive, knj. 4, 17-29,<br />
prof.dr.sc. Karl Kaser,<br />
Republika Austrija, Universität Graz:<br />
- Prijateljstvo i neprijateljstvo u Jugoistočnoj Europi, knj. 6, 40-51,<br />
Daniela Krivda, dipl. pravnica,<br />
Zagreb, RH, Dijalog, tajnica:<br />
- Uvodne napomene, 7<br />
dr.sc. Dunja Melčić,<br />
SRNJ, Frankfurt:<br />
- Raspad SFRJ u univer<strong>za</strong>lno-historijskome kontekstu, knj. 8, 15-31,<br />
Stjepan Mesić, predsjednik RH,<br />
Zagreb, RH:<br />
- Pozdravni govor na svečanoj <strong>za</strong>vršnoj sjednici 6. skupa, knj.<br />
6, 27-32,<br />
ovdje:<br />
- Povijest, oslobođena političkih utjecaja i motiviranih zlouporaba,<br />
putokaz je prema budućnosti,<br />
Dragoljub Mićunović,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Vijeće [Veće] građana SRJ,<br />
predsjednik [predsednik]:<br />
- Pozdravni govor na uvodnoj sjednici 7. skupa, 7. skup,<br />
dr.sc. Olivera Milosavljević,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Filozofski fakultet:<br />
- Stereotipi o drugima kao opravdanje (argument) nacionalizma.<br />
Primjer [primer]: srpski intelektualci o Hrvatima, knj. 1, 23-34,<br />
7 Prilog je priređen nakon svih dosad održanih skupova, dakle <strong>za</strong> ovu<br />
knjigu (tematski zbornik skupine autora).
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 195<br />
Andrej Mitrović, akademik,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG:<br />
- Prevlast nerazuma. Segmenti o povijesnom [istorijskom] nerazumu<br />
u duhovnim prilikama kriznog doba (pokušaj šireg<br />
tumačenja konkretnim povodom), knj. 2, 61-70,<br />
prof.dr.sc. Ivan Padjen,<br />
Zagreb, RH, Fakultet političkih znanosti i Hrvatski pravni centar, te<br />
Rijeka, RH, Pravni fakultet:<br />
- Stvaranje hrvatske države izvan prava, knj. 8, 87-92,<br />
dr.sc. Latinka Perović,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG:<br />
- Srpski liberali 70-ih godina 20. stoljeća [XX veka], knj. 8, 53-<br />
68,<br />
dr.sc. Ivica Prlender,<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Hrvatski udžbenici <strong>za</strong> povijest – stanje i nakane, knj. 4, 45-54, 8<br />
dr.sc. Branka Prpa,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> noviju istoriju Srbije,<br />
potom Istorijski arhiv Beograda, direktorica [direktorka]:<br />
- Dva lica jedne znanosti [nauke], knj. 2, 71-74, i<br />
- Stvaranje arhivskih fondova pri arhivskim ustanovama zemalja<br />
bivše druge/socijalističke [prethodne] Jugoslavije <strong>za</strong> razdoblje<br />
jugoslavenskog [period jugoslovenskog] rata 1991-1999. u<br />
konceptu oralne historije [istorije], knj. 7, 19-23,<br />
prof.dr.sc. Drago Roksandić,<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Temeljni problemi komparativnih <strong>istraživanja</strong> hrvatske i srpske<br />
povijesti u europskom kontekstu. Prijedlozi <strong>za</strong> buduću suradnju,<br />
3. skup,<br />
8 Izlaganje je, iako ga je autor samo dostavio, iznimno uvršteno u zbornik<br />
radova sa 4. skupa.
196<br />
Popis autora, plenarnih izlaganja i izjava<br />
dr.sc. Dubravka Stojanović,<br />
Beograd, SRJ, sada SiCG, Filozofski fakultet:<br />
- Konstrukcija prošlosti – slučaj srbijanskih [srpskih] udžbenika<br />
povijesti [istorije], knj. 4, 31-44,<br />
prof.dr.sc. Holm Sundhaussen,<br />
Berlin, SRNJ, Frie Universität:<br />
- Prošlost, povijest i društvo, knj. 2, 19-32,<br />
Ulirch Voigt,<br />
Bonn, SRNJ, Ministarstvo <strong>za</strong> gospodarsku suradnju i razvoj:<br />
- Pozdravni govor na uvodnoj sjednici 7. skupa, 7. skup, i<br />
Rainer Willert,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, FNSt, Ured <strong>za</strong> Jugoistočnu Evropu,<br />
voditelj i <strong>za</strong>stupnik, a usto i šef projekta SOE III te Kancelarije<br />
<strong>za</strong> Jugoistočnu Evropu:<br />
- Pozdravni govor na uvodnoj sjednici 7. skupa, 7. skup.<br />
Ovom popisu autora (i njihovih plenarnih izlaganja i izjava) treba<br />
pridodati i:<br />
- Završnu izjavu dijela sudionika [dela učesnika 2.] skupa, knj. 2,<br />
671-672. 9<br />
9 Izjavu je u Pečuhu 21. studenoga [novembra] 1999. potpisalo 10 povjesničara<br />
iz RH (Ivo Banac, Darko Dukovski, Andrea Feldman, Vladimir Geiger,<br />
Ivo Goldstein, <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, Tvrtko Jakovina, Ivica Prlender, Zdenko Radelić<br />
i Mario Strecha) i 16 istoričara iz SRJ (Mile Bjelajac, Đorđe Boro<strong>za</strong>n, Ljubodrag<br />
Dimić, Veljko Đ. Đurić, Zoran D. Janjetović, Olivera Milosavljević,<br />
Maja Miljković, Andrej Mitrović, Miroslav Perišić, Branka Prpa, Radmila Radić,<br />
Mira Radojević, Milan Ristović, Dubravka Stojanović, Ljubinka Trgovčević<br />
i Nikola Žutić). U njoj apeliraju na ponovno uspostavljanje međusobnih<br />
“uobičajenih i potrebnih profesionalnih ve<strong>za</strong>”, naglašavaju “autonomiju<br />
povijesne znanosti [istorijske nauke] od politike” te odbijaju daljnju “manipulaciju...<br />
rezultatima” povijesnih [istorijskih] <strong>istraživanja</strong> “u dnevnopolitičke<br />
svrhe”, koja je, kao“i mitomanija”, nespojiva “sa svojstvima [karakterom]<br />
i ciljevima... struke”. Izjava je, usto, prevedena i na njemački jezik (Abschließende<br />
Äußerungen eines Teils der Konferenzteilnehmer, knj. 2, 673).
Popis saopćenja<br />
(s osnovnim podacima o njihovim autorima)<br />
sa dosadašnjih Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
U popisu se, prema abecednom redu autora, navode sva<br />
saopćenja, pa i malobrojne objavljene diskusije/polemike<br />
(također, potom, prema abecednom redu) sa osam dosadašnjih<br />
međunarodnih znanstvenih skupova Dijaloga povjesničara/istoričara:<br />
1<br />
- saopćenja označena italicom podnijeta su, no nisu objav-<br />
2<br />
ljena u knjigama/zbornicima radova sa skupova te se uz<br />
njih se navodi samo skup na kojemu su podnijeta,<br />
1 Skupovi su održani u Pečuhu (Mađarska akademija znanosti), Republika<br />
Mađarska, 20.-22. studenoga 1998., 19.-21. studenoga 1999. te 12.-14.<br />
svibnja i 20.-22. listopada 2000. godine (1.-4. skup), Herceg Novome<br />
(Hotel Plaža), Crna Gora, Savezna Republika Jugoslavija (SRJ), sada Srbija<br />
i Crna Gora (SiCG), 2.-4. ožujka (5. skup), i Zagrebu (Tomislavov dom na<br />
Sljemenu), Republika Hrvatska (RH), 5.-7. listopada 2001. godine (6.<br />
skup), Beogradu (Hotel Trim u Košutnjaku), Srbija, SRJ, sada SiCG, 20.-<br />
22. rujna 2002. godine (7. skup), i Zadru (Hotel Pinija, Petrčane), RH,<br />
26.-28. rujna 2003. godine (8. skup). U međuvremenu je održan i 9. skup<br />
u Vršcu (Hotel Srbija), Vojvodina, Srbija, SiCG, 5.-7. studenoga 2004.<br />
godine (radovi s tog skupa su u pripremi <strong>za</strong> tisak), a u 2005. će biti održan<br />
i 10. skup, najvjerojatnije u Osijeku, RH.<br />
2 Dijalog povjesničara/istoričara, priredili Hans-Georg Fleck i <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>,<br />
1-8, knjige/zbornici radova sa međunarodnih znanstvenih skupova (usp.<br />
prethodnu bilješku), Zagreb, Zaklada Friedrich Naumann/F. Naumann<br />
Stiftung. Die Stiftung für liberale Politik (FNSt), 2000. (knj. 1 i 2), 2001.<br />
(knj. 3 i 4), 2002. (knj. 5 i 6), 2003. (knj. 7) i 2004. (knj. 8).
198<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
- dok se sva preostala, dakle podnijeta i objavljena saopćenja<br />
(kao i objavljene diskusije/polemike) navode uz brojčane<br />
oznake knjiga/zbornika radova u kojima su tiskana, uz<br />
navođenje stranica u njima.<br />
Usto, naslovi su svih saopćenja i diskusija/polemika na hrvatskom<br />
jeziku, uz navođenja [u uglatim <strong>za</strong>gradama] i<br />
izvornih/originalnih dijelova naslova, a osnovni se podaci o<br />
njihovim autorima odnose samo na vrijeme njihova podnošenja<br />
na skupovima [u uglatim <strong>za</strong>gradama, pak, navode se i<br />
podaci o autorima priloga nakon vremena njihova podnošenja<br />
ili objavljivanja ako navedeni podaci više ne odgovaraju<br />
onima iz vremena podnošenja saopćenja na skupovima<br />
ili objavljivanja diskusija/polemika nakon njih].<br />
Ovaj se popis, u skladu s prethodnim određenjima, razlikuje<br />
od onoga, točnije od onih dijelom istovrsnih popisa<br />
objavljenih u knjigama/zbornicima radova Dijaloga povjesničara/istoričara,<br />
knj. 1-8, jer nije grupiran prema temama<br />
radionica skupova (i to, unutar njih, prema kronološkom<br />
redu i sadržajnoj bliskosti tema) 3<br />
nego prema abecednom<br />
3 Samo na 1. skupu Dijaloga povjesničara/istoričara radionice uopće nisu<br />
postojale, dok ih je na 3. skupu bilo šest, na 2., 6. i 7. skupu po pet, na 4.<br />
i 5. skupu po četiri te na 8. skupu tri:<br />
- Nacionalni identitet Hrvata i Srba (radionica je u tom obliku uvedena na<br />
5. skupu, a ranije se – na 2. i 3. skupu – odnosila i na stvaranje etničkih i<br />
nacionalnih identiteta u južnoslavenskome prostoru iz povijesne perspektive<br />
te – na 4. skupu – i na povijesne stereotipe Hrvata i Srba jednih o<br />
drugima),<br />
- Položaj Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj (radionica je uvedena na 5., a<br />
ukinuta na 6., te ponovno uvedena na 7., a potom opet ukinuta na 8.<br />
skupu),<br />
- Katolička (KC) i Srpska pravoslavna crkva (SPC) u Hrvatskoj i Srbiji u 19.<br />
i 20. stoljeću (radionica je u tom obliku uvedena na 4. skupu, a ranije se –<br />
na 2. skupu – odnosila na KC i SPC u totalitarnim režimima u 20. st., što je
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 199<br />
redu autora i njihovih priloga na skupovima i/ili u knjigama/zbornicima<br />
radova Dijaloga povjesničara/istoričara.<br />
dr.sc. Damir Agičić,<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Između hrvatskoga i slavenskog identiteta. Odjeci neoslavističkih<br />
kongresa u hrvatskoj javnosti, knj. 7, 107-126, te<br />
- Nacionalni identitet Hrvata i Srba u prvoj polovici 19. st. u udžbenicima<br />
povijesti <strong>za</strong> osnovnu školu u RH i SRJ, knj. 4, 247-263,<br />
mr.sc. Arnela Alihodžić,<br />
Zagreb, RH:<br />
- Jugoslavija u <strong>za</strong>padnima obrambenim sustavima i potpisivanje<br />
Balkanskog pakta 1953. godine, knj. 7, 353-372,<br />
Nenad Antonijević, profesor,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Muzej žrtava genocida:<br />
na 3. skupu izmijenjeno/izbačeno, te je – na 4. skupu – i vremenski proširena:<br />
i na 19. st., a potom, od 5. skupa, ukinuta),<br />
- Elite i moderni<strong>za</strong>cija (radionica je tom obliku uvedena na 4. skupu, a ranije<br />
se – na 2. i 3. skupu – odnosila samo na procese moderni<strong>za</strong>cije u<br />
Hrvatskoj i Srbiji u 19. i 20. stoljeću, a potom je, od 7. skupa, ukinuta),<br />
- Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) – hrvatski i srpski [srbijanski]<br />
pogled na kraju 20. stoljeća, odnosno Demokracija, republikani<strong>za</strong>m,<br />
nacionali<strong>za</strong>m: utjecaj modernih ideologija na Kraljevinu SHS/Jugoslaviju<br />
(radionica je uvedena na 2. te joj je ime promijenjeno na 3. skupu, a<br />
potom je, od 4. skupa, ukinuta),<br />
- Manjine u Kraljevini Jugoslaviji, tijekom Drugoga svjetskog rata [u nas] i<br />
poslije (radionica je u tom obliku uvedena na 3. skupu, a ranije se – na 2.<br />
skupu – odnosila samo na vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a potom je, od 4.<br />
skupa, ukinuta),<br />
- Socijalistička [druga] Jugoslavija od 1945. do 1990. godine (radionica je<br />
uvedena na 6. skupu) te<br />
- Ljudski gubici Hrvatske i Srbije u 20. stoljeću (radionica je uvedena na 3.<br />
skupu).
200<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
- Arhivska građa o ljudskim gubicima na Kosovu i Metohiji u<br />
Drugome svjetskom [svetskom] ratu, knj. 5, 465-480,<br />
- Stradanje srpskog i crnogorskog civilnog stanovništva na Kosovu<br />
i Metohiji 1941. godine, knj. 8, 355-369, te<br />
- Ustaški stožernik Ivo Rojnica i njegova uloga u zločinima u<br />
Dubrovniku 1941. godine, knj. 6, 335-350, 4<br />
mr.sc. Nikica Barić,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:<br />
- Položaj hrvatskog stanovništva na Banovini <strong>za</strong> vrijeme Republike<br />
Srpske Krajine (1991.-1995.), knj. 8, 429-448,<br />
dr.sc. Dušan T. Bataković,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Filozofski fakultet te Balkanološki<br />
institut Srpske akademije nauka i umetnosti:<br />
- Etnički i nacionalni identitet u Bosni i Hercegovini/BiH (19.-20.<br />
stoljeće) [XIX – XX vek]. Jezik, vjera [vera], identitet, knj. 3, 67-<br />
83,<br />
- Načertanije Ilije Garašanina: problemi i značenja, knj. 1, 109-<br />
125, te<br />
- Tipovi nacionalizma kod Hrvata i Srba u Hrvatskoj: sličnosti i<br />
5<br />
razlike, knj. 2, 201-218,<br />
dr.sc. Mile Bjelajac,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> noviju istoriju Srbije:<br />
- Mit o prodaji hrvatskih nacionalnih teritorija 1915.-1924. godine.<br />
Porijeklo [poreklo], recepcija, trajanje, knj. 4, 113-128,<br />
- Pisanje povijesti [istorije] rata u Hrvatskoj 1991.-1995. godine.<br />
Razrješavanje [razrešavanje] srpsko-hrvatskih kontroverzi, knj.<br />
8, 337-351,<br />
4 Saopćenje je iznimno uvršteno u zbornik radova sa 6. skupa, iako autor<br />
nije prisustvovao skupu nego je samo dostavio saopćenje.<br />
5 Saopćenja su iznimno uvrštena u zbornike radova sa 1.-3. skupa, iako<br />
autor nije prisustvovao skupovima nego je samo dostavljao saopćenja.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 201<br />
- Pogled na <strong>za</strong>jedničke institucije – od mita do znanstvenosti<br />
[naučnosti], knj. 2, 273-288,<br />
- Svojstva jugoslavenskog [karakter jugoslovenskog] centralizma<br />
u svjetlu [svetlu] analize tajne sjednice [sednice] Izvršnog komiteta<br />
Centralnog komiteta Save<strong>za</strong> komunista Jugoslavije u ožujku<br />
[marta] 1962. godine, knj. 7, 373-390, i<br />
- Zamke demokracije [demokratije] u nekonstituiranome [nekonstituisanom]<br />
društvu, knj. 3, 239-255,<br />
dr.sc. Branka Boban,<br />
Zagreb, RH, Zavod <strong>za</strong> hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta:<br />
- Dalmacija između jugoslavenstva i hrvatstva 1920.-1923. godine<br />
(u svjetlu splitskog dnevnika Novo Doba), knj. 7, 125-145,<br />
- Odnos hrvatske političke elite prema Svibanjskoj deklaraciji Jugoslavenskog<br />
kluba od 30. svibnja 1917. godine, knj. 4, 309-<br />
325,<br />
- Političke stranke i grupe prema stvaranju jugoslavenske države<br />
1918. godine, knj. 5, 323-340,<br />
- Shvaćanja Stjepana Radića o modernoj državi i naciji, knj. 3,<br />
315-331,<br />
- Socijalni problemi i njihov utjecaj na raspoloženje najširih slojeva<br />
u Banskoj Hrvatskoj prema stvaranju jugoslavenske države<br />
1918. godine, knj. 6, 211-228, te<br />
- Sudski progoni prvaka Hrvatske seljačke stranke/HSS (1945.-<br />
1948.), knj. 8, 239-260,<br />
Mile Bogović,<br />
Zagreb, RH, Katolički bogoslovni fakultet,<br />
Teologija u Rijeci:<br />
- Država i crkva u srpskom pravoslavlju, knj. 1, 75-92,<br />
dr.sc. Srđan Bogosavljević,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Prirodoslovno-matematički<br />
fakultet i SMMRI, istraživačka agencija:<br />
- Drugi svjetski [svetski] rat – žrtve. Jugoslavija, knj. 4, 487-507,
202<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
mr.sc. Dunja Bonacci-Skenderović,<br />
Zagreb, RH:<br />
- Radio Slobodna Europa o sukobima jugoslavenskih vlasti i<br />
časopisa Praxis (1972.-1975.), knj. 8, 279-297,<br />
dr.sc. Đorđe Boro<strong>za</strong>n,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> savremenu istoriju,<br />
potom i<br />
Podgorica, Crna Gora, SRJ, sada SiCG, Istorijski institut Crne<br />
Gore:<br />
- Albanci u Jugoslaviji u Drugome svjetskom [svetskom] ratu,<br />
knj. 3, 353-369,<br />
- Demografski identitet Srba i Hrvata u Jugoslaviji prema popisima<br />
stanovništva od 1921. do 1991. godine, knj. 7, 161-174,<br />
- Demografski okvir identiteta, 6. skup,<br />
- Kritičko preispitivanje identiteta Srba i Hrvata u Jugoslaviji<br />
(1918.-1991.), knj. 4, 129-142,<br />
- Nacionalno i državnopravno u identitetu Srba i Hrvata (sv. 5,<br />
75-81) te<br />
- Osnovni principi <strong>za</strong>štite manjina u Kraljevini SHS 1919.-1921. i<br />
Albanci u Kraljevini Jugoslaviji, knj. 2, 361-377,<br />
dr.sc. Tihomir Cipek,<br />
Zagreb, RH, Fakultet političkih znanosti:<br />
- Istraživački alati. Njemačka historiografija o Hrvatskom proljeću<br />
1971. godine, knj. 7, 435-452,<br />
- Kraljevina SHS – ancien régime, knj. 2, 291-305,<br />
- Liberali<strong>za</strong>m – korporativi<strong>za</strong>m. Dva lica ideologija hrvatskih političkih<br />
elita u Kraljevini SHS, knj. 3, 275-290,<br />
- Oblikovanje hrvatskoga nacionalnog identiteta. Primordijalni<br />
kôd u ranoj hrvatskoj političkoj misli, knj. 4, 59-75, i<br />
- Preporađanje preporoda. Hrvatski narodni preporod u udžbenicima<br />
povijesti, knj. 5, 97-114,
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 203<br />
Dragan Cvetković, profesor,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Muzej žrtava genocida:<br />
- Socijalno-ekonomska struktura stradalih pripadnika Narodnooslobodilačke<br />
vojske Jugoslavije (NOVJ) iz Hrvatske prema<br />
popisu Žrtve rata 1941.-1945. iz 1964. godine, knj. 7, 527-547,<br />
- Stradali pripadnici NOVJ-a iz Hrvatske prema popisu Žrtve rata<br />
1941.-1945. iz 1964. godine. Anali<strong>za</strong> trenutačnog [trenutnog]<br />
stanja prema do sada izvršenoj reviziji, knj. 6, 365-381, 6<br />
- Stradanje pripadnika Vojske Kraljevine Jugoslavije iz Hrvatske<br />
u <strong>za</strong>robljeničkim logorima, knj. 8, 371-385, i<br />
- Stvarni gubici Hrvatske prema popisu Žrtve rata 1941.-1945. iz<br />
1964. godine. Anali<strong>za</strong> trenutačnog [trenutnog] stanja prema do<br />
sada izvršenoj reviziji, knj. 5, 481-501,<br />
dr.sc. Dalibor Čepulo,<br />
Zagreb, RH, Pravni fakultet:<br />
- Ivan Mažuranić: liberalne reforme Hrvatskog sabora 1873.-<br />
1880. i Srbi u Hrvatskoj, knj. 5, 269-285,<br />
dr.sc. Stjepan Ćosić,<br />
Dubrovnik, RH, Zavod <strong>za</strong> povijesne znanosti Hrvatske akademije<br />
znanosti i umjetnosti:<br />
- Dubrovačka Republika i pravoslavlje, 5. skup, te<br />
- Nacija u stranačkim ideologijama: primjer Dubrovnika potkraj<br />
19. stoljeća, knj. 3, 51-65,<br />
prof.dr.sc. Ljubodrag Dimić,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Filozofski fakultet:<br />
- Integralno jugoslavenstvo [jugoslovenstvo] i kultura 1929.-<br />
1931. godine, knj. 3, 333-349,<br />
- Kultura agitpropa, 6. skup,<br />
- Kulturna politika u Kraljevini SHS (mogućnosti i ograničenja),<br />
knj. 2, 307-324,<br />
6 Saopćenje je iznimno uvršteno u zbornik radova sa 6. skupa, iako autor<br />
nije prisustvovao skupu nego je samo dostavio saopćenje.
204<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
- Srpski kulturni klub i preuređenje jugoslavenske [jugoslovenske]<br />
države, knj. 4, 359-375, te<br />
- Srpsko društvo i jugoslavenska [jugoslovenska] država (strukture<br />
i procesi), knj. 1, 127-144,<br />
mr.sc. Bojan B. Dimitrijević,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> savremenu istoriju:<br />
- Armija i jugoslavenski [jugoslovenski] identitet 1945.-1992.<br />
godine, knj. 2, 255-272,<br />
- Kako je general vidio [đeneral video] Hrvate? Dragoljub Draža<br />
Mihailović o Hrvatima i hrvatskom pitanju 1941.-1945. godine,<br />
knj. 6, 95-112,<br />
- Medijski stereotipi o Srbima i Hrvatima u angloameričkoj javnosti<br />
tijekom [tokom] rata u BiH 1992.-1995. godine, knj. 3,<br />
136-151,<br />
- Pobuna jugoslavenske [jugoslovenske] periferije. Generalski<br />
kor Jugoslavenske [Jugoslovenske] armije 1945.-1953. godine,<br />
knj. 7, 287-306,<br />
- Pristup istraživanju najnovije srpske i hrvatske povijesti [istorije],<br />
knj. 5, 113-132, i<br />
- “...Za nas su svi samo ustaše”. Stvaranje slike o hrvatskoj strani<br />
prema pisanju Narodne armije od 1990. do početka 1992.<br />
godine, knj. 4, 231-245,<br />
dr.sc. Zoran Đerić,<br />
Novi Sad, Vojvodina, SiCG, Filozofski fakultet:<br />
- O nacionalnom identitetu srpskih i hrvatskih pisaca između dva<br />
svjetska [svetska] rata, 8. skup,<br />
dr.sc. Darko Dukovski,<br />
Pula, RH, potom<br />
Rijeka, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Model egzodusa: Istarski Il grande esodo 1945.-1956. godine.<br />
Uzroci i posljedice, knj. 7, 307-326,<br />
- Nacionalne manjine u Istri u 20. stoljeću, knj. 2, 411-427,<br />
- Negativne gospodarske, socijalne i političke prilike u Istri<br />
(1945.-1954.), knj. 6, 277-295, te
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 205<br />
- Odnos parti<strong>za</strong>nskih i komunističkih vlasti prema Rimokatoličkoj<br />
crkvi (RKC) i njenom svećenstvu u Istri od 1943. do 1955.<br />
godine, knj. 3, 457-472,<br />
prof.dr.sc. Veljko Đ. Đurić [Вељко Ђ. Ђурић],<br />
Priština, Kosovo i Metohija, Srbija, SRJ, sada SiCG, potom<br />
Kosovska Mitrovica, Kosovo i Metohija, Srbija, SRJ, sada SiCG,<br />
Filozofski fakultet:<br />
- Hrvati kao žrtve u Kraljevini SHS/Jugoslaviji 1918.-1941. godine.<br />
Neki sporni problemi [Хрвати као жртве у Краљевини<br />
СХС/Југославији 1918-1941. године. Неки спорни проблеми],<br />
knj. 3, 507-524,<br />
- Josif (Cvijović), mitropolit skopljanski, i Alojzije Stepinac, nadbiskup<br />
<strong>za</strong>grebački, prvosvećenici [prvosveštenici] Srpske pravoslavne<br />
i Rimokatoličke crkve [Crkve] i prekrštavanje 1941.-1945.<br />
godine, knj. 4, 449-466,<br />
- Prilozi <strong>za</strong> povijest Srba u Banovini Hrvatskoj 1939.-1941. godine<br />
[Прилози за историју Срба у Бановини Хрватској 1939-<br />
1941. године], knj. 7, 229-246,<br />
- Srpska pravoslavna crkva [Crkva] u prvoj deceniji komunističke<br />
vlasti 1945.-1955. u Narodnoj Republici Hrvatskoj, knj. 2, 635-<br />
652, te<br />
- Srbi u Ne<strong>za</strong>visnoj Državi Hrvatskoj (NDH) i Hrvati u Srbiji<br />
1941.-1944. godine. Viđenje kroz sudbine svećenika [sveštenoslužitelja],<br />
knj. 6, 153-170,<br />
mr.sc. Andrea Feldman,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest, [potom i Institut Vlado<br />
Gotovac, izvršna direktorica, Ministarstvo vanjskih poslova RH,<br />
savjetnica ministra vanjskih poslova <strong>za</strong> ljudska prava i civilno<br />
društvo, te Institut Otvoreno društvo Hrvatska, izvršna direktorica]:<br />
- Imbro Tkalac i moderni<strong>za</strong>cija u Hrvatskoj, knj. 4, 267-279,<br />
- Liberali<strong>za</strong>m i nacionalne ideologije u 19. stoljeću, 6. skup, te<br />
- Židovi u Kraljevini Jugoslaviji, knj. 2, 447-463,
206<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
dr.sc. Tere<strong>za</strong> Gan<strong>za</strong>-Aras,<br />
Zadar, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Liberalne ideje Francuske revolucije u moderni<strong>za</strong>cijskim procesima<br />
u Hrvatskoj, 4. skup, i<br />
- Moderni<strong>za</strong>cijski procesi u Hrvatskoj, prije svega u 19. stoljeću,<br />
3. skup,<br />
mr.sc. Ranka Gašić,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> savremenu istoriju:<br />
- Moderno u shvaćanjima [shvatanjima] Srpske samostalne<br />
stranke 1903.-1914. godine, knj. 3, 171-185, i<br />
- Pogledi srpske političke elite oko <strong>za</strong>grebačkog Srbobrana na<br />
probleme vanjske [spoljne] politike (1903.-1914.), knj. 4, 293-<br />
308,<br />
dr.sc. Darko Gavrilović,<br />
Novi Sad, Vojvodina, Srbija, SiCG, Filozofski fakultet, i [Banja<br />
Luka, Republika Srpska, Republika BiH, Filozofski fakultet]:<br />
- Jugoslavenstvo [jugoslovenstvo] i srpstvo Sveto<strong>za</strong>ra Pribićevića<br />
(1875.-1918.), 8. skup,<br />
dr.sc. Vladimir Geiger,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:<br />
- Da, I(gore)!, knj. 8, 473-476, 7<br />
- Logor Krndija (1945.–1946.). Izvori i literatura, knj. 7, 473-<br />
492,<br />
- Njemačka manjina u Kraljevini SHS/Jugoslaviji (1918.-1941.),<br />
knj. 2, 429-445,<br />
8<br />
- Osvrt na <strong>istraživanja</strong> i odjeke problematike Bleiburga i Križnog<br />
puta 1945. u RH, knj. 8, 409-428,<br />
- Pravo na <strong>za</strong>vičaj, knj. 6, 351-363,<br />
7 Odgovor na diskusiju/polemiku <strong>Igor</strong>a Graovca.<br />
8 Saopćenje nije podnijeto nego samo dostavljeno, pa je, stoga, iznimno<br />
uvršteno u zbornik radova sa 2. skupa, na kojemu je autor inače prisustvovao<br />
i podnio drugo saopćenje.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 207<br />
- Radni logor Valpovo 1945.-1946. godine. Navodi, tvrdnje,<br />
procjene i poimenični popisi te mogućnosti utvrđivanja stvarnog<br />
broja stradalih, knj. 3, 541-556,<br />
- Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba poglavaru<br />
Hrvatske pravoslavne crkve u NDH mitropolitu Germogenu<br />
1945. godine, knj. 2, 569-582,<br />
- Sudbina Folksdojčera u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog<br />
rata u jugoslavenskoj historiografiji, publicistici i književnosti<br />
(1991.-1998.), knj. 1, 225-243,<br />
- Sudbina njemačke manjine u Jugoslaviji potkraj i nakon Drugoga<br />
svjetskog rata u hrvatskim udžbenicima povijesti, knj. 5, 517-<br />
530, te<br />
- Udio djece među stradalim Folksdojčerima u jugoslavenskim<br />
logorima (1944.-1948.), knj. 4, 525-538,<br />
prof. dr.sc. Ivo Goldstein,<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Istraživanje židovskih žrtava: razmatranja o Zagrebu i<br />
Hrvatskoj, knj. 5, 445-463,<br />
- Josip Broz Tito – između skrupuloznoga historiografskog <strong>istraživanja</strong><br />
i političke manipulacije, knj. 6, 315-332, te<br />
- Židovi u Jugoslaviji između dva svjetska rata [u međuratnoj Jugoslaviji]<br />
– problem ravnopravnosti i jednakovrijednosti, knj. 2,<br />
465-482,<br />
prof.dr.sc. Ivo Goldstein,<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet, i<br />
Slavko Goldstein, publicist,<br />
Zagreb, RH:<br />
- Srbi i Hrvati u narodnooslobodilačkoj borbi u Hrvatskoj, knj. 7,<br />
247-267, 9<br />
9 Saopćenje je iznimno uvršteno u zbornik radova sa 7. skupa, iako autori<br />
nisu prisustvovali skupu nego su samo dostavili saopćenje.
208<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
dr.sc. <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest, potom i Zajednica istraživača<br />
Dijalog. Udruga <strong>za</strong> promicanje znanstvenog dijaloga,<br />
predsjednik:<br />
- Dilema viktimologije: žrtve i/ili stradalnici?, knj. 5, 429-443,<br />
- Ljudski gubici u 20. st. u hrvatskima srednjoškolskim udžbenicima<br />
povijesti, knj. 7, 549-572,<br />
- Neopravdane primjedbe i opravdane pohvale, knj. 5, 573-<br />
579, 10<br />
- Otvara li demokracija mogućnost prestanka manipulacije stradalima?<br />
Primjer: razlike u utvrđivanju broja stradalih od četnika<br />
1941.-1945. u Hrvatskoj, knj. 4, 553-564,<br />
- Poka<strong>za</strong>telji o civilnim žrtvama u bivšem, pod <strong>za</strong>štitom Ujedinjenih<br />
naroda (UN), Sektoru Jug u Oluji i nakon nje, knj. 6, 383-<br />
401,<br />
- Poka<strong>za</strong>telji o civilnim žrtvama u bivšem, pod <strong>za</strong>štitom UN, Sektoru<br />
Sjever u Oluji i nakon nje, knj. 8, 449-466,<br />
- Posljedice državotvorne ideje i nacionalnointegralističke ideologije<br />
četničkog pokreta na primjeru stradalih Hrvata i Srba od<br />
četnika tijekom Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj, knj. 1, 207-<br />
224,<br />
- Sudjelovanje i stradanje katoličkog svećenstva u parti<strong>za</strong>nima<br />
1941.-1945. godine, knj. 2, 537-550,<br />
- Suodnos demografije i historiografije u istraživanju ljudskih gubitaka,<br />
knj. 3, 525-539, te<br />
11<br />
- Zar i ti, sine Vladimire?, knj. 8, 467-472,<br />
dr.sc. Anna Maria Grünfelder,<br />
Beč, Republika Austrija:<br />
Zaboravljene žrtve nacionalsocijalizma: prinudni i robovski<br />
12<br />
radnici i radnice, knj. 7, 455-472,<br />
10 Odgovor na diskusiju/polemiku Vladimira Žerjavića (diskusija/polemika<br />
i odgovor nastali su nakon održanoga 5. skupa).<br />
11 Diskusija/polemika s Vladimirom Geigerom.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 209<br />
Marko Attila Hoare, M-A. M.Phil (doktorski kanditat),<br />
New Haven, Sjedinjene Američke Države (SAD), Yale University:<br />
- Hrvatske i srpske elite u poslijeratnome razdoblju [The Croatian<br />
and Serbian élites in the post-war period], knj. 4, 377-391,<br />
te<br />
- Nacionalni identitet bosanskih Srba i Drugi svjetski rat [The<br />
national identity of the Bosnian Serbs and World War II], knj. 3,<br />
119-133,<br />
prof.dr.sc. Edgar Hösch,<br />
München, Savezna Republika Njemačka (SRNJ), Südosteuropa<br />
Institut:<br />
- Kulturna djelatnost u Jugoistočnoj Europi, 1. skup,<br />
dr.sc. Berislav Jandrić,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:<br />
- Hrvatska politička emigracija (prema prilozima iz Hrvatske revije)<br />
o zbivanjima u Hrvatskoj 1971./1972. godine, knj. 8, 261-<br />
278,<br />
- Izbor iz inozemnog tiska o studentskim demonstracijama u Jugoslaviji<br />
1968. godine, knj. 6, ,297-313,<br />
- Komunistički totalitari<strong>za</strong>m u sukobu s KC u Hrvatskoj (1945.-<br />
1953.), knj. 2, 617-633,<br />
- Studentske demonstracije od 3. do 11. lipnja 1968. i stavovi<br />
članova Save<strong>za</strong> komunista Hrvatske Filozofskog fakulteta u<br />
Zagrebu o tome, knj. 5, 441-456,<br />
- Stvaranje javnog mnijenja protiv KC i nadbiskupa Stepinca<br />
1945.-1946. godine, knj. 3, 441-456),<br />
- Sveučilišni nastavnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu u obrani<br />
sastavljača i potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga<br />
književnog jezika, knj. 4, 394-409, te<br />
- Uloga Matice hrvatske u događajima 1971. godine, knj. 7,<br />
415-433,<br />
12 Saopćenje je iznimno uvršteno u zbornik radova sa 7. skupa, iako<br />
autorica nije prisustvovala skupu nego je samo dostavila saopćenje.
210<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
mr.sc. Zoran D. Janjetović,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> noviju istoriju Srbije:<br />
- Državotvorne ideje Srba, Hrvata i Slovenaca o nacionalnim<br />
manjinama, knj. 1, 173-188,<br />
- Konstrukcija identiteta drugoga, knj. 7, 87-106,<br />
- Neslavenske [neslovenske] nacionalne manjine u Vojvodini<br />
krajem Drugoga svjetskog [svetskog] rata, knj. 3, 389-401,<br />
- Povijesni [istorijski] uzroci odnosa Hrvata i Srba prema nacionalnim<br />
manjinama u jugoslavenskoj [jugoslovenskoj] državi<br />
1918.-1941. godine, knj. 2, 379-393,<br />
- Preispitivanje nacionalnog identiteta u Vojvodini poslije [posle]<br />
Prvoga svjetskog [svetskog] rata, knj. 4, 141-152,<br />
- Srbi, Hrvati i Vlasi, knj. 8, 97-113,<br />
- Uloga Cincara u stvaranju srpske elite i moderni<strong>za</strong>ciji srpskog<br />
društva, knj. 6, 173-189, te<br />
- Utvrđivanje broja žrtava Drugoga svjetskog [svetskog] rata u<br />
Jugoslaviji – jedno iskustvo, knj. 5, 503-515,<br />
Marica Karakaš, profesorica,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:<br />
- Medicinsko osoblje i zdravstveno-higijenski uvjeti u logoru<br />
Jasenovac, knj. 8, 388-407, te<br />
- Žene u logorima Stara Gradiška i Jasenovac prema svjedočenju<br />
logorašica 1946.–1948. godine, knj. 7, 493-508,<br />
dr.sc. Josip Kljajić,<br />
Slavonski Brod, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest, Podružnica <strong>za</strong><br />
povijest Slavonije, Srijema i Baranje:<br />
- Habsburški fortifikacijski sustav na jugoistoku Europe od kraja<br />
17. do sredine 18. stoljeća, knj. 7, 29-48,<br />
Snježana Koren, profesorica,<br />
Velika Gorica, RH, Osnovna škola Eugen Kumičić, i<br />
mr.sc. Magdalena Najbar-Agičić,<br />
Zagreb, RH, Profil international:<br />
- Slika naroda s prostora bivše [druge]/socijalističke [prijašnje]<br />
Jugoslavije u hrvatskim udžbenicima povijesti, knj. 6, 131-150,
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 211<br />
dr.sc. Petar Korunić,<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću,<br />
knj. 6, 77-94, te<br />
- Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. stoljeću – i<br />
izgradnja modernih <strong>za</strong>jednica, knj. 7, 49-68,<br />
dr.sc. Jure Krišto,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:<br />
- Crkva i država. Slučaj vjerskih prijela<strong>za</strong> u NDH, knj. 1, 189-<br />
205, te<br />
- Protukatolička srpska propaganda tijekom Drugoga svjetskog<br />
rata, knj. 2, 521-536,<br />
dr.sc. Gordana Krivokapić-Jović,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> noviju istoriju Srbije:<br />
- Položaj Srba u Habsburškoj Monarhiji i izbijanje Prvoga svjetskog<br />
[svetskog] rata. Srbi u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (srpanj/<br />
juli-prosinac/decembar 1914. godine), knj. 7, 213-227, te<br />
- Srbi u Hrvatskoj prema hrvatskoj državnoj ideji na prelomu 19.<br />
i 20. stoljeća [stoleća], knj. 5, 173-190,<br />
Željko Krušelj, profesor,<br />
Zagreb, RH, Večernji list:<br />
- Potiskivanje hrvatskog identiteta u šestosiječanjskome i komunističkom<br />
režimu – usporedna anali<strong>za</strong>. Osnovne teze, 6. skup,<br />
Kalman Kuntić, profesor,<br />
Subotica, Vojvodina, Srbija, SRJ, sada SiCG, Gradski muzej:<br />
- Hrvati u povijesnim udžbenicima [udžbenicima istorije] u Srbiji,<br />
6. skup, te<br />
- Utjecaj [uticaj] političkih promjena [promena] na položaj i nacionalno<br />
izjašnjavanje Hrvata-Bunjevaca u Bačkoj tijekom 20.<br />
stoljeća [tokom XX veka], knj. 5, 191-210,<br />
mr.sc. Nikola Marković,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Univerzitetska biblioteka Srbije:
212<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
- Viđenje Hrvatske i Hrvata u Srbiji tijekom [tokom] rata 1914.-<br />
1918. godine, knj. 4, 95-111,<br />
dr.sc. Predrag J. Marković,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> savremenu istoriju:<br />
- Srpski intelektualci i nacionalni identitet, 6. skup,<br />
- Studentski pokret u Jugoslaviji 60-ih godina 20. stoljeća<br />
[veka]: između nacionalizma i internacionalizma, između<br />
reformizma i dogmatizma, knj. 7, 393-414,<br />
- Titova shvaćanja [shvatanja] nacionalnog i jugoslavenskog<br />
[jugoslovenskog] identiteta, knj. 2, 237-253, te<br />
- Transfer etničkih stereotipa – Balkan je negdje drugdje [negde<br />
drugde], knj. 4, 195-211,<br />
Margareta Matijević, profesorica,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:<br />
- Recepcija Hrvatske i Hrvata u prvoslavnome vjerskom tisku<br />
1980.-1991. godine, knj. 8, 299-317,<br />
dr.sc. Zlatko Matijević,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:<br />
- Politika katoličkog jugoslavenstva (1912.-1929.), knj. 1, 155-171,<br />
dr.sc. Olivera Milosavljević,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Filozofski fakultet:<br />
- Antibirokratska revolucija 1987.-1989. godine, knj. 8, 319-<br />
336,<br />
- Identitet i ideološka konstrukcija identiteta. Anali<strong>za</strong> konstrukcije<br />
identiteta u tumačenjima jednoga dijela [dela] srpske intelektualne<br />
elite, knj. 2, 219-235,<br />
- Metodološki problemi <strong>istraživanja</strong> stereotipa Srba o Hrvatima i<br />
Hrvata o Srbima, knj. 4, 171-185,<br />
- Renegati, konvertiti, izmišljeni narodi. Nacionali<strong>za</strong>m i tumačenje<br />
nastanka drugih nacionalnih subjektiviteta, knj. 3, 85-101,<br />
- Slika Zapada iz vizure komunističke i nacionalističke ideologije,<br />
knj. 6, 113-130, te
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 213<br />
- Titov Jugoslaven [Jugosloven] – nacionalni ili državni identitet?,<br />
knj. 7, 175-192, 13<br />
Maja Miljković, profesorica [profesorka],<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> savremenu istoriju:<br />
- Elite i nacija, knj. 4, 327-339,<br />
- Nacionalni identitet Srba i Hrvata u Mostaru između dva<br />
svetska rata u [međuratnom periodu], knj. 3, 103-118, te<br />
- Srpska elita i makedonski nacionalni identitet. Srpski pogled na<br />
Makedoniju, knj. 2, 171-187,<br />
mr.sc. Jovan Mirković,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Muzej žrtava genocida:<br />
- Izdanja Muzeja žrtava genocida i građa o ljudskim gubicima u<br />
14<br />
tim izdanjima, knj. 7, 573-591,<br />
- Jasenovački logor u literaturi, knj. 5, 531-561, i<br />
- Jasenovački logor u memoarskim <strong>za</strong>pisima objavljenima do<br />
15<br />
1950. godine, knj. 7, 509-525,<br />
Ivica Miškulin, profesor,<br />
Slavonski Brod, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest, Podružnica <strong>za</strong><br />
povijest Slavonije, Srijema i Baranje:<br />
- S. Pribićević i hrvatski Srbi, knj. 8, 137-151,<br />
Andrej Mitrović, akademik,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Filozofski fakultet:<br />
- Problemi i pitanja moderni<strong>za</strong>cije Srbije, knj. 2, 79-97,<br />
dr.sc. Momčilo Mitrović,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> savremenu istoriju:<br />
13 Saopćenje predstavlja reakciju na tekst Predraga J. Markovića, Titova<br />
shvaćanja [shvatanja] nacionalnog i jugoslavenskog [jugoslovenskog]<br />
identiteta, sv. 2, 237-253, pa se može shvatiti i kao svojevrsna diskusija/polemika.<br />
14 Na 7. je skupu, a u istoj radionici, autor iznimno podnio dva saopćenja.<br />
15 Isto.
214<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
- Narodni i državni neprijatelji u Srbiji poslije [posle] Drugoga<br />
svjetskog [svetskog] rata, knj. 6, 249-266, i<br />
- Sudbina jednoga ibeovca, knj. 7, 327-336,<br />
mr.sc. Magdalena Najbar-Agičić,<br />
Zagreb, RH, Profil international:<br />
- Nacionalne manjine i nastava povijesti u RH, knj. 7, 269-283,<br />
te<br />
- Promjene u prikazu Drugoga svjetskog rata u hrvatskim udžbenicima<br />
povijesti u posljednjih četvrt stoljeća, knj. 4, 213-230,<br />
dr.sc. Marija Obradović,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> noviju istoriju Srbije:<br />
- Društveni korijeni [koreni] komunističke partijske elite u<br />
Jugoslaviji poslije [posle] Drugoga svjetskog [svetskog] rata, knj.<br />
5, 377-389,<br />
prof.dr.sc. Ivan Padjen,<br />
Zagreb, RH, Fakultet političkih znanosti i Hrvatski pravni centar,<br />
te<br />
Rijeka, RH, Pravni fakultet:<br />
- Uloga prava u reformama [druge]/socijalističke Jugoslavije.<br />
Prethodne napomene <strong>za</strong> poredbenu povijest socijalističkih reformi,<br />
knj. 8, 219-238,<br />
Robert Parnica, M.A., M.Phil. (doktorski kandidat),<br />
SAD:<br />
- O nacionalnom preporodu i političkoj kulturi Hrvata u južnoj<br />
Ugarskoj od 1870. do 1900. godine, knj. 5, 153-171,<br />
mr.sc. Miroslav Perišić,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> noviju istoriju Srbije:<br />
- Gradski život u Srbiji krajem 19. stoljeća [veka], knj. 2, 99-<br />
115,<br />
- Jugoslavenski [jugoslovenski] studenti stipendisti na europskim<br />
sveučilištima [evropskim univerzitetima] 1945.-1948. godine.<br />
Sovjetsko i francusko iskustvo, knj. 3, 221-236, te
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 215<br />
- Partija i novi identitet jugoslavenske [jugoslovenske] inteligencije,<br />
knj. 4, 187-194,<br />
mr.sc. Draško Petrović,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Saobraćajni fakultet:<br />
- Željeznički promet [železnički saobraćaj] i moderni<strong>za</strong>cija Kraljevine<br />
SHS/Jugoslavije nakon ujedinjenja, knj. 3, 187-202,<br />
mr.sc. Mirko Petrović,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Balkanološki institut Srpske<br />
akademije nauka i umetnosti:<br />
- Konkordat kao temelj reguliranja [osnov <strong>za</strong> regulisanje] položaja<br />
RKC u Kraljevini SHS, knj. 4, 433-448,<br />
- Projekt [projekat] konkordata Kraljevine SHS i Svete Stolice<br />
1925. te usporedni [uporedni] konkordatski režimi, knj. 2, 485-<br />
502, te<br />
- Ustavno pitanje Kraljevine SHS i RKC, knj. 3, 423-439,<br />
dr.sc. Ivica Prlender,<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Nacionalni identitet Dubrovnika u 19. stoljeću, 6. skup, i<br />
- Povijesni identitet srednjovjekovnoga Dubrovnika, 5. skup,<br />
dr.sc. Branka Prpa,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> noviju istoriju Srbije,<br />
potom i Istorijski arhiv Beograda, direktorica [direktorka]:<br />
- Intelektualci kao nova društvena elita Kraljevine Jugoslavije, 5.<br />
skup,<br />
- Monarhija ili republika – dilema ili manje važno pitanje u političkom<br />
životu Kraljevine SHS, knj. 3, 291-301,<br />
- Preispitivanje identiteta, knj. 2, 189-199,<br />
- Srpski intelektualci i i<strong>za</strong>zov stvaranja prve jugoslavenske<br />
države, knj. 1, 145-154, te<br />
- Tradicionalno društvo i moderne političke ideologije, 6. skup,<br />
dr.sc. Zdenko Radelić,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:
216<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
- Komunisti, križari i KC u Hrvatskoj 1945.-1946. godine, knj. 2,<br />
583-600,<br />
dr.sc. Radmila Radić,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> noviju istoriju Srbije:<br />
- Država, RKC i SPC od 1945. do polovine 60-ih godina 20.<br />
stoljeća [veka], knj. 2, 653-670,<br />
- Odnos između SPC i RKC 60-ih godina 20. stoljeća [veka], knj.<br />
3, 487-503, te<br />
- Politička ideologija kao sekularna religija i njena integrativna<br />
funkcija, knj. 4, 467-483,<br />
mr.sc. Mira Radojević [Мира Радојевић],<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Filozofski fakultet:<br />
- Jedan srpski znanstvenik [naučnik] u jugoslavenskoj [jugoslovenskoj]<br />
politici (Božidar Marković, 1874.-1946.), knj. 4, 281-<br />
291,<br />
- O federali<strong>za</strong>ciji Jugoslavije 1945. godine, knj. 8, 203-218, 16<br />
- O problemima demokracije i parlamentarizma u Kraljevini SHS/<br />
Jugoslaviji [O проблемимa демократије и парламентаризма у<br />
Краљевини СХС/Југославији], knj. 3, 303-313,<br />
- Srpska intelektualna i politička elita u emigraciji u Drugome<br />
svjetskom [svetskom] ratu (<strong>za</strong> ili protiv Jugoslavije), knj. 5, 341-<br />
352,<br />
- Srpsko građanstvo između demokracije [demokratije] i komunizma<br />
1945. godine, knj. 6, 267-276, te<br />
- Srpsko-hrvatski spor oko BiH i Vojvodine u razdoblju [periodu]<br />
Kraljevine SHS/Jugoslavije, knj. 2, 323-339,<br />
prof.dr.sc. Ivo Rendić-Miočević,<br />
Zadar, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Etnopsihologija i nacije u Iliriku, knj. 1, 93-108, te<br />
16 Saopćenje je podnijeto 7. skupu, a iznimno je uvršteno u zbornik<br />
radova sa 8. skupa.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 217<br />
- Interdisciplinarnošću prema novoj slici hrvatskoga srednjovjekovlja,<br />
knj. 2, 153-169),<br />
prof.dr.sc. Milan Ristović,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Filozofski fakultet:<br />
- Jedno viđenje prelomne godine jugoslavenske poslijeratne [jugoslovenske<br />
posleratne] kulturne politike (1952.), knj. 7, 337-<br />
352,<br />
- Rat i ra<strong>za</strong>ranje društva u Srbiji 1941.-1945. godine. Slika <strong>za</strong><br />
jednu društvenu povijest [istoriju], knj. 3, 203-219,<br />
- Rat, stereotip i propaganda 1941.-1945. Nekoliko elemenata<br />
<strong>za</strong> diskusiju, knj. 4, 153-169, te<br />
- Treći Reich [Rajh] i pravoslavne crkve na Balkanu u Drugome<br />
svjetskom [svetskom] ratu, knj. 2, 551-568,<br />
prof.dr.sc. Drago Roksandić,<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Bogom i<strong>za</strong>brani narod ili hrvatski i srpski etnokonfesionalni nacionali<strong>za</strong>m<br />
u Hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini u proljeće 1848.<br />
godine, knj. 3, 33-49, 17<br />
- Kako do popisa ljudskih žrtva i materijalnih šteta u ratovima od<br />
1991. do 1999. godine na području bivše [druge]/socijalističke<br />
[prijašnje] Jugoslavije, 4. skup,<br />
- Reakcija na diskusiju/polemiku Nikole Žutića, knj. 8, 199,<br />
- Srbi u hrvatskoj i srpskoj historiografiji: problemi usporedbe<br />
dvije interpretacijske tradicije, knj. 5, 211-230, i<br />
- Vlasi/Morlaci u hrvatskoj i srpskoj povijesti ranoga Novoga<br />
vijeka: stereotipi, 8. skup,<br />
18<br />
mr.sc. Natalija, potom Nives Rumenjak,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:<br />
17 Saopćenje je podnijeto na 2. skupu, a iznimno je uvršteno u zbornik<br />
radova sa 3. skupa.<br />
18 Prvo ime na 4., a drugo na 5. skupu.
218<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
- Počeci gospodarske moderni<strong>za</strong>cije: srpska financijska elita na<br />
prijelomu stoljeća u Hrvatskoj, knj. 5, 287-303, i<br />
- SPC u Banskoj Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća: prozografska<br />
perspektiva, knj. 4, 413-431,<br />
Mate Rupić, profesor,<br />
Jasenovac, RH, Javna ustanova Spomen područje Jasenovac:<br />
- Popis žrtava Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj iz 1950.<br />
godine, knj. 4, 539-552,<br />
prof.dr.sc. Holm Schulze,<br />
Berlin, SRNJ:<br />
- Europa nacija i nacionalne države u promjeni. Nacionalne<br />
države Srednje [Centralne] i Istočne Europe, 1. skup,<br />
mr.sc. Robert Skenderović,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:<br />
- Blaško Rajić i HSS – različiti koncepti identiteta bačkih Hrvata,<br />
knj. 8, 153-172,<br />
- Gospodarske, kulturne i političke veze bačkih Hrvata tijekom<br />
18. i 19. stoljeća, knj. 5, 135-151, te<br />
- Odnos bunjevačkih političara prema unutarnjem uređenju Austro-Ugarske<br />
Monarhije i Kraljevine Jugoslavije – komparativna<br />
anali<strong>za</strong>, knj. 7, 195-212,<br />
dr.sc. Mihael Sobolevski,<br />
Rijeka, RH:<br />
- Ljudski gubici Grada Rijeke od sredine 1940. do potkraj 1945.<br />
godine, knj. 4, 509-523,<br />
- Nacionalne manjine u Kraljevini Jugoslaviji, knj. 2, 395-410, i<br />
- Poljska nacionalna manjina tijekom Drugoga svjetskog rata u<br />
Jugoslaviji, knj. 3, 371-388,<br />
dr.sc. Dinko Sokcevits,<br />
Pečuh, Republika Mađarska, Filozofski fakultet:<br />
- Recepcije jugoslavenske ideje u Mađara u 19. stoljeću, 1. skup,
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 219<br />
dr.sc. Katarina Spehnjak,<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest:<br />
- Problemi vjeronauka u školama u Hrvatskoj 1945.-1952.<br />
godine, knj. 2, 601-616, te<br />
- Tumačenje Protokola o odnosima Jugoslavije i Vatikana iz<br />
1966. u političkoj javnosti Hrvatske, knj. 3, 473-485,<br />
dr.sc. Dubravka Stojanović,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Filozofski fakultet:<br />
- Nekoliko osobina procesa moderni<strong>za</strong>cije u Srbiji početkom 20.<br />
stoljeća [veka], knj. 2, 135-149, te<br />
- Politička kultura i moderni<strong>za</strong>cija u Srbiji početkom 20. stoljeća<br />
[veka], knj. 3, 155-170,<br />
Petar Strčić, akademik,<br />
Zagreb, RH, Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti:<br />
- Marginalije <strong>za</strong> proučavanje nacionalnog identiteta Hrvata i<br />
Srba, knj. 6, 58-75,<br />
dr.sc. Mario Strecha,<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet:<br />
- O problemu sekulari<strong>za</strong>cije u Hrvatskoj potkraj 19. i u početku<br />
20. stoljeća, 5. skup,<br />
dr.sc. Tonći Šitin,<br />
Zadar, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Političko organiziranje i djelovanje Srba u međuratnoj<br />
Dalmaciji (1918.-1941.), 7. skup,<br />
- S. Pribićević u Dalmaciji, 8. skup, i<br />
- Sukobljenosti političkih stranaka 20-ih godina 20. vijeka u<br />
Dalmaciji, knj. 2, 341-358,<br />
dr.sc. Ljubinka Trgovčević,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Istorijski institut Srpske akademije<br />
nauka i umetnosti, potom i Fakultet političkih nauka:<br />
- Europski [evropski] uzori u razmatranju jugoslavenskog [jugoslovenskog]<br />
ujedinjenja među srpskim intelektualcima početkom<br />
20. stoljeća [veka], knj. 3, 257-273,
220<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
- Obrazovanje i moderni<strong>za</strong>cija. Osnove <strong>za</strong> usporedbe u sklopu<br />
[poređenja u okviru] Jugoistočne Evrope, knj. 2, 117-133, i<br />
- Žene kao dio [deo] elite u Srbiji u 19. stoljeću [veku].<br />
Otvaranje pitanja, knj. 5, 251-268,<br />
mr.sc. Josip Vrandečić,<br />
Zadar, RH, Filozofski fakultet:<br />
- Autonomistički pokreti na istočnojadranskoj obali u 19. stoljeću,<br />
knj. 7, 69-86,<br />
- Nacionalne ideologije u Dalmaciji u 19. stoljeću, knj. 4, 77-94,<br />
- Prosvjetiteljstvo u Dalmaciji, knj. 8, 115-175, i<br />
- Razvoj talijanskog nacionalizma u Dalmaciji, knj. 6, 191-209,<br />
Vladimir Žerjavić, dipl. inženjer,<br />
Zagreb, RH:<br />
- O stradanjima u Drugome svjetskom ratu: stradali Hrvati od<br />
četnika, stradali Srbi i broj stradalih u Jasenovcu, knj. 5, 565te<br />
571, 19<br />
dr.sc. Nikola Žutić,<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Institut <strong>za</strong> savremenu istoriju:<br />
- Antiliberali<strong>za</strong>m kod Srba u Kraljevini Jugoslaviji 1934.-1941.<br />
godine, knj. 6, 229-246,<br />
- Diktatura kralja Aleksandra i RKC 1929.-1934. godine, knj. 2,<br />
503-520,<br />
- Hrvatski narodni pokret 1935.-1937. godine, knj. 8, 147-160,<br />
- Ideologije i nacije – pojmovno-znanstvena [naučna] pometnja,<br />
20<br />
knj. 8, 193-198,<br />
- Liberali<strong>za</strong>m hrvatskih, srpskih, [srbijanskih] i jugoslavenskih Sokola<br />
(1862.-1991.), knj. 5, 305-322,<br />
19 Diskusija/polemika s <strong>Igor</strong>om Graovcem, koja nije u vezi s njegovim<br />
saopćenjem sa 5. nego s njegovim saopćenjima sa 3. te 4. skupa, a nastala<br />
je, usto, nakon održanoga 5. skupa, na kojemu autor nije sudjelovao,<br />
pa je, stoga, iznimno uvrštena u zbornik radova.<br />
20 Diskusija/polemika s Dragom Roksandićem.
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong> 221<br />
- S. Radić – [h]istoriografske kontroverze, knj. 7, 171-191,<br />
- Srbi i građanski liberali<strong>za</strong>m u Kraljevini SHS 1918.-1929. godine,<br />
knj. 4, 341-358, te<br />
- Vatikan i hrvatstvo u prvoj polovini 20. [XX] vijeka (do 1941.<br />
godine), knj. 3, 405-421.<br />
Na skupovima su, usto, kao gosti i u diskusijama/raspravama na<br />
plenarnim sjednicama i u radionicama, koje iz tehničkih razloga<br />
nisu sačuvane, te kao voditelji radionica (svi su, također, poredani<br />
prema abecednom redu, uz navođenje skupa na kojemu su<br />
sudjelovali te uz oznake * <strong>za</strong> prve i oznaku ** <strong>za</strong> druge sudioni-<br />
sudjelovali i:<br />
ke) 21<br />
mr.sc. Branislav Bibić,**<br />
Zagreb, RH, Zagreb, FNSt, asistent projekta SOE I (5.-8. skup),<br />
Ivan Brčić,* student,<br />
Zagreb, RH, FNSt, suradnik (8. skup),<br />
prof.dr.sc. Neven Budak,*<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet (1. skup),<br />
Aleksandar Đerić,** profesor,<br />
Užice, Srbija, SRJ, sada SiCG, Akademska alternativa (6. skup),<br />
Dušan Gamser,**<br />
Zemun, Srbija, SRJ, sada SiCG, potom<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, FNSt, samostalni suradnik, potom<br />
Koordinator Ureda <strong>za</strong> Jugoistočnu Evropu (2.-4. i 6.-7.<br />
skup),<br />
prof.dr.sc. Wolfgang Höpken,*<br />
SRNJ, Universität Leipzig, Historisches Seminar (1. skup),<br />
21 Voditelji/suvoditelji su radionica na dva posljednja skupa bili i već ranije<br />
navedeni sudionici Dijaloga povjesničara/istoričara: N. Antonijević** (7.<br />
skup) i I. <strong>Graovac</strong>** (7.-8. skup).
222<br />
Popis autora i njihovih saopćenja<br />
dr.sc. Tvrtko Jakovina,*<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet (2. i 8. skup),<br />
mr.sc. Vladan Jovanović,*<br />
Beograd, SiCG, Institut <strong>za</strong> noviju istoriju Srbije (8. skup),<br />
mr.sc. Hrvoje Klasić,*<br />
Zagreb, RH, Filozofski fakultet (8. skup),<br />
mr.sc. Stjepan Matković,*<br />
Zagreb, RH, Hrvatski institut <strong>za</strong> povijest (1. skup),<br />
Bojan Munjin,**<br />
profesor, Zagreb, RH, Hrvatski Helsinški odbor <strong>za</strong> ljudska prava<br />
(2.-8. skup),<br />
prof.dr.sc. Slobodanka Nenadović,**<br />
Beograd, Srbija, SRJ, sada SiCG, Pravni fakultet (2. skup),<br />
Robert Nieubuhr,* M.A., M.Phil. (doktorski kandidat),<br />
SAD (8. skup),<br />
Vjeran Pavlaković,* M.A., M.Phil. (doktorski kandidat),<br />
SAD (8. skup),<br />
Miroslav Samardžić,** dipl. politolog [politikolog],<br />
Zrenjanin, Srbija, SRJ, sada SiCG (2. i 4. skup), i<br />
Maksim Santini,** profesor,<br />
Zrenjanin, Vojvodina, Srbija, SRJ, sada SiCG (5. skup).
.....................................................................<br />
Sažetak<br />
na hrvatskom, engleskom<br />
i njemačkom te<br />
rezime na srpskome jeziku
Sažetak<br />
Dijalog povjesničara/istoričara skupni je naziv <strong>za</strong> međunarodne<br />
znanstvene skupove povjesničara, prije svega iz<br />
Republike Hrvatske (RH) i Savezne Republike Jugoslavije<br />
(SRJ), sada Srbije i Crne Gore (SiCG), te <strong>za</strong> knjige/zbornike<br />
radova plenarnih izlaganja i izjava te saopćenja podnijetih<br />
na tim skupovima. Dosad je, u organi<strong>za</strong>ciji njemačke liberalne<br />
Zaklade Friedrich Naumann/F. Naumann Stiftung.<br />
Die Stiftung für liberale Politik (FNSt), u šest godina<br />
(1998.-2003.) održano osam skupova, a u pet godina<br />
(2000.-2004.) tiskano osam knjiga/zbornika radova s tih<br />
skupova: Dijalog povjesničara/istoričara, priredili Hans-<br />
Georg Fleck i <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, 1-8, Zagreb, FNSt, 2000. (knj.<br />
1 i 2), 2001. (knj. 3 i 4), 2002. (knj. 5 i 6), 2003. (knj. 7) i<br />
2004. (knj. 8). Početno su se skupovi održavali u Mađarskoj<br />
(1998.-2000.), a potom (2001.-2003.) naizmjenično u<br />
SRJ, sada SiCG, i RH. Na skupovima nisu sudjelovali samo<br />
povjesničari iz tih zemalja nego i oni iz Njemačke, Amerike,<br />
Austrije, Mađarske i Poljske. A na njima nisu sudjelovali čak<br />
ni samo povjesničari nego i pojedini demografi, ekonomisti,<br />
filozofi, politolozi, pravnici, sociolozi te viktimolozi, matematičari<br />
i statističari, arhivisti, inženjeri, javni djelatnici,<br />
knjižničari, muzealci, novinari, političari, predstavnici nevladinih<br />
udruga, publicisti, studenti te svećenici, a, naravno, i<br />
predstavnici FNSt-a, kao i voditelji radionica. Sve u svemu,<br />
na osam je do sada održanih skupova sudjelovalo 112<br />
sudionika iz sedam zemalja.<br />
Na skupovima se, osim prvome kojemu je bio određen i<br />
radni naslov (Državotvorne ideje i nacionalnointegralističke
226<br />
Sažetak<br />
ideologije u Hrvata i Srba/Srbijanaca), rad odvijao na tematskima<br />
plenarnim sjednicama i u tematskim radionicama.<br />
Plenarne su sjednice bile posvećene sljedećim temama:<br />
načelnim temama, teorijsko-metodološkima pitanjima i<br />
problemima te novima metodološkim pristupima u povijesnim<br />
istraživanjima, raspadu Socijalističke Federativne Republike<br />
Jugoslavije i problematici revizije udžbenika povijesti,<br />
dok su radionice bile posvećene sljedećim temama, a pod<br />
nazivima: Nacionalni identitet Hrvata i Srba, Položaj Hrvata<br />
u Srbiji i Srba u Hrvatskoj, Katolička i Srpska pravoslavna<br />
crkva u Hrvatskoj i Srbiji u 19. i 20. st., Elite i moderni<strong>za</strong>cija,<br />
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) – hrvatski i<br />
srpski [srbijanski] pogled na kraju 20. st., odnosno Demokracija,<br />
republikani<strong>za</strong>m, nacionali<strong>za</strong>m: utjecaj modernih<br />
ideologija na Kraljevinu SHS/Jugoslaviju, Manjine u Kraljevini<br />
Jugoslaviji, tijekom Drugoga svjetskog rata [u nas] i<br />
poslije, Socijalistička [druga] Jugoslavija od 1945. do 1990.<br />
godine i Ljudski gubici Hrvatske i Srbije u 20. stoljeću.<br />
Skupovi i osobito zbornici radova sa njih i<strong>za</strong>zvali su pozornost<br />
stručne i druge javnosti ne samo u zemljama sudionika<br />
skupova. Posebni su interes <strong>za</strong> pribavljanje tih knjiga, od<br />
kojih su mnoge već nedostupne, poka<strong>za</strong>li brojne nacionalne,<br />
sveučilišne, fakultetske, institutske i druge knjižnice<br />
te odsjeci brojnih fakulteta, instituta, <strong>za</strong>voda... i pojedine<br />
udruge <strong>za</strong> proučavanje povijesti Balkana i Jugoistočne Europe,<br />
Hrvatske i Srbije, bivše druge Jugoslavije... te južnoslavenskih<br />
naroda, kao i pojedinci (ne samo povjesničari). Iz<br />
tih je razloga FNSt, sada u suradnji i sa <strong>za</strong>grebačkom<br />
Zajednicom istraživača Dijalog. Udrugom <strong>za</strong> promicanje<br />
znanstvenog dijaloga (Dijalog), odlučio ponoviti poneka<br />
dosadašnja izdanja Dijaloga povjesničara/istoričara, odnosno<br />
njihove pojedinačne dijelove, ali na sadržajno posve
Sažetak 227<br />
različiti način koji proizlazi iz pojedinih tema oblikovanih u<br />
plenarnim izlaganjima i izjavama te saopćenjima podnijetima<br />
na skupovima, odnosno objavljenima u dosadašnjim<br />
zbornicima radova Dijaloga povjesničara/istoričara.<br />
Ova, prva takva knjiga (tematski zbornik skupine autora) –<br />
Čemu Dijalog povjesničara/istoričara? – sadrži izbor iz plenarnih<br />
izlaganja i izjava, prije svega načelnih, sa osam skupova<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara. Svi prilozi, ovdje prema<br />
odabiru priređivača I. Graovca, a u dogovoru i s Uredništvom<br />
biblioteke Dijalog: O DIJALOGU (H.-G. Fleck,<br />
Savezna Republika Njemačka/SRNj, Dušan Gamser, SiCG,<br />
te I. <strong>Graovac</strong>, RH) i urednicom knjige (Daniela Krivda, tajnica<br />
Dijaloga), već su objavljeni u pojedinima od osam ranije<br />
navedenih zbornika radova Dijaloga povjesničara/istoričara:<br />
- H.-G. Fleck, O Dijalogu povjesničara/istoričara: kritička<br />
povijesna znanost, političko obrazovanje i društveni plurali<strong>za</strong>m,<br />
knj. 1, 11-20 (Uvodno izlaganje/uvodna izjava na<br />
<strong>za</strong>jedničkoj sjednici 1. skupa), i knj. 6, 17-25 (Uvodni<br />
govor na svečanoj <strong>za</strong>vršnoj sjednici 6. skupa),<br />
- Stjepan Mesić, Povijest, oslobođena političkih utjecaja i<br />
motiviranih zlouporaba, putokaz je prema budućnosti, knj.<br />
6, 27-32 (Pozdravni govor na svečanoj <strong>za</strong>vršnoj sjednici 6.<br />
skupa),<br />
- Holm Sundhaussen, Prošlost, povijest i društvo, knj. 2,<br />
19-32,<br />
- Andrej Mitrović, Prevlast nerazuma. Segment o povijesnom<br />
nerazumu u duhovnim prilikama kriznog doba (pokušaj<br />
šireg tumačenja konkretnim povodom), knj. 2, 61-70,<br />
- Branka Prpa, Dva lica jedne znanosti, knj. 2, 71-74,<br />
- Andrea Feldman, Povjesničari sami i slobodni, knj. 1, 47-<br />
54,
228<br />
Sažetak<br />
- Mile Bjelajac, Je li moguća emancipacija znanosti od politike<br />
kada je riječ o povijesti Jugoslavije?, knj. 1, 33-46,<br />
- Ivo Goldstein, Pomirenje u historiografiji – pretpostavka ili<br />
posljedica političkog pomirenja?, knj. 1, 55-72, i<br />
- I. <strong>Graovac</strong>, Osam skupova (1998.-2003.) i osam knjiga/<br />
zbornika radova (2000.-2004.) Dijaloga povjesničara/istoričara.<br />
Tom su izboru pridodati i prilozi I. Graovca: popisi plenarnih<br />
izlaganja i izjava te saopćenja (s osnovnim podacima<br />
o njihovim autorima) sa dosadašnjih, točnije osam Dijaloga<br />
povjesničara/istoričara, te on, gotovo ravnopravno, sadrži<br />
priloge povjesničara iz RH (četiri: 3+1), SRJ, sada SiCG<br />
(tri), i SRNJ (dva).
Summary<br />
Dialogue of Croatian and Serbian Historians is a common<br />
title for international scientific conferences of historians,<br />
primarily from the Republic of Croatia, and Federal Republic<br />
of Yugoslavia (FRY), now Serbia and Monte Negro,<br />
as well as for conference publications containing plenary<br />
lectures and other papers presented at these conferences.<br />
So far, the German Friedrich Naumann Foundation/F.<br />
Naumann Stiftung. Die Stiftung für liberale Politik (FNSt)<br />
organized eight international scientific conferences titled<br />
Dialogue of Croatian and Serbian Historians over a period<br />
of six years (1998-2003). In five years (2000-2004), eight<br />
conference publications were issued under the same title:<br />
Dialogue of Croatian and Serbian Historians, edited by<br />
Hans-Georg Fleck and <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, Vol. 1-8, Zagreb,<br />
FNSt, 2000 (Vol. 1 and 2), 2001 (Vol. 3 and 4), 2002 (Vol.<br />
5 and 6), 2003 (Vol. 7) and 2004 (Vol. 8). Initially, the<br />
conferences were held in Hungary (1998-2000), and then<br />
(2001-2003) alternately in the Federal Republic of Yugoslavia<br />
(FRY), now Serbia and Monte Negro, and in the<br />
Republic of Croatia. Conference participants were not only<br />
historians from those countries, but also from Germany,<br />
the USA, Austria, Hungary and Poland. Among the participants<br />
were not only historians, but also demographers,<br />
economists, philosophers, political scientists, lawyers, sociologists,<br />
victimologists, mathematicians, and statisticians,<br />
archivists, engineers, civil servants, librarians, museologists,<br />
journalists, politicians, representatives of NGOs, publicists,<br />
students and priests, and naturally also representatives of
230<br />
Summary<br />
the Friedrich Naumann Foundation, as workshop moderators.<br />
All together, at eight conferences held so far, there<br />
were 112 participants from seven different countries.<br />
Except at the first conference under the working title Statebuilding<br />
Ideas and the National-Integrationalist Ideologies<br />
of Croats and Serbs, the work at the subsequent conferences<br />
was organized in topic-related plenary sessions and<br />
workshops. The plenary sessions were devoted to the<br />
following topics: principal topics, theoretical and methodology<br />
issues, new methodological approaches to historical<br />
research, disintegration of the Socialist Federal Republic of<br />
Yugoslavia and problems of history school books revision,<br />
whereas the workshops dealt with the following topics:<br />
National Identity of Croats and Serbs, the Status of Croats<br />
in Serbia, and of Serbs in Croatia, the Catholic and Serbian<br />
Orthodox Church in Croatia and Serbia in the 19th and the<br />
20th Centuries, Elites and Moderni<strong>za</strong>tion, the Kingdom of<br />
Serbs, Croats and Slovenes (SHS) – Croatian and Serbian<br />
Perspectives at the End of the 20th Century, i.e. Democracy,<br />
Republicanism, Nationalism: Influence of Modern<br />
Ideologies on the Kingdom of SHS/Yugoslavia, Minorities<br />
in the Kingdom of Yugoslavia during the Second World<br />
War and afterwards, Socialist Yugoslavia [second] Yugoslavia<br />
from 1945 to 1990 and Casualties in the 20th Century<br />
Croatia and Serbia.<br />
Both the conference and the conference publications have<br />
drawn the attention of professional and general public, and<br />
not only in the countries of conference participants. Many<br />
institutions expressed an interest in obtaining the publications,<br />
some of which are no longer available: fro national,<br />
university, faculty, institute and other libraries, various faculty<br />
departments, institutes... associations that study the
Summary 231<br />
history of the Balkans and South-Eastern Europe, Croatia<br />
and Serbia, ex Yugoslavia... history of South-Slavic peoples,<br />
as well as individuals (not only historians). This was the<br />
reason why the Friedrich Naumann Foundation, now in<br />
cooperation with the Zagreb Researchers’ Society Dialogue,<br />
Association for Promotion of Scientific Dialogue, decided to<br />
republish some of the previous issues of the Dialogue of<br />
Croatian and Serbian Historians, i.e. some of its parts, but<br />
in a different form – organized according to individual<br />
topics of plenary sessions and other papers presented at<br />
the conferences that have all been previously published in<br />
different issues of the conference publication Dialogue of<br />
Croatian and Serbian Historians.<br />
This is the first in the series of these publications, titled –<br />
“Why Dialogue of Croatian and Serbian Historians?, and it<br />
contains a selection of plenary lectures and papers, primarily<br />
dealing with principal topics, from eight previous<br />
conferences of the Dialogue of Croatian and Serbian Historians.<br />
All papers, selected and edited by I. <strong>Graovac</strong>, in consultation<br />
with the editorial team of the Dialogue series: ON<br />
THE DIALOGUE (H.-G. Fleck, Federal Republic of Germany,<br />
Dušan Gamser, Serbia and Monte Negro, and I. <strong>Graovac</strong>,<br />
Republic of Croatia), and the editor-in-chief (Daniela<br />
Krivda, secretary of the Dialogue Association), have already<br />
been published in individual issues of former conference<br />
publications:<br />
- H.-G. Fleck, On the Dialogue of Croatian and Serbian<br />
Historians: Critical Historical Science, Political Education<br />
and Social Pluralism, Vol. 1, 11-20 (Introductory lecture at<br />
the plenary session of the 1 st conference), and Vol. 6, 17-<br />
25 (Introductory speech at the closing session of the 6 th<br />
conference),
232<br />
Summary<br />
- Stjepan Mesić, History, Freed from Political Influences<br />
and Motivated Abuse, Is a Signpost to the Future, Vol. 6,<br />
27-32 (Welcome address at the closing session of the 6 th<br />
conference),<br />
- Holm Sundhaussen, Past, History and Society, Vol. 2, 19-<br />
32,<br />
- Andrej Mitrović, Predominance of Irrationality. Segment<br />
on Historical Irrationality in the Mental Climate at Times of<br />
Crisis: An Attempt of a Broader Interpretation on a Concrete<br />
Occasion, Vol. 2, 61-70,<br />
- Branka Prpa, Two Facets of one Science, Vol. 2, 71-74,<br />
- Andrea Feldman, Historians on Their Own and Free, Vol.<br />
1, 47-54,<br />
- Mile Bjelajac, Is an Emancipation of Science from Politics<br />
Possible, When the History of Yugoslavia is Concerned?,<br />
Vol. 1, 33-46,<br />
- Ivo Goldstein, Reconciliation in Historiography - An<br />
Assumption or a Consequence of Political Reconciliation?,<br />
Vol. 1, 55-72, and<br />
- I. <strong>Graovac</strong>, Eight conferences (1998-2003) and eight conference<br />
publications (2000-2004) on the conference series<br />
Dialogue of Croatian and Serbian Historians.<br />
This selection of papers is accompanied by contributions by<br />
I. <strong>Graovac</strong>: lists of plenary sessions and papers (with main<br />
data on their authors) from previous eight Dialogues of<br />
Croatian and Serbian Historians. The publication contains<br />
papers, almost equally distributed among historians from<br />
the Republic of Croatia (four: 3+1), the Federal Republic<br />
of Yugoslavia, now Serbia and Monte Negro (three), and<br />
the Federal Republic of Germany (two).
Zusammenfassung<br />
Der Kroatisch-Serbische Historikerdialog ist eine Sammelbezeichnung<br />
für internationale wissenschaftliche Konferenzen<br />
von Historikern, vor allem aus der Republik Kroatien<br />
(RH) und Bundesrepublik Jugoslawien (SRJ), jetzt Serbien<br />
und Monte Negro (SiCG) sowie für Konferenzveröffentlichungen<br />
mit Plenarvorträgen und Mitteilungen von diesen<br />
Konferenzen. Bisher fanden in Organisation der deutschen<br />
Friedrich Naumann Stiftung (FNSt). Die Stiftung für liberale<br />
Politik in sechs Jahren (1998-2003) acht internationale<br />
Konferenzen statt, und im Laufe von fünf Jahren (2000-<br />
2004) wurden acht Konferenzpublikationen veröffentlicht:<br />
Kroatisch-Serbischer Historikerdialog, Herausgeber: Hans-<br />
Georg Fleck und <strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, 1-8, Zagreb, FNSt, 2000<br />
(Bd. 1 und 2), 2001 (Bd. 3 und 4), 2002 (Bd. 5 und 6),<br />
2003 (Bd. 7) und 2004 (Bd. 8). Zu Beginn wurden die<br />
Konferenzen in Ungarn veranstaltet (1998-2000), und<br />
später (2001-2003) abwechselnd in der Bundesrepublik<br />
Jugoslawien (SRJ), jetzt Serbien und Monte Negro (SiCG),<br />
und in der Republik Kroatien. An den Konferenzen haben<br />
nicht nur Historiker aus diesen Ländern teilgenommen,<br />
sondern auch jene aus Deutschland, den Vereinigten<br />
Staaten, Österreich, Ungarn und Polen. Der Teilnehmerkreis<br />
beschränkte sich nicht nur auf Historiker, sondern<br />
es umfasste auch Demographen, Volkswirtschaftler, Philosophen,<br />
Politikwissenschaftler, Juristen, Soziologen sowie<br />
Viktimologen, Mathematiker, Statistiker, Ingenieure, Personen<br />
aus dem öffentlichen Leben, Bibliothekare, Museologen,<br />
Journalisten, Vertreter von Nichtregierungsorganisationen,<br />
Publizisten, Studenten und Priester, aber natürlich
234<br />
Zusammenfassung<br />
auch Vertreter der F. Naumann Stiftung als Workshopmoderatoren.<br />
Im Großen und Ganzen haben an den acht<br />
bisher organisierten Konferenzen 112 Teilnehmer aus<br />
sieben Ländern teilgenommen.<br />
Außer an der ersten Konferenz unter dem Titel (Staatsbildende<br />
Ideen und national-integrationistische Ideologien<br />
bei Kroaten und Serben) wurde die Arbeit an anderen<br />
Konferenzen in thematische Plenarsitzungen und Workshops<br />
eingeteilt. Die Plenarsitzungen befassten sich mit<br />
folgenden Themen: grundsätzlichen Themen, theoretischen<br />
und methodologischen Fragen und Problemen und mit<br />
neuen Zugangsmethoden in der Geschichtsforschung, mit<br />
dem Zerfall der Sozialistischen Föderativen Republik Jugoslawien<br />
und den Problemen der Überarbeitung von Geschichtslehrbüchern,<br />
während die Workshops in folgende<br />
Themen eingeteilt wurden: Nationale Identität der Kroaten<br />
und Serben, Die Lage der Kroaten in Serbien und der Serben<br />
in Kroatien, Katholische und Serbische Orthodoxe Kirche in<br />
Kroatien und Serbien im 19. und 20. Jh., Eliten und Modernisierung,<br />
Königreich der Serben, Kroaten und Slowenen<br />
(SHS) – kroatische und serbische Perspektive am Ende des<br />
20. Jh., bzw. Demokratie, Republikanismus, Nationalismus:<br />
Einfluss von modernen Ideologien auf das Königreich<br />
SHS/Jugoslawien, Minderheiten im Königreich Jugoslawien<br />
während des Zweiten Weltkriegs und danach, Sozialistisches<br />
[zweites] Jugoslawien vom 1945 bis 1990 und Menschliche<br />
Verluste in Kroatien und Serbien im 20. Jahrhundert.<br />
Sowohl die Konferenzen selbst wie auch die Konferenzpublikationen<br />
stießen auf besondere Aufmerksamkeit der<br />
Historiker und auch der breiteren Öffentlichkeit, und zwar<br />
nicht nur in den Ländern der Konferenzteilnehmer. Zahlreiche<br />
National-, Universitäts-, Fakultäts-, Instituts- und
Zusammenfassung 235<br />
andere Bibliotheken sowie Abteilungen von <strong>za</strong>hlreichen<br />
Fakultäten und Instituten... wie auch unterschiedliche Vereinigungen<br />
und Einzelne (und zwar nicht nur Historiker),<br />
die sich mit Geschichte des Balkans und Südosteuropas,<br />
Kroatiens, Serbiens, des ehemaligen Jugoslawien und der<br />
südslawischen Völker befassen, haben Interesse gezeigt,<br />
diese Veröffentlichungen anzuschaffen, wobei einige von<br />
ihnen bereits unzugänglich sind. Aus diesem Grund hat sich<br />
die Friedrich-Naumann-Stiftung, jetzt auch in Zusammenarbeit<br />
mit der Zagreber Forschervereinigung Dialog,<br />
Vereinigung für die Förderung des wissenschaftlichen<br />
Dialogs, dazu entschlossen, einige bisherige Veröffentlichungen<br />
des Kroatisch-Serbischen Historikerdialogs, bzw.<br />
einzelne Teile dessen, wieder zu veröffentlichen, aber auf<br />
eine inhaltlich unterschiedliche Art und Weise, die sich aus<br />
den einzelnen Themen der Plenarvorträge und aus einzelnen<br />
Mitteilungen, die auch in den bisherigen Publikationen<br />
des Kroatisch-Serbischen Historikerdialogs veröffentlicht<br />
wurden, ergab.<br />
Dies ist die erste solche Veröffentlichung (thematischer<br />
Sammelband einer Gruppe von Autoren) – Wozu der<br />
Kroatisch-Serbischer Historikerdialog? – und sie beinhaltet<br />
eine Auswahl aus den Plenarvorträgen und Mitteilungen,<br />
vor allem über grundsätzliche Themen, von den acht Konferenzen<br />
des Kroatisch-Serbischen Historikerdialogs. Alle<br />
Beiträge wurden vom Herausgeber I. <strong>Graovac</strong> gewählt – in<br />
Übereinstimmung mit der Redaktion der Reihe Dialog:<br />
ÜBER DEN DIALOG (H.-G. Fleck, Bundesrepublik Deutschland,<br />
Dušan Gamser, Serbien und Monte Negro, und I.<br />
<strong>Graovac</strong>, Republik Kroatien) und der Redakteurin (Daniela<br />
Krivda, Geschäftsführerin der Vereinigung Dialog) gewählt,
236<br />
Zusammenfassung<br />
und sie wurden bereits früher veröffentlicht in acht bisherigen<br />
Publikationen Kroatisch-Serbischer Historikerdialog:<br />
- H.-G. Fleck, Zum Historikerdialog: Kritische Geschichtswissenschaft,<br />
politische Bildung und gesellschaftlicher Pluralismus,<br />
Bd. 1, 11-20 (Eröffnungsvortrag bei der Plenarsitzung<br />
der 1. Konferenz) und Bd. 6, 17-25 (Eröffnungsvortrag<br />
an der feierlichen Sitzung zur Schließung der 6.<br />
Konferenz),<br />
- Stjepan Mesić, Die von politischen Einflüssen und motiviertem<br />
Missbrauch befreite Geschichte ist zukunftsweisend,<br />
Bd. 6, 27-32 (Eröffnungsrede an der feierlichen<br />
Sitzung zur Schließung der 6. Konferenz),<br />
- Holm Sundhaussen, Vergangenheit, Geschichte und Gesellschaft,<br />
Bd. 2, 19-32,<br />
- Andrej Mitrović, Die Vorherrschaft des Irrationalismus.<br />
Segment über den geschichtlichen Irrationalismus in geistigen<br />
Gegebenheiten zu Krisenzeiten: Versuch einer<br />
breiteren Deutung durch konkreten Anlass, Bd. 2, 61-70,<br />
- Branka Prpa, Die zwei Gesichter einer Wissenschaft, Bd.<br />
2, 71-74,<br />
- Andrea Feldman, Historiker – alleine und frei, Bd. 1, 47-<br />
54,<br />
- Mile Bjelajac, Ist eine Emanzipation der Wissenschaft von<br />
der Politik möglich, wenn es sich um die Geschichte Jugoslawiens<br />
handelt?, Bd. 1, 33-46,<br />
- Ivo Goldstein, Kroatisch-serbische Versöhnung in der<br />
Historiographie – Voraussetzung oder Folge politischen<br />
Versöhnung?, Bd. 1, 55-72, und
Zusammenfassung 237<br />
- I. <strong>Graovac</strong>, Acht Konferenzen (1998-2003) und acht<br />
Veröffentlichungen/ Konferenzpublikationen (2000-2004)<br />
zum Kroatisch-Serbischen Historikerdialog.<br />
Neben dieser Auswahl beinhaltet die Publikation Beiträge<br />
von I. <strong>Graovac</strong>: Verzeichnisse der Plenarvorträge und<br />
Mitteilungen (mit Hauptangaben über ihre Autoren) von<br />
bisherigen acht Kroatisch-Serbischen Historikerdialogen<br />
und die Beiträge verteilen sich fast gleichmäßig auf Beiträge<br />
der Historiker aus der Republik Kroatien (vier: 3 + 1),<br />
der Bundesrepublik Jugoslawien – jetzt Serbien und Monte<br />
Negro (drei) und der Bundesrepublik Deutschland (zwei).
Rezime<br />
Dijalog povjesničara/istoričara skupni je naziv <strong>za</strong> međunarodne<br />
naučne skupove istoričara, pre svega iz Republike<br />
Hrvatske (RH) i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), sada<br />
Srbije i Crne Gore (SiCG), te <strong>za</strong> knjige/zbornike radova<br />
plenarnih izlaganja i izjava te saopštenja podnetih na tim<br />
skupovima. Do sada je, u organi<strong>za</strong>ciji nemačke liberalne<br />
Fondacije Friedrich Naumann/F. Naumann Stiftung. Die<br />
Stiftung für liberale Politik (FNSt), u šest godina (1998-<br />
2003) održano osam skupova, a u pet godina (2000-2004)<br />
štampano osam knjiga/zbornika radova s tih skupova:<br />
Dijalog povjesničara/istoričara, priredili Hans-Georg Fleck i<br />
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>, 1-8, Zagreb, FNSt, 2000 (knj. 1 i 2), 2001<br />
(knj. 3 i 4), 2002 (knj. 5 i 6), 2003 (knj. 7) i 2004 (knj. 8).<br />
Početno su se skupovi održavali u Mađarskoj (1998-2000),<br />
a potom (2001-2003) naizmenično u SRJ, sada SiCG, i RH.<br />
Na skupovima nisu učestvovali samo istoričari iz tih zemalja<br />
nego i oni iz Nemačke, Amerike, Austrije, Mađarske i<br />
Poljske. A na njima nisu učestvovali čak ni samo istoričari<br />
nego i pojedini demografi, ekonomisti, filozofi, politikolozi,<br />
pravnici, sociolozi te viktimolozi, matematičari i statističari,<br />
arhivisti, inžinjeri, javni radnici, bibliotekari, muzeolozi, novinari,<br />
političari, predstavnici nevladinih organi<strong>za</strong>cija, publicisti,<br />
studenti te sveštenici, a, naravno, i predstavnici FNSta,<br />
kao i voditelji radionica. Sve u svemu, na osam do sada<br />
održanih skupova učestvovalo je 112 učesnika iz sedam<br />
zemalja.<br />
Na skupovima se, izuzev prvog kojem je bio određen i radni<br />
naslov (Državotvorne ideje i nacionalnointegralističke
240<br />
Rezime<br />
ideologije u Hrvata i Srba/Srbijanaca), rad odvijao na tematskim<br />
plenarnim sednicama i u tematskim radionicama.<br />
Plenarne sednice su bile posvećene sledećim temama: načelnim<br />
temama, teorijsko-metodološkima pitanjima i problemima<br />
te novima metodološkim pristupima u istorijskim<br />
istraživanjima, raspadu Socijalističke Federativne Republike<br />
Jugoslavije i problematici revizije udžbenika istorije, dok su<br />
radionice bile posvećene sledećim temama, a pod nazivima:<br />
Nacionalni identitet Hrvata i Srba, Položaj Hrvata u Srbiji i<br />
Srba u Hrvatskoj, Katolička i Srpska pravoslavna crkva u<br />
Hrvatskoj i Srbiji u 19. i 20. veku, Elite i moderni<strong>za</strong>cija,<br />
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) – hrvatski i srpski<br />
[srbijanski] pogled na kraju 20. veka, odnosno Demokratija,<br />
republikani<strong>za</strong>m, nacionali<strong>za</strong>m: upliv modernih ideologija<br />
na Kraljevinu SHS/Jugoslaviju, Manjine u Kraljevini<br />
Jugoslaviji u vreme Drugoga svetskog rata [kod nas] i<br />
posle, Socijalistička [druga] Jugoslavija od 1945. do 1990.<br />
godine i Ljudski gubici Hrvatske i Srbije u 20. veku.<br />
Skupovi i naročito zbornici radova sa njih i<strong>za</strong>zvali su pažnju<br />
stručne i druge javnosti ne samo u zemljama učesnika skupova.<br />
Poseban interes <strong>za</strong> pribavljanje tih knjiga, od kojih su<br />
mnoge već nedostupne, poka<strong>za</strong>li su brojne nacionalne,<br />
univerzitetske, fakultetske, institutske i druge biblioteke te<br />
odseci brojnih fakulteta, instituta, <strong>za</strong>voda... i pojedine nevladine<br />
organi<strong>za</strong>cije <strong>za</strong> proučavanje istorije Balkana i Jugoistočne<br />
Evrope, Hrvatske i Srbije, bivše druge Jugoslavije...<br />
te južnoslovenskih naroda, kao i pojedinci (ne samo istoričari).<br />
Iz tih je razloga FNSt, sada u saradnji i sa <strong>za</strong>grebačkom<br />
Zajednicom istraživača Dijalog. Udrugom <strong>za</strong> promicanje<br />
znanstvenog dijaloga (Dijalog), odlučio da ponovi<br />
poneka dosadašnja izdanja Dijaloga povjesničara/istoričara,<br />
odnosno njihove pojedinačne delove, ali na sadržajno
Rezime 241<br />
sasvim različiti način koji proizlazi iz pojedinih tema oblikovanih<br />
u plenarnim izlaganjima i izjavama te saopštenjima<br />
podnetim na skupovima, odnosno objavljenim u dosadašnjim<br />
zbornicima radova Dijaloga povjesničara/istoričara.<br />
Ova, prva takva knjiga (tematski zbornik grupe autora) –<br />
Čemu Dijalog povjesničara/istoričara? – sadrži izbor iz plenarnih<br />
izlaganja i izjava, pre svega načelnih, sa osam skupova<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara. Svi prilozi, ovde<br />
prema odabiru priređivača I. Graovca, a u dogovoru i s<br />
Uredništvom biblioteke Dijalog: O DIJALOGU (H.-G. Fleck,<br />
Savezna Republika Nemačka/SRN, Dušan Gamser, SiCG, te<br />
I. <strong>Graovac</strong>, RH) i urednicom knjige (Daniela Krivda, tajnica<br />
Dijaloga), već su objavljeni u pojedinim od osam ranije navedenih<br />
zbornika radova Dijaloga povjesničara/istoričara:<br />
- H.-G. Fleck, O Dijalogu povjesničara/istoričara: kritička<br />
istorijska nauka, političko obrazovanje i društveni plurali<strong>za</strong>m,<br />
knj. 1, 11-20 (Uvodno izlaganje/uvodna izjava na<br />
<strong>za</strong>jedničkoj sednici 1. skupa), i knj. 6, 17-25 (Uvodni govor<br />
na svečanoj <strong>za</strong>vršnoj sednici 6. skupa),<br />
- Stjepan Mesić, Istorija, oslobođena političkih upliva i motiviranih<br />
zloupotreba, putokaz je prema budućnosti, knj. 6,<br />
27-32 (Pozdravni govor na svečanoj <strong>za</strong>vršnoj sednici 6.<br />
skupa),<br />
- Holm Sundhaussen, Prošlost, istorija i društvo, knj. 2, 19-<br />
32,<br />
- Andrej Mitrović, Prevlast nerazuma. Segment o istorijskom<br />
nerazumu u duhovnim prilikama kriznog doba (pokušaj<br />
šireg tumačenja konkretnim povodom), knj. 2, 61-70,<br />
- Branka Prpa, Dva lica jedne nauke, knj. 2, 71-74,<br />
- Andrea Feldman, Istoričari sami i slobodni, knj. 1, 47-54,
242<br />
Rezime<br />
- Mile Bjelajac, Da li je moguća emancipacija nauke od politike<br />
kada je reč o istoriji Jugoslavije?, knj. 1, 33-46,<br />
- Ivo Goldstein, Pomirenje u istoriografiji – pretpostavka ili<br />
posledica političkog pomirenja?, knj. 1, 55-72, i<br />
- I. <strong>Graovac</strong>, Osam skupova (1998.-2003.) i osam knjiga/<br />
zbornika radova (2000.-2004.) Dijaloga povjesničara/istoričara.<br />
Tom izboru su pridodati i prilozi I. Graovca: spiskovi plenarnih<br />
izlaganja i izjava te saopštenja (s osnovnim podacima<br />
o njihovim autorima) sa dosadašnjih, tačnije osam<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara, te on, gotovo ravnopravno,<br />
sadrži priloge istoričara iz RH (četiri: 3+1), SRJ, sada<br />
SiCG (tri), i SRN (dva).
.....................................................................<br />
Sadržaj<br />
na engleskom, njemačkom<br />
i srpskome jeziku
CONTENTS<br />
Introductory remarks (Daniela Krivda)<br />
Hans-Georg Fleck<br />
On The Dialogue of Croatian and Serbian Historians:<br />
Critical Historical Science, Political Education<br />
and Social Pluralism<br />
Stjepan Mesić<br />
History, Freed from Political Influences and Motivated<br />
Abuse, Is a Signpost to the Future<br />
Holm Sundhaussen<br />
Past, History and Society<br />
Andrej Mitrović<br />
Predominance of Irrationality. Segment on Historical<br />
Irrationality in the Mental Climate at Times of Crisis:<br />
An Attempt of a Broader Interpretation<br />
on a Concrete Occasion<br />
Branka Prpa<br />
Two Facets of one Science<br />
Andrea Feldman<br />
Historians on Their Own and Free<br />
Mile Bjelajac<br />
Is an Emancipation of Science from Politics Possible,<br />
When the History of Yugoslavia is Concerned?<br />
5<br />
17<br />
39<br />
49<br />
69<br />
83<br />
91<br />
103
Ivo Goldstein<br />
Reconciliation in Historiography - An Assumption<br />
or a Consequence of Political Reconciliation?<br />
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong><br />
Eight conferences (1998-2003) and eight conference<br />
publications (2000-2004) on the conference series<br />
Dialogue of Croatian and Serbian Historians<br />
Summary of Croatian, English, German and Serbian<br />
language<br />
Contents in English, German and<br />
Serbian language<br />
119<br />
141<br />
Contributions (<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>):<br />
- List of plenary session (with main data on their authors)<br />
from previous eight Dialogues<br />
of Croatian and Serbian Historians<br />
189<br />
- List of presented papers (with main data on their authors)<br />
from previous eight Dialogues<br />
of Croatian and Serbian Historians<br />
197<br />
223<br />
243
INHALTSVERZEICHINS<br />
Einleitung (Daniela Krivda)<br />
Hans-Georg Fleck<br />
Zum Historikerdialog: Kritische Geschichtswissenschaft,<br />
politische Bildung und gesellschaftlicher Pluralismus<br />
Stjepan Mesić<br />
Die von politischen Einflüssen und motiviertem Missbrauch<br />
befreite Geschichte ist zukunftsweisend<br />
Holm Sundhaussen<br />
Vergangenheit, Geschichte und Gesellschaft<br />
Andrej Mitrović<br />
Die Vorherrschaft des Irrationalismus.<br />
Segment über den geschichtlichen Irrationalismus<br />
in geistigen Gegebenheiten zu Krisenzeiten:<br />
Versuch einer breiteren Deutung durch konkreten Anlass<br />
Branka Prpa<br />
Die zwei Gesichter einer Wissenschaft<br />
Andrea Feldman<br />
Historiker – alleine und frei<br />
Mile Bjelajac<br />
Ist eine Emanzipation der Wissenschaft von der Politik<br />
möglich, wenn es sich um die Geschichte Jugoslawiens<br />
handelt?<br />
5<br />
17<br />
39<br />
49<br />
69<br />
83<br />
91<br />
103
Ivo Goldstein<br />
Kroatisch-serbische Versöhnung in der Historiographie –<br />
Voraussetzung oder Folge politischen Versöhnung?<br />
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong><br />
Acht Konferenzen (1998-2003) und acht<br />
Veröffentlichungen/Konferenzpublikationen (2000-2004)<br />
zum Kroatisch-Serbischen Historikerdialog<br />
141<br />
Beiträge (<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>):<br />
- Verzeichnis der Plenarvorträge (mit Hauptangaben<br />
über ihre Autoren) von bisherigen acht<br />
Kroatisch-Serbischen Historikerdialogen<br />
- Verzeichnisse der Mitteilungen (mit Hauptangaben<br />
über ihre Autoren) von bisherigen acht<br />
Kroatisch-Serbischen Historikerdialogen<br />
Zusammenfassung in kroatischer, englischer,<br />
deutschen und serbischen Sprache<br />
Inhaltsverzeichnis in englischer, deutscher und<br />
serbischen Sprache<br />
119<br />
189<br />
197<br />
223<br />
243
SADRŽAJ<br />
Uvodne napomene (Daniela Krivda)<br />
Hans-Georg Fleck<br />
O Dijalogu povjesničara/istoričara: kritička istorijska nauka,<br />
političko obrazovanje i društveni plurali<strong>za</strong>m<br />
Stjepan Mesić<br />
Istorija, oslobođena političkih upliva i motiviranih<br />
zloupotreba, putokaz je prema budućnosti<br />
Holm Sundhaussen<br />
Prošlost, istorija i društvo<br />
Andrej Mitrović<br />
Prevlast nerazuma. Segment o istorijskom nerazumu<br />
u duhovnim prilikama kriznog doba:<br />
pokušaj šireg tumačenja konkretnim povodom<br />
Branka Prpa<br />
Dva lica jedne nauke<br />
Andrea Feldman<br />
Istoričari sami i slobodni<br />
Mile Bjelajac<br />
Da li je moguća emancipacija nauke od politike<br />
kada je reč o istoriji Jugoslavije?<br />
5<br />
17<br />
39<br />
49<br />
69<br />
83<br />
91<br />
103
Ivo Goldstein<br />
Pomirenje u istoriografiji – pretpostavka ili posledica<br />
političkog pomirenja?<br />
<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong><br />
Osam skupova (1998-2003.) i osam knjiga/zbornika<br />
radova (2000-2004) Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
Prilozi (<strong>Igor</strong> <strong>Graovac</strong>):<br />
- Spisak plenarnih izlaganja i izjava<br />
(s osnovnim podacima o njihovim autorima)<br />
sa dosadašnjih Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
- Spisak saopštenja<br />
(s osnovnim podacima o njihovim autorima)<br />
sa dosadašnjih Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
Sažetak na hrvatskom, engleskom i nemačkom te<br />
rezime na srpskom jeziku<br />
Sadržaj na engleskom, nemačkom i srpskom jeziku<br />
119<br />
141<br />
189<br />
197<br />
223<br />
243
CIP – Katalogi<strong>za</strong>cija u publikaciji<br />
Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb<br />
UDK 930(497.5:497.1):32>"1998/2003"(082)<br />
ČEMU Dijalog povjesničara-istoričara?<br />
: (osam skupova: 1998.-2003. i<br />
osam knjiga/zbornika radova: 2000.-2004.<br />
Dijaloga povjesničara/istoričara<br />
iz Hrvatske, Srbije...) / autori Mile<br />
Bjelajac... ; priredio <strong>Igor</strong><br />
<strong>Graovac</strong>. - Zagreb : Zajednica istraživača<br />
Dijalog, udruga <strong>za</strong> promicanje znanstvenog<br />
dijaloga : Zaklada Friedrich Naumann,<br />
2005. - (Biblioteka Dijalog. Tematski<br />
zbornici sudionika Dijaloga povjesničara<br />
iz Hrvatske, Srbije... ; 1)<br />
Sažeci na više jezika.<br />
ISBN 953-7267-00-8 (Dijalog). -<br />
ISBN 953-6922-07-X (Zaklada)<br />
1. Bjelajac, Mile 2. <strong>Graovac</strong>, <strong>Igor</strong><br />
I. Historiografija -- Jugoslavija --<br />
1998.-2003. -- Zbornik<br />
II. Historiografija -- Hrvatska --<br />
1998.-2003. -- Zbornik<br />
450503136