HUM 2 - Filozofski fakultet
HUM 2 - Filozofski fakultet HUM 2 - Filozofski fakultet
- Page 3 and 4: HUM časopis Filozofskog fakulteta
- Page 5: HUM časopis Filozofskog fakulteta
- Page 8 and 9: Branko HebranG POKUŠAJI STVARANJA
- Page 10 and 11: godine hrabro potpisali predstavnic
- Page 12 and 13: 1. Povijesni okvir Šimun Musa Negd
- Page 14 and 15: Šimun Musa položaja utječući se
- Page 16 and 17: Šimun Musa nične čitaonice tako
- Page 18 and 19: Šimun Musa a nova austrijska uprav
- Page 20 and 21: Šimun Musa ulogu za hrvatski narod
- Page 22 and 23: Šimun Musa je uređivao Šaćir Ku
- Page 24 and 25: Šimun Musa Milićevićev odnos pre
- Page 26 and 27: Šimun Musa uzrocima ustanka ostala
- Page 28 and 29: Šimun Musa mlad, list je prestao i
- Page 30 and 31: Šimun Musa djelstva, članci iz ku
- Page 32 and 33: Šimun Musa Iz navedenih činjenica
- Page 34 and 35: osiljak” podieljenu Vam riešenje
- Page 36 and 37: Šimun Musa govca. Tim novinama vla
- Page 38 and 39: Šimun Musa na, a potom i ukinuta s
- Page 40 and 41: Šimun Musa održana je 4. kolovoza
- Page 42 and 43: Šimun Musa - Kraljević, Anđeo, Z
- Page 44 and 45: Šimun Musa - Šimović, Nikola, Kr
- Page 46 and 47: Šimun Musa - Kalendar, Mladi Herce
- Page 48 and 49: Šimun Musa ća, 885., str. 58, 5 x
- Page 50 and 51: Šimun Musa - Bukvar, Bukvar za sam
<strong>HUM</strong><br />
časopis Filozofskog <strong>fakultet</strong>a Sveučilišta u Mostaru
osnivač i nakladnik<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> Sveučilišta u Mostaru<br />
za nakladnika<br />
Slavica Juka<br />
uredništvo<br />
Boris Berić (Osijek) Stipe Botica (Zagreb)<br />
Ruggero Cattaneo (Milano) Mirko Gojmerac (Zagreb)<br />
Božo Goluža (Mostar) Serafin Hrkać (Mostar)<br />
Slavica Juka (Mostar) Antun Karaman (Dubrovnik)<br />
Antun Lučić (Mostar) Mile Mamić (Zadar)<br />
Anto Mišić (Zagreb) Šimun Musa (Mostar)<br />
Vladimir Pandžić (Zagreb) Robert Sullivan (Champaige)<br />
glavni urednik<br />
Šimun Musa<br />
odgovorna urednica<br />
Slavica Juka<br />
tajnik<br />
Ivica Musić<br />
lektura i korektura<br />
Ivica Musić<br />
prijevod na engleski jezik<br />
Ivana Zovko<br />
naslovnica<br />
Krešimir Ledić<br />
grafička priprema i tisak<br />
FRAM ZIRAL, Mostar<br />
adresa uredništva<br />
Matice hrvatske bb, 88000 Mostar<br />
Telefon: +387/036/355-400<br />
Faks: +387/036/355-40<br />
E-mail: ffhz.mostar@tel.net.ba<br />
naklada<br />
500 primjeraka<br />
Časopis izlazi jednom godišnje (i po potrebi).<br />
ISSN 840-233X<br />
Mostar 2007. br. 2 str. 424
<strong>HUM</strong><br />
časopis Filozofskog <strong>fakultet</strong>a<br />
Sveučilišta u Mostaru<br />
Mostar, prosinca 2007.
Sadržaj<br />
Urednikova riječ ........................................................................................................................7<br />
Šimun Musa<br />
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI ...........9<br />
Jure Krišto<br />
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U<br />
HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE ................................54<br />
Tomo VuKšić<br />
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 878. DO 9 8.<br />
S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN .........................................................82<br />
Božo Goluža<br />
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE ........... 4<br />
Robert Jolić<br />
“PRETPOVIJEST” TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BAŠTINA<br />
BOSANSKOHERCEGOVAČKIH FRANJEVACA.......................................................... 40<br />
Pavao Knezović<br />
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA ...................................................................................... 58<br />
Marko DraGić<br />
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I<br />
MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA ................................ 8<br />
Marija MaJić<br />
NAŠA OGNJIŠTA – PRVI KATOLIČKI LIST U BOSNI I HERCEGOVINI<br />
POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA ...................................................................... 208<br />
Zoran ToMić • Zdeslav Milas • Siniša Kovačević<br />
MODELI ODNOSA S JAVNOŠĆU ................................................................................... 224<br />
Ilija Musa<br />
ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH OD 907. DO 940. ................................ 243<br />
5
Branko HebranG<br />
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE<br />
INFORMACIJSKE AGENCIJE ............................................................................................256<br />
Irina BudiMir<br />
JEZIK OSVITA – Pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u Osvitu ................283<br />
Katica Krešić<br />
ODREĐENJE OPĆEJEZIČNIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U<br />
NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIĆEVIĆA .......................................... 302<br />
Ljiljana Kolenić<br />
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA ........................ 320<br />
Frano Musić<br />
SUZANA ČISTA MAVRE VETRANOVIĆA .................................................................. 346<br />
Sanja runtić<br />
REMAPPING THE BOUNDARIES: THE NOVELISTIC LANDSCAPE<br />
OF LESLIE MARMON SILKO’S STORYTELLER..............................................................359<br />
Ivica Glibušić<br />
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI .......................................372<br />
Šimun Musa<br />
LJUDEVIT JONKE, ŽIVOT I DJELO (U povodu stote obljetnice rođenja) ...............393<br />
DEKLARACIJA<br />
O NAZIVU I POLOŽAJU HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA 967.–2007. ....402<br />
PRIKAZI I OSVRTI<br />
Hrvatska književnost u Zadru u 9. st. .............................................................................. 405<br />
Hrvatski kao povijesni jezik .................................................................................................408<br />
Metonimija – moćno sredstvo književne riječi ................................................................ 4<br />
Izići na svjetlo ..........................................................................................................................4 6<br />
Zbornik 40 godina Župe Čerin ...........................................................................................4 9<br />
NAPUTCI AUTORIMA ZA SURADNJU ............................................................................... 423<br />
6
Poštovani čitatelji,<br />
Urednikova riječ<br />
Pred vama je drugi broj Huma, časopisa koji se istom treba afirmirati<br />
kao respektabilna znanstvena publikacija s međunarodnom recenzijom.<br />
Cjelokupan trud ovoga uredništva usmjeren je upravo k tom cilju, što se,<br />
vjerujemo, dalo vidjeti već iz prvoga broja koji je naišao na dobar prijam<br />
akademskoga općinstva, ali i najšire čitateljske javnosti. Ohrabreni<br />
tom spoznajom, za ovu smo godinu priredili čak dva broja koji raznovrsnošću<br />
tema, kakvoćom, metodološkom i tehničkom opremljenošću<br />
predstavljaju korak naprijed. Tomu nesumnjivo pridonosi činjenica što<br />
je većina članaka ovdje objavljenih proistekla iz konferencijskih priopćenja<br />
s Međunarodnoga znanstvenog skupa u povodu 35. obljetnice<br />
tiskarstva u Mostaru i 90. obljetnice rođenja filozofa Kvirina Vasilja, s<br />
dvije tematske cjeline: I. hrvatska novinarska i literarno-publicistička<br />
tradicija u Bosni i Hercegovini i II. hrvatska filozofska tradicija u Bosni<br />
i Hercegovini, koji je u organizaciji Filozofskoga <strong>fakultet</strong>a Sveučilišta<br />
u Mostaru i Instituta za hrvatski jezik, književnost i povijest uspješno<br />
održan 23. svibnja 2007.<br />
Radovi u ovim dvama brojevima zauzimaju mjesto sukladno tematskoj<br />
raspodjeli i redoslijedu izlaganja na spomenutom skupu. Tako se<br />
u broju što ga upravo držite u rukama nalaze članci vezani za hrvatsku<br />
novinarsku i literarno-publicističku tradiciju. Riječ je o trinaest tematski<br />
vrlo raznorodnih uradaka koji s različitih vidika obrađuju ovu veoma<br />
kompleksu, zanimljivu i poprilično neistraženu problematiku. Tu je i<br />
pet članaka koji nisu vezani uz rečeni znanstveni skup, ali koji svojom<br />
kvalitetom zasigurno zaslužuju biti publicirani.<br />
Nismo zaboravili ni na dvije iznimno važne obljetnice. Ove se godine<br />
naime navršava sto godina od rođenja prof. dr. Ljudevita Jonkea, jednoga<br />
od najuglednijih jezikoslovaca kroatistike i neumornoga kulturnog<br />
pregaoca. Godina 2007. ujedno je i pedeseta obljetnica glasovite Deklaracije<br />
o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika koju su 967.<br />
7
godine hrabro potpisali predstavnici hrvatskih kulturnih i znanstvenih<br />
ustanova i organizacija te ju podnijeli Saboru SRH, Saveznoj skupštini i<br />
cjelokupnoj tadanjoj hrvatskoj i jugoslavenskoj javnosti.<br />
Svim suradnicima iskreno zahvaljujemo i pozivamo ih na daljnju suradnju.<br />
Također pozivamo sve vas, cijenjeni čitatelji, da svojim prilozima<br />
pridonesete kvaliteti našega časopisa. Nadamo se da ćete poticaj za<br />
to pronaći upravo na stranicama ovoga broja.<br />
8<br />
Šimun Musa
Šimun Musa<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> u Mostaru<br />
Sažetak<br />
UDK [655. +070](497.6 Mostar)(09 )<br />
Izvorni znanstveni članak<br />
Primljeno: 5. XI. 2007.<br />
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA<br />
POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
U drugoj polovici 19. stoljeća u Hercegovini vidno slabi turska vlast da<br />
bi svoju konačnu propast doživjela 1878. godine, kada dolazi nova, austrougarska<br />
uprava. I ova, po svemu tuđinska vlast, kalkulira na račun<br />
svoje sebičnosti, doduše na novim buržoaskim načelima te uz niz protunarodnih,<br />
pa i represivnih mjera uvodi i neke napredne poteze što se<br />
pozitivno odražavaju i na gospodarskom i na kulturnom planu. Podižu<br />
se mostovi, grade ceste, osnivaju trgovine i banke, škole, knjižnice, nacionalne<br />
i kulturne udruge, otpočinje s radom prva tiskara u Mostaru<br />
(Tiskara poslanstva katoličkog u Hercegovini, 1872.), javlja se nakladnički<br />
rad te publicističko-novinarska djelatnost u vidu prvih novina u Bosni i<br />
Hercegovini na hrvatskom jeziku kao što su Hercegovački bosiljak, Novi<br />
hercegovački bosiljak, Glas Hercegovca i Osvit.<br />
Navlastite zasluge za pokretanje tiskare i nakladničko-publicistički rad,<br />
kao što je tiskanje prvih novina te objavljenje prvih djela s područja<br />
književnosti, etnologije, teologije, jezikoslovlja itd., pripadaju fra (don)<br />
Franji Milićeviću, čelniku hrvatskoga narodnog preporoda u Mostaru i<br />
Hercegovini koji, obrazovan u krilu zapadnoeuropske kulture, a nacionalno<br />
svjestan i politički zreo i tijesno povezan s onodobnim gibanjima u<br />
matičnoj zemlji Hrvatskoj, cijeloga sebe daruje nacionalnom i kulturnoprosvjetnom<br />
napretku Hrvata i drugih naroda koji s njima žive na ovim<br />
prostorima.<br />
Ključne riječi: tiskara, nakladništvo, književnost, novinarstvo, publicistika,<br />
prosvjeta, knjiga, jezik, kultura.<br />
9
1. Povijesni okvir<br />
Šimun Musa<br />
Negdašnja turska provincija Bosna i Hercegovina, iako duboko uvučena<br />
u europski zapad, bila je zapravo stoljećima odvojena od njega,<br />
pa je i u 9. stoljeću ostala nerazvijenom u gospodarskom i kulturnom<br />
pogledu. Nije imala gotovo nijedne prosvjetno-kulturne ustanove osim<br />
pokojega vakufa. Sve vidike mogućega izbavljenja prekrivala je feudalna<br />
oligarhija. Zapravo, Turska je poslije Bečkoga rata ( 683.- 699.) vrlo<br />
oslabila, pogotovo kao vojna sila, te su svi sultanovi pokušaji da reformama<br />
osnaži državu ostali uzaludni.<br />
U to se vrijeme na području Bosne i Hercegovine dogodilo nešto od<br />
presudne važnosti: za vezira je godine 830. izabran Husein-beg Gradaščević<br />
protiv kojega je zaratio Ali-aga Rizvanbegović iz Stoca pa se Husein-beg<br />
morao vratiti u Bosnu. Zbog vojnih zasluga Carigrad je Rizvanbegovića<br />
odlikovao i udovoljio njegovoj molbi da Hercegovinu odijeli<br />
od Bosne te ga postavio za upravitelja Hercegovine kojom je samostalno<br />
vladao od 833. do 85 . godine. O aginu ushićenju zbog dobivene časti<br />
najbolje govori njegova izjava pri prvom dolasku u Mostar: “Evo vam<br />
Stambol Mostar, evo vam i cara u Mostaru!” Rizvanbegović je silnički<br />
vladao Hercegovinom okrutno se odnoseći prema raji o čemu svjedoči i<br />
fra Petar Bakula u svojim stihovima:<br />
“Jednom umriet to bi lakše bilo,<br />
Neg’ zulume podnositi težke<br />
Hali-Paše novoga Vezira.” 2<br />
No, koliko god bio silnik, Rizvanbegović je imao napredne ideje u pogledu<br />
gospodarstva. Razvijao je poljoprivredu i graditeljstvo, posebno je<br />
gradio ceste i mostove, a donekle je imao razumijevanja i za prosvjetne<br />
i kulturne vrijednosti. Prisiljavao je raju na sadnju kultura koje su u hercegovačkim<br />
krajevima mogle uspijevati, a svatko je morao saditi duhan<br />
i vinovu lozu kao i murve, šipke i drugo voće:<br />
Usp. Andrija Nikić, “Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljeća turske vladavine<br />
( 823- 878)”, Kačić, 8, Split, 976., str. 94.<br />
2 Petar Bakula, Hercegovina za devetnaest godina vezirovanja Hali-pašina, Beč, 863., str. 8.<br />
0 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
Od vremena Ali-paše Rizvanbegovića svaka je kuća u Hercegovini sadila<br />
duhan bar za svoju vlastitu potrebu. U većoj količini i za izvoz sadili su<br />
duhan u Brotnju, Bekiji i oko Trebinja (...) duhan se prodavao u turama<br />
10 – 12 groša po 1 oki. Pušili su samo oženjeni ljudi, i to na čibuk (lula i<br />
kamiš) i takum.<br />
Činjenica da je u to vrijeme u Rami, uz ostale pothvate, otvoren rudnik<br />
zlata govori kako je Ali-paša bio vrlo zainteresiran za gospodarski<br />
razvoj. Kada je 85 . godine po naredbi Omer-paše Latasa Rizvanbegović<br />
pogubljen, Hercegovina je ponovno pripojena Bosni. 4 Doduše, i<br />
Ali-pašini su nasljednici nastavili poslove u građevinarstvu, prometu,<br />
školstvu, trgovini; uspostavio se bankarski i poštanski sustav. Tako je<br />
u Mostaru 856. godine osnovana Narodna blagajna (zadružna štedionica),<br />
a 867. banka i pošta. 5 Otvaranje škola u Mostaru sve od 852.<br />
godine posebna je odlika toga razdoblja. Dok su neke škole bile izrazito<br />
vjerskoga karaktera i dijelile se na muslimanske, katoličke i pravoslavne,<br />
druge su bile okrenute općoj izobrazbi puka. 6<br />
Niz reformâ nije posebno popravio položaj raje. Život se i dalje odvijao<br />
u primitivnim feudalnim okvirima, bez bržega i vidljivijega prodora<br />
kapitalističkih odnosa. Bila je to samo jedna etapa neuspješna prilagođavanja<br />
dok je u stvarnom životu vladala teška situacija poticana<br />
jazom između begova i raje. Zapravo, podčinjeni su morali davati još<br />
veće namete, što je godine 859. i ozakonjeno. 7 Svim poteškoćama unatoč,<br />
ipak su se nazirali i pomaci. Kršćanski se narod nadao obećavanim<br />
reformama te je uz gospodarske i političke počeo izražavati i planirati i<br />
kulturno-prosvjetne zadaće.<br />
Ustupci vlasti prema raji, koji su se primjećivali u doba reformâ, izazvali<br />
su još veću netrpeljivost muslimana prema kršćanima i ti su sukobi<br />
na lokalnom planu trajali sve do dolaska Austrougarske Monarhije.<br />
Dakle, teško podnoseći turski zulum, narod je tražio poboljšanje svoga<br />
3 Dominik Mandić, “Hercegovački duhan”, Mostar i Hercegovina, Beograd, 937., str. 223.<br />
4 Usp. Safvet-beg Bašagić, Kratka uputa u prošlosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 900., str.<br />
55- 83.<br />
5 Usp. A. Nikić, nav. dj., str. 96 s.<br />
6 Usp. isto, str. 99.<br />
7 Šimun Musa, Franjo Milićević i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini, Mostar, 992., str.<br />
24 s.<br />
prosinca 2007.
Šimun Musa<br />
položaja utječući se za pomoć i Rimu, i Beču, i Carigradu. Udovoljavajući<br />
zahtjevima naroda, a posebno molbi biskupa Barišića, katolici su<br />
dani pod zaštitu Beča, o čemu svjedoče mnogi izvori. 8 Iako su katolici u<br />
pravima bili barem formalno izjednačeni s muslimanima, praktično se<br />
stanje nije promijenilo za još nekoliko desetljeća.<br />
Nezadovoljstvo je eskaliralo u pravi bunt raje. Tako je u Hercegovini<br />
9. lipnja 875. podignut ustanak. Ustanak se zametnuo u Gabeli pod<br />
vodstvom don Ivana Musića, župnika iz Ravna, i proširio se na obje strane<br />
Neretve.<br />
Pokušaj turske vlasti da silom i novim obećanjima unese mir u Hercegovinu<br />
ostali su bez željenog uspjeha, jer nisu se ispunili zahtjevi ustanika.<br />
Razvoj ustanka, uz tadašnje poznate sukobe pojedinih država s Turskom,<br />
zainteresirao je velike sile. Hercegovački ustanak trajao je tri godine. Po<br />
zapadnoj Hercegovini organizirali su ga i podržavali franjevci: fra Pavo<br />
Petrović u Klobuku, fra Paško Ćužić u Veljacima, fra Filip Čutura u Posušju,<br />
fra Ivo Bagarić u Duvanjskom kraju, a fra Božo Šarić, rodom iz<br />
Drežnice, imao je čak svoju četu i tri godine skrivao se u Kamešnici. Problemi<br />
koji su doveli do ustanka i stanja u Bosni i Hercegovini dospijevaju<br />
godine 1878. na Berlinski kongres.<br />
Dakle, Berlinskim kongresom 878. godine Bosna i Hercegovina dolazi<br />
pod austrougarsku upravu čime započinje novi, istina strogo nadzirani,<br />
ekonomski i obrazovni napredak. No, i do dolaska austrougarske<br />
vlasti u BiH je bilo nekoliko zapaženih pomaka u gospodarstvu i kulturi,<br />
posebno u vrijeme Ali-paše Rizvanbegovića, kako je i spomenuto. Prema<br />
povjesničarima školstva u Hercegovini (Vojislav Bogičević, Hajrudin<br />
Ćurić, Mitar Papić, Esad Peco i dr.), o čemu u svojoj sintezi piše i A.<br />
Nikić, 0 godine 852. osnovana je Slavljanska narodna učiona u Vukodolu<br />
(Mostar), a do 878. godine u Hercegovini je otvoreno još trinaest<br />
hrvatskih škola (učiona). Škole su otvarali franjevci po hercegovačkim<br />
župama: Gorici, Veljacima, na Humcu, u Duvnu, Širokom Brijegu, u<br />
Gradnićima i Posušju, a zatim u Gabeli te još po jednu na Humcu i Širokom<br />
Brijegu, a ubrzo i u Konjicu. Na zahtjev biskupa fra Anđela Kra-<br />
8 Usp. Radoslav Glavaš, Život i rad fra Rafe Barišića, Mostar, 900., str. 23-25.<br />
9 A. Nikić, “Franjevci u Hercegovini od 878. do 892. godine”, Kačić, 0, Split, 978., str. 76.<br />
0 Usp. A. Nikić, “Kulturne prilike…”, str. 99-205.<br />
2 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
ljevića 872. godine u Mostar su došle časne sestre milosrdnice sv. Vinka<br />
i otvorile Katoličku žensku školu, po mišljenje uglednih povjesničara<br />
školstva u BiH, najbolju odgojno-obrazovnu ustanovu toga doba u Hercegovini.<br />
Sestre milosrdnice su 884. godine otvorile školu i u Duvnu,<br />
a zatim na Humcu kod Ljubuškog. Škole su imale posebno značenje za<br />
žensku mladež koja je do tada u obrazovanju bila potpuno zapostavljena.<br />
Koliku su važnost franjevci pridavali sveopćoj izobrazbi, posebno<br />
hrvatskom jeziku, vidljivo iz njihova obraćanja hrvatskim majkama u<br />
listu Glas Hercegovca:<br />
Narodni je jezik vremena svakog i u naroda svakog ono bio, što je najviše<br />
prigledao, u koji sve sile uma svoga uložio, sve darova srca svoga izlio<br />
kao zenicu duha svoga, kao dušu vlasti svoje, kao proroka slave svoje,<br />
za koji i oružja se hvatio, vojevao i umirao kao poklad, koji kada jednom<br />
straćen, nebude povraćen. Zatareš li narodni jezik, zatro si narod... Ostani<br />
kost i mozak, ostani krv i koža naroda koga ista: KAKO JEZIK MJE-<br />
NJA – DRUGO MU IME DAJTE, NIJE NAROD ISTI. PO JEZIKU NA-<br />
RODI VJEKUJU I GOSPODUJU: KAKO IM GA OTMEŠ – SLUGUJU<br />
(verzal autorov). Neplašite se truda i napora, na znojnom čelu se lovor<br />
list najljepše zeleni (...) Prava Hrvatica deset dobrih Hrvata osigurava, a<br />
tih nam u ovo doba očajne borbe, u ovo doba borbe protiv onima, koji<br />
nam svetinje naše krne, a krvlju posvećena prava naša podlom svojom<br />
nogom gaze; nasuprot jedna odmetnica desetoricu za sobom povuče (...)<br />
Ja kucam, na vaša srca, ja molim za moju, za našu domovinu. 11<br />
U to su se doba otvarale i prve hrvatske knjižnice i čitaonice, a najpoznatija<br />
je bila ona smještena u Hindinu hanu, pod Jusovinom, koja<br />
je osnovana 86 . godine. 2 Osnivanjem Katoličkoga pjevačkog društva<br />
“Kosača” 875. godine otvorena je i knjižnica, a kada se godine 888.<br />
osnovalo i Narodno, odnosno, Hrvatsko pjevačko društvo “Hrvoje”, sav<br />
knjižni fond premješten je u njegove prostorije. Uprava je redovito nabavljala<br />
nove knjige pa je knjižnica ubrzo bila opremljena svim važnijim<br />
djelima hrvatskih književnika, ali i periodikom, novinama i zabavnom<br />
literaturom. Međutim, bojeći se buđenja nacionalne misli, državne su<br />
vlasti sva “nepoćudna” djela otpremile u “ralje nezasitnog ognja”. Knjiž-<br />
A. A., “Hrvatskim gospojam”, Glas Hercegovca, Mostar, 8( 89 .), 86, str. .<br />
2 Usp. S. Bašagić, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Zagreb, 93 .,<br />
str. 26.<br />
prosinca 2007.<br />
3
Šimun Musa<br />
nične čitaonice također su bile strogo nadzirane, a čitateljski repertoar<br />
precizno propisivan. 3<br />
Prema istim izvorima, osim čitaonice uz Hrvojevu knjižnicu, prije<br />
toga uz knjižnicu u Hindinu hanu, oko 890. godine otvorena je i čitaonica<br />
na Humcu (već 884. osnovan je Muzej – spomenik na Humcu,<br />
prvi u Hercegovini, za što zasluga pripada fra Anđelu Nuiću). U čitaonicama<br />
su se održavala i predavanja, organizirane su zabave i predstave, a<br />
vođeni su i politički razgovori.<br />
No, presudan događaj za kulturno-prosvjetni preporod predstavlja<br />
otvaranje tiskare 872. godine koja je djelovala u vlasništvu franjevaca, a<br />
pod ravnanjem Franje Milićevića. Tada je pokrenut publicističko-novinarski<br />
rad, objavljivana je nužna udžbenička literatura “za pučke učione”,<br />
beletristika, ali i svekolika druga literatura.<br />
Kada je . kolovoza 878. austrougarska vojska iz Vrgorca prešla na<br />
turski teritorij (u Hercegovinu), ljubuški je kraj taj događaj dočekao kao<br />
svoje oslobođenje. 4 Istoga je dana provincijal franjevački s Humca poslao<br />
brzojav caru Franji Josipu, kojega je smatrao zaštitnikom svoga naroda,<br />
pozdravivši ga: “Živio nam naš hrvatski kralj na mnoga ljeta.” Već<br />
je 5. kolovoza 878. austrougarska vojska na čelu s generalom Jovanovićem<br />
ušla i u Mostar. Kako bilježi kroničar, cijeli je grad bio na nogama<br />
da bi dočekao vojsku:<br />
Cijeli se grad uzeo pripremati, da ga (generala Stjepana Jovanovića) sjajno<br />
dočeka, jedni od veselja, a drugi jer im nije moglo biti drugačije. Za<br />
doček je valjalo postaviti slavoluk na Velikoj Tepi. Kad su stali kititi ovaj<br />
slavoluk raznim barjacima, nastade veliki metež među građanima radi<br />
barjaka i natpisa... 15<br />
Oduševljenje novom vlašću nije dugo potrajalo. Dominik Mandić u<br />
knjizi Etnička povijest Bosne i Hercegovine piše kako je Austrougarska<br />
sustavnim programom nastojala stvoriti posebnu naciju u Bosni i Hercegovini<br />
– “Bošnjaci i Hercegovci” – te uvesti “bosanski zemaljski jezik”<br />
3 Usp. Š. Musa, nav. dj., str. 2 -23.<br />
4 Usp. A. Nikić, “Ulazak austro-ugarske vojske u Hercegovinu”, Marulić, 3( 980.), br. , str.<br />
5 -66.<br />
5 Martin Đurđević, Memoari sa Balkana 1858.-1878., Sarajevo, 9 0., str. 86.<br />
4 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
čemu su se suprotstavljali svi svjesni Hrvati, a u toj borbi prednjačili<br />
su franjevci ističući protivljenje navlastito u Milićevićevu listu Glas<br />
Hercegovca. Taj je tjednik imao presudnu ulogu u buđenju i njegovanju<br />
nacionalne svijesti hrvatskoga i muslimanskoga naroda. Njegova je pravaško-starčevićanska<br />
orijentacija osuđivala sva tuđinska nasilništva nad<br />
hrvatskim nacionalnim bićem, a posebno se suprotstavljala velikosrpskim<br />
zanosima raspirivanim geslom “Srbi svi i svuda”. Opće je poznato<br />
kako je Austrougarska zabranjivala svaki spomen hrvatskoga imena.<br />
Hrvatsko se ime moralo prešućivati i u politici i u školstvu, a zabrana<br />
nacionalnoga jezika bila je posebna mjera režima. Bilo je gore nego u<br />
doba turske vlasti:<br />
Naše je stanje vehoma kukavno i žalosno. Istina je pod turskom smo<br />
vladom trpili i patili, ali ona nikad nije ni pokušala, da nas iznarodi. Mi<br />
u svojoj Bosni, van hrvatskoga, nismo čuli drugoga jezika, a danas bih<br />
čovjek rekao, da je u njemačkom gradu: upravo zavladao njemački jezik.<br />
Dok se to radi, s druge strane vlada hoće da podupre turski živalj. 16<br />
I usprkos svim poteškoćama što ih je nametala tuđinska vlast, jačanje<br />
nacionalne svijesti nije se moglo spriječiti. Hrvatski se narod promišljenim<br />
metodama i potvrđenim sredstvima odlučno otimao primitivizmu<br />
kako je to nalagao i duh zapadnoeuropske tradicije. Da je narodni otpor<br />
prema svakom tuđinskom utjecaju bio vrlo izražen, a nacionalna ideja<br />
samobitnosti uvriježena u svakom Hrvatu, s ponosom je u pismu doktoru<br />
Isi Kršnjaviju naglasio fra Didak Buntić:<br />
Zublja narodne svijesti hrvatske, starčevićanstvo, nije došlo iz Slavonskog<br />
Broda u Bosnu nego iz Hercegovine, napose iz kamenitog Mostara,<br />
koji je zadržao svoj narodni karakter naproti malom Berlinu – Sarajevu.<br />
17<br />
Upravo ta ideja bila je neiscrpnim poticajem i u stvaralaštvu Franje<br />
Milićevića. U kulturnoj pustoši i gospodarskoj zaostalosti Hercegovine<br />
9. stoljeća, kada je turska vlast napokon skapavala u svojim mukama,<br />
6 Arhiv P., Svaštenjak, 32-33, citati iz Narodnog lista, “Povijest”, sv. 3, str. 453.<br />
7 Oton Knezović, Život i rad fra Didaka Buntića, Zagreb, 938., str. 57.<br />
prosinca 2007.<br />
5
Šimun Musa<br />
a nova austrijska uprava licemjerno kalkulirala u račun svojih interesa,<br />
našlo se nekoliko odvažnih, mudrih i učenih domaćih sinova, iskrenih<br />
domoljuba, odlučnih u svojoj nakani duhovnoga i materijalnoga izbavljenja<br />
hrvatskoga naroda. Franjo Milićević, “apostol hrvatstva i čelik<br />
karakter”, kako mu je napisano na nadgrobnoj ploči, jedan je od tih<br />
velikana hercegovačke kulturne baštine. Njegove su najveće zasluge u<br />
tiskarstvu: prije sto trideset pet godina, 872. godine, sa svojim je suradnicima<br />
u Mostaru osnovao Tiskaru katoličkog poslanstva (Typographia<br />
Missionis Catholicae in Hercegovina), prvu hrvatsku tiskaru u Bosni<br />
i Hercegovini i prvu tiskara u Hercegovini uopće. Tiskarskom djelatnošću<br />
Milićević je našu baštinu obogatio poučno-vjerskim knjigama,<br />
školskim udžbenicima i priručnicima, od kojih su neki doživjeli i dvadesetak<br />
izdanja, te kalendarima i novinama. Bio je to prvi hrvatski tisak u<br />
Bosni i Hercegovini, bogata sadržaja, u službi odgoja i obrazovanja, zabave,<br />
buđenja nacionalne svijesti, materijalnoga napretka i političkoga<br />
osmišljavanja nacionalne sudbine. Pothvat je to preporodna značenja za<br />
Hrvate, ali i za druge narode u Mostaru i Hercegovini. Poštujući hrvatsko<br />
duhovno nasljeđe i domete zapadnoeuropske kulture, Milićević se<br />
vješto prilagođavao okolnostima u kojima je djelovao. Svjestan prilika u<br />
matičnoj zemlji, politički zreo i nacionalno svjestan, cijeloga je sebe žrtvovao<br />
za dobrobit naroda iz kojega je potekao. Usprkos svemu, njegova<br />
je tiskara ubrzo postala ishodištem svekolika kulturno-prosvjetnog rada<br />
i u kontinuitetu je djelovala gotovo do kraja stoljeća. 8<br />
2. Početci tiskarstva i nakladništva<br />
U kulturnoj prošlosti Hercegovine i Mostara, pa i cijele Bosne i Hercegovine,<br />
djelo Franje Milićevića 9 ima temeljno značenje i presudnu<br />
8 Usp. Ivan Alilović, Tri zaboravljena imena, Zagreb, 974., str. 6.<br />
9 Rođen je 0. listopada 835. u Donjem Velikom Ograđeniku od oca Franje i majke Kate, rođene<br />
Pehar. Krsno ime bilo mu je Marijan. Nakon što im je u požaru 842. godine izgorjela<br />
kuća, preselili su se u Mostar gdje je Marijan u fratara pohađao osnovnu školu. U sjemenište<br />
je stupio 852. godine, a 855. obukao je franjevački habit dobivši redovničko ime Franjo. U<br />
Italiji je studirao filozofiju i bogosloviju. Za svećenika je zaređen 860. godine, ali je i dalje<br />
nastavio studij. Kratko je boravio i u Dubrovniku u samostanu Male braće odakle ga je<br />
franjevačko starješinstvo pozvalo u Hercegovinu na dužnost. U srpnju 86 . položio je pre-<br />
6 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
ostale ispite na studiju te u Veljacima dobio svećeničku službu. Tu je ostao do svibnja 863.<br />
kada je prešao u Gradniće na dužnost kapelana koju je obavljao do 864. godine. Potom je<br />
otišao za župnika u Zavojane u Dalmaciji, a odatle na Brač u Sumartin gdje je imenovan župnikom<br />
i gvardijanom. Na vlastiti zahtjev 868. godine imenovan je za župnika u Igranima.<br />
U Mostar se vratio 87 . godine.<br />
Iako je već za boravka u Italiji živo pratio društvena i kulturna gibanja učvršćujući spoznaju<br />
o prijekoj potrebi prosvjetiteljskoga djelovanja u svome narodu, boravak u Dalmaciji<br />
omogućio je Milićeviću pobliže upoznavanje s kulturnim zbivanjima u Hrvatskoj, posebno<br />
s hrvatskim narodnim preporodom. Ideje hrvatskoga narodnog preporoda već su odranije<br />
uhvatile maha u Bosni i Hercegovini, poglavito u djelima fra Ivana Franje Jukića i fra Grge<br />
Martića, što se u određenoj mjeri odražavalo na fra Petra Bakulu i na Franju Milićevića.<br />
Iako je cijenio mnoge tečevine ilirskoga pokreta, posebno su ga oduševljavali nacionalno<br />
buđenje i književni prinos, Milićević nije prihvaćao ideju južnoslavenstva (ilirstva), a ni jezik<br />
iliraca, što je vidljivo po odbacivanju fonetskoga pravopisa i izgovora glasa ě (jat). Osjetljivim<br />
odabirom prihvatljivih mu elemenata hrvatskoga narodnog preporoda u povezanosti s<br />
pravaštvom, Milićević je odredio smjer svoga djelovanja.<br />
Na poziv biskupa fra Anđela Kraljevića i redodržavnika fra Petra Kordića, Milićević se<br />
87 . godine vratio u Mostar spreman na službovanje svome narodu: prosvjećivanje, nacionalno<br />
i kulturno osvješćivanje hercegovačkoga puka postalo je njegovom životnom zadaćom.<br />
Naime, kada je 868. godine biskup fra Paškal Vujičić predložio da se osnuje Književno<br />
društvo redovnikah sv. Frane u državi bosanskoj, tomu se priključila i Hercegovina na čelu s<br />
biskupom Kraljevićem koji je pozvao Milićevića znajući za njegove sklonosti i interese. Razgovarajući<br />
sa subraćom franjevcima, Milićević je poticao kulturno-prosvjetne aktivnosti.<br />
Posebno je isticao potrebu pokretanja tiskarstva, izdavaštva i novinstva. Sve su prilike da je<br />
baš on kreator ideje o pokretanju tiskare kao preduvjeta za sav ostali kulturološki rad.<br />
Od godine 86 ., kada se vratio sa studija iz Italije, pa do svoje smrti, 903., uz službeno<br />
redovničko izbivanje u Dalmaciji, u dva je navrata boravio u Hercegovini, najviše u Mostaru<br />
gdje je uz pastoralni rad obavljao niz drugih važnijih poslova kulturno-prosvjetne naravi. Za<br />
to je vrijeme učiteljevao u Veljacima, Gradnićima i Vukodolu u Mostaru te je napisao prve<br />
pučkoškolske udžbenike: bukvar za odrasle u gotovo 20 izdanja, gramatiku talijanskoga jezika,<br />
molitvenike. Utemeljio je tiskarstvo i izdavaštvo u Hercegovini, pokrenuo je novinskopublicističku<br />
djelatnost (Hercegovački bosiljak prvi je nezavisni i ujedno književni list u BiH,<br />
a Glas Hercegovca prvi politički list hrvatskoga određenja u Bosni i Hercegovini), proučavao<br />
je nacionalnu prošlost, skupljao narodno blago, pokrenuo poznate kalendare.<br />
Važno je spomenuti da je Milićević svoju tiskaru vodio vrlo brižno vodeći računa i o<br />
radničkim pravima. Njegova su Pravila rada za tiskaru Don Franje Milićevića u Mostaru<br />
zapravo prva radnička tarifa uopće u Bosni i Hercegovini što ima povijesno značenje za<br />
radnički i sindikalni pokret.<br />
Zbog jake nacionalne angažiranosti, navlastito u prosvjeti i kulturi, bio je mrzak austrijskim<br />
vlastima, a ni Turci ga nisu mazili: imao je nekoliko nesporazuma s njihovom upravom.<br />
No, pred vlastima nije uzmicao. Iako su mu postavljane razne zaprjeke i ucjene, nije<br />
nasjedao dnevnopolitičkim smicalicama niti se dao zavesti konformističkim napastima.<br />
Kada je kao direktor tiskare izgubio biskupovu podršku, ostao je bez pomoći i suradnje<br />
većine subraće. Nije klonuo duhom ni kada je ostao sam sa svojom svetom zadaćom. Čak i<br />
po cijenu istupanja iz franjevačkoga reda i sekularizacije nije ostavio tiskaru jer ju je smatrao<br />
temeljem kulturnoga i prosvjetnoga rada. Uporno se obraćao franjevcima, čak i Rimu, da<br />
prosinca 2007.<br />
7
Šimun Musa<br />
ulogu za hrvatski narod. Svojom angažiranošću i rezultatima svoga rada<br />
postao je najznamenitija osoba druge polovice 9. stoljeća ističući se poglavito<br />
utemeljenjem tiskare i grafičko-nakladničkom djelatnošću kao i<br />
prosvjetnim, književnim i općekulturnim prinosima.<br />
Inače, kada je o ovoj djelatnosti riječ, potrebno je naglasiti kako se suvremeni<br />
pojam tiskarstva (koji obuhvaća kompleksan posao proizvodnje<br />
knjiga, časopisa, novina, slika, plakata i raznih vrsta tiskanica) razlikuje<br />
od onodobnoga, još osnaženoga autoritetom i odgovornošću kolektivnoga<br />
prosvjećenja. Tu važnost tiskana riječ ima od samoga početka.<br />
Prema relevantnoj literaturi, 20 otiskivanje je bilo poznato već u Kini početkom<br />
nove ere kada su se izrađivali pomični znakovi (ideogrami) od<br />
gline, a u 4. stoljeću izrađivali su se lijevani metalni znakovi. Novi tip<br />
tiskarstva pokrenuo je Johann Gutenberg koji je 455. u Mainzu dovršio<br />
otiskivanje Biblije. Otad je tiskarska tehnika vrlo uznapredovala, a svoj<br />
procvat doživjela je u 9. i 20. stoljeću. Otkrićem tiskarstva otpočelo je<br />
novo razdoblje čovječanstva.<br />
I Hrvati su vrlo brzo spoznali važnost tzv. crne umjetnosti. Prema<br />
hrvatskom istraživaču Zvonimiru Kulundžiću, 2 prva tiskara na slavenskom<br />
jugu formirana je 482. godine u mjestašcu Kosinj u Lici. Godine<br />
mu uz franjevačku redovničku službu omoguće i rad u tiskari, ta ona je u vlasništvu Provincije,<br />
no nijedan od nadređenih nije mu uslišao molbu. Ogorčen njihovim nerazumijevanjem,<br />
uzeo je “privremenu” sekularizaciju. Kada ga je prihvatio šibenski biskup, ostavio je<br />
Mostar i tiskaru koju je smjestio kod brata Šimuna, trgovca, davši mu upute za održavanje<br />
kontinuiteta rada. Godine 878. otišao je za župnika u Piramatovce kod Skradina.<br />
U Mostar se vratio 882. godine i otada se isključivo bavio tiskarstvom i novinskim radom.<br />
To je najplodnije razdoblje njegova djelovanja, a trajalo je sve do 896. godine kada<br />
su ga austrijske vlasti, ogorčene njegovim političkim djelovanjem izraženim u Glasu Hercegovca,<br />
ostavile bez ičega. Milićević je i dalje bio aktivan, zadovoljan što je na vrijeme odnjegovao<br />
nastavljače časne mu zadaće koji će i politički i prosvjetiteljski i kulturno bogatiti<br />
svoj narod. Svakako će sinovac mu Ivan Aziz Milićević prednjačiti na tom putu. Nezbrinut,<br />
star i umoran, odlukom biskupa Buconjića don Franjo je 889. godine imenovan župnikom<br />
franjevačke župe u Blagaju.<br />
Umro je 8. veljače 903. u bolnici u Mostaru te pokopan na groblju Šoinovac. Đuro Džamonja,<br />
urednik Osvita, s nekoliko prijatelja podigao mu je spomenik na kojemu je zapisano:<br />
“Pod ovim kamenom otkinutim s hercegovačke hridi leži don Franjo Milićević, apostol hrvatstva<br />
i čelik karakter komu Glas Hercegovca raznese i sačuva slavu i harno ime hrvatskom<br />
narodu.”<br />
20 Usp. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 7, Zagreb, 964., str. 3 6.<br />
2 Usp. Zvonimir Kulundžić, Kosinj, kolijevka štamparstva slavenskog juga, Zagreb, 960.<br />
8 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
483. glagoljicom je tiskan Misal po zakonu rimskoga dvora i to je prva<br />
hrvatska tiskana knjiga. Ne zna se točno gdje je Misal tiskan, ali svega<br />
desetljeće nakon glagoljskoga prvotiska s radom je započela senjska tiskara:<br />
godine 494. i u Senju se prvo tiskao Misal. Senjsku je zamijenila<br />
riječka tiskara, a osim liturgijskih knjiga objavljivala je djela teološkoga i<br />
svjetovnoga karaktera. Također je poznato da je i u Crnoj Gori na Obodu<br />
483. godine otvorena tiskara.<br />
Prva tiskara na području Bosne i Hercegovine osnovana je 529. godine<br />
nedaleko od Goražda, a njezin je utemeljitelj Božidar Goraždanin,<br />
nadstojnik mjesnoga manastira sv. Đorđa. Ta je tiskara radila vrlo kratko,<br />
ugasila se već 53 . godine. 22<br />
Nakon prestanka rada, unatoč velikim nastojanjima, poglavito franjevaca,<br />
više od tri stoljeća nije dopušteno otvaranje takve ustanove u<br />
Bosni i Hercegovini. U 7. stoljeću poznati je hrvatski prosvjetitelj i književnik<br />
fra Matija Divković nastojao osnovati tiskaru u Bosni, ali mu turske<br />
vlasti nisu dopustile. Franjevci su još nekoliko puta pokušali osnovati<br />
tiskaru, ali su svaki put bili onemogućeni. Ponesen idejom romantizma<br />
i značenjem hrvatskoga narodnog preporoda, poznati hrvatski književnik<br />
Ivan Franjo Jukić također se trsio osnovati tiskaru kako bi brže širio<br />
kulturu i nacionalno osvješćivanje u narodu. I taj su pokušaj onemogućile<br />
turske vlasti. I fra Grgo Martić, pjesnik i prosvjetitelj – preporoditelj,<br />
također je uzaludno nastojao ostvariti tu zamisao.<br />
Istom po dolasku novoga vezira Topal Šerif-paše na čelo bosanskoga<br />
vilajeta ( 86 .- 869.) donesen je novi ustavni zakon koji je napokon<br />
reformirao obrazovanje i pravosuđe, a dopušteno je i osnivanje tiskara.<br />
Topal Šerif pozvao je iz Zemuna tiskara Sopranija koji je 866. godine u<br />
Dugom sokaku u Sarajevu otvorio tiskaru zvanu Sopranova pečatnja. Ta<br />
je tiskara po naredbi paše iste godine postala Vilajetska štamparija u kojoj<br />
izlaze prve bosanskohercegovačke novine Bosanski vijestnik ( 866.),<br />
a potom i službeni list Bosna. Kako je bilo predviđeno da u uporabi budu<br />
naš i turski jezik, trebalo je naći slagara i nabaviti turska slova. Iz Turske<br />
je stigao Kadri-efendija za slagara, a odmah za njim i slova. Sva su glasila<br />
tiskana na turskom i našem jeziku, ćiriličnim i turskim slovima. Novine<br />
22 Usp. I. Alilović, nav. dj., str. 8.<br />
prosinca 2007.<br />
9
Šimun Musa<br />
je uređivao Šaćir Kurtčehajić, prvi domaći novinar u Bosni. Među prvim<br />
knjigama tiskanim u toj tiskari bio je Početni zemljopis Grge Martića.<br />
Dolaskom austrougarske vlasti tiskara je prešla u njezino vlasništvo, a<br />
Kadri-efendija otišao u Tursku.<br />
Od osnutka prve tiskare u Hercegovini 872. godine prošlo je, evo, 35<br />
godina. 23 To je obljetnica istinskoga utemeljenja kulturne i prosvjetne<br />
djelatnosti u Hercegovini. Naime, poticajem biskupa Vujičića na osnivanje<br />
Književnoga društva redovnikah sv. Frane u državi bosanskoj, fra<br />
Grgo Martić obratio se biskupu Kraljeviću koji je tu ideju prihvatio i 6.<br />
studenoga 868. odgovorio:<br />
Ja bih htio uvesti ovde tipografiju. Ovdje bi bilo misto bivših ova rezidencija<br />
dosta prostrana. Ima ovdje jedan fratar (Franjo Milićević, nap.<br />
a.) koji bi mogao biti direktor iste... 24<br />
Tim se dokumentom prvi put spominje nakana osnutka tiskare, što<br />
će se uskoro i ostvariti. U sporazumu s redodržavnikom fra Petrom Kordićem<br />
te znamenitim piscem i preporoditeljem fra Petrom Bakulom, a<br />
prije toga i s Milićevićem, Kraljević je u franjevačkoj zajednici planirao<br />
osnovati tiskaru koja bi omogućila bolji rad školstva i napredak kulture<br />
uopće. Da je Franjo Milićević o tiskarstvu razmišljao prije svih u Hercegovini,<br />
u svom Šematizmu svjedoči Petar Bakula, suvremenik i Franjin<br />
suradnik:<br />
Franjevci su u Hercegovini odavno uperili sve sile da se osnuje tiskara<br />
u svrhu širenja prosvjete u narodu, nu da su tu nakanu ometale siromaština<br />
fratara, kao i vlada. Nu rad pobjeđuje sve. Franjevci su uspjeli<br />
pod vodstvom fra Frane Milićevića u ovoj stvari. Ovaj naime, fra Frano,<br />
svojom odlučnošću i radom, iznad nade očekivanja uspio je kod dobročinitelja,<br />
da se napokon otvorila tiskara u Mostaru. 25<br />
23 Podatke o utemeljenju tiskare u Mostaru vidi u Hamdija Kreševljaković, Štamparije u<br />
Bosni i Hercegovini za turskog vremena od 1529.-1878., Gradnja za povijest hrvatsku i književnost,<br />
knj. 9, Zagreb, 920. i I. Alilović, nav. dj., str. 8-27.<br />
24 Anđeo Kraljević, “Pismo fra Grgi Martiću”, Ostavština fra Grge Martića, Mostar, 868.<br />
25 P. Bakula, Schematismus topographico..., Mostar, 873./74., str. 5 .<br />
20 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
U nabavci tiskare, osim fratara, istaknuo se austrijski konzul u Mostaru<br />
Pavao Relja koji se založio u traženju odobrenja za rad od turskoga<br />
Ministarstva prosvjete u Carigradu.<br />
Nakon povratka u Mostar ( 87 .) Milićević je, prema navedenim<br />
izvorima, počeo s pripremama za nabavku i rad tiskare te je iste godine<br />
otišao u Zadar kod tiskara Spiridona Artala na obuku. Kada su izvršene<br />
pripreme i osiguran novac za kupovinu, tiskara je na zahtjev biskupa<br />
Kraljevića poručena iz Beča. Iste je godine ( 87 .) i isporučena. Tiskara<br />
je u Mostar došla u ožujku 872., ali su je odmah zaplijenile turske carinske<br />
vlasti. Nakon upornih molba konzula Relje i biskupa Kraljevića, Carigrad<br />
je dao potvrdu za rad uz nekoliko uvjeta: da se svaki put po tiskanju<br />
knjige ili lista jedan primjerak dostavi u Carigrad, Carskoj biblioteci,<br />
a da obvezno prije tiskanja vlast prekontrolira pripremljeni materijal.<br />
Prihvativši uvjete, tiskara je dopremljena u Vukodol, u biskupsku rezidenciju,<br />
u prostorije Pučke učione koja će biti premještena u franjevačku<br />
kuću. Počela je djelatnost pod firmom Tiskara katoličkog poslanstva<br />
u Hercegovini (Typhographia Missionis Catholicae in Hercegovina).<br />
Direktor, odgovorni urednik i glavni urednik bio je Franjo Milićević. U<br />
poslu su mu pomagali časna sestra Klotilda Skamperle, Marko Šešelj,<br />
tipograf Josip Depolo i prvi šegrt Ivan Šimunović. U izboru materijala<br />
za tisak pomagali su mu fra Grgo Gavran i fra Martin Ljubić. Biskup<br />
Kraljević vršio je nadzor nad tiskarom sve do 876. godine. Na početku<br />
rada objavljeni su: Pravopis za nižje učione katoličke u Hercegovini Franje<br />
Milićevića, Schematismus franjevački fra Petra Bakule te Milićevićev<br />
kalendar Mladi Hercegovac. Kako te knjige nisu zadovoljavale grafičkim<br />
kvalitetama, i slova su bila loša, novi dio opreme naručen je u Trstu.<br />
Poslije obnove tiskara je radila kvalitetno i za ono doba – mnogo, a djela<br />
nisu objavljivali samo Hrvati nego i pripadnici drugih naroda. Uz latinicu<br />
kao ustaljeno pismo u određenoj se mjeri rabila i ćirilica, o čemu<br />
svjedoče kalendari, a kasnije i novine Franje Milićevića (Hercegovački<br />
bosiljak, 883./84., Novi hercegovački bosiljak, 884./85., i Glas Hercegovca,<br />
885.- 896.).<br />
Za vrijeme svojega rada tiskara je, uz drugi materijal, objavila 77 knjiga.<br />
Za to je vrijeme nekoliko puta mijenjala naziv. Upravo te izmjene pokazuju<br />
prosinca 2007.<br />
2
Šimun Musa<br />
Milićevićev odnos prema tiskari, redovničkoj franjevačkoj zajednici i crkvenim<br />
vlastima uopće, pa i prema državnim vlastima: Tiskara katoličkog<br />
poslanstva u Hercegovini, Franjevačka tiskara, Franjevačka pečatnica, Tiskara<br />
fra Franje Milićevića, Tiskara don Franje Milićevića, Brzotisak don<br />
Franje Milićevića, Tiskara “Glas Hercegovca”, Hrvatska dionička tiskara.<br />
S obzirom na receptivnu moć čitateljske publike, ponudu autora za tiskanje<br />
knjiga, tehničku razinu strojeva, ograničenost kvalitetom i količinom<br />
tiskarskoga materijala, Milićevićevo je tiskarstvo bilo iznenađujuće<br />
uspješno. Njegov entuzijazam, ustrajnost i hrabrost, i kada je ostao sam,<br />
napušten i od subraće, omogućili su mu stvaranje velikoga djela. Upravo<br />
tim djelom postavljeni su temelji kulture i prosvjete u Hercegovini. Taj<br />
“apostol hrvatstva i čelik karakter”, kako je napisao Đuro Džamonja u<br />
njegovu epitafu, svojom je tiskarom i sveukupnim angažmanom potaknuo<br />
i omogućio buđenje izdavačke, novinske, književne, publicističke,<br />
pedagoške, pa i političke i sveopće kulturne djelatnosti u Hercegovini.<br />
Zahvaljujući njemu, Mostar je na prijelazu stoljeća postao poznatim<br />
kulturnim središtem ne samo u Bosni i Hercegovini.<br />
Tiskara je stvorila temelje izdavačke djelatnosti i opće kulture svih triju<br />
vjerskih i narodnih skupina u Hercegovini. Bez nje je teško shvatiti<br />
onako bogatu... aktivnost kojom je Mostar koncem prošlog i početkom<br />
ovog stoljeća postao jače kulturno središte od većine ovdašnjih gradova<br />
na Balkanu. Za potvrdu te tvrdnje nek posluži samo jedan podatak: od<br />
1880. do 1 20. u glavnom gradu Hercegovine izlazilo je povremeno dvadesetak<br />
glasila i tiskano oko 600 knjiga (knjižica). 26<br />
Znajući za Franjine podvige u poslu, njegovu čestitost i vjernost Crkvi,<br />
korektnost prema biskupu, subraći i puku, čudnim se doima njihovo<br />
uzvraćanje prema njemu. Već je rečeno da se upravo biskup zalagao za<br />
osnutak tiskare i pozvao Milićevića da radi i upravlja. Godine 876. biskup<br />
se naglo odmakao od tiskare koja je ostala u vlasništvu franjevačke zajednice.<br />
No, i franjevačka se zajednica već sljedeće godine odrekla tiskare.<br />
Otpočele su velike poteškoće u njezinu radu, a Milićevića su pratile svakodnevne<br />
neugodnosti. Iako u Franjinoj “Autobiografiji” u Osvitu iz 903.<br />
26 Žarko Ilić, “Franjo Milićević”, Kršni zavičaj, 7, Drinovci, 984., str. 57.<br />
22 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
godine postoje svojevrsna obrazloženja, ona su vrlo blijeda i neuvjerljiva.<br />
Ostalo je nejasno zašto je biskup Kraljević naglo okrenuo leđa i ostavio<br />
Milićevića bez ikakve potpore. Zašto su ga ostavili subraća i franjevački<br />
poglavar fra Paškal Buconjić kada su i sami surađivali s njim? Zar je morao<br />
biti sekulariziran kada je tiskara bila u vlasništvu biskupa i franjevaca, zatim<br />
samih franjevaca, a Franjo žarko želio ostati redovnikom bez ikakvih<br />
pretenzija na vlasništvo nad tiskarom? Zar nije bilo sluha kada je razborito<br />
i dobronamjerno zahtijevao neka drukčija, za sebe prihvatljivija, a za<br />
crkvene vlasti jednako moguća rješenja? Odgovori su izostali!<br />
Glavni događaj tih godina ( 875.- 878.) bio je hercegovački ustanak. 27<br />
Lokalni feudalci toliko su se osilili da nisu slušali naloge iz Carigrada. Da<br />
bi očuvali carevinu, sultani su često udovoljavali raji i tako izbjegavali pobunu.<br />
Međutim, domaći Turci uporno su i bezobzirno progonili narod pa<br />
su i Carigradu i Zapadu svakodnevno upućivani zahtjevi za milost. Istim<br />
je povodom i franjevački poglavar fra Paškal Buconjić napisao knjižicu<br />
Kratak osvrt na glavne uzroke ustanka kršćanskog pučanstva u Hercegovini,<br />
tiskanu 7. rujna 875. u tiskari kojom je upravljao Milićević. Kada je<br />
876. godine došlo do sastanka konzula Austrije, Njemačke, Rusije, Italije,<br />
Francuske i Engleske sa Sever-pašom koji je stigao iz Carigrada da bi<br />
dogovorio smirivanje ustanka, Buconjić i Kraljević uručili su im tu knjižicu.<br />
Knjižica nije nosila ime autora (fra Paškal Buconjić), ali jest mjesto<br />
i nadnevak objavljivanja. Budući da su se iz knjižice jasno vidjeli uzroci<br />
ustanka, konzuli su tražili autonomiju Bosne i Hercegovine i zaštitu kršćanskoga<br />
naroda. Sever-paša bio je prisiljen obećati novi ustav čime bi se<br />
poboljšao i položaj raje. Ustav nije donio vidniji napredak pa se ustanak i<br />
dalje širio. Tada se iz Sarajeva u Mostar premjestio dio Vilajetske tiskare,<br />
a 876. godine pokrenute su novine Neretva. Cilj je bio smiriti ustanak<br />
kontroliranim informiranjem. Makar u zapadnom dijelu i nije bilo većih<br />
sukoba, u istočnoj Hercegovini nije bilo mira. Smatra se da je na smirenje<br />
u zapadnoj Hercegovini utjecao biskup Kraljević i da ga je sultan odlikovao<br />
“zato što kršćani njegova vikarijata nisu sudjelovali u ustanku”. Očito<br />
je da su biskup Kraljević i kustos Buconjić iznad svega štitili narod i vjeru<br />
izbjegavajući otvoren sukob s vlastima. Zar je slučajno ona knjižica o<br />
27 Usp. A. Nikić, “Kulturne prilike…”, str. 95.<br />
prosinca 2007.<br />
23
Šimun Musa<br />
uzrocima ustanka ostala bez imena autora?! Štoviše, biskup je Kraljević i<br />
odlikovan s vlastita odnosa naspram turskoj vlasti. 28<br />
Za sve vrijeme Milićević se u svojim nakanama nije libio. Otvoreno<br />
je iznosio istinu, budio i prosvjećivao puk, bez obzira na stalne pritiske<br />
službene vlasti. Neprijeporno je da su i Buconjić i Kraljević radili<br />
za dobrobit naroda, u interesu vjere i krajnjega oslobađanja, ali su se od<br />
Milićevića razlikovali u metodama i postupcima. “Ako će tiskara nametati<br />
konflikte s vlastima ili otežavati neka moguća rješenja, bolje se distancirati<br />
od nje, pa ako treba i rad joj onemogućiti”, vjerojatno su mislila<br />
dvojica starješina. Međutim, tiskara je bila Milićevićeva sudbina. Bio joj<br />
je jednako odan kao vjeri i Crkvi kojima se zakleo, no crkvene su ga vlasti,<br />
izgleda, smatrale nepokornim. Previše je bio zaokupljen tiskarstvom<br />
i izdavaštvom. Nikakvim kompromisima nije htio oskvrnuti uzvišenost<br />
svoga cilja. Nije bio sklon ustupcima, nije podnosio dodvoravanje i licemjerstvo.<br />
Da bi izbjeglo neugodu sukoba s vlastima, starješinstvo se od<br />
njega distanciralo. Odjednom mu nije bilo mjesta u franjevačkoj zajednici,<br />
ne samo u Hercegovini nego i u Bosni, čak i u Dalmaciji, a ako je<br />
i dalje želio raditi u tiskari, morao se sekularizirati. Milićević nije želio<br />
postati vlasnikom tiskare nego je samo bio zainteresiran održati nastavak<br />
njezina rada.<br />
Dana 7. siječnja 877., prema Aliloviću, pismom se obratio franjevačkim<br />
vlastima u Rimu i zamolio da mu se udovolji jednom od triju<br />
zahtjeva: . da ostane u Mostaru i nastavi rad u tiskari, 2. da prijeđe u<br />
Makarsku i isti posao obavlja u krugu tamošnje franjevačke provincije,<br />
3. da ode u Sarajevo u bosansku franjevačku zajednicu i tamo prenese<br />
tiskaru. Iz Rima su mu 5. veljače 877. odgovorili da mu se ne može<br />
udovoljiti prvom zahtjevu zbog mišljenja franjevačkoga starješinstva iz<br />
Hercegovine, a drugi i treći zahtjev bit će riješeni ako nađe zajednicu<br />
koja će ga primiti. No, nijedan franjevački provincijal nije prihvatio njegovu<br />
zamolbu. Milićević se opet obratio Rimu i zamolio da mu se dopusti<br />
premještanje tiskare kod brata Šimuna u Mostaru ili pak u Metković,<br />
a za sebe osobno zatražio je sekularizaciju ako nema drugoga načina da<br />
ostane u franjevačkoj zajednici. I 25. rujna 877. dopuštena mu je jedino<br />
28 Usp. nav. mj.<br />
24 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
sekularizacija, ito ako sam nađe biskupa koji će ga prihvatiti. Makar nevoljko,<br />
prihvatio je “privremenu” sekularizaciju te 878. godine odlazi za<br />
župnika u Piramatovce kod Skradina. Prema Franjinim uputama tiskaru<br />
je vodio njegov brat kod kojega je bila smještena i, ne prekidajući kontinuitet,<br />
dočekala Franjin povratak u Mostar krajem 882. godine.<br />
Poslije 882. godine nastupilo je novo razdoblje u radu tiskare Franje<br />
Milićevića koje će trajati sve do 896. kada je tiskara i službeno prestala s<br />
radom, odnosno kada je zabranjeno daljnje izlaženje lista Glas Hercegovca.<br />
U tom se razdoblju, po dolasku iz Dalmacije, Milićević sav posvetio<br />
tiskarstvu i izdavaštvu. Tada je sastavio i prvu radničku tarifu u Bosni i<br />
Hercegovini – Pravila za tiskaru Don Franje Milićevića u Mostaru. Još<br />
za vrijeme studija u Italiji Milićević je shvatio da posao može napredovati<br />
samo na temelju pravila i prihvatljivijih odnosa između radnika i<br />
poslodavaca. U svojoj je tiskari nastojao zavesti red i pisanim normama<br />
osvjedočiti pravedan i poticajan rad: od radnika je tražio rad, disciplinu<br />
i odgovornost; radno vrijeme trajalo je deset i pol sati, prekovremeni<br />
je rad bio obvezatan ako su to potrebe nalagale; rad je bio plaćen po<br />
učinku, složenosti i kvaliteti, radnik se nije mogao otpustiti s posla bez<br />
dokazane krivnje...<br />
To je prva tiskara u Bosni i Hercegovini koja je imala radnička pravila<br />
(tarifu) i u kojoj su radni odnosi sređeni prema zapadnoeuropskim načelima.<br />
Grafičari su inače kao obrazovani radnici prednjačili u stjecanju<br />
i očuvanju radničkih prava i isticali se u organiziranju radničkih i sindikalnih<br />
akcija. Zbog Franjine stručnosti, korektnosti, dobronamjernosti i<br />
otvorena duha, tiskara mu je bila omiljenom školom mnogih grafičara,<br />
ne samo katolika nego i muslimana i pravoslavaca.<br />
Njegovi protivnici, u prvom redu austrijska vlast, nisu mu dali mira.<br />
Stalno su ga sprječavali, da bi mu na kraju sve oduzeli. Naime, političkim<br />
je smicalicama u uredništvo lista Glas Hercegovca uključen novinar<br />
Nedjeljko Radičić koji je trebao iz tiskare istisnuti Milićevića. Stručan i<br />
predan radu, Radičić je lako prevario stara i bolesna čovjeka te preuzeo tiskaru<br />
uređujući list do polovice 896. godine. 29 Kako je Radičić umro vrlo<br />
29 Todor Kruševac, Bosansko-hercegovački listovi u 19. veku, Sarajevo, 978., str. 279.<br />
prosinca 2007.<br />
25
Šimun Musa<br />
mlad, list je prestao izlaziti. Makar je prijevara sudski dokazana, austrijske<br />
vlasti nisu dopustile obnavljanje lista Glas Hercegovca, a ni rad tiskare.<br />
Franjo je i nadalje bio aktivan u kulturnom životu: na sinovca Aziza<br />
Milićevića prenio je ideju o osnivanju nove tiskare i pokretanju novina.<br />
Nakon uporna zahtijevanja, vlasti su 898. godine dopustile otvaranje<br />
tiskare Hrvatsko dioničko društvo i pokretanje novoga lista Osvit. 30<br />
Uređivao ga je Ivan Aziz Milićević potpomognut svesrdnom stričevom<br />
potporom i suradnjom.<br />
3. Književno-jezična i publicističko-nakladnička djelatnost<br />
U svom radu Milićević je povezao nekoliko raznorodnih, ali jednako<br />
bitnih elemenata. Uz spomenuto tiskarstvo bavio se i književno-jezičnim,<br />
publicističko-nakladničkim, novinskim i pedagoškim radom. Istina,<br />
i prije Milićevića hercegovački su fratri dali znatan prinos kulturnoprosvjetnom<br />
životu, ali u prilikama gospodarske i kulturne zaostalosti,<br />
u općoj neprosvijećenosti, njegovo djelo i sveukupna njegova angažiranost<br />
donijeli su buđenje, zapravo preporod hrvatskoga naroda u Mostaru<br />
i Hercegovini u drugoj polovici 9. stoljeća.<br />
Milićević se javio godine 867. pjesmama “Tursko nasilje” i “Momak<br />
i djevojka” koje su izišle u zadarskom Narodnom kalendaru, a sljedeće<br />
godine u istom kalendaru objavio je pjesmu “Sunčeva ženidba”. U tim se<br />
pjesmama osjeća epska podloga, narodni kolorit i bukolička razigranost<br />
gdje se snaga ljubavi, pravde i ćudoređa pojavljuju kao osnovni motivi u<br />
čovjekovu životu.<br />
Zatim je u Slavjanskom jugu 868. godine objavio članak “Hercegovina<br />
i Hercegovci” u kojemu je progovorio o teškim prilikama u svom zavičaju.<br />
Godine 870. napisao je knjigu Ženidba s podnaslovom Broćanska<br />
župa u Hercegovini koja je objavljena istom 9 5. godine u Zborniku<br />
za narodni život i običaje južnih Slavena, u nakladi JAZU, knjiga XX.,<br />
svezak 2., zajedno s prilozima još nekih autora.<br />
Tu je pučka ženidbena svečanost prikazana u svim sastavnicama, faktografski<br />
vjerno, dojmljivo i sve je umješno uklopljeno u prepoznatljiv<br />
30 Isto, str. 279.<br />
26 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
hercegovački ambijent osobitih folklorno-etnoloških značajkâ (pjesma,<br />
igra, zabava, nazdravljanje, gošćenje, odijevanje itd.), navlastito narodnoga<br />
ćudoređa, vjere, ustrajnosti, marljivosti, susretljivosti, zapravo jedan<br />
jedinstven život.<br />
Iste godine u Zagrebu mu je izišao svojevrstan molitvenik Perivoj<br />
darovah nebeskih. Po otvaranju tiskare u Mostaru objavio je još dva slična<br />
djela: Kita bogoljubnosti ( 876.) i Misnik u svojoj službi ( 885.). Te su<br />
knjižice u prvom redu imale vjersko-poučnu zadaću, ali i posebno značenje<br />
u širenju pismenosti.<br />
Posebno mjesto u onodobnom tiskarstvu pripada kalendarima. Već<br />
je Matija Divković u svoj Nauk krstjanski ( 6 .) uvrstio kalendar objavljen<br />
još u glagoljskom Misalu iz 483. godine. Poslije toga izlazili su kalendari<br />
na narodnom jeziku, primjereni potrebama najširega puka. Uz<br />
franjevce pisali su ih Pavao Ritter Vitezović i Tomo Mikloušić, s ilirskim<br />
pokretom izlazi Danica zagrebačka, zatim Danica horvatsko-slavonska<br />
i dalmatinska i do danas kontinuitet toga kalendara održava Hrvatsko<br />
književno društvo Ćirila i Metoda u Zagrebu.<br />
Kalendari Franje Milićevića nisu samo knjige poredanih dana po<br />
mjesecima s imenima katoličkih svetaca nego su to prve sustavne upute<br />
o vjeri, kulturi i životu uopće. Čim se otvorila tiskara, Franjo je objavio<br />
Mladi hercegovački kalendar, novi i stari, za puk, s nadometkom<br />
štokakovi poučni zabavah za prostu godinu 1874. I sljedećih jedanaest<br />
godina, sve do 885. godine, izlazio je Mladi Hercegovac ili Koledar<br />
hercegovački.<br />
U 875. i 878. godini objavio je Mali stolitnjak ili Koledar za sto<br />
godina.<br />
Taj je kalendar u svim godištima u dva niza donosio nadnevke s imenima<br />
katoličkih svetaca: lijeva strana nosila je hrvatsko nazivlje mjeseci<br />
s novim, gregorijanskim redom, a desna latinska imena mjeseci sa starim,<br />
julijanskim kalendarom, pisanim ćirilicom od petoga pa do posljednjega<br />
broja. Svaki je broj imao po jednu stranicu naslovljenu “Ćirilica<br />
istomačena latinicom”. Zasebno su stajale upute, napomene o vremenu,<br />
zanimljivosti iz astrologije, poučna štiva iz povijesti, zemljopisa i poljo-<br />
prosinca 2007.<br />
27
Šimun Musa<br />
djelstva, članci iz kulture, religije, mnoštvo demografskih podataka kao<br />
i mnogi drugi zapisi važni u prosvjećivanju puka.<br />
Navlastito je zanimljiva rubrika o gospodarstvu pod nazivom “Seljakov,<br />
težakov ili gospodarstveni koledar”. Rubrika je donosila upute o<br />
uzgoju voća i povrća, pripremanju jela i pića, o sjetvi i berbi, o uzgoju<br />
žitarica te niz savjeta o naprednijem uzgoju domaćih životinja i njihovu<br />
liječenju. Jedna rubrika nosila je naziv “Poučni kalendar” sa sadržajem<br />
iz prirodnih znanosti i uputama o uljudnom ili pristojnom ponašanju,<br />
dakle svojevrstan bonton pod nazivom Hrvatski uljudnik koji je kao prilog<br />
izišao za godinu 879. Postojala je i rubrika narodnoga blaga (priče,<br />
pjesme, poslovice, zagonetke), a u kasnijim godištima naći ćemo i književnoumjetničke<br />
tekstove važnijih autora.<br />
Kalendar je uglavnom prilagođen interesima najširih narodnih slojeva,<br />
a osim vjerskoj tematici posebna je pozornost posvećena člancima<br />
prosvjetiteljskoga sadržaja na planu opće kulture i gospodarstva. Kvaliteta<br />
tiska oscilirala je, a uz tehničke našlo bi se i pravopisnih, stilskih i<br />
drugih manjkavosti.<br />
Uza sve nedostatke književne i tehničke naravi Mladi Hercegovac je sigurno<br />
pripremio čitalačko općinstvo za prihvaćanje prvih novina u Hercegovini.<br />
I njih će pokrenuti Franjo Milićević. Ali zbog prezaposlenosti<br />
oko njih morat će odstupiti od kalendara. 1<br />
Pogledamo li Milićevićev jezik, zapazit ćemo da se uporno borio<br />
protiv tuđica njegujući čisti hrvatski izričaj. Redovito je rabio hrvatsko<br />
nazivlje mjeseci, ali i državoslovlje umjesto politologija, tvorivo za materijal,<br />
ćudoređe za moral, pozornost umjesto pažnje, redodržava umjesto<br />
provincije, brzojav umjesto telegram, novačenje za regrutiranje, proračun<br />
za budžet itd.<br />
Čitajući njegovu Skladnju (sintassu) ili slovnicu taliansku i Pravopis<br />
za nižje učione katoličke, uočava se da je sintaksu zamijenila skladnja,<br />
riek rečenicu, piknja je interpunkcija, dovršnica je nastavak, pridavnik<br />
je pridjev. Terminologija mu je svježa i čista, daleko od neprirodnoga jezičnog<br />
čistunstva: danomice znači iz dana u dan, zvjezdoslovac astrolog,<br />
3 Ž. Ilić, “Franjo Milićević”, Kršni zavičaj, 8, Drinovci, 985., str. 34.<br />
28 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
težak zemljoradnik, zračište je atmosfera, a možda je jedino nespretno<br />
uzeo vrijemokaz za vremensku prognozu.<br />
Sve to ukazuje na solidnu jezičnu izobrazbu i poznavanje jezičnih<br />
načela. Rečenice su mu pravilne i jasne, kratke i logično utemeljene, a<br />
značenjem zgusnute. Milićević se služi ikavsko-ijekavskim izgovorom<br />
jata (ě), a pravopis mu je pretežito fonološki.<br />
Imamo li k tome pred očima književno-jezičnu pustoš i pustinju u kojoj<br />
je Milićević tako brižno njegovao svoj književno-jezični cvjetnjak, onda<br />
njegove zasluge na tom području dobivaju još veću vrijednost (...) odnosio<br />
se prema svom materinskom jeziku kao prema svetinji, pa je zato i<br />
ostvario zamjerne književno-jezične uspjehe. 2<br />
S obzirom na uporabu štokavskoga govora i ikavsko-ijekavskoga izgovora<br />
glasa jat, njegovo jezično poimanje kao i neka druga jezična i<br />
politička rješenja vrlo su slična gledanju predstavnika Zadarske filološke<br />
škole, posebice mišljenju Ante Kuzmanića ( 807.- 879.), glavnoga urednika<br />
Zore dalmatinske, pokrenute 844. godine. Dakako, kao izvorni<br />
štokavac iz Hercegovine, Milićević dosljedno poštuje akcenatski sustav<br />
što se vidi i u njegovim knjigama. Upravo je Šime Starčević ( 784.- 859.),<br />
opet iz zadarskoga kruga, “prvi i shvatio i bilježio četiri naša akcenta a<br />
ta je činjenica čekala čitavo stoljeće da bude konstatirana o stogodišnjici<br />
Starčevićeve Ričoslovice”. 33 Da je Starčević u svojoj Ričoslovici iliričkoj<br />
( 8 2.) razlikovao četiri novoštokavska akcenta, prvi je zapazio prof.<br />
Branko Vodnik, a prof. Stjepan Ivšić reći će kako je Starčević “mnogo<br />
prije Vuka i Daničića (...) shvatio dobro sva četiri štokavska akcenta”. 34<br />
Predstavnici Zadarske filološke škole, kao i Milićević iz Mostara, u<br />
mnogim se pogledima nisu slagali sa zagrebačkim ilircima, pogotovo u<br />
odabiru pisanih tema jer, za razliku od iliraca koji su bili “odviše svjetovni”<br />
i preliberalni, ovi su se više bavili nabožnim sadržajima pišući katekizme,<br />
molitvenike, govore te različite publikacije, navlastito kalendare<br />
s praktičnim poukama u gospodarstvu, kućanstvu i osnovama kulture.<br />
32 Jakov Bubalo, “Književno-jezikoslovne zasluge Franje Milićevića”, Kršni zavičaj, 6, Drinovci,<br />
983., str. 39.<br />
33 Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, 2002., str. 423.<br />
34 Stjepan Ivšić, “Akcent u gramatici I. A. Brlića”, Rad JAZU, knj. 94., Zagreb, 9 2., str. 67.<br />
prosinca 2007.<br />
29
Šimun Musa<br />
Iz navedenih činjenica valja shvatiti kako je hrvatski narodni preporod<br />
svojim kompleksnim zamahom i u južnoj Hrvatskoj, a ne samo u<br />
Zagrebu i sjevernim dijelovima, zarana i konkretnim prinosima pomagao<br />
našem jezikoslovlju u formiranju zajedničkoga jezičnog standarda<br />
za sve Hrvate na ovim prostorima. Dakako, ta zbivanja što su aktivno<br />
vođena i suživljeno praćena, uz ostala područja i u Mostaru, stalno su<br />
poticana i nacionalno-političkim procesima usmjerenim na sjedinjenje<br />
svih hrvatskih krajeva u jednu državnu cjelinu. To se posebno vidi u<br />
novinama Franje Milićevića.<br />
4. Novinska djelatnost<br />
Kulturnom, društvenom, političkom i gospodarskom preporodu<br />
Hercegovine nemjerljiv su prinos dale novine što ih je objavljivao Milićević.<br />
Riječ je o Hercegovačkom bosiljku, Novom hercegovačkom bosiljku,<br />
Glasu Hercegovca, Osvitu.<br />
4. 1. Hercegovački bosiljak<br />
Za vrijeme službovanja u Piramatovcima kod Skradina 35 Milićević je<br />
planirao povratak u Mostar. Vjerojatno se o toj nakani dogovarao sa svojim<br />
starješinama. Po povratku poslao je zahtjev austrougarskim vlastima da<br />
mu odobre izlaženje jednih novina. Zamolbi je udovoljeno 26. srpnja 882.<br />
rješenjem kojim se propisuju i uvjeti pod kojima može izlaziti zahtijevani<br />
list Hercegovački bosiljak: da novine izlaze dva puta mjesečno, ne smije se<br />
zadirati u političke i vjerske teme te da list ne će imati potporu vlasti. Kako<br />
je cenzura bila vrlo oštra, list je bio prihvaćen istom poslije trećega preslaganja.<br />
Najposlije je dobio koncesiju Rješenjem Zemaljske vlade, br. 2260<br />
od 3. srpnja 883., a izašao je . rujna 883. 36 Hercegovački bosiljak bile su<br />
novine za “zabavu, pouku i književnost”, u vlasništvu i pod uredništvom<br />
Franje Milićevića, a upraviteljem je označen Stjepan Dragoni.<br />
35 Usp. I. Alilović, nav. dj., str. 27.<br />
36 Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo, br. 0 092/Pol. 23. VI. 879.; R. Besarović, Kultura i<br />
umjetnost u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, Građa, Sarajevo, 967., str. 422.<br />
30 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
List je tiskan latinicom, a neki dijelovi i ćiriličnim pismom što se vidi<br />
već u naslovu, ali i u nekim člancima. Makar je bio vrlo otvoren, list<br />
je ipak bio naglašeno hrvatski usmjeren: donosio je članke iz povijesti,<br />
književnosti, dosjetke i narodne umotvorine, ali i gospodarske savjete.<br />
Nakana mu je istaknuta u prvom broju:<br />
Bosiljak Hercegovački bit će perivoj njegovališta starih i prastarih spomenika,<br />
a naročito u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji (...) Uredništvo i vlasništvo<br />
žrtvovat će svoj trud i svoje sile, a čitatelji nek žrtvuju predbrojom svoju<br />
potporu. Uvijek ćemo imati pred očima svoju zemlju i svoj narod, kakav<br />
je bio i kakav će biti. S toga pogleda je namjera ‘Bosiljka Hercegovačkog’<br />
sabirati povijest bosansku, hercegovačko-dalmatinsku i to iz povijesti, pak<br />
po predajah i iz današnjeg položaja, sakupljati starine, dostavljati vremenopis,<br />
i priobćavati viesti iz svieta što bi moglo pružiti pomoć književnosti<br />
(...) ‘Bosiljak Hercegovački’ će donašat pouku polodjelcima o obrađivanju<br />
njihova vinograda, njiva, vrtala, dokazivat će dobu u kojom se mora sijati,<br />
rasađivati, priobćit će mjesne viesti, koje će državna vlada izdavati... 7<br />
Iako su prihvaćeni uvjeti što ih je vlada ponudila da bi list mogao<br />
izaći i iako su posebno zabranjene političke teme, Milićević je već u petom<br />
broju formirao rubriku “Što se čuje nova u politici?”. Prekoračivši<br />
ovlasti, list je došao u nemilost vlasti. Konkretan povod zabrani bila je<br />
vijest izišla u 23. broju, 4. srpnja 884., pod naslovom “Tajni odbor”<br />
gdje piše da je u Mostaru formiran neki tajni odbor koji je već prikupio<br />
20 tisuća forintâ, a nakana još nije poznata. Ta se vijest u narodu pronijela<br />
kao priprema na pobunu. Odmah su se umiješale vlasti i Milićević<br />
je saslušan u Kotarskoj oblasti, a list je zaplijenjen. Dva je primjerka ipak<br />
izvukao slagar Grgo Miloš pa je tako vijest raznesena po gradu. Nikada<br />
nije utvrđena službena istina o tom događaju. Naravno, vlada je odmah<br />
donijela represivne mjere:<br />
PREČASTNOM GOSPODINU: DON FRANJI MILIĆEVIĆU, VLA-<br />
SNIKU I UREDNIKU HERCEGOVAČKOG BOSILJKA U MOSTARU<br />
Odpisom svojim od 22. juna 1884. broj 746/res. Obnaša je Visoka zemaljska<br />
vlada za Bosnu i Hercegovinu ustegnuti Vam dozvolu za izdavanje<br />
zabavnog, poučnog i književnog lista pod naslovom “Hercegovački<br />
37 Franjo Milićević, Hercegovački bosiljak, Mostar, , . 9. 883., str. .<br />
prosinca 2007.<br />
3
osiljak” podieljenu Vam riešenjem svojim od 1 . jula 188 . 12260, i s<br />
razloga, što ste raspored u broju 2 od 14. juna 1884. prekoračili, te ima<br />
svako daljnje izdavanje pomenutog lista današnjim danom prestati.<br />
U MOSTARU, dne 25. juna 1884.<br />
KOTARSKI PREDSTOJNIK:<br />
(potpis nečitljiv)<br />
Šimun Musa<br />
Dopisom od 22. lipnja 884. oduzeta je koncesija i izrečena je zabrana<br />
izlaženja lista. Već 25. lipnja Zemaljska je vlada izvjestila i Zajedničko<br />
ministarstvo za financije da se don Franji Milićeviću oduzima<br />
koncesija. 38<br />
4. 2. Novi hercegovački bosiljak<br />
Odmah sutradan Milićević je uložio žalbu Visokom zemaljskom guberniumu<br />
iznoseći razloge o potrebi za jednim novinama u Mostaru i<br />
navodeći mnoge društvene i osobne razloge. List bi se zvao Novi hercegovački<br />
bosiljak, a odrekao bi se i političkih i vjerskih tema. Milićević<br />
je želio što žurnije nastaviti s izlaskom lista, no uzastopnim i hitnim<br />
zamolbama još je više potaknuo sumnje te se ponovno povela istraga o<br />
spomenutom tajnom društvu. Međutim, Okružna oblast nije našla nikakvih<br />
krivnjâ u uredniku Hercegovačkoga bosiljka. 39<br />
Zemaljska vlada 3. kolovoza 884. udovoljila je Franjinoj zamolbi i<br />
dala mu koncesiju za list, a Ministarstvo mu je 9. kolovoza dalo odobrenje<br />
ističući uvjete rada. 40 Prvi broj Novoga hercegovačkog bosiljka izišao<br />
je 23. kolovoza 884., a vlasnik, urednik i upravitelj ostali su isti. List je<br />
bio tehnički kvalitetniji, nešto većega forma, bez oznaka rubrika ispod<br />
natpisa i bez prijašnjih ćiriličkih natpisa, iako je i dalje donosio tekstove<br />
na ćirilici. List je izlazio tjedno, “svake subote navečer”, a sadržaj je bio<br />
raznovrsniji nego prije – i dalje hrvatski usmjeren.<br />
38 Arhiv Bosne i Hercegovine, navedeni spis, str. 42 -425.<br />
39 Isto, str. 424 s.<br />
40 Arhiv Bosne i Hercegovine, Zajedničko ministarstvo financija, br. 723, Pr. BH, 884.<br />
32 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
4.3. Glas Hercegovca<br />
Milićević je 4. srpnja 885. od vlade zatražio proširenje lista i političkim<br />
temama i već 23. srpnja dobio odobrenje. 4 U 35. broju Novoga hercegovačkog<br />
bosiljka objavljen je članak “Naš program” u kojemu između<br />
ostaloga piše:<br />
Nastala je nužda i kod nas, kao kod svih slobodnih naroda, da misli koje<br />
hoće da zbiljimice prodru u narod, late se novinskog i osobito državničkog<br />
ratila: koje će okupiti narod, spravljat događaje umjetnom poukom i<br />
mudrim razlaganjem, navađajuć ga na misli i da djela sebi najprikladnija<br />
i najkorisnija (...) ‘Glas Hercegovca’ skupljat će po narodu našemu zakopano<br />
bogatstvo našeg milozvučnog jezika, te narodne pjesme, pripovjedke<br />
itd. priobćavat će u podlistku (...) u svim plemenitim čežnjama za<br />
moralno i materijalno stanje naše postojbine, mi ćemo vladu podupirati,<br />
eda čim prvo izvede djelo našeg preporoda. 42<br />
Objavivši zahtjev i program, izdavač je dao do znanja da će list donositi<br />
i političke teme. Nastala je nova društvena klima i austrougarske<br />
vlasti nisu zabranjivale politiku u novinama, pa ni političke listove. Međutim,<br />
vlasti nisu žurile s izdavanjem rješenja na podneseni zahtjev za<br />
politički list. Kao razlog odugovlačenju spominjalo se vladino nastojanje<br />
da Sarajevo umjesto Mostara postane glavno središte i hrvatskoga naroda<br />
pa stoga središnja vlast nije dala da takve novine izlaze u Mostaru.<br />
Ne zna se ni je li vlada tražila nekoga drugog urednika političkih<br />
novina u Mostaru te je zbog toga duljila s rješenjem. No, istina je da se<br />
Milićević nije sviđao austrougarskim vlastima; maltretiran cenzurom i<br />
drugim državnim mjerama, samo je gubio vrijeme dok su se troškovi<br />
stalno uvećavali.<br />
U članku “Naš program” budući list Glas Hercegovca proglasio se političkim<br />
iako je još izlazio pod nazivom Novi hercegovački bosiljak. Kada<br />
su nejasnoće i nesporazumi uklonjeni, prema navedenim spisima ABH,<br />
26. kolovoza 885. Milićević je podnio zahtjev za promjenu naziva lista,<br />
što je mostarska Okružna oblast odmah poslala Zemaljskoj vladi koja je<br />
već 5. rujna dala pozitivno rješenje i list je preimenovan u Glas Herce-<br />
4 Arhiv Bosne i Hercegovine, Zajedničko ministarstvo financija, br. 4436, Pr. BH, 885.<br />
42 F. Milićević, “Naš program”, Novi hercegovački bosiljak, Mostar, 29. VIII. 885., str. .<br />
prosinca 2007.<br />
33
Šimun Musa<br />
govca. Tim novinama vlast je postigla potrebnu nacionalnu ravnotežu<br />
između Srba, Hrvata, pa i Muslimana; već su izlazili muslimanski list<br />
Vatan, srpska Prosvjeta i prvi politički list u BiH Bosnische Post. Tako su<br />
vlasti uspostavljale “balans” među narodima u Bosni i Hercegovini.<br />
Novi je list trebao paziti na političku prikladnost sadržaja jer je cenzura<br />
ispravljala, dotjerivala i dopunjavala pojedina mjesta. Po političkoj<br />
orijentaciji i privrženosti narodnoj tradiciji, jeziku i drugim značajkama,<br />
vidjelo se da će novi list biti hrvatskoga usmjerenja, makar to nigdje nije<br />
eksplicitno rečeno.<br />
Glas Hercegovca pojavio se 9. rujna 885. kao 38. broj dotadašnjega<br />
lista. Urednik i vlasnik bio mu je Franjo Milićević, a tiskao se u njegovoj<br />
tiskari u Mostaru. List je analizirao svjetsku politiku, a posebno se zadržavao<br />
na pojedinim austrougarskim krajevima. Preuzimao je i članke iz<br />
domaćih novina, posebno one koji su se odnosili na teme s domaće političke<br />
scene. Tako je primjerice iz splitskoga Naroda preuzet prilog pod<br />
naslovom “Spojenje Bosne” u kojemu se izražava dugogodišnji interes<br />
naroda za pripajanje Herceg-Bosne Hrvatskoj.<br />
U listu je surađivalo nekoliko franjevaca, no većina ih je željela ostati<br />
anonimnima. Isticao se fra Josip D. Božić koji je objavljivao odlomke<br />
iz svoga djela Arbanija. I muslimani su često surađivali u Glasu Hercegovca:<br />
Ahmet-beg Defterdarević, đak, koji je objavio pripovijetku, a<br />
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak objavio je pjesmu u čast dolaska<br />
prijestolonasljedničkoga para u Bosnu. Desna ruka u poslovima tiskare<br />
i novina Franji Milićeviću bio je sinovac mu Ivan Aziz. On bi preuzimao<br />
i upravljanje tiskarom u vrijeme stričeve nenazočnosti. Za list je pisao<br />
pripovijesti i pjesme (“Sonet u povodu smrti don Mihovila Pavlinovića”),<br />
prevodio je s talijanskoga, poljskoga i njemačkoga, pisao povijesne<br />
rasprave, prikaze i osvrte. Njegovu raspravu o prezimenima, objavljenu<br />
u Glasu Hercegovca, zapazio je veliki hrvatski jezikoslovac Tomo Maretić<br />
i o tome pisao u zagrebačkom Viencu, da bi poslije o tome objavio<br />
rad u Radu JAZU.<br />
Glas Hercegovca izlazio je punih jedanaest godina kao jedino glasilo<br />
Hrvata u Bosni i Hercegovini. Koliko god je austrijskim vlastima radi<br />
uspostavljanje ravnoteže prema Srbima odgovarao takav hrvatski poli-<br />
34 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
tički list, ipak je između Milićevića kao urednika i vlasti bilo nesporazuma.<br />
Iako je mostarska vlast, stalno ga nadzirući i vršeći cenzuru, imala<br />
izravan utjecaj na uređivanje lista, Milićević je vješto izmicao nadzoru<br />
i svakim danom samostalnije vodio novine njegujući hrvatsku nacionalnu<br />
svijest. Bilo je to vrijeme narodnoga osvješćivanja i “odrastanja<br />
naroda u naciju”. Milićević nije propuštao priliku da o tom društvenom<br />
procesu piše u Glasu Hercegovca. Kontinuirano je isticao potrebu hrvatskoga<br />
narodnog jedinstva kako bi se ostvarila stoljetna težnja ovoga<br />
naroda da zagospodari svojom sudbinom i u političkom, i u kulturnom,<br />
i u gospodarskom pogledu. I dok su te teme sve više iritirale državnu<br />
vlast, list je među čitateljstvom bio sve popularniji pa je od . kolovoza<br />
890. izlazio dva puta tjedno. Sve se češće pisalo o pravaškoj politici koja<br />
je u to doba bila raširena u Hrvatskoj, a otvoreno se napadalo Austriju<br />
što nije rješavala nagomilane probleme državnopravnoga sustava. Zbog<br />
takvih je sadržaja Milićević imao velikih problema, ali i cenzori su imali<br />
pune ruke posla. Prema vladinu mišljenju trebalo je onemogućiti zahuktalu<br />
ideju nacionalnoga buđenja Hrvata koja je smetala i listovima<br />
srpske provenijencije kao što su sarajevska Bosanska vila, Branik, Delo,<br />
Zastava, Srbobran, Srpski list – svi su oni bili opsjednuti velikosrpskim<br />
pretenzijama.<br />
Afirmirajući pravaštvo kao ideologiju i političku perspektivu, Milićević<br />
je neumorno radio na nacionalnom jedinstvu i samostojnosti svoga<br />
naroda. Na tome mu putu nisu smetale zaprjeke. “Bio je odlučan, postojan,<br />
tvrd i nesalomljiv u svemu što je zamislio i kanio učiniti”, svjedočit<br />
će njegov sinovac Ivan Aziz. 43<br />
Franjini istupi ponekad su bili puni ogorčenja prema austrijskim vlastima,<br />
a neke su rubrike otvoreno izražavale protudržavno stajalište.<br />
Stoga je cenzura odbacivala mnoge članke u Glasu Hercegovca pa je list<br />
ponekad izlazio s podosta praznih stranica. Međutim, ta pojava nije odbijala<br />
čitateljstvo; naprotiv, time se u narodu razabirao stav austrijskih<br />
vlasti i politička orijentacija lista. Iako je Milićević mudro izmicao državnim<br />
vlastima, zbog političke orijentacije lista najprije mu je smanje-<br />
43 Ivan Aziz Milićević, “Tiskara don Frane Milićevića u Mostaru, Mostar i Hercegovina”,<br />
Glasnik Jugoslavenskog profesorskog društva, Beograd, XVII( 973.), - 2, str. 054.<br />
prosinca 2007.<br />
35
Šimun Musa<br />
na, a potom i ukinuta subvencija. List je zapao u materijalne poteškoće,<br />
ali je Milićević hrabro čitateljstvu dao do znanja:<br />
Ni bure ni oluje koje je naš list ove godine pretrpio nijesu učinile da<br />
smalakšemo. Nas sve to nije smutilo ni oslabilo. Mi smo se pokoravali<br />
udarcem okolnosti, ali nismo nikada gubili nadu u bolju budućnost i potporu,<br />
sa strane čitatelja. Nadamo se pouzdano da će rodoljubi, a u prvom<br />
redu čitaonice po Hercegovini i Bosni, po Banovini i Dalmaciji priskočiti<br />
predplatom nama u pomoć, da osijeguramo obstanak lista. 44<br />
Unatoč odlučnosti, list je izlazio još dvije-tri godine teško podnoseći<br />
materijalnu oskudicu i maltretiranja cenzure. U stalnom sukobu s vlastima<br />
Milićević je ponekad znao nadmudriti cenzuru tiskajući članke<br />
koji su već bili zabranjeni. Zbog jednoga takvog ekscesa vlada je prenijela<br />
preventivnu cenzuru iz Mostara u Sarajevo. To je izazvalo velike<br />
probleme, posebno stoga što je bez novčane potpore list počeo neredovito<br />
izlaziti. Sve Franjine molbe vlastima, čak i ona da tiskaru preseli u<br />
Sarajevo, ostale su neuslišane. Završni udarac došao je kada se uz pomoć<br />
smicalica državnih vlasti u uredništvo ubacio spomenuti Dominik<br />
Nedjeljko Radičić, novinar koji je surađivao u splitskom Jedinstvu pa<br />
prešao u sarajevsku Nadu. Radičić se pokazao vrijednim i pouzdanim<br />
radnikom, što je Milićević cijenio. No, Radičićeva namjera nije bila postati<br />
novinarom nego prvim čovjekom lista i tiskare. Vlast mu je udovoljila<br />
svim zahtjevima jer je radio na korist države iznoseći proaustrijske<br />
ideje, a dana mu je i materijalna pomoć za obnovu tiskare i opremanje<br />
lista. Učinjeno je sve da se Milićević udalji iz lista i tiskare. Ubrzo su se<br />
promijenili urednički i vlasnički odnosi te je . prosinca 895. Radičić<br />
postao glavnim urednikom i suvlasnikom tiskare. Očito je da je Milićevića<br />
trebalo potpuno skloniti i iz tiskare i iz lista, što se i dogodilo:<br />
u 896. godini Radičić je stekao vlast nad Glasom Hercegovca postavši<br />
vlasnikom i lista i tiskare. Svega nekoliko mjeseci poslije Radičić je umro<br />
pa je početkom srpnja 896. list prestao izlaziti. 45<br />
44 F. Milićević, “Našim čitateljima”, Glas Hercegovca, 8 , 28. prosinca 892., str. 9.<br />
45 T. Kruševac, nav. dj., str. 223.<br />
36 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
Unatoč sudskom postupku kojim se utvrdilo da je pravi vlasnik ipak<br />
Franjo Milićević, nije dopušteno daljnje izlaženje Glasa Hercegovca, a<br />
ni rad tiskare. Sve su molbe bile uzaludne. Na kraju je Milićević svoju<br />
tiskaru premjestio u samostanski podrum gdje je trebala dočekati bolje<br />
dane. Njegov sinovac Ivan Aziz Milićević, još uvijek uz stričevu potporu,<br />
nastavit će časno djelo. Sveukupnim svojim radom značio je glavnoga<br />
nositelja narodnoga preporoda u Hercegovini, a Glas Hercegovca bio<br />
je političkim putokazom hrvatskomu narodu.<br />
4.4. Osvit<br />
Budući da vlasti Franji Milićeviću nisu dopuštale vođenje tiskare i<br />
uređivanje novina, dogovorili su se da to učini Ivan Aziz Milićević, već<br />
afirmirani novinar i književnik. Do tada je radio kao član uredništva Hrvatske,<br />
lista Hrvatske stranke prava, i u Glasu Hercegovca gdje je uz novinarski<br />
rad zamjenjivao urednika, a surađivao je i u više drugih listova.<br />
U suradnji s piscem Osmanom Nuri Hadžićem (Osman-Aziz) stvorio<br />
je nekoliko književnih djela s temom iz muslimanskoga života. Ta su<br />
djela promicala ideju o hrvatskom jedinstvu i slozi s “braćom muslimanske<br />
vjere”, a skoro sva ih je objavila zagrebačka Matica hrvatska.<br />
Zaokupljen idejom pokretanja Osvita, zapostavio je književni rad<br />
smatrajući da će kao novinar najviše pomoći oživotvorenju svoga pravaškog<br />
određenja i tako pridonijeti hrvatskomu nacionalnom boljitku.<br />
Na tom je putu posebno njegovao hrvatsko-muslimanske odnose. Putujući<br />
kao novinar, nailazio je na upite o Glasu Hercegovca, što ga je<br />
potaknulo na pokretanje novoga lista. Godine 897. sastavio je pravila<br />
Hrvatske dioničarske tiskare, što su 898. vlasti i odobrile, te formirao<br />
Dioničko društvo i 2. listopada 897. podnio zahtjev da mu se odobri rad<br />
tiskare i izdavanje lista za politiku, pouku i zabavu. List bi uređivao i za<br />
nj odgovarao Ivan Aziz Milićević, a izlazio bi dva puta tjedno, srijedom<br />
i subotom. U zakonskoj proceduri zamolba je brzo riješena. Već je 7.<br />
studenoga Zemaljska vlada predložila Zajedničkom ministarstvu financija<br />
da se odobri zahtjev Mostaraca. 46 Osnivačka skupština nove tiskare<br />
46 Isto, str. 283-290.<br />
prosinca 2007.<br />
37
Šimun Musa<br />
održana je 4. kolovoza 898. Nakon prve skupštine Dioničko se društvo<br />
upisalo u Trgovački registar u Okružnom sudu u Mostaru i otada djeluje<br />
kao vlasnik tiskare i lista Osvit. Prvi broj novoga lista Osvit izišao je<br />
27. srpnja 898., imao je osam stranica, nije imao nikakvih podnaslova<br />
ni oznaka, jedino su se kao moto isticali stihovi Safvet-bega Bešagića,<br />
Nevesinjca:<br />
...Hrvatskog jezika šum<br />
Može da goji<br />
Može da spoji<br />
Istok i Zapad, pjesmu i um!<br />
I tehnički i sadržajno list je značio velik napredak u novinarstvu. Osvit<br />
je bio nezavisno glasilo s izrazitim hrvatskim obilježjem. Zapravo, list će<br />
biti hrvatsko političko glasilo sve do 906. godine kada izlazi Hrvatski<br />
dnevnik.<br />
Apsolutistička vlada nije omogućavala kritičke osvrte na režim, a<br />
zbog nacionalne netrpeljivosti Srba list je više radio na nacionalnom<br />
osvješćivanju i sveukupnom jačanju identiteta hrvatskoga naroda. List<br />
je izlazio deset godina, do 907., a Ivan Aziz, nakon što je utemeljio i<br />
utro put novinama, otišao je 899. godine u državnu službu, ali se nikad<br />
nije odrekao novinskoga i kulturnoga rada. Za nasljednika (urednika)<br />
ostavio je kolegu i vršnjaka Stjepana Radulovića. Orijentacija koju je<br />
Aziz dao Osvitu bila je duhovni putokaz narodu. U Osvitu se 90 . godine<br />
otvorila posebna rubrika za prikupljanje pomoći siromašnim đacima<br />
i studentima, a na toj se osnovi 902. godine osnovalo Hrvatsko podporno<br />
društvo za pomoć đacima i studentima u Mostaru koje se 907. pripojilo<br />
Hrvatskom društvu Napredak (Sarajevo). Dakle, u Milićevićevu<br />
Osvitu zametnula se klica Napretka, odnosno, još prije toga, Hrvatskoga<br />
podpornog društva.<br />
Osvit je izravan proistjek tiskarstva Franje Milićevića, njegova upornog<br />
novinskog rada, političke orijentacije i sveukupnost duhovnoga angažmana,<br />
a njegov osnivač, Ivan Aziz, i krvlju i idejom i sklonošću i<br />
obrazovanjem Franjino je dijete.<br />
38 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
Dodatak<br />
Bibliografija knjiga objavljenih u tiskari Franje Milićevića i<br />
njegovih nastavljača (1873.-1900.)<br />
prosinca 2007.<br />
1873.<br />
- Milićević, Franjo, Pravopis za nižje učione katoličke u Hercegovini,<br />
u Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog u Hercegovini,<br />
873., str. 23 + , 9 x 3.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za puk s dodatkom štokakvi poučni zabavah za prostu godinu<br />
I-1874, u Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog u Hercegovini,<br />
873., str. 3 , 7 x .<br />
- Molitvenjak, Mostarini, Mostar, Typis missionis Hercegovinae,<br />
873.<br />
- Bakula, Petar, Schematismus topographico-historicus vicariatus<br />
apostolici custodinae provincialis franciscanico-misionariae in<br />
Hercegivinae Pro anno Domini 1873, Mostar, Typis missionis cathol.<br />
in Hercegovina, 873./74., str. 267 + , 23 x 5.<br />
1874.<br />
- Izvjestje, Izvjestje prihodah i rashodah o ustanovljenju Štamparije<br />
katoličke u Hercegovini, u Mostaru, Tisak poslanstva katoličkog,<br />
874., str. 7, 2 x 4.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za puk s dodatkom štokakovi poučni zabavah za II-1875, u Mostaru,<br />
Tiskom poslanstva katoličkog, 874., str. 48, 4 x .<br />
- Katekizam, Katekizam mali, Mostar, Tiskom poslanstva katoličkog,<br />
874., str. 45, 20 x 3.<br />
- Katekizam, Katekizam veliki, Mostar, Tiskom poslanstva katoličkog,<br />
874., str. 60, 22 x 6.<br />
39
Šimun Musa<br />
- Kraljević, Anđeo, Zabava duhovna za dicu školsku, uredio fra<br />
Anđeo Kraljević, Mostar, Tiskom poslanstva katoličkog, 874., str.<br />
56, 5 x 0.<br />
- Matić, Ambroz, Pravopis za nižje učione katoličke u Hercegovini,<br />
Mostar, Tiskom poslanstva katoličkog, 874., str. 50, 5 x 0.<br />
- Matić, Ambroz, Slovinski bukvar za nižje učione katoličke u Hercegovini,<br />
Mostar, Tiskom poslanstva katoličkog, 874., str. 46, 4 x<br />
.<br />
- Milićević, Franjo, Nauk katolički za II razred pučkih učionica u<br />
Hercegovini, u Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog, 874., str.<br />
0 , 9 x 2.<br />
- Milićević, Franjo, Nova slovnica talianskim u malo vrimena.<br />
Mladeži hercegovačkoj posvećena, u Mostaru, Tiskom poslanstva<br />
katoličkog, 874., str. 4 + 4, 5 x .<br />
- Milićević, Franjo, Novi bukvar ili početnica za pučke učionice u<br />
Hercegovini, u Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog, 874., str.<br />
56, 5 x .<br />
- Nauk, Nauk krstjanski za katoličke pučke učione u Hercegovini, u<br />
Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog, 874., str. 35, 9 x 2.<br />
1875.<br />
- Buconjić, fra Paškal, Kratak pregled pritužaba glavnih povod<br />
ustanakah kršćanoskog puka u Bosni i Hercegovini, u Mostaru,<br />
Tiskom poslanstva katoličkog, 875., str. 29, 20 x 4.<br />
- Buconjić, fra Paškal, Un canno cemplice sulle cause principeli...,<br />
u Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog, 875., str. 29, 8 x 2.<br />
- Defoe, Daniel, Robinson Crusoe, s francuskog preveo Jovo Ljepava,<br />
u Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog, 875., str. 240, 8 x<br />
2.<br />
- Gavran, fra Grgo, Spomenik života krstjanskoga. Uređen i na svitlost<br />
izdan na spasonosno življenje krstjana pred licem Gospodina<br />
Boga.l S nadometkom jutarnje i večernje molitve i preporukom<br />
40 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
umirućih, u Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog, 875., str.<br />
VIII + 250.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački stari i novi<br />
za puk s dodatkom štokakvi poučni zabavah za god. III-1876, u<br />
Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog, 875., str. 45 + (2), 7 x<br />
.<br />
- Kalendar, Novi Hercegovac ili kalendar hercegovački stari i novi<br />
za god. 1876, u Mostaru, Tiskom franjevačkim, sastavio i izdao o<br />
svom trošku Marko Šešelj, 875.<br />
- Kalendar, Stolitnjak-kalendar, uredio Franjo Milićević, Mostar,<br />
Tiskom poslanstva katoličkog, 875.<br />
- Kraljević, fra Anđeo, Molitvenik za dicu, u Mostaru, Tiskom<br />
poslanstva katoličkog, 875.<br />
- Kraljević, fra Anđeo, Zabava duhovna za školsku dicu, napisao<br />
fra Anđeo Kraljević, drugo izdanje, Mostar, Tiskom poslanstva<br />
katoličkog, 875., str. 65, 5 x 0.<br />
- Marić-Tomašić, Stijepo, Skup bogoljubnije djelah za doba četrdeset<br />
urah pred presvetim Sakramentom postavljenim na oltaru,<br />
u Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog, 875., str. 8 + 04, 5 x<br />
0.<br />
- Šešelj, Marko, Na prostu službu, (napisao) Marko sin Vidaka Šešelja<br />
slovopečetara Hercegovca, u Mostaru, Tiskom poslanstva<br />
katoličkog, 875., str. 46, 22 x 4.<br />
prosinca 2007.<br />
1876.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za puk s dodatkom štokakvi poučnih zabavah za god. IV-1877, u<br />
Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog, 876., str. 47 + , 3 x .<br />
- Milićević, Franjo, Kita bogoljubnosti u skupštini bratovštine prisvetoga<br />
Isusa i Marije s dokazom proštenja njojzi polenih, sa dozvolom<br />
vikariata apostolskoga u Hercegovini, u Mostaru, Tiskom<br />
poslanstva katoličkog, 876., str. 63, 6 x 0.<br />
4
Šimun Musa<br />
- Šimović, Nikola, Kratka računica. Uređena za malu djecu školah<br />
hercegovačkih, napisao Šimović Nikola, u Mostaru, Tiskom poslanstva<br />
katoličkog, 876., str. 2 , 7,5 x ,5.<br />
1877.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za puk s nadometkom štokakvi poučni zabavah za prostu 1878,<br />
u Mostaru, Tiskom poslanstva katoličkog, 877., str. 52 + ( ), 7 x<br />
.<br />
- Kalendar, Novi Hercegovac ili koledar hercegovački stari i novi za<br />
prestupnu 1878, u Mostaru, Štamparija Don Franje Milićevića,<br />
877., str. 70, 20 x 4.<br />
- Knežević, Petar, Muka Gospodina našeg Isukrsta i plač matere<br />
njegove. Složen O. f. Petra Kneževića iz Knina, reda S. O. Franceska<br />
od odsluženja Deržave prisvetoga Otkupitelja, najnovije izdanje, u<br />
Mostaru, Tiskom franjevačkim, 877., str. 29, 30 x 3.<br />
- Koledar, Soko uz Mladog Hercegovca ili koledar istočne crkve za<br />
1878, u Mostaru, Pečatnicom franjevačkom, 877., str. 37, 7 x ,<br />
tekst ćirilicom.<br />
- Milićević, Franjo, Nova slovnica talianska ili početnica slovnice<br />
talianske zauzeta s iskustvom naukoslovnih uređena, štiti, pisati i<br />
govoriti jezikom talianskim u malo vrij., drugo izdanje ispravljeno<br />
i umnoženo, u Mostaru, Tiskom franjevačkim, 877., str. 8, 25 x<br />
3.<br />
- Schematismus almae missionariae provinciae Bosna Argentinne<br />
Ordinis Fratrum Minorum Observentium pro anno MDCCC-<br />
LXXVII, Mostaruni, Typograohiae franciscana, 877., str. 56 + 2.<br />
1878.<br />
- Kalendar, Mali Stolitnjak ili koledar za sto godinah u tri dijela<br />
složen izrađen i protumačen za puk. S nadometkom vjekovitog<br />
kalendara mijenah, iznašastjah uskrsa kojeg mu drago godište,<br />
42 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
iznašastjah godišnjeg, rimsko, dade, svetkovinah vjekovitih, sgođaja,<br />
godšinje dobi itd. Razjašnjen i uređen po Franji Milićeviću, u<br />
Mostaru, Tiskom Franje Milićevića, 878., str. VIII + 248, 7 x 2.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za prestupnu godinu 1879. (god. VI.), u Mostaru, Tiskom Don Franje<br />
Milićevića, 878., str. 60, 7 x .<br />
- Milićević, O. Franjo, Skladnja (sintassa) ili druga strana slovnice<br />
talianske uređena štiti, pisati i govoriti jezikom talianskim za<br />
porabu učionah, u Mostaru, Tiskom Franje Milićevića, 878., str.<br />
68, 2 x 4.<br />
prosinca 2007.<br />
1879.<br />
- Čović, fra Pile, Piesme prosto spievane, Od prostog guslara Hercegovca<br />
prikazane Don Ivanu Musiću, vojvodi dolnje Hercegovine<br />
od fra Pile Čovića, Mostar, Tiskara Don Franje Milićevića, 879.,<br />
str. 6, 20 x 4.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za prestupnu godinu 1880. (god. VII.), u Mostaru, Tiskom Don<br />
Franje Milićevića, 879., str. 44, 2 x 4.<br />
1880.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za prestupnu godinu 1881. (god. VIII.), u Mostaru, Tiskom Don<br />
Franje Milićevića, 880., str. 46, 2 x 4.<br />
1881.<br />
- Bošković, Anica, Razgovor pastirski vrhu porođenja Gospodina<br />
od Anice Boškovićeve Dubrovkinje, uredio po izvornom rukopisu<br />
Vid Vuletić Vukasović (namijenjeno za siromašne Zagrebčane), u<br />
Mostaru, Tiskom Don Franje Milićevića, 88 ., str. 90. 6 x .<br />
- Bukvar, Bukvar za nauk male djece hercegovačke, u Mostaru, Tiskom<br />
Don Franje Milićevića, 88 ., str. 24, 20 x 4.<br />
43
Šimun Musa<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za puk s nadometkom štokakovi zabavah za prestupnu godinu<br />
1882. (god. IX.), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milićevića, 88 .,<br />
str. 64, 2 x 4.<br />
- Schematismus, Schematismus almae custodiae provincialia sanctissimae,<br />
Assumptionis B. M. V. iz Hercegovine Fratrum Minorum<br />
Observantium, Francisci Christi MDCCCLXXXI, Mostarini,<br />
Typis Don Francisci Milićević, 88 ., str. 93 + ( ), 20 x 5.<br />
1882.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za prostu 1883. (god. X.), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milićevića,<br />
882., str. 60, 2 x 4.<br />
- Kalendar, Stolitnik-kalendar, uredio i izdao Franjo Milićević, Mostar,<br />
Tiskom Don Franje Milićevića, 882.<br />
- Mikulić, Martin, Schematismus almae custodiae provincialis<br />
sanctissimae, Assumptionis B. M. V. iz Hercegovina Fratrum Minorum<br />
Observantium s. Francisci ad annum Christi MDCCC-<br />
LXXXII (1882.), Mostarini, Typis Don Francisci Milićević, 882.,<br />
str. 93 + , 20 x 6, Dispositor Marinus Mikulić.<br />
- Milićević, Ivan, Pjesme, Mostar, Tiskom Don Franje Milićevića,<br />
882., str. 62, 9 x .<br />
1883.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za prostu godinu 1884. (god. XI.), u Mostaru, Tiskom Don Franje<br />
Milićevića, 883., str. 72, 20 x 4.<br />
- Šešelj, Marko G., Kitica božićnih pjesama za nekoliko običajnih<br />
crkvenih pjesmica, priredio i izdao za mladež hercegovačku M. G.<br />
Šešelj (drugo povećano izdanje), u Mostaru, Tiskom Don Franje<br />
Milićevića, 883., str. 6, 4 x 9.<br />
44 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
- Zubac, Augustin, Discorus sur Tiers ordre Franciscain..., Mostar,<br />
Typis Don Francisci Milićević, 883., str. 2.<br />
prosinca 2007.<br />
1884.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za puk s nadometkom štokakovi poučnih zabavah za prostu godinu<br />
1885. (god. XII.), u Mostaru, Tiskom Don Franje Milićevića,<br />
884., str. 44, 22 x 5.<br />
- Kalendar, Novi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari za<br />
prestupnu godinu (god. XII.), u Mostaru, Štamparija Franje Milićevića,<br />
!884., str. 72, 20 x 4.<br />
- Š. K. D., Opis u spomen proslave blagoslovljenja nove crkve rimokatoličke<br />
u Trebinju 6. lipnja 1884. svečano objavljeno po pres. G.<br />
Mati Vodopiću biskupu dubrovačkom i upravitelju A. P. biskupije<br />
Mrkano-Trebinjske od Š. K. D., Mostar, Tiskom Don Franje Milićevića,<br />
884., str. 38, 8 x 2.<br />
- Kalendar, Mladi Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari<br />
za prostu godinu 1885. (god. XIII..), u Mostaru, Tiskom Don Franje<br />
Milićevića, 884., str. 44, 9 x 3.<br />
1885.<br />
- Krauss, Friedrich – Pandžić, Huso – Pavečić, Luka, pobra,<br />
Pjesan naših muhamedovaca, zabilježio dr. Friedrich Krauss, Mostar,<br />
tisak i naklada Don Franje Milićevića, 885., str. 36, 8 x 0.<br />
- Krauss, Friedrich, Tri riječi Hercegovca, zabilježio dr. Friedrich<br />
Krauss, u Mostaru, Štampa Don Franje Milićevića, str. XII + 39 +<br />
2, 7 x 0.<br />
- Misnik, Misnik u svojoj službi (s dozvolom crkvene vlasti), Mostar,<br />
Tiskom i nakladom Don Franje Milićevića, 885., str. 2, 3 x 9.<br />
- Poznanović, Milivoj, Dvije tragedije, Tvrdicina i smiješna dvoznačnost<br />
u devetnaest prizora, s talijanskoga prosto zvao Milivoj<br />
Poznanović, u Mostaru, Tiskom i nakladom Don Franje Milićevi-<br />
45
Šimun Musa<br />
ća, 885., str. 58, 5 x (naslov s korica), preštampano iz Hercegovačkog<br />
bosiljka.<br />
- Red, Red za fijakere i omnibuse u Mostaru, Mostar, Tiskom Don<br />
Franje Milićevića, 885., str. 2, 5 x 0.<br />
1888.<br />
- Božić, Dobroslav, U spomen otkrivanja obeliska u Bos. Brodu<br />
dne 16. rujna 1883. godine povodom dolaska njeg. Veličanstva, Po<br />
podacih “Glasa Hercegovca”, u Mostaru, Tiskom i nakladom D.<br />
Franje Milićevića, 888., str. 32, 20 x 2.<br />
- Pravila, Pravila na narodno pjevačko društvo u Mostaru, Mostar,<br />
Tiskom Don Franje Milićevića, 888., str. 32, 9 x .<br />
1889.<br />
- Schematismus, Schematismus almae custodinae provincialis sanctissimae,<br />
Assumptionis B. V. Mariae Hercegovina, Ordinis Minorum<br />
Observantium ad annum Christi MDCCCLXXIX (1889.),<br />
Mandetrii, Velocibus typis D. Franjo Milićević, 889., str. 5 + ( ),<br />
8 x 2.<br />
1890.<br />
- Istina, Istina ili hrvatski jezik, Mostar, iz Tiskarnice Don Franje<br />
Milićevića, 890., str. 32, 4 x .<br />
1891.<br />
- Štatut, Općinski štatut sa izbornim redom za grad Mostar, odobren<br />
previšnjim rješenjem obnarodovan po zemaljskoj vladi, Mostar,<br />
Tiskom Don Franje Milićevića, 89 ., str. 59, 5 x 0.<br />
1892.<br />
- Buconjić, fra Paskal, Okružnica o kršćanskoj ženidbi, Mostar, Tiskom<br />
“Glasa Hercegovca”, 892.<br />
46 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
- Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, sabrali fra Frano Iv. Jukić,<br />
fra Grgo Martić, Junačke pjesme, svezak I, pretiskao Marko<br />
Šešelj, I sv., Životopis Fr. F. Jukoća od Lj. – o – Mostar, Tiskarna<br />
“Glasa Hercegovca”, 893., str. VII + 208, 9 x 3.<br />
- Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, sabrali Ivan Franjo Jukić<br />
i Fra Grgo Martić, drugo izdanje, II. svezak, Mostar, Tiskara “Glasa<br />
Hercegovca”, 892., str. 209–405, 9 x 3.<br />
- Nuić, fra Arhangjeo, Molitvenik, prvo izdanje, Mostar, Tiskara<br />
“Glasa Hercegovca”, 892.<br />
- Schematismus..., Imenik svećenstva i župa biskupija Mostarskoduvanjska<br />
i Trebinjska za godinu 1892, Mandetrii, Typographia<br />
“Glas Hercegovca”, str. 82, 9,5 x 3.<br />
- Štatuta, Štatuta particularia Fratrum Minorum regularis observantiae<br />
almae provinciae in Hercegovina, 892, Mandetrii, Typographia<br />
“Glas Hercegovina”, str. 42 + 2, 9 x 2.<br />
prosinca 2007.<br />
1893.<br />
- Ljubić, fra Martin, Razbistrimo. Crtice iz prošlosti i sadašnjosti<br />
za budućnost, Mostar, izdaje Uredništvo “Glasa Hercegovca”, Tiskom<br />
i nakladom “Glasa Hercegovca”, 893., str. XII + 39 + 3.<br />
- Povijest, Povijest Bosne i Hercegovine, Mostar, Tiskara “Glasa Hercegovca”,<br />
894., preštampano iz “Glasa Hercegovca”.<br />
- Slova, Uzor slova Tiskarne “Glasa Hercegovca”, u Mostaru, Tiskara<br />
“Glasa Hercegovca”, 894., str. 28.<br />
1898.<br />
- Božić, Josip Dobroslav, U spomen otkrivanja obeliska u Bosanskom<br />
Brodu, dne. 16. rujna 1883. godine povodom dolaska njeg. Vel.<br />
Franje Josipa po podacih “Glasa Hercegovca”, napisao i za tisak<br />
priredio Josip Dobroslav Božić, u Mostaru, Tiskom i nakladom<br />
Don Franje Milićevića, 898., str. 32, 7,5 x 2.<br />
47
Šimun Musa<br />
- Bukvar, Bukvar za samouke, Mostar, Brzotiskom “Osvita”, 898.,<br />
str. 36, 9 x .<br />
1899.<br />
- Nuić, fra Anđeo, Molitvenik, IV izdanje, Mostar, Hrvatska tiskara<br />
F. P., 899., podatak dobiven iz “Osvita”, god. 899.<br />
- Nović, Kuzma (Kuzmanović Adalbert), Lugom i perivojem, Mostar,<br />
tisak i naklada Hrvatska dionička tiskara, 899., str. 98, 9 x<br />
3.<br />
- Pravila, Pravila Hrvatske dioničke tiskare u Mostaru, Mostar, tisak<br />
Hrvatske dioničke tiskare, 899., str. 5 + 5, 9 x 2.<br />
- Regula Fratrum Minorum, Mandetrii, Typis ephemeridum “Osvit”,<br />
str. 5, 9 x 2,5 (Naslov s korica).<br />
- Zovko, Ivan, Dvije islamske pjesme na hrvatskom jeziku, priopćio<br />
I. Zovko, Mostar, tisak Hrvatske dioničke tiskare, 899., str. 84<br />
+ , 4,5 x .<br />
- Zovko, Ivan, Hrvatstvo Herceg-Bosne. Po narodnoj predaju i običajima,<br />
sabrao Ivan Zovko, Mostar, tisak Hrvatske dioničke tiskare,<br />
899., str. 64, 9,5 x 4.<br />
- Zovko, Ivan, Hrvatstvo u narodnoj predaji i običajima po Herceg-Bosni,<br />
sabrao Ivan Zovko, Mostar, tisak Hrvatska dionička tiskara,<br />
899., str. 77 + 2, 8 x 2.<br />
1900.<br />
- Glavaš, Radoslav, Malo više istine ili odgovor nepoznatim sudijama,<br />
napisao Philadelphus Philatethez (Radoslav Glavaš), Mostar,<br />
tisak Hrvatske dioničke tiskare, 900., str. 97, 7 x 2.<br />
- Glavaš, Radoslav, Život i rad fra Rafe Barišića naslovnoga biskupa<br />
i apostolskog namjesnika u Bosni i Hercegovini, Mostar, tisak<br />
Hrvatske dioničke tiskare, 900., str. + 38 + , 24 x 7.<br />
- Gržetić, Nikola Gašpićev, O vjeri starih Slovjena. Prema pravjeri<br />
starih Arijevaca i prasemita (Mithologia comparativa Slavo-<br />
48 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
rum)..., I dio, u Mostaru, naklada pisca, tisak Hrvatske dioničke<br />
štamparije, 900., str. XXIII + 2 6, 28 x 7.<br />
- Hangi, Antun, Život i običaji muhamedovaca u Bosni i Hercegovini,<br />
Mostar, tisak Hrvatske dioničke tiskare, 900., str. 326 + , 7<br />
x , preštampano iz “Osvita”.<br />
- Jukić, Ante, O snu, Mostar, tisak Hrvatske dioničke tiskare, 900.,<br />
str. ( 4) 23.<br />
- Miletić, Ambro, Rajski put kršćanskog mladića. Molitvenik za<br />
mušku mladež, skitio A. Miletić, II. dopunjeno izdanje, naklada<br />
Franj. bogosl. sjemeništa u Mostaru, Mostar, Hrvatska dionička<br />
tiskara, 900., str. 3 0 + (IX), 20 x 2.<br />
- Muka Gospodina n. Isukrsta, Mostar, Hrvatska dionička tiskara,<br />
900.<br />
- Pravila Hrvatske čitaonice u Duvnu, Mostar, Hrvatska dionička<br />
tiskara, 900., str. 7, 9 x 3.<br />
- Privremeni službeni red, Provisorische dienstbotten Ordnung,<br />
Mostar, Hrvatska tiskara, 900., str. 52, 8 x (tekst latinicom i<br />
ćirilicom).<br />
- Red privremeni službenički za grad Mostar, Mostar, Hrvatska dionička<br />
tiskarna, 900., str. 52, 5 x (tekst latinicom, ćirilicom i na<br />
njemačkom).<br />
Bibliografija novina objavljenih u tiskari Franje Milićevića i<br />
njegovih nastavljača (1873.-1900.)<br />
- Hercegovački bosiljak – list za zabavu, pouku i književnost, urednik<br />
don Franjo Milićević, izlazi dva puta mjesečno, Mostar, Tiskara<br />
Don Franje Milićevića, 883.- 884., 40 x 30, god. I., br. /8. 9.<br />
883.<br />
- Novi hercegovački bosiljak – list za zabavu, pouku i književnost,<br />
izlazi nedjeljno jedanput, vlasnik Stjepan Dragoni, urednik don<br />
prosinca 2007.<br />
49
Šimun Musa<br />
Franjo Milićević, Mostar, Tiskara Don Franje Milićevića, 884.-<br />
885., 44 x 22.<br />
- Glas Hercegovca – političko-informativni list, izlazi svake srijede<br />
i subote, vlasnik i odgovorni najprije don Franjo Milićević, a<br />
kasnije Nedjeljko Radičić i don Franjo Milićević, na kraju samo<br />
Nedjeljko Radičić, Mostar, Tiskara Don Franje Milićevića, 885.-<br />
896., 47 x 32.<br />
- Osvit – glasilo Hrvata iz Bosne i Hercegovine, izlazi svake srijede<br />
i subote (I-IX) utorkom, četvrtkom i subotom (X-XI), uređivali<br />
Ivan A. Milićević, Stjepan Radulović, Đuro Džamonja ..., vlasništvo<br />
i tisak “Osvita” (do br. 22., god. II), a Hrvatska dionička tiskara<br />
u Mostaru od br. II 23. godine do kraja izlaženja, Mostar, tisak<br />
“Osvita” i Hrvatske Dioničke tiskare u Mostaru, 898.- 907., svaki<br />
broj osam stranica, 47 x 36, god. I., br. /27, srpnja 898.<br />
- Franjevački glasnik – poučni i pobožni list, izlazi . i 5. svakog<br />
mjeseca, uređivali o. Ignacij Strukić i o. Arkanđeo Brković, Mostar,<br />
tisak Hrvatske dioničke tiskare, 899.- 90 ., 26 x 9.<br />
- Kršćanska obitelj - poučni i zabavni list za hrvatski katolički puk,<br />
izdaju učitelji Franjevačkog bogoslovnog sjemeništa u Mostaru,<br />
izlazi jedanput mjesečno, uređivali o. Skender Musa, fra Radoslav<br />
Glavaš, fra Ante Majić, dr. o. Ante Jelavić i dr. fra Vendelin Vasilj,<br />
Mostar, Hrvatska tiskara F. P., 900.- 90 ., 23 x 5.<br />
Literatura<br />
- Alilović, Ivan, Tri zaboravljena imena, Zagreb, 974.<br />
- Arhiv Franjevačke provincije u Mostaru, pojedini spisi<br />
- Bakula, Petar, Hercegovina za devetnaest godina vezirovanja<br />
Hali-pašina, spievao jedan Hercegovac, Beč, 863.<br />
- Bakula, Petar, Schematismus topographico historicus... pro anno<br />
Domini 1873., Mostar, Typis Missionis catholicae in Hercegovina,<br />
873./74.<br />
50 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
- Bašagić, Safvet-beg, Kratka uputa u prošlosti Bosne i Hercegovine,<br />
Sarajevo, 900.<br />
- Bašagić, Safvet-beg, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u<br />
Turskoj Carevini, Sarajevo, 93 .<br />
- Bubalo, Jakov, “Književno-jezikoslovne zasluge Franje Milićevića”,<br />
Kršni zavičaj, 6, Hercegovina, 983.<br />
- Ćurić, Hajrudin, “Škola milosrdnih sestara u Bosni i Hercegovini<br />
za vrijeme Turske ( 87 . – 878.)”, Naša škola, Sarajevo, 953.<br />
- Đurđević, Martin, Memoari sa Balkana, 1858.-1878., Sarajevo,<br />
9 0.<br />
- Glavaš, Radoslav, Život i rad fra Rafe Barišića, Mostar, 900.<br />
- Ilić, Žarko, “Franjo Milićević (uoči sto i pedesete obljetnice rođenja)”,<br />
Kršni zavičaj, 7, Drinovci, 984.<br />
- Ivšić, Stjepan, “Akcent u gramatici I. A. Brlića”, Rad JAZU, knj.<br />
94., Zagreb, 9 2.<br />
- Kreševljaković, Hamdija, “Štamparije u Bosni i Hercegovini za<br />
turskog vremena”, Građa za povijest književnosti hrvatske, JAZU,<br />
Zagreb, 920.<br />
- Kruševac, Todor, Bosansko-hercegovački listovi u 19. veku, Sarajevo,<br />
978.<br />
- Kulundžić, Zvonimir, Kosinj, kolijevka štamparstva slavenskog<br />
juga, Zagreb, 960.<br />
- Mandić, Dominik, Etnička povijest Bosne i Hercegovine, Rim,<br />
967.<br />
- Milićević, A. Ivan, “O hrvatskim društvima u Bosni i Hercegovini”,<br />
Kalendar Napredak, Sarajevo, 929.<br />
- Milićević, A. Ivan, “Prije 50 godina”, Napredak, Sarajevo, 934.<br />
- Milićević, A. Ivan, “Tiskara don Frane Milićevića u Mostaru,<br />
Mostar i Hercegovina”, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva,<br />
Beograd, 937.<br />
prosinca 2007.<br />
5
Šimun Musa<br />
- Nikić, Andrija, “Franjevci u Hercegovini od 878.- 892.”, Kačić, X,<br />
Split, 978.<br />
- Nikić, Andrija, “Hercegovački ustanak u svjetlu novih izvora”,<br />
ANUBiH, knjiga 30., Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 4., Sarajevo,<br />
977.<br />
- Nikić, Andrija, “Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljeća<br />
turske vladavine ( 823.- 878.)”, Kačić, VIII, Split, 976.<br />
- Papić, Mitar, Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske<br />
vlasti, 1878.-1918., Sarajevo, 972.<br />
- Peco, Esad, Osnovno školstvo u Hercegovini za vrijeme austrougarske<br />
vlasti,1878.-1918., Sarajevo, 97 .<br />
- Pejanović, Đorđe, Bibliografija štampe u BiH, 1850.-1941., Sarajevo,<br />
96 .<br />
- Petrović, Leo, “Prva hrvatska tiskara u BiH”, Kalendar Napredak<br />
1938., Mostar, 937.<br />
- Spomenica o 50. godišnjici franjevačke redodržave, Mostar, 897.<br />
- Spomenica o 50. godišnjici Hrvatskog pjevačkog društva Hrvoje u<br />
Mostaru, 1888.-1938., Mostar, 938.<br />
- Štitić, Lina – Dizdar, Hamid, Bibliografija knjiga i periodičnih<br />
izdanja štampanih u Hercegovini, 1873.-1941., Mostar, 958.<br />
- Vince, Zlatko, Putovima hrvatskoga književnog jezika, Zagreb,<br />
2002.<br />
52 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA NARODNOPREPORODNA POSTIGNUĆA U HERCEGOVINI<br />
Šimun Musa<br />
Summary<br />
prosinca 2007.<br />
CROATIAN NATIONAL-REVIVAL<br />
ACHIEVEMENTS IN HERZEGOVINA<br />
The Turkish power in Herzegovina was becoming weaker and weaker in<br />
the second half of the 19 th century and it was destroyed in 1878, when the<br />
new Austro-Hungarian government came. This foreign government calculated<br />
at the expense of its selfishness, indeed on new bourgeois principles.<br />
Besides many anti-people and repressive measures, they introduced<br />
some progressive moves which were positively reflected in both economic<br />
and cultural field. Bridges were built, roads were made, stores, banks,<br />
schools, libraries, national and cultural associations were established, the<br />
first printing-office in Mostar started with its work (Printing-office of the<br />
Catholic mission in Herzegovina, 1872), the publishing work and publistic-journalistic<br />
activity in the form of the first newspapers in Bosnia and<br />
Herzegovina in the Croatian language also appeared, e.g. “Herzegovinian<br />
basil”, “New Herzegovinian basil”, “The voice of a Herzegovinian” and<br />
“Dawn”.<br />
Special merits for starting the printing-office, publistic-journalistic work,<br />
such as the first newspapers and the first published works in the area<br />
of literature, ethnology, theology, philology etc. belong to Father Franjo<br />
Miličević, leader of the Croatian national revival in Mostar and Herzegovina,<br />
who, educated in the West-European culture, nationally conscious,<br />
politically mature and closely connected with movements of that<br />
period in the parent country Croatia, gave himself to the national and<br />
cultural-educational progress of Croats and other nations who lived with<br />
them in these areas.<br />
Key words: printing-office, publishing trade, literature, journalism, publicist<br />
writing, education, book, language, culture.<br />
53
UDK 323(497.6= 63.42)˝ 878/ 9 9˝<br />
94(497. 5)˝…/ 9˝<br />
Pregledni članak<br />
Primljeno: 4. VII. 2007.<br />
Jure Krišto<br />
Hrvatski institut za povijest u Zagrebu<br />
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA<br />
ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME<br />
AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
Sažetak<br />
Nakon kratka i jezgrovita opisa opće situacije u Bosni i Hercegovini za<br />
vrijeme turske vladavine, autor promatra političko organiziranje Hrvata<br />
u Hercegovini od preuzimanja vlasti Austrougarske Monarhije u BiH do<br />
Prvoga svjetskog rata. S ciljem što jasnijega osvjetljavanja toga problema,<br />
razmatra širi kontekst u kojemu je BiH postala poprištem sukoba različitih<br />
političkih, nacionalnih, gospodarskih, religijskih, staleških i drugih<br />
interesa. S tim u vezi ponajprije konstatira da je dolaskom Monarhije<br />
u ovu u svim segmentima zaostalu provinciju unesena liberalistička ideja<br />
koja je omogućila organiziranje drukčijih oblika socijalnoga, ekonomskog i<br />
kulturnoga života. To su u hrvatskom korpusu iskoristili franjevci koji su<br />
se nametnuli kao nezaobilazan činitelj društvenoga organiziranja, što će se<br />
kasnije očitovati i na političkom planu. No, politički život u BiH bio je pod<br />
snažnim utjecajem Mađara koji su ovu državu smatrali svojom interesnom<br />
sferom. Njima je pak odgovaralo da se umjesto nacionalne nastavi tradicija<br />
religijske identifikacije jer su se bojali snažne hrvatske strane u BiH koja bi<br />
zagovarala ujedinjenje s drugim hrvatskim zemljama. Na drugoj su strani<br />
Srbi radili na pripojenju BiH Srbiji. Muslimani su se tako našli u apsurdnoj<br />
situaciji, osobito oni koji su prije uživali sve privilegije i koji su uzaludno<br />
čekali povratak Osmanskoga Carstva.<br />
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Austrougarska Monarhija, Tursko Carstvo,<br />
Hrvati, Srbi, Muslimani, Mađari, interesi, politika, franjevci, Stadler.<br />
54 <strong>HUM</strong> 2
Uvod<br />
Kako se Turska pokazala nesposobnom ispuniti obećanja o provedbi<br />
reforme u carstvu kao i u smirivanju nezadovoljnih naroda u Bosni i<br />
Hercegovini, Austrija je na Berlinskom kongresu 4. srpnja 878. dobila<br />
mandat da okupira tu zemlju. Austrija nije dugo čekala s izvršenjem<br />
toga mandata; general Josip Filipović predvodio je 29. srpnja 878. carsku<br />
vojsku pri ulasku u Bosnu sa sjevera, dok je general Stjepan Jovanović<br />
zauzeo Hercegovinu. Od tada do propasti Monarhije, 9 8. godine,<br />
dakle tijekom četrdesetogodišnjega razdoblja, u BiH se odvija proces<br />
susreta dviju civilizacija sa svim njihovim popratnim sadržajima.<br />
Obično se na taj susret gleda kao na sukob, no njega bi se zasigurno<br />
dalo promotriti i s gledišta međusobnih obogaćivanja. No, ovdje će<br />
ipak najviše riječi biti o identitetu Hrvata u Hercegovini, što znači da će<br />
se promatrati u kontrastima s drugim dvjema identitetskim skupinama<br />
(Srbima i Muslimanima – Bošnjacima) te će, dosljedno, biti nužno isticati<br />
razlike.<br />
1. Kulturološko naslijeđe Turskoga Carstva<br />
1.1. Dolazak islama i privilegije muslimana<br />
U Turskom je Carstvu islam bio ne samo dominantna religija nego je<br />
država bila strukturirana na njegovim premisama, što znači da je Carstvo<br />
bilo teokratska država. 2 Očekivano, pristaše islama (muslimani) bili<br />
su privilegirani segment toga teokratskog društva pa je velik broj krstjana<br />
(pristaša Crkve bosanske) i kršćana (katolika i pravoslavaca) prelazio<br />
na islam. Suvremene kontroverze o navodnom masovnom prelasku<br />
krstjana na islam 3 besplodne su jer nema čvrstih povijesnih uporišta za<br />
bilo kakvo odlučnije zaključivanje. Uostalom, toj se vjerskoj skupini,<br />
Opširnije vidi Andrija Nikić, “Ulazak austro-ugarske vojske u Hercegovinu”, Marulić,<br />
3( 980.), br. , str. 5 -66.<br />
2 Usp. László Hadrovics, Srpski narod i njegova Crkva pod turskom vlašću, Nakladni zavod<br />
Globus, Zagreb, 2000.; Srećko M. Džaja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine,<br />
Svjetlost, Sarajevo, 992.<br />
3 Usp. S. M. Džaja, nav. dj., str. 23-28; Tomo Vukšić, Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca<br />
u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.), Mostar, 994., str. 35-37, 46 s.<br />
prosinca 2007.<br />
55
Jure Krišto<br />
čini se, daje veće značenje nego ga je objektivno mogla imati. Vjerojatno<br />
je to posljedica precijenjene važnosti crkvenih inkvizicijskih izvora. 4 U<br />
organizacijskom smislu, osobito ako se prihvati utemeljeno mišljenje da<br />
se radilo o zajednicama redovničkoga ustroja, 5 po svoj je prilici bila riječ<br />
o malom broju pripadnika. 6 Stoga je još problematičnija interpretacija<br />
novijega datuma kako se radilo o državnoj Crkvi odijeljenoj i neovisnoj<br />
o Rimu. 7 Takav je zaključak vjerojatno više odraz suvremenih političkih<br />
prilika u BiH nego novoga čitanja postojećih povijesnih pokazatelja. 8<br />
Suvremene političke prilike također su odgovorne za ponovno posezanje<br />
nekih bošnjačkih autora za tezom o masovnom prijelazu krstjana na<br />
islam ili čak o postojanju islama u BiH i prije dolaska Turaka. 9 Važniji je<br />
prijelaz dijelova bosanskoga plemstva na islam ili barem njihovih poto-<br />
4 Za izvore vidi Franjo Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, Barbat, Zagreb,<br />
2003.<br />
5 Usp. Imre Boba, “Djelovanje slavenskih apostola s. Konstantina i Metoda i početak Bosanske<br />
biskupije”, Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja<br />
Bosanske biskupije, zbornik, priredili Želimir Puljić i Franjo Topić, Vrhbosanska<br />
visoka teološka škola, Sarajevo, 99 ., str. 25- 42.<br />
6 Usp. S. M. Džaja, nav. dj., str. 23-28.<br />
7 Usp. Dubravko Lovrenović, Na klizištu povijesti: (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska):<br />
1387.-1463., Synopsis, Zagreb, 2006., passim.<br />
8 Usp. Ante Škegro, “Nekoliko pitanja iz najstarije povijesti Bosne i Hercegovine ili o najnovijim<br />
krivotvorinama u bošnjačkoj historiografiji”, Naučni skup: Istorijska nauka o Bosni<br />
i Hercegovini u razdoblju 990-2000., Sarajevo, 30. i 3 . oktobar 200 ., Akademija nauka i<br />
umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 200 ., str. 2 -29.<br />
9 Usp. Muhamed Hadžijahić, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih<br />
Muslimana), Sarajevo, 974.; M. Hadžijahić, “O nestajanju Crkve bosanske”, Pregled,<br />
65( 975.), br. - 2, str. 309- 328; M. Hadžijahić, “Bogumilstvo i islamizacija”, Islam i Muslimani<br />
u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 977., str. 39-52; M. Hadžijahić, Porijeklo bosanskih<br />
Muslimana, Sarajevo, 990. (osobito poglavlje: “Nestanak bogomilstva i islamizacija”,<br />
str. 37- 4); Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 997., str. 24-25. Za pregled<br />
bošnjačke historiografije i publicistike o problemu Crkve bosanske i njezine navodne veze s<br />
islamizacijom u BiH vidi Zlatko Matijević, “Nekoliko primjera nacionalnog i političkoga<br />
posvajanja Crkve bosanske u srpsko/srbijanskoj i muslimansko/bošnjačkoj historiografiji i<br />
publicistici XIX. i XX. stoljeća (od Petranovića do interneta)”, Fenomen “krstjani” u srednjovjekovnoj<br />
Bosni i Humu, zbornik radova, Institut za istoriju – Hrvatski institut za povijest,<br />
Sarajevo – Zagreb, 2005., str. 335-350 (osobito str. 342-348). Obnovitelj ideje bošnjaštva kao<br />
nacionalnoga identiteta bio je Adil Zulfikarpašić, dok je još bio u emigraciji, vidi Šaćir Filandra<br />
– Enes Karić, Bošnjačka ideja, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002.<br />
56 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
maka, osobito onih koji su bili odvedeni i trenirani za janjičare, iako se<br />
ni tu ne može govoriti o masovnim prijelazima. 0<br />
Bilo kako bilo, uopće ne čudi što se skupina krstjana ubrzo poslije<br />
dolaska Turskoga Carstva raspršila, možda i utopila u franjevačkoj zajednici.<br />
No, dugo poslije njezina nestanka, sve do danas, ostale su u bosanskom<br />
društvu, osobito kod pravoslavaca i katolika, vrijednosti koje je<br />
ta skupina zagovarala. Te se vrijednosti posebno izražavaju u asketskim<br />
navikama tamošnjega kršćanskog stanovništva (propisi vezani za post,<br />
primjerice), što također upućuje na zaključak da pristaše Crkve bosanske<br />
nisu prešle na islam. Potrebno je istaknuti da se ta asketska tradicija<br />
kršćanskoga dijela bosanskoga društva održava usprkos uspostavi islamiziranih<br />
bosanskih institucija tijekom 5. i 6. stoljeća. 2<br />
Iako je u vrijeme osmanskoga zauzeća pripadnika muslimanske<br />
vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini bilo vrlo malo, 3 s vremenom su<br />
prelasci na islam bili sve brojniji. 4 Intenzivnija islamizacija ostvarila se<br />
tijekom 6. stoljeća te svoj vrhunac dostiže polovicom toga stoljeća. 5<br />
Islamizacija se odvijala u nekoliko pravaca i iz nekoliko “izvora”. Jedan<br />
izvor bio je odvođenje dječaka u janjičare (devširma), no važniji udio<br />
imali su “prijelazi”. Veći broj prelazaka zbio se iz starosjedilačkih katoličkih,<br />
ali i iz doseljenih vlaških krugova, 6 a poticaji sežu od poreznih<br />
olakšica i drugih privilegija “ekonomske” prirode do laksnoga shvaćanja<br />
pripadanja islamu. 7 S tim u vezi ne treba zanemariti velik broj nominalnih<br />
prijelaza na islam (promjenom imena, odjeće i sl.) i potajnoga<br />
nastavljanja kršćanskih vjerskih i običajnih praksa. Turski izvori takve<br />
nazivaju “poturama”. Postoje indicije da ih je bilo mnogo. 8<br />
0 Usp. S. M. Džaja, nav. dj., str. 32 s.<br />
Džaja sugerira da je borba nekih franjevačkih predstavnika (Jakov Markijski) u Bosni protiv<br />
“patarena” zapravo borba protiv konventualske (laksnije) struje unutar franjevaštva (usp. S.<br />
M. Džaja, nav. dj., str. 64).<br />
2 Usp. isto, str. 36.<br />
3 Usp. isto, str. 50 s.<br />
4 Usp. isto, str. 54 ss.<br />
5 Usp. isto, str. 69.<br />
6 Usp. isto, str. 7 s.<br />
7 Usp. isto, str. 79 s.<br />
8 Usp. isto, str. 58 s., 76.<br />
prosinca 2007.<br />
57
Jure Krišto<br />
Sa slabljenjem Osmanskoga Carstva i njegovih središnjih institucija<br />
te njegovom izloženošću vojnim intervencijama i planovima sa Zapada,<br />
jača značenje i moć bosanskih muslimanskih krugova, osobito vojnih.<br />
S time ujedno jača muslimanska, ali i bošnjačka svijest u islamiziranom<br />
dijelu BiH. 9<br />
1.2. Jačanje pravoslavlja i njegove uloge u<br />
nacionalnom osvješćenju<br />
Prema religijama koje je susretalo na svojim vojnim pohodima, osobito<br />
prema onima koje su baštinile Objavu ili Knjigu, Osmansko se<br />
Carstvo odnosilo u duhu islama i teokratskoga ustroja društva što ga je<br />
islam nalagao. Ako su predstavnici tih religija izjavljivali vjernost, sultan<br />
im je ne samo udjeljivao povlastice nego je na njih prenosio i dio državnih<br />
prerogativa. 20 Carstvo se dakako najprije susrelo s pravoslavljem, a<br />
nakon osvojenja BiH moralo se odrediti i prema tamošnjim franjevcima<br />
kao jedinim zastupnicima katolicizma.<br />
Neki autori zastupaju mišljenje kako je srpski nacionalizam “utemeljen”<br />
pod osmanskom vlašću te kako je pravoslavni kler u tome imao<br />
odlučujuću ulogu. 2 Proces preuzimanja glavne uloge pravoslavnoga<br />
klera u formiranju nacionalnoga identiteta pojačao se nestankom srpske<br />
države. 22 U nedostatku drugih nositelja nacionalnoga identiteta (primjerice<br />
plemstva) te u skladu s parametrima što ih je uspostavila nova<br />
vlast, svećenstvo je ubrzo i trajno preuzelo središnju ulogu u prenošenju<br />
nacionalnoga identiteta. 23 U početku to je bila Grčka pravoslavna crkva<br />
koja je postala nositeljicom grčke nacionalne svijesti, ali je Srpska pravo-<br />
9 Usp. isto, str. 86.<br />
20 Usp. Radoslav Katičić, “Pogovor”, u L. Hadrovics, nav. dj., str. 5 ; S. M. Džaja, nav. dj.,<br />
str. 3 ss.<br />
2 Usp. R. Katičić, nav. dj., str. 45- 67; Mladen Ančić, “Rekonstrukcija ili de(kon)strukcija.<br />
Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu iskustva raspada Jugoslavije”, Globalizacija i identitet:<br />
rasprave o globalizaciji, nacionalnom identitetu i kulturi politike, uredili Miroslav Tuđman i<br />
Ivan Bekavac, Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, Zagreb, 2004., str.<br />
33- 72.<br />
22 Usp. S. M. Džaja, nav. dj., str. 98- 25.<br />
23 Usp. L. Hadrovics, nav. dj., passim.<br />
58 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
slavna crkva iskoristila prvu priliku i stavila se na čelo afirmacije srpske<br />
nacionalne svijesti. 24<br />
Poslije pada BiH pod Osmanlije postupno se povećava udio pravoslavnoga<br />
stanovništva u odnosu na katoličko i muslimansko. U tom<br />
jačanju presudnu su ulogu imala iseljavanja, protjerivanja ili premještanja<br />
u istočne dijelove Carstva dotada najmnogobrojnijega, katoličkog<br />
stanovništva na čije su se posjede doseljavali Vlasi pravoslavnoga<br />
vjerozakona. 25<br />
U ovom kontekstu važno je istaknuti da su pravoslavni crkveni predstavnici<br />
(kler) dosljedno primijenili tursko načelo milleta na etničku zajednicu:<br />
svi sljedbenici pravoslavnoga vjerozakona Srbi su. 26 Primjena<br />
toga načela ima dalekosežne posljedice. Iz njega naime izvire mandat<br />
da se država širi do granica prebivališta ili grobova pravoslavnih stanovnika<br />
ili do granica srpske pravoslavne patrijaršije. 27 U tom je smislu<br />
zanimljivo stalno proširivanje titula srpskih patrijarha na nove teritorije<br />
i zemlje. 28<br />
Svećenstvo, osobito patrijarh, zadržali su tu identitetsku ulogu u vezi<br />
sa srpstvom sve do stvaranja srpske elite u 8., a posebno 9. stoljeću<br />
s interesima različitim od interesa pravoslavnoga svećenstva. Umjesto<br />
zajedništva religije, ta je elita inzistirala na zajedništvu jezika. Ni tada<br />
se kler nije odricao te nacionalne uloge, ali se donekle pomirio kada je<br />
uvidio da srpska svjetovna elita usvaja samo modificirani oblik postojeće<br />
tradicije te da zajedništvo jezika znači kako svi stanovnici koji govore<br />
štokavskim narječjem govore srpskim jezikom i pripadaju srpskoj<br />
državi.<br />
24 Usp. S. M. Džaja, nav. dj., str. 8- 20.<br />
25 Usp. isto, str. 45-48.<br />
26 Usp. isto, str. 79 s. Čini mi se da Ančić nepotrebno ističe kao razlikovnu osobitost srpskoga<br />
nacionalizma u odnosu na hrvatski to što je “oblikovan u sklopu izgradnje nacionalne države”<br />
(M. Ančić, nav. dj., str. 40) jer je svojstvo svakoga nacionalizma, štoviše sastavnica<br />
je nacionalnoga identiteta, da teži stvaranju države te je to osobitost i hrvatskoga nacionalizma.<br />
Srpski se nacionalizam razlikuje od hrvatskoga u načinu ostvarenja države i njezina<br />
teritorija.<br />
27 Taj su proces vrlo dobro opisali Ivo Pilar i László Hadrovics (L. v. Südland, Južnoslavensko<br />
pitanje: prikaz cjelokupnog pitanja, Zagreb, 943., pretisak, Varaždin, 990.; L. Hadrovics,<br />
nav. dj., passim).<br />
28 Usp. S. M. Džaja, nav. dj., 99 ss.<br />
prosinca 2007.<br />
59
1.3. Slabljenje katoličanstva i jačanje franjevaštva<br />
Jure Krišto<br />
Mnoge osobitosti katoličanstva u BiH za vrijeme Turskoga Carstva<br />
izgubile su se. Tomu je uzrok iseljavanje, “danak u krvi”, prijelaz na islam,<br />
pravoslavno prisvajanje i progon te osebujnim katoličkim miljeom stvorena<br />
ekskluzivna prisutnost franjevaca na cjelokupnu prostoru.<br />
Turska je vlast i na katolike primijenila isto teokratsko načelo po kojemu<br />
se vjerskim predstavnicima daju i neke državne ovlasti. No, kako<br />
u BiH nije zatekla crkvenu strukturu najvišega ranga (redovitu crkvenu<br />
hijerarhiju) nego redovničku zajednicu franjevaca, vlast je prihvatila<br />
franjevce kao legitimne predstavnike katoličkoga puka, osobito kada joj<br />
je njihov predstavnik fra Anđeo Zvizdović iskazao odanost i poslušnost.<br />
Vodeći se istim teokratskim načelima, sultan je i franjevcima dodjeljivao<br />
ovlast da budu carski upravni dužnosnici i sudci svojemu puku. To<br />
je pravi smisao navodne ahdname franjevcima u Bosni i Hercegovini o<br />
čuvanju njihovih crkava i o dopuštenju da mirno žive u Carstvu. 29 Treba<br />
ipak imati na umu da franjevci, zbog lojalnosti rimskome papi, nisu poput<br />
predstavnika pravoslavnoga puka mogli iskazivati vjernost sultanu,<br />
a ni turska ih vlast nije držala jednako vjernim podanicima, 30 no franjevci<br />
zbog toga nisu držali da je njihova uloga u sustavu Osmanskoga<br />
Carstva manja. Slično pravoslavnom patrijarhu, franjevci su se smatrali<br />
vlasnicima bosanskohercegovačkoga katoličkog puka i suverenim gospodarima<br />
na područjima koja su pastorizirali. Odatle trajna napetost i<br />
neizostavni sukobi s biskupima koji su pokušavali primijeniti odredbe<br />
raznih crkvenih sabora o podčinjavanju redovnika biskupima. 3<br />
Također je razumno pretpostaviti da su franjevci preuzeli i ulogu u<br />
vezi s čuvanjem i promicanjem hrvatskoga identiteta, sličnu ulozi koju<br />
su imali predstavnici Pravoslavne crkve prema čuvanju i promicanju<br />
srpskoga nacionalnog identiteta. 32 Ipak, treba imati na umu da je pre-<br />
29 Usp. R. Katičić, nav. dj., str. 5 , 53. Postojeća Fojnička ahdnama falsifikat je iz 6. ili 7.<br />
stoljeća, navodno na temelju pokazatelja o njezinu stvarnom postojanju. Vidi S. M. Džaja,<br />
nav. dj., str. 52 ss.<br />
30 Usp. S. M. Džaja, nav. dj., str. 54- 6 .<br />
3 Usp. Mato Drljo, Obnova redovne crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini i pitanje pravnog<br />
uređenja župa, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 200 ., str. 39-46.<br />
32 Usp. F. Šanjek, nav. dj., str. 263.<br />
60 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
dosmanska Bosna bila u sustavu zapadnoga feudalnog ustroja u kojemu<br />
je nositelj narodnoga identiteta bilo plemstvo, dok je svećenstvo imalo<br />
drugotnu ulogu. 33 Dakle, franjevci u novim prilikama nisu sebe smatrali<br />
odgovornima za očuvanje etničkoga (nacionalnog) identiteta onako<br />
kako su to srpski patrijarh i njegovo svećenstvo shvaćali s obzirom na<br />
srpski identitet. Osim toga, Bosna je uvijek ostala politički izolirana, nepovezana<br />
sa Zapadom, osobito s Hrvatskom. 34 Nije nevažno istaknuti<br />
da se čak i nekoliko generacija nakon turskih osvajanja na popisu pratitelja<br />
spahija poimence navodi gotovo 20% Hrvata. 35<br />
No, franjevci će u sustavu osmanske vlasti preuzeti važnu ulogu koju<br />
će sačuvati do austrijskoga zauzeća BiH i uvođenja redovite crkvene<br />
hijerarhije.<br />
2. Hercegovački Hrvati u Austrougarskoj Monarhiji<br />
Poslije zauzeća, BiH je postala poprištem sukoba različitih političkih,<br />
nacionalnih, ekonomskih, religijskih, staleških i drugih interesa. Na tim<br />
su se pitanjima ujedno učvršćivali zasebni identiteti. Hrvatski i srpski<br />
identiteti do tada su bili dovoljno razvijeni da su ih interesna sučeljavanja<br />
samo učvršćivala. U muslimana se pak razvijao i učvršćivao identitet<br />
bošnjaštva i muslimanstva kao identitetske osobine.<br />
2.1. Nacionalni interesi u procijepu između austrijskih<br />
i mađarskih političkih interesa<br />
Kako bi izbjegli međusobne sukobe, Austrijanci i Mađari dogovorili<br />
su se da upravljanje BiH bude povjereno Zajedničkom ministarstvu<br />
vanjskih poslova pri kojemu je poslije bila osnovana Bosanska komisija<br />
(Bosnische Komission) sa samo savjetodavnom ulogom. General Filipo-<br />
33 Usp. M. Ančić, Putanja klatna: Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeću,<br />
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – ZIRAL, Zagreb – Zadar – Mostar, 997.; M.<br />
Ančić, Na rubu Zapada: tri stoljeća srednjovjekovne Bosne, Hrvatski institut za povijest<br />
– Dom i svijet, Zagreb, 200 .; R. Katičić, nav. dj. O stanju plemstva nakon osmanlijskoga<br />
osvajanja Bosne vidi S. M. Džaja, nav. dj., str. 28-36.<br />
34 Usp. M. Ančić, Na rubu Zapada, passim.<br />
35 Usp. S. M. Džaja, nav. dj., str. 30.<br />
prosinca 2007.<br />
6
Jure Krišto<br />
vić ustanovio je pokrajinsku vladu (Landesregierung – Zemaljska vlada).<br />
Iako je Filipović pazio na brojčane odnose triju religijskih zajednica,<br />
ubrzo su monarhijski interesi razgradili ono što je on uspostavio. Beč ga<br />
je povukao iz Sarajeva, a umjesto Hrvata u upravnim tijelima (Nikole<br />
Badovinca i Vladimira Mažuranića) imenovao je Srbina Fedora Nikolića,<br />
unuka nekadašnjega kneza Srbije Miloša Obrenovića ( 886. godine<br />
zamijenio ga je Hugo Kutschera). 36 Time su monarhijski vrhovi obznanili<br />
svoje političke interese. S jedne strane bilo je očito da su željeli skresati<br />
hrvatske političke apetite u vezi s priključenjem BiH Hrvatskoj te<br />
ujedinjenjem hrvatskih zemalja, a s druge strane htjeli su upregnuti lokalne<br />
političke snage u ostvarenje svojih interesa, što je opet značilo zadovoljiti<br />
većinsko srpsko-pravoslavno stanovništvo (stoga imenovanje<br />
uglednoga Srbina) te posjedovnu premoć muslimanskoga stanovništva<br />
na štetu najmalobrojnijega i najsiromašnijega, hrvatskog dijela stanovništva.<br />
Još tijekom vojnih operacija oko zauzeća zemlje, a i poslije, hrvatski<br />
su političari poduzimali korake koji se nisu sviđali monarhijskim<br />
vrhovima. Hrvatski je sabor 28. rujna 878. caru Franji Josipu “izrazio<br />
nadu” u što skorije pripojenje BiH Hrvatskoj. Zbog toga je car prekorio<br />
bana Ivana Mažuranića ( 873.- 880.) tvrdeći da je Sabor prekoračio<br />
svoje ovlasti. 37 To se zasigurno nije svidjelo Mađarima koji su BiH smatrali<br />
svojom interesnom sferom i koji su možebitno brojčano povećanje<br />
slavenskoga elementa u Monarhiji smatrali opasnim. Stoga im je<br />
bio zazoran i hrvatski zahtjev da se Vojna krajina pripoji Hrvatskoj,<br />
zbog čega su tražili ostavku bana Mažuranića. Sve su to razlozi zašto<br />
je na čelo Bosanske komisije 4. lipnja 882. imenovan Mađar Benjamin<br />
Kállay ( 839.- 903.) koji će tijekom sljedećih 20 godina biti apsolutni<br />
gospodar BiH, iako je najviše boravio u Beču. U Sarajevu je imao civilnoga<br />
pobočnika (adlatus) koji je provodio njegove odluke.<br />
36 Usp. T. Vukšić, nav. dj., str. 3 s.<br />
37 Vidi Ferdo Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 962., str. 458 s.; Josip Horvat,<br />
Politička povijest Hrvatske, Zagreb, 936., str. 283. U istom zahtjevu Hrvatski je sabor<br />
tražio konačno političko sjedinjenje Dalmacije, Vojne krajine i grada Rijeke s ostalim hrvatskim<br />
područjima.<br />
62 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
2.2. Tradicijske vrijednosti i novi izazovi<br />
I u spomenutim prilikama vidljivi su tragovi susreta Istoka i Zapada<br />
te različita odnosa lokalnoga stanovništva prema vrijednostima koje su<br />
te dvije tradicije nudile. Usprkos percepciji o tromosti i zatvorenosti,<br />
Austrougarska je Monarhija donijela nova rješenja i dinamičan odnos<br />
prema društvu. Gradnjom cesta i željeznice, dotada nepristupačni bosanski<br />
klanci i hercegovačke vrleti postali su prohodni. Iako su rađene<br />
od kamena i zemlje, ceste su bile dobro projektirane i napravljene tako<br />
da su služile svrsi sve do gradnje suvremenih prometnica. Uz prometnice,<br />
Monarhija je podizala i prve industrijske pogone te poticala obrtništvo.<br />
Možda su se najimpresivniji pomaci dogodili u sređivanju katastra<br />
i zemljišnih knjiga. Izgrađivani su i moderni gradovi s vodovodom, bolnicama<br />
i drugim modernim dostignućima. To govori kako je Monarhija<br />
imala sposobno i efikasno činovništvo, što znači da se u BiH doselio<br />
određen broj činovničkoga, vojnog, industrijskog i općenito poduzetničkoga<br />
stanovništva. 38<br />
Jednako impresivne pomake monarhijske su vlasti napravile u školstvu.<br />
Prije austrougarskoga zauzeća BiH kakve-takve škole bile su organizirane<br />
u okrilju Katoličke crkve. Prvu pučku školu u Hercegovini<br />
otvorio je biskup fra Rafo Barišić 852. godine uz biskupsku rezidenciju<br />
u Mostaru. Poslije nje otvorene su sljedeće škole: Gorica ( 853.), Veljaci<br />
( 860.), Široki Brijeg i Duvno ( 866.), Posušje, Gradinići i Humac ( 867.)<br />
te (nedugo prije okupacije) u Konjicu. 39 Godine 872. u Hercegovinu iz<br />
Zagreba dolaze sestre milosrdnice te u Mostaru otvaraju prvu žensku<br />
školu, ali već se sljedeće godine u nju upisuju i dječaci tako da ta škola<br />
postaje i prvom mješovitom pučkom školom. 40<br />
38 Usp. A. Nikić, “Političko-pastoralno i prosvjetno-karitativno djelovanje hercegovačkih franjevaca<br />
od 878. do 9 8. godine”, Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću,<br />
priredili Petar Babić i Mato Zovkić, Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo, 986., str.<br />
22 -258. Autor je u ovom radu bio pod dojmom tadašnje historiografije koja je gledala na<br />
Austrougarsku Monarhiju kao eksploatatorsku državu. Također treba imati na umu da se<br />
katoličko činovništvo najvjerojatnije identificiralo s hrvatstvom.<br />
39 Usp. A. Nikić, “Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljeća turske vladavine”, Kačić,<br />
zbornik franjevačke provincije Presv. Otkupitelja, 8/ 976., str. 42.<br />
40 Usp. isto, str. 52.<br />
prosinca 2007.<br />
63
Jure Krišto<br />
Međutim, austrougarske su vlasti školstvo postavile na druge temelje<br />
te su nastojale oko njegova uređenja u cijeloj BiH. 4 Odmah poslije<br />
preuzimanja vlasti u zemlji, 878. godine, nova je uprava izdala odredbu<br />
po kojoj su politički predstavnici trebali pomoći konfesionalnim školama<br />
da što prije ponovno počnu s radom. Također je poticala uprave tih<br />
škola da u svoje klupe prime djecu drugih konfesija. Vojnim je vlastima<br />
preporučeno da u onim mjestima gdje nije bilo nikakve škole potraže<br />
odgovarajuće prostorije u kojima bi se mogla održavati nastava. 42<br />
Zemaljska je vlada 6. lipnja 879. izdala odredbu o uređenju školstva<br />
te izradila program uspostave interkonfesionalnih škola u BiH. Prema<br />
tom programu u novim područjima Monarhije sve osnovne škole moraju<br />
biti interkonfesionalne. 43 Sljedeće je godine Zemaljska vlada izradila<br />
projekt prema kojemu bi se državnim vlastima i općinama omogućilo<br />
osnivanje i uzdržavanje državnih škola. 44 Projektu je nedostajalo novca,<br />
ali je već 880. godine bilo otvoreno 36 novih “narodnih” škola. 45 U<br />
zemlji je trebalo biti uvedeno obvezno školovanje. No, ta obveza nije<br />
odmah uvedena jer nije bilo dovoljno školskih zgrada koje bi primile svu<br />
djecu. Kako obvezatno školovanje nije moglo biti provedeno posvuda,<br />
obveza se odnosila na svu djecu čija je kuća bila udaljena od škole do<br />
četiri kilometra. 46<br />
4 O školstvu u BiH vidi Mitar Papić, Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine,<br />
Sarajevo, 982.; Vojislav Bogićević, Razvitak osnovnih škola u Bosni i Hercegovini od 1463-<br />
1918. godine, Sarajevo, 965.; V. Bogićević, Pismenost u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 975.;<br />
Rastislav Drljić, “Kratak pregled katoličkog školstva u Bosni kroz XIX vijek”, Kalendar sv.<br />
Ante, godina 942.; Hajrudin Ćurić, “Osnovne škole milosrdnih sestara u Bosni i Hercegovini<br />
za vrijeme Turske ( 87 - 878)”, Naša škola, Sarajevo, 954.; Esad Peco, Osnovno školstvo<br />
u Hercegovini 1878-1918. za vrijeme austro-ugarske vladavine, Sarajevo, 97 .; Pavo Jurišić,<br />
“Pismenost u Bosni i Hercegovini i razvoj školstva u duvanjskom kraju”, Duvanjski zbornik,<br />
uredio Jure Krišto, Zagreb – Tomislavgrad, 2000., str. 227-248; Hamid Begić, “Kratak historijski<br />
razvitak školstva u Duvnu”, Srednjoškolski centar Duvno 1960-1980. (monografija),<br />
Duvno, 980., str. 5-54; Robert Jolić, Duvno kroz stoljeća, Tomislavgrad – Zagreb, 2002.,<br />
str. 430-463.<br />
42 Opširnije vidi P. Jurišić, nav. dj., str. 227-247; T. Vukšić, nav. dj., str. 94 s.<br />
43 Usp. T. Vukšić, nav. dj., str. 94.<br />
44 U stvarnosti, školska obveza uvedena je istom 9 . godine.<br />
45 Usp. T. Vukšić, nav. dj., str. 95.<br />
46 Usp. P. Jurišić, nav. dj., str. 227-247.<br />
64 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
Uz škole, monarhijske su vlasti osnivale i prve znanstvene i kulturne<br />
ustanove od općega značenja, poput Zemaljskoga muzeja u Sarajevu<br />
koji je izdavao i svoj časopis.<br />
Različite vjerske i narodnosne skupine u BiH različito su se odnosile<br />
prema inovacijskim pothvatima novih vlasti. Najotvorenijima su se pokazali<br />
Srbi, barem što se tiče poduzetništva i stjecanja kapitala. No, ni<br />
Hrvati nisu ostali po strani. Odgajani manje-više u katoličkom ozračju,<br />
Hrvati su sve te inovacije prihvaćali otvorena srca i pameti. Napose je<br />
to važilo za obrazovanje koje su držali sastavnim dijelom svoga svjetonazora,<br />
osobito stoga što su i službeni katolički predstavnici (franjevci<br />
i časne sestre) sudjelovali u projektima naobrazbe. Ne iznenađuje stoga<br />
što se među Hrvatima uvijek nalazilo pismenih seljaka koji su osnivali<br />
neke svoje “selilačke” škole za opismenjivanje suseljana. 47 Ne čudi također<br />
ni to što su prve službene škole u Hercegovini osnovane u okrilju<br />
Katoličke crkve.<br />
Zanimljivo je da su i neke uglednije muslimanske obitelji prihvaćale<br />
inovacijske pothvate monarhijskih vlasti te iskoristile mogućnost školovanja<br />
svoje djece u katoličkim školama. To je bilo lako prihvatiti onima<br />
koji su se osjećali pripadnicima hrvatskoga narodnog korpusa, ali je<br />
participacija u hrvatskim odgojnim projektima ujedno osnaživala njihov<br />
osjećaj pripadnosti. Ipak, treba istaknuti kako je većina muslimanskoga<br />
puka bila protiv inovacija, a sami tim i protiv školovanja svoje djece.<br />
Pravoslavci su također bili protiv katoličkih škola jer su bili uvjereni<br />
da se preko njih širi i pravaška ideologija koja muslimane prihvaća kao<br />
dio hrvatskoga korpusa, a BiH smatra sastavnim dijelom hrvatskoga<br />
kraljevstva, što je smetalo širenju velikosrpskih ideja. 48 Treba ipak naglasiti<br />
da su pravoslavci znatno više cijenili naobrazbu od muslimana te<br />
da su imali gotovo isti broj škola kao i katolici. 49<br />
Bilo bi pogrješno zaključiti da su Hrvati u BiH bili oduševljeni pristaše<br />
Austrougarske Monarhije. 50 Imali su oni teških prigovora i zamjeraka<br />
monarhijskim vlastima. Jedna od težih bio je osjećaj zapostavljenosti<br />
47 Usp. A. Nikić, “Kulturne prilike u Hercegovini”, str. 204.<br />
48 Usp. T. Vukšić, nav. dj., str. 6 s.<br />
49 Usp. P. Jurišić, nav. dj., str. 46.<br />
50 Vidi A. Nikić, “Političko-pastoralno…”, str. 223.<br />
prosinca 2007.<br />
65
Jure Krišto<br />
usprkos najočitijoj lojalnosti vlastima zbog čega su ih drugi smatrali produženom<br />
rukom Austrije. 5 Ta se zapostavljenost odražavala u zabrani<br />
uporabe hrvatskoga imena u nazivima ustanova, glasila, organizacija i<br />
sl. 52 Istom će potkraj stoljeća ta zabrana biti prešutno stavljena izvan<br />
snage. Druga bolna točka bosanskohercegovačkih Hrvata bilo je otezanje<br />
s provedbom agrarne reforme i porezni nameti, osobito desetina. 53<br />
Poslije se ispostavilo da je provedba te reforme bila spojena s velikim<br />
financijskim izdatcima, na što vlasti nisu mogle pristati. 54 Treći potez<br />
monarhijske vlasti koji su Hrvati smatrali štetnim za svoje interese, ali o<br />
kojemu nisu smjeli glasno govoriti, bio je program stvaranja bošnjaštva<br />
kao nove nacionalne kategorije. Vjerojatno su monarhijske vlasti nastojale<br />
stvoriti muslimansko-hrvatski savez, kao što će Zapad to i poslije<br />
pokušavati, a to su vjerojatno htjeli izvesti favoriziranjem muslimana, 55<br />
što s pravom nije odgovaralo Hrvatima.<br />
2.3. Staleški interesi<br />
Odmah nakon zauzeća Austrougarska je Monarhija nastojala što prije<br />
uvesti redovnu crkvenu hijerarhiju. Crkvene katoličke prilike prije toga<br />
bile su daleko od zadovoljavajućih. Sveta je Stolica još od 735. godine<br />
imenovala biskupe, apostolske vikare za BiH, zemlju koja je od 622. godine<br />
bila pod jurisdikcijom Kongregacije de propaganda fide. Na službu<br />
vikara redovito je biran netko od bosanskih franjevaca. 56 Zanimljivo je<br />
međutim da je i u takvu aranžmanu dolazilo do nesuglasica između franjevačke<br />
uprave i franjevca koji je postao biskupom. Najžešći prijepor<br />
zbio se kada je fra Rafo Barišić ( 832.- 846.) postao bosansko-hercego-<br />
5 Usp. T. Vukšić, nav. dj., str. 60.<br />
52 Usp. Zoran Grijak, Političko djelovanje vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Hrvatski<br />
institut za povijest – Dom i svijet, Zagreb, 200 ., str. 54- 56.<br />
53 Usp. A. Nikić, “Političko-pastoralno…”, str. 226 s.<br />
54 Usp. Z. Grijak, nav. dj., str. 5.<br />
55 Usp. isto, str. 63 s.<br />
56 Usp. Ivan Jablanović, “Apostolski vikari u Bosni i Hercegovini (od god. 735. do god.<br />
88 .)”, Vrhbosna, 52( 938.), br. 6-7, str. 28- 35; br. 8-9, str. 6 - 64; br. 0, str. 207-2 5; br. ,<br />
str. 243-249; br. 2, str. 27 -277; Petar Vrankić, Religion und Politik, str. 787-789; Z. Grijak,<br />
nav. dj., str. 6 6, bilj. 246; Andrija Zirdum, “Predgovor”, Pisma bosanskih franjevaca 1850.-<br />
1870., Slovoznak, Plehan, 996., str. 5-33.<br />
66 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
vačkim vikarom. 57 Nakon međusobnih optužaba i sudovanja, biskup je<br />
napustio Bosnu i odselio se u Hercegovinu gdje je 846. godine ustanovljen<br />
novi vikarijat za zapadnu Hercegovinu. Na tom će istom području<br />
852. godine biti uspostavljena Hercegovačka franjevačka kustodija.<br />
Ugovorom između Svete Stolice i Monarhije od 8. lipnja 88 . stvorene<br />
su pretpostavke za uvođenje redovne hijerarhije. 58 Ona je uistinu bila<br />
uspostavljena iste godine papinom bulom Ex hac augusta od 5. srpnja<br />
88 . 59 Ujedno je izvršena crkvena teritorijalna podjela u tim zemljama. U<br />
sastavu Vrhbosanske metropolije sa sjedištem u Sarajevu bile su: Banjalučka<br />
(Banja Luka), Mostarsko-duvanjska (Mostar) i Trebinjska (Trebinje)<br />
biskupija. Trebinjskom je biskupijom upravljao dubrovački biskup,<br />
a pod upravu mostarsko-duvanjskoga biskupa došla je 890. godine.<br />
Prvi biskup te zemlje postao je profesor zagrebačkoga teološkog <strong>fakultet</strong>a<br />
Josip Stadler. 60 Odmah po dolasku u Sarajevo i intronizaciji, 5. siječnja<br />
882., Stadler se latio uređenja nove crkvene pokrajine. Dao se na<br />
podizanje školstva i opće materijalne i duhovne razine katolika. Pozvao<br />
je isusovce da u Bosni budu njegovi pomagači i odgojitelji njegova klera.<br />
6 Uz odgojni rad u sjemeništu i bogosloviji u Travniku te u bogosloviji<br />
u Sarajevu, 62 isusovci su postali poznati voditelji Marijinih kongregacija<br />
57 Usp. Radoslav Glavaš, Život i rad fra Rafe Barišića, Mostar 900.; Julijan Jelenić, Kultura i<br />
bosanski franjevci, sv. -2, Sarajevo, 9 2.- 9 5., sv. 2, str. 24-70; A. Nikić, “Osnivanje apostolskog<br />
vikarijata u Hercegovini”, Croatica christiana periodica, 3( 979.), str. 2 -50; Petar Vrankić,<br />
La Chiesa cattolica nella Bosnia ed Erzegovina al tempo del vescovo Raffaelle Barišić,<br />
Roma, 984.; Bono Vrdoljak, “Apostolski vikarijat u Bosni 735.- 88 .”, Plodovi ljubavi i<br />
žrtve, Livno, 2005., str. 7- 28; M. Drljo, nav. dj., str. 50-53.<br />
58 Talijanski tekst ugovora i hrvatski prijevod u knjizi Berislava Gavranovića, Uspostava<br />
redovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. godine, Beograd, 935., str. 99-202;<br />
usp. također M. Drljo, nav. dj.<br />
59 Usp. Acta Sanctae Sedis, XIV, Rim, 896., str. 97- 2.<br />
60 O imenovanju Stadlera i o njegovu odnosu sa Strossmayerom vidi Petar Babić, “Nadbiskup<br />
Stadler u svjetlu rimskih arhiva od 88 . do 903.”, Katolička crkva u Bosni i Hercegovini,<br />
str. 6 -90; Andrija Šuljak, “Biskup J. J. Strossmayer i nadbiskup Stadler”, Katolička crkva u<br />
Bosni i Hercegovini, str. 2 - 36; Josef Haltmayer, “Nadbiskup Stadler i austrijska vlada”,<br />
Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, str. 93- 96. Također Želimir Puljić (ur.), “Josip Stadler.<br />
Prilozi za proučavanje duhovnog lika prvog vrhbosanskog nadbiskupa”, Studia Vrhbosnensia,<br />
3, Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo, 989.<br />
6 Opširnije vidi Z. Grijak, nav. dj., passim; P. Babić, “Nadbiskup Stadler”, Vrhbosanska katolička<br />
bogoslovija 1890-1990., Sarajevo – Bol, 993.<br />
62 Vidi Vrhbosanska katolička bogoslovija, passim.<br />
prosinca 2007.<br />
67
Jure Krišto<br />
te širitelji različitih pobožnosti, osobito prema Srcu Isusovu. 63 Stadler<br />
je 892. godine pokrenuo duhovni časopis Glasnik Srca Isusova koji su<br />
894. preuzeli isusovci (urednik Josip Celinščak), da bi uredništvo kasnije<br />
preneseno u Zagreb.<br />
Prvim biskupom Mostarsko-duvanjske biskupije imenovan je fra<br />
Paškal Buconjić ( 834.- 9 0.) koji je malo prije toga izabran za apostolskoga<br />
vikara Hercegovine. 64<br />
Iako bi bilo normalno očekivati da je uvođenjem redovite crkvene<br />
hijerarhije učinjen korak naprijed, dolaskom nadbiskupa i njegova svećenstva<br />
nastali su nepremostivi problemi. Problem je ponajprije nastao<br />
zbog staleških interesa. Franjevci, dotada jedina crkvena hijerarhija u<br />
BiH, pobojali su se istiskivanja sa župa i prisile da žive u nekoliko samostana<br />
koje su imali, 65 dok je nadbiskup istom morao osigurati župe<br />
za svoje svećenstvo. No, problem je bio dublji, a generiran je odnosom<br />
osmanskih vlasti prema franjevcima te dugom poviješću u kojoj su franjevci<br />
bili jedina crkvena struktura na području BiH. Već je spomenuto<br />
kako je osmanska vlast, na temelju teokratskoga načela o ustroju Carstva,<br />
prenosila dio carskih ovlasti na franjevce kao legitimne i jedine<br />
predstavnike Katoličke crkve. Franjevci su bili predstavnici katoličkoga<br />
milleta u Carstvu, a s predstavništvom sve je dublje oživljavala misao da<br />
su katolici njihova baština nad kojom imaju pravo gospodariti. U tom<br />
raspoloženju učvršćivala ih je i rimska administracija izdajući im potvrde<br />
o pravima na upravljanje župama. 66 Stoga su franjevci u Bosni i prije<br />
uspostave redovite hijerarhije imali prijepore oko župa i sličnih pitanja<br />
s biskupskim vikarima koji su najčešće bili birani između njihove subraće.<br />
67 Dosljedno tomu, nije bilo logično očekivati da ne će doći do suko-<br />
63 Vidi Mijo Korade, “Djelovanje hrvatskih isusovaca u Vrhbosanskoj bogosloviji”, Vrhbosanska<br />
katolička bogoslovija, str. 9 - 00 (osobito 95 s.).<br />
64 Usp. Radoslav Glavaš, st. (al. Philadelphus Philalethes), Biskup o. Paskal Buconjić prigodom<br />
tridesetogodišnjice biskupovanja, 1880.-1910., Mostar, 9 0.; Marko Perić, “Život i rad mostarsko-duvanjskih<br />
i trebinjsko-mrkanskih biskupa u zadnjih 00 godina”, Katolička crkva<br />
u Bosni i Hercegovini, str. 275-28 .<br />
65 Usp. Ignacije Gavran, “Franjevačka provincija Bosna Srebrena od 88 . do 9 8.”, Katolička<br />
crkva u Bosni i Hercegovini, str. 97-220.<br />
66 Usp. M. Drljo, nav. dj., str. 34-46.<br />
67 Usp. isto, str. 46-59.<br />
68 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
ba između lokalnih franjevaca i novodošle redovite crkvene hijerarhije.<br />
Sukobi su ponovno počeli oko raspodjele župa, ali su se odražavali na<br />
cjelokupan život hrvatskoga katoličkog puka u toj zemlji sve do propasti<br />
Monarhije, pa i do danas.<br />
Iz prethodnoga se izlaganja ne bi smjelo zaključiti da je vladao sklad<br />
i suglasnost između bosanskih franjevaca i osmanskih gospodara te da<br />
franjevci nisu imali prigovora carskoj politici, osobito onoj koju su vodili<br />
lokalni moćnici. 68 Istina je upravo suprotna. Pojedini su se franjevci<br />
u različitim vremenima stavljali na čelo narodnih pobuna protiv muslimanskih<br />
gospodara. 69 Njihovi su se prosvjedi u Hercegovini s vremenom<br />
sve više umnožavali. 70<br />
2.4. Ideološke i političke razmirice<br />
U historiografiji se nedovoljno posvećivala pozornost činjenici da je<br />
s dolaskom Austrougarske Monarhije stubokom promijenjen politički<br />
život u BiH i odnos tamošnjih naroda prema Carstvu, ali i jednih prema<br />
drugima. Bila je to inovacija koju odmah nisu iskoristili pojedini politički<br />
čimbenici i sudionici političkoga života.<br />
Dovoljno je istaknuto da se u BiH sukobio hrvatski i srpski nacionalizam,<br />
no taj se sukob i previše ocjenjivao iz ideološke perspektive<br />
i aktualnih političkih previranja i interesa. Tako se nije dovoljno jasno<br />
uočilo da je na djelu bio sukob dvaju različitih nacionalizama izraslih i<br />
odnjegovanih u posve različitim podnebljima. Dok je srpski nacionalizam<br />
plod bizantsko-turske tradicije, hrvatski je posljedica zapadnjačke<br />
tradicije.<br />
Na osmanskoj milletskoj tradiciji zajedništva srpska je intelektualna<br />
elita s Vukom Stefanovićem Karadžićem na čelu u 9. stoljeću razvila<br />
68 Usp. A. Nikić, “Političko-pastoralno…”, str. 228-232; Marko Karamatić, Franjevci Bosne<br />
Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878.-1914., Svjetlo riječi, Sarajevo, 992., str.<br />
37-43.<br />
69 Usp. J. Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, str. 97 s.; Vicko Kapitanović, “Franjevački<br />
apostolat i moderne ideje sekularizacije u 9. stoljeću”, Kačić, 4( 982.), str. 49; [Antun<br />
Knežević], Krvava knjiga ili spomenik na 405 godina poslije propasti slavnoga kraljevstva<br />
bosanskoga, Zagreb, 869.<br />
70 Usp. A. Nikić, “Političko-pastoralno…”, str. 228-232.<br />
prosinca 2007.<br />
69
Jure Krišto<br />
ideju o jezičnom zajedništvu. Ta je ideja uključivala sve one na europskom<br />
jugoistoku koji su govorili štokavskim narječjem. Taj novi model<br />
nacionalizma bio je agresivniji od religijskoga jer se nije zaustavljao na<br />
pravoslavnom vjerozakonu ni na prostorima na kojima se našlo pravoslavaca,<br />
nego je na načelu govora od tradicionalno katoličkoga i muslimanskoga<br />
življa prisilno tvorio srpsku naciju, a na prostore na kojima<br />
su se našli proširivao srpsku državu. Ta se agresivnost nije zadovoljavala<br />
ideološkim izričajem i uvjeravanjima niti je zazirala od zagovaranja<br />
potrebe “čišćenja” i eliminacije remetilačkih elemenata unutar religijski<br />
osmišljene državne zajednice. Remetilački su elementi dakako bili katolici<br />
i muslimani koji nisu prihvaćali pripadnost srpskoj naciji. Samo<br />
je u takvoj tradiciji nacionalizma mogao nastati Vukov ideološki program<br />
(“Srbi svi i svuda”), Garašaninov velikodržavnički srpski projekt,<br />
kao i kasnije varijacije nekih drugih, te Stojanovićev (“do istrage vaše ili<br />
naše”) upućen Hrvatima – u njihovoj zemlji. U vizuri takvoga nacionalizma<br />
Bosna i Hercegovina, s najbrojnijim pravoslavnim stanovništvom,<br />
srpska je zemlja, a ostali su također Srbi katoličke i islamske vjeroispovijesti.<br />
U bližoj ili daljoj budućnosti ta će zemlja biti uključena u srpsku<br />
državu primjenom svih sredstava, uključujući i nasilnih.<br />
Hrvatski nacionalizam, s druge strane, izrastao je iz srednjovjekovne<br />
plemenitaške tradicije čuvanja natio croatica i obrane plemenitaških,<br />
a onda i državnih prava. Na tu se tradiciju nadogradilo liberalističko<br />
načelo osobne i nacionalne slobode. Temelji su to na kojima su Antun<br />
Starčević i Eugen Kvaternik u 9. stoljeću izradili ideologiju pravaštva s<br />
političkim programom ujedinjenja hrvatskih zemalja i formiranja suverene<br />
hrvatske države. U takvoj ideološkoj vizuri BiH je hrvatska zemlja,<br />
što se dokazivalo historijskim argumentima, ali se nikada nije pozivalo<br />
na argument sile. Hrvatski intelektualci u Hrvatskoj i BiH tamošnje su<br />
muslimane nastojali uvjeriti da su etnički dio hrvatskoga naroda i da njihova<br />
islamska vjera ne može biti u neskladu s pripadnošću hrvatskom<br />
narodnom korpusu. Taj je nacionalizam po svojoj naravi bio pasivan,<br />
što je vidljivo i iz činjenice da nije prelazio granice predmnijevanoga<br />
teritorija “hrvatske zemlje” BiH, osim kratkotrajna Starčevićeva izleta u<br />
70 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
“svehrvatstvo”, što je više reakcija na Vukovo “svesrpstvo” negoli ozbiljan<br />
ideološki stavak.<br />
Ovakav tip hrvatskoga nacionalizma snažno se nametnuo među<br />
Hrvatima u BiH krajem 9. stoljeća. Štoviše, njega je zastupao i nadbiskup<br />
Stadler. U bosanskohercegovačkih franjevaca proces prihvaćanja<br />
pravaške ideologije bio je postupan i prošao je nekoliko faza. Velik broj<br />
bosanskih franjevaca prihvatio je ideje i uključio se u aktivnosti vezane<br />
za hrvatski narodni preporod (“ilirski pokret”). Pristaše toga pokreta zanosili<br />
su se idejama “ilirstva” koje su trebale okupiti ne samo sve Hrvate<br />
nego i druge narodnosne skupine na europskom jugu. No, usprkos toj<br />
namjernoj internacionalnosti, sudionici su gajili nacionalne osjećaje te<br />
tako pridonosili hrvatskom identitetu. Među bosanskim franjevcima u<br />
pokretu su se isticali: Jako Baltić, Blaž Josić, Ivan F. Jukić, Lovro Karaula,<br />
Stjepan Marijanović, Grga Martić, Martin Nedić, Marijan Šunjić, Anto<br />
Tuzlančić i drugi. 7<br />
Od dolaska Josipa Jurja Strossmayera na đakovačku biskupsku stolicu<br />
te njegova mecenaškog djelovanja, njegove su ideje o južnoslavenstvu<br />
sve više utjecale i na bosanskohercegovačke franjevce. Biskupova<br />
misao kako bi za ciljeve južnoslavenskoga okupljanja najbolje bilo da<br />
BiH pripadne Srbiji (tu će misao napustiti) utjecala je i na tamošnje<br />
franjevce, ali je unijela i ideološke podjele među njih. Neposredno prije<br />
austrougarske okupacije BiH među njima su se iskristalizirale tri<br />
opcije. Manjina je bila za to da bosanskohercegovački teritorij dođe<br />
pod upravu Srbije i Crne Gore. Anto Knežević oko sebe je okupio također<br />
manju skupinu koja je zagovarala samostalnost Bosne i Hercegovine<br />
na temelju njezina “bošnjačkog” karaktera. Treća, možda najjača<br />
jezgra mlađih franjevaca zagovarala je, pod utjecajem đakovačkoga<br />
biskupa Josipa Jurja Strossmayera, preuređenje same zemlje tako da se<br />
eliminira potreba intervencije Austrougarske Monarhije. 72 No, kada su<br />
bosanskohercegovački franjevci shvatili da Srbija uistinu traži Bosnu<br />
i Hercegovinu za sebe, jednodušno su se priklonili ideji da Austro-<br />
7 Usp. J. Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, str. 64- 84.<br />
72 Usp. Z. Grijak, nav. dj., str. 29 s.<br />
prosinca 2007.<br />
7
Jure Krišto<br />
ugarska Monarhija zauzme Bosnu i Hercegovinu te zatražili zaštitu<br />
habsburške kuće. 73<br />
Ipak, treba istaći da je južnoslavenska (jugoslavenska) ideja među bosanskim<br />
i hercegovačkim franjevcima ostala snažno ukorijenjena i poslije<br />
austrougarske okupacije. To je vidljivo već iz naziva časopisa koji su<br />
bosanski franjevci pokrenuli 887. godine (Glasnik jugoslavenskih franjevaca).<br />
74 Ali i prve novine u Hercegovini, Hercegovački bosiljak ( 883.-<br />
884.), koje je u svojoj tiskari uz pomoć biskupa fra Paškala Buconjića<br />
pokrenuo don Franjo Milićević, bile su uređivane u istom strossmayerovskom<br />
duhu. 75 Nije moglo biti drukčije ni s Novim hercegovačkim bosiljkom<br />
( 884.- 885.) koji je Milićević pokrenuo odmah poslije zabrane<br />
prvoga. Valja naglasiti kako Milićević ne bi mogao izdavati novine bez<br />
suradnje hercegovačkih franjevaca i materijalne pomoći biskupa Buconjića.<br />
No, s trećim Milićevićevim pokušajem, Glasom Hercegovca ( 885.-<br />
896.), već je bilo drukčije. 76 U tim je novinama hrvatska orijentacija bila<br />
posve jasna. 77 Ta je orijentacija bila još određenija u Osvitu ( 898.- 907.)<br />
koji su pokrenuli hercegovački franjevci uz Milićevu suradnju. To je i razumljivo<br />
jer je u to vrijeme pravaška misao snažno nadirala iz Hrvatske i<br />
Dalmacije te se potkraj 9. stoljeća ustalila u hercegovačkim intelektualnim<br />
krugovima, a monarhijske su vlasti 897. godine dopustile uporabu<br />
hrvatskoga imena u Bosni i Hercegovini. 78<br />
Otvaranje mogućnosti slobodnijega političkog života i prodiranje liberalnih<br />
ideja iz Hrvatske uzrokovale su nesuglasice među Hrvatima u<br />
BiH. Koliko god se činilo da su one proizvod lokalnih prilika, pomnije<br />
propitivanje nadaje zaključak da su problemi Hrvata u BiH zapravo<br />
odraz istih problema u Hrvatskoj i Dalmaciji. Liberalno načelo prema<br />
73 Usp. J. Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, str. 237-239; M. Karamatić, nav. dj., str.<br />
38-43.<br />
74 Promijenio je ime 895. u Franjevački glasnik.<br />
75 A. Nikić tvrdi da je tiskara nabavljena posredovanjem franjevačkoga biskupa fra Anđela<br />
Kraljevića i drugih franjevaca te predana franjevcima na uporabu, ali da je otvorena u Vukodolu,<br />
dakle pri biskupskoj rezidenciji. Nikić ipak ističe da je tiskara često mijenjala ime,<br />
ali ne kaže da je mijenjala i vlasnike. (Usp. A. Nikić, “Političko-pastoralno…”, str. 247).<br />
76 Usp. T. Vukšić, nav. dj., str. 208.<br />
77 Usp. A. Nikić, “Političko-pastoralno…”, str. 24 .<br />
78 Usp. V. L. Đaković, Političke organizacije, str. 56- 59.<br />
72 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
kojemu je religija privatna stvar pojedinca, “stvar duševnosti”, kako se<br />
znalo govoriti, otvorilo je katolicima u BiH, osobito pristašama pravaških<br />
ideja, rješenje za katoličko-muslimansko organiziranje. Nadbiskup<br />
Stadler preferirao je zasebno organiziranje katolika i muslimana koji bi<br />
surađivali na projektima od nacionalne važnosti. Nadbiskupu je naime<br />
bilo stalo do toga da društva katolika zadrže i neke katoličke osobine.<br />
Različitost shvaćanja uzrokovala je nesuglasice i podvajanja. Primjerice,<br />
kada je Hrvatsko pjevačko društvo “Trebević” 79 900. godine organiziralo<br />
svečano uvođenje barjaka, N. Mandić, predsjednik, i Jozo Sunarić,<br />
ugledni član Upravnoga odbora, zagovarali su jednostavnu ceremoniju<br />
bez katoličkoga blagoslova. Takvo su mišljenje podržali i franjevci.<br />
S druge strane, predstavnici Vrhbosanskoga kaptola predlagali su da to<br />
bude svečani vjerski obred. Javnim glasovanjem pobijedila je laičko-franjevačka<br />
opcija, što je sarajevskoga nadbiskupa toliko ozlojedilo da je<br />
zahtijevao povlačenje njegova svećenstva iz društva, što je i učinjeno. 80<br />
No, razvoj političkih prilika u Hrvatskoj i Dalmaciji početkom 20.<br />
stoljeća produbio je nesuglasice među Hrvatima i u BiH. Mlađi naraštaj<br />
političara uputio se “novim kursom”, uvjeren kako može dobiti savezništvo<br />
s Mađarima protiv Beča i s hrvatskim Srbima za ujedinjenje<br />
hrvatskih zemalja. Ta su savezništva imala svoje cijene. Mađari se nisu<br />
odricali svojih nacionalističkih težnjâ, 8 a hrvatski su Srbi zahtijevali<br />
izjednačavanje s Hrvatima u državotvornom smislu te odustajanje od<br />
zahtjeva da se i BiH ujedini u jedinstvenu hrvatsku jedinicu. Ta je politika<br />
od početka bila najmanje razumljiva i prihvatljiva bosansko-hercegovačkim<br />
Hrvatima, na što je upozoravao i Osvit. 82<br />
U historiografiji se gotovo uopće ne ističe činjenica da je upravo takva<br />
hrvatska politika bila razlogom političkoga organiziranja bosansko-hercegovačkih<br />
Hrvata i osnivanja Hrvatske narodne zajednice (HNZ) koje<br />
se dogodilo 5. kolovoza 906. u Docu kraj Travnika (HNZ je odobren<br />
79 Usp. isto, str. 68 s.<br />
80 Usp. isto, str. 68- 74; 8 s.<br />
8 Inzistiranje monarhijskih vlasti u BiH na vjerskoj organizaciji društva umjesto na nacionalnoj<br />
bilo je u suglasju s mađarskim nacionalističkim programom.<br />
82 Usp. Osvit, 4. veljače, 4. ožujka i 29. travnja 905.<br />
prosinca 2007.<br />
73
Jure Krišto<br />
0. studenoga 907.). 83 Bitna poruka hrvatskoga političkog organiziranja<br />
bila je pripojenje Bosne i Hercegovine Hrvatskoj u okviru Monarhije. 84<br />
No, zbog sve jačih utjecaja iz Hrvatske, zbog odluke Monarhije o<br />
aneksiji BiH, ali i zbog Stadlerove političke uskogrudnosti, HNZ nije zadržao<br />
svoj početni kurs. Hrvatski ban Pavao Rauch (imenovan početkom<br />
908. godine) odobravao je, s osloncem na Frankovu Čistu stranku prava,<br />
predstojeću aneksiju BiH, 85 što je izazivalo bijes hrvatsko-srpske koalicije<br />
koja je bila na vlasti u Hrvatskoj. 86 I Stadler je odobravao aneksiju i nadao se<br />
da će Monarhija barem u toj novoj konstelaciji ujediniti hrvatske zemlje. I<br />
to je izazivalo snažan bijes njegovih lokalnih protivnika, mahom suglasnih<br />
s protivnicima monarhijske politike u Hrvatskoj. Čak su se i muslimani<br />
u BiH sve više priklanjali hrvatskoj političkoj opciji te je na proljetnim<br />
izborima 908. godine pobijedila hrvatsko-muslimanska koalicija s kandidatom<br />
N. Mandićem. 87 No, Stadler je ustrajao na tvrdom stajalištu neodobravanja<br />
katoličkih organizacija koje bi djelovale u “interkonfesionalnom<br />
duhu”. To pak znači da je bio protiv stvaranja katoličko-muslimanske koalicije.<br />
U tom se smislu može razumjeti prigovor njegovih protivnika kako<br />
nije bio sposoban razlučiti nacionalne od katoličkih organizacija. Možda<br />
bi bilo bolje reći da je toliko želio zadržati kontrolu nad katoličkim organizacijama<br />
te nije mogao dopustiti da one budu (samo) nacionalne. 88 Stadler<br />
je u tome bio toliko odlučan da je nakon poraza svojih ideja 8. siječnja<br />
9 0. osnovao alternativnu Hrvatsku katolička udrugu. 89<br />
U međuvremenu se hrvatska politika sve više okretala Kraljevini Srbiji<br />
kao osloboditeljici južnoslavenskih naroda koje su sve više percipirali kao<br />
jedan i jedinstven narod. Zapravo su prihvatili ideju o istosti naroda na<br />
83 Usp. Hrvatski dnevnik, 8. i 20. kolovoza 906.; Mirjana Gross, “Hrvatska politika u Bosni i<br />
Hercegovini od 878- 9 4.”, Historijski zbornik, XIX-XX( 966.- 967.), str. 9-68. U glavni odbor<br />
bili su izabrani isključivo laici: N. Mandić, J. Sunarić, St. Kukrić, I. Pilar i Đ. Džamonja.<br />
84 Usp. Hrvatski dnevnik, . ožujka 908.; L. Đaković, nav. dj., str. 229 s.<br />
85 Usp. Jaroslav Šidak – Mirjana Gross – Dragovan Šepić, Povijest hrvatskog naroda 1860.-1914.,<br />
Zagreb, 968., str. 239.<br />
86 Usp. Pokret, 5( 908.), br. 84, str. .<br />
87 Usp. M. Gross, nav. dj., str. 30.<br />
88 Usp. L. Đaković, nav. dj., str. 27 -275.<br />
89 Usp. “Šta hoćemo u HKU”, Vrhbosna, 909., br. 2 (20. siječnja); L. Đaković, nav. dj., str. 306-<br />
3 0. Zbog njegova pravaškog programa Zemaljska vlada nije odobrila HKU do ljeta 9 .<br />
godine.<br />
74 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
slavenskom što ju je tvrdoglavo i nedosljedno propagirala Monarhija. Prve<br />
pobjede Srbije, Bugarske, Grčke i Crne Gore u Balkanskom ratu protiv<br />
Turske bile su pak pokretačke sile koje su ujedinile osobito mlađi svijet, do<br />
tada nepomirljivih ideoloških nazora, u duhovnom uvjerenju da su južnoslavenski<br />
narodi zapravo jedan narod i u političkom zahtjevu da taj narod<br />
živi u državnoj zajednici okupljenoj oko Kraljevine Srbije. Protivni glasovi<br />
poput Stadlerova i njegova kruga već su bili toliko slabi da se nisu ni čuli.<br />
Kraj višestoljetne Monarhije već se nazirao, a polovicom rata svjetskih<br />
razmjera koji je uslijedio bio je posve siguran.<br />
Zaključak<br />
Sintetičko promatranje pitanja političkoga organiziranja Hrvata u Hercegovini<br />
od preuzimanja vlasti Austrougarske Monarhije u BiH do Prvoga<br />
svjetskog rata nakon analize vodi do nekoliko zaključaka.<br />
Prvo, politički život u uobičajenom značenju u BiH bio je omogućen<br />
dolaskom zapadne političke tradicije. U Osmanskom Carstvu država je<br />
počivala na islamskim temeljima, a društvo je bilo organizirano prema<br />
teokratskom načelu po kojemu je religija temeljna odrednica društva.<br />
Religijski je millet okosnica društvene organizacije u kojoj religijski predstavnici<br />
obnašaju važne državne funkcije. Dolaskom Monarhije unesena<br />
je i liberalistička ideja prema kojoj se politički život organizira oko zaštite<br />
nekih zajedničkih, gospodarskih, ideoloških, kulturnih i nacionalnih interesa.<br />
Vjerski su interesi također mogli doći u obzir, ali oni više nisu bili u<br />
fokusu političkoga organiziranja.<br />
Drugo, organiziranje političkoga života u BiH nužno je bilo obilježeno<br />
zatečenim teokratskim osmišljanjem društvenoga života, što znači<br />
da je religijska pripadnost i dalje ostala važna identitetska odrednica. U<br />
hrvatskom korpusu franjevaštvo se nametnulo kao nezaobilazan čimbenik<br />
društvenoga organiziranja. To će se kasnije očitovati i u političkom<br />
organiziranju. Franjevci su s druge strane zadržali i nasljeđivali tradiciju<br />
“vlasništva” nad katoličkim pukom u zemlji. S novom crkvenom organizacijom<br />
na cjelokupnu području BiH, uz franjevački red, snažnije je na<br />
vidjelo izišla interesna skupina redovite crkvene hijerarhije. Važnije od<br />
prosinca 2007.<br />
75
Jure Krišto<br />
skupnih interesa bio je odnos prema liberalističkom shvaćanju politike.<br />
Neki crkveni krugovi, kako u BiH tako i u Hrvatskoj, teško su prihvaćali<br />
misao da političko organiziranje ne štiti religijske interese.<br />
Treće, politički život u BiH bio je pod snažnim utjecajem interesnih<br />
strana u Monarhiji. Kako su Mađari Bosnu i Hercegovinu smatrali svojom<br />
interesnom sferom, tako se monarhijska politika podređivala mađarskim<br />
političkim interesima u tom dijelu Monarhije. Upravo je Mađarima<br />
odgovaralo da se nastavi tradicija religijske identifikacije jer bi nacionalni<br />
identitet neovisno o religijskoj pripadnosti, što je zagovarala hrvatska politička<br />
misao, stvarao prejaku hrvatsku stranu u BiH, a to bi bilo protivno<br />
mađarskim planovima o mađarizacije Hrvatske.<br />
Četvrto, politički život u BiH bio je nedjeljiv od političkoga života u<br />
susjedstvu. Hrvati su svoj politički život organizirali s pogledom na Hrvatsku<br />
i s nadom u ujedinjenje BiH s drugim hrvatskim zemljama. Srbi su pak<br />
živjeli političkim životom u Srbiji i radili na tome da BiH pripoje Srbiji.<br />
To je ozračje stvaralo apsurdnu situaciju za muslimanski živalj, osobito za<br />
onaj većinski dio koji nije politički razmišljao i koji je htio ostati u političkom<br />
limbu te čekao povratak Osmanskoga Carstva koje će im vratiti privilegirani<br />
položaj. Povijesni razvoj nije dao za pravo ni jednoj od tih triju<br />
identitetskih skupina. Štoviše, išao je suprotno njihovim težnjama prisiljavajući<br />
ih na zajednički život. To prisilno zajedništvo bilo je tragično za sve<br />
tri identitetske skupine, ponajviše za muslimansku. Ishod dosadašnjega<br />
povijesnog razvoja takav je da se i nadalje ne nazire izlaz iz limba u koji su<br />
zapale sve tri identitetske skupine. Možda ovo osvjetljavanje razvojnoga<br />
puta političkoga života u BiH barem malo doprinese spoznaji kako samo<br />
maksimalno zadovoljenje želje za nacionalnom posebnošću može osigurati<br />
bolju budućnost tim skupinama.<br />
76 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
Literatura<br />
- Acta Sanctae Sedis, XIV, Rim, 896.<br />
- Ančić, Mladen, “Rekonstrukcija ili de(kon)strukcija. Izgledi Bosne<br />
i Hercegovine u svjetlu iskustva raspada Jugoslavije”, Globalizacija<br />
i identitet: rasprave o globalizaciji, nacionalnom identitetu<br />
i kulturi politike, uredili Miroslav Tuđman i Ivan Bekavac, Udruga<br />
za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, Zagreb, 2004.,<br />
str. 33- 72.<br />
- Ančić, Mladen, Na rubu Zapada: tri stoljeća srednjovjekovne Bosne,<br />
Hrvatski institut za povijest – Dom i svijet, Zagreb, 200 .<br />
- Ančić, Mladen, Putanja klatna: Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i<br />
Bosna u XIV. stoljeću, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti<br />
– ZIRAL, Zagreb – Zadar – Mostar, 997.<br />
- Begić, Hamid, “Kratak historijski razvitak školstva u Duvnu”,<br />
Srednjoškolski centar Duvno 1960-1980. (monografija), Duvno,<br />
980., str. 5-54.<br />
- Boba, Imre, “Djelovanje slavenskih apostola s. Konstantina i Metoda<br />
i početak Bosanske biskupije”, Kršćanstvo srednjovjekovne<br />
Bosne. Radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja Bosanske<br />
biskupije, zbornik radova, priredili Želimir Puljić i Franjo Topić,<br />
Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo, 99 ., str. 25- 42.<br />
- Bogićević, Vojislav, Pismenost u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,<br />
975.<br />
- Bogićević, Vojislav, Razvitak osnovnih škola u Bosni i Hercegovini<br />
od 1463-1918. godine, Sarajevo, 965.<br />
- Ćurić, Hajrudin, “Osnovne škole milosrdnih sestara u Bosni i<br />
Hercegovini za vrijeme Turske ( 87 - 878)”, Naša škola, Sarajevo,<br />
954.<br />
- Drljić, Rastislav, “Kratak pregled katoličkog školstva u Bosni kroz<br />
XIX vijek”, Kalendar sv. Ante, godina 942.<br />
prosinca 2007.<br />
77
Jure Krišto<br />
- Drljo, Mato, Obnova redovne crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini<br />
i pitanje pravnog uređenja župa, Vrhbosanska visoka teološka<br />
škola, Sarajevo, 200 .<br />
- Džaja, Srećko M., Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine,<br />
Svjetlost, Sarajevo, 992.<br />
- Filandra, Šaćir – Karić, Enes, Bošnjačka ideja, Nakladni zavod<br />
Globus, Zagreb, 2002.<br />
- Gavranović, Berislav, Uspostava redovite katoličke hijerarhije u<br />
Bosni i Hercegovini 1881. godine, Beograd, 935.<br />
- Glavaš, Radoslav, st. (al. Philadelphus Philalethes), Biskup o. Paskal<br />
Buconjić prigodom tridesetogodišnjice biskupovanja, 1880.-<br />
1910., Mostar, 9 0.<br />
- Glavaš, Radoslav, Život i rad fra Rafe Barišića, Mostar, 900.<br />
- Grijak, Zoran, Političko djelovanje vrhbosanskog nadbiskupa Josipa<br />
Stadlera, Hrvatski institut za povijest – Dom i svijet, Zagreb,<br />
200 .<br />
- Gross, Mirjana “Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 878-<br />
9 4.”, Historijski zbornik, XIX-XX( 966.- 967.), str. 9-68.<br />
- Hadrovics, László, Srpski narod i njegova Crkva pod turskom<br />
vlašću, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2000.<br />
- Hadžijahić, Muhamed, “Bogumilstvo i islamizacija”, Islam i Muslimani<br />
u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 977., str. 39-52.<br />
- Hadžijahić, Muhamed, “O nestajanju Crkve bosanske”, Pregled,<br />
65 ( 975.), br. - 2, str. 309- 328.<br />
- Hadžijahić, Muhamed, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog<br />
pitanja bosanskih Muslimana), Sarajevo, 974.<br />
- Hadžijahić, Muhamed, Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo,<br />
990.<br />
- Horvat, Josip, Politička povijest Hrvatske, Zagreb, 936.<br />
- Hrvatski dnevnik, . ožujka 908.<br />
- Hrvatski dnevnik, 8. i 20. kolovoza 906.<br />
78 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
- Imamović, Mustafa, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 997.<br />
- Jablanović, Ivan, “Apostolski vikari u Bosni i Hercegovini (od<br />
god. 735. do god. 88 .)”, Vrhbosna, 52( 938.), br. 6-7, str. 28- 35;<br />
br. 8-9, str. 6 - 64; br. 0, str. 207-2 5; br. , str. 243-249; br. 2, str.<br />
27 -277.<br />
- Jelenić, Julijan, Kultura i bosanski franjevci, sv. -2, Sarajevo,<br />
9 2.- 9 5.<br />
- Jolić, Robert, Duvno kroz stoljeća, Tomislavgrad – Zagreb, 2002.<br />
- Jurišić, Pavao, “Pismenost u Bosni i Hercegovini i razvoj školstva<br />
u duvanjskom kraju”, Duvanjski zbornik, uredio Jure Krišto, Zagreb<br />
– Tomislavgrad, 2000., str. 227-248.<br />
- Kapitanović, Vicko, “Franjevački apostolat i moderne ideje sekularizacije<br />
u 9. stoljeću”, Kačić, 4( 982.), str. 49.<br />
- Karamatić, Marko, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske<br />
uprave 1878.-1914., Svjetlo riječi, Sarajevo, 992.<br />
- Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću, priredili<br />
Petar Babić i Mato Zovkić, Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo,<br />
986.<br />
- [Knežević, Antun], Krvava knjiga ili spomenik na 405 godina poslije<br />
propasti slavnoga kraljevstva bosanskoga, Zagreb, 869.<br />
- Lovrenović, Dubravko, Na klizištu povijesti: (sveta kruna ugarska<br />
i sveta kruna bosanska): 1387-1463, Synopsis, Zagreb, 2006.<br />
- Matijević, Zlatko, “Nekoliko primjera nacionalnog i političkoga<br />
posvajanja Crkve bosanske u srpsko/srbijanskoj i muslimansko/<br />
bošnjačkoj historiografiji i publicistici XIX. i XX. stoljeća (od Petranovića<br />
do interneta)”, Fenomen “krstjani” u srednjovjekovnoj<br />
Bosni i Humu, zbornik radova, Institut za istoriju – Hrvatski institut<br />
za povijest, Sarajevo – Zagreb, 2005., str. 335-350.<br />
- Nikić, Andrija, “Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljeća<br />
turske vladavine”, Kačić, zbornik franjevačke provincije Presv. Otkupitelja,<br />
8( 976.), str. 42.<br />
prosinca 2007.<br />
79
Jure Krišto<br />
- Nikić, Andrija, “Osnivanje apostolskog vikarijata u Hercegovini”,<br />
Croatica christiana periodica, 3( 979.), str. 2 -50.<br />
- Nikić, Andrija, “Ulazak austro-ugarske vojske u Hercegovinu”,<br />
Marulić, 3( 980.), br. , str. 5 -66.<br />
- Papić, Mitar, Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine,<br />
Sarajevo, 982.<br />
- Peco, Esad, Osnovno školstvo u Hercegovini 1878-1918. za vrijeme<br />
austro-ugarske vladavine, Sarajevo, 97 .<br />
- Puljić, Želimir (ur.), “Josip Stadler. Prilozi za proučavanje duhovnog<br />
lika prvog vrhbosanskog nadbiskupa”, Studia Vrhbosnensia, 3,<br />
Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo, 989.<br />
- Šanjek, Franjo, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima,<br />
Barbat, Zagreb, 2003.<br />
- Šidak, Jaroslav – Gross, Mirjana – Šepić, Dragovan, Povijest hrvatskog<br />
naroda 1860.-1914., Zagreb, 968.<br />
- Šišić, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 962.<br />
- Škegro, Ante, “Nekoliko pitanja iz najstarije povijesti Bosne i Hercegovine<br />
ili o najnovijim krivotvorinama u bošnjačkoj historiografiji”,<br />
Naučni skup: Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju<br />
990-2000., Sarajevo, 30. i 3 . oktobar 200 ., Akademija nauka i<br />
umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 200 ., str. 2 -29.<br />
- Vrankić, Petar, La Chiesa cattolica nella Bosnia ed Erzegovina al<br />
tempo del vescovo Raffaelle Barišić, Roma, 984.<br />
- Vrdoljak, Bono, “Apostolski vikarijat u Bosni 735.- 88 .”, Plodovi<br />
ljubavi i žrtve, Livno, 2005., str. 7- 28.<br />
- Vrhbosanska katolička bogoslovija 1890-1990., Sarajevo – Bol, 993.<br />
- Vrhbosna, 909., br. 2 (20. siječnja).<br />
- Vukšić, Tomo, Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni<br />
i Hercegovini (1878.-1903.), Mostar, 994.<br />
- Zirdum, Andrija, “Predgovor”, Pisma bosanskih franjevaca 1850.-<br />
1870., Slovoznak, Plehan, 996., str. 5-33.<br />
80 <strong>HUM</strong> 2
SUSRET CIVILIZACIJA: POČETCI POLITIČKOGA ŽIVOTA HRVATA U HERCEGOVINI U VRIJEME AUSTROUGARSKE MONARHIJE<br />
Jure Krišto<br />
ENCOUNTER OF CIVILIZATIONS: BEGINNINGS OF<br />
THE POLITICAL LIFE OF CROATS IN HERZEGOVINA<br />
DURING THE AUSTRO-HUNGARIAN MONARCHY<br />
Summary<br />
After short and concise description of the situation in Bosnia and Herzegovina<br />
during the Turkish reign, the author observes the political organization<br />
of Croats in Bosnia and Herzegovina from the date when Austro-<br />
Hungarian Monarchy took charge in BiH till the First World War. With a<br />
goal of enlightening that problem he examines the wider context in which<br />
BiH became the battle-field of different political, national, economic, religious,<br />
class and other interests. In relation to that it is firstly concluded<br />
that the arrival of Monarchy in this underdeveloped province brought<br />
the liberalistic idea which enabled organizing of different forms of social,<br />
economic and cultural life. In the Croatian corpus that was used by the<br />
Franciscans who intruded themselves as the unavoidable factor of social<br />
organizing, which was later manifested in the political plan. But, political<br />
life in BiH was under the strong influence of Hungarians who considered<br />
this country as their sphere of interest. The most convenient for them was<br />
that the tradition of religious identification was being continued instead<br />
of national identification, because they were afraid of the strong Croatian<br />
side in BiH who advocated integration with other Croatian countries. On<br />
the other side Serbs worked on the integration of BiH and Serbia. In that<br />
way Muslims were in absurd situation, especially those who had all the<br />
privileges and who waited vainly for the return of the Ottoman Empire.<br />
Key words: Bosnia and Herzegovina, Austria-Hungary, the Ottoman<br />
Empire, Croats, Serbs, Muslims, Hungarians, interests, politics, Franciscans,<br />
Stadler.<br />
prosinca 2007.<br />
8
UDK 050(497.6= 63.42)˝ 878/ 9 8˝<br />
Izvorni znanstveni članak<br />
Primljeno: 23. V. 2007.<br />
Tomo Vukšić<br />
Katolički bogoslovni <strong>fakultet</strong> u Sarajevu<br />
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U<br />
BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM<br />
NA ČASOPIS BALKAN*<br />
Sažetak<br />
U radu se najprije donosi pregled svih periodičnih izdanja na hrvatskom<br />
jeziku koja su se pojavila na prostoru Bosne i Hercegovine u razdoblju od<br />
1878. do 1918. godine. Prema nekima riječ je o ukupno 23 periodike, dok<br />
drugi spominju njih 29. Autor ovoga članka međutim poimence navodi<br />
naslove 32, odnosno 43 lista pokrenuta u spomenutom razdoblju. Prva<br />
brojka vrijedi ako se primijeni metodologija prema kojoj se računa samo<br />
jedno periodično izdanje, bez obzira koliko je puta ono mijenjalo svoj naziv<br />
i nastavljalo izlaziti pod drugim imenom. Druga se pak brojka dobiva<br />
ako se primijeni pravilo da je svaka pojava novoga imena periodičnoga<br />
izdanja ustvari kraj jedne i početak nove publikacije.<br />
U drugom dijelu rada predstavljen je široj javnosti malo poznat teološki<br />
časopis Balkan koji je pokrenuo sarajevski nadbiskup Josip Stadler i koji<br />
je izlazio dva puta godišnje od 1896. do 1902. godine. Osnovna preokupacija<br />
ovoga časopisa bila je ponovna uspostava jedinstva među kršćanima,<br />
osobito između Katoličke i Pravoslavne crkve. No, Stadlerov ekumenski<br />
apeli nisu nailazili na plodno tlo kod tadašnjih pravoslavnih metropolita<br />
i svećenika.<br />
Ključne riječi: periodika, Crkva, katolici, pravoslavci, papa, Stadler, jedinstvo,<br />
ekumenizam, Balkan.<br />
∗ Prikazani rezultati proizišli su iz znanstvenoga projekta "Katolicizam, islam i pravoslavlje u<br />
identitetskim procesima u BiH", provođenoga uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja<br />
i športa Republike Hrvatske.<br />
82 <strong>HUM</strong> 2
Uvod<br />
U razdoblju između 878. i 9 8. godine, odnosno u vrijeme austrijsko-mađarske<br />
uprave Bosnom i Hercegovinom, tiskan je relativno velik<br />
broj naslova katoličke i hrvatske periodike. Ustvari, to je bilo vrijeme<br />
kada, zajedno sa širenjem lanca škola i porastom pismenosti, dolazi do<br />
nagloga porasta kulture pisane riječi u ovim krajevima uopće, pa i periodike<br />
kao takve.<br />
Iako je tematika periodičnih izdanja u BiH prilično dobro proučena<br />
te su objavljene i neke bibliografije, ipak u svim dosadašnjim studijama,<br />
pa i onim najozbiljnijima, ima ozbiljnih previda koje treba popraviti.<br />
Tako ni jedan od dosadašnjih popisa periodike u BiH uopće ne spominje<br />
primjerice godišnjak NAPREDAK – hrvatski narodni kalendar 2 čiji se<br />
prvi broj za 907. pojavio krajem 906. godine i koji je redovito izlazio<br />
sljedećih 0 godina, a onda, poslije prekida zbog Prvoga svjetskog rata,<br />
nastavio redovito izlaziti od 922. do 948. godine. Isto tako, samo jedan<br />
autor, ito u svome dopunjenom izdanju, zna za znanstveni teološki časopis<br />
Balkan – Jedinstvu o bratskoj slogi ( 896.- 902.), 3 koji je cijelo vrijeme<br />
svoga izlaženja pripreman i dva puta godišnje u obliku knjige tiskan<br />
u Zagrebu. No, tiskan je u Zagrebu samo zato što je tamo živio njegov<br />
glavni urednik, ali ga je pokrenuo sarajevski nadbiskup Josip Stadler, a<br />
svojim su ga radovima redovito punili znanstvenici iz Sarajeva. Upravo<br />
Usp. npr. Đorđe Pejanović, Štampa Bosne i Hercegovine 1850-1941, Sarajevo, 949.; Todor<br />
Kruševac, Bosansko-hercegovački listovi u XIX veku, Sarajevo, 978.; Slavko Kovačić, “Bibliografija<br />
katoličke periodike u Bosni i Hercegovini do 976.”, Nova et vetera, ( 977.), str.<br />
7 -2 4; Ivica Puljić, “Kroz povijest katoličkog tiska u Bosni i Hercegovini”, u Ivo Balukčić<br />
– Franjo Topić, Stoljeće Vrhbosne 1887-1987., Sarajevo, 996., str. 7-32.<br />
2 Usp. www.napredak.com.ba – “NAPREDAK – hrvatski narodni kalendar” ne spominje ni<br />
predsjednik Napretka; usp. Franjo Topić, “Hrvatski tisak u Bosni i Hercegovini od početka<br />
do 94 . godine”, Vrhbosnensia, 2(2003.), str. 469-484. A oni koji uopće spominju periodična<br />
izdanja Napretka netočno tvrde da je 907. godine počeo izlaziti “Napredak. Glasilo<br />
Hrvatskog kulturnog društva ‘Napredak’ u Sarajevu” jer se prvi broj ove publikacije pojavio<br />
u Sarajevu istom 926. godine. Tvrdeći tako, poistovjetili su dva različita izdanja čija je prva<br />
riječ u naslovu bila ista, jedno koje je započelo 907. i drugo koje se pojavilo 926., a koja su<br />
nakon 926. godine izdavana usporedo i tako posvema zaboravili “NAPREDAK – hrvatski<br />
narodni kalendar”.<br />
3 Usp. Đorđe Pejanović, Bibliografija štampe Bosne i Hercegovine 1850-1941., Sarajevo, 96 .<br />
Ovdje citirano prema: , drugo (elektronsko) izdanje. Prema prvom izdanju:<br />
Sarajevo, 96 . – Pejanović pod br. 59 samo spominje Balkan.<br />
prosinca 2007.<br />
83
Tomo VuKšić<br />
će zato, nakon kratkoga podsjećanja na druge periodične katoličke publikacije<br />
do kraja Prvoga svjetskog rata, ovaj prikaz biti posvećen spomenutom<br />
Balkanu čija je osnovna preokupacija bila ponovna uspostava<br />
jedinstva među kršćanima.<br />
Međutim, ovdje u uvodu treba primijetiti da je potencijalna moć<br />
prijama periodike na hrvatskom jeziku bila još manja od postotka pismenih<br />
osoba zato što se u broju pismenih katolika nisu nalazili samo<br />
domaći Hrvati nego i svi doseljeni katolici, pripadnici različitih naroda<br />
u Monarhiji koji su u međuvremenu ovamo došli zbog različitih razloga:<br />
Austrijanci, Česi, Mađari, Poljaci, Talijani, Ukrajinci itd.<br />
Najveća preprjeka širenju pisane riječi u to doba bila je vrlo velika<br />
zaostalost društva te vrlo visok stupanj nepismenoga stanovništva. Naime,<br />
prema službenim podatcima objavljenim poslije državnoga popisa<br />
pučanstva iz 9 0. godine u Bosni i Hercegovini te je godine bilo samo<br />
oko 23% pismenih katolika. Odnosno, tada je bilo još točno 77,45% nepismenih<br />
katolika naspram 89,92% nepismenih pravoslavaca i čak 94,65%<br />
nepismenih muslimana. 4 Među njima osobito je velik broj žena. Naime,<br />
rezultati toga popisa stanovništva pokazuju sljedeći odnos pismenih<br />
muškaraca i žena: 5<br />
vjere pismeni muškarci pismene žene svega<br />
muslimani 24.568 637 25.205<br />
pravoslavci 50.038 13.167 63.205<br />
katolici 49.468 26.375 75.843<br />
Velika nepismenost i opća zaostalost društva imale su za posljedicu<br />
nisku nakladu svih periodičnih izdanja. K tome, svi pretplatnici nisu bili<br />
iz BiH. Štoviše, prema službenim izvješćima čak oko 40% bilo ih je iz<br />
drugih krajeva. Naime, u Izvještaju o upravi Bosne i Hercegovine za 906.<br />
godinu, koji je priredilo Zajedničko ministarstvo financija, navedeno je<br />
4 Usp. Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Herzegowina vom 10. Oktober 1910,<br />
Sarajevo, 9 2., str. XLVI.<br />
5 Usp. isto, str. 22, 32.<br />
84 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
da je krajem 905. godine u BiH izlazilo 9 listova, ali svi zajedno u samo<br />
20292 primjerka, a broj pretplatnika bio je 6260. Od tih 6260 pretplatnika<br />
iz BiH ih je bilo svega 9809, dok ih je 645 bilo iz Austrije i drugih<br />
zemalja. Odnosno, ilustracije radi, među 568092 stanovnika u BiH te<br />
godine bilo je 9809 pretplatnika raznih listova, što je iznosilo samo nešto<br />
više od pola postotka. Prema istom izvoru, među katoličkim listovima<br />
najtiražniji su bili Vrhbosna, koja je te godine tiskana u 800, i Kršćanska<br />
obitelj, u 000 primjeraka, a svi ostali u nakladi od oko 500 primjeraka. 6<br />
1. Pregled katoličke i hrvatske periodike<br />
Budući da je kod nekih periodičnih izdanja vrlo teško utvrditi jesu<br />
li samo “katolička” ili su i “hrvatska” (jer su najčešće istodobno bila i<br />
jedno i drugo), u nastavku će biti spomenuta sva periodična izdanja na<br />
hrvatskom jeziku koja su se u BiH pojavila od 878. do 9 8. godine. Razvrstana<br />
su u tri grupe: najprije crkveni listovi, zatim listovi za politiku,<br />
prosvjetu, radništvo, kulturu i gospodarstvo i, na kraju, listovi katoličke<br />
mladeži. Glede broja naslova katoličke i hrvatske periodike ovdje treba<br />
spomenuti kako neki tvrde da ih je pokrenuto ukupno 23, 7 a drugi ih<br />
nalaze 29. 8 Međutim, kako proizlazi iz ovoga prikaza koji poimence spominje<br />
naslove svih listova, u spomenutom razdoblju hrvatski su katolici<br />
u BiH pokrenuli najmanje 32 ili 43 periodična naslova, ovisno o načinu<br />
brojanja. Prva brojka vrijedi ako se primijeni metodologija prema kojoj<br />
se računa samo jedno periodično izdanje, bez obzira koliko je puta ono<br />
6 Usp. Đ. Pejanović, nav. dj. On piše da je krajem 1905. godine stanje bilo ovako: “Najveći<br />
tiraž i najveći broj pretplatnika imali su listovi za zabavu, pouku i književnost. Njih pet na<br />
broju štampano je u 7.300 primjeraka, prosječno po 1.460 na jednoga. Sedam političkih listova<br />
štampano je u 7.050 primjeraka, prosječno po 1.000 na jednoga. U većem broju štampani su i<br />
dijecezanski, crkveni i vjerski listovi: njih 4 u 3.702 primjerka, prosječno po 925 na jednoga.<br />
- Uopšte te godine otpadalo je na jedan list prosječno po 900 pretplatnika.<br />
U najviše primjeraka štampana je ‘Srpska riječ’ (3.000), pa ‘Bosanska vila’ (2.500), ‘Težak’<br />
(2.000), ‘Vrhbosna’ (1.800), ‘Kršćanska obitelj’, ‘Mala biblioteka’ i ‘Pokret’ (u 1.000 primjeraka),<br />
‘Bošnjak’ (u 900 primjeraka), ‘Učiteljska zora’, ‘Osvit’, ‘Behar’, ‘Školski vjesnik’ i ‘Glas<br />
zemaljskog muzeja’ po 800 primjeraka, ‘Sarajevski list’ (zvanični) u 686 primjeraka. Ostali<br />
listovi štampani su u manjem broju, oko 500 primjeraka.”<br />
7 Usp. Đ. Pejanović, nav. dj., str. 25; I. Puljić, nav. dj., str. 4; F. Topić, nav. dj., str. 475.<br />
8 Usp. S. Kovačić, nav. dj., str. 73.<br />
prosinca 2007.<br />
85
Tomo VuKšić<br />
mijenjalo svoj naziv i nastavljalo izlaziti pod drugim imenom. A druga se<br />
brojka dobiva ako se primijeni pravilo da je svaka pojava novoga imena<br />
periodičnoga izdanja ustvari kraj jedne i početak nove publikacije. Odnosno,<br />
u prvom slučaju bilo ih je najmanje 32, a u drugom barem 43.<br />
1.1. Crkvena periodična izdanja većega odjeka<br />
1. SRCE ISUSOVO, s podnaslovom Službeni list za Vrhbosansku<br />
nadbiskupiju, izlazilo je u Sarajevu svakoga mjeseca redovito od<br />
početka 882. do kraja 886. godine. Pokrenuo ga je sarajevski<br />
nadbiskup Josip Stadler. Ovo je prva katolička i hrvatska periodična<br />
publikacija tiskana u BiH uopće!<br />
VRHBOSNA se pojavljuje na početku 887. godine nakon što je<br />
Srce Isusovo promijenilo ime te je njegov nastavak. Otada je imalo<br />
podnaslov Katoličkoj prosvjeti i tiskano je dvotjedno. Pokrenuo ga<br />
je također sarajevski nadbiskup Stadler, a izlazi i danas pod istim<br />
imenom.<br />
Ova dva naslova može se, ovisno o pristupu, smatrati jednim<br />
službenim glasilom Sarajevske nadbiskupije ili dvama službenim<br />
glasilima.<br />
2. BOSANAC, s podnaslovom Zabavno-poučni nedjeljnik, pokrenuo<br />
je Ivan Lepušić, župnik u Brčkom. List je tiskan tjedno u Vinkovcima<br />
od 883. do 884. godine. Prvi put izišao je 9. lipnja 883.<br />
Ovo je prvi katolički i hrvatski tjednik u BiH uopće!<br />
3. HERCEGOVAČKI BOSILJAK, s podnaslovom Povijesno književni<br />
list, izlazio je u Mostaru 883. i 884. godine svakih 5 dana latinicom<br />
i ćirilicom. Pokrenuo ga je svećenik don Franjo Milićević.<br />
NOVI HERCEGOVAČKI BOSILJAK s podnaslovom Povijesni<br />
književni list – (List za zabavu, pouku i književnost), nastavak<br />
Hercegovačkoga bosiljka, tiskan je tjedno u Mostaru latinicom i ćirilicom<br />
godine 884. i 885. Pokrenuo ga je don Franjo Milićević.<br />
GLAS HERCEGOVCA, s podnaslovom Političko-informativni<br />
list, nastavak Novoga hercegovačkoga bosiljka, tiskan je u Mostaru<br />
86 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
latinicom dva puta tjedno od 885. do 896. godine. Pokrenuo ga<br />
je don Franjo Milićević.<br />
Ova tri naslova ustvari su jedne novine koje su mijenjale ime zbog<br />
problema s državnom cenzurom ili zbog promjene programa.<br />
4. GLASNIK JUGOSLOVENSKIH FRANJEVACA, s podnaslovom<br />
Poučni i religiozni list, pokrenuli su bosanski franjevci, a započeo<br />
je izlaziti 887. godine mjesečno u Sarajevu.<br />
GLASNIK BOSANSKIH I HERCEGOVAČKI FRANJEVACA, s<br />
podnaslovom Poučni i religiozni list, naslov je koji se pojavljuje<br />
već u 2. broju jer državna vlast nije dopuštala tiskanje pod prvim<br />
naslovom. Pod ovim naslovom mjesečnik je tiskan kroz cijelu<br />
887. godine, a na početku 888. vraćen mu je prvi naslov: Glasnik<br />
jugoslovenskih franjevaca te pod tim imenom izlazi do kraja 894.<br />
godine.<br />
FRANJEVAČKI GLASNIK, s podnaslovom Poučni i nabožni list,<br />
naziv je mjesečnika koji se, kao nastavak Glasnika bosanskih i<br />
hercegovački franjevaca, pojavljuje na početku 895. i traje do kraja<br />
90 . godine.<br />
SERAFINSKI PERIVOJ, s podnaslovom Poučni nabožni list<br />
– Glasilo hrvatskih franjevaca, kao nastavak Franjevačkoga glasnika,<br />
pojavljuje se na početku 902. i pod tim naslovom kao mjesečnik<br />
izlazi do kraja 9 3. godine.<br />
NAŠA MISAO, s podnaslovom Poučno-religiozni list, kao nastavak<br />
Serafinskoga perivoja, mjesečno su izdavali hrvatsko-slovenski<br />
franjevci od 9 4. do 9 9. godine.<br />
Ovih pet naslova zapravo su jedno glasilo koje je zbog različitih<br />
razloga mijenjalo naziv i nastavljalo izlaziti.<br />
5. KRŠĆANSKA OBITELJ, s podnaslovom Poučni i zabavni list za<br />
hrvatski katolički puk, pojavio se u Mostaru 900. godine, a tiskali<br />
su ga hercegovački franjevci, najprije polumjesečno, a kasnije<br />
mjesečno. Na kraju 9 8. godine prestao je izlaziti da bi se ponovno<br />
pojavio 938. godine.<br />
prosinca 2007.<br />
87
Tomo VuKšić<br />
6. GLASNIK SV. ANTE PADOVANSKOG, s podnaslovom Vjerski<br />
mjesečnik za hrvatski katolički puk, koji su pokrenuli bosanski<br />
franjevci, izlazio je mjesečno u Visokom ( 906.- 908.) i Sarajevu<br />
( 908.- 945.).<br />
7. GLASNIK PRESVETOG SRCA ISUSOVA, s podnaslovom Vjersko-prosvjetni<br />
list, pokrenuo je sarajevski nadbiskup Josip Stadler<br />
892. godine. Izlazio je kao mjesečnik u Sarajevu i Travniku do<br />
895. godine, a onda je uredništvo preneseno u Zagreb gdje i danas<br />
izlazi.<br />
8. NOVI PRIJATELJ BOSNE, s podnaslovom List književno-poučno-zabavni,<br />
izlazio je povremeno na Plehanu kod Dervente. Koliko<br />
je poznato, tiskana su četiri sveska: za godine 888., 890., 894.<br />
i 896.<br />
9. BALKAN, s podnaslovom Jedinstvu i bratskoj slogi, bio je teološki<br />
znanstveni časopis koji je dva puta godišnje tiskan u Zagrebu od<br />
896. do 902. godine. Pokrenuo ga je sarajevski nadbiskup Josip<br />
Stadler.<br />
1.2. Listovi hrvatskih katolika za politiku, prosvjetu,<br />
radništvo, kulturu i gospodarstvo<br />
10. TRGOVAČKA KNJIŽNICA bio je list za pouku o trgovini, prometu<br />
i narodnom gospodarstvu. Izlazio je dva puta mjesečno u<br />
Sarajevu od listopada 899. do veljače 902. Bio je to prvi list u<br />
BiH koji se stručno bavio knjigovodstvom, trgovačkim dopisivanjem,<br />
trgovačkim računima i privredom općenito.<br />
11. OSVIT je bilo glasilo Hrvata iz BiH. Pokrenuo ga je 898. godine<br />
intelektualni krug oko don Franje Milićevića u Mostaru. Vlasnik<br />
mu je bila Hrvatska dionička tiskara, a prvi urednik don Franjin<br />
nećak, hrvatski književnik Ivan A. Milićević. Izlazio je dva puta<br />
tjedno do 907. godine.<br />
88 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
12. HRVATSKI DNEVNIK, s podnaslovom Za interese bosanskohercegovačkih<br />
Hrvata, pokrenuo je sarajevski nadbiskup Josip<br />
Stadler 906. godine. Izlazio je u Sarajevu svaki dan osim nedjeljom<br />
i blagdanom sve do 9 8. godine.<br />
HRVATSKI BRANIK, s podnaslovom Političko-vjerski list bosanskih<br />
Hrvata, nakratko se pojavljuje u Sarajevu 9 8. godine kao nastavak<br />
Hrvatskoga dnevnika koji je nova državna vlast zabranila.<br />
13. NAPREDAK, s podnaslovom Hrvatski narodni kalendar, pokrenulo<br />
je i izdavalo u Sarajevu Hrvatsko kulturno društvo “Napredak”.<br />
Prvi svezak ovoga godišnjaka pojavio se za 907. godinu, a<br />
tiskan je krajem 906. Izlazio je idućih 0 godina, da bi nakon<br />
prekida zbog Prvoga svjetskog rata ponovno nastavio izlaziti od<br />
922. godine.<br />
14. HRVATSKA ZAJEDNICA bio je list za prosvjetu, pouku i narodno<br />
gospodarstvo. Izlazio je u Sarajevu dva i tri puta tjedno od<br />
909. do 9 2. godine te nakon prekida od dvije godine još i 9 4.,<br />
a vlasnik mu je bio dr. Jozo Sunarić.<br />
15. HRVATSKA BOSNA bila je pučko glasilo, “poučno-politički list<br />
za težaka, radnika i male obrtnike”. Izlazila je u Sarajevu od 909.<br />
do 9 0. godine dva puta mjesečno.<br />
16. HRVATSKA SVIJEST bila je političko-prosvjetni list. Izdavao ga<br />
je i uređivao konzorcij “Hrvatska svijest” u Sarajevu od 9 3. do<br />
9 4. godine.<br />
17. HRVATSKA NARODNA ZAJEDNICA bila je revija za prosvjetu<br />
i gospodarstvo te organ Hrvatske narodne zajednice. List je izlazio<br />
u Sarajevu dva puta mjesečno od 9 3. do 9 8. godine.<br />
18. RADNIČKA ODBRANA bila je politički list i organ hrvatske<br />
radničke organizacije. Izlazila je u Mostaru 908. godine tri puta<br />
mjesečno.<br />
prosinca 2007.<br />
89
Tomo VuKšić<br />
19. HRVATSKA OBRANA bila je list za politiku, gospodarstvo i zabavu.<br />
Izlazila je u Sarajevu od 908. do 9 0. godine četiri puta<br />
mjesečno.<br />
20. RADNIČKI LIST bio je organ za zaštitu radnika Hrvata u BiH.<br />
Vlasnik mu je bila Matica radnika Hrvata. Izlazio je u Sarajevu<br />
jednom tjedno 9 0. godine.<br />
RADNIČKA SVEZA nastavak je Radničkoga lista koji je nakon<br />
20. broja promijenio ime. Otada se naziva glasilom za probitke<br />
hrvatskoga radništva te izlazi sve do 9 4. godine.<br />
1.3. Listovi katoličke mladeži<br />
21. GLAS KMETIČKE VILE (KMETIČKA VILA), s podnaslovom<br />
List đaka seminarista travničke gimnazije, izlazio je u Travniku<br />
od 894. do 895. godine.<br />
22. POLET, s podnaslovom Književno-poučni list, izdavao je u Livnu<br />
zbor franjevačkih bogoslova “Jukić”, povremeno od 899. do 909.<br />
godine.<br />
23. NARODNO BLAGO, s podnaslovom Poučno-zabavni list, izdavali<br />
su učenici franjevačke gimnazije u Visokom školske godine<br />
903./ 904.<br />
24. ČEŠAGIJA, s podnaslovom Đački šaljivi list, izdavali su učenici<br />
franjevačke gimnazije u Visokom vjerojatno prije Narodnoga<br />
blaga.<br />
25. POLET, s podnaslovom Književno-poučni đački list, izdavali<br />
su školske godine 905./ 906. učenici franjevačke gimnazije u<br />
Visokom.<br />
CVIJET, s podnaslovom List za pouku i zabavu, izdavali su učenici<br />
franjevačke gimnazije u Visokom i nastavak je Poleta. Izlazio<br />
je od 907. do 9 2., a obnovljen je 925. godine.<br />
90 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
26. SMILJE, s podnaslovom Literarno-poučni list, izdavala je povremeno<br />
organizacija sjemeništaraca “Akademija sv. Ivana Zlatoustoga”<br />
u Travniku od 906. do 908. godine.<br />
27. TRAVNIČKI GJAK, s podnaslovom List gimnazista kongegista<br />
– List vanjskih učenika Travničke gimnazije, izdavala je u Travniku<br />
Organizacija srednjoškolske katoličke omladine povremeno<br />
906. i 908. godine.<br />
TRAVANJSKO SMILJE, s podnaslovom Literarno-poučni đački<br />
list, nakon prestanka Smilja i Travničkoga gjaka, počinje izlaziti<br />
908. i pojavljuje se povremeno do 9 3. godine, a izdavala ga je<br />
“Akademija sv. Ivana Zlatoustoga” u Travniku.<br />
28. MLADOST, s podnaslovom Srednjoškolski literarno-zabavni list,<br />
periodično je u Mostaru izdavala Organizacija srednjoškolske katoličke<br />
omladine “Radikal” od 908. do 9 0. i od 9 7. do 92 .<br />
godine.<br />
29. RUŽA, s podnaslovom List za zabavu i pouku, izdavala je mjesečno<br />
Organizacija katoličke bogoslovske mladeži u Mostaru od<br />
909. do 9 3. godine.<br />
30. VJESNIK, s podnaslovom Omladinski književni list, izdavalo je<br />
povremeno Akademsko katoličko društvo “Martić” u Sarajevu od<br />
9 0. do 9 3. godine.<br />
31. LUČ, s podnaslovom Poučno-religiozni list, izdavao je povremeno<br />
Zbor franjevačkih bogoslova “Jukić” u Sarajevu od školske godine<br />
9 0./ 9 . do 9 ./ 9 2.<br />
32. RAD, s podnaslovom Katolički gjački list, povremeno su izdavali<br />
katolički đaci u Banjoj Luci 9 4. godine.<br />
prosinca 2007.<br />
9
2. Časopis Balkan od nastanka do prestanka<br />
Tomo VuKšić<br />
2.1. Crkvene okolnosti nastanka časopisa<br />
Papa Leon XIII. ( 878.- 903.) objavio je 20. lipnja 894. apostolsko<br />
pismo Praeclara gratulationis kojim se obratio narodima svijeta i njihovim<br />
vođama. Među njima izričito je progovorio i slavenskim narodima<br />
pozivajući ih na sjedinjenje s Katoličkom crkvom. 9<br />
Primivši apostolsko pismo, sarajevski nadbiskup Josip Stadler dao ga<br />
je prevesti na hrvatski jezik i odmah tiskati u službenom vjesniku Sarajevske<br />
nadbiskupije Vrhbosni. 0 Dva mjeseca poslije, na sjednici Nadbiskupskoga<br />
ordinarijata 20. rujna, Stadler je zamolio kaptol, koji je bio<br />
vlasnik Vrhbosne, da mu daruje deset primjeraka broja Vrhbosne u kojemu<br />
je bilo tiskano apostolsko pismo Praeclara gratulationis kako bi<br />
sedam primjeraka mogao poslati pravoslavnoj metropolitanskoj kuriji<br />
u Sarajevo, a tri primjerka metropoliji u Tuzli čija su se sjedišta nalazila<br />
na području katoličke Sarajevske nadbiskupije. Dobivši deset primjeraka,<br />
Stadler ih je, kako je bio zamislio, 23. rujna stvarno poslao dvjema<br />
pravoslavnim metropolitanskim kurijama. Nadodao je i svoje popratno<br />
pismo dvojici pravoslavnih metropolita – Đorđu Nikolajeviću iz Sarajeva<br />
i Nikoli Mandiću iz Tuzle. 2<br />
Papa Leon XIII., pisao je Stadler u svome pismu, kako se približava<br />
kraju svoga života, sve se više sjeća vremena kada su istočna i zapadna<br />
Crkva u jedinstvu hvalile trojedinoga Boga. Prije negoli drugima, papa<br />
se obraća onoj Crkvi koja nam je najbliža ne samo po vjeri i raznim<br />
ustanovama nego i po krvi. Braća koja se razlikuju po drukčijem razumijevanju<br />
Kristove vjere morala bi biti prožeta njegovim Duhom. Ako<br />
9 Usp. Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, sv. XIV, Roma, 895., str. 202-203.<br />
0 Usp. “List apostolski Leona Pape XIII”, Vrhbosna 4( 894.), str. 209-2 5. Ovaj broj Vrhbosne<br />
nosi nadnevak od 5. srpnja 894.<br />
Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, br. 795/ 894.<br />
2 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, br. 729/ 894. – Stadlerovo pismo dvojici pravoslavnih<br />
metropolita kasnije je tiskano u Katoličkom listu 43( 894.), str. 357-358 s naslovom “S bosanske<br />
medje”. Vrhbosna međutim, vjerojatno zbog državne cenzure, nikada nije objavila<br />
ovo pismo iako ima pisaca koji su tvrdili da su ga vidjeli u njoj. Usp. Franjo Ham(m)erl,<br />
“Dr. Josip Stadler prvi nadbiskup vrhbosanski”, Spomenica vrhbosanska 1882-1932, Sarajevo,<br />
932., str. 4 .<br />
92 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
to budemo tražili, pisao je dalje, dobri će Otac učiniti da će se Crkve<br />
sjediniti po tom i u tom Duhu.<br />
U nastavku je Stadler izložio svoja načela koja bi trebala ravnati promicanje<br />
jedinstva Crkve. Njegovo prvo načelo glasilo je: sjediniti se po<br />
Duhu u molitvi. Drugo načelo: nadići nacionalnu pripadnost i nikako ju<br />
ne poistovjećivati s vjerom jer je Isus sve narode pozvao u svoju vjeru.<br />
Treće: da bi se promicalo jedinstvo, u Crkvi se mora razlikovati bitne<br />
stvari od onih koje to nisu. Ustvari, budući da je Krist ustanovio Crkvu<br />
za sve narode, normalno je da je svaki narod u Crkvu donio nešto od<br />
svoga: primjerice, i na Istoku i na Zapadu nastali su različiti liturgijski<br />
obredi. Četvrto: Stadler je pravoslavnim metropolitima predložio susret<br />
“naših i vaših” stručnjaka gdje bi se na temelju sadržaja Svetoga pisma<br />
i crkvenih otaca nastojalo doći do odgovora na pitanje kakvu je Crkvu<br />
Isus ustanovio te koji su prepoznatljivi znakovi Crkve. Ova vrsta susreta<br />
mogla bi, prema Stadlerovu mišljenju, najviše pomoći sjedinjenju Crkava.<br />
Stoga je molio pravoslavne metropolite da iskažu svoja mišljenja i da<br />
predlože način i mjesto susreta. Ako to učinimo, nastavljao je Stadler,<br />
imat ćemo mnogo neprijatelja, no ne treba se osvrtati na ono što ljudi<br />
govore. Treba slijediti volju Božju.<br />
Završavajući svoje pismo, govorio je kako se nada da će pravoslavnim<br />
metropolitima biti jasno zašto on nikada nije bio konfesionalno nezainteresiran<br />
iako je istodobno činio dobro svima, pa čak i samim pravoslavnim<br />
metropolitima. Još jednom pozivajući pravoslavce da se “sjedine s<br />
nami”, pisao je kako je spreman položiti i vlastiti život ako bi to pomoglo<br />
sjedinjenju Crkava. Na kraju je još jednom naglasio važnost molitve i<br />
znanstvenih rasprava, ali samo u ljubavi i bez vrijeđanja.<br />
Pravoslavni metropoliti međutim nikada nisu poslali nikakva odgovora.<br />
Iako su ignorirali Stadlerove prijedloge, ipak su se, prema vladinim<br />
tajnim informacijama, namjeravali sastati 3. studenoga 894. u Sarajevu<br />
da bi, vjerojatno, sastavili odgovor na Stadlerovo pismo kako bi se bolje<br />
informirali o apostolskom pismu Praeclara gratulationis i kako bi proučili<br />
mogućnost izjave o nespremnosti za sjedinjenje, barem ne u Bosni i<br />
Hercegovini. 3 No, usprkos takvim planovima, nema nikakvih podataka<br />
3 Usp. Arhiv BiH, ZMF BH Pr., br. 222/ 894.<br />
prosinca 2007.<br />
93
Tomo VuKšić<br />
koji bi potvrdili da su se metropoliti doista i sastali. Ni Istočnik nije nikada<br />
objavio bilo kakav odgovor, vjerojatno zato što ni Stadlerovo pismo<br />
nikada nije objavljeno u Vrhbosni.<br />
Iako nema dokaza, ipak je moguće da vladina cenzura nije dopustila<br />
tiskanje ni Stadlerova pisma ni mogući odgovor metropolita. Međutim,<br />
najvjerojatnije metropoliti nikada nisu ni sastavili nikakva odgovora.<br />
S druge strane, vladini su ljudi bili koliko iznenađeni toliko zabrinuti<br />
Stadlerovom inicijativom. U Beču su doznali za nju istom 27. listopada<br />
894. iz Neue Freie Presse koji ju je preuzeo iz zagrebačkoga Katoličkoga<br />
lista. Zato je ministar Kállay 29. listopada od vlade iz Sarajeva tražio da<br />
ga odmah izvijesti jer on ništa nije znao o ovoj Stadlerovoj akciji. 4<br />
Šaljući ministru Kállayu povjerljivo izvješće koje ima nadnevak samo<br />
listopad 894., civilni adlatus Kutschera pisao je da je Stadler, prema<br />
nekim novinama, pisao svoj trojici pravoslavnih metropolita u BiH što,<br />
kako se već vidjelo, ne proizlazi iz dokumentacije Nadbiskupskoga ordinarijata<br />
iz Sarajeva. 5<br />
Iz Kutscherina izvješća Kállayu također se doznaje da se sarajevski<br />
metropolit Nikolajević u danima kada je stiglo Stadlerovo pismo nalazio<br />
u kanonskom posjetu raznim župama izvan Sarajeva. U nenazočnosti<br />
metropolita njegov vikar arhimandrit Magarašević pokazao je Kutscheri<br />
Stadlerovo pismo. K tomu, još prije nego se Nikolajević vratio u Sarajevo<br />
isti je Magarašević predao original Stadlerova pisma vladinim ljudima koji<br />
su ga, pošto su ga kopirali, istoga dana ponovno vratili Magaraševiću. Na<br />
kraju svoga izvješća Kutschera je tražio instrukcije kako se treba ponašati<br />
pokrajinska vlada iz Sarajeva u ovom konkretnom slučaju.<br />
U svom odgovoru od 3. studenoga ministar Kállay iznosi mišljenje da<br />
je Stadlerov poziv pravoslavnim metropolitima bio potaknut odozgo, tj.<br />
inicijativama samoga pape. Ministar je smatrao da se radi o isključivo<br />
crkvenom pitanju te je pokrajinskoj vladi savjetovao da se ne miješa, a<br />
posebice da se ne stavlja na stranu jedne Crkve. A ako bi vlada mogla<br />
predusresti i usprotiviti se pojavi sličnih pokušaja, bilo bi to poželjno.<br />
No, ako bi pravoslavni metropoliti pitali vladu kako će se ponijeti, mo-<br />
4 Usp. Arhiv BiH, ZMF BH Pr., br. 200/ 894.; 206/ 894.; 2 0/ 894.<br />
5 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, br. 729/ 894.<br />
94 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
glo im se reći da je stvar svakoga pojedinog od njih hoće li odgovoriti na<br />
Stadlerovo pismo, prešutjeti ga ili ga poslati natrag Stadleru. 6<br />
Tražeći dodatne podatke o tomu kako se Magarašević mogao ponijeti<br />
na opisani način, Kállay je zahtijevao od vlade BiH da samom Magaraševiću<br />
prepusti da sa Stadlerovim pismom čini kako mu se čini pravo.<br />
Ustvari, ministru Kállayu nije bilo jasno kako je arhimandrit Magarašević<br />
tjednima mogao držati u sebe službeni dokument. Na kraju je Kállay<br />
nadodao da svaki dodir s pravoslavnim metropolitima u vezi s ovim slučajem<br />
mora biti samo usmen. Ta posljednja Kállayeva napomena najvjerojatniji<br />
je razlog zašto danas nema dovoljno dokumentacije o svemu<br />
ovomu.<br />
2.2. Stadler – papinski delegat za jedinstvo Crkava<br />
i osnivanje časopisa Balkan<br />
Poslavši pismo pravoslavnim metropolitima 23. rujna 894., Stadler<br />
je odmah izvijestio i papu Leona XIII. o onomu što je učinio, a papa<br />
mu je odgovorio već 2. listopada iste godine pismom Quae doctrinae. 7<br />
Već poznatim Stadlerovim zaslugama, pisao je papa, nadodalo se i lijepo<br />
pismo pravoslavnim metropolitima koje je pratilo hrvatski prijevod<br />
apostolskoga pisma Praeclara gratulationis. Hrabrio je zatim Stadlera<br />
da nastavi svoj rad na jedinstvu Crkava. Zato mu kao vlastitu zadaću<br />
(munus proprium) povjerava pomirenje Crkava u tim narodima (in istis<br />
gentibus). Prepuštao je međutim Stadleru biranje najboljih putova i, naravno,<br />
mogućnost obraćanja u Rim radi raznih savjeta. Pri završetku<br />
svoga pisma Leon XIII. preporučio je Stadleru također da napiše štogod<br />
o problematici koja dijeli dvije Crkve te da širi te spise – sve međutim<br />
neka bude obilježeno ljubavlju kao Stadlerovo pismo upućeno pravoslavnim<br />
metropolitima 8<br />
Sa svoje strane Stadler nije nimalo čekao s provođenjem papine želje.<br />
Prema nekim autorima, u Sarajevu je osnovao Odbor za sjedinjenje, 9 ali<br />
6 Usp. Arhiv BiH, ZMF BH Pr., br. 2 5/ 894.<br />
7 Usp. Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, vol XIV, Roma 895., str. 342-344.<br />
8 Usp. nav. mj.<br />
9 Usp. Ivan Marković, Slaveni i Pape, sv. I, Zagreb, 903., str. XXXV. Prema Markovićevu<br />
prosinca 2007.<br />
95
Tomo VuKšić<br />
postojanje takva odbora ne proizlazi ni iz jednoga dokumenta koji mi je<br />
na raspolaganju.<br />
Sigurno je međutim da je otada učestalo Stadlerovo dopisivanje s Nicolausom<br />
Nillesom, poznatim stručnjakom za istočne liturgije, koji je<br />
živio u Innsbrucku. Stadler je od Nillesa zapravo tražio savjete i suradnju.<br />
U svom dugom odgovoru Stadleru od 7. siječnja 895. 20 Nilles mu<br />
je predložio da novo izdanje njegova (Nillesova) Kalendarium manuale<br />
utriusque Ecclesiae orientalis et occidentalis, koji je upravo pripravljao,<br />
bude tiskano pod Stadlerovom zaštitom. Tako bi odmah bila ispunjena<br />
papina želja da Stadler objavi štogod o spornim crkvenim pitanjima (de<br />
dissidii capitibus). Stadler, ne mogavši poželjeti ljepšu priliku, nije mogao<br />
propustiti takvu ponudu za početak ostvarivanja papina naloga. Tako je<br />
sljedeće godine novo izdanje spomenutoga djela uistinu bilo tiskano “na<br />
poticaj apostolskoga komesara” (auspiciis commissarii apostolicis). Uvod<br />
u obama svescima ovoga djela napisao je Stadler osobno. 2 U njemu je naglasio<br />
kako se Crkve, prije nego se pomire, moraju dobro poznavati. Proučavanje<br />
se mora činiti izbjegavajući polemiku i mirno. Zato se uz njegovu<br />
želju i poticanje, pisao je, odlučilo ponovno tiskati ovo djelo čije je prvo<br />
izdanje naišlo na brojne simpatije također i među nekatolicima.<br />
U spomenutom pismu Stadleru, kao i u još jednom napisanom istoga<br />
dana, Nilles naziva Stadlera Commissarius Apostolicus, a područje<br />
koje mu je povjereno Commissariatus apostolicus, 22 ali nikako nije jasno<br />
zašto ih naziva tim imenima. Nilles naziv “apostolskoga komesara” upotrebljava<br />
i u naslovu uvoda u svoju knjigu koji je napisao Stadler iako<br />
je papa Leon XIII. pisao samo o Stadlerovu munus proprium. Usto, i<br />
sam će se Stadler nazvati tim imenom u spomenutom uvodu Nillesovoj<br />
pisanju članovi ovoga odbora bili su Andrija Jagatić, Antun Bonaventura Jeglič i Franjo Hammerl.<br />
Drugi pisci koji spominju ovaj odbor, ali ne i imena njegovih članova, jesu: Franjo<br />
Ham(m)erl, “Dr. Josip Stadler prvi nadbiskup vrhbosanski”, str. 42; Anto Paradžik, Dr. Josip<br />
Stadler prvi vrhbosanski nadbiskup, Sarajevo, 968., str. 79; Juraj Kolarić, “Ekumenska<br />
djelatnost nadbiskupa Stadlera”, u Petar Babić – Mato Zovkić (pr.), Katolička crkva u Bosni<br />
i Hercegovini u XIX i XX stoljeću, Sarajevo, 896., str. 52.<br />
20 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma).<br />
2 Usp. Nicolaus NILLES, Kalendarium manuale utriusque Ecclesiae orientalis et occidentalis,<br />
sv. I, Insbruck, 896. (Stadlerov uvod na str. VII-VIII), sv. II, Insbruck, 897. (Stadlerov uvod<br />
na str. VII-VIII).<br />
22 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma).<br />
96 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
knjizi, a područje koje mu je povjereno, iako ga papa nije pobliže odredio<br />
(in istis gentibus = u tim narodima), i on će nazvati Commissariatus<br />
apostolicus.<br />
Papino in istis gentibus, prema Nillesovu mišljenju, odnosilo se na<br />
sve istočne nekatoličke kršćane. A upravo zato što, objašnjavao je Nilles<br />
Stadleru u jednom pismu iz 895. godine, ne postoji neki drugi “apostolski<br />
komesar” osim Stadlera, svi spomenuti kršćani ulazili bi u područje<br />
apostolskoga komesarijata. 23 No, očito nezadovoljan takvim tumačenjima,<br />
Stadler je u svibnju 895. zatražio da sam papa razriješi ovu sumnju,<br />
ali tijekom sedam sljedećih mjeseci nije dobio odgovora. Da bi ga ubrzao,<br />
8. siječnja 896. pisao je vatikanskom državnom tajništvu. 24<br />
Istom . ožujka odgovorio mu je državni tajnik kardinal Rampolla 25<br />
priopćujući da je papa, povjerivši Stadleru kao zadaću promicanje jedinstva,<br />
mislio samo na područje Sarajevske nadbiskupije.<br />
2.3. Osnivanje časopisa Balkan<br />
Stadler, koji je vrlo ozbiljno shvatio i papin poziv da piše i širi ponešto<br />
de dissidii capitibus, ubrzo dolazi na pomisao osnivanja časopisa koji<br />
bi bio potpuno posvećen promicanju jedinstva Crkava. Njegov prijatelj<br />
Nilles nije bio baš oduševljen ovom inicijativom u prvom redu zato što<br />
mu nije bilo jasno kako financirati takav časopis koji će biti tiskan na<br />
jeziku koji zna malo ljudi. 26<br />
No, sljedećih mjeseci 895. godine Stadler je budući časopis nazvao<br />
Balkan i istodobno mu tražio glavnoga urednika. U tom su trenutku<br />
među katoličkim hrvatskim orijentalistima postojala dva ugledna<br />
teologa i pisca: Anton Franki ( 844.- 908.) 27 i Ivan Marković ( 839.-<br />
9 0.). 28 Franki je međutim zbog svoga političkog i nacionalnoga hr-<br />
23 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma).<br />
24 Usp. Arhiv Sacra Congregazione per gli Affari Ecclesiastici Straordinari, Austria-Ungheria,<br />
Pos. 728, fasc. 3 9, f. 34rv.<br />
25 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma).<br />
26 Usp. isto.<br />
27 Antun Franki je između ostaloga objavio: Dvie poslanice dvaju pravoslavnih episkopa u<br />
Dalmaciji, Zadar, 88 .; Slavenski apostoli Kiril i Metodije i istina pravoslavlja, Zadar, 882.<br />
28 Između ostaloga, Marković je napisao: Papino poglavarstvo u Crkvi za prvih osam vjekova,<br />
prosinca 2007.<br />
97
Tomo VuKšić<br />
vatskog usmjerenja pao u nemilost Khuena-Hédervárya koji ga je 89 .<br />
godine zbog toga maknuo sa službe sveučilišnoga profesora u Zagrebu.<br />
A kako je već na sami časopis Balkan vlada gledala kao na moguću<br />
opasnost, Stadler nije smio riskirati još i s Frankijem koji je u svojim<br />
spisima bio vrlo tolerantan prema pravoslavcima, a sada djelovao kao<br />
župnik u Istri.<br />
Zato se Stadler 895. godine obraća fra Ivanu Markoviću koji je, za<br />
razliku od Frankija, bio vrlo polemičan s pravoslavcima. Na Stadlerov<br />
prijedlog da se prihvati službe glavnoga urednika Balkana Marković<br />
je odgovorio 7. lipnja da ne može prihvatiti ponuđenu službu zato što<br />
Stadler traži da se u Balkanu piše pomirljivo. Marković je naime smatrao<br />
da se ne može pisati o razlikama, a uvijek izbjeći polemiku. K tomu,<br />
ni u jednom članku Balkana koji bi on uređivao Pravoslavna crkva ne<br />
bi smjela biti nazvana pravoslavna. Još manje bi se u njegovu Balkanu<br />
smjelo napisati da je Pravoslavna crkva sačuvala pravu vjeru. 29<br />
Tako se Stadler morao odreći i Markovića koji je ustvari, unatoč uvjetima<br />
koje je bio postavio, ipak očekivao da će baš njemu biti povjereno<br />
uredništvo Balkana. 30<br />
Tada se nadbiskup Stadler obratio Aleksandru Bresztyenszkom ( 843.-<br />
904.), 3 laiku, saborskom poslaniku u Zagrebu, bivšem profesoru i rektoru<br />
magnificusu Sveučilišta u Zagrebu. Naime, njega je 894. godine, kada<br />
je imao samo 50 godina, državna vlast otpustila sa Sveučilišta i umirovila<br />
zato što se te godine posebno istaknuo u organiziranju sjedinjenja hrvatske<br />
opozicije u borbi protiv Khuena-Hédervárya. Bresztyenskoga se često sjećaju<br />
i po tomu što je mnogo učinio da se susretnu Strossmayer i Starčević<br />
te da se, nakon mnogo vremena, na neki način pomire kako bi se hrvatska<br />
politička oporba mogla sjediniti u borbi protiv Khuena-Hédervárya.<br />
Zbog nedostatka dokumentacije ne zna se točno kada je Bresztyenszky<br />
prihvatio uredništvo Balkana. No, u Stadlerovu pismu kardinalu<br />
Zagreb, 883.; Cezarizam i bizantinstvo, sv. I-II, Zagreb, 89 .; O evkaristiji s osobitim naglaskom<br />
na epiklezu, Zagreb, 893.; Gli Slavi ed i Papi, Zagreb, 897. itd.<br />
29 Usp. Petar Berković, “Pitanje unije i franjevac I. Marković”, Nova revija, ( 927.), str. 45 s.<br />
30 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma).<br />
3 Usp. Juraj Kolarić, “Veliki pomiritelj”, Veritas, 2( 974.), str. 26 s.; “Ekumenski entuzijast”,<br />
Veritas, 3( 974.), str. 26 s.; “Svjedok vjere”, Veritas, 4( 974.), str. 26 s.<br />
98 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
Rampolli od 8. siječnja 896. piše da je Bresztyenszky ne samo već imenovan<br />
urednikom nego i da će prvi broj Balkana uskoro izići iz tiska. 32<br />
Taj podatak dopušta da se imenovanje urednika smjesti barem koji mjesec<br />
dana unatrag, tj. u ranu jesen 895.<br />
Biskup Strossmayer bio je vrlo zainteresiran za ovaj Stadlerov pothvat.<br />
Slagao se sa sarajevskim nadbiskupom i u tomu da Balkan mora<br />
biti pomirljiv, a ne polemičan. 33 Zato je novi časopis bio česta tema njihova<br />
dopisivanja tih godina.<br />
Prvi broj Balkana, koji je prema Stadlerovu pisanju imao “težak porod”,<br />
trebao se pojaviti krajem travnja 896., no do čitatelja je došao<br />
istom krajem svibnja te godine. 34 Međutim, Stadler se nadao da će već u<br />
ožujku u rukama imati prvi broj časopisa jer je 2. ožujka poslao okružnicu<br />
svim dekanima svoje nadbiskupije s molbom da upoznaju svećenike<br />
kako će se za nekoliko dana pojaviti časopis Balkan čija je svrha<br />
promicanje jedinstva Crkava. Istom okružnicom svim je župnicima dopustio<br />
da nabavljaju Balkan na trošak župne kase kako bi se, čitajući<br />
ga, u njima probudila ljubav prema jedinstvu Crkava. 35 Istoga je dana<br />
Stadler pisao i svojim sufraganima u Mostar i Banju Luku moleći ih da<br />
i oni pozovu svoje svećenike na isti način kao i Stadler tako da pomogne<br />
nastojanju oko sjedinjenja. No, “veliko djelo sjedinjenja” ponajprije<br />
mora biti praćeno molitvom vjernika. 36<br />
32 Usp. Arhiv Sacra Congregazione per gli Affari Ecclesiastici Straordinari, Austria-Ungheria,<br />
Pos. 728, fasc. 3 9, f. 34rv.<br />
33 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, kuverta: Stadler-Strossmayer.<br />
34 Usp. Arhiv Đakovačke biskupije, br. 554/ 896. – U svom pismu Strossmayeru Stadler je<br />
25. travnja 896. pisao ovako: “Naš Balkan ima, kako se vidi, težak porod. Primih jučer pismo,<br />
da će svakako još ovaj mjesec ugledati svjetlo.” – Franjo Hammerl, “Eine südslawische<br />
Unions-Zeitschrift“, Zeitschrift für katholische Theologie XX( 896.), str. 752; -r-, „‘Balkan‘,<br />
njegovo jedinstvo i bratska sloga“, Srpski Sion, VI( 896.),378-38 . Ovaj broj Srpskog Siona je<br />
od 2. lipnja 896.<br />
35 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, br. 2 4/ 896.<br />
36 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, br. 2 5/ 896. Nakon što ih je sve pozvao na molitvu,<br />
Stadler je ovako završio pismo svojim sufraganima: “Tomu pozivu Božjemu, a u najnovije<br />
vrieme i pozivu slavno vladajućeg pape Leona XIII. udovoljit ćemo dobrano i tim, ako<br />
budemo rado čitali i promicali ‘Balkan’ jer u njem će se u prijateljskoj i ljubežljivoj formi<br />
otkrivat bludnje, rješavat dvojbe, razjašnjavat prieke, bistrit pojmovi, odstranjivat mržnja i<br />
širit međusobna ljubav i tim utirat put do sjedinjenja u jednoj pravoj Kristovoj Crkvi.”<br />
prosinca 2007.<br />
99
Tomo VuKšić<br />
Tako je nastao časopis koji je u tome času bio jedinstvena pojava u<br />
katoličkom svijetu jer je nastao u vjerski složenoj sredini gdje je kršćanstvo<br />
na poseban način osjećalo teret podijeljenosti na katoličanstvo i<br />
pravoslavlje.<br />
2.4. Pogled na sadržaj Balkana<br />
Budući da ovdje nije moguće predočiti svih sedam godišta ovoga<br />
znanstveno-teološkoga časopisa, čini mi se korisnim ukratko opisati<br />
plan i sadržaj barem onoga broja Balkana kojim se časopis predstavio<br />
javnosti. Prvi broj ima 25 stranica. Glavni je urednik na prvim stranicama<br />
objavio programski tekst “Zadaća ‘Balkana’”. Zatim pokretač časopisa,<br />
nadbiskup Stadler, piše pismo Srbima pravoslavcima: protumačio im<br />
je svoje viđenje promicanja jedinstva i pozvao ih na suradnju u Balkanu.<br />
Slijedi potom Lectorov članak “Istočni obredi i Sveta Stolica”. Pišući o<br />
brizi Svete Stolice za istočne obrede, pod pseudonimom Lector krio se<br />
Andrija Jagatić ( 850.– 90 .) 37 koji je bio jedan od kanonika Saajevske<br />
nadbiskupije. Nakon toga jedan od najplodnijih i najstručnijih suradnika<br />
Balkana Antun Bonaventura Jeglič ( 850.- 837.), 38 sarajevski kanonik,<br />
Stadlerov pomoćni biskup, a kasnije biskup u Ljubljani, objavljuje<br />
tekst s naslovom “Leo papa XIII i Antim patrijarh carigradski”. U njemu<br />
donosi dio apostolskoga pisma Praeclara gratulationis Leona XIII. te<br />
cijelu okružnicu Antima VII. iz 895. koju Jeglič pobija točku po točku.<br />
Slijedi potom tekst s naslovom Putna crtica. Po mome mišljenju, autorstvo<br />
se može pripisati Vincenciju Palunku ( 842.- 92 .), najprije kanoniku<br />
dubrovačkom, zatim sarajevskom, pa od 904. godine pomoćnom<br />
biskupu u Splitu. 39 Naime, na isti su način napisani svi tekstovi koje je<br />
Palunko potpisao, a koji su objavljeni i kao knjiga. 40 Osim toga, članak je<br />
napisan narječjem tipičnim za područje Dubrovnika otkuda je Palunko<br />
37 Usp. Ivan Šarić, “Dr. Andrija Jagatić”, Vrhbosna, ( 90 .), str. 6 - 65. – Andrija Jagatić<br />
bio je svećenik Zagrebačke nadbiskupije, sarajevski kanonik i urednik Katoličkoga lista i<br />
Vrhbosne.<br />
38 Usp. Jože Jagodic, Nadškof Jeglič – majhen oris velikega življenja, Celovec, 952.<br />
39 Usp. “Posvećen biskup Vincencij Palunko”, Vrhbosna, 3( 904.), str. 225-227.<br />
40 Bratski razgovor o grčkom odijeljenju ili poziv na sjedinjenje, I, Zagreb, 897.; O prvenstvu sv.<br />
Petra, II, Zagreb, 908.<br />
00 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
bio podrijetlom. “Ustrojstvo Crkve Isusove u prva dva vijeka” naslov je<br />
sljedećega članka čiji je autor Jeglič. “Prijegled istočne Crkve u Austrougarskoj<br />
monarhiji” naslov je statističkoga članka koji obuhvaća samo<br />
nekoliko stranica, kao i tekst poslije njega: “Crkveni obredi i kršćanski<br />
običaji”. Slijedi zatim kratka “Autonomija srpsko-pravoslavne Crkve u<br />
Hrvatskoj i Ugarskoj” kojom završava sadržaj prvoga broja časopisa.<br />
Vrhunac Stadlerova nastojanja oko jedinstva Crkava svakako je dostignut<br />
osnivanjem časopisa Balkan koji je bio posvećen isključivo “jedinstvu<br />
i bratskoj slogi”, kako je kazivao njegov podnaslov. Balkan je<br />
na početku bio tiskan usporedo na latinici i ćirilici. Urednik, suradnici<br />
kao i sam Stadler žarko su priželjkivali suradnju i pravoslavnih autora.<br />
No, iako svi pisci koji su se dosada doticali ove problematike tvrde suprotno,<br />
4 ipak je istina da ni jedan pravoslavni autor nije surađivao u<br />
Balkanu. Ustvari, drugi su pisci dovedeni u zabludu člankom objavljenim<br />
u Balkanu 899. godine te srpsko-pravoslavnim imenom i prezimenom<br />
potpisanoga pisca igumana Teofila Stevanovića 42 koji je u trenutku<br />
objavljivanja toga teksta bio katolik jer je upravo tada na neko vrijeme<br />
bio prešao iz pravoslavlja 43 u Katoličku crkvu.<br />
Usprkos svim problemima koji su nastali oko Balkana te usprkos činjenici<br />
da je časopis relativno brzo prestao izlaziti ( 902.), ipak je istina<br />
da je Balkan predstavljao vrlo znakovitu pojavu uopće u cijeloj kršćanskoj<br />
periodici onoga vremena. A kako je bio tiskan u viševjerskom okruženju<br />
kojemu se i obraćao, časopis je predstavljao jedinstvenu pojavu u<br />
svjetskoj periodici toga doba. Na njegovim stranicama ne može se naći<br />
ni jedan članak koji sadržajno nije povezan s međusobnim odnosima<br />
Katoličke i Pravoslavne crkve. Balkan je nastojao izbjeći svaku polemiku<br />
sjećajući se s velikom gorčinom nepotrebnih rasprava kroz prošlost.<br />
Sam je Stadler već u prvom broju Balkana u svom poznatom pismu Srbima<br />
napisao kako “odustati treba već jednoć od toga, da članovi jedne<br />
4 Usp. F. Ham(merl), “Dr. Josip Stadler…”, str. 43; A. Paradžik, Dr. Josip Stadler…, str. 80; J.<br />
Kolarić, “Ekumenaka djelatnost…”, str. 52. Ovaj posljednji pisac izričito tvrdi da je Teofilo<br />
Stevanović, jedan od suradnika Balkana, bio pravoslavac.<br />
42 Usp. Teofil Stevanović, “Blagovjest”, Balkan, 4( 899.), str. 3-37.<br />
43 Međutim, Teofil Stefanović je u Pravoslavnoj crkvi bio poznat i kao pisac. Usp. “Velikoposne<br />
i vaskršnje svečanosti u Jerusalimu”, Istočnik, 2( 895.), str. 73-75; 3( 895.), str. 05- 07;<br />
4( 895.), str. 39- 42; 5( 895.), str. 92- 95; 6( 895.), str. 2 7-220.<br />
prosinca 2007.<br />
0
Tomo VuKšić<br />
crkve upravo traže i pronagju, što da drugoj crkvi predbace, pa se valja<br />
dati na istraživanje svih onih točaka, što nas mogu zbližiti, sjediniti i<br />
svakoj oporbi kraj učiniti”. 44<br />
U sedam godina njegova postojanja ( 896.- 902.) bilo je tiskano 9<br />
brojeva s više od 2000 stranica teksta. Obrađivana problematika vrlo je<br />
široka, a teološka je tematika najčešća. Osim teologije, brojne su i povijesne<br />
teme iz međusobnih odnosa dviju Crkava za vrijeme prvoga tisućljeća<br />
kršćanske povijesti. Usto, studiralo se liturgiju i obrede, razmišljalo<br />
se o jedinstvu Crkava, o sredstvima za postizanje jedinstva, raspravljalo<br />
se o društvenim i političkim razlozima podjele Crkve te o kalendaru<br />
dviju Crkava. Kroz cijelo vrijeme utemeljitelj i urednik ovoga časopisa<br />
inzistirali su da se međucrkvena problematika komentira u duhu ljubavi<br />
i pomirenja. 45 Taj će duh Balkan sačuvati sve dok bude tiskan.<br />
2.5. Stajališta franjevaca i isusovaca<br />
Uz jedan jedini samostan trapista u blizini Banje Luke, franjevci i isusovci<br />
bili su jedini redovnici u BiH cijelo vrijeme austrijsko-mađarske<br />
uprave. Bosanskohercegovački su franjevci s jedne strane baš u doba<br />
nastanka Balkana imali svojih unutarnjih problema vezanih uz pokret i<br />
postupak obnove reda koji su bili u tijeku, a s druge razilazili su se s nadbiskupom<br />
Stadlerom i Svetom Stolicom oko pitanja preustroja pastoralnoga<br />
rada u BiH. Sve ih je to naravno odvodilo od suradnje u Balkanu.<br />
Međutim, glavni razlog izostanka suradnje najvjerojatnije se nalazi u činjenici<br />
da franjevci u BiH tada nisu imali članova kvalificiranih u materiji<br />
međucrkvenih odnosa. Naime, u Bosni su franjevci od 887. godine<br />
tiskali Glasnik, a u Hercegovini od 900. Kršćansku obitelj uz koje su se,<br />
naravno, osjećali povezaniji nego i uz jedan drugi časopis.<br />
No, ni u Glasniku jugoslavenskih franjevaca nema mnogo građe koja<br />
bi nas ovdje mogla zanimati. Ipak, godine 895. bosanski franjevac Kosta<br />
Bralić ( 863.- 90 .) u toj je reviji u 3 nastavaka objavio tekst o teološkim<br />
44 Josip Stadler, “Josif, nadbiskup vrhbosanski i Apostolski komisar, Srbima: braći od nas<br />
vjerom rastavljenoj bratski pozdrav!”, Balkan, ( 896.), str. .<br />
45 Usp. Dr. Bonaventura, “Leo papa XIII i Antim patrijarh carigradski”, Balkan, ( 896.),<br />
str. 34.<br />
02 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
pretpostavkama sjedinjenja Crkava koji je godinu dana poslije tiskan i<br />
u obliku knjige. 46 Godine 896. u hrvatskom prijevodu djelomično je tiskana<br />
enciklika pape Leona XIII. Satis cognitum o sjedinjenju Crkava. 47<br />
Godine 897. Glasnik je pisao o vjerskom stanju u Rusiji u perspektivi<br />
sjedinjenja. 48 I to bi bilo sve. Ovdje još treba istaknuti da je franjevački<br />
Glasnik 896. godine svojim čitateljima preporučio Balkan kao važan i<br />
uzvišen pokušaj. 49<br />
Ipak, jedan je franjevac više puta surađivao s Balkanom: bio je to fra<br />
Vicko Tomašić iz Zadra. 50<br />
Za razliku od franjevaca, neki su isusovci surađivali u Balkanu. Međutim,<br />
ni oni nisu bili brojni. Tako je primjerice N. Nilles 8. lipnja 896.<br />
iz Innsbrucka pisao u Sarajevo Franji Hammerlu, jednom drugom isusovcu,<br />
da za njihov časopis iz Innsbrucka napiše prikaz prvoga broja<br />
Balkana kako bi se čitatelji u Njemačkoj i Americi upoznali s novom<br />
revijom. 5 Hammerl, koji je bio rektor i profesor Visoke teološke škole<br />
u Sarajevu, to je doista i napravio, a poslije je i u Balkanu objavio jedan<br />
članak. 52 Osim Hammerla koji bi bio član i sarajevskoga Odbora za sjedinjenje,<br />
samo su još dva isusovca – Ilija Gavrić i Maksimilijan Hormann<br />
– pisali za Balkan. 53 Sve u svemu, nije bila česta ni suradnja isusovaca.<br />
Rijetka suradnja isusovaca koji su u svim Stadlerovim pothvatima bili<br />
njegova “desna ruka” dade se objasniti velikim poslovima koje su morali<br />
obavljati ustrojavajući dva nova sjemeništa Vrhbosanske metropolije<br />
46 Usp. Stjepan Kosta Bralić, Skromni nazori o sjedinjenju crkava rimo-katoličke i grčkoiztočne,<br />
Sarajevo, 896.<br />
47 Usp. “Okružnica sv. Otca pape Leona XIII o jedinstvu crkava”, Franjevački glasnik, 8( 896.),<br />
str. 28 -287.<br />
48 Usp. Cherubin Šegvić, “Vjerski položaj u Rusiji prama ideji ujedinjenja crkava”, Franjevački<br />
glasnik, 3( 896.), str. 93- 95; 4( 896.), str. 209-2 .<br />
49 Usp. “Književnost”, Franjevački glasnik, 3( 896.), str. 208. Ovaj broj nosi nadnevak od .<br />
srpnja 896.<br />
50 Usp. Balkan, ( 898.), str. 52-72; 3( 899.), str. 28-63; 2( 900.), str. 48-85; ( 90 .), str. 24-49;<br />
2( 90 .), str. 5-23.<br />
5 Usp. Arhiv Sarajevske nadbiskupije, Prezidijal, kuverta: Unija (Nillesova pisma).<br />
52 F. Hammerl, “Eine südslawische Unions-Zeitschrift“, str. 75 -753; Hamerl – Njaradi,<br />
“Dvie tri o liturgičkim knjigama istočne crkve”, Balkan, ( 902.), str. 50-54.<br />
53 Usp. Ilija Gavrić, “O stanju duša pravednih prije sudnjeg dana”, Balkan, 3( 899.), str. 3-<br />
27; Maksimilijan Hormann, “Naš zajednički neprijatelj i naše zajedničko oružje”, Balkan,<br />
( 902.), str. 39-49.<br />
prosinca 2007.<br />
03
Tomo VuKšić<br />
(malo sjemenište s gimnazijom u Travniku i bogosloviju s visokim filozofsko-teološkim<br />
studijem u Sarajevu) i nedostatkom kvalificiranoga<br />
kadra na području međucrkvene problematike. No, kako je već rečeno,<br />
nisu stajali potpuno po strani ni kada se radilo o pothvatu Balkan.<br />
Iako je Balkan često ostajao bez suradnika koji su bivali imenovani<br />
biskupima (Jeglič u Ljubljanu, Palunko u Split) te premještani iz BiH<br />
(Jagatić u Zagreb), što je zapravo bio jedan od glavnih razloga prestanka<br />
izlaženja časopisa, Balkan je posvuda u katoličkim krugovima bio primljen<br />
s velikim simpatijama koje su ga pratile sve dok je bio tiskan. 54<br />
2.6. Reakcije pravoslavaca<br />
Nakon objave enciklike Grande munus pape Leona XIII., biskup<br />
Strossmayer svoju je korizmenu poslanicu za 88 . godine posvetio<br />
svetoj braći Ćirilu i Metodiju i jedinstvu Crkava. 55 Iste je godine organizirao<br />
i hodočašće hrvatskih katolika u Rim. No, na dva spomenuta<br />
teksta – papinu encikliku i Strossmayerovu poslanicu – već o Uskrsu<br />
88 . godine reagirao je okružnicom kotorski pravoslavni biskup Gerasim<br />
Petranović ( 874.- 906.). Prije Duhova iste godine pojavile su se<br />
još dvije okružnice pravoslavnih biskupa. Bile su uistinu pune uvreda<br />
na račun Leona XIII. i Strossmayera. Jednu je napisao zadarski pravoslavni<br />
biskup Stefan Knežević ( 853.- 890.), a drugu biskup Gornjih<br />
Karlovaca (ne poistovjetiti sa Srijemskim Karlovcima!) Teofan Živković<br />
( 874.- 890.). 56<br />
Dvojici dalmatinskih pravoslavnih biskupa, Gerasimu i Stefanu,<br />
ubrzo je odgovorio Antun Franki objavivši čak knjigu u kojoj je pomirljivo<br />
dokazivao neutemeljenost optužaba dvojice spomenutih bisku-<br />
54 Usp. npr. Katolički list 22( 896.),str. 70- 72; Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, 0( 896.),<br />
str. 02; Vrhbosna, 2( 896.), str. 90- 92.<br />
55 Usp. Josip Juraj Strossmayer, “Okružnica”, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, 4( 88 .),<br />
str. 25-53.<br />
56 Usp. “Duovska besjeda episkopa gornjo-karlovačkog Teofana Živkovića”, Katolički list,<br />
3 ( 88 .), str. 244 s.; 32( 88 .), str. 25 -253; “Okružnica zadarskoga episkopa grčko-iztočne<br />
crkve”, Katolički list, 37( 88 .), str. 294-295; 38( 88 .), str. 30 -303; “Okružnica kotorskoga<br />
episkopa grčko-iztočne crkve”, Katolički list, 39( 88 .), str. 309 s.<br />
04 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
pa. 57 No, već prije Frankija na dvije pravoslavne okružnice svojom je<br />
okružnicom odgovorio katolički nadbiskup Zadra Petar Dujam Maupas<br />
( 862.- 89 .). 58 Tada je u polemiku ušao i arhimandrit Nikodim Milaš,<br />
budući pravoslavni biskup u Zadru ( 890.- 9 0.) objavivši cijelu knjigu. 59<br />
Izravno optužen, još se jednom javio Strossmayer velikom korizmenom<br />
okružnicom za 882. godinu. 60 Ljut na sve katoličke sudionike ove pelemike<br />
zato što su previše popustljivi, fra Ivan Marković počinje pisati<br />
i objavljivati krenuvši s odgovorima Milašu. Polemika između Milaša i<br />
Markovića potrajala je potom godinama jer su obojica pisali mnogo, a<br />
bili vrlo žestoke naravi. 6<br />
Nema nikakve sumnje da je ova polemika između pravoslavnih i katoličkih<br />
teologa, koja je potrajala petnaestak godina, uvjetovala jednoznačne<br />
reakcije pravoslavaca na pojavu Balkana: odbijali su svaki dodir<br />
s ljudima iz časopisa i s “apostolskim komesarom”.<br />
Odmah poslije pojave prvoga broja Balkana sarajevski je pravoslavni<br />
Istočnik priopćio kako pravoslavci BiH žele da ih se ostavi na miru<br />
jer se ne osjećaju spremni za duboku teološku raspravu niti su spremni<br />
na sjedinjenje. 62 Sljedeći brojevi Istočnika prenijeli su dva pravoslavna<br />
odgovora na prvi broj Balkana: jedan je preuzet iz Glasnika Zadarske<br />
biskupije, a drugu iz Srpskoga Siona, vjesnika metropolije iz Srijemskih<br />
Karlovaca. 63 Autor članka iz Glasnika, najvjerojatnije Nikodim Milaš,<br />
objašnjavao je kako su pravoslavci spremni na sjedinjenje svih kršćana,<br />
ali samo u Pravoslavnoj crkvi, dok sjedinjenje s Katoličkom crkvom pra-<br />
57 Usp. A. Franki, Dvie poslanice dvaju…<br />
58 Usp. “Okružnica zadarskoga nadbiskupa”, Katolički list, 32( 88 .), str. 3 5-3 9.<br />
59 Usp. Nikodim Milaš, Slavenski apostoli Kiril i Metodije i istina pravoslavlja, Zadar, 88 .<br />
Ova je knjiga kasnije bila prevedena na talijanski jezik s naslovom Gli apostoli slavi Cirillo e<br />
Metodio e la veritŕ dell’ortodossia, Trieste, 886.<br />
60 Usp. J. J. Strossmayer, “Okružnica”, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, 3( 882.), str.<br />
7-58.<br />
6 Usp. npr. N. Milaš, Propaganda, njezin postanak i današnja uredba, Beograd, 889.; Pravoslavna<br />
Dalmacija, Novi Sad, 90 .; Ivan Marković, Lav Veliki i Grgur Veliki o prvenstvu<br />
svoje stolice, Zadar, 883.; Papino poglavarstvo…; Cezarizam i…; O Evkaristiji…; Gli Slavi ed<br />
i Papi… – Polemikom ove dvojice poznatih osoba bavio se Dušan Moro u svojoj doktorskoj<br />
disertaciji Il “Munus” del vescovo di Roma nel confronto ecumenico-dottrinale di I. Markovic<br />
e N. Milas, Roma, 986.<br />
62 Usp. “Balkan, jedinstvu i bratskoj slozi”, Istočnik, 5( 896.), str. 7 s.<br />
63 Usp. “Odgovori rimokatoličkom ‘Balkanu’”, Istočnik, 7-8( 896.), str. 258-263.<br />
prosinca 2007.<br />
05
Tomo VuKšić<br />
voslavcima uopće nije potrebno. Takvo sjedinjenje ne bi bilo ni zakonito<br />
jer se Katolička crkva udaljila od prave vjere. Takvo sjedinjenje, osim<br />
toga, ne bi bilo ni bratsko jer ne bi bilo nadahnuto kršćanskim duhom<br />
nego glađu za vlašću.<br />
Članak koji je preuzet iz Srpskoga Siona 64 definirao je Balkan glasnikom<br />
rimskoga “papstva”, diktatom rimske propagande i novim sredstvom<br />
stare borbe Rima. No, usprkos tomu, autor ne skriva iznenađenje<br />
što u Balkanu nije našao izraza kao što su “heretik” ili “šizmatik” kojima<br />
se nekada označavalo i pravoslavce.<br />
Jednostavno rečeno, Balkan je za Srpski Sion bio obično sredstvo<br />
unijatizma koji nije ništa drugo nego trgovina s Kristovom Crkvom i<br />
njegovim naukom jer pred očima gospode oko Balkana nije bio Krist<br />
nego rimski papa. Zato se s takvom “braćom” ne smije imati dodira jer<br />
su duhovni robovi papinskoga apsolutizma. Balkan zbog toga, prema<br />
istom članku, nije glasnik kršćanske ljubavi i bratske sloge nego sijač<br />
nesloge i nemira.<br />
S druge strane, iako Balkanovi tekstovi nisu pisani u duhu današnjega<br />
ekumenskog pokreta, ipak je velik dio njegovih zamisli uistinu bio<br />
ekumenski. Tako se na stranicama ove revije doista ne može naći riječ<br />
“šizmatik” koji bi se izravno odnosio na pravoslavce. Umjesto toga pojma<br />
upotrebljavani su izrazi “rastavljena braća” i “sestrinske Crkve”, što<br />
nikako nije bila samo igra riječi jer se smatralo da se tadašnji pravoslavci<br />
nalaze in bona fide. 65 Upravo je zato, tražeći putove prema sjedinjenju,<br />
Balkan predlagao molitvu, susrete i dijalog, nastojanje da se uklone sve<br />
umjetne ili mislene zaprjeke sjedinjenju te da se otvoreno i s velikim<br />
uzajamnim poštivanjem raspravlja o bitnim problemima.<br />
Na taj, za ono doba stvarno ponizan, stav Balkana najgore je reagirao<br />
zagrebački Srbobran u kojemu je neki Siniša 896. godine u nastavcima<br />
tiskao svoj “Odgovor rimskoj propagandi...” koji se malo poslije<br />
pojavio i u obliku knjige. Iz njega kao ilustraciju preuzimamo sljedeći<br />
odlomak:<br />
64 Usp. -r-, “’Balkan’, njegovo jedinstvo i bratska sloga”, Srpski Sion, 23( 896.), str. 378-38 .<br />
65 Usp. Vicko Palunko, “Bratski razgovor o Grčkom odijeljenju ili Poziv na sjedinjenje”, Balkan,<br />
( 899.), str. 6.<br />
06 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
Ovdje mi pade na um priča o jednom veziru, koji je iz Stambula došao<br />
u Bosnu, pa počem je oglasio tvrdu volju sultanovu, da će raja pod<br />
njim uživati jednaka prava s Turcima, pa poslje nekojeg vremena sakupio<br />
kmetove i knezove u Travnik, pa ih zapitao: ‘E rajo, de biva kažite po<br />
duši, koji vam je vezir do sad bio najbolji?’ - Sve umuče a vezir će opet:<br />
‘De nemojte mrdati, nego govorite slobodno, ja vam sile učiniti neću.’<br />
Nato će nekakav starodrevni kmet: ‘Čestiti veziru, kad ćeš da ti po duši<br />
rečemo, znaj! najbolji je po nas bio onaj koji je iz Stambula k nama pošao,<br />
a uzgred vrat slomio, te do nas nije došao.’ -<br />
Uprav takav odgovor zaslužuje papin komisar: tornjaj se ti sa tvojima<br />
dušolovcima od nas, jer od kada se vi među nas naseliste, naselilo se i sve<br />
zlo među nama. 66<br />
Kao što nije odgovarao na optužbe pravoslavaca iz BiH i Hrvatske,<br />
Balkan nije odgovarao ni na optužbe iz Srbije i Vojvodine koje su nastajale<br />
uglavnom pod patronatom beogradskoga metropolita Mihaila.<br />
Prema njegovu mišljenju, upravo je Katolička crkva u BiH bila najveći<br />
neprijatelj pravoslavlja. To zato što taj neprijatelj navodno propovijeda<br />
samo “papstvo” služeći se “jezuitskim” novcem i unijatizmom. K tomu,<br />
hrvatstvo bi bilo magarac na kojemu je jašio katolicizam kroz najljepšu<br />
srpsku zemlju – Bosnu i Hercegovinu. 67<br />
Ipak, najjači pravoslavni udarac pothvatu Balkan zadao je sarajevski<br />
pravoslavni metropolit Nikola Mandić 23. siječnja 898. Toga je dana<br />
odaslao okružnicu svećenstvu svoje biskupije kojom svećenicima i vjernicima<br />
zabranjuje svaki dodir s časopisom nazvavši ga sredstvom katoličke<br />
propagande. Štoviše, inzistirao je da svi primjerci Balkana budu<br />
poslani natrag izdavaču u Zagreb ili da budu uništeni pred narodom. 68<br />
Postojala je još jedna činjenica koja je bitno utjecala na zauzimanje<br />
ovakva stava pravoslavaca prema Balkanu. Bila je to poznata borba bo-<br />
66 Siniša, Odgovor rimskoj propagandi na njen “Balkan jedinstvu i bratskoj slozi, izdao uz sudjelovanje<br />
mnogih prijatelja sjedinjenja crkava dr. Aleksandar Brešćenski, Sveska I.”, Zagreb,<br />
896., str. 9 s. – Iza pseudonima Siniša, prema nekim istraživanjima, krio se “pukovnik u<br />
penziji Simeon Bogdanović”. Usp. Mato Artuković, Ideologija srpsko-hrvatskih odnosa.<br />
(Srbobran 1884-1902), Zagreb, 99 ., str. 29.<br />
67 Usp. P. M. Tomić, Pravoslavlje u Bosni i Hercegovini, drugo izdanje, München, 954., str.<br />
5-55.<br />
68 Usp. Nikola Mandić, “Okružnica prečasnom srpsko-pravoslavnom sveštenstvu Dabro-bosanske<br />
eparhije”, Istočnik, 3( 898.), str. 39 s.<br />
prosinca 2007.<br />
07
Tomo VuKšić<br />
sanskohercegovačkih pravoslavaca za crkveno-školsku autonomiju koja<br />
je vođena od 896. do 905. godine. U temelju to je ipak bila političkocrkvena<br />
borba srpskoga građanstva iz BiH protiv austrijsko-mađarske<br />
nazočnosti u tim krajevima, a nju je hranila ideja o političkom sjedinjenju<br />
svih Srba u jednu državu. Budući da je u to vrijeme u BiH bilo<br />
zabranjeno svako izravno političko djelovanje, kao izgovor Srbima, koje<br />
su predvodili G. Jeftanović, V. Šola i K. Kujundžić, izvrsno je poslužilo<br />
dokazivanje nezakonitosti ugovora između patrijarha iz Carigrada i<br />
cara iz Beča iz 880. godine. Tim je ugovorom ustvari nepravoslavnom<br />
poglavaru bilo dopušteno imenovati pravoslavne hijerarhe u BiH iz čega<br />
su kao posljedice proizlazila razna miješanja države u crkvene i vjerskoškolske<br />
poslove Srba. U funkciji te borbe austrijsko-mađarska je vlast<br />
optuživana za sve, također i za tajno programirani unijatizam. Nije nedostajalo<br />
optužaba ni na račun Katoličke crkve da podržava takva državna<br />
nastojanja.<br />
Uz vođe ovoga autonomističkog pokreta svrstali su se i brojni pravoslavni<br />
svećenici iz BiH. Pravoslavni metropoliti, sada svi srpske narodnosti,<br />
u toj su borbi ponajprije vidjeli opasnost laicizacije Crkve pa<br />
su zato bili rezervirani prema vjerskim autonomističkim programima.<br />
S druge strane, dobro su pazili da se i njih ne optuži za unionistička<br />
nastojanja.<br />
Borba za crkveno-školsku autonomiju završava 905. godine kompromisnim<br />
rješenjem: ugovor iz 880. godine nije bio dokinut, ali su<br />
pravoslavci dobili doista široku samostalnost u crkvenoj upravi i školstvu.<br />
69 No, politička borba Srba iz BiH nije završila 905. godine nego<br />
se nastavila i dalje. Pojačana je osobito nakon političke aneksije BiH<br />
( 908.). Degenerirajući u terorizam, kulminirala je ubojstvom Franza<br />
Ferdinanda u famoznom sarajevskom atentatu 9 4. godine.<br />
Usprkos svemu, bilo je i pravoslavnih Srba koji nisu posvuda vidjeli<br />
rimsku opasnost. Npr. Čedo Mijatović, srpski kraljevski poslanik u Londonu,<br />
na zamolbu urednika Istočnika da surađuje u ovom glasilu godine<br />
898. objavio je članak u kojemu je zanijekao postojanje bilo kakve<br />
69 Usp. Božo Madžar, Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu,<br />
Sarajevo, 982.<br />
08 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
izravne katoličke propagande u BiH. Prema njegovu mišljenju, Katolička<br />
crkva odlazi među narod, zanima se za svakoga pojedinca, organizira<br />
dobrotvorstvo za bolesne i siromašne, organizira poučavanje, što<br />
Pravoslavna crkva naprotiv ne čini. Zato je prirodno da takvo djelovanje<br />
neizravno pomaže širenje katolicizma. Stoga, umjesto da nepravedno<br />
optužuje katolike, Pravoslavna bi crkva morala dokazati kako i ona voli<br />
i Boga i čovjeka koji trpi. 70<br />
Zaključak<br />
Kao dio nove kvalitete društvenoga i kulturnoga života u BiH, nakon<br />
878. godine došlo je do nagloga porasta periodičnih izdanja i tiskarstva<br />
uopće. Budući da je o tome već na više strana pisano te nema potrebe<br />
ponavljati, ovdje se zadržavam samo na Balkanu koji kao pojavu u prvom<br />
redu treba smjestiti u okvir teološkoga razmišljanja u Katoličkoj crkvi<br />
i teologiji koje se zove “ćirilo-metodijanska ideja”. Iako je taj teološki<br />
pravac, i časopis 7 i ideja 72 , u teološkim krugovima već proučavan, ipak<br />
je znanstvenim krugovima izvan Crkve posebice časopis Balkan ostao<br />
skoro nepoznat te je potrebno predstaviti ga široj javnosti.<br />
O razlozima njegova nastanka i prestanka već je naširoko raspravljeno.<br />
No, ovdje treba dodati još sljedeće: naišavši na gotovo opće odbijanje<br />
pravoslavaca, a osobito poslije poznatoga srpskog poziva iz Beograda<br />
902. godine na opću borbu protiv Hrvata “do istrage naše ili vaše”,<br />
koji je odmah pretiskao zagrebački Srbobran, 73 što je u Zagrebu izazvalo<br />
70 Usp. “Pismo Čede Mijatovića”, Istočnik, 3( 898.), str. 203.<br />
7 Usp. knjige i članke autora ovoga teksta o časopisu Balkan i međuvjerskim odnosima u BiH<br />
na prijelazu iz 9. u 20. stoljeće: Tomo Vukšić, I rapporti tra i cattolici e gli ortodossi nella<br />
Bosnia ed Erzegovina dal 1878 al 1903. Uno studio storico-teologico, Rim, 99 .; Međusobni<br />
odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.). Povijesno-teološki prikaz,<br />
Mostar, 994.; “Josip Stadler – ‘jedinstvu i bratskoj slogi’”, Crkva u svijetu 4( 992.), str. 223 s.;<br />
“Josip Stadler: all’unione e alla concordia fraterna”, u Ratko Perić (prir.), Homo imago et<br />
amicus Dei. Miscellanea in honorem Ionanis Golub, Rim, 99 ., str. 473-484; “Nadbiskup Josip<br />
Stadler ( 88 .- 9 8.) i Srbi”, Crkva u svijetu ( 999.), str. 35-60 (isto u Pavo Jurišić /prir./,<br />
Josip Stadler. Život i djelo, Sarajevo, 999., str. 35 -372); J. Kolarić, “Ekumenska djelatnost<br />
nadbiskupa Stadlera”.<br />
72 Geert van Dartel, Ćirilo-metodska ideja i svetosavlje, Zagreb, 984.<br />
73 Usp. Mato Artuković, Ideologija srpsko-hrvatskih sporova (Srbobran 1884-1902), Zagreb,<br />
99 .<br />
prosinca 2007.<br />
09
Tomo VuKšić<br />
burne demonstracije, Balkan više nije imao mnogo razloga za postojanje.<br />
Budući da je već s mukom nalazio suradnike, a da bi se izbjeglo<br />
još veće probleme, časopis je prestao izlaziti upravo te godine iako je<br />
to zapravo bilo protiv želje urednika Bresztyenszkoga kao i nadbiskupa<br />
Stadlera.<br />
Neobično je ipak za ono vrijeme da Balkanovi suradnici nikada nisu<br />
odgovarali na provokacije. Naprotiv, povremeno su pisali takve ekumenske<br />
testove koji čitatelja tjeraju na čuđenje da su nastali prije više<br />
od stotinu godina.<br />
Izvori i literatura<br />
- Arhiv BiH<br />
- Arhiv Đakovačke biskupije<br />
- Arhiv Sacra Congregazione per gli Affari Ecclesiastici Straordinari<br />
- Arhiv Sarajevske nadbiskupije<br />
- Svi brojevi Balkana<br />
- Katolički list, Vrhbosna, Nova et vetera, Istočnik, Srpski Sion – brojevi<br />
iz vremena izlaženja Balkana<br />
- Artuković, Mato, Ideologija srpsko-hrvatskih odnosa (Srbobran<br />
1884-1902), Zagreb, 99 .<br />
- Berković, Petar, “Pitanje unije i franjevac I. Marković”, Nova revija,<br />
( 927.), str. 45-46.<br />
- Bralić, Stjepan Kosta, Skromni nazori o sjedinjenju crkava rimokatoličke<br />
i grčko-iztočne, Sarajevo, 896.<br />
- Die Ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und der Herzegowina<br />
vom 10. Oktober 1910, Sarajevo, 9 2.<br />
- Ham(m)erl, Franjo, “Dr. Josip Stadler prvi nadbiskup vrhbosanski”,<br />
Spomenica vrhbosanska 1882-1932, Sarajevo, 932.<br />
- Hammerl, Franjo, “Eine südslawische Unions-Zeitschrift“, Zeitschrift<br />
für katholische Theologie, XX( 896.), str. 752.<br />
0 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
- Jagodic, Jože, Nadškof Jeglič – majhen oris velikega življenja, Celovec,<br />
952.<br />
- Kolarić, Juraj, “Ekumenska djelatnost nadbiskupa Stadlera”, u<br />
Petar Babić – Mato Zovkić (pr.), Katolička crkva u Bosni i Hercegovini<br />
u XIX i XX stoljeću, Sarajevo, 896.<br />
- Kruševac, Todor, Bosansko-hercegovački listovi u XIX veku, Sarajevo,<br />
978.<br />
- Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, sv. XIV, Roma, 895.<br />
- Madžar, Božo, Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu<br />
samoupravu, Sarajevo, 982.<br />
- Marković, Ivan, Lav Veliki i Grgur Veliki o prvenstvu svoje stolice,<br />
Zadar, 883.<br />
- Marković, Ivan, Slaveni i Pape, sv. I, Zagreb, 903.<br />
- Milaš, Nikodim, Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad, 90 .<br />
- Milaš, Nikodim, Propaganda, njezin postanak i današnja uredba,<br />
Beograd, 889.<br />
- Milaš, Nikodim, Slavenski apostoli Kiril i Metodije i istina pravoslavlja,<br />
Zadar, 88 .<br />
- Nilles, Nicolaus, Kalendarium manuale utriusque Ecclesiae orientalis<br />
et occidentalis, sv. I, Insbruck, 896.<br />
- Paradžik, Anto, Dr. Josip Stadler prvi vrhbosanski nadbiskup, Sarajevo,<br />
968.<br />
- Pejanović, Đorđe, Bibliografija štampe Bosne i Hercegovine 1850-<br />
1941., Sarajevo, 96 .<br />
- Pejanović, Đorđe, Štampa Bosne i Hercegovine 1850-1941, Sarajevo,<br />
949.<br />
- Puljić, Ivica, “Kroz povijest katoličkog tiska u Bosni i Hercegovini”,<br />
u Ivo Balukčić – Franjo Topić, Stoljeće Vrhbosne 1887.-1987.,<br />
Sarajevo, 996., str. 7-32.<br />
prosinca 2007.
Tomo VuKšić<br />
- Siniša, Odgovor rimskoj propagandi na njen “Balkan jedinstvu i<br />
bratskoj slozi, izdao uz sudjelovanje mnogih prijatelja sjedinjenja<br />
crkava dr. Aleksandar Brešćenski, Sveska I.”, Zagreb, 896.<br />
- Strossmayer, Josip Juraj, “Okružnica”, Glasnik Biskupija Bosanske<br />
i Sriemske, 3( 882.), str. 7-58.<br />
- Van Dartel, Geert, Ćirilo-metodska ideja i svetosavlje, Zagreb,<br />
984.<br />
- Vukšić, Tomo, “Josip Stadler – ‘jedinstvu i bratskoj slogi’”, Crkva<br />
u svijetu, 4( 992.), str. 224-223.<br />
- Vukšić, Tomo, “Josip Stadler: all’unione e alla concordia fraterna”,<br />
u Ratko Perić (prir.), Homo imago et amicus Dei. Miscellanea in<br />
honorem Ionanis Golub, Rim, 99 ., str. 473-484.<br />
- Vukšić, Tomo, “Nadbiskup Josip Stadler ( 88 .- 9 8.) i Srbi”, Crkva<br />
u svijetu, ( 999.), str. 35-60<br />
- Vukšić, Tomo, I rapporti tra i cattolici e gli ortodossi nella Bosnia<br />
ed Erzegovina dal 1878 al 1903. Uno studio storico-teologico, Rim,<br />
99 .<br />
- Vukšić, Tomo, Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni<br />
i Hercegovini (1878.-1903.). Povijesno-teološki prikaz, Mostar, 994.<br />
- www.napredak.com.ba<br />
2 <strong>HUM</strong> 2
PREGLED KATOLIČKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ČASOPIS BALKAN<br />
Tomo Vukšić<br />
REVIEW OF THE CATHOLIC AND CROATIAN<br />
PERIODICALS IN BIH FROM 1878 TO 1918 WITH<br />
A SPECIAL REFERENCE TO THE JOURNAL CALLED<br />
BALKAN<br />
Summary<br />
The paper firstly gives the review of all periodical publications in the Croatian<br />
language which appeared in the area of Bosnia and Herzegovina in<br />
the period from 1878 to 1918. According to some people there are 23 periodicals,<br />
but some other mention that there are 29 of them. The author<br />
of this article mentions 32 titles, or 43 papers initiated in the mentioned<br />
period. The first number is valid if we apply the methodology according to<br />
which only one periodical publication is counted regardless of how many<br />
times it changed its name and was published under another name. The<br />
second number is obtained if we apply the rule that every emergence of a<br />
new name of the periodical is in fact the end of one and beginning of the<br />
new publication.<br />
Not so known theological journal Balkan was presented in the second part<br />
of the paper. It was activated by Archbishop Josip Stadler from Sarajevo<br />
and was being published twice a year from 1986 to 1902. The main preoccupation<br />
of this journal was the reestablishment of unity among Christians,<br />
especially between Catholic and Eastern Orthodox Church. But, Stadler’s<br />
ecumenical appeals were not productive for the Eastern Orthodox metropolitans<br />
and priests of that period.<br />
Key words: periodical, Church, Catholics, Eastern Orthodox Christians,<br />
Pope, Stadler, unity, ecumenism, Balkan.<br />
prosinca 2007.<br />
3
Božo Goluža<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> u Mostaru<br />
Sažetak<br />
UDK 070(497. = 63.42)˝ 9 8/ 94 ˝<br />
Pregledni članak<br />
Primljeno: 6. VI. 2007.<br />
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME<br />
MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
U članku je iznesen kratak pregled društvenih prilika u monarhističkoj<br />
Jugoslaviji (1918.-1941.), s posebnim osvrtom na situaciju u medijskom<br />
prostoru u Bosni i Hercegovini. Nameće se zaključak da ustavom proklamirane<br />
slobode općenito nisu zaživjele u praksi. Kako svako nedemokratsko<br />
društvo najprije udari na medije, tako je bilo i u toj državi. Listovi<br />
koji nisu bili režimu po volji praćeni su budnim okom cenzora, a nerijetko<br />
su i ugašeni. Najveći dio prostora, uostalom to mu je i svrha, ovaj članak<br />
posvećuje pregledu hrvatskoga i katoličkoga tiska u prvoj Jugoslaviji. Već<br />
letimičnim pogledom upada u oči prilično velik broj (69) tih glasila. Ali<br />
pozornu čitatelju ne će promaknuti činjenica da su mnogi od tih listova<br />
veoma kratko bili aktivni. Uz državni pritisak na medije, razlozi njihove<br />
kratkovječnosti često su bili financijske i kadrovske naravi.<br />
Ključne riječi: list, tisak, politički, informativni, hrvatski, katolički, vjerski.<br />
Umjesto uvoda<br />
Kako je Bosna i Hercegovina zbog višestoljetne turske okupacije u<br />
svemu uvelike zaostajala za zapadnom Europom, tako je i kultura općenito,<br />
pa onda i novinstvo na ovom prostoru, bila daleko od onoga što je<br />
na tom polju imala većina zapadnoeuropskih zemalja. Poslije prestanka<br />
4 <strong>HUM</strong> 2
turske i dolaskom austrougarske okupacije stanje se donekle promijenilo,<br />
ali ni izdaleka kako bi se moglo očekivati. Naime, i sama je Austrija u<br />
izdavaštvu zaostajala za nekim drugim europskim zemljama. Tako godine<br />
882. Austrija ima i do pet puta manje katoličkih tiskovina negoli<br />
Njemačka. Sve je to utjecalo na činjenicu da je tisak u BiH i za vrijeme<br />
Austrougarske ostao na prilično nisku stupnju, a stanje se nije odveć<br />
popravilo ni u vrijeme monarhističke Jugoslavije.<br />
Smatramo vrijednim u uvodu donijeti 3. članak tzv. Vidovdanskoga<br />
ustava koji je proglašen na Vidovdan po Julijanskom kalendaru 28. lipnja<br />
92 .:<br />
Štampa je slobodna.<br />
Ne može se ustanoviti nikakva preventivna mera koja sprečava izlaženje,<br />
prodaju ili rasturanje spisa i novina. Cenzura se može ustanoviti samo<br />
za vreme rata ili mobilizacije i to za stvari zakonom unapred predviđene.<br />
Zabranjuje se rasturanje i prodavanje novina ili štampanih spisa, koji<br />
sadrže: uvredu Vladaoca ili članova Kraljevskog Doma, stranih državnih<br />
poglavara, Narodne Skupštine, neposredno pozivanje građana da silom<br />
menjaju Ustav ili zemaljske zakone, ili sadrže tešku povredu javnoga morala.<br />
Ali u tim slučajevima, vlast je dužna za 24 časa po izvršenju zabrane<br />
sprovesti delo sudu, a ovaj je dužan takođe za 24 časa osnažiti ili poništiti<br />
zabranu. U protivnom slučaju smatra se, da je zabrana dignuta. Redovni<br />
sudovi odlučuju o naknadi štete nezavisno od sudske odluke o poništenju<br />
zabrane.<br />
Za krivice štampom učinjene odgovaraju: pisac, urednik, štampar, izdavač<br />
i rasturač. Naročitim zakonom o štampi odrediće se, kad će i u kojim<br />
slučajevima koje od napred pobrojanih lica i na koji način odgovarati za<br />
krivice štampom učinjene. Sve krivice štampom učinjene sudiće redovni<br />
sudovi. 2<br />
Kako se iz ustavnoga članka vidi, tisak je u monarhističkoj Jugoslaviji<br />
deklarativno bio slobodan. Međutim, već u ovoj ustavnoj odredbi može<br />
se jasno naslutiti da je bilo vrlo lako doći na udar državnih organa gonjenja<br />
jer se u ovom zakonu više govori o tomu kako će biti sankcionirani<br />
Usp. Ivica Puljić, “Kroz povijest katoličkog tiska u Bosni i Hercegovini”, Stoljeće Vrhbosne,<br />
1887-1987, Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo, 996., str. .<br />
2 Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Državna štamparija, Beograd, 92 ., član 3.<br />
prosinca 2007.<br />
5
Božo Goluža<br />
oni koji budu eventualno prekršili zakon negoli o tomu što je zadaća i<br />
koja je uloga tiska u društvu.<br />
Publikacije obrađene u ovome radu poredane su po vremenu nastanka,<br />
a ako su nastale iste godine, onda unutar te godine abecednim redom.<br />
Jedan dio njih nastao je još za vrijeme austrougarske okupacije pa<br />
su nastavile izlaziti i u monarhističkoj Jugoslaviji, a druge su nastale i<br />
djelovale u vremenskom okviru te države. Dio tiskovina koje ovdje donosimo<br />
nisu imale isključivo hrvatski karakter, nego su bile općedruštvene,<br />
ali su im barem vlasnici ili urednici bili Hrvati. Za te listove dopuštamo<br />
da ih smatraju svojima i drugi narodi koji su imali udjela u<br />
njihovoj izradbi.<br />
Pregled publikacija<br />
Vrhbosna<br />
Podnaslov joj je bio Katoličkoj prosvjeti ( 887.- 93 .), zatim Svećenička<br />
revija ( 932.- 937.) te Katoličkoj akciji ( 937.- 945.). Izdavač je najprije<br />
bio Vrhbosanski kaptol ( 887.- 93 .), a onda akademija “Regina apostolorum”<br />
(Kraljica apostola) ( 932.- 945.). 3 Urednici su naizmjence bili<br />
Juraj Pušek ( 887.), dr. Andrija Jagatić, kanonik ( 887.- 896.), dr. Ivan Ev.<br />
Šarić ( 896.- 908.), 4 dr. Ivan Dujmušić ( 908.- 9 3.), dr. Antun Buljan<br />
( 9 3.- 9 5.), dr. Marko Alaupović ( 9 8.- 93 .), dr. Đuro Gračanin ( 933.-<br />
937.), dr. Ante Livajušić ( 937.- 945.). 5 Izlazila je jedanput mjesečno ili<br />
dva puta mjesečno od 887. do 945. godine. 6 Vrhbosna je nastavak lista<br />
Srce Isusovo koji je kao službeno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije izlazio<br />
od 882. do 886. godine. List je ostao vjeran proklamiranom načelu:<br />
3 Akademiju je osnovao vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić 932. kao katoličku kuću dobroga<br />
tiska stavivši joj u zadatak da uz Vrhbosnu izdaje također Katolički svijet i Katolički tjednik.<br />
(Usp. Mato Zovkić, “Izdavač i urednici ‘Vrhbosne’ od 887. do 945. godine”, Stoljeće<br />
Vrhbosne, 1887-1987, str. 33.)<br />
4 Usp. Tomo Vukšić, “Nadbiskup Ivan Šarić kao suradnik i urednik Vrhbosne”, Ivan Šarić,<br />
vrhbosanski nadbiskup, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2007., str. 79-240.<br />
5 Usp. M. Zovkić, nav. dj., str. 39-64.<br />
6 Pejanović ovdje pogrješno navodi da je Vrhbosna izlazila do 94 . godine (Đorđe Pejanović,<br />
Štampa Bosne i Hercegovine, 1850-1941, ćiril., Svjetlost, Sarajevo, 949., str. 5 ).<br />
6 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
Instaurare omnia in Christo. 7 Vrhbosna pripada rijetkim listovima koji<br />
su bez prekida izlazili i održali se više od 50 godina, što je u tadašnjim<br />
prilikama “predstavljalo začuđujuću postojanost, nedostižnu za druge<br />
bosanskohercegovačke listove (izuzevši jedino ‘Glasnik Zemaljskog<br />
muzeja’)”. 8<br />
Kršćanska obitelj<br />
Nosila je podnaslov Poučni i zabavni list za hrvatski katolički puk. Izdavali<br />
su je profesori Franjevačkoga bogoslovnog sjemeništa u Mostaru.<br />
Uređivali su je naizmjence profesori bogoslovije: fra Radoslav Glavaš,<br />
st. ( 900.- 904.), fra David Nevistić ( 905.), fra Skender Musić ( 906.-<br />
909.), fra Ante Majić ( 9 0.- 9 4.), dr. fra Ante Jelavić ( 9 4.- 920.). 9 Tiskana<br />
je u Mostaru u Hrvatskoj dioničkoj tiskari, a izlazila je jedanput<br />
mjesečno od 900. do 920. godine. 0 To prvo razdoblje izlaženja obično<br />
se naziva “starija Kršćanska obitelj”. Ponovno pokretanje ovoga lista uslijedilo<br />
je 938., a izlazio je do 944. godine. Taj period izlaženja autori<br />
zovu “mlađa Kršćanska obitelj”. 2 U tom razdoblju imala je podnaslov:<br />
Za vjerski odgoj i prosvjetu hrvatskog katoličkog naroda, a urednikom joj<br />
je bio dr. fra Vendelin Vasilj.<br />
7 Anto Slavko Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike u Bosni i Hercegovini do 976.”,<br />
Nova et vetera, 27, Sarajevo, 977., str. 78- 80.<br />
8 Todor Kruševac, Bosansko-hercegovački listovi u XIX veku, Veselin Masleša, Sarajevo,<br />
978., str. 44.<br />
9 Usp. Draženko Tomić, “Kršćanska obitelj. Prikaz, mudroslovice, događajnica, I.”, Franjevačka<br />
knjižnica i arhiv u Mostaru, Mostar, 200 ., str. 26-32.<br />
0 Kruševac i Puljić netočno navode da je “prvo izlaženje” Kršćanske obitelji prestalo 9 8.<br />
godine (T. Kruševac, nav. dj., str. 58; I. Puljić, nav. dj., str. 8).<br />
U nekih autora možemo naći i pogrješno navođenje godine prestanka izlaženja ovoga lista.<br />
Tako Štitić – Dizdar navode da je Kršćanska obitelj prestala izlaziti 90 . godine (Usp. Lina<br />
Štitić – Hamid Dizdar [sastavili], Bibliografija knjiga i periodičnih izdanja štampanih u<br />
Hercegovini [1873-1941], Mostar, 958., str. 24.) Očito je ovdje došlo do tiskarske pogrješke,<br />
misleći na 94 . godinu. Bez obzira što oni obrađuju stanje do 94 . godine, podatak nije<br />
točan.<br />
2 Usp. D. Tomić, nav. dj., str. 9-6 .<br />
prosinca 2007.<br />
7
Bosansko-hercegovački težak<br />
Božo Goluža<br />
Glasilo Centralnoga pčelarskog društva i podružnica u Bosni i Hercegovini.<br />
Izdanje i naklada Centralnoga pčelarskog društva u Sarajevu.<br />
Odgovorni urednici: Ljubomir Stjepanović i dr. Josip Andrić. Tiskano<br />
je u Sarajevu mjesečno jedanput. Izlazilo je 902.- 9 5. i od 920.- 923.<br />
godine. 3<br />
Učiteljska zora<br />
Imao je podnaslov List za narodno školstvo. Glasilo Saveza učiteljskih<br />
društava Bosne i Hercegovine. List je bio namijenjen učiteljima i<br />
školstvu općenito. Vlasnik je bilo Učiteljsko društvo narodnih osnovnih<br />
škola okružja mostarskog. Urednici naizmjence: Stjepko Ilijić i Ante Jukić.<br />
Glasilo je tiskano u Hrvatskoj dioničkoj tiskari u Mostaru od 905.<br />
do kraja 9 0., a u Sarajevo je list prenesen 9 . gdje je izlazio do 92 .<br />
godine, mjesečno jedanput. 4<br />
Glasnik sv. Ante Padovanskog<br />
Imao je podnaslov Vjerski mjesečnik za hrvatski katolički puk. Ovaj<br />
se podnaslov pojavljivao u više varijacija. 5 Izdavač: Starješinstvo Bosne<br />
Srebrene. List je izlazio mjesečno u Visokom ( 906.- 908.) i Sarajevu<br />
( 908.- 945.). 6 Uređivali su ga naizmjence: fra Anđeo Bašić, fra Leonard<br />
Čuturić, fra Miron Kozinović i fra Eugen Matić, fra Nedjeljko Dugonjić-Vrhovčić,<br />
fra Marijan Jakovljević, fra Arkanđeo Grgić, fra Vitomir<br />
Jeličić, dr. fra Eduard Žilić, fra Stanko Vujica, fra Bono Šapina i fra Vjekoslav<br />
Zirdum. Od 9 0. godine imao je dodatak “Ljiljan sv. Ante”. 7<br />
3 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 56.<br />
4 L. Štitić – H. Dizdar, nav. dj., str. 24; Đ. Pejanović, nav. dj., str. 58.<br />
5 Usp. A. S. Kovačić, Bibliografija franjevaca Bosne srebrene. Prilog povijesti hrvatske književnosti<br />
i kulture, Svjetlost – Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine –<br />
Franjevački provincijalat “Bosne srebrene”, Sarajevo, 99 ., str. 4 8 s.<br />
6 Pejanović pogrješno navodi da je ovaj list izlazio do 94 . godine (Đ. Pejanović, nav. dj.,<br />
str. 59 s.).<br />
7 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 86 s.; A. S. Kovačić, Bibliografija<br />
franjevaca Bosne Srebrene..., str. 4 8 s.<br />
8 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
Hrvatski branik<br />
Iste godine kad je zabranjen list Hrvatski dnevnik, 8 koji je izlazio od<br />
906. do 9 8. godine, počeo je kao njegov nastavak izlaziti Hrvatski<br />
branik, koji se također vrlo brzo ugasio. 9<br />
Cvijet<br />
List za pouku i zabavu. Izdavali su ga đaci Franjevačke klasične gimnazije<br />
u Visokom od 907. do početka Prvoga svjetskog rata te od<br />
925. do 945. godine. Prvi urednik bio mu je fra Kazimir Ivić. Najprije<br />
je izlazio u jednom primjerku pisan krasopisom, a poslije šapirografom.<br />
Od 925. do 945. godine list je izlazio redovito dva puta tijekom školske<br />
godine. 20<br />
Napredak<br />
Glasilo Hrvatskoga kulturnog društva “Napredak” u Sarajevu. Vlasnik<br />
i izdavač: Hrvatsko kulturno društvo “Napredak”. Uređivalo uredništvo<br />
(u posljednje vrijeme Ilija Brđanović i Ante Martinović). Izlazilo<br />
u Sarajevu mjesečno jedanput s prekidima: 907.- 9 4.; 92 .- 922. i<br />
926.- 94 . godine. 2<br />
Hrvatski narodni kalendar<br />
Vlasnik i izdavač: Hrvatsko kulturno društvo “Napredak”. Izlazio u<br />
Sarajevu godišnje od 908. do 947. godine. 22<br />
8 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 60 s.; A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 88.<br />
9 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 90; usp. Grad na Gori. Almanah<br />
bogoslovskog zbora “Stadler” (1896-1926), Sarajevo, 926., str. 28.<br />
20 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 85 s. Pejanović pogrješno navodi da<br />
je list izlazilo od 920. do 94 . godine.<br />
2 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 6 s.<br />
22 Usp. Vjesnik, Zagreb, 0.- . 3. 2007., str. 27.<br />
prosinca 2007.<br />
9
Mladost<br />
Božo Goluža<br />
Srednjoškolski literarno-zabavni list. Izdavala ga je periodično rukopisom<br />
Organizacija srednjoškolske katoličke omladine “Radikal” u Mostaru<br />
od 908. do 9 0. te od 9 7. do 92 . godine. 23<br />
Travničko smilje<br />
Literarno-poučni đački list. Nekadašnji list Travanjsko smilje koji je<br />
izlazio od 908. do 9 3. godine. Poslije Prvoga svjetskog rata mijenja<br />
ime u Travničko smilje i izlazi od 9 8. do 934. Bio je glasilo učenika<br />
gimnazije u Travniku. 24 Neko vrijeme urednik mu je bio Ivan Tomas,<br />
kasnije svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije. 25<br />
Ruža<br />
List za zabavu i pouku. Izdavala ga je Organizacija katoličke bogoslovske<br />
mladeži “Polet” u Mostaru. Izlazio je i prije Prvoga svjetskog<br />
rata od 909. do 9 3., a onda je ponovno pokrenut 928. i izlazio je do<br />
934. godine. U listu su objavljivani prozni sastavi, pjesme, feljtoni, vijesti<br />
te prikazi knjiga. 26<br />
Naša misao<br />
Poučno-religiozni list. Izdavali su ga i uređivali franjevci s dopuštenjem<br />
crkvene vlasti. Sarajevo – Visoko, izlazio je mjesečno dva puta od<br />
9 4. do 9 9. godine. 27 Odgovorni urednik bio je dr. fra Augustin Čičić.<br />
Ovaj je list izrastao iz Glasnika bosanskih i hercegovačkih franjevaca,<br />
( 887.- 888.) koji je više puta mijenjao ime. Nakon toga prvog naslova<br />
slijede naslovi: Glasnik jugoslavenskih franjevaca, ( 888.- 894.); Franje-<br />
23 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 88; usp. Grad na Gori..., str. 9.<br />
24 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 90.<br />
25 Usp. Ratko Perić, “De viris illustribus Vrhbosanske bogoslovije”, Vrhbosanska katolička bogoslovija<br />
1890-1990., Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo – Bol, 993., str. 337.<br />
26 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 88.<br />
27 I ovdje Pejanović pogješno stavlja da je ovaj list izlazio do 922. godine (Đ. Pejanović,<br />
nav. dj., str. 77).<br />
20 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
vački glasnik, ( 895.- 90 .); Serafinski perivoj, ( 902.- 9 3.); Naša misao,<br />
( 9 4.- 9 9.); Franjevački vijesnik, ( 927.- 94 .). 28<br />
Glasnik biskupije banjalučke<br />
Službeni list biskupije u Banjoj Luci. Izlazio je najprije godišnje, a<br />
onda polugodišnje, od 9 8. godine do kraja Drugoga svjetskog rata. 29<br />
Jugoslavenski list<br />
Podnaslov: Nezavisni hrvatski list – Demokratsko-liberalno glasilo<br />
(od 923. godine nema toga podnaslova). Političko-informativni list.<br />
Vlasnik: konzorcij “Jugoslavenskog lista” (Ivan Peserle, Antonije i Ivo<br />
Stražičić). Glavni i odgovorni urednik: Ivan Peserle. Poslije smrti Peserlea<br />
(srpanj 932.) direktor i odgovorni urednik jest Ivo Stražičić. Od prve<br />
polovice 937. godine odgovorni je urednik Ljudevit Čermak. Izlazio je u<br />
Sarajevu svakoga dana osim ponedjeljka i dana nakon praznika. Počeo je<br />
izlaziti 23. studenoga 9 8., a prestao 2. travnja 94 . Nakon uspostave<br />
Nezavisne Države Hrvatske nastavio je izlaženje s nazivom Sarajevski<br />
list, a poslije Hrvatski Sarajevski list. Prestao je izlaziti 9. svibnja 94 . 30<br />
Jugoslavija<br />
List je imao podnaslov Glasilo Hrvata za politiku i gospodarstvo.<br />
Osnovao ga je nadbiskup Šarić. 3 Vlasnik konzorcij “Jugoslavija”, urednik<br />
dr. Zvonko Šprajcer. List je izlazio u Sarajevu kao dnevnik od kraja<br />
studenoga 9 8. do kraja prosinca 920. 32<br />
28 Usp. A. S. Kovačić, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 4 7; T. Kruševac, nav.<br />
dj., str. 45- 48.<br />
29 Usp. A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 90, 99 s.; Đ. Pejanović, nav.<br />
dj., str. 5; I. Puljić, nav. dj., str. 23. Kovačić kaže da je izlazio i za vrijeme rata 94 .- 945.<br />
godine, a poslije Druga svjetskog rata s naslovom Službeni vjesnik Banjalučke biskupije.<br />
Pejanović stavlja da je izlazio 928.- 94 ., što je očito tiskarska pogrješka umjesto 9 8. stoji<br />
928. godina.<br />
30 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 80.<br />
3 Usp. Spomenica vrhbosanska, 1882.-1932., Sarajevo, 932. str. 63.<br />
32 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 79.<br />
prosinca 2007.<br />
2
Narodna sloboda<br />
Božo Goluža<br />
Glasilo Hrvatske pučke stranke za Hercegovinu. Urednici Ivo Franje<br />
Knaflič, Marijan Hrkać i dr. fra Dominik Mandić. Izlazila dva puta tjedno,<br />
ito 9 8.– 9 9. redovito, a neredovito za vrijeme izbora 923., 925. i<br />
927., a od 927. do 932. godine opet redovito. Tisak: Hrvatska tiskara<br />
u Mostaru. 33<br />
Bosilje<br />
Literarno-zabavni list učiteljskih pripravnica Zavoda sv. Josipa u Sarajevu.<br />
Uređivala ga je Katica Višović i ostale. Tiskan je u Štampariji<br />
Bosanske pošte u Sarajevu periodično 9 9.- 920. godine. Ispod naslova<br />
stajalo je “Istina i ljubav narodu našem”. 34<br />
Hrvatska obnova<br />
Političko-informativni list. Glasilo Hrvata demokrata u Bosni i Hercegovini.<br />
Uređuje uredništvo. Sarajevo, jednom tjedno. Izlazila 9 9.-<br />
920. godine. 35<br />
Hrvatska sloga<br />
Političko-informativni list. Glasilo Hrvatske težačke stranke. Vlasnik<br />
i izdavač Hrvatska težačka stranka. Uređuje uredništvo (dr. R. Smoljan,<br />
dr. Juraj Šutej i profesor Odić). Od 3. svibnja do 4. kolovoza 923. izlazila<br />
je kao izvanstranački hrvatski list za politiku, prosvjetu i gospodarstvo<br />
i nosila podnaslov: Informativan hrvatski list za politiku, prosvjetu<br />
i narodno gospodarstvo. Taj broj (3. svibnja 923.) bilježi se kao prvi broj<br />
prve godine. Vlasnik i izdavač “Hrvatska sloga”. Sarajevo, dnevnik. Prvi<br />
broj . listopada 9 9., posljednji 4. kolovoza 923. 36<br />
33 L. Štitić – H. Dizdar, nav. dj., str. 25; Đ. Pejanović, nav. dj., str. 80 s.<br />
34 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 9 ; Đ. Pejanović, nav. dj., str. 85.<br />
35 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 82.<br />
36 Isto, str. 84.<br />
22 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
Novi život<br />
Podnaslov: Hrvatski nedjeljni list za politiku, prosvjetu i gospodarstvo.<br />
Glasilo Hrvatske narodne zajednice. Odgovorni urednik Husejin<br />
Šigić. Banja Luka, jednom tjedno. Počeo izlaziti . veljače 9 9., a prestao<br />
29. studenoga 9 9. 37<br />
Život<br />
Uredništvo i uprava: Katoličko sjemenište u Sarajevu. Urednik Miroslav<br />
Vanino. Izlazio je u Sarajevu školske godine 9 9./ 920., a poslije<br />
toga nastavio je izlaziti u Zagrebu. 38<br />
Palangar<br />
Ozbiljno-šaljivi ili slatko-gorki list. Izlazi kad se što uhvati na udicu.<br />
Vlasnik Redakcijski odbor. Tisak Hrvatska dionička tiskara u Mostaru.<br />
Izlazio u Mostaru 9 9.- 920. Od 92 . do 922. godine spojio se s Osom<br />
pa je izlazio u Sarajevu kao Palangar – Osa. Izlazio je kao tjednik. List<br />
je ponovno pokrenut i izlazio je u Mostaru 924.- 925. godine s imenom<br />
Novi palangar. 39 Kao urednici potpisivani su ljudi koji nisu imali veze s<br />
uređivanjem lista. Uredništvo bi ponešto platilo nekomu da ga stavi za<br />
urednika, policija bi toga uhitila i vidjevši da on nije stvarni urednik,<br />
pustila bi ga nakon nekoliko dana.<br />
Hrvatski težak<br />
Novine Hrvatske težačke stranke u Mostaru. Odgovorni urednik Josip<br />
Merdžo Mijatov. List je tiskan u Hrvatskoj dioničkoj tiskari, a izlazio<br />
je kao tjednik od 920. do 92 . godine. 40<br />
37 Isto, str. 82.<br />
38 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 85. Kovačić pogrješno navodi da je ovaj list u Sarajevu izlazio do<br />
922. godine i da je nosio podnaslov Katolički omladinski list za unutarnju kulturu (A. S.<br />
Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 9 ). Međutim, u vrijeme njegova izlaženja<br />
u Sarajevu nije imao nikakva podnaslova.<br />
39 U navođenju vremena trajanja izlaženja ponekad se razlikuju Štitić – Dizdar od Pejanovića.<br />
Budući da je do nekih publikacija gotovo nemoguće doći, ne može se ni provjeriti što je istinito.<br />
(Usp. L. Štitić – H. Dizdar, nav. dj., str. 25 s.; Đ. Pejanović, nav. dj., str. 8 s, 93, 0 .)<br />
40 L. Štitić – H. Dizdar, nav. dj., str. 25.<br />
prosinca 2007.<br />
23
Putokaz<br />
Božo Goluža<br />
Imao je podnaslov: Riječ našim pitomcima. Izlazio je godišnje u šest<br />
brojeva. Vlasnik mu je bilo Sirotište sv. Bernarda “Marija Zvijezda” u<br />
Delibašinom Selu kod Banje Luke. Urednik mu je bio Marijan Soče, učitelj<br />
sirotišta. Izlazio je od 920. do 928. godine. 4<br />
Hrvatske pučke novine<br />
Glasilo Hrvatske pučke stranke u Bosni i Hercegovini. Političko-informativni<br />
list. Vlasnik Hrvatska pučka stranka. Odgovorni urednici<br />
naizmjence Janko Šimrak i Ilija Gavrić. Novine su izlazile u Sarajevu<br />
kao tjednik od 92 . do 923. godine. 42<br />
Mali žurnal<br />
Političko-informativni list. Uz Satir, kao njegov sastavni dio, izlazio<br />
od . prosinca 92 . do 0. lipnja 923. Vlasnik konzorcij Jugoslavenskoga<br />
lista. Glavni i odgovorni urednik Ivo Stražičić. 43<br />
Satir<br />
Političko-humoristički list. Vlasnik “Jugoslavenski list”. Uređuje<br />
uredništvo. Izlazio je u Sarajevu kao tjednik od 92 . do 94 . godine.<br />
Od 926. godine ne izlazi kao zaseban list nego kao tjedni prilog Jugoslavenskom<br />
listu. 44<br />
Večernja pošta<br />
Političko-informativni list. Izlazio u Sarajevu svakoga radnog dana.<br />
U uredništvu i vlasništvu stalne promjene. Vlasnik konzorcij “Večernja<br />
pošta”, a glavni i odgovorni urednik, pa i vlasnik, najduže je bio Jozo Sironić.<br />
Prvi broj izišao je . srpnja 92 ., a posljednji 2 . veljače 933. 45<br />
4 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 9 .<br />
42 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 90.<br />
43 Isto, str. 9 .<br />
44 Isto, str. 90 s.<br />
45 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 92.<br />
24 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
Nada<br />
List izvanjskih đaka Travničke gimnazije. Bio je to nastavak nekadašnjega<br />
lista Travniški gjak koji je izlazio 906. i 908. godine. 46 Izdavala ga<br />
je organizacija srednjoškolske katoličke omladine u Travniku od 922.<br />
do 928. godine. 47<br />
Nedjelja<br />
Katolički tjednik. Moto lista bio je: U ovom ćeš znaku pobijediti. Vlasnik<br />
i izdavač bio je Vrhbosanski kaptol. List je tiskan u Hrvatskoj tiskari<br />
u Sarajevu, a izlazio je od 922. do 925. godine. Glavni i odgovorni urednik<br />
bio je mons. Karlo Cankar. U prvom uvodniku rečeno je da će list<br />
biti “daleko od svake politike”, ali će upozoravati “naš svijet sa istinama<br />
i ljepotama naše svete katoličke vjere”. Bez obzira na ovu proklamaciju,<br />
Nedjelja je zabranjena upravo zbog političkih razloga. 48 Prave razloge<br />
njezine zabrane malo kasnije objašnjava Katolički tjednik: “Našu dragu<br />
‘Nedjelju’ zabranile su nam vlasti, jer im se nije svidjela. Bila preveć<br />
katolička.” 49<br />
Sarajevski športski list<br />
Službeno glasilo Društva planinara za Bosnu i Hercegovinu, Društva<br />
prijatelja prirode i Lovačkoga društva. Urednik Ivica Koletić. List je izlazio<br />
u Sarajevu kao tjednik od 922. do 923. godine. 50<br />
Sloga<br />
Političko-informativni list. Vlasnik i urednik dr. Lazar Marković.<br />
Izlazila je jednom tjedno, a mjesto izdavanja bio je Mostar – Dubrovnik.<br />
List je tiskala Hrvatska dionička tiskara u Mostaru i “Jadran” u Dubrov-<br />
46 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 87.<br />
47 Isto, str. 92.<br />
48 Isto, str. 92; Đ. Pejanović, nav. dj., str. 95.<br />
49 Usp. I. Puljić, nav. dj., str. 25.<br />
50 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 95.<br />
prosinca 2007.<br />
25
Božo Goluža<br />
niku. Izlazio je od 922. do 929. godine, ito neredovito. Jedno vrijeme<br />
bio je vlasnik, izdavač i urednik Nikola P. Kojaković. 5<br />
Večernje novosti<br />
Večernje izdanje Jugoslavenskoga lista. Vlasnik konzorcij “Jugoslavenski<br />
list”. Glavni i odgovorni urednik Ivo Stražičić. List je izlazio u Sarajevu<br />
kao dnevnik od 922. do 925. godine. Imao je pokatkad i ilustrirani<br />
prilog. 52<br />
Hercegovački slobodni dom<br />
Novine Hercegovačke republikanske seljačke stranke. Glavni urednik<br />
Matej Kordić, Petrov. Odgovorni urednik Matiša Mlinarević, Stipin.<br />
Vlasnik Grga Macan, Jozin. Tiskan u Hrvatskoj dioničkoj tiskari u Mostaru<br />
od 923. do 924. godine. 53<br />
Izborni glasnik<br />
Izborni politički list. Vlasnik i urednik dr. Ivan Pavičić. Izlazio je u Sarajevu<br />
povremeno za vrijeme izbora. Izišla četiri broja u vrijeme izbora<br />
923. godine. 54<br />
Mostarski odjek<br />
Informativno-politički list. Izlazio je tjedno 923. godine. Odgovorni<br />
urednik bio je Miše L. Bona. Tiskan je u Hrvatskoj dioničkoj tiskari, a<br />
posljednji broj u Jugoslavenskoj tiskari u Dubrovniku. 55<br />
5 L. Štitić – H. Dizdar, nav. dj., str. 25; Đ. Pejanović, nav. dj., str. 95.<br />
52 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 96.<br />
53 L. Štitić – H. Dizdar, nav. dj., str. 25.<br />
54 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 98.<br />
55 L. Štitić – H. Dizdar, nav. dj., str. 25.<br />
26 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
Sarajevski izvjestitelj<br />
List za oglašavanje. Vlasnik i izdavač Josip Grgić. Izlazio je u Sarajevu<br />
polugodišnje, 923.- 924. godine. 56<br />
Katolički tjednik<br />
List za katoličku obnovu i preporod. Javlja se kao nasljednik zabranjenih<br />
listova Nedjelja i Križ. Bez obzira što je u naslovu i podnaslovu jasno<br />
istaknuto da je ovaj list isključivo katolički, već nakon prvoga broja<br />
stalno ga prati državna cenzura. U početku ga izdaje kanonik dr. Stjepan<br />
Hadrović, a poslije akademija “Regina Apostolorum” čije je interese zastupao<br />
mons. dr. Smiljan Čekada. Uređivali su ga naizmjence: Dragutin<br />
Kamber, Smiljan Čekada, 57 Dragutin Jurić, Andrija Kordić i Franjo Kralik.<br />
Izlazio je u Sarajevu od 925. do 945. godine. 58<br />
Križ<br />
Vjersko-prosvjetni list. Kada je 925. godine zabranjena Nedjelja,<br />
Vrhbosanski je kaptol odmah pokrenuo tjednik Križ kao njezinu zamjenu.<br />
I urednik je ostao isti, mons. Karlo Cankar. Tiskan je u Hrvatskoj<br />
tiskari u Sarajevu. Ali je već prvi broj zaplijenjen i list obustavljen. 59<br />
Kalendar svetoga Ante<br />
Izdavao ga je Zbor franjevačkih bogoslova “Jukić” ( 926.- 932.) i uprava<br />
Glasnika sv. Ante Padovanskog ( 933.- 945.). Izlazio je u Sarajevu, a<br />
56 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 99.<br />
57 Usp. Tomo Vukšić, “Katolički tjednik ( 922- 945) i njegov ‘ponajbolji i glavni suradnik’<br />
Čedomil Čekada”, Život u službi riječi, Čedomil Čekada, Vrhbosanska katolička teologija,<br />
Sarajevo, 977., str. 39- 58.<br />
58 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 92 s.; I. Puljić, nav. dj., str. 25 s. Kod<br />
Pejanovića ima nekoliko netočnosti u vezi s ovim listom. Tako kaže da je izlazio do 94 .<br />
godine (Đ. Pejanović, nav. dj., str. 05 s.).<br />
59 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 93; Đ. Pejanović, nav. dj., str. 04;<br />
I. Puljić, nav. dj., str. 25.<br />
prosinca 2007.<br />
27
Božo Goluža<br />
urednici su mu bili Srećko Perić, Vitomir Jeličić, Eduard Žilić, Stanko<br />
Vujica i Bono Šapina. 60<br />
Misijski vjesnik<br />
List je povremeno izdavala Misijska sekcija travničkoga sjemeništa u<br />
školskoj godini 926./ 927. 6<br />
Naša domovina<br />
Omladinska revija. List za prosvjećivanje i opisivanje. Nastavak lista<br />
koji je s gornjim naslovom izlazio u Karlovcu od 922. do 926. godine.<br />
Urednik u Sarajevu bio je Jakša Kušan. Izlazio je kao mjesečnik, a u Sarajevu<br />
su izišla samo tri broja 926. godine. 62<br />
Franjevački vijesnik<br />
Vjersko-prosvjetni list. Izdavali su ga bosanski franjevci. Uredništvo<br />
i uprava bila je u Visokom (Franjevačka klasična gimnazija). Izlazio je<br />
kao mjesečnik s dopuštenjem crkvene vlasti. Urednici su naizmjence<br />
bili: Kazimir Ivić, Bonifacije Badrov i Gavro Gavranić. Izlazio je od 927.<br />
do 94 . godine. Tiskan je u Hrvatskoj tiskari u Sarajevu ( 927.- 93 .),<br />
u Narodnoj štampariji u Beogradu ( 932.- 934.) te u Štampariji Dragomira<br />
Popovića u Beogradu. I ovaj je list izrastao iz Glasnika bosanskih<br />
i hercegovačkih franjevaca ( 887.- 888.) koji je nekoliko puta mijenjao<br />
ime. List se javlja s naslovima: Glasnik jugoslavenskih franjevaca ( 888.-<br />
894.), Franjevački glasnik ( 895.- 90 .), Serafinski perivoj ( 902.- 9 3.),<br />
Naša misao ( 9 4.- 9 9.), Franjevački vijesnik ( 927.- 94 .). 63<br />
60 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 93 s.; A. S. Kovačić, Bibliografija<br />
franjevaca Bosne Srebrene..., str. 425-428.<br />
6 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 93; usp. Grad na Gori..., str. 26.<br />
62 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 06 s.<br />
63 Usp. A. S. Kovačić, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 4 7; A. S. Kovačić, “Bibliografija<br />
katoličke periodike...”, str. 94; T. Kruševac, nav. dj., str. 45- 48; I. Puljić, nav.<br />
dj., str. 24.<br />
28 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
Naše ljepote<br />
“Revija za propagandu naših ljepota i širenje planinarstva”. Glasilo<br />
Planinarskoga društva “Romanija”. Odgovorni urednik i izdavač Josip<br />
Grgić. List je izlazio u Sarajevu kao tjednik od 928. do 930. godine. 64<br />
Tercijansko kolo<br />
List visočkih seminaraca. Izdavali su ga đaci trećega razreda Franjevačke<br />
klasične gimnazije u Visokom 928./ 929. godine. 65<br />
Zvijezda<br />
Literarno-zabavni đački list. Izdavali su ga đaci Franjevačke klasične<br />
gimnazije u Visokom u školskoj godini 928./ 929. S istim nazivom kao<br />
ilustrirani mjesečnik petoškolaca Franjevačke klasične gimnazije u Visokom<br />
list je izišao i 936./ 937. godine. 66<br />
Unutrašnje vijesti<br />
List visočkih seminaraca. Zvao se još i Sekstan. Izdavali su ga đaci<br />
šestoga razreda Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Izlazio je<br />
povremeno. 67<br />
Glas ferijalca<br />
Izdavala ga je Sarajevska sekcija ferijalaca. Uređivao ga je Jakša Kušan,<br />
a izašao je u Sarajevo samo jedan broj 930. godine. 68<br />
64 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 4.<br />
65 A. S. Kovačić, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 433; A. S. Kovačić, “Bibliografija<br />
katoličke periodike...”, str. 95.<br />
66 A. S. Kovačić, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 434; A. S. Kovačić, “Bibliografija<br />
katoličke periodike...”, str. 94.<br />
67 A. S. Kovačić, Bibliografija franjevaca Bosne Srebrene..., str. 433; A. S. Kovačić, “Bibliografija<br />
katoličke periodike...”, str. 95.<br />
68 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 8.<br />
prosinca 2007.<br />
29
Jugoslavenska revija<br />
Božo Goluža<br />
Mjesečnik za kulturne probleme. Izdavali su ga i uređivali Ilija Kecmanović<br />
i Nikola Milićević. Mjesto izlaska navodi se Sarajevo – Split, a<br />
izlazio je kao mjesečnik 930.- 93 . godine. 69<br />
Monda kuriero (Svjetski glasnik)<br />
Ilustrirani časopis za obrt, industriju i sve grane ekonomije. Vlasnik<br />
dr. Ante Šimunković. Urednik Nikola Lisac. Izlazio je u Sarajevu na esperanto<br />
jeziku kao tjednik od 930. do 93 . godine. 70<br />
Katolički svijet<br />
Imao je podnaslov: Hrvatskom katoličkom životu. Izdavala ga je akademija<br />
“Regina Apostolorum”. Uređivali su ga dr. Čedomil Čekada, Božidar<br />
Brale i dr. Ante Livajušić. Izlazio je u Sarajevu kao ilustrirani mjesečnik od<br />
932. do 94 . godine. Prvi svezak posvećen je “Svetoj katoličkoj crkvi i našoj<br />
miloj Hrvatskoj domovini”, a drugi Euharistijskom kongresu u Sarajevu. 7<br />
Ljiljan<br />
List za književnost i pouku. Izdavali su ga vanjski učenici konvikta<br />
Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu. Izlazio je šapirografirano, ito<br />
periodično od 932. do 933. godine. 72<br />
Narod<br />
Hrvatski dnevni list. Pokrenuo ga je nadbiskup dr. Ivan Šarić, a urednik<br />
je bio dr. Dragutin Kamber. 73 Izlazio je samo dva mjeseca 932. godine.<br />
69 Isto, str. 8.<br />
70 Isto, str. 9.<br />
7 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 95 s.; I. Puljić, nav. dj., str. 26; Đ.<br />
Pejanović, nav. dj., str. 2 . Pejanović pogrješno navodi da je izlazio tjedno.<br />
72 L. Štitić – H. Dizdar, nav. dj., str. 26; A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”,<br />
str. 95.<br />
73 Usp. R. Perić, nav. dj., str. 325-329.<br />
30 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
Kada je prvi put izašao, nadbiskup Šarić preporučio ga je svomu svećenstvu<br />
i rekao da će taj list “stajati na braniku i Crkvi i našim najljepšim<br />
kulturnim tradicijama”. 74 List je u javnosti bio toplo primljen. Ali već od<br />
prvoga dana državne su vlasti nastojale uništiti ovo djelo. To se i dogodilo.<br />
Dnevnik Narod prestao je izlaziti nakon dva mjeseca zbog zabrane<br />
beogradskoga režima. 75 Nemilosrdno ga je plijenila državna cenzura, čak<br />
su na udaru bili i “članci” o muhama jer je i u njima cenzor vidio opasne<br />
aluzije na državnu vlast. 76<br />
Svijet – Sedam dana<br />
List su uređivali dr. Marko Alaupović i dr. Čedomil Čekada. Izlazio je<br />
u Sarajevu 932.- 934. i 936.- 938. godine. 77<br />
Vrela i prinosi<br />
U nadnaslovu je stajalo: Fontes et studia historiae Societatis Iesu in<br />
finibus Croatorum (Zbornik za povijest isusovačkoga reda u hrvatskim<br />
krajevima). Urednik je bio dr. Miroslav Vanino. Zbornik je izlazio u<br />
Sarajevu jedanput godišnje od 932. do 94 . godine. Svrha mu je bila<br />
“objavljivanje arhivske građe kao i studija i članaka o djelovanju isusovaca<br />
u hrvatskom narodu, te hrvatskih isusovaca u drugim zemljama”. 78<br />
Glas sviju<br />
Informativni list, osobito za komunalna pitanja. Izdavao ga je u Sarajevu<br />
konzorcij “Glas sviju”. Izišla su samo dva broja 933. godine. Urednik<br />
mu je bio Josip Engel.<br />
74 Usp. “Petnaesta dekanska konferencija”, Vrhbosna, 5, Sarajevo, 933., str. 0 .<br />
75 Usp. Rudimir Rotter-Progonski, “Naš jubilarac i novinarstvo”, Vrhbosna, 6-7, Sarajevo,<br />
938., str. 36.<br />
76 R. Perić, nav. dj., str. 326.<br />
77 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 96.<br />
78 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 95; I. Puljić, nav. dj., str. 24; Đ.<br />
Pejanović, nav. dj., str. 9. Pejanović stavlja da je Zbornik počeo izlaziti 930. godine.<br />
prosinca 2007.<br />
3
Jutarnji glas<br />
Božo Goluža<br />
Informativni list. Za vlasnika i uredništvo Antun Karaman. Izlazio je<br />
u Sarajevu najprije svakoga dana osim ponedjeljka, a poslije tjedno, ito<br />
od . siječnja do 23. travnja 933. 79<br />
Stopama otaca<br />
Almanah. Književni list izdavala je Hercegovačka franjevačka sveučilišna<br />
omladina predvođena Zborom franjevačke bogoslovne mladeži<br />
“Bakula” u Mostaru. Prvi broj izišao je školske godine 934./35. Ukupno<br />
je do 938. godine tiskano pet svezaka toga almanaha. Osim književnih<br />
sastava mladeži, u njemu su surađivali i neki profesori. 80<br />
Vjesnik zavjetne crkve sv. Josipa<br />
Informativno-službeni vjerski list. Vlasnik crkva sv. Josipa u Sarajevu.<br />
Izlazio je periodično 934.- 945. godine. Urednik mu je bio kanonik<br />
Marko Nedić. 8<br />
Hercegovina franciscana<br />
List za nutarnji život i veze članova Hercegovačke franjevačke provincije.<br />
Tiskan je u Hrvatskoj tiskari u Mostaru. Izlazio je od 935. do<br />
944. godine. Posljednje godište posvećeno je stogodišnjici hercegovačke<br />
franjevačke provincije ( 844.- 944.). 82<br />
79 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 2 s.<br />
80 Usp. www.franjevci.info, Stopama otaca, ( 2. 4. 2007.); Kovačić pogrješno navodi ime almanaha<br />
“Stopa otaca” (A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 96).<br />
8 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 96; Đ. Pejanović, nav. dj., str. 25.<br />
Pejanović pogrješno donosi da je izlazio do 94 . godine.<br />
82 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 96; I. Puljić, nav. dj., str. 23.<br />
32 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
Vjesnik dekanije usorske<br />
Informativno-vjerski list. Izdavao ga je župni ured u Bežlji kod Teslića.<br />
Odgovorni urednik bio je Ambrozije Benković. Izlazio je povremeno<br />
od 935. godine. 83<br />
Kulturni kurir<br />
Književni list. Izdavala ga je 936. godine mjesečno jedanput skupina<br />
mladih književnika u Sarajevu. Urednik mu je bio E. Treml. U uredništvu<br />
su radili: Andrija Vežić, Stefan Linger, Zvonimir Banić i Olga<br />
Majstorović. 84<br />
Svijest<br />
Hrvatski omladinski list. Izlazio u Sarajevu kao mjesečnik 936. godine.<br />
Urednik mu je bio Kazimir Grulić. 85<br />
Vjesnik župe svetoga Josipa u Gornjoj Zenici<br />
Informativno-vjerski list. Prvi mu se broj pojavio za Josipovo 936.<br />
godine. Koliko je izlazio, ne znamo. 86<br />
Vrtić<br />
Mjesečnik za dobru djecu. Izdavač: akademija “Regina Apostolorum”.<br />
Urednici Franjo Kralik i Ivan Starčević. List je tiskan u Sarajevu jedanput<br />
mjesečno od 936. do 94 . godine. Prije je izlazio u Zagrebu. Bio je<br />
namijenjen đacima osnovnih škola, ali su ga rado čitali i odrasli. 87<br />
83 Kovačić navodi da je ovaj list izlazio do 945. godine (A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke<br />
periodike...”, str. 96), a Puljić kaže da je izlazio do 937. godine (I. Puljić, nav. dj., str. 27).<br />
Zasada ne možemo provjeriti koji je od ovih podataka točan.<br />
84 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 29.<br />
85 Isto, str. 27.<br />
86 Puljić kaže da se ovaj list pojavio kad i Vjesnik župe u Doboju, tj. 940. godine (I. Puljić, nav.<br />
dj., str. 27), što Kovačić demantira izjavom tamošnjega župnika da ima fotokopiju prvoga<br />
broja iz 936. godine (A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 98).<br />
87 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 97; Đ. Pejanović, nav. dj., str. 27.<br />
prosinca 2007.<br />
33
Glas omladine svetog Ante (O.S.A.)<br />
Božo Goluža<br />
Katolički omladinski mjesečnik. Izdavao ga je Savez omladine sv. Ante<br />
u Sarajevu od 937. do 94 . godine. Urednik mu je bio dr. Eduard Žilić. 88<br />
Hrvatica<br />
Ženski ilustrirani časopis. Izdavala ga je i uređivala književnica Marija<br />
Jurić Zagorka. Izlazio je u Sarajevu periodično od 939. do 94 .<br />
godine. 89<br />
Vjesnik župe u Doboju<br />
Informativno-vjerski list. Vlasnik i izdavač bio je dr. Dragutin Kamber.<br />
Izlazio je u Doboju poriodično 940. godine, a tiskan je u Slavonskom<br />
Brodu. 90<br />
Umjesto zaključka<br />
Potkraj Prvoga svjetskog rata na jugoslavenskom teritoriju izlazilo je<br />
ukupno (svjetovnih i crkvenih) 85 listova, od toga u Bosni i Hercegovini<br />
8, a već 92 . godine na tom istom prostoru bilo je 2 8 listova, od čega 25<br />
u Bosni i Hercegovini. 9 Znatan dio ovoga tiska (možda ne po broju koliko<br />
po kvaliteti) bio je katolički. Neke od tih crkvenih novina postojale<br />
su i prije Prvoga svjetskog rata, a neke su nastale u poslijeratnom razdoblju.<br />
Još i danas može se čuti kako je Sarajevo u vrijeme monarhističke<br />
Jugoslavije bilo središtem katoličkoga novinstva u hrvatskom narodu.<br />
Želeći potvrditi novi polet na području pisane riječi, južnoslavenski<br />
su katolički biskupi okružnicom iz travnja 920. potaknuli i preporučili<br />
svim srcem promidžbu tiska među vjernicima. 92 Iste godine biskup<br />
Šarić, kao kapitularni vikar, šalje okružnicu vrhbosanskomu kleru gdje<br />
88 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 97 s.; Đ. Pejanović, nav. dj., str.<br />
30.<br />
89 Đ. Pejanović, nav. dj., str. 3 .<br />
90 A. S. Kovačić, “Bibliografija katoličke periodike...”, str. 98.<br />
9 Usp. Nova Evropa, 3, Zagreb, 92 ., str. 496.<br />
92 Usp. Vrhbosna, 9- 0, Sarajevo, 923., str. 78.<br />
34 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
upozorava svećenstvo da je najjače oružje kojim neprijatelji vjere i Crkve<br />
u svojoj borbi protiv Kristovih načela raspolažu njihov bezbožni tisak<br />
kojim truju javni život, ubijaju vjeru u Boga i šire moralnu pokvarenost<br />
te osvajaju škole i sveučilišta, stječu političku moć, što se posebno odražava<br />
u zakonodavstvu “gdje im je prva i jedina briga, da stvaraju zakone,<br />
naperene protiv Crkve i protiv kršćanskog odgoja mladeži. Jedino sredstvo,<br />
kojim možemo ustati protiv ovih neprijatelja Crkve i kršćanskog<br />
puka, jest dobra katolička štampa”. 93<br />
Čitajući ove natuknice o našim dnevnicima, tjednicima, mjesečnicima<br />
ili godišnjim almanasima, njih 69, lako će se steći dojam da je većina listova<br />
bila kratka daha: godinu, dvije, tri. Začuđujuće djeluje činjenica da je<br />
rijetko koji spomenuti list izlazio u punom vremenskom rasponu između<br />
dvaju ratova, od 9 9. do 94 . godine, pa ni od 920. do 940. godine.<br />
Osim uzorne Vrhbosne, koja je od 887. do 945. godine izlazila pod različitim<br />
naslovima, najustrajniji je bio Katolički tjednik, od 922. do 945. godine.<br />
Razlozi su sigurno višestruki: uredništva, suradništva, vlasništva, financijska<br />
sredstva, čitateljstvo, državna cenzura i tako redom. Ali na ovim<br />
prostorima i države su kratka vijeka, pa kako onda ne će i periodika!<br />
Od samoga nastanka Kraljevine SHS državne su vlasti htjele, ako ne<br />
baš potpuno onemogućiti hrvatski i katolički tisak, onda ga barem staviti<br />
pod svoju kontrolu. U tu svrhu promicano je i protežirano sokolstvo kao<br />
antiklerikalno društvo. Taj antiklerikalizam u praksi je zapravo značio antikatolicizam,<br />
94 pa i antihrvatstvo. Sokolstvo je od samoga početka ušlo u<br />
žestok boj s Katoličkom crkvom, a ne samo sa svojim konkurentom – katoličkim<br />
orlovima. Zbog toga su katolički biskupi u više navrata žestoko<br />
reagirali protiv pristupa školske ili starije katoličke mladeži u organizaciju<br />
Sokola. 95 Nažalost, bilo je katolika koji su, zbog neupućenosti, podupirali<br />
sokolsku organizaciju. Stoga je vjernicima trebalo dobro razjasniti namje-<br />
93 Usp. Ivan Šarić, “Dan dobre štampe”, Vrhbosna, 9- 2, Sarajevo, 920., str. 25.<br />
94 “Kad dakle naše Sokolstvo proglasuje, da se Sokolstvo i klerikalizam isključuju, tada to znači,<br />
da se sokolstvo i katolicizam isključuju. I naš Soko proglasuje svojom lozinkom: Dalje od<br />
Rima! Tko je katolik, taj ne može biti Soko!” (Katolički list, 44, Zagreb, 920., str. 34 .)<br />
95 Usp. “Jugoslavenski katolički episkopat svojim vjernicima”, Vrhbosna, 9- 2, Sarajevo, 92 .,<br />
str. .<br />
prosinca 2007.<br />
35
Božo Goluža<br />
re tih društava. Dakako, ovu je zadaću imao katolički tisak pa se po novinama<br />
mogu često naći napisi koji govore o duhu sokolstva. 96<br />
Svi su hrvatski i katolički listovi imali naglašenu cenzuru. Oni koji su<br />
iskakali iz okvira koje je zacrtao beogradski režim brzo su bili ugašeni.<br />
Usprkos tomu, uočljiv je poprilično velik broj tiskovina među Hrvatima<br />
katolicima u ono vrijeme. Ovo pogotovo valja naglasiti jer je stupanj pismenosti<br />
toga pučanstva bio veoma nizak. Ipak, s obzirom na okolnosti,<br />
slobodno se može reći da je hrvatski i katolički tisak u Bosni i Hercegovini<br />
u vrijeme monarhističke Jugoslavije držao vrlo snažnu poziciju te je<br />
odigrao veliku ulogu u očuvanju vjerničke i nacionalne svijesti Hrvata<br />
katolika.<br />
Literatura<br />
- Alilović, Ivan, Bioblibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine<br />
do god. 1918., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 986.<br />
- Alilović, Ivan, Biobliografija hrvatskih pisaca Bosne i Herecegovine<br />
između dvaju ratova, HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 989.<br />
- Grad na Gori. Almanah bogoslovskog zbora “Stadler” (1896-1926),<br />
Sarajevo, 926.<br />
- “Jugoslavenski katolički episkopat svojim vjernicima”, Vrhbosna, 9-<br />
2, Sarajevo, 92 ., str. .<br />
- Hrvatski biografski leksikon, I.-V., Zagreb, 983.<br />
- Katolički list, 44, Zagreb, 920., str. 34 .<br />
- Kovačić, Anto Slavko, Bibliografija franjevaca Bosne srebrene.<br />
Prilog povijesti hrvatske književnosti i kulture, Svjetlost - Narodna<br />
i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine - Franjevački provincijalat<br />
“Bosne srebrene”, Sarajevo, 99 .<br />
- Kovačić, Anto Slavko, “Bibliografija katoličke periodike u Bosni<br />
i Hercegovini do 976.”, Nova et vetera, 27, Sarajevo, 977., str.<br />
7 -2 4.<br />
96 Usp. “Iz našega Orlovstva”, Katolički tjednik, 0, Sarajevo, 925., str. .<br />
36 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
- Kruševac, Todor, Bosansko-hercegovački listovi u XIX veku, Veselin<br />
Masleša, Sarajevo, 978.<br />
- Nova Evropa, 3, Zagreb, 92 ., str. 496.<br />
- Pejanović, Đorđe, Štampa Bosne i Hercegovine, 1850-1941, (ćiril.),<br />
Svjetlost, Sarajevo, 949.<br />
- Perić, Ratko, “De viris illustribus Vrhbosanske bogoslovije”, Vrhbosanska<br />
katolička bogoslovija 1890-1990., Vrhbosanska visoka teološka<br />
škola, Sarajevo – Bol, 993., str. 3 -347.<br />
- “Petnaesta dekanska konferencija”, Vrhbosna, 5, Sarajevo, 933.,<br />
str. 0 .<br />
- Puljić, Ivica, “Kroz povijest katoličkog tiska u Bosni i Hercegovini”,<br />
Stoljeće Vrhbosne, 1887-1987, Vrhbosanska visoka teološka<br />
škola, Sarajevo, 996., str. 7-32.<br />
- Rotter-Progonski, Rudimir, “Naš jubilarac i novinarstvo”,<br />
Vrhbosna, 6-7, Sarajevo, 938., str. 36.<br />
- Spomenica vrhbosanska, 1882.-1932., Sarajevo, 932.<br />
- Šarić, Ivan, “Dan dobre štampe”, Vrhbosna, 9- 2, Sarajevo, 920.,<br />
str. 25.<br />
- Štitić, Lina – Dizdar, Hamid (sastavili), Bibliografija knjiga i<br />
periodičnih izdanja štampanih u Hercegovini (1873-1941), Mostar,<br />
958.<br />
- Tomić, Draženko, “Kršćanska obitelj. Prikaz, mudroslovice, događajnica,<br />
I.”, Franjevačka knjižnica i arhiv u Mostaru, Mostar, 200 .<br />
- Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Državna štamparija,<br />
Beograd, 92 .<br />
- Vjesnik, Zagreb, 0.- . 3. 2007., str. 27.<br />
- Vrhbosna, 9- 0, Sarajevo, 923., str. 78.<br />
- Vukšić, Tomo, “Katolički tjednik ( 922- 945) i njegov ‘ponajbolji<br />
i glavni suradnik’ Čedomil Čekada”, Život u službi riječi, Čedomil<br />
Čekada, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 977., str.<br />
39- 58.<br />
prosinca 2007.<br />
37
Božo Goluža<br />
- Vukšić, Tomo, “Nadbiskup Ivan Šarić kao suradnik i urednik<br />
Vrhbosne”, Ivan Šarić, vrhbosanski nadbiskup, Vrhbosanska katolička<br />
teologija, Sarajevo, 2007., str. 79-240.<br />
- www.franjevci.info, Stopama otaca, ( 2. 4. 2007.)<br />
- Zovkić, Mato, “Izdavač i urednici ‘Vrhbosne’ od 887. do 945.<br />
godine”, Stoljeće Vrhbosne, 1887-1987, Vrhbosanska visoka teološka<br />
škola, Sarajevo, 996., str. 33-66.<br />
38 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA PERIODIKA U VRIJEME MONARHISTIČKE JUGOSLAVIJE<br />
Božo Goluža<br />
prosinca 2007.<br />
CROATIAN PERIODICALS IN THE TIME OF<br />
MONARCHIC YUGOSLAVIA<br />
Summary<br />
In the article, short review of social circumstances in monarchic Yugoslavia<br />
(1918-1941) was presented with special overview to the situation<br />
in media space of Bosnia and Herzegovina. It is easy to conclude that<br />
freedom guaranteed by the Constitution was not applied in reality. Every<br />
non-democratic society first attacks the media, so the same situation was<br />
in that country. Newspapers, which were not in fond of the regime, were<br />
supervised by the censors, and they were often closed. This article mostly<br />
pays attention to the review of the Croatian and Catholic press in the first<br />
Yugoslavia. Going quickly through it you can notice a huge number of<br />
those organs (69). All careful readers will not miss the fact that many of<br />
those papers were very shortly active. Except the state pressure, the main<br />
reasons of their short duration were financial and staff problems.<br />
Key words: newspapers, press, political, informative, Croatian, Catholic,<br />
religious.<br />
39
Robert Jolić<br />
Tomislavgrad<br />
UDK 655. (497.6)(09 )<br />
930.85(497.6)<br />
Pregledni članak<br />
Primljeno: 23. V. 2007.<br />
“PRETPOVIJEST” TISKARSTVA U BIH:<br />
RUKOPISNA BAŠTINA<br />
BOSANSKOHERCEGOVAČKIH FRANJEVACA<br />
Sažetak<br />
Prvu hrvatsku tiskaru u Bosni i Hercegovini kupili su hercegovački franjevci<br />
1872. godine. Proradila je 1873. godine u Mostaru. Do tada su bosanskohercegovački<br />
franjevci svoja djela tiskali izvan Bosne i Hercegovine.<br />
No, mnoštvo je građe ostalo neobjavljeno: čuva se u arhivima u svijetu<br />
(osobito u vatikanskom arhivu Propagande) te u bosanskim i hercegovačkim<br />
samostanskim i župnim arhivima. Autor obrađuje upravo tu građu<br />
iz “predtiskarskoga” razdoblja. Dijeli je u tri velike skupine: spise (acta),<br />
ljetopise bosanskih franjevaca i župne matične knjige. Budući da je velik<br />
dio građe iz prvih dviju skupina već objavljen i dostupan javnosti, pogotovo<br />
ljetopisi, autor naglasak stavlja na istraživanje i obradbu matičnih<br />
knjiga kao neiscrpna vrela podataka o životu katolika tijekom turskoga i<br />
kasnijih razdoblja.<br />
Ključne riječi: franjevci, arhivi, spisi, biskupska izvješća, ljetopisi, matice.<br />
40 <strong>HUM</strong> 2
Uvod<br />
Prije 35 godina franjevci su u Mostaru, još pod turskom vlašću, pokrenuli<br />
svoju vlastitu tiskaru. Strojevi za tiskaru dovezeni su u Mostar u<br />
pratnji fra Petra Bakule 872. godine, ali je dozvola od turskih vlasti isposlovana<br />
istom nekoliko mjeseci kasnije, tako da je tiskara proradila 873.<br />
godine. Za njezino pokretanje najzaslužniji su bili biskup fra Anđeo<br />
Kraljević te franjevci Petar Bakula, Petar Kordić i Franjo Milićević. Bila<br />
je to prva hrvatska tiskara u Bosni i Hercegovini. Do tada su franjevci i<br />
drugi (rijetki) pismeni ljudi svoja djela tiskali izvan Bosne i Hercegovine:<br />
u Zagrebu, Splitu, a pogotovo u Italiji.<br />
Pa ipak, i prije i poslije 873. godine brojni su spisi ostali u rukopisu:<br />
zapravo, slobodno možemo reći da je najvrjednija građa, barem za<br />
povjesničare, upravo ona koja se čuva u raznim arhivima, kako onim<br />
rimskim tako samostanskim i župnim u Domovini. Valja odmah na početku<br />
napomenuti da je mnoštvo građe neprocjenjive vrijednosti bilo,<br />
nažalost, uništeno, poglavito za vrijeme rušenja najvećega broja franjevačkih<br />
samostana što su ga provodile osmanlijske vlasti ili neodgovorni<br />
pojedinci. Također je brojna pisana baština nestala u plamenu prilikom<br />
požara samostana ili župnih kuća: samostani su u najvećoj mjeri bili sagrađeni<br />
od drveta, a župne kućice, više nego jadne, prekrivene slamom<br />
tako da je vatra, upaljena najčešće iz nepažnje, u kratko vrijeme gutala<br />
sve pred sobom. Bolju su sudbu doživjeli oni spisi koji su imali sreću prijeći<br />
preko mora ili općenito u neturska područja. Tako vatikanski arhiv<br />
do danas čuva iznimno vrijednu građu, različite dopise i izvješća. Poglavito<br />
su vrijedna izvješća biskupa ili apostolskih vikara s njihovih pastoralnih<br />
pohoda iz kojih se može odlično iščitati kako moralno stanje<br />
vjernika tako i patnje kroz koje su prolazili, ali i demografski procesi na<br />
određenom prostoru. Valja odmah napomenuti da je velik dio izvješća<br />
s pastoralnih pohoda koji se čuva u vatikanskom arhivu već objavljen i<br />
tako dostupan široj javnosti. U vatikanskim i drugim arhivima nalazi se i<br />
Ž. Ilić, “Frano Milićević (uoči sto i pedesete obljetnice rođenja)”, Kršni zavičaj, br. 7, Hercegovina,<br />
984., str. 50-57. Do tada je u cijeloj BiH postojala samo jedna, državna tiskara,<br />
zvana Vilajetska, u Sarajevu. Pokrenuo ju je bosanski vezir Osman Topal-paša 866. godine<br />
(usp. M. Babić, “Političke i kulturne prilike u BiH u doba fra Grge Martića”, Fra Grgo Martić<br />
i njegovo doba, Zagreb, 996., str. 27).<br />
prosinca 2007.<br />
4
Robert Jolić<br />
građa iz predturskoga razdoblja koja je također u znatnom dijelu objavljena<br />
i dostupna javnosti.<br />
Od onoga što je sačuvano u franjevačkim samostanima u Bosni i<br />
Hercegovini, osmi službenih spisa, želim posebno istaknuti franjevačke<br />
ljetopise vezane uglavnom za pojedine preživjele samostane u Bosni te<br />
matične knjige pojedinih župa. Najistaknutiji ljetopisi također su u novije<br />
vrijeme objavljeni, ito u izdanjima prilagođenima širem čitateljskom<br />
krugu, dok je rad na maticama, nažalost, tek u povojima tako da su najstarije<br />
matice još uvijek potpuna tajna za ljubitelje povijesne baštine. A<br />
upravo one nude iznimno vrijedne podatke, ponajprije o životu “maloga<br />
čovjeka” u osmanskom i austrougarskom razdoblju.<br />
Nakon općenitoga prikaza službene građe koja se čuva u stranim i<br />
domaćim arhivima, detaljnije ću se pozabaviti ljetopisima franjevaca<br />
provincije Bosne Srebrene, a onda još iscrpnije stanjem matičnih knjiga<br />
na prostoru Bosne i Hercegovine – upravo zato što su matice još uvijek<br />
gotovo potpuna nepoznanica, čak i znanstvenoj javnosti.<br />
1. Acta<br />
Među spisima koji se čuvaju u vatikanskom arhivu posebno valja<br />
istaknuti izvješća s pastoralnih putovanja biskupa koji su vršili službu na<br />
području pod otomanskom vlašću. U Bosni kroz više desetljeća biskupa<br />
uopće nije bilo: nije se usuđivao iz Đakova prijeći Savu i obići puk koji<br />
mu je bio povjeren, ili su njegovi pohodi bili tajni i o njima nisu sačuvana<br />
opširna izvješća. 2 Hercegovina je, barem od početka 7. stoljeća, bila bolje<br />
sreće. Naime, nakon obnove Makarske biskupije ( 6 5.) makarski su<br />
biskupi redovito ili povremeno pohađali i prostor nekadašnje Duvanjske<br />
biskupije te su o svojim pohodima slali izvješća novoosnovanoj Kongregaciji<br />
za raširenje vjere (Propagandi) koja je bila mjerodavna za misijska<br />
područja, dakle i za Bosnu i Hercegovinu. Makarski biskupi redovito su<br />
dolazili do Matine vode u Buškom blatu, a samo u iznimnim prilikama<br />
i sjevernije od toga. Dolazili su dakle na staru granicu Duvanjske bi-<br />
2 Više o Bosanskoj biskupiji i nedolasku biskupa u Bosnu vidi M. Vidović, Povijest Crkve u<br />
Hrvata, Split, 996., str. 288-292.<br />
42 <strong>HUM</strong> 2
“PRETPOVIJEST” TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BAŠTINA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH FRANJEVACA<br />
skupije koja je sa Splitskom nadbiskupijom nekoć graničila upravo tu:<br />
livanjski kraj u staro je vrijeme pripadao Splitskoj nadbiskupiji. Danas je<br />
to granica između Mostarsko-duvanjske i Banjalučke biskupije. K tomu,<br />
makarski su biskupi pohađali cijelu zapadnu Hercegovinu. Njihova izvješća<br />
u najvećoj su mjeri već objelodanjena.<br />
Prvi biskup obnovljene Makarske biskupije fra Bartul Kačić-Žarković<br />
3 poslao je Kongregaciji pet izvještaja: 626., 630., 636., 640. i 644.<br />
godine. Na području koje mu je bilo povjereno župe su služene iz pet franjevačkih<br />
samostana: Makarska, Živogošće, Zaostrog, Imotski i Rama. 4<br />
Samostani na području Hercegovine (Konjic, Mostar, Ljubuški, možda i<br />
Duvno) bili su već uništeni, u 6. stoljeću, pa su skrb za vjernike preuzeli<br />
franjevci iz drugih samostana. Inače su franjevci u to vrijeme bili gotovo<br />
isključivi pastoralni kler, uz neznatan broj svjetovnih svećenika zvanih<br />
popovi glagoljaši. Biskup fra Marijan Lišnjić također je poslao iznimno<br />
zanimljiva izvješća o svojim pohodima 670. i 67 . godine, 5 kao i biskup<br />
don Nikola Bijanković s više pohoda početkom 8. stoljeća. 6<br />
Posljednji makarski biskup koji je pohodio Hercegovinu i o tome ostavio<br />
vrlo zanimljiv dnevnik bio je don Stjepan Blašković, 735. godine. 7<br />
Iste te godine Kongregacija je odlučila u Bosni i Hercegovini osnovati<br />
poseban apostolski vikarijat, neovisan kako o (bosanskim) biskupima u<br />
Đakovu tako i o makarskim biskupima ili bilo kojim drugim biskupima<br />
sa strane. Od toga doba izvješća u Rim slali su bosanski apostolski vikari:<br />
fra Mato Delivić ( 735.- 740.), fra Pavo Dragićević ( 740.- 768.), fra<br />
3 O njemu je objavljen vrijedan zbornik radova, N. Anić (ur.), Makarski biskup fra Bartul<br />
Kačić-Žarković (Brist, 1572 – Sućuraj, 1645): život – djelo – vrijeme, Sućuraj, 999.<br />
4 Izvješća su objavili: S. Kovačić, Najstariji izvještaji o stanju Makarske biskupije u tajnom<br />
vatikanskom arhivu (1626.-1658.), Split, 975.; B. Pandžić, “Izvještaji Makarske biskupije sačuvani<br />
u tajnom vatikanskom arhivu”, Nova et vetera, ( 980.), str. 39- 92; B. Rupčić, “Makarska<br />
biskupije i zapadna Hercegovina do g. 735.”, Nova et vetera, XXXI, sv. -2( 98 .), str.<br />
07- 36; S. Kovačić (priredio i preveo), “Službeni izvještaji Svetoj Stolici o stanju Makarske<br />
biskupije”, Makarski biskup fra Bartul Kačić-Žarković, zbornik, str. 265-286.<br />
5 B. Pandžić, “Marijan Lišnjić makarski biskup ( 609- 686)”, Nova et vetera, XXVII, ( 977.),<br />
str. 23-55.<br />
6 M. Mikulić, Izbor izvornih spisa o Nikoli Biankoviću biskupu makarskom (1645-1730), Portland,<br />
978.; M. Vidović, Nikola Bijanković splitski kanonik i makarski biskup 1645-1730,<br />
Split, 98 .<br />
7 Dnevnik je u pomalo čudnoj kombinaciji doslovnoga prijevoda i opisa objavio A. Nikić,<br />
Dnevnik makarskog biskupa Stjepana Blaškovića iz 1735., Mostar, 994.<br />
prosinca 2007.<br />
43
Robert Jolić<br />
Marijan Bogdanović ( 768.- 772.), fra Marko Dobretić ( 772.- 784.), fra<br />
Augustin Botoš-Okić ( 784.- 798.), fra Grgo Ilijić ( 797.- 8 3.), fra Augustin<br />
Miletić ( 8 3.- 83 .) i fra Rafo Barišić ( 83 .- 847.). 8 Od 846./47.<br />
godine biskup Barišić rezidira u Hercegovini gdje je osnovan poseban<br />
apostolski vikarijat – kao posljedica dugogodišnjega sukoba između biskupa<br />
Barišića i uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene. 9<br />
Ovdje posebno valja istaknuti tri popisa katoličkoga pučanstva iz 8. i<br />
s početka 9. stoljeća. To su ujedno i najstariji popisi za područje Bosne<br />
i Hercegovine koji su uopće sačuvani. Popise su načinili apostolski vikari<br />
fra Pavo Dragićević ( 74 .- 743.) i fra Marijan Bogdanović ( 768.). 0<br />
Treći popis načinio je apostolski vikar fra Augustin Miletić 8 3. godine.<br />
Njegovo izvješće vrlo je sažeto i važno, ali ne donosi detaljan popis katoličkih<br />
obitelji kako to čine dva prije spomenuta popisa.<br />
8 Njihova izvješća objavili su, dijelom ili potpuno: J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca<br />
Bosne Srebreničke, Mostar, 927. passim; M. V. Batinić, Djelovanje franjevaca u Bosni<br />
i Hercegovini, sv. III, Zagreb, 887., passim; M. Bogdanović, Ljetopis kreševskog samostana<br />
(1765-1817), Sarajevo, 984. (Prilozi, str. 22 -292); M. Džaja, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini<br />
na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Doba fra Grge Ilijića Varešanina (1783-1813), Zagreb,<br />
97 ., passim; A. Nikić, “Regesta dokumenata Kongregacije de propaganda fide ( )”, Bosna<br />
franciscana, br. 9, Sarajevo, 998., str. 256-276; J. Jelenić, Izvori za kulturnu povijest bosanskih<br />
franjevaca, Sarajevo, 9 3., passim; B. J. Barun, Dušobrižnički rad biskupa fra Augustina Miletića<br />
(1763.-1831.), Novigrad, 998., passim; D. Kamber, “Patnje i poteškoće katoličkog klera<br />
(prema izvještaju biskupa Miletića godine 8 5.)”, Vrhbosna, Sarajevo, 942., str. 5- 5, 58-62, 92-<br />
03; B. M. Vrdoljak, “Apostolski vikarijat u Bosni 735.- 88 .”, Plodovi ljubavi i žrtve, Livno,<br />
2005., str. 7- 30, passim. Posebno ističem djelo Acta franciscana Hercegovinae, objavljeno u<br />
tri sveska. Prvi svezak, pod naslovom Acta franciscana Hercegovinae provinciarumque finitimarum<br />
tempore dominationis Othomanae, priredio je i objavio D. Mandić (Mostar, 934.).<br />
Obuhvaća razdoblje do 699. godine. Njegovo je djelo nastavio i dovršio B. Pandžić, ali nakon<br />
punih 70 godina. Pandžić je priredio i objavio dva sveska dokumenata: Acta franciscana Hercegovinae,<br />
sv. II. ( 700.- 849.) i sv. III. ( 850.- 892.), Mostar – Zagreb, 2003.<br />
9 Više o tom sukobu i osnutku vikarijata u Hercegovini vidjeti J. Jelenić, Kultura i bosanski<br />
franjevci, sv. II, Sarajevo, 9 5., str. 24-70; R. Glavaš, Spomenica pedesetogodišnjice Hercegovačke<br />
Franjevačke Redodržave, Mostar, 897.; R. Glavaš, Život i rad fra Rafe Barišića,<br />
Mostar, 900.; J. Baltić, Godišnjak događaja crkvenih, svjetskih i promine vrimena u Bosni<br />
1754-1882, Sarajevo, 99 ., passim; I. Kecmanović, Barišićeva afera, Sarajevo, 954.<br />
0 Popise je objavio D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus<br />
annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago – Roma, 962. Dragićevićev popis s faksimilom izvornika,<br />
u računalnoj obradbi, objavio je L. Đaković, Prilozi za demografsku i onomastičku<br />
građu Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 979.<br />
D. Kamber, “Stanje župa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreničko-otomanskoj<br />
prema popisu izvršenom 8 3.”, Franjevački vjesnik, Beograd, 93 . (str. 369-376) i 932. (str.<br />
22-25, 57-59, 83-88, - 2 ).<br />
44 <strong>HUM</strong> 2
“PRETPOVIJEST” TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BAŠTINA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH FRANJEVACA<br />
Od 836. godine počinju izlaziti franjevački šematizmi koji daju sažete<br />
prikaze župa i katoličkoga pučanstva u Bosni i Hercegovini, pa tako<br />
na neki način “zamjenjuju” izvješća biskupa i apostolskih vikara, točnije<br />
daju nam prilično precizne podatke o katolicima na tome području. Prvi<br />
šematizam provincije Bosne Srebrene (kojoj je tada pripadala i Hercegovina)<br />
objavio je fra Andrija Kujundžić 836. godine u Budimu. Godine<br />
840. tiskan je drugi šematizam, a hercegovački franjevci od svoga “odcipljenja”<br />
( 844.) i pravnoga osamostaljenja ( 852.) počinju tiskati vlastite<br />
šematizme. Prvi je izišao 853., a posljednji 977. godine. 2<br />
U samoj Bosni i Hercegovini čuva se također veoma vrijedna građa,<br />
naravno ono što nisu uništili požari, razbojnici i nasilnici. Najvrjedniji<br />
su dakako arhivi triju jedino “preživjelih” samostana kroz tursko razdoblje:<br />
Kreševa, Fojnice i Kraljeve Sutjeske. U novije vrijeme i ta je građa<br />
u najvećoj mjeri složena i sortirana po arhivarskim pravilima. To se<br />
odnosi na samostane u Kreševu 3 i Kraljevoj Sutjeski, 4 dok se fojnički<br />
samostan obnavlja, pa arhiv i knjižnica još nisu uređeni. Arhiv provincije<br />
Bosne Srebrene kompletno je presnimljen na mikrofilmove. 5 Tu se<br />
ipak ne nalazi najvrjednija građa (jer je ona u tri spomenuta samostana),<br />
nego tek korespondencija Provincijalata počevši od 834. godine, uz poneki<br />
dokument iz starijega razdoblja. 6<br />
Potrebno je istaknuti da i arhiv Hercegovačke franjevačke provincije<br />
u Mostaru, iako je znatno mlađi, čuva bogatu građu. O tome je brigu<br />
vodio najprije fra Andrija Nikić koji je sastavio sumarni prikaz arhivske<br />
građe. 7 U novije vrijeme Arhiv je u rukama fra Ante Tomasa koji je<br />
odradio golem posao: u računalnom je programu obradio preko 80.000<br />
2 Usp. P. Knezović, “Duvanjski kraj u franjevačkim šematizmima”, Duvanjski zbornik, Zagreb<br />
– Tomislavgrad, 2000., str. 95-2 2.<br />
3 Pismohrana franjevačkoga samostana sv. Katarine i župe Blažene Djevice Marije u Kreševu<br />
(“našastar” uredio dr. Stjepan Razum, rujan 2002.). Kopija u mom posjedu.<br />
4 Pismohrana franjevačkoga samostana sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjeski: “Našastar”<br />
(inventar) – uredio dr. Stjepan Razum, srpanj 999. Kopija u mom posjedu.<br />
5 A. Cvitković, “Uređen Arhiv Provincije”, Svjetlo riječi, Sarajevo, rujan 2002., str. 74.<br />
6 Prema usmenom priopćenju arhivara provincije fra Ante Cvitkovića, 4. svibnja 2007.<br />
7 A. Nikić, Regesta Franjevačkog arhiva u Mostaru 1556.-1862., Mostar, 984.<br />
prosinca 2007.<br />
45
Robert Jolić<br />
dokumenata iz toga arhiva i tako nevjerojatno olakšao služenje arhivskom<br />
građom. 8<br />
Osim toga, i u samostanima u okolnim krajevima koji (danas) nisu u<br />
Bosni i Hercegovini čuva se građa koja se barem dijelom odnosi na naše<br />
prostore, primjerice u dalmatinskim samostanima. 9 Isto tako, građa<br />
koja se barem dijelom odnosi na naše prostore čuva se i u državnim arhivima,<br />
primjerice u Dubrovniku, Zadru, Zagrebu, ali i izvan hrvatskih<br />
područja: u Beču, Carigradu i drugdje – što izlazi izvan okvira ovoga<br />
rada.<br />
2. Ljetopisi<br />
Franjevački su ljetopisi prikazi svakodnevice franjevaca provincije<br />
Bosne Srebrene i puka njima povjerena. U vrijeme osnutka tiskare<br />
u Mostaru ti su ljetopisi bili skriveni od očiju javnosti i dostupni vrlo<br />
uskom krugu franjevačkih povjesničara. Ipak, početkom 20. stoljeća fra<br />
Julijan Jelenić pokušao je nešto od toga i objaviti. Važan je njegov pokušaj<br />
objavljivanja Ljetopisa fra Nikole Lašvanina, najprije u Glasniku<br />
Zemaljskog muzeja u BiH, 9 4./ 9 5. godine, a potom i kao samostalnoga<br />
djela. 20 Taj njegov pokušaj, koliko god bio dobro isplaniran, ipak nije<br />
spomenuti ljetopis znatno približio običnom čitatelju. Naime, Jelenić je<br />
Ljetopis samo “prepisao” bosančicom, kako je izvorno i bio pisan, s latiničnim<br />
tekstovima na latinskom jeziku, kakav je slučaj i u izvorniku.<br />
Isti je slučaj bio s Ljetopisom kreševskog samostana: Jelenić ga je najprije<br />
objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja ( 9 7.), a potom i separatno (Sarajevo,<br />
9 8.). Donio je cijeli tekst prvoga, Bogdanovićeva dijela, drugi<br />
dio samo u izvadcima, a treći je jednostavno preskočio. Dijelove Ljetopisa<br />
sutješkog samostana Jelenić je objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja<br />
u nastavcima tijekom 923., 924., 925., 926. i 927. godine.<br />
8 A. Tomas, “Izvješće o Arhivu Hercegovačke franjevačke provincije za Kapitul 2007.”, Kapitul<br />
2007. (materijali za privatnu uporabu), str. 68-70.<br />
9 Samo za primjer navodim građu primorskih samostana (Makarska, Zaostrog, Živogošće i<br />
dr.) kojom se služio fra Karlo Jurišić te tako došao i do brojnih podataka vezanih za hercegovačko<br />
područje (K. Jurišić, Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba<br />
turske vladavine, Zagreb, 972.).<br />
20 Dr. fra J. Jelenić, Ljetopis fra Nikole Lašvanina, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 9 6.<br />
46 <strong>HUM</strong> 2
“PRETPOVIJEST” TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BAŠTINA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH FRANJEVACA<br />
Ipak je pravi posao, dakle objavljivanje potpunih tekstova svih triju<br />
spomenutih ljetopisa, uslijedio znatno kasnije, počevši od 979. godine.<br />
Te je naime godine izdavačka kuća “Veselin Masleša” u Biblioteci “Kulturno<br />
nasljeđe” objavila Ljetopis sutješkog samostana, autora fra Bone<br />
Benića. Djelo je priredio, latinske i talijanske tekstove preveo na hrvatski<br />
jezik te uvod i bilješke napisao prof. dr. Ignacije Gavran, bosanski franjevac.<br />
Djelo je istom tada, osim što je objavljeno cjelovito, bilo dostupno<br />
široj čitalačkoj javnosti jer su svi tekstovi bili na hrvatskom jeziku, pisani<br />
latiničnim pismom. Fra Ignacije je u uvodnom dijelu dao pojašnjenja<br />
vezana za Kraljevu Sutjesku, pisca fra Bonu Benića kao i za sami izvornik<br />
Ljetopisa. Uskoro potom svjetlo dana ugledao je i Ljetopis fra Nikole<br />
Lašvanina (IRO “Veselin Masleša”, Sarajevo, 98 .). Fra Ignacije Gavran<br />
i ovaj je ljetopis uredio na isti način kao i Benićev. Godine 984. izišao je<br />
i Ljetopis kreševskog samostana (1765-1817) koji je u najvećoj mjeri pisao<br />
fra Marijan Bogdanović. Opet je glavninu poslao odradio fra Ignacije<br />
Gavran i tako zadužio pokoljenja koja dolaze, ne samo među crkvenim<br />
ljudima i ne samo među povjesničarima nego i među svima onima koji<br />
vole povijesnu baštinu. Osim tri gore spomenuta ljetopisa “Veselin Masleša”<br />
kasnije je objavio i ljetopis koji je vodio fra Jako Baltić u najvećoj<br />
mjeri u samostanu Guča Gora sagrađenome počevši od 857. godine<br />
(upravo mu je Baltić položio kamen temeljac!). Naslov Ljetopisa preuzet<br />
je iz izvornika: Godišnjak od događaja crkvenih, svjetskih i promine vrimena<br />
u Bosni 1754-1882. Prvi dio Ljetopisa Baltić je preuzeo iz Ljetopisa<br />
fra Ive Mirčete 1758.-1784., a kasnije se služio još nekim franjevačkim<br />
ljetopiscima, primjerice Kristićevim Enhiridionom. Iako mlađi, Baltićev<br />
je ljetopis vrijedan prinos poznavanju prilika o otomanskoj Bosni u<br />
9. stoljeću, kada je Otomansko Carstvo bilo na izdisaju – sve do 878.<br />
godine kada je i izgubilo vlast nad Bosnom i Hercegovinom. Baltićev<br />
ljetopis priredio je, latinske i talijanske dijelove preveo na hrvatski jezik<br />
te napisao uvod i bilješke dr. fra Andrija Zirdum. Već prije je u Biblioteci<br />
“Kulturno nasljeđe” ( 977.) izišlo djelo fra Filipa Laštrića-Oćevca<br />
Pregled starina Bosanske provincije, ali to nije ljetopis u pravom smislu,<br />
nego prije Laštrićev pokušaj prikaza povijesti Franjevačke provincije<br />
Bosne Srebrene.<br />
prosinca 2007.<br />
47
Robert Jolić<br />
Nedavno je izišlo i drugo izdanje svih pet gore navedenih knjiga – ljetopisa,<br />
u izdanju izdavačke kuće Synopsis, Sarajevo – Zagreb, 2003. Suizdavači<br />
su Svjetlo riječi (Sarajevo) i Naša ognjišta (Tomislavgrad).<br />
Na ovome mjestu ne može se ne spomenuti još jedan ljetopis koji,<br />
istina, nije nastao na području Bosne i Hercegovine, ali u dobroj mjeri<br />
ocrtava situaciju na našim prostorima u 7. stoljeću. Radi se o ljetopisu<br />
fra Pavla Šilobadovića koji je boravio i pisao u makarskom samostanu.<br />
Opisuje teško vrijeme (od 662. do 690. godine) Kandijskoga i Bečkomorejskoga<br />
rata, uskočke upade na tursko područje, pljačke, ubijanja,<br />
odvođenje u ropstvo, krvave obračune između kršćana i muslimana.<br />
Neka naselja na hercegovačkom, pa i bosanskom području prvi se put<br />
spominju u sačuvanim izvorima upravo u Šilobadovićevu Libretinu. 2<br />
3. Matice<br />
Osobitu pozornost želim posvetiti starijim matičnim knjigama. Jer,<br />
dok je znatan dio izvorne građe (I.) i ljetopisa (II.) već dostupan široj<br />
čitalačkoj publici, ili barem znanstvenicima, dotle su matice, poglavito u<br />
Bosni i Hercegovini, još uvijek velika tajna, u najvećoj mjeri potpuno neistražene<br />
i daleko od očiju javnosti. A činjenica je, u što sam se osobno<br />
osvjedočio, da matične knjige nerijetko pružaju neponovljive podatke o<br />
životu jedne zajednice – župe ili pojedinog sela, kao i o životu “maloga<br />
čovjeka” kojega povijesni prikazi redovito zaobilaze u širokom luku. A<br />
da matice doista daju podatke iznimne vrijednosti, stručnjaci u Europi<br />
otkrili su već odavno. I u Republici Hrvatskoj istraživanja matica u velikom<br />
su zamahu. U nas tek u povojima.<br />
Neke odredbe o vođenju matica donesene su već na Lateranskom<br />
koncilu 2 7. godine, osobito u vezi s vjenčanjima i mogućim zloporabama.<br />
Te su odluke potvrđene i na Firentinskom koncilu 5 7. godine.<br />
Osobito je pak važan bio Tridentski koncil ( 545.- 563.). Na njemu su<br />
( 563.) donesene ili službeno potvrđene uredbe o vođenju matica krštenih<br />
i vjenčanih. Kasnije je papa Pavao V. ( 6 4.) odredio da se trebaju vo-<br />
2 Libretin je najprije objavio S. Zlatović, “Kronaka o. Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju<br />
( 662-86)”, Starine JAZU, knj. 2 , Zagreb, 889., str. 86- 5. Ponovno, bolje izdanje<br />
objavio je J. A. Soldo, Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeća, Split, 993., str. 9-68.<br />
48 <strong>HUM</strong> 2
“PRETPOVIJEST” TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BAŠTINA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH FRANJEVACA<br />
diti i matice umrlih. Otada se u Katoličkoj crkvi vodi pet vrsta matičnih<br />
knjiga: krštenih, vjenčanih, umrlih, krizmanih i stanje duša. 22<br />
Najstarija sačuvana matica u Hrvatskoj jest matica krštenih župe<br />
Umag: potječe iz 483. godine. Zatim slijedi matica krštenih na Hvaru<br />
iz 5 6., a iz 6. stoljeća potječu i još neke matice, osobito u dalmatinskom<br />
priobalju i na otocima: Pupnat (Korčula), Pazin, Labin, Mandalina<br />
(Šibenik), Zadar, Rijeka, Pučišta (Brač), Trogir, Rab, Split, Dubrovnik,<br />
glagoljske matice iz Neviđana (Pašman), Silbe i Oliba. U unutrašnjosti<br />
Hrvatske matice su novijega datuma: Zagreb 640., Osijek 69 ., Varaždin<br />
707. godine. Te se matice različito upotrebljavaju, u brojnim vrstama<br />
istraživanja (primjerice za istraživanje medicinske baštine, filološka<br />
istraživanja, izvorna povijesna otkrića i sl.). 23<br />
U odnosu na ostalu Europu, pa i Hrvatsku, matične su knjige u BiH<br />
relativno novijega datuma. Većina starih župa imala je matice počevši<br />
od 8. stoljeća. Jedine su iznimke samostanska župa Kraljeva Sutjeska i<br />
župa Vareš koje posjeduju matice od 64 ., odnosno 643. godine. 24 To<br />
naravno ne znači da i druge župe nisu posjedovale tako stare matice.<br />
One su međutim često stradale u požarima župnih kuća ili su uništene<br />
na druge načine. (Sjetimo se da su franjevci, koji su vodili te matice,<br />
živjeli u nemogućim uvjetima, uz svakodnevne progone, bez ikakve sigurnosti,<br />
a najčešće i bez stalnih župnih stanova.) Tako se matice nisu<br />
mogle ni voditi, a pogotovo kvalitetno čuvati. Fra Petar Bakula u svome<br />
je Šematizmu ( 867.) zabilježio kako, primjerice, župa Blato (danas Široki<br />
Brijeg) “radi požara kuće, ili kakva drugoga nama danas nepoznatoga<br />
uzroka (…) ima matice tek od godine 753.”; za župu Gradnići u Brotnju:<br />
“Zbog ponovljenih požara kuće ova župa ima župske matice samo od<br />
g. 775.”; za župu Roško Polje: “Ona je jedna od najstarijih župa u Her-<br />
22 S. Bertoša, Život i smrt u Puli: starosjeditelji i doseljenici od XVII. do početka XIX. stoljeća,<br />
Pazin, 2002., str. 27 s.<br />
23 V. Stipetić – N. Vekarić, Povijesna demografija Hrvatske, Zagreb – Dubrovnik, 2004., str.<br />
28-3 .<br />
24 Prvi svezak Matice krštenih župe Kraljeva Sutjeska obuhvaća razdoblje od 64 . do 727.<br />
godine (na temelju usmene obavijesti dr. Stjepana Razuma iz Hrvatskoga državnoga arhiva).<br />
Za župu Vareš podatak u A. Nikić, Katolici u Varešu do 2002. godine, Mostar – Vareš,<br />
2003., str. 242.<br />
prosinca 2007.<br />
49
Robert Jolić<br />
cegovini, ali zbog požara stare kuće nema matica nego od god. 773.”. 25<br />
Matice župe Duvno izgorjele su u požaru župne kuće u Seonici 82 ., 26<br />
župe Livno u požaru župne kuće u Vidošima 802., 27 a župe Kupres u<br />
ratnim rušenjima 942. godine. 28 Tragičan je pak i nečuven način na koji<br />
su se komunističke vlasti odnosile prema povijesnoj i kulturnoj baštini.<br />
One su naime neke matice koje su se čuvale u samostanu na Širokom<br />
Brijegu, s brojnim drugim vrijednim knjigama, u ožujku i travnju 947.<br />
(dakle dvije godine nakon što je završio rat!) planski spalile na lomači. 29<br />
Mnoge su matice stradale ili barem oštećene (primjer župe Roška Polja)<br />
nakon što su komunisti naredili oduzimanje matica iz župnih ureda i<br />
prenošenje na uporabu u novoosnovane matične državne urede. 30<br />
Znanstvena istraživanja matica započela su najprije u Francuskoj.<br />
Popularnost matica valja promatrati u općem ozračju francuske “nove<br />
historije”, nastale oko časopisa Annales i struji oko Analâ – kojoj pripada<br />
možda i najveći povjesničar 20. stoljeća Fernand Braudel ( 902.- 985.).<br />
Ta se struja sve više usmjeruje na istraživanje svakodnevnih životnih<br />
činjenica – namjesto do tada sveprisutne povijesti velikih događaja, likova,<br />
obrata. Pristupa se “rekonstrukciji obitelji”, uglavnom na razini<br />
pojedinih sela ili skupina sela (recimo, jedne župe) te se utvrđuje kretanje<br />
rođenja, vjenčanja, plodnosti, smrtnosti. Takva “mala” historija, o<br />
malim sredinama, pojedincima, marginalnim događanjima, još uvijek je<br />
iznimno zanimljiva i privlačna. 3<br />
Istraživanja demografskih kretanja, pa tako i na temelju crkvenih<br />
matica, u Republici Hrvatskoj već su prilično odmakla. O tim je istraživanjima<br />
objavljena i specijalizirana studija autora Vladimira Stipetića i<br />
25 P. Bakula, Hercegovina prije sto godina (ili: Šematizam fra Petra Bakule iz 1867.), Mostar,<br />
970., str. 68, 90, 4 .<br />
26 R. Jolić, Život i smrt u Duvnu: demografska kretanja u Duvnu od 18. do 20. stoljeća na temelju<br />
crkvenih matičnih knjiga, Tomislavgrad, 2005., str. 26-27.<br />
27 T. Perković, Stanovništvo Livanjskog polja u 18. i 19. stoljeću, Livno, 2003., str. 6.<br />
28 M. Džaja – K. Draganović, Sa kupreške visoravni, 2. izdanje, Baško Polje – Zagreb, 994.,<br />
str. 257.<br />
29 A. Nikić, “Povijest matičnih knjiga”, Kršni zavičaj, br. 30, Humac, 997., str. 84-86.<br />
30 Usp. R. Jolić, Župa Seonica: spomen-knjiga prigodom 200. obljetnice premještanja sjedišta<br />
duvanjske župe u Seonicu (1806.-2006.), Tomislavgrad, 2006., str. 2 s.<br />
3 M. Gross, Suvremena historiografija: korijeni, postignuća, traganja, 2. izdanje, Zagreb,<br />
200 ., str. 237-265.<br />
50 <strong>HUM</strong> 2
“PRETPOVIJEST” TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BAŠTINA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH FRANJEVACA<br />
Nenada Vekarića. Matične knjige mogu biti, kako zaključuju autori, ne<br />
samo “suhoparni upisnici rođenih, vjenčanih i umrlih, nego jedna vrsta<br />
kronike u kojoj će se naći nebrojeno mnogo različitih životnih situacija”,<br />
kako je to zorno pokazao Slaven Bertoša u obradbi pulskih matičnih<br />
knjiga. 32 U Bosni i Hercegovini, koliko mi je poznato, jedini dosadašnji<br />
pokušaj obradbe matičnih knjiga moj je magistarski rad na Filozofskom<br />
<strong>fakultet</strong>u u Zagrebu, a radi se o obradbi maticâ stare duvanjske župe sa<br />
sjedištem u Seonici. Taj je rad, u proširenom obliku, tiskan u nakladi<br />
Naših ognjišta pod naslovom Život i smrt u Duvnu te podnaslovom Demografska<br />
kretanja u Duvnu od 18. do 20. stoljeća na temelju crkvenih<br />
matičnih knjiga (Tomislavgrad, 2005.), 294 str. Ima i drugih pokušaja, ali<br />
još nisu dovedeni do kraja. Tako je Tomislav Perković započeo istraživanja<br />
livanjskih matica. Zasada je u računalo prenio tisuće podataka, od<br />
čega su osobito vrijedni upisi pisani bosančicom. To pismo danas jedva<br />
da još tkogod poznaje. Stoga je nadasve potrebno da se što više ljudi<br />
s njim upozna kako nam povijesna baština ne bi neiskorištena stajala<br />
pred očima samo zato što je ne znamo pročitati. Računalne prijepise iz<br />
livanjskih matica Perković je objavio u posebnoj studiji (Stanovništvo Livanjskog<br />
polja u 18. i 19. stoljeću, Livno, 2003.). Ipak, istom sad predstoji<br />
pravi posao, tj. obradba podataka u svrhu spoznavanja demografskih<br />
procesa na livanjskom području počevši od početka 9. stoljeća.<br />
Matice stare župe Veljaci, dakle ljubuški kraj, obrađuje Vlado Pavičić.<br />
Mnogo je prepisao, ali pravi posao također istom predstoji. Za tisak je<br />
pripremio obradbu najstarije veljačke matice krštenih. Starim maticama<br />
župe Ravno u istočnoj Hercegovini bavi se Marinko Marić. U tijeku<br />
je prepisivanje matičnih knjiga stare župe Brotnjo/Gradnići u računalo.<br />
To radim uz pomoć suradnika, a u svrhu izradbe doktorske disertacije.<br />
Broćanske su matice inače najstarije u kontinuitetu sačuvane matice u<br />
Hercegovini (od 775. godine do danas).<br />
Ovdje posebno želim istaknuti neizmjeran trud koji je u proučavanje<br />
matica uložio gosp. Nikola Mandić. On je rukom prepisao desetine tisuća<br />
podataka iz matica raznih župa u Hercegovini te na temelju tih podataka<br />
objavio nekoliko knjiga s rodoslovljima pojedinih župa ili mjesta<br />
32 V. Stipetić – N. Vekarić, nav. dj., str. 3 .<br />
prosinca 2007.<br />
5
Robert Jolić<br />
u Hercegovini. 33 Mandić matice nije rabio ni u kakva druga istraživanja<br />
osim rodoslovna, ali i to je velik prinos proučavanju, štoviše popularizaciji<br />
matica.<br />
Da bi se maticama moglo kvalitetno i potpuno služiti, valja ih najprije<br />
prepisati u računalni sustav, ito u onaj koji omogućuje sortiranje podataka.<br />
To je ujedno najteža i najvažnija faza u proučavanju matica. Potom<br />
slijedi sortiranje podataka i njihova obradba. Takvu mogućnost pružaju<br />
različiti kompjutorski programi, pa tako i običan excelov program u kojem<br />
sam i ja radio. A do kakvih se sve izvanrednih otkrića može doći,<br />
najzornije može pokazati Bertošina knjiga o Puli: to je rudnik, doista<br />
neiscrpno vrelo za najrazličitije pristupe vremenu koje je minulo, za<br />
“mikroanalizu” života 8. i 9. stoljeća, za “historiju mentaliteta” i svega<br />
onoga što uz to ide.<br />
Zaključak<br />
Svrha ovoga rada bila je pokazati kako je pismena djelatnost franjevaca<br />
Bosne Srebrene bila živa i razvijena i u “predtiskarsko” doba, dakle<br />
kroz čitavo vrijeme turske okupacije. Ne treba zaboraviti da su franjevci<br />
kroz duga stoljeća bili gotovo jedini obrazovani sloj u Bosni i Hercegovini,<br />
školovani redovito na visokim učilištima u inozemstvu. Uz velike poteškoće<br />
neki među njima tiskali su svoja djela, redovito poučna sadržaja,<br />
u inozemstvu, neka i na hrvatskom jeziku, za što je bilo potrebno najprije<br />
izliti bosanička slova. Ipak, najveći dio građe ostao je u arhivima. Unatoč<br />
tome što je nemalo građe na različite načine tijekom stoljeća bilo<br />
uništeno (požari samostana i župnih kuća, namjerno uništavanje što su<br />
ga provodili silnici, stradavanje spisa prilikom prijenosa na odredišta i<br />
slično), ipak su do danas sačuvani brojni spisi, kako u domaćim tako u<br />
stranim arhivima (osobito u arhivu Propagande u Rimu), matične knjige<br />
33 N. Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Konjicu i okolici, Mostar, 2000.;<br />
N. Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Mostaru, Mostar, 999.; N. Mandić,<br />
Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Kruševu kod Mostara, Mostar, 997.; N.<br />
Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Čapljini i okolici, Mostar, 2003.; N.<br />
Mandić, Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brotnju, Mostar, 200 ., N. Mandić,<br />
Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Širokom Brijegu i okolici, Mostar, 2002.; N.<br />
Mandić, Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara, Mostar, 2005.<br />
52 <strong>HUM</strong> 2
“PRETPOVIJEST” TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BAŠTINA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH FRANJEVACA<br />
koje su preživjele sve vihore i oluje kao i iznimno vrijedni i živopisni<br />
ljetopisi što su ih vodili franjevci u samostanima koji su preživjeli turska<br />
razaranja i paljenja (Kreševo, Fojnica i Kraljeva Sutjeska). Dio spomenute<br />
baštine dijelom je već dostupan širem čitateljskom krugu, osobito ljetopisi<br />
koji su objavljeni u “popularnim” izdanjima. Naglasak stoga danas<br />
valja staviti na istraživanje matičnih knjiga koje u Bosni i Hercegovini<br />
skoro još nije ni započelo.<br />
Literatura<br />
- Babić, M., “Političke i kulturne prilike u BiH u doba fra Grge Martića”,<br />
Fra Grgo Martić i njegovo doba, Zagreb, 996.<br />
- Bakula, P., Hercegovina prije sto godina (ili: Šematizam fra Petra<br />
Bakule iz 1867.), Mostar, 970.<br />
- Baltić, J., Godišnjak događaja crkvenih, svjetskih i promine vrimena<br />
u Bosni 1754-1882, Sarajevo, 99 .<br />
- Barun, B. J., Dušobrižnički rad biskupa fra Augustina Miletića<br />
(1763.-1831.), Novigrad, 998.<br />
- Batinić, M. V., Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini, sv. III,<br />
Zagreb, 887.<br />
- Bertoša, S., Život i smrt u Puli: starosjeditelji i doseljenici od<br />
XVII. do početka XIX. stoljeća, Pazin, 2002.<br />
- Bogdanović, M. Ljetopis kreševskog samostana (1765-1817), Sarajevo,<br />
984.<br />
- Cvitković, A., “Uređen Arhiv Provincije”, Svjetlo riječi, Sarajevo,<br />
rujan 2002., str. 74.<br />
- Džaja, M. – Draganović, K., Sa kupreške visoravni, 2. izdanje,<br />
Baško Polje – Zagreb, 994.<br />
- Džaja, M., Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu<br />
iz 18. u 19. stoljeće. Doba fra Grge Ilijića Varešanina (1783-1813),<br />
Zagreb, 97 .<br />
prosinca 2007.<br />
53
Robert Jolić<br />
- Đaković, L., Prilozi za demografsku i onomastičku građu Bosne i<br />
Hercegovine, Sarajevo, 979.<br />
- Glavaš, R., Spomenica pedesetogodišnjice Hercegovačke Franjevačke<br />
Redodržave, Mostar, 897.<br />
- Glavaš, R., Život i rad fra Rafe Barišića, Mostar, 900.<br />
- Gross, M., Suvremena historiografija: korijeni, postignuća, traganja,<br />
2. izdanje, Zagreb, 200 .<br />
- Ilić, Ž., “Frano Milićević (uoči sto i pedesete obljetnice rođenja)”,<br />
Kršni zavičaj, br. 7, Hercegovina, 984., str. 50-57.<br />
- Jelenić, J., Izvori za kulturnu povijest bosanskih franjevaca, Sarajevo,<br />
9 3.<br />
- Jelenić, J., Kultura i bosanski franjevci, sv. II, Sarajevo, 9 5.<br />
- Jelenić, J., Ljetopis fra Nikole Lašvanina, Sarajevo, 9 6.<br />
- Jelenić, J., Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke,<br />
Mostar, 927.<br />
- Jolić, R., Život i smrt u Duvnu: demografska kretanja u Duvnu od<br />
18. do 20. stoljeća na temelju crkvenih matičnih knjiga, Tomislavgrad,<br />
2005.<br />
- Jolić, R., Župa Seonica: spomen-knjiga prigodom 200. obljetnice<br />
premještanja sjedišta duvanjske župe u Seonicu (1806.-2006.), Tomislavgrad,<br />
2006.<br />
- Jurišić, K., Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području<br />
u doba turske vladavine, Zagreb, 972.<br />
- Kamber, D., “Patnje i poteškoće katoličkog klera (prema izvještaju<br />
biskupa Miletića godine 8 5.)”, Vrhbosna, Sarajevo, 942., str.<br />
5- 5, 58-62, 92- 03.<br />
- Kamber, D., “Stanje župa i duša apostolskog vikarijata u Bosni<br />
srebreničko-otomanskoj prema popisu izvršenom 8 3.”, Franjevački<br />
vjesnik, Beograd, 93 . i 932.<br />
- Kecmanović, I., Barišićeva afera, Sarajevo, 954.<br />
54 <strong>HUM</strong> 2
“PRETPOVIJEST” TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BAŠTINA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH FRANJEVACA<br />
- Knezović, P., “Duvanjski kraj u franjevačkim šematizmima”, Duvanjski<br />
zbornik, Zagreb – Tomislavgrad, 2000., str. 95-2 2.<br />
- Kovačić, S. (priredio i preveo), “Službeni izvještaji Svetoj Stolici<br />
o stanju Makarske biskupije”, Makarski biskup fra Bartul Kačić-<br />
Žarković, zbornik, str. 265-286.<br />
- Kovačić, S., Najstariji izvještaji o stanju Makarske biskupije u<br />
tajnom vatikanskom arhivu (1626.-1658.), Split, 975.<br />
- Makarski biskup fra Bartul Kačić-Žarković (Brist, 1572 – Sućuraj,<br />
1645): život – djelo – vrijeme, zbornik radova, uredio N. Anić, Sućuraj,<br />
999.<br />
- Mandić, D., Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus<br />
annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago – Roma, 962.<br />
- Mandić, N., Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara,<br />
Mostar, 2005.<br />
- Mandić, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brotnju,<br />
Mostar, 200 .<br />
- Mandić, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Čapljini<br />
i okolici, Mostar, 2003.<br />
- Mandić, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Konjicu<br />
i okolici, Mostar, 2000.<br />
- Mandić, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Kruševu<br />
kod Mostara, Mostar, 997.<br />
- Mandić, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Mostaru,<br />
Mostar, 999.<br />
- Mandić, N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Širokom<br />
Brijegu i okolici, Mostar, 2002.<br />
- Mikulić, M., Izbor izvornih spisa o Nikoli Biankoviću biskupu<br />
makarskom (1645-1730), Portland, 978.<br />
- Nikić, A., “Povijest matičnih knjiga”, Kršni zavičaj, br. 30, Humac,<br />
997., str. 84-86.<br />
prosinca 2007.<br />
55
Robert Jolić<br />
- Nikić, A., “Regesta dokumenata Kongregacije de propaganda fide<br />
( )”, Bosna franciscana, br. 9, Sarajevo, 998., str. 256-276.<br />
- Nikić, A., Dnevnik makarskog biskupa Stjepana Blaškovića iz<br />
1735., Mostar, 994.<br />
- Nikić, A., Regesta Franjevačkog arhiva u Mostaru 1556.-1862., Mostar,<br />
984.<br />
- Nikića, A., Katolici u Varešu do 2002. godine, Mostar – Vareš,<br />
2003.<br />
- Pandžić, B., “Izvještaji Makarske biskupije sačuvani u tajnom vatikanskom<br />
arhivu”, Nova et vetera, ( 980.), str. 39- 92.<br />
- Pandžić, B., “Marijan Lišnjić makarski biskup ( 609- 686)”, Nova<br />
et vetera XXVII, ( 977.), str. 23-55.<br />
- Perković, T., Stanovništvo Livanjskog polja u 18. i 19. stoljeću, Livno,<br />
2003.<br />
- Rupčić, B., “Makarska biskupije i zapadna Hercegovina do g.<br />
735.”, Nova et vetera XXXI, -2( 98 .), str. 07- 36.<br />
- Soldo, J. A., Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeća, Split, 993.<br />
- Stipetić, V. – Vekarić, N., Povijesna demografija Hrvatske, Zagreb<br />
– Dubrovnik, 2004.<br />
- Vidović, M., Nikola Bijanković splitski kanonik i makarski biskup<br />
1645-1730, Split, 98 .<br />
- Vidović, M., Povijest Crkve u Hrvata, Split, 996.<br />
- Vrdoljak, B. M., “Apostolski vikarijat u Bosni 735.- 88 .”, Plodovi<br />
ljubavi i žrtve, Livno, 2005., str. 7- 30.<br />
- Zlatović, S., “Kronaka o. Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju<br />
( 662-86)”, Starine JAZU, knj. 2 , Zagreb, 889., str. 86- 5.<br />
56 <strong>HUM</strong> 2
“PRETPOVIJEST” TISKARSTVA U BIH: RUKOPISNA BAŠTINA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH FRANJEVACA<br />
Robert Jolić<br />
“PREHISTORY” OF TYPOGRAPHY IN B&H:<br />
HAND-WRITTEN HERITAGE OF THE BOSNIAN-<br />
HERZEGOVINIAN FRANCISCANS<br />
Summary<br />
The first printing house in Bosnia and Herzegovina was bought by the<br />
Herzegovinian Franciscans in 1872.It started with its work in 1873 in Mostar.<br />
Till that moment the Bosnian-Herzegovinian Franciscans had printed<br />
their works outside of Bosnia and Herzegovina. But, many materials<br />
stayed unpublished: they are kept in the world archives (especially in the<br />
Vatican archive Propagande) and in the Bosnian and Herzegovinian monastic<br />
and parish archives. The author analyzes the materials from that<br />
“pre-printing” period. He divides them in three big groups: documents,<br />
Bosnian Franciscans’ chronicles and parish registers. Since a big part of<br />
the materials from the first two groups have already been published and<br />
made available for the public, especially chronicles, the author emphasizes<br />
research and analysis of parish registers as they are inexhaustible<br />
sources of data about the lives of Catholics during the Turkish and later<br />
periods.<br />
Key words: Franciscans, archives, documents, Episcopal reports, chronicles,<br />
head-quarters.<br />
prosinca 2007.<br />
57
Pavao Knezović<br />
Hrvatski studiji u Zagrebu<br />
Sažetak<br />
UDK 050(497.6) Glas Hercegovca<br />
8 . 24’04:050(497.6) Glas Hercegovca<br />
Izvorni znanstveni članak<br />
Primljeno: 3. VIII. 2007.<br />
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
Kao i u ostalim tadašnjim hrvatskim listovima, antičko se u Glasu Hercegovca<br />
može razvrstati u dvije skupine. Prvu tvore povijest i civilizacija<br />
Grčke i Rima u starom vijeku, a drugu raznovrsna uporaba latinskoga<br />
jezika. Druga je kudikamo zastupljenija u mostarskom glasilu, a obje su<br />
rabljene u svrhu objašnjavanja suvremene situacije kao najjači i najuvjerljiviji<br />
argumenti ili kao najbolji primjeri, osobito domoljublja. Uporaba<br />
sentencija, dosjetaka, fraza i citata na latinskom jeziku tekstu daje<br />
i stilsku markiranost.<br />
Ključne riječi: Glas Hercegovca, antičko, Grčka, Rim, latinski jezik, sentencija.<br />
U Mostaru je od 885. do 896. godine dva puta tjedno izlazio Glas<br />
Hercegovca. Pregledao sam tih nepunih dvanaest godišta s namjerom<br />
vidjeti što je čitatelj mogao doznati o religiji i kulturi, znanosti i književnosti,<br />
povijesti i društvenom poretku, umjetnosti i arhitekturi antike u<br />
prvom redu mediteranskoga bazena. Sve informacije o antici i njezinoj<br />
civilizaciji što ih je donio Glas Hercegovca mogu se podijeliti u dvije<br />
skupine: jednu cjelinu tvore obavijesti o kulturi i povijesti grčko-rimskoga<br />
svijeta od 8. stoljeća prije Krista do propasti Zapadnoga Rimskog<br />
Carstva, a drugu latinski jezik i njegova mnogostruka uporaba. Razno-<br />
58 <strong>HUM</strong> 2
vrsna uporaba latinskoga jezika u pojedinim prilozima pridonosi njihovu<br />
stilskom markiranju koje najčešće pojačava njegovu persuazivnost i<br />
kredibilitet argumentacije. S obzirom na sve to, mostarsko se glasilo ne<br />
razlikuje od ostalih tadašnjih hrvatskih listova.<br />
prosinca 2007.<br />
1.<br />
Tijekom jedanaest i pol godina izlaženja Glasa Hercegovca tiskano<br />
je oko 250 brojeva, no tek šesnaest brojeva donosi priloge u kojima se<br />
nalazi neka informacija o svijetu antike i njezinim znamenitim osobama.<br />
To je posve zanemarivo, osobito kada se pomisli na ukupan broj<br />
objavljenih priloga u ovom listu. Mostarsko glasilo dakle nije privlačila<br />
antika. Ipak su ti malobrojni prilozi zanimljivi i donekle vrijedni.<br />
Prva vijest odnosi se na Pirinejski poluotok, a objavljena je 26. rujna<br />
885. pod naslovom “Španija”. Tu se vrlo kratko spominje kako je Kartaga<br />
u njoj osnivala svoje kolonije i razvijala trgovinu, a pod vodstvom<br />
Hanibala, Hazdurbala i Hamilkara Kartažani su s obale prodrli u unutrašnjost<br />
poluotoka.<br />
Ali sudbina Kartagine bijaše po udarcim drugog neprijatelja, da pane<br />
jer Rim nju svlada i morala se je nakon slavne obrane predati svomu<br />
rimskom gospodaru, nu ipak izgled Virijata i dogadjaj Numancije obilno<br />
su dokazali Rimljanima da za mnogo i mnogo doba njihovo osvojenje<br />
nemogaše se reći ni dovršeno ni mirno. Rimsko gospodstvo trajalo je<br />
dobra četiri vjeka pod republikom i do cara Onorija i kad porušivi zvuk<br />
oružja divljačkih naroda pogubi Rimljane u španjolskoj zemlji. (GH, II.,<br />
1885., 40, [1].)<br />
Ovdje se lako može uočiti prikrivena usporedba sudbine bosanskohercegovačkoga<br />
puka pod osmanskom i austrougarskom vlašću s usudom<br />
španjolskih zemalja (tj. naroda) pod punskim i rimskim jarmom.<br />
Druga vijest objavljena je iduće godine u reportaži “Osvrt na Malu<br />
Aziju” koja je izlazila u sedam brojeva (GH, III., 886., 44-50), ali se antičkoga<br />
razdoblja dotiče samo u 44. i 46. broju. Tu kaže da su u Scitiji<br />
“vile i junaci činili čudnovate zgodnetke” i da su “Omer, koji spjeva ona<br />
59
Pavao Knezović<br />
junaštva, umni Talet, dostjni(!) Ezop, Herodot, Apek sinovi Male Azije”<br />
(GH, III., 886., 44., [ ]). Malo dalje, opisujući grčko tlo u Europi, kaže:<br />
Ova je pokrajina glasovita s pogleda ratovah izmedju iztoka i zapada,<br />
koji dokazuju velike zgode i nesgode povjestničke. Još kad no kršćanska<br />
svjetlost prosja cieli sviet, ova zemlja otrese se Olimpijskih bogova, te<br />
prigrli novu svjetlost, tamo su Pavao i sv. Barnaba propoviedali evandjelje<br />
i više puta proputovali Grčku u svakom smislju(!). (GH, III., 1886.,<br />
44., [1].)<br />
Pisac ne navodi nijedno grčko mjesto niti osobu nego samo podsjeća<br />
da su se tu vodili grčko-perzijski ratovi, odnosno “ratovi između istoka<br />
i zapada”, što je fina aluzija na ratove s Osmanlijama na europskom tlu.<br />
Još više je to potencirano u sljedećoj rečenici gdje ističe pobjede kršćanstva<br />
nad poganskim ili olimpijskim bogovima. Usto, još se spominje da<br />
su Grčkom vladali rimski carevi među kojima se ističe Dioklecijan kao<br />
najžešći i posljednji progonitelj kršćana. U trećemu nastavku piše da su<br />
Rim i Carigrad “gotovo sasvim nakitili svoje spomenike samo pribavljanjem<br />
spomenikah iz Male Azije” (GH, III., 886., 46., [ ]). Zatim piše<br />
o amfiteatru u Nikeji (u Bitiniji, danas Iznik) povezujući ga s Plinijem<br />
Mlađim i carem Trajanom:<br />
Teatar Nicenski suvremeni je mladom Pliniju, koji u svojim dopisim<br />
upravljenim na cesara Trajana nješto ob ovoj sgradnji napominje, a u<br />
sadanje doba najti ćeš ga sasvim izpetljana svodovim i stubam u velikim<br />
stećkim izradjenm izmedju kojih podiže se bujno bilje. (Glas, III., 1886.,<br />
46., [1].) 1<br />
Točno nakon dvije godine (tj. 888.) pojavljuje se članak “Rim i rimska<br />
prošlost” iz kojega se jedino može doznati da je “u prastaro doba, kadno<br />
Rim cvataše u najbujnijem cvatu neznabožtva, tamo svevišnji(!) posla<br />
svoja dva miljenika Petra i Pavla da u onom svietskom gradu sagrade<br />
crkvu katoličku i utemelje kraljevstvo” i “da je sav rimski narod, sa svim<br />
svojim vladaocim na čelu, bio ustao protu ovoj dvojici miljenika božiji,<br />
Plinije Mlađi u 39. pismu desete knjige Pisama Trajanu opisuje tadašnje stanje nicejskoga<br />
amfiteatra (“Theatrum, domine, Nicaeae maxima iam parte constructum...” C. Plinii Caecilii<br />
Secundi Epistularum liber decimus ad Traianum imperatorem cum eiusdem responsis, 39, ).<br />
60 <strong>HUM</strong> 2
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
da njih i njihov nauk u mračilo stave” (GH, V., 888., 46., [ ]). Taj je članak<br />
manje razočaranje nego upozorenje na jaku razliku romantičarskoga<br />
krtistocentričkog poimanje Rima i rimske povijesti od suvremenoga.<br />
Donekle se to prešućivanje poganskoga razdoblja rimske prošlosti može<br />
opravdati jer se pisac usredotočio na proslavu slavenskih apostola, svete<br />
braće Ćirila i Metoda u Rimu.<br />
U sedmom godištu ( 890.) jedino se susreće prijevod pripovijetke<br />
Mudra Penelopa Antonija Canofila 2 s talijanskoga, ali ta Penelopa s poznatom<br />
nam vjernom Odisejevom suprugom nema ništa zajedničkoga<br />
osim imena.<br />
U rugalici “Posrbici Anti Stražičiću” spominju se muze i otac povijesti<br />
Herodot u izrazitoj vezi sa suvremenim događajima. 3 Usto, čitatelj<br />
Glasa Hercegovca mogao je doznati dvije čudne tvrdnje o Aleksandru<br />
Velikom. Josip Dobroslav Božić spominje ga kao kralja Armenije, Ibernije,<br />
Albanije i Armenije. 4 A drugi put već u naslovu “Aleksandar Veliki<br />
– Srbin”, kako piše Glas Hercegovca, to je tvrdio neki profesor u vinkovačkoj<br />
gimnaziji. 5<br />
Čestitajući imendan fra Grgi Martiću 892. godine, fra Alojz Petrić<br />
spominje hrabroga Leonidu i pjesnika Homera:<br />
2 GH pogrješno navodi autorovo prezime: “Ova pripoviest uzeta iz talijanskog djela: Il lucidarie<br />
evangelice discorsi predicabili dal P. Antonio Confile Venetia 676.” (GH, VII., 8890.,<br />
8., [ -2].) To je zbirka propovijedi: Antonio Canofilo, Il Lucidario Evangelico. Discorsi<br />
Predicabili. Sopra lo quatro Domeniche dell` Avvento, le sei dopň l`Epifania, le cinque dopo<br />
Pasqua, e le Ventiquattro dopo la Pentecoste. Venetia, Pezzana, 676., 477 str. 8°.<br />
3 “Kako nekoć kad ga dvore Herodota starog Muze, | Povjestnika sviju oca; od radosti liju<br />
suze, | Jer su našle opet muža kojega su vriedne one, | Jer su našle tebe muža – Stražičiću, oj<br />
Antone. | Hosana Stražičiću!” (GH, VIII., 89 ., 23., [ ].)<br />
4 “Kralj kavkaza, Armenije, Ibenrine (Iberia), Albanije i Armenije imenom Aleksandro Veliki<br />
učinio je da vlada Ibeima i Albanasima (322 g. pr. Kr.) njegov general Azod, al s naročitom<br />
zapovjedi da se ta plemena klanjaju suncu, mjesecu i zviezdama stajačicama (5 planeta) i da<br />
priznaju jednog nevidljivog stvorca.” (GH, VIII., 89 ., 4., [2].)<br />
5 “Pišu ‘Hrvatskom Branku’ iz Vinkovaca da je njeki ondašnji profesor na ondašnjoj gimnaziji<br />
predavao svojim djacima da je i Aleksandar Veliki bio Srbin. Na to je ustao njeki djak i upitao<br />
ga: A kako to gospodine profesore može biti, kad je Aleksandar Veliki živio 300 godina<br />
prije Hrista, a Srbi 700 godina poslije poroda Hristova dodjoše ovamo! Nu tome profesor<br />
odreza: Ti mene nemaš za to pitati, već imaš slušati, što ja kažem! To može samo kosovski<br />
doseljenik prof. reći, pa da onda zaista nije živa istina da već kosovski doseljenici ne znadu<br />
što čine, nego da upravo lududu (sic!).” (GH, X., 893., 4., [ ].)<br />
prosinca 2007.<br />
6
Mi se radujemo ovoj sgodi kao ozebnik sunčevu sjaju, kao bilje zlato- i<br />
srebro-likoj rosi. Ti božanski naš Omiru, ti divni pjevče naših Leonida<br />
jesi za nas sunce jarko, jer ko što ono ogrieva žarkim zrakama svakog<br />
ozebnika, tako i ti svojim krilatim riečima, svojom bogoduhom poezijom<br />
ogrievaš sve nas, a na osob duhove što su vilam miljenici. (GH, IX.,<br />
18 2., 21., [2].)<br />
Pavao Knezović<br />
Poput Petrića, oduševljen je i urednik Glasa Hercegovca uspoređujući<br />
snagu i ljepotu latinskoga izraza u enciklici pape Lava XIII. gdje<br />
rabi “slog božanstvenog Platona” i harmonizira Ciceronovu eleganciju i<br />
Tacitovu jezgrovitost s izrazom prvih otaca svete Crkve i zato “ta te latinština<br />
začarava”. 6 Te laskave epitete – Platon, Ciceron, Tacit i Homer<br />
– ne duguju autorovu uvjerenju koliko papi i Martiću koje on s njima<br />
uspoređuje.<br />
Najkonkretnije priznanje grčke mudrosti i razboritosti nalazi se<br />
u člancima “Perom i olovkom” Ivana Milićevića. U prvom izrijekom<br />
tvrdi:<br />
Grci bijahu najmudriji od svih naroda ali ujedno i najrazboritiji. Razboritost<br />
nalazimo kod svih veleuma ma kojega vieka i naroda pa bili oni<br />
medju sobom posve različiti, npr. Sokrates i Shakespeare, Gundulić i<br />
Preradović, Starčević i Strossmayer. (GH, XI., 18 4., 2., [1].)<br />
Pozivajući se na Schillera, u nastavku uspostavlja jednakost između<br />
razumnosti i Grka, odnosno grčtva:<br />
Heleni su dakle razumni; narod taj bijaše mudar i uvidjavan. Imade pravoga<br />
grčtva i pseudogrčtva. ‘Grčtvo što bijaše ono? Razum i umjerenost<br />
i bistrina’, kaže Schiller. To je pravo grčtvo, jer se temelji na razumu. U<br />
ovom pogledu i pravcu moramo sliediti Grke.<br />
I odmah pojašnjava drugi pojam:<br />
6 “Jezik je latinski, ali slog božanstvenog Platona i Lava XIII. U latinštini enciklike harmoniziraju<br />
Cicero, Tacit i prvi otci svete crkve. Ta te latinština začarava. Tko pozna latinski, a traži<br />
prevod ove enciklike, taj grieši. Prievodi, koje smo pročitali, nisu nego bliedi odsjevi one<br />
veličanstvene, incisive, elegantne jezgrovitosti, kojim je papa zaodjenuo svoje velike, duboke<br />
i evangjeoske misli.” (GH, VIII., 89 ., 37., [ ].)<br />
62 <strong>HUM</strong> 2
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
Graeca fides, nulla fides, to je ono pseudogrčtvo, ovoga grčtva imademo<br />
i kod nas, jer se kaže: Ni u tikvi suda, ni u vlahu druga. Otresimo ga se!”<br />
(GH, XI., 18 4., ., [1].)<br />
Pohvale grčkoj umnosti i razboritosti rabe se za snažno poticanje na<br />
prekidanje svih odnosa sa svima onima koji posjeduju osobinu “pseudogrčtva”.<br />
Autor priloga jasno se distancira od iluzija romantičara i zagovara<br />
realizam u političkom životu, a možda i u književnosti jer se zalaže<br />
da se u svemu slijedi razum. Ivan Milićević pripada onoj mladoj generaciji<br />
koja je bila kadra javno spaliti mađarsku zastavu ne predajući pred<br />
svemoćnim Kuhenom i Kallayem. 7<br />
Od svih grčkih i rimskih znamenitih likova jedino je osobitu pozornost<br />
mostarskoga glasila privukao Lucije Kvincije Cincinat 8 , prototip<br />
domoljuba u službi naroda, kojega je svojim čitateljima predstavilo u<br />
pjesmi znakovita naslova “Slavni orač” (GH, VIII., 89 ., 32., [2]-[3]).<br />
Pjesma od 20 kvartina u šestercima ispjevao je neki slabiji stihotvorac<br />
potpisan pseudonimom Odisej i popratio je zanimljivom bilješkom u<br />
kojoj je biranim riječima pojasnio okolnosti i vrijeme odvijanja radnje<br />
u pjesmi. 9 Pjesnik iznad svega ističe Cincinatovu skromnost, čestitost i<br />
beskompromisnu ljubav prema domovini. Kada se Rim našao u strašnoj<br />
opasnosti, senat je Cincinata imenovao diktatorom i poslao glasnika po<br />
njega. Došavši u neko selo u koje su ga naputili, glasnik se čudi da u tako<br />
zabačenom i zapuštenom selu živi tako važna osoba koja jedina zna i<br />
može spasiti državu.<br />
7 Realizam u hrvatskoj književnosti vezan je s usponom pravaštva u osamdesetim godinama.<br />
Usp. Ježić, 993., 266-278; Solar, 2003., 264.<br />
8 Lucija Kvincija Cincinata (Lucius Quinctius Cincinatus), prema legendi koja se nalazi kod<br />
Tita Livija u djelu Ab Urbe condita (lib. 3, c. 2, 9-20 i 26), pozvali su s oranja da se primi<br />
diktature jer su 458. prije Krista Ekvi opkolili rimsku vojsku. Obavivši uspješno povjereni<br />
zadatak za 6 dana, odrekao se diktature. Ponovno je izabran za diktatora 439. prije Krista<br />
kada su patriciji optužili bogatoga plebejca Spurija Melija da se želi dokopati vlasti.<br />
9 “Kad su Ekvi, da osvete svoje saveznike Volsce obkolili rimsku vojsku na gori Algidu god.<br />
458. pr. Kr. tada se Rimljani silno prepadoše, te izaberu za diktatora vrsnoga ali skromnoga<br />
Lucija Kvintija Cincinata. Glasnik, koji mu tu vijest imao javiti, zateče ga kako ore svoju<br />
malu oranicu. Čim Cincinat shvati da se radi o opasnosti mile domovine pohiti brže bolje u<br />
Rim – sabere vojsku na Martovu polju, iznebuha napadne neprijatelje i hametom ih potuče.<br />
Poslije slavne pobjede ugje (sic!) u Rim kao triumfator – a za time se vrati na svoje malo<br />
imanje te se lati obradjivanja svoje njivice.” (GH, VIII., 89 ., 32., [2-3].)<br />
prosinca 2007.<br />
63
Rekoše mi kuća<br />
Tude ima jedna,<br />
Cincinata kuća<br />
Čestita i vrjedna.<br />
3.<br />
“Poslaše me do njeg<br />
Da mu javim glasa<br />
Izabra ga senat<br />
Da Rimu dâ spasa.”<br />
6.<br />
“Velidu da nikog<br />
Takog neimade,<br />
Da kao Cincinat<br />
Rim spasiti znade. “<br />
8.<br />
Kad su došli blizu<br />
Do onoga mjesta,<br />
Do koga je mogla<br />
Ić i ljepša cesta.<br />
9.<br />
Zapitaše jednog<br />
Oro njivu što je<br />
Cincinata kuća<br />
Da im kaže – ko je?<br />
0.<br />
Pridigne se orač<br />
Otre lice znojno,<br />
Pa im onda reče<br />
Mirno i spokojno:<br />
.<br />
“Eto, ljudi, šta je<br />
Pitate li za me,<br />
Koja dobra sreća<br />
Uputi vas na me?”<br />
2.<br />
Obojica oni –<br />
Ostadoše tudi<br />
Zapanjeni kao<br />
Da su čisto ludi.<br />
3.<br />
Istina je n’jesu<br />
Nadali se sjaju,<br />
Al im ni to nebje<br />
Umu ni na kraju.<br />
Pavao Knezović<br />
(GH, VIII., 89 ., 32., [2-3].)<br />
Kada je Lucije Kvint shvatio zbog čega je glasnik došao i što se od<br />
njega očekuje, ostavi plug i “Na brzu se ruku / Na kljuse povadi” i već<br />
isti dan bijaše u Rimu. 0 I, hametice porazivši neprijatelje, oslobodi Rim i<br />
0 “I odkasa, vrcem / Put viečitog grada / Uprav stiže tamo, /Kad sunce zapada.” (GH, VIII.,<br />
89 ., 32., [2-3].)<br />
64 <strong>HUM</strong> 2
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
milu domovinu od opasnosti. Tada se odreče diktatorske vlasti i ponovno<br />
se vrati u svoje selo k svojoj njivi i prihvati se seoskih poslova:<br />
prosinca 2007.<br />
Za tijem se lijepo<br />
Svojoj kući vrati,<br />
Omiljenog pluga<br />
Iznova se lati.<br />
Mostarsko je glasilo svojim čitateljima predočilo Lucija Kvincija Cincinata<br />
kao uzor iskrene ljubavi prema domovini, a samo nekoliko brojeva<br />
prije narugalo se oholom i nemoralnom posrbici Anti Stražičiću koji<br />
nije prezao poslužiti se svim nedopuštenim i nemoralnim sredstvima da<br />
bi se dokopao visokih položaja vlasti “usred Sarajgrada, u stolici Bosne<br />
mile” (GH, VIII., 89 ., 23., [ ]).<br />
2.<br />
Drugu cjelinu tvori raznovrsna uporaba latinskoga jezika i znatno je<br />
obimnija od spomena na svijet antike. U Glasu Hercegovca na latinskom<br />
se jeziku mogu pročitati naslovi članaka, mudre izreke, fraze, stručni<br />
termini, naslovi djela i razni citati koji se donose kao dokazi iznesenih<br />
tvrdnjâ te tuđice što su nastale iz latinskoga i grčkoga jezika. Međutim,<br />
najneočekivaniji su stihovi i zgodne šale na latinskome, a i toga ima.<br />
Doduše, te veze s antikom nisu frekventne kao u Katoličkoj Dalmaciji u<br />
kojoj se mogu naći gotovo čitave stranice otisnute na latinskom jeziku.<br />
Za naslove pojedinih članaka devet su puta uporabljene sentencije<br />
na latinskome. Pišući o provali neke četice Crnogoraca u kotar Bileće,<br />
za naslov rabi Horacijevu izreku: Parturiunt montes nascetur ridiculus<br />
mus jer “iz male ove čete proizvadja ista [tj. Neue Freue Presse] čitavu<br />
vojsku” (GH, V., 888., 22., [ -2]). U tri broja iz 892. urednik (?) se lista<br />
obračunava s nekim Bošnjakom pod naslovom “Doksomanija ili Vanitas<br />
Vanitatum” (GH, IX., 892., 7 -73, [2-3]) naglašavajući time njegovu<br />
bolesnu težnju da se pod svaku cijenu istakne, a to je taština nad taština-<br />
Horatius Flaccus, Quintus: Ars poetica, 39.<br />
65
Pavao Knezović<br />
ma. 2 Vrlo žučan članak, a takvih je u Glasu Hercegovca ponajviše, kojim<br />
polemizira s Bošnjakom naslovio je modificiranom izrekom Non verba<br />
sed facta, a završava ga rečenicom:<br />
Kad se to dogodi uvjereni smo nestat će ‘Bošnjaka’ na isti način kao i brata<br />
mu famoznoga ‘Napredka’, a dotle ako ‘Bošnjak’ baš želi lomiti koplje<br />
s nama, slobodno mu; nu uz taj uvjet da budu non verba sed facta, 1 t.j.<br />
da netjera sofizam nego neka donese u obranu svoje povjestne činjenice,<br />
istinite i neopovržive, a ne trice i kučine efemernih i dvojbenih osoba.<br />
Toliko za ovaj put. (GH, X., (18 ., , [1-2].)<br />
Polemiku oko srpskoga imena naslovio je “Psychopatia Serbica” (GH,<br />
X., 893., 80., [ ]), dok izvješće o stanju u Srbiji ima naslov “Serbicae res”,<br />
a zaključuje ga riječima: “Srbija s dana na dan koraca konačnoj svojoj<br />
propasti.” (GH, XII., 895., 86., [ ].)<br />
Obavijest o smrti pruskoga kralja i njemačkoga cara Vilima II. Hohenzollerna<br />
donosi pod naslovom “Et mortuus est” (GH, V., 888., 2.,<br />
[ ]), dok o proslavi rođendana cara Franje Josipa I. izvješćuje pod njegovim<br />
geslom “Viribus unitis” (GH, V., 888., 35., [ ]). Još se u pripovijesti<br />
“Učiteljeva kći” nalazi podnaslov “Evangelium aeternum” koji spisateljica<br />
4 na početku objašnjava: “Vi razumijete ono drevno evangjelje o<br />
svemogućnosti majke – prirode, o kojoj nam govori zvuk vihora, žubor<br />
potoka, veličajnost nebeskoga svoda i kucaj našega srca?” (GH, VII.,<br />
890., 5 ., 52. i 54., [2].)<br />
U životopisu “Ferdinand Lesseps” uzeta je kao moto fraza: Tempora<br />
mutantur... (GH, X., 893., 9., [2]) dok je u reportaži “Poslije dubrovačke<br />
slave” moto: Quousque tandem... (GH, X., 893., 80., [ ]). Time<br />
autor retorički pita Srbe kada će već prestati svojatati pjesnika Ivana<br />
Gundulića i Dubrovnik, kao što je na početku prvoga govora In Catilinam<br />
Ciceron doviknuo Katilini dokad će iskušavati strpljivost rimskoga<br />
konzula, senata i naroda. U svakoj uporabi sentencije stvaraju dodatno<br />
2 Propovjednik svoj proslov počinje riječima: “Vanitas vanitatum...” (Prop , ).<br />
3 Izreka zapravo glasi: “Res, non verba.” Autor je obrnuo dijelove izreke jer njegovi protivnici<br />
samo iznose tvrdnje bez valjanih dokaza.<br />
4 Ida Marie Louise Friederike Gustava Gräfin von Hahn, poznatija kao Ida von Hahn-Hahn<br />
( 805.- 880.), njemačka pjesnikinja i spisateljica.<br />
66 <strong>HUM</strong> 2
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
stilsko obilježje i obogaćuju ga specifičnom figurom učenosti koju rado<br />
konzumira čitateljstvo jer u njega nešto novo (možda i nerazumljivo)<br />
pobuđuje osjećaj da je to i uzvišeno. Tako ti prilozi sa sentencijama, koje<br />
su redovito i vrstom tiskanih slova markirane, privlače veću pozornost<br />
čitateljstva i time ostvaruju svoj glavni cilj: da ih se pročita i da prenesu<br />
poruku.<br />
U Glasu Hercegovca urednikovi su polemički prilozi najčešće protkani<br />
mudrim izrekama na latinskom jeziku. Tako u rubrici “Razbistrimo”<br />
br. XVIII dva puta upotrebljava izreku: De mortuis nihil nisi bene (GH,<br />
VIII., 89 ., ., [ ]). 5 Ta se izreka pripisuje Hilonu, a zapisao ju je prvi<br />
Diogen Laertski od koga su je prenijeli Demosten i Plutarh, a potom<br />
Ciceron i Valerije Maksim. Iz članka se doznaje da ta izreka vrijedi za<br />
svakoga preminula čovjeka, ali se ne može reći za don Mihovila Pavlinovića<br />
“jer je Pavlinović još živ, dakako da je živ, jer sa svojom značajnošću<br />
i sa svojim neumrlim djelima živiće do vjeka”. Tim je paradoksom<br />
još više naglašena suprotnost između navodnoga “životinjskog govora”<br />
Naprednjakovića o “jednom uzor čovjeku i pravom ljudskom značaju<br />
našem nezaboravnom Pavlinoviću” jer je ovaj drugi postajao besmrtan<br />
dok je taj “veleučeni djetić Naprednjaković još krmelje otirao i golokrak<br />
u zapećku po prašini puzao”.<br />
U članku “Spomen prijatelju – pravno historička razprava” moglo bi<br />
se reći da se autor, mladi Ivan Milićev[ić] upravo razmeće uporabom<br />
latinskih mudrih izreka jer ih u kratkom tekstu donosi čak pet, a nijednu<br />
nije preveo: Eligit quia placet (Izabrao je jer mu se sviđa), Non!<br />
Quia non placet! (Ne! Jer mu se ne sviđa), Mus ridiculus! (Smiješni miš!),<br />
zatim Historia[e] est prima lex, ne quid falsi ducatur (Prvi je zakon povijesti,<br />
da se nešto lažno ne navodi.) i De gustibus non est disputandum!<br />
(O ukusima ne treba raspravljati!), a tu su još i pojmovi: gordijski čvor,<br />
fantastične nauke, historični podatci, tlo kulturne Europe, zlatne Cice-<br />
5 “Red dodje i na Vuka, ali ne mislite na onog nedužnoga vuka u gori zelenoj, nego na onoga<br />
drugoga velikoga Vuka. (...) Da zbilja kada smo tu moramo kazati, kako nas je liepo gosp.<br />
Naprednjak poučio u jednom svojem broju: De mortuis nihil nisi bene. To smo mi znali još<br />
onda dok je veleučenjak Naprednjaković krmelje otirao i golokrak u zapećku po prašini<br />
puzao...” (GH, VIII., 89 ., ., [ ].)<br />
prosinca 2007.<br />
67
Pavao Knezović<br />
ronove riječi, parcijalist, historik itd. 6 Ogorčen pogubnim i fantastičnim<br />
naukama i kontradiktornim raspravama oko hrvatske narodnosti u<br />
Hrvatskoj, a posebice u Bosni, autor je više godina pažljivo proučavao<br />
“naše najbolje istorike i razlučio dobro od zla, istinu od laži” pa iz dna<br />
svoga srca savjetuje Hrvatima u Hrvatskoj i Bosni da “prigrle ono što je<br />
Hrvat i ništ[a] više!”. Neka se ugledaju na ostale europske narode koji<br />
“jednodušno brane i štite svoju milu narodnost i svim ju srcem kako<br />
svoje najdragocienije blago čuvaju, te ne imaju nikakvih medjusobnih<br />
razmirica, ne samo historičnimi podaci, nego i narodnom tradicijom,<br />
da moraju biti ono, što su i što im zdrav razum kazuje” (GH, VIII., 89 .,<br />
22., [ ]). Nasuprot tome, “u nas Hrvata svakim danom sve to veće razmirice<br />
bivaju glede naše mile narodnosti, te tim ciepaju svoj mili narod<br />
na više česti, što je pogubno!”. U Bosni je stanje još gore jer je tamo to<br />
“jedan gordijski čvor zabludjenim fanaticim, koji kao zasliepljene krtice<br />
ništa ne pripoznaju od svoga gusta (Eligit quia placet.) Oh to je grozno!”.<br />
Zato ih podsjeća na zlatne Ciceronove riječi: “Historia[e] est prima lex,<br />
ne quid falsi ducatur” 7 jer su “zavedeni mitom i čašću skrenuli s puta<br />
istine” (GH, VIII., 89 ., 22., [ ]). I sam autor naglašava da “Bosna u današnjem<br />
vremenu jest u sredini političkog razvitka”.<br />
6 “A Bosna? O tom je razgovor! O tom je jedan gordijski čvor zabludjenim fanaticim, koji kao<br />
zasliepljene krtice ništa ne pripoznaju od svoga gusta (Eligit quia placet.) Oh to je grozno!<br />
Mnogi svjetski historici sve svoje sile upotrebiše da razrieše taj gordijski čvor, ali žalibože,<br />
od tih, mnogi, ol su bili parcialiste, te više naginjali na svojakanje tudjih prava, koji su ga i<br />
prilično razriešili, a to sliepe krtice ne pripoznaše, nego samo odgovoriše: Non! Quia non<br />
placet! (Mus ridiculus!) - Istina, da je suvišno ob ovoj stvari pisati, jer čovjek, ako je iole<br />
iskren, to mora primiti ono, što mu razlog nalaže! Ove moje rieči želio bi da unidju u srce<br />
svakom čovjeku, bilo panbošnjaku ili nadrisrbiću; jer uprav prozhode iz dna moga mladenačkog<br />
srca i jer smo ob ovoj stvari za sigurno osvjedočen baveć se i prosudjujuć kroz više<br />
godina naše najbolje istorike i razlučujuć dobro od zla, laž od istine, itd. - Bosna u današnjem<br />
vremenu jest u sredini političkog razvitka, naginjajući sad na srbsku, sad na bosansku,<br />
sad opet na hrvatsku! Nu, mnogi historici pišući o toj, toli znamenitoj stvari, nisu se u strogom<br />
smislu držali one zlatne Ciceronove: Historia[e] est prima lex, ne quid falsi ducatur,<br />
nego zavedeni mitom i čašću skrenuli su s puta istine, a i nadalje su se kitili i dičili imenom<br />
‘historik’, ali ob ovim ću samo reći: De gustibus non est disputandum! Pa čitatelju dobro sudi<br />
i misli! - Narod se jedan od drugog razlučuje jezikom, običaji i medjusobni odnošaji...” (GH,<br />
VIII., 89 ., 22., [ ].)<br />
7 U Cicerona taj postulat zapravo glasi: “Nam quis nescit primam esse historiae legem, ne<br />
quid falsi dicere audeat.” De oratore, 62.<br />
68 <strong>HUM</strong> 2
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
Latinski se dakle u suvremenim raspravama rabi kao najuvjerljivija<br />
argumentacija.<br />
Pitanja narodnosti najčešća je tema priloga u Glasu Hercegovca. Osobito<br />
se žučno reagiralo na “fantazije pok. fra Ante Kneževića o kojazih<br />
bosanstva” (GH, IX., 892., 0., [ ]). Kada je netko ustvrdio da se na “bosanskoj<br />
vjeri” može “osnivati narodnost”, uredništvo lista odgovara:<br />
Mi samo na ovo ovliko odgovaramo. I Atenska i spartanska prošlost bijaše<br />
slavna i kud i kamo više nego li bosanska, ali ni jednim ni drugim<br />
nepade na um, da sebi stvore atensku ili spartansku narodnost, nego oni<br />
uviek ostadoše vjerni svojoj grčkoj narodnosti i svome elenskom imenu.<br />
(GH, VIII., 18 1., 14., [2].)<br />
Drugi put za osporavanje takve ideje citira fra Marijana Šunjića:<br />
Šunjić priznaje da smo mi u Bosni, kao Hrvati, sklopili s ugarskim kraljem<br />
Kolomanom ugovor 1102. kada piše: ‘Tercenti et septuaginta jam<br />
sunt anni, Imperator semper Auguste Vosque Inclyti feluces Hungariae<br />
Ordines! Quod pars Vestri fausta esse desierimus (sic!)’. 18 Tude dakle piše<br />
fratar biskup na cara Franju I. i to 18 4. da i mi spadamo na krunovine sv.<br />
Stjepana… (GH, IX., 18 2., 10., [1].)<br />
U istom se članku citira i tri stiha iz pjesme “Elegia in novo anno” fra<br />
Blaža Josića. 9 U tome broju nalazi se pismo koje je potpisao Kallisthene,<br />
a upućeno je “Sinu ponosne Bosne iz Bihaća na njegov dopis u br. 9<br />
‘Bošnjaka’ o. g.”. Tu već na početku piše: “smatram dužnošću da izrečem<br />
8 Kovačić među Šunjićevim djelima navodi: “Augusto Austriae impertori regique apostolico<br />
Francisco primo et nobili Pannoniae genti a Provincia Bosna Argentina grati testificatio<br />
exhibita xenii adinstar recurre anno Domini MDCCCXXXIV, Budae, Typis Regiae scientiarum<br />
universitatis Hungaricae, [ 833].” Kovačić, 99 ., 309.<br />
9 “Josić u svojih Elegijah, prem opjeva poviest i žalosnu sudbinu Bosne, ipak se ne zove Bošnjakom,<br />
već onako kako se onda i Hrvati nazivaše, jer je znao da smo isti narod s njimi; on<br />
dapače ne pozna razlike ni medju Srbstvom i Hrvatstvom, to je njemu svejedno, on pjeva:<br />
‘Non agimus nos de discrimine nominis istihic: | Illyrus anne forem? Serbne vocandus ero? |<br />
... Cuilibet hinc Nomen: quod quis amat, sit ei!’ - fra Blaž Josić, naš latinski pjesnik, je odviše<br />
liberalan prema srbstvu i da sad tako piše, mi bi ga odpravili u ‘bzorašku’sektu; ama on ipak<br />
priznaje, da su se dva, samo dva, poviešću razlučena, a inače ista naroda biva u pravu Srbiju,<br />
te ostale naše pokrajine naselili.” (GH, IX., 892., 0., [ ].)<br />
prosinca 2007.<br />
69
Pavao Knezović<br />
svoje duboko sažaljenje, što ‘sin ponosne Bosne’ onako neponosno piše”.<br />
Potom nastavlja:<br />
Knežević [tj. fra Ante] kategorično izjavljuje da neki ‘dična imena Bosne<br />
i Bošnjaka’ pogrdjuju, a nije dokazao, koji su to ‘neki’, i u kojem se smislu<br />
odbacuje ime Bosne i Bošnjaka. Filozof veli: Qui bene distinguit, bene<br />
docet. Ne tako, gospodo! Vi kad nam to predbacujete činite falaciju, što<br />
ju logika zove a dicto secundum quid, ad dictum simpliciter. Mi štujemo<br />
ime Bosne i Bošnjaka kao pokrajinsko, ali kao narodnostno, jer ga poviest<br />
i tradicija zabacuju, odbacujemo i preziremo, kao komentum iznašast<br />
na zavaravanje i upropašćivanje milog nam naroda. (GH, IX., 18 2., 22,<br />
[2].)<br />
S pitanjem narodnosti najtješnje je povezano određivanje granica za<br />
koje urednik Glasa Hercegovca kaže:<br />
Granice domovine ne leže samo na zemljovidu, granice domovine rišu se<br />
krvlju, u osjećajima naroda, charta cordis odlučuje a ne charta atlantis.<br />
Ona prva dalje dopire kod nas Hrvata nego ova druga. Nastojmo da ova<br />
druga dostigne onu prvu. Čim prije, tim bolje”. (GH, XI., 18 4., 1., [2].)<br />
Bile su to vrlo mučne i žučne razmirice, pa i svađe i politikantska<br />
nadmetanja oko utvrđivanja jasnih sastavnica koje tvore pojam narodnosti,<br />
a poznato je da je Kallay na sve moguće načine htio na prostoru<br />
Bosne i Hercegovine uspostaviti naciju Bošnjaka.<br />
3.<br />
Najobimniji tekstovi tiskani u Glasu Hercegovca na latinskom jeziku,<br />
osim pjesme fra Mate Prskala, citati su dokumenata i djela najuglednijih<br />
autora. 20 U životopisu hrvatskoga epskog pjesnika Franje<br />
20 Uz Pjesme Mate Kapora u pjesnikovu životopisu za dokaz o tome kada je i gdje rođen citira<br />
maticu krštenih župe Korčule: “V. Bapt. – Anno Dni 789. Die prima Mensis Mag, Matheus,<br />
Maria Alojsius filius Mri Marci Antonii Capor filii qu. Doni Joannis et Joannae filiae qu.<br />
Prottomri Joannis Lovrichevich conjugum hujus civitatis hodie portatus fuit ad hanc cathedralem<br />
Aecclesiam (sic!) eique suepletae (sic!) fuerunt reliquiae sacrao (sic!) baptismales<br />
Coeremoniae p. Rum Dnum Archidiaconum Can.um Dominicum Beor vicarium eplem. qui<br />
tamen infans die prima prox. Prae. Mensis Januarii et eadem die baptizatus fuit ob iminens<br />
mortis periculnm (sic!) in domo ab adm. Dno. Mansionario Cosma Andrijch – Assisten-<br />
70 <strong>HUM</strong> 2
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
Wernera 2 “Murad Efendi” donosi natpis sa “zlatne kolajne što mu je<br />
holandezki kralj dao na čast kovati u težini od 55 dukata sa njegovim<br />
likom” 88 . godine: “Viro illustri Murad Efendi Imp. Turcarum Legato<br />
qui cuncta sua opera dramatica Lugduni Batavorum una edidit<br />
dd. Rex anno MDCCCLXXXI...” (GH, XI., 894., 4., [ ]). Latinski tekst<br />
nije pravilno predočen čitateljstvu jer ga je trebalo otisnuti kapitalom,<br />
a ne običnim slovima. Taj je tekst upotrijebljen samo da bi stvorio začudnost<br />
jer se njime ne povećava brojnost informacija nego samo daje<br />
lažna patina arhaičnosti.<br />
U prikazu povijesti franjevačkoga samostana u Kreševu (“Povjestničke<br />
crtice o Kreševu i samostanu sv. Katarine dj. i muč.”), kako bi čitatelja<br />
uvjerio u tvrdnje da je u tome samostanu 4 . godine bila i biskupska<br />
stolica biskupa Vladislava, pisac prikaza posegnuo je za glasovitim djelom<br />
Illyricum sacrum Daniela Farlatija pa citira:<br />
Farlati Illy. Sacr. t. IV. p. 4 . Sedem episcopalem (Vladislaus) ut reperio<br />
in adversis Mss. Riceputi, apud Krescevum constituit, in urbe Verbasio<br />
et Bosnae amnibus fere intermedia, quae tunc numero tectorum et incolarum<br />
frequentia copiaque divitiarum florebat. (GH, XIII., (18 6), 50.,<br />
[2].)<br />
Međutim, tjedan dana poslije taj se isti biskup nalazi na kraljevskoj<br />
skupštini održanoj u Konjicu 446. godine:<br />
tes dictis Coeremoniis fuerunt Mansionarius supradictus et Nobi. Dna. Magdalena Armeni<br />
uxor Nob. Dni. Jacobi Spanich filii spect. Nob. Dni. Francisci de comitib. Spanich. Ita est.<br />
– Ego Can. Dni. Petrovich Parochus.” (GH, III., 886., 34., [ ].)<br />
2 “Mnogo hvaljeni hrvatski i epski pjesnik, inače Franjo Werner rodio se 20. svibnja 836. u<br />
Zagrebu od otca Franje Wernera i majke Eleonore rodj. Pfeifer. (...) Nauke učio u Zagrebu i<br />
Beču. Vratio se u Zagreb zahtjevaše od otca da ga dade u ljekarnu (...) ali nemirna duha ostavi<br />
ju [ljekarnu] i posveti se slikarstvu. Otac ga dade opet u Beč. (...) Ali ne minu ni pola druge<br />
godine etoti ocu molbe da mu se dozvoli asentovati u Kaiserhusare. Otac potpisa revers. (...)<br />
Kadet dodje u Zagreb na dopust, pa se pokaže u krasnoj uniformi. U to doba bio u Zagrebu<br />
Circus Careé. On se zaljubi u jednu liepu jahačicu, zaboraviv na stroge vojničke propise, i<br />
pobježe š njom u Carigrad. Potucav se od nemila do nedraga, lati se u Carigradu ozbiljno<br />
posla. Poturči se i dobije ime Murad. Znajući šest jezika znadjaše doći u sultanovu milost i<br />
postade instruktorom. (...) i tako je napredovao da je postao tajnikom ministra za unutarnje<br />
poslove, a potom bio konzul u Palermu i poslanik u Temišvaru. Od godine 874. do 877. bio<br />
je turskim generalnim konzulom u Draždjanih, a onda je došao kao ministerresident u Haag<br />
gdje je 2. rujna 88 . na griži umro.” (GH, XI., 894., 4., [ ].)<br />
prosinca 2007.<br />
7
U skupštini koja se je pod presedanjem samoga kralja Stjepana Pome<br />
(sic!) 22 na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja obdržavala u Konjicu god. 1446.<br />
desiše se tada uz njega i velmože iz sve Bosne, medju kojima se je uz časne<br />
u Isusu otce franjevce 2 nalazio sâm ‘poštovani u Isukrstu otac gosp.<br />
Vladimir Vladmirović, 24 kreševski biskup i neretvanske crkve grčkoga<br />
obreda, naš dvorski tajnik grčke književnosti i zakona naučitelj (doctor)<br />
i vjerni naš... (GH, XIII., (18 6), 52., [1]).<br />
Pavao Knezović<br />
Iako nitko iole razuman ne može povjerovati da je isti čovjek, pa bio<br />
on i biskup, sjedio na biskupskoj stolici od 4 . do 446. godine, ipak<br />
pisac prikaza citira povelju koju je izmislio fra Luka Vladmirović. Da<br />
bi čitatelja uvjerio u nevjerojatno, poziva se na uglednoga povjesničara<br />
crkvene povijesti Daniela Farlatija. Vrlo čudan previd uredništva, blago<br />
rečeno.<br />
Kada je urednik radi liječenja kostobolje bio u toplicama u Topuskom<br />
887. godine, prelistao je album lječilišta i iz njega prepisao neke pjesmice<br />
i zanimljivije dojmove napisane na hrvatskome, njemačkome i latinskome.<br />
Tako je u rubrici “S moga putovanja” objavio i epigram sastavljen<br />
u elegijskim distisima na latinskome. Taj prigodni epigram ispjevao<br />
je i u album zapisao 4. srpnja 865. pravnik Antun Molnar (“Topuskae<br />
die 4. 7. 865 Dr Ant. Molnar / Juris prof. Zagrab”), a glasi:<br />
Cisternes olim celebrem tennere (!) Topuskam<br />
Antea Romanae gloria gentis erat!<br />
Nunc veteris molis tantummodo rudera monstrat;<br />
Est clarum a thermis nunc quoque nomen habet. (GH, IV., 1887., 4 .,<br />
[1].)<br />
22 Najvjerojatnije je tiskarskom pogrješkom otisnuto Poma umjesto Toma. Međutim, bosanski<br />
kralj 44 . nije bio Stjepan Tomaš Ostojić nego Stjepan Tvrtko II. koji je kraljevao do listopada<br />
443.<br />
23 U bilješci dodaje: “Farlati Illyr. sacr. t. IV. p. 69. Praesentibus Reverendis in Christo ac clarissimis<br />
Patribus ordinis s. Francisci Michaele Jadrensi, vicario Bosnae fratrum praedicti<br />
Ordinis.” (GH, XIII., ( 896), 52., [ ].)<br />
24 U bilješci donosi: “Idem ibidem: Datum Cognitii per manus Reverendi P. in Christo D. Villemiri<br />
(sic!) Vladimirovich, episcopi Krescoviensis et Narentinarum Ecclesiarum Graecanici<br />
ritus, aulae nostrae secretarius et graecanicarum litterarum ac legum Doctoris et fidelis<br />
nostri.” (GH, XIII., ( 896), 52., [ ]).<br />
72 <strong>HUM</strong> 2
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
Zgodna latinska pjesmica najvjerojatnije je plod školskih vježbâ 25 na<br />
kojima stihotvorac i nije najbolje svladao metriku.<br />
U Glasu Hercegovca tiskani su prijevodi Tugomira Alaupovića prigodnih<br />
pjesama fra Ive Mihailovića iz Požege i fra Petra Lipanovića iz<br />
Fojnice koje su na latinskom jeziku ispjevali prigodom izbora za biskupa<br />
fra Jeronima Lučića iz Vareša. Pjesme su zajedno s Pisankom Augustina<br />
Vlastelinovića 26 bile tiskane 637. godine u Rimu. Tu vrlo rijetku knjižicu<br />
pronašao je negdje u Rimu fra Euzebije Fermendžin i prijepis dostavio<br />
uredništvu Franjevačkoga glasnika. Urednik glasnika fra Ignacije Strukić<br />
objavio je 895. godine kompletnu knjižicu s Alaupovićevim prijevodom<br />
i Fermendžinovim bilješkama, a Glas Hercegovca prenio je samo<br />
Vlastelinovićevu Pisanku i prijevode pjesama Mihailovića i Lipanovića<br />
(GH, XII., 895., 22-23), dok one fra Martina Brguljanina i fra Tadije Vukušića<br />
nije objavio iako je iz bilježaka nedvojbeno da je fra Tadija Vukušić<br />
(vjerojatnije Vukšić) Hercegovac. 27 Uredništvo vjerojatno nije htjelo<br />
opterećivati čitateljstvo nešto dužim pjesmama na latinskome, zato je<br />
izostavilo fra Tadijine elegije čiji naslov glasi: “In gratitudinis memoriam<br />
pangebat Reverendus pater fr. Thadaeus Wcvscich ord. min. de obs.<br />
Prov. Bosnae Argentinae olim custos” (“Iz harnosti spjevao o. fra Tadija<br />
Vukušić Reda sv. Frane Prov. Bosne srebrene njegda kuštod”) 28 i ostale<br />
tri pjesme. S toga gledišta iznimka je prigodnica fra Mate Prskala 29 : De<br />
25 Usp. “Sequente elucubrationes poeticae eiusdem P. Ignatii Giorgi extemporaneae sunt, quas<br />
currenti calamo pro rhetorices auditoribus, cum in Societate Iesu essent, exarabat.” Đurđević,<br />
956., 250-272.<br />
26 U naslovu je otisnuto: Pisanka g. Augustina Vlastelinovića iz Sarajeva složena na čast i<br />
poštenje prisvitlom G. F. Jerolimu Lucichu, Varešaninu, biskupu Drivatskomu, Vladaocu Bosanskomu<br />
Skradinskomu i Posavskomu, stricu svomu poljubljenomu (GH, XII., 895., 22., [2]<br />
i Franjevački glasnik, IX., 895., 6., 57).<br />
27 U bilješci Fermendžin navodi: “Brguljanin fra Martin i fra Tadija Vukušić, prvi Bošnjak, a<br />
drugi Hercegovac, proslavljaju si domovinu pod slikom Ilirije...” Franjevački glasnik, IX.,<br />
895., 6., 90.<br />
28 Usp. Franjevački glasnik, IX., Sarajevo, 895., 6., 9 -92.<br />
29 U potpisu prigodnice stoji: “P. Matthaeus Prskalo Parochus in Gradac”. Fra Mate Bulić Prskalo<br />
(Gradnići, 825. – Mostarski Gradac, 6. siječnja 900.) habit je obukao 6. listopada<br />
843. u Kreševu odakle su on i fra Andrija Šaravanja kao novaci, nekoliko sjemeništaraca i<br />
meštar fra Jure Budimir 9. svibnja 844. krenuli u Hercegovinu, a na putu ih je vodio fra<br />
Mate Ćorić. Iz kreševskoga samostana došli su u Mostarski Gradac (usp. Pandžić, 200 ,<br />
46). Bio je od 864. do 865. gvardijan na Širokom Brijegu, a sve ostalo vrijeme kapelan<br />
ili župnik na mnogim hercegovačkim župama: u Gorici, Ljutom Docu, Bukovici, Posušju,<br />
prosinca 2007.<br />
73
Pavao Knezović<br />
fausto adventu in neo-erectam Provinciam Hercegoviensem Reverendissimi<br />
Patris ALOYSII de PARMA Ministri Generalis totius ordinis Minorum<br />
S. Patris Francisci et dignisrimi(sic!) Praesidis Capituli Provincialis<br />
in Bosnia celebrati in ipsa Provincia anno 1894. carmen (GH, XI., 894.,<br />
30., [ ]), dakle prigodom dolaska generala franjevačkoga reda Alojzija de<br />
Parma 30 u Bosnu i Hercegovinu. Pjesma ima 8 kvartina, a nije ispjevana<br />
u klasičnim metrima nego u nekoj neobičnoj kombinaciji srednjovjekovnih<br />
rimovanih pjesama i hrvatskih pjesama u osmercima. 3<br />
Uz poeziju na latinskom jeziku, u Glasu Hercegovca najsimpatičnije<br />
je pročitati zgodne šale na latinskome koje su vrlo rijetke, zapravo pronašao<br />
sam samo dvije. Do jedne je došlo prilikom susreta vođa engleskoga<br />
tima lorda Beanconsfielda i ruskoga Gorčakova na Berlinskom<br />
kongresu 87 . godine, kada se lord snažno usprotivio da crnomorska<br />
luka Batum pripadne Rusiji zbog interesa Turske, zbog čega su Englezi<br />
zaposjeli Cipar. Kako se ubrzo nakon toga lord razbolio, posjetio ga je<br />
Gorčakov i tom ga prilikom pozdravio riječima: “Vaša preuzvišenost za<br />
stavno bit će se odveć napila Cipra, a to nije dobar liek.” Lord mu odgovori:<br />
“Dapače, vrlo dobar liek probatum est (pro Batum est).” Autor<br />
članka još dodaje: “Ta dosjetica tada se je pronosila kroz sav svijet preko<br />
novinarstva, a donosila je politički sadržaj i važnost znamenite luke Batum<br />
na Crnom moru” (GH, III., 886., 29., [ ]).<br />
Zgodna dosjetka nalazi se u crtici “Pismo iz uže Hrvatske” koja govori<br />
o riječkom župniku i prepoštu Gaetanu Bediniju, a taj je “tvrdoglavi,<br />
samosvojni, mušičavi čovjek drmao čitavom biskupijom” i nije podnosio<br />
nikoga tko bi ga mogao ugroziti na bilo koji način, a osobito nije podnosio<br />
bistrije klerike i sjemeništarce. Kada bi se neki zbog toga požalili<br />
biskupu Juraju Posiloviću, on bi odgovorio: “Ništa zato, ako se je takva<br />
mladića materijalno, moralno i intelektualno pri tom sasvim i uništilo –<br />
Mostarskom Gradcu i tu je 895. sagradio crkvu. Umro je od kapi, nađen je mrtav u postelji,<br />
a pokopan je u mjesnom groblju. Iskreno zahvaljujem fra Anti Mariću koji mi je dao ove<br />
podatke.<br />
30 Luigi Canali da Parma (Aloysius de Parma), 836.- 905., bio je general franjevačkoga reda od<br />
889. do 897.<br />
3 Za primjer navodim prvu strofu: “Sancti Sabbae quondam captiva. | Et a quatuor jam saeculis<br />
| Sub immani degens hoste | Gaude nostra Provincia!” Jedino 2. strofa ima tri stiha. Vrlo<br />
su rijetki stihovi koji imaju devet slogova.<br />
74 <strong>HUM</strong> 2
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
ništa za to, jer finis sanctificat media.” 32 Pisac članka dodaje: “Sve za veću<br />
slavu i korist gospodina Bedini-a! Melior vivus asinus, quam mortuus<br />
philosophus!” (GH, XI., 894., 78, [ ].) 33 Jedan od tih “filozofa mrtvih” bio<br />
je i Silvije Strahimir Kranjčević.<br />
prosinca 2007.<br />
4.<br />
Sumiraju li se svi prilozi u Glasu Hercegovca, uključivši i one najsitnije<br />
poput latinizama, 34 neodoljivo se nameće zaključak da se bogata<br />
kulturna i civilizacijska baština antike nalazila na margini vidokruga<br />
zadatakâ koje je sebi postavilo mostarsko glasilo. Na desetogodišnjicu<br />
izlaženja urednik jasno naznačuje zadaću lista:<br />
Nama kao hrvatskome neovisnom glasilu, koje ne pozna šurovanja s narodnim<br />
protivnicima i neprijateljima jedna je podloga, jedino upozorište,<br />
sama naša mila domovina, sam hrvatski narod. (...) Mi danas izjavljujemo<br />
da je naš list priredjeno gumno za hrvatsku poviest, na koje svi<br />
hrvatski rodoljubi mogu iznositi hrvatsku poviest i njom se kititi, a mi<br />
im obećajemo vazda biti na ruku, u koliko naše sile budu moćne. (GH,<br />
XI., 18 4., 1., [1])<br />
32 Autor te rečenice španjolski je isusovac Antonio Escobar y Mendoza ( 589.- 669.).<br />
33 Vjerojatno je ta sarkastična dosjetka nastala prema biblijskom: Melior est canis vivus leone<br />
mortuo – Bolji je živ pas nego mrtav lav. Prop 9, 4.<br />
34 Glas Hercegovca s rubrikom “Književni izpravci” započeo je u 2. broju 889. “obračun” s<br />
uporabom tuđica pod motom: “Čovjek, koji ne štuje svog jezika, on ne zna za svoju narodnost”.<br />
Objašnjujući svrhu uvođenja te rubrike, uvodničar piše: “Ne za to što nam je draga<br />
književna prepirka (polemika) ili što nas vuče osobna mržnja i zavist, nego željni da nam se<br />
svaka stvar, koja nam se nameće, dobro promozga i razbistri, evo pišemo nekoliko redaka<br />
na korist našeg hrvatskoga jezika. (...) Da bar do nekle našoj književnoj različitosti u kraj<br />
stanemo, evo pružamo književnikom malešan i potreban abecedni, naručni (sic!) rječnik,<br />
bolje rekav dajemo im ‘književne izpravke’ ili tumač nekih poznatijih tudjih rieči.” Evo nekoliko<br />
primjera: “Asolutan (sic!) lat. – savršen, podpun; Agitator lat. – pokretač česa; Agonija<br />
grč. – borba života sa smrti, a može se upotriebiti i u prenešenom smislu; Akcisis, akciz lat.<br />
porez na robu; Appetit lat. – tek, slast” (GH, VI., 889., 2., [3]). Rubrika je izlazila 889. godine<br />
u brojevima: 2. od riječi Aba do Appetit, 3. od Adlatus do Behar, . od Belletristika do<br />
Ćustek, 3. od Dahija do Eksekutor, 7. od Ekspedicija do Hator, 25. od Hazna do Kidisati,<br />
28. od Kijamet do Memorandum, 29. od Merdevine do Okupacija, 34. od Rabiti do Sibijan i<br />
u 39. od Vabiti do Žurnalistika.<br />
75
Pavao Knezović<br />
Da bi se mogao prosuditi odnos Glasa Hercegovca prema antici, bilo<br />
je nužno steći uvid kakav su stav prema svijetu antike zauzimali ostali<br />
naši tadašnji listovi. U tu sam svrhu pozornije prelistao nekoliko istovremenih<br />
godišta splitskoga Naroda, zadarske Katoličke Dalmacije i zagrebačkoga<br />
Vienca, uzora svih tadašnjih listova, te sarajevske Nade.<br />
U splitskom Narodu na latinskome se može pročitati, ito vrlo rijetko,<br />
pokoji naslov, pokoja mudra izreka i stručni pojam ili odulji citat<br />
te novopostavljeni natpis, zatim naslovi djela napisanih na latinskome<br />
te papinskih enciklika. 35 Usto, u nekoliko se priloga spominju i dijelovi<br />
Dioklecijanove palače. 36<br />
Kada je počeo izlaziti Glas Hercegovca, tada je Katolička Dalmacija<br />
imala već petnaestogodišnje iskustvo. Na njezinim se stranicama moglo<br />
pročitati po više stupaca latinskoga teksta, a to su razna papina pisma,<br />
35 Npr. Miroslav Milomorski, “Audiatur et hoc tintinabulum – Nova početnica”, Narod, VII.,<br />
Split, 890., ., [ -2]: Mihajlo Kraljičić, “Quanto mutati – slika iz mladoga svijeta”, Narod,<br />
VIII., Split, 89 ., 65., [ -2]. U rubrici “Split” pod naslovom “Česma Franje Josipa” piše<br />
o njezinu otvaranju i donosi natpis koji se nalazi s južne strane: “FRANCISCUS JOSEPH<br />
I IMPERATOR ET REX FONTEM HUNC PERFECTUM AQVA JADRI FLUMINIS IN<br />
EVUNDEM INDUCTA”, zatim natpis s “burne strane”, tj. sa sjevera: “FRAC. JOSEPHIN-<br />
VM (sic!) EX SVO AVG. NOMINE APPELLARI BENIGNE CONCESSIT VIII ID. JUN.<br />
MDCCCLXXXIX”, Narod, VII. (Split, 890)., 80., [2]. Dujam Srećko Karaman, Gaudenzio<br />
Petar (Radovčić), piše: “Ljubitelj svoga naroda i jezika, prevede za puk u narodni jezik djelo:<br />
Expositionem Symboli Apostolici Roberti Cardinalis Bellarmini, te i drugo djelo istoga Bellarmina:<br />
De ascensione mentis in Deum, tractatum de contritione Marci Antonii Olivae e<br />
Societate Jesu – Societas et Communio Spiritualis R. P. Dominici de Jesu Maria. Ova djela<br />
budu objelodanjena u tiskarnici Rimske Propagande godine 662.” Narod, VII., (Split, 890),<br />
77., [ ].<br />
36 Dušan Dujmović, u prilogu “Na Sfingi” daje kratku povijest i opis sfinge: “Rjetki će biti našinci,<br />
koji nijesu čuli za glasovitu egipatsku sfingu, te se nalazi s podnevne strane u peristilu<br />
starih Dioklecijanovih dvorova, prema današnjoj stolnoj crkvi sv. Dujma u Spljetu. Kamena<br />
neman sasvim je dobro sačuvana, samo što je pukla po sred života. Leži potrbuške, a prednjim<br />
šapama poravnava njekakav kolut, tako da svijet veli: mjesi pogaču. Valja da je tvrda ta<br />
pogača, koja se mjesi više hiljada godina. Ima starica, koje su spravne zakleti se, da kad gogj<br />
prijeti kakova pogibao, glad ili morija, uvijek sfinga o ponoći ispušta mukao pakleni glas; a<br />
kada je na domaki koja radost ili veselje, onda zvuči, kano najljepše zvono. Neke bi dapače<br />
htjele da je ova neman starješica svim vješticama i morinama, i da je po oluji nije nikada na<br />
mjestu, nego se uzvitla zrakom, kano lagano perce. Ja nisam ni čuo ni vidio ništa od svega<br />
toga, pa vam stoga ne ću ni pripovijedati, što ne mogu duševno posvjedočiti. Moja je današnja<br />
pripovijest do dlake istinita, te me nije strah da će me ko s nje prekoriti...” Narod, VII.,<br />
Split, 890., ., [ ].<br />
76 <strong>HUM</strong> 2
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
govori koji su izrečeni u audijencijama kod pape, pisma upućena papi, 37<br />
a najobimniji su tekstovi papinih enciklika koje su izlazile u nastavcima.<br />
38 Uz te specifične tekstove na latinskom jeziku, u Katoličkoj Dalmaciji<br />
donose se brojni i prilično veliki citati na latinskome u mnogim<br />
prilozima (biskupskim okružnicama, raznim teološkim i filozofskim raspravama).<br />
Međutim, u zadarskom listu nema ništa antičkoga niti bilo<br />
kakva spomena antike.<br />
Svijet antike, njezine umjetnosti, književnosti, kulturne i političke<br />
povijesti svom je čitateljstvu najbolje predočio sarajevski list Nada – pouci,<br />
zabavi i umjetnosti koji izlazi od 895. godine. 39 Vjerojatno je tomu<br />
najviše pridonio S. S. Kranjčević, ali to je već doba koje je imalo posve<br />
drugo poimanje antike i njezine goleme baštine.<br />
37 “Sv. O. Papa kinezkomu caru”, Katolička Dalmacija, XVI., Zadar, 885., 23., [2]. Uz članak “Sv<br />
O. Papa i utemeljitelj Malih sestara za siromahe” donosi čitavi breve. Katolička Dalmacija,<br />
XVI., Zadar, 885., 85., [ -2]. Papino pismo ktanskom nadbiskupu. Katolička Dalmacija,,<br />
XVIII., Zadar, 887., 4., [2-3]. List bečkog nuncija Sv. O. Papi Katolička Dalmacija, XVIII.,<br />
Zadar, 887., 42., [ ]. U članku “Niemci katolici pred papom” donosi govor na koji je papa<br />
odgovorio, a njegov odgovor na latinskom zaprema cijeli stupac. Katolička Dalmacija, XVI.,<br />
Zadar, 885., 33., [2]. Zatim donosi “List Nj. Preuzvišenosti biskupa Strossmayera”. Pismo je<br />
datirano “Diakovae, 8. Septembris 885.”. Katolička Dalmacija, XVI., Zadar, 885., 64. [ ].<br />
38 Usp.: “Sanctissimi domini nostri Leonis Divina providentia Papae XIII Epistola encyclica De<br />
civitatum constitutione Christiana”. Katolička Dalmacija, XVI., (Zadar, 885,), 76-82. [ ]. U<br />
tim brojevima latinski tekst zaprema od tri do pet stupaca.<br />
39 U 4. broju tiskana je pjesma A. Tresića-Pavičića “Platonska ljubav” koja ima moto: “Revela<br />
oculos meos et considerabo mirabilia de lege tua” (Ps. 8,9), zatim prilog Milana Ivančevića<br />
“Na Piazza della Navona – silueta iz rimskih uspomena”. Usp. Nada, I., Sarajevo, 895., 4,<br />
6 -62 i 74-75. U 5. broju objavljeni su natpisi s rimskih spomenika pronađenih u Sarajevu<br />
i na Ilidži, a Sabić u 6. broju citira četiri heksametra nekoga srednjovjekovnog njemačkog<br />
pjesnika u kojima veli da bi mu bilo premalo čitavo nebo i sva mora kad bi htio na njima<br />
zapisati sve zamke i načine na koje sve žene love srca mladića. Nada, I., Sarajevo, 895., 6,<br />
35. U 9. broju tiskana je Kranjčevićeva pjesma “Heronejski lav” s bilješkom: “Nakon bitke<br />
kod Heroneje g. 338. pr. Hr. podigoše zahvalni potomci, u slavu poginulim borcima protiv<br />
Filipa, na bojnome polju spomenik: lava od mramora. Taj proslavljeni preostatak klasičnog<br />
doba oborio se tečajem dugih stoljeća, a ruševine nalaze se kraj sela Kaprene, gdje je također<br />
i grob svete čete Tebanaca, koji padoše za svoju domovinu sve i jedan, kako se i zavjeriše.<br />
Grčka vlada pozvala je nedavno u poslu Partenona profesora Durma u Atinu, a tom zgodom<br />
uznastojalo je i grčko arkeološko društvo, da opet uspostavi onog lava kod Heroneje. Srećna<br />
Helado, kraj ovakijeh uspomena!” Nada, I., Sarajevo, 895., 69, 73.<br />
prosinca 2007.<br />
77
***<br />
Pavao Knezović<br />
Iz navedenih primjera uporabe uzora iz antičkoga svijeta što ih je<br />
svojim čitateljima ponudio Glas Hercegovca povezujući ih s aktualnim<br />
prilikama, može se reći da je ovaj list vrlo oprezno i mudro u najtežim<br />
trenutcima posegnuo i iz prebogate škrinje antičke povijesti i civilizacije<br />
izvukao najuvjerljiviji egzemplar za svoj cilj. Najočitiji je primjer<br />
pjesma “Slavni orač” kao primjer najljepšega domoljublja. Uporaba latinskih<br />
sentencija relativno je česta i raznovrsna. Njih su pisci priloga<br />
rabili ponajprije kao najjači argument kredibilnosti iznesenih tvrdnjâ ili<br />
kao učenu doskočicu, a one su istodobno dodatno stilski obilježavale te<br />
tekstove i davale im patinu drevnosti koja per se persuazivno djeluje na<br />
čitatelja. Zanimljivo je da Glas Hercegovca nigdje i ni na koji način nije<br />
pokazao interes da svoje čitatelje upozna s golemom hrvatskom književnošću<br />
napisanom na latinskom jeziku. Doduše, spominjao je elegiju<br />
fra B. Josića i pjesme Mihailovića i Lipanovića kada mu je bilo najgušće<br />
i njima se poslužio za dokaz davnašnjega izjašnjavanja hrvatske narodnosti<br />
u Bosni i Hercegovini. Objavljivanje Prskalove prigodnice prava je<br />
iznimka do koje su doveli usko lokalni razlozi. Na kraju, ma koliko Glas<br />
Hercegovca bježao od svega antičkoga zbog svoje opijenosti romantizmom<br />
i pravaštvom, ipak je u svojim glavnim zadatcima, a to je u prvom<br />
redu obrana hrvatstva i svega hrvatskoga, posezao za antikom i iz nje<br />
donosio primjere i argumente kao krunske dokaze ispravnosti svojih<br />
stavova i tvrdnjâ.<br />
78 <strong>HUM</strong> 2
ANTIČKO I GLAS HERCEGOVCA<br />
Literatura<br />
- Đurđević, Ignjat ( 956.), Latinske pjesni razlike, JAZU – Hrvatski<br />
latinisti, knjiga 4, Zagreb.<br />
- Glas Hercegovca, I.-XII., Mostar, 885.- 896.<br />
- Ježić, Slavko ( 993.), Hrvatska književnost od početaka do danas<br />
1100-1941., 2. izdanje, GZH, Zagreb.<br />
- Solar, Milivoj (2003.), Povijest svjetske književnosti, Golden marketing,<br />
Zagreb.<br />
- Pandžić, Bazilije (200 .), Hercegovački franjevci sedam stoljeća s<br />
narodom, ZIRAL, Mostar – Zagreb.<br />
- Šematizam Hercegovačke franjevačke provincije ( 977.), Mostar.<br />
prosinca 2007.<br />
79
Pavao Knezović<br />
ANCIENT AND THE VOICE OF A HERZEGOVINIAN<br />
Summary<br />
As in other Croatian newspapers of that time, the ancient in the Voice of<br />
a Herzegovinian can be classified in two groups. The first one is consisted<br />
of history and civilization of Greece and Rome in the Ancient Age, and<br />
the second one of heterogeneous usage of the Latin language. The second<br />
one is more represented in Mostar’s paper, and both were used in purpose<br />
of explaining contemporary situation as the strongest and most convincing<br />
arguments or as the best examples especially of patriotism. Usage of<br />
maxims, witty remarks, phrases and quotes in Latin gives stylistic features<br />
to the text.<br />
Key words: The Voice of a Herzegovinian, antique, Greece, Rome, Latin<br />
language, maxim.<br />
80 <strong>HUM</strong> 2
Marko Dragić<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> u Splitu<br />
prosinca 2007.<br />
UDK 398(= 63.42)˝ 8/ 9˝<br />
Izvorni znanstveni članak<br />
Primljeno: 9. VIII. 2007.<br />
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I<br />
KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA<br />
OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
Sažetak<br />
Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče o trinaeststoljetnom<br />
životu Hrvata u zemljama u kojima i danas obitavaju. Narodni obredi<br />
i običaji, usmena književnost i jezik kojim se ostvarivala i prenosila<br />
najzaslužniji su za očuvanje hrvatskoga identiteta. U tradicijskoj kulturi<br />
i književnosti Hrvata opažaju se utjecaji slavenskih i drugih europskih<br />
naroda.<br />
Prvi je hrvatski folklorist Petar Hektorović (1568.) u svomu Ribanju i ribarskom<br />
prigovaranju izvorno zabilježio dvije bugaršćice, tri počasnice i<br />
jednu baladu. Sustavnije zapisivanje i proučavanje hrvatskih narodnih<br />
običaja i usmene književnosti počelo je 1813. godine “Okružnicom” zagrebačkoga<br />
biskupa Maksimilijana Vrhovca koji je pozvao na zapisivanje i<br />
skupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. Matica je hrvatska 1877.<br />
godine uputila “Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama” te je do<br />
prosinca 1896. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama.<br />
Usmenoj književnosti Hrvata, kao i Srba i Bošnjaka, divili su se i prevodili<br />
je mnogobrojni europski filolozi i književnici, primjerice: Johan Wolgang<br />
Goethe, Iochan Gotfried von Herder, Johanes von Müller, braća Jakob i<br />
Wilhelm Grimm, Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom<br />
Talvj, Prosper Mérimée, Walter Scott, John Bowring, Adam Mickiewicz,<br />
Aleksandar Sergejevič Puškin, Alphonse de Lamartine. Na ovim prostorima<br />
boravili su i istraživali usmenu književnost: Alberto Fortis, Ludvik<br />
Kuba, Millman Parry i Albert Bates Lord i dr.<br />
8
Hrvatska tradicijska kultura i književnost ponovni su procvat doživjele<br />
početkom devedesetih godina 20. stoljeća, a od tada do naših dana publicirano<br />
je pedesetak monografija iz hrvatske etnologije i usmene književnosti.<br />
Ključne riječi: etnologija, Hrvati, identitet, narodni obredi i običaji,<br />
usmena književnost.<br />
Uvod<br />
Marko DraGić<br />
Najstarije su civilizacije poznavale narodne obrede i običaje te usmenu<br />
književnost. Neki suvremeni običaji i obredi, kao i motivi i teme, svoje<br />
podrijetlo baštine od drevnih kultura Bliskoga i Dalekoga istoka. Ta se<br />
kultura kroz minula tisućljeća modificirala i oikotipski širila. Velik broj<br />
primjera hrvatske tradicijske kulture i književnosti sadrži arhetipske elemente<br />
koji su bili u izvedbi staroegipatske, sumersko-asirsko-babilonske,<br />
indijsko-sanskrtske, antičke grčke i rimske te drugih civilizacija.<br />
Najstarije podatke o Hrvatima donosi bizantski car i pisac Konstantin<br />
VII. Porfirogenet u znamenitom djelu De administrando imperio<br />
(949.). Nezaobilazan je i Ljetopis popa Dukljanina ( 2. stoljeće). Mnogi<br />
povjesničari književnosti Petra Hektorovića (Stari Grad, 487. – Stari<br />
Grad, 572.) smatraju prvim znamenitijim hrvatskim folkloristom.<br />
Hektorović je u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju ( 568.) zabilježio<br />
dvije bugaršćice, tri počasnice i jednu baladu. Važno je istaknuti da<br />
su ti zapisi izvorni i njima je Hektorović pokazao kako treba zapisivati<br />
usmenoknjiževne oblike.<br />
Skoro dva stoljeća poslije fra Andrija Kačić Miošić (Brist kraj Makarske,<br />
704. – Zaostrog, 760.) u svoj znameniti Razgovor ugodni naroda<br />
slovinskoga ( 756., 759.) ugradio je usmene pjesme i priče. J. G. Herder<br />
u svoj Volkslieder ( 778. i 779.) uvrstio je Götheov prijevod “Hasanaginice”<br />
kao i tri Kačićeve pjesme. Alberto Fortis istraživao je Dalmaciju<br />
Folklor = narodno znanje.<br />
82 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
i Dalmatinsku zagoru 2 i rezultate svoga rada publicirao u djelu Put po<br />
Dalmaciji ( 744.). 3<br />
Hvalevrijedan je rad Đura Ferića Gvozdenice (Dubrovnik, 739. – Dubrovnik,<br />
820.) koji je na latinski jezik prevodio hrvatske pjesme, a više<br />
je njegovih zapisa u rukopisnoj zbirci Popievke Slovinske. Ferićev učenik<br />
Marko Bruerović (Lion, oko 770. – Cipar, 823.) u Bosni je, vjerojatno<br />
u Travniku gdje je bio francuski konzul, krajem 8. stoljeća zapisao pjesmu<br />
“Sidila moma kraj mora”. 4<br />
Međutim, istom za vrijeme narodnoga preporoda počinje sustavnije<br />
zapisivanje, sabiranje i proučavanje hrvatske tradicijske kulture i književnosti.<br />
Veliko zanimanje za hrvatsku tradicijsku kulturu i književnost<br />
pobudio je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac svojom “Okružnicom”<br />
8 3. godine. Matica je hrvatska godine 876. uputila “Poziv za sabiranje<br />
hrvatskih narodnih pjesama”. Paradigmatsko je djelo Antuna Radića<br />
Osnova za sabiranje građe o narodnom životu koje je objavio 903.<br />
godine u ZZNŽO JS (Zagreb) čiji je bio urednik. Na važnost narodne<br />
kulture ukazivali su najveći hrvatski umovi kao što su Ante Starčević,<br />
August Šenoa, Silvije Strahimir Kranjčević, Ksaver Šandor Đalski, Antun<br />
Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Ivo Andrić, Miroslav Krleža i<br />
mnogi drugi.<br />
Usmenoj književnosti Hrvata, kao i Srba i Bošnjaka, divili su se i prevodili<br />
je mnogobrojni europski filolozi i književnici. Primjerice: Johan<br />
Wolgang Goethe, Iochan Gotfried von Herder, Johanes von Müller, braća<br />
Jakob i Wilhelm Grimm, Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom<br />
Talvj, Prosper Mérimée, Walter Scott, John Bowring, Adam<br />
Mickiewicz, Aleksandar Sergejevič Puškin, Alphonse de Lamartine. Na<br />
ovim prostorima, osim Fortisa, boravili su i istraživali usmenu književnost:<br />
Ludvik Kuba, Millman Parry i Albert Bates Lord i dr.<br />
2 Velik prinos hrvatskoj usmenoj književnosti dao je liječnik, glazbenik i pisac Julije Bajamonti<br />
(Split, 744. – Split, 800.) koji se bavio proučavanjem Morlaka. (Neki navode da je<br />
Bajamonti svoj zapis “Hasaaginice” dao Fortisu.)<br />
3 Dragocjen je dakle Fortisov Put po Dalmaciji ( 774.) kao i djelo njegova osporavatelja Ivana<br />
Lovrića (Sinj, oko 754.-? 777.).<br />
4 Usp. Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko<br />
Dragić, Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga, knj. 5, MH, HKD Napredak,<br />
Sarajevo, 2006., str. 69.<br />
prosinca 2007.<br />
83
Marko DraGić<br />
Hrvatska je tradicijska kultura i književnost svoj procvat doživjela<br />
u vrijeme romantizma i od tada do Drugoga svjetskog rata bila je dominantna<br />
u odnosu na pisanu književnost, a stagnirala je u pedesetim<br />
godinama 20. stoljeća.<br />
U ovome radu, sukladno tradicionalnoj dijakronijskoj klasifikaciji,<br />
navode se djela hrvatske tradicijske kulture i književnosti.<br />
1. Romantizam<br />
Svojom “Okružnicom” iz 8 3. godine zagrebački je biskup Maksimilijan<br />
Vrhovac (Karlovac, 752. – Zagreb, 827.) potaknuo zapisivanje<br />
i skupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. I zbog njegova poticaja<br />
u hrvatskom narodnom preporodu dolazi do procvata hrvatske<br />
usmene književnosti i u izvedbi i u zapisima.<br />
U Danici ilirskoj tiskano je 836. godine desetak zapisa usmene epske<br />
poezije. Intenzivnije zapisivanje epske poezije započinje polovicom<br />
9. stoljeća. U Zori dalmatinskoj 845. i 846. godine objavljeno je više<br />
usmenih epskih pjesama koje su zapisivali Hvaranin Šime Ljubić i dr. I<br />
u pretežito lirskoj zbirci Pesme Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Varaždin,<br />
8 6. – Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 889.) ima nekoliko epskih pjesama.<br />
U Makarskom primorju epsku poeziju i balade zapisivali su Ante<br />
Franjin Alačević i njegovi sinovi Frane i Jerko te unuk Miroslav.<br />
Stanko Vraz (Cerovec kraj Ljutomera u Sloveniji, 8 0. – Zagreb,<br />
85 .) upozorava 842. godine u Kolu da narodne usmene umotvorine<br />
treba zapisivati “onako kako izviru iz ustiuh naroda”. Vraz je u Kolu (knj.<br />
III. 843.) objavio 9 usmenih lirskih pjesama. Prvi je hrvatski folklorist<br />
Petar Hektorović ( 568.) ukazao na takvo zapisivanje usmenoknjiževnih<br />
oblika, a Josip Kekez to je nazvao “Hektorović-Vrazovim zakonom”. 5<br />
U Osijeku je 842. godine objavljena zbirka hrvatskih narodnih pjesama<br />
Tamburaši ilirski…, sv. I. Vraz u Kolu (br. 5., 847.) piše o vilama.<br />
Ivan Kukuljević Sakcinski u Danici ( 847.) piše o vilama. Nekoliko je au-<br />
5 Josip Kekez, “Usmena književnost”, u Zdenko Škreb – Ante Stamać, Uvod u književnost,<br />
teorija, metodologija, četvrto, poboljšano izdanje, Globus, Zagreb, 986., str. 36.<br />
84 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
tora koji pišu o pričama svoga kraja (Lovreć, Makarska, Varaždin, Ivanić<br />
Grad, Karlovac, Lonja). 6<br />
U to doba velik je interes za sve vrste narodnih priča. Tako Đuro Ferić<br />
Gvozdenica u svoja djela uvrštava mnoge narodne basne, a za naslove<br />
svojih latinskih basnâ uzima hrvatske poslovice.<br />
Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac, 8 7. – Novska, 878.) objelodanio je<br />
844. godine Slavonske varoške pjesme, sv. I. i sv. II., a 847. i III. i IV. svezak<br />
tih pjesama. Oriovčanin je 846. godine objavio iznimno dragocjenu<br />
knjigu Narodni slavonski običaji u kojoj su opisi narodnih običaja i 37<br />
hrvatskih lirskih usmenih pjesama, priča, zdravica i drama.<br />
Književnik, povjesničar i političar Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin,<br />
8 6. – Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 889.) u svojim je Pjesmama<br />
objavio ( 847.) štokavske, čakavske i 77 kajkavskih pjesama. 7 Sakcinski je<br />
utemeljio časopis Arkiv za povestnicu jugoslavensku u kojemu su dragocjeni<br />
podatci o folklornom kazalištu i izvedbama u raznim prigodama.<br />
Fra Ivan Franjo Jukić (Banja Luka, 8 8. – Beč, 857.) u Kolu i Bosanskom<br />
prijatelju objavljivao je lirske i epske pjesme, priče, poslovice<br />
i zagonetke. (Jukić je prepravljao priče, a nije navodio mjesto, vrijeme<br />
zapisa i kazivače.) Dragocjeni su međutim Jukićevi zapisi poslovica i zagonetaka.<br />
Ivan Franjo Jukić u Bosanskom prijatelju objavio je 863 poslovice<br />
i 329 zagonetaka.<br />
Pravnik Luka Marjanović (Zavalje kod Bihaća, 844. – Zagreb, 920.)<br />
objavio je u Zagrebu 864. godine Hrvatske narodne pjesme što su se<br />
pjevale u Gornjoj Hrvatskoj, Krajini i u Turskoj Hrvatskoj. (Marjanovićevi<br />
zapisi pripadaju bošnjačkoj usmenoj književnosti.)<br />
Polovicom 9. stoljeća u Bosni i Hercegovini usmene pjesme, osim<br />
Ivana Franje Jukića, zapisivali su i sabirali fra Grgo Martić (Rastovača<br />
kod Posušja, 822. – Kreševo, 905.) i fra Marijan Šunjić (Bučići kraj<br />
Travnika, 798. – Beč, 860.) te ih objavljivali u Kolu i Bosanskom prijatelju.<br />
Godinu dana poslije smrti Ivana Franje Jukića objavljena je zbirka<br />
6 Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković-Stulli, SHK, MH, Zagreb, 997., str.<br />
27 s.<br />
7 J. Kekez, nav. dj., str. 77.<br />
prosinca 2007.<br />
85
Marko DraGić<br />
usmenih epskih pjesama Narodne pjesme bosanske i hercegovačke koje<br />
su prikupili Ivan Franjo Jukić i Grga Martić.<br />
Ljudevit Gaj (Krapina, 809. – Zagreb, 872.) bilježi predaju o braći<br />
Čehu, Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. Kada im je otac umro,<br />
odlučili su zbaciti rimski jaram. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena<br />
u rimskoga namjesnika i izdala mu je braću. Čeh, Leh i Meh zazidaju<br />
sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. Braća pobjegnu na sjever<br />
i tako Čeh osnuje Češku, Leh Lešku (Poljsku), a Meh Mešku (Rusiju). 8<br />
Prvu je pravu zbirku narodnih usmenih priča iz Varaždina i okolice<br />
objelodanio Matija Valjevac 858. godine. Od mnogobrojnih pisaca<br />
koji su ukazivali na ljepotu i značenje usmene lirike spomenimo Nikolu<br />
Tommasea 9 (Šibenik, 802. – Firenca, 874.). On je prikupio 57 pjesama<br />
koje su ostale u rukopisu br. 77. Paradigmatske su njegove riječi:<br />
Pjesme naše pjevaju junaštvo i ljubav, naravni duh u njima živi. Ne znadu<br />
zlatna pera onako pisati, kako javorove gusle gude (…) Ne leži naša vila<br />
u velikim posteljama, kod gospodskih trpeza ne sjedi; žedna i gladna trči<br />
kroz gore i što više trpi, sve ljepša postaje, i glas njezin puniji izlazi iz<br />
prsiju golih i hlepećih. (Iskrice III.)<br />
Pjesme su povijest naša, u njima tražimo dobro i zlo svoje. Drugi puci<br />
štiju ih, prevode i čude se njima, a mi ih se sramimo i još ismijavamo<br />
svojim prosvijećenim barbarstvom. Pokupimo, braćo, pokupimo svoje<br />
blago, prije nego ga vjetar vremenâ ne pogubi. Hljeb je iz zemlje, lijepost<br />
iz puka; puk nam je otac, a zemlja majka naša. (Iskrice XVIII.) 10<br />
Zapisivanjem i prikupljanjem poslovica bavio se i Tomo Mikloušić<br />
(Jastrebarsko, 767. – Jastrebarsko, 833.).<br />
8 O Čehu i Lehu pisao je Mavro Orbini u svome djelu Kraljevstvo Slavena ( 60 .), ali i drugi<br />
autori.<br />
9 Otac mu je Talijan, a majka Hrvatica iz Šibenika. Majka Vladimira Nazora iz obitelji je<br />
Tommaseo.<br />
0 Navodim prema djelu Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH,<br />
Zagreb, 972., str. 5 (stranica nije paginirana).<br />
86 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
2. Predrealizam i realizam<br />
August Šenoa (Zagreb, 838. – Zagreb, 88 .) u svom paradigmatskom<br />
članku Naša književnost ( 865.) i u svojim književnim djelima ističe<br />
snagu i važnost narodnoga duha.<br />
Godine 867. u Zagrebu je osnovana Jugoslavenska akademija znanosti<br />
i umjetnosti te su u njezinim publikacijama objavljivali ugledni<br />
znanstvenici: Vatroslav Jagić, Franjo Rački, Tomo Maretić, Stjepan Banović<br />
i dr.<br />
Filolog Vatroslav Jagić (Varaždin, 838. – Beč, 923.) u svojoj Historiji<br />
naroda hrvatskoga i srpskoga ( 867.) prvi se sustavnije bavio interferencijama<br />
hrvatske usmene i pisane književnosti. Jagić je skrenuo pozornost<br />
na bosanske fratarske knjige.<br />
Fra/don Franjo Milićević (Veliki Ograđenik kod Čitluka, 835. – Mostar,<br />
903.) napisao je 870. godine djelo Ženidba (broćanska župa u<br />
Hercegovini) koje je posthumno objavljeno u Zborniku za narodni život<br />
i običaje Južnih Slavena (JAZU, knj. XX., sv. 2., 9 5.). Matica hrvatska<br />
u Mostaru to je djelo objavila 998. godine. Uz svadbene običaje djelo<br />
donosi nekoliko usmenih lirskih pjesama i poslovica.<br />
Zbor redovničke omladine bosanske u Đakovu prikupio je i 870. godine<br />
objavio prvi svezak Bosanskih narodnih pripovijedaka.<br />
Važnija djela hrvatskih poslovica u 9. stoljeća jesu: “Tumačenje narodnih<br />
frazah i poslovicah” (Bosiljak, Zagreb, 864.- 865.), Mijata Stojanovića<br />
(Babina Greda, 8 8. – Zagreb, 88 .); “Narodne poslovice” (Dragoljub,<br />
Zagreb, 868.), Ljudevita Vukotinovića (Zagreb, 8 3. – Zagreb,<br />
893.); Narodne poslovice i zagonetke… (Senj, 879.), Ivana Radetića te<br />
“Etički sadržaj narodnih poslovica” (Rad, JAZU, Zagreb, 889.), Franje<br />
Markovića (Križevci, 845. – Zagreb, 9 4.). Karizmatični vrhbosanski<br />
nadbiskup dr. Josip Stadler (Brod na Savi, 843. – Sarajevo, 9 8.) u Danici<br />
je 873. godine objavio “Poslovice: pučka mudrost”.<br />
Povjesničar, književnik, liječnik, arhitekt, profesor fra Petar Bakula<br />
(Batin kod Posušja, 8 6. – Mostar, 873.) na temelju predaja i legendâ<br />
latinskim je jezikom napisao Šematizam hercegovačke franjevačke pro-<br />
Maja Bošković-Stulli, Narodne pripovijetke, PSHK, 26., Matica hrvatska, Zagreb, 963.,<br />
str. .<br />
prosinca 2007.<br />
87
Marko DraGić<br />
vincije ( 867., 873.). Bakula je dakle sažeo predaje i legende i preveo<br />
ih na latinski jezik. Važan je njegov rad na prikupljanju i zapisivanju<br />
mudroslovica.<br />
Godine 877. Matica hrvatska uputila je “Poziv za sabiranje hrvatskih<br />
narodnih pjesama”. Do prosinca 896. Matica je sabrala 57 zbornika s<br />
preko 24500 pjesama. 2<br />
Don Mihovil Pavlinović (Podgora, 83 . – Podgora, 887.) iznimno<br />
je ime među hrvatskim etnografima. Njegovi rukopisi od 860. do 875.<br />
godine (br. 58 i 63) obuhvaćaju 653 pjesme iz Dalmacije, Bosne i Hercegovine<br />
i drugih krajeva. 3 Iako je don Mihovil Pavlinović uglavnom<br />
zapisivao i sabirao usmene pjesme, u svom djelu Puti navodi i etiološku<br />
predaju o kultnom mjestu Petričevac u Banjoj Luci. Predaju su mu kazali<br />
Muslimani koji su iznimno štovali to sveto mjesto. (Na tome je mjestu<br />
Sveti Otac Ivan Pavao II. 2003. godine beatificirao Ivana Merza.)<br />
Fra Jeronim Vladić (Ustirama kraj Prozora, 848. – Šćit, 923.) u svom<br />
djelu Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu ( 882.) kazuje<br />
povijesne predaje o stradanjima crkve i samostana na Šćitu, u Rami,<br />
o bijegu u Cetinsku krajinu ( 687.) Ramaca koji su sa sobom ponijeli<br />
Gospinu sliku (današnju čudotvornu sliku Gospe Sinjske).<br />
Svećenik Nikola Tordinac objavio je 883. godine Hrvatske narodne<br />
piesme i pripoviedke iz Bosne. Iako je vršio manje jezične preinake, njegova<br />
je zbirka (62 str.) do danas jedina prava zbirka usmenih priča bosanskohercegovačkih<br />
Hrvata. Tordinac je zabilježio i hrvatske narodne<br />
običaje, pjesme i pripovijetke iz Pečuha.<br />
Kamilo Blagajić objavio je u Zagrebu 886. godine Hrvatske narodne<br />
pjesme i pripovijetke. (Blagajićevi zapisi pripadaju bošnjačkoj tradicijskoj<br />
kulturi.)<br />
Ksaver Šandor Đalski (Gredice kraj Zaboka, 854. – Gredice, 935.) u<br />
svoju je pripovijest “Legenda iz K. Br. 5.” utkao legendu o dvoje siročadi<br />
koja se smrzla pokraj jezera u kojemu se njihov otac utopio. Siročad<br />
2 Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, str. .<br />
3 Izbor Pavlinovićevih zapisa za tisak je priredio Stipe Botica, a knjiga čeka izdavanje u Književnom<br />
krugu u Splitu.<br />
88 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
je otišla u kraljevstvo Božje, a na mjestu njihove tragedije pojavila se<br />
crkva. 4<br />
Fra Jakov Baltić (Bukovica kod Travnika, 8 3. – Ovčarevo, 887.) u<br />
svome Godišnjaku navodi legendu o čudotvornom fojničkom križu te<br />
predaje o kćeri Huseina Bungurovića koja je pobjegla s Matijom Perkovićem<br />
iz Uskoplja, o domaćim Muslimanima koji su pomogli fojničkim<br />
katolicima itd.<br />
Svećenik, Andro Murat (Šipan, 862. – Dubrovnik, 952.) predao je<br />
886. godine Matici hrvatskoj rukopis narodnih pjesama iz Luke na Šipanu.<br />
U toj je zbirci 69 epskih pjesama, 32 poskočice i 48 zdravica koje je<br />
Andro Murat izvorno zapisao od svoje majke Kate. Neke od tih pjesama<br />
potječu iz Bosne i Hercegovine. Rukopis Andra Murata priredila je Tanja<br />
Perić Polonijo, a objavila ga je Matica hrvatska u Zagrebu 996. godine.<br />
Valja spomenuti svećenika, župnika u župi Ravno, pomoćnoga biskupa<br />
vrhbosanskoga (u vrijeme legendarnoga nadbiskupa Josipa Stadlera)<br />
i splitsko-makarskoga nadbiskupa, skupljača i zapisivača narodnoga<br />
blaga – Vinka Palunka. (V. Palunko ujak je A. Muratu.)<br />
Marijan je Vuković u Zagrebu 890. godine objavio Zbirku zagonetaka.<br />
Rijetke su otisnute knjige narodnih zagonetaka.<br />
Ivan Zovko (Mostar, 864. – Mostar, 900.) zapisao je tisuću (hrvatskih<br />
i muhamedanskih) predaja koje je prikupio i 893. godine dostavio<br />
Matici hrvatskoj (rkp. 34.). Zapisao je i predaju o kraljici Bugi. Uspomenu<br />
na ovu kraljicu čuvaju trinaest stoljeća toponimi Bužana grad i Buško<br />
blato u livanjskom kraju, prezime Bužana i predaja koju bilježimo 2004.<br />
godine. Zovko bilježi i legendu o Radobolji te demonološke predaje o<br />
vukodlacima. (Šteta je što je svoje zapise mijenjao, a nije navodio mjesto,<br />
vrijeme ni kazivače.)<br />
3. Moderna<br />
Na svom đačkom putu Stjepan Štrodl Srijemac ( 90 .) zapisao je legende<br />
o sv. Dujmu u Splitu i o propasti Gavanovih dvora na mjestu da-<br />
4 Vidi Ksaver Šandor Đalski, “Legenda iz dvorišta kbr. 5”, Ksaver Šandor Đalski II, PSHK,<br />
knj. 50, Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 964., str. 204.<br />
prosinca 2007.<br />
89
Marko DraGić<br />
našnjega Boračkoga jezera kod Konjica. Njegov je zapis predaje o vrelu<br />
Bune, u Blagaju kod Mostara, nadahnula Dinka Šimunovića da napiše<br />
antologijsku pripovijest “Kukavica”.<br />
Antun Radić (Trebarjevo kod Siska, 868. – Zagreb, 9 9.) objavio je<br />
903. godine Osnovu za sabiranje građe o narodnom životu. A. Radić bio<br />
je urednikom ZZNŽO JS (Zagreb). Taj časopis ima golemo značenje za<br />
očuvanje i promicanje hrvatske usmene književnosti.<br />
Svećenik Frano Ivanišević (Jesenice u Poljicima, 863. – Jesenice u<br />
Poljicima, 947.) u Zagrebu je od 903. do 906. godine u Zborniku za<br />
narodni život i običaje južnih Slavena objavljivao etnološko-filološkoteološke<br />
zapise “Poljica – narodni život i običaji”. Književni krug (Split,<br />
987.) objelodanio je reprint izdanja JAZU-a iz 906. godine i neobjavljenu<br />
građu. 5<br />
Josip Pasarić (Pušća, 860. – Zagreb, 937.) književni kritičar, profesor<br />
u Zagrebu i Osijeku, a od 906. godine ravnatelj Klasične gimnazije<br />
u Zagrebu, sljedbenik “zdravoga realizma” Franje Markovića (Križevci,<br />
845. – Zagreb, 9 4.) objavio je 923. godine Hrvatske narodne šale (sv.<br />
.) koje je započeo Nikola Andrić (Vukovar, 867. – Zagreb, 942.).<br />
Pjesnik, romanopisac, etnograf i povjesničar Nikola Buconjić (Neum,<br />
Klek, 865. – Sarajevo, 947.) u Sarajevu je 908. godine objavio djelo Život<br />
i običaji Hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini. Buconjić navo-<br />
5 Na početku opsežne knjige autor piše o zemljopisnom položaju Poljica i nastavlja meteorološkim<br />
i agronomskim karakteristikama te karakterologijom tamošnjih žitelja i jezikoslovnim<br />
značajkama. Riječ je nadalje o kulturi stanovanja i života te o gastrološkim karakteristikama<br />
i stilu odijevanja. Velika je pozornost posvećena narodnom liječenju u koje se ubrajalo<br />
i bajanje. Autor piše i o oruđu, oružju, lovu te težačkim i kućnim poslovima. U posebnom<br />
je poglavlju riječ o životu u zadruzi i obitelji, odlascima u daleke prekooceanske zemlje,<br />
školi te pravu i obvezama. Dragocjeni su podatci navedeni u poglavlju “Običaji, Svagdašnji<br />
običaji, Običaji kod poslova i rada”. Godišnji su običaji vjerno prikazani od Svih svetih koji<br />
su smatrani prvim čelom Božića, preko došašća, Badnjaka, božićnih blagdana (od Božića,<br />
preko Nove godine do Sveta tri kralja). Ivanišević piše i o Sv. Anti opatu ( 7. siječnja), Sv.<br />
Vabljanu (20. siječnja), Sv. Pavlu obraćeniku (25. siječnju), Kalandori (2. veljače), Sv. Blažu (3.<br />
veljače), Sv. Agati (5. veljače), Sv. Apoloniji (9. veljače), Sv. Valentinu ( 4. veljače), Sv. Matiji<br />
(24. veljače). Posebna je pozornost posvećena pokladama, korizmi, Velikom tjednu i Uskrsu.<br />
Nadalje su navedeni svi blagdani kroz godinu te su prikazani narodni običaji vezani uz njih.<br />
Slijede poglavlja: “Poezija (Pjesme)”, “Šale”, “Rugalice o susjedima”, “Zagonetke”. U poglavlju<br />
“Vjerovanja” navedeno je nekoliko mitskih, demonskih, povijesnih, etioloških predaja. Na<br />
kraju su knjige: “Gatanja”, “Čarolije, bajanje”, “Iskustvo, znanje, mudrovanje”.<br />
90 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
di 6 usmenu lirsku svjetovnu pjesmu te nekoliko molitvenih pjesama. U<br />
Mostaru je Matica hrvatska 999. godine objavila pretisak toga djela.<br />
Hrvatske narodne poslovice ponajbolja je monografija iz hrvatske paremiologije,<br />
a priredio ju je Vicko Skarpa u Šibeniku 909. godine.<br />
Najeminentniji strani etnograf i melograf Ludvik Kuba ( 863.- 956.)<br />
u 4 je navrata boravio u Bosni i Hercegovini te zabilježio 27 usmenih<br />
lirskih pjesama Hrvata, Bošnjaka i Srba. Kuba je Pjesme i napjeve iz BiH<br />
objavio u GZM BiH (god. XIX.–XXII.) u Sarajevu 906.- 909. godine.<br />
Drugo izdanje pripremio je, dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao<br />
indekse Cvjetko Rihtman uz suradnju Ljube Simić, Miroslave Furlanović-Šošić<br />
i Dunje Rihtman-Šotrić, a objavila ga je izdavača kuća “Svjetlost<br />
Sarajevo” 984. godine. Čeh Ludvik Kuba navodio je mjesta zapisa,<br />
a nije navodio kazivače i vrijeme zapisivanja. Za svoj izniman prinos<br />
višestruko je nagrađivan: izabran je za člana JAZU u Zagrebu ( 935.), za<br />
počasnoga doktora Karlovoga univerziteta u Pragu ( 936.), za redovitoga<br />
člana Češke akademije znanosti i umjetnosti ( 937.), za Narodnoga<br />
umjetnika imenovan je 945. godine. 6<br />
U rujnu 9 2. Stjepan je Banović u zaostroškom Brdu od Mate Banovića<br />
Trliša zapisao najdulju hrvatsku usmenu epsku pjesmu “Kako je<br />
Ilija Primorac postrijeljao ženine prosce” ( 635 stihova). U ožujku 999.<br />
Petar Gudelj tu je pjesmu popratio zanosnim predgovorom i u reprezentativnom<br />
izdanju objavio naslovivši je Hrvatska Odiseja.<br />
Filolog i književnik Rudolf Strohal (Lokve, Gorski Kotar, 856. – Zagreb,<br />
936.) objavljuje u tri sveska kajkavske i čakavske priče ( 9./20.<br />
stoljeće). Strohal je 9 6. godine “na svijet izdao” Cvet vsake mudrosti.<br />
Basne su također bile predmet njegova znanstvenog istraživanja. 7<br />
Dr. Nikola Andrić (Vukovar, 867. – Zagreb, 942.) iznimno je ime u<br />
hrvatskoj kulturi. Tvorac je Zadružne teorije o nastanku usmene književnosti;<br />
jedan je od utemeljitelja zagrebačke Glumačke škole ( 898.) i<br />
osječkoga HNK ( 907. godine prvi intendant); osnovao je i vodio Zabavnu<br />
biblioteku ( 9 7.- 942., preko 600 svezaka). Bio je predsjednikom<br />
6 Ludvik Kuba, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 984., str. 2 s.<br />
7 Rudolf, Strohal, “Poganica (Sali u Dalmaciji)”, Zbornik za narodni život i običaje Južnih<br />
Slavena, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, urednik dr. B. Boranić, knjiga XXV,<br />
Zagreb, 924., str. 379-38 .<br />
prosinca 2007.<br />
9
Marko DraGić<br />
Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika. Priredio je 6 svezaka<br />
Hrvatskih narodnih pjesama za ediciju Matice hrvatske.<br />
Ksaver Šandor Đalski u svoj je književni opus utkao i hrvatske narodne<br />
običaje i obrede. 8<br />
* * *<br />
Šteta je što su Ivan Franjo Jukić, Nikola Tordinac, Ivan Zovko i drugi<br />
vršili preinake svojih zapisa. I. F. Jukić, I. Zovko, Franjo Miličević i neki<br />
drugi nisu navodili mjesto niti vrijeme nastanka zapisa kao ni kazivače.<br />
4. Međuratna književnost<br />
O tisućgodišnjici hrvatskoga kraljevstva u Zagrebu su 926. godine<br />
objavljene Narodne pjesme (svezak II.) koje sadrže 274 lirske pjesme.<br />
Među najvažnijim zapisivačima, skupljačima te znanstvenicima koji su<br />
se bavili poslovicama u prvoj polovici 20. stoljeća bili su: Stjepan Ivšić<br />
(Orahovica, 884. – Zagreb, 962.), Ivan Kasumović (Mezinovac kraj<br />
Perušića, 872. – Zagreb, 945.); Vatroslav Jagić (Varaždin, 838. – Beč,<br />
923.); Ante Šimčik.<br />
Dr. Branko Vodnik (Drechsler) (Varaždin, 879. – Zagreb, 926.) u<br />
Zagrebu je 924. godine priredio Narodne pjesme (srpsko – hrvatske),<br />
IV. izdanje – I. dio junačke pjesme. Junačke narodne pjesme (hrvatske i<br />
srpske) priredio je dr. Milan Strašek, a objavilo je 925. godine u Zagrebu<br />
Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora. Povodom tisućite godišnjice<br />
kraljevstva Hrvatske u Zagrebu su 926. otisnute Narodne pjesme<br />
(herojske) koje sadrže 48 usmenih epskih pjesama. Nepotpisani je priređivač<br />
uvrstio najviše pjesama o Marku Kraljeviću. 9 Povjesničar književnosti<br />
David Bogdanović (Brod na Savi, 869. – Zagreb, 944.) priredio je<br />
8 Vidi npr. K. Šandor Đalski, “Badnjak”, Ksaver Šandor Đalski I, PSHK, knj. 50, Matica<br />
hrvatska, Zora, Zagreb, 964., str. 96.<br />
9 Marko Kraljević (?-Rovine, 335.) sin je srpskoga kralja Vukašina kojega je na vrelu, dok<br />
je pio vodu, umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lančića koji je kralju visio o<br />
vratu. Poslije Vukašina za kralja Srbije, Bosne i Zapadnih strana okrunjen je Tvrtko Kotromanić,<br />
ban ( 353.- 377.) te kralj ( 377.- 39 .). Marko Kraljević poginuo je boreći se na strani<br />
Osmanlija na Rovinama 395. protiv rumunjskoga vojvode Mirče.<br />
92 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
Izabrane narodne pjesme hrvatske i srpske koje je 930. godine u Zagrebu<br />
objelodanila Knjižara Kraljevskog sveučilišta Jugoslavenske akademije.<br />
Među najvećim terenskim istraživačima hrvatske i srpske usmene<br />
epike jest profesor praškoga sveučilišta, Slovenac, Matija Murko koji je<br />
od 909. do 932. godine više puta boravio u središnjoj Hrvatskoj i Dalmaciji<br />
te fonografski snimao epske pjesme. Taj je rad rezultirao dvosveščanim<br />
djelom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike ( 95 .). Njegov su<br />
rad nastavili Millman Parry i Albert Bates Lord.<br />
Golem je prinos zapisivača Stjepana Grčića (Sinj – Podvaroš, 879.<br />
– Radunić, Zlopolje kod Muća, 932.) i Silvestra Kutleše kao i kazivača<br />
Bože Domnjaka (Potravlje kod Sinja, 844. – Potravlje, 922.). Od njega<br />
je S. Grčić zapisao tridesetak tisuća stihova i nekoliko priča.<br />
Zanimljiv je rad Alije Ćatića koji je 928. godine u ZZNŽO JS pisao o<br />
božićnim običajima Muslimana u Prozoru (u Bosni). 20<br />
Bard hrvatske etnologije Milovan Gavazzi (Gospić, 89 . – Zagreb,<br />
992.) objavio je 939. godine kultno djelo Godina dana hrvatskih narodnih<br />
običaja u kojemu piše o hrvatskim narodnim obredima, običajima,<br />
vjerovanjima (praznovjerjima), proricanjima uz određene dane<br />
kroz godinu. Djelo je napisano znanstveno-publicističkim stilom pa je<br />
razumljivo i korisno i znanstvenicima i čitateljima. Temeljem toga djela<br />
mogu se rekonstruirati iščezli hrvatski narodni običaji. Velika je vrijednost<br />
djela i u tome što je Gavazzi podjednako obuhvatio i hrvatsku tradicijsku<br />
kulturu iz svih krajevima gdje žive Hrvati. Također je naveden i<br />
kontekst drugih slavenskih, europskih i inih civilizacija. Gavazzi piše da<br />
su Srbi u Lici koledali Hrvatima za katolički Božić, a Hrvati Srbima za<br />
pravoslavni Božić. 2<br />
Dragocjen je prinos usmenoj lirici dao melograf Vladimir (Vladoje)<br />
Bersa (Zadar, 864. – Zadar, 927.) koji je zapisao 476 primjera narodne<br />
glazbe iz srednje Dalmacije (Zbirka narodnih popjevaka iz Dalmacije,<br />
Zagreb, 944.). Iste je godine u Zagrebu tiskana knjiga Razvoj hrvatskog<br />
20 Alija Ćatić, “Božić kod muslimana, (Prozor u Bosni)”, Zbornik za narodni život i običaje<br />
južnih Slavena, knjiga XXVI, urednik dr. D. Boranić, Jugoslavenska akademija znanosti i<br />
umjetnosti, Zagreb, 928., str. 379 s.<br />
2 Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih običaja, 3. izdanje, Hrvatski sabor kulture,<br />
Zagreb, 99 ., str. 28 s.<br />
prosinca 2007.<br />
93
Marko DraGić<br />
narodnog pjesničtva (književno – poviestne razprave), Petra Grgeca (Kalinovec<br />
kraj Đurđevca, 890. – Zagreb, 962.). Godinu dana prije, 943.,<br />
Petar Grgec objavio je Hrvatske narodne pjesme.<br />
Uz ZNŽO JS važan je i Napretkov Kalendar (Sarajevo) u kojemu nalazimo<br />
i dokonice (šale, anegdote i viceve). Zbornik Prvi hrvatski kralj<br />
Tomislav (povodom tisućite godišnjice krunidbe kralja Tomislava) sadrži<br />
nekoliko povijesnih predaja.<br />
5. Suvremena književnost<br />
Balint Vujkov objavio je tri zbirke usmenih Bunjevačkih pripovijedaka<br />
(Subotica, 95 ., knjiga prva).<br />
Spominjemo samo neka vrjednija izdanja hrvatske usmene lirike. Godine<br />
963. u ediciji PSHK Olinko Delorko (Split, 9 0. – Zagreb, 2000.)<br />
priredio je Narodne lirske pjesme (knj. 23.). Krešimir Mlač sastavio je<br />
972. godine Zlatnu knjigu hrvatske narodne lirike. Godine 973. Anđelko<br />
Mijatović objavio je 3. izdanje Ganga, a 996. Stipe je Botica u ediciji<br />
SHK priredio Usmene lirske pjesme. Godine 964. Vinko Žganec priredio<br />
je lirske pjesme Jačkar (hrvatske narodne jačke iz Gradišća) koje je<br />
sabrao Martin Mešić. Knjiga sadrži 2 7 lirskih pjesama te melodije za<br />
nekoliko pjesama.<br />
U ediciji Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija objavljena<br />
je 972. godine knjiga II. pod naslovom Narodna književnost koju su priredili<br />
dr. Hatidža Krnjević, Đenana Butorović i dr. Ljubomir Zuković. U<br />
toj su knjizi usmenoknjiževni oblici Hrvata, Bošnjaka i Srba.<br />
Velik su prinos hrvatskoj usmenoj lirici knjige: Ljubi dragi ne žali me<br />
mladu (ljubavni običaji, pjesme i igre duvanjskoga kraja), 989., Ljube<br />
Đikić, Biserno uresje ( 990., 994. i 998.), Hrvatska usmenoknjiževna<br />
čitanka ( 995.) i Lijepa naša baština ( 998.) Stipe Botice. Pridodajmo<br />
tomu već spomenute Narodne pjesme iz Luke na Šipanu ( 996.) i antologiju<br />
usmene lirike iz Dalmacije Tanahna galija Tanje Perić Polonijo;<br />
knjige Ramo moja ( 992.), Tuj tunja, tu jabuka (hrvatske narodne lirske<br />
pjesme iz Rame), 995., i Duša tilu besidila (hrvatske katoličke molitve-<br />
94 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
ne pjesme iz Bosne i Hercegovine), 997., Marka Dragića kao i Molitvice<br />
(nabožne pjesme u selu Kijevu), 200 ., Ante Jurića Arambašića.<br />
Najvažnija izdanja Hrvatske usmene književnosti u drugoj polovici<br />
20. stoljeća objavila je Matica hrvatska u edicijama Pet stoljeća hrvatske<br />
književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. (Uz Maticu hrvatsku i<br />
Zora je nakladnica za PSHK.) Uz njih ide i edicija Hrvatska književnost<br />
Bosne i Hercegovine u sto knjiga kojima je nakladnica Matica hrvatska.<br />
Olinko Delorko (Split, 9 0. – Zagreb, 2000.) u PSHK knj. 24. priredio<br />
je 964. godine Narodne epske pjesme I. Iste je godine i u istoj ediciji<br />
(knjiga 25.) Maja Bošković-Stulli priredila Narodne epske pjesme II.<br />
U Zagrebu je 969. godine Anđelko Mijatović priredio Narodne pjesme<br />
o Mijatu Tomiću. Godine 975. u Zagrebu su objavljenje Narodne<br />
pjesme iz Hercegovine i duvanjsko-livanjskog kraja koje je priredio Anđelko<br />
Mijatović.<br />
Književni krug u Splitu objavio je 990. godine Epske pjesme Bože<br />
Domnjaka, priređivača Ivana Mimice. Isti je izdavač 992. godine objavio<br />
djelo Zmaj, junak, bila. Antologija usmene epike iz Dalmacije koju je<br />
odabrao i uredio Davor Dukić.<br />
U ediciji SHK objavljena su 2004. godine dva sveska Usmenih epskih<br />
pjesma koje je priredio Davor Dukić.<br />
Znameniti arheolog Pavao Anđelić (Sultići kraj Konjica, 920. – Sultići,<br />
985.) u rodnom je mjestu 957./ 958. godine zapisao 22 pjesme od<br />
kojih je 4 naznačio kao nedovršene. 22<br />
U drugoj polovici 20. stoljeća velik prinos na prikupljanju i zapisivanju<br />
usmenih drama dao je Nikola Bonifačić Rožin s dvadesetak studija i<br />
članaka objavljivanih u Narodnoj umjetnosti i drugdje te dvjema knjigama<br />
Narodne drame, poslovice i zagonetke ( 963.) i Gajuša ( 973.)<br />
Augustin Kristić dao je značajan prinos hrvatskoj tradicijskoj kulturi<br />
u Kreševu. 23 Dragocjeno je djelo Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine<br />
koje je napisao Jerko Suton. Djelo se nalazi u Franjevačkoj knjiž-<br />
22 Ta je knjiga objavljena 2006. godine, a priredili su je mr. sc. Tomislav Anđelić i dr. sc. Marko<br />
Dragić.<br />
23 Usp. Augustin Kristić, Crkveno-narodni običaji Kreševa, (posebno otisnut otisak iz Dobrog<br />
pastira), god. VII, Sarajevo, 956.<br />
prosinca 2007.<br />
95
Marko DraGić<br />
nici u Mostaru. 24 Slobodan Zečević je 973. godine u Zenici publicirao<br />
dragocjeno djelo Elementi naše mitologije u narodnim obredima uz igru<br />
u kojemu se interpretiraju “Kolede”, “Kraljice”, “Dodole” “Lazarice”. I u<br />
tom se djelu piše o mitologiji Srba, Hrvata, Bošnjaka i drugih slavenskih<br />
naroda.<br />
Zapisivanjem folklornih drama među Bunjevcima bavio se Milivoj<br />
Knežević (Kragujevac, 899. – Kragujevac, 973.). Prinos usmenoj narodnoj<br />
teatrologiji dao je Tvrtko Čubelić (Bihać, 9 3. – Zagreb, 995.),<br />
skupljač djela hrvatskih usmenih drama. Foklorno su kazalište u BiH<br />
istraživali Jelena Dopuđa i Đenana Buturović. Istraživanjem usmenoga<br />
narodnog teatra u Hercegovini bavi se Mile Palameta. 25<br />
U proučavanju folklornoga kazališta u Hrvata najviše je doprinio<br />
Ivan Lozica. Paradigmatsko je njegovo mišljenje glede povijesti te vrste<br />
umjetnosti: “Kazalište nije rođeno samo jednom, a nije rođeno ni samo<br />
dvaput. Kazalište se neprestano rađa i postoji kao prikazivanje (predstavljanje,<br />
prezentacija) nasuprot kazivanju (naraciji, literaturi).” 26<br />
Folklorno kazalište Hrvata Bosne i Hercegovine nedostatno je istraženo.<br />
Neki istraživači nisu navodili vrijeme, mjesto i kazivače usmenih<br />
drama te je nepouzdano baviti se tim zapisima.<br />
U drugoj polovici 20. stoljeća velik prinos paremiologiji dali su Nikola<br />
Bonifačić Rožin i Zdenko Škreb (Zagreb, 904. – Novi Vinodolski,<br />
985.).<br />
24 U poglavlju “Narodna psiha” Suton piše o vjerovanjima zapadnohercegovačkih Hrvata i<br />
pripovijedanjima o vilama, vukudlacima, morama, usudu te vjernosti Crkvi i tradiciji, franjevcima<br />
i pučkoj pobožnosti. Iznimno je dragocjeno poglavlje “Svagdanji život” u kojemu<br />
se navode dnevni poslovi te običaji: kod rođenja, u ranoj mladosti, djetinjstvu, mladosti.<br />
Posebno su zanimljiva poglavlja: “Mladić i djevojka”, “Silo”, “Prošnja”, “Svadba”. Suton piše i<br />
o bolesti i smrti kao i karakterologiji i tradiciji Hercegovaca. Drugi je dio rukopisa nazvan<br />
“Religiozne vrednote”, a treći je dio naslovljen “Moralne vrednote” među kojima su posebno<br />
istaknute: poštovanje imena Božjega, svetkovine nedjelje i blagdana, postovi, pravednost,<br />
bračni moral, hrabrost, umjerenost, razboritost. Iznimna je pozornost pridavana poštivanju<br />
starijega: Tko ne sluša svoga starijega, ne sluša ni Boga velikoga. U tom je poglavlju riječ i o<br />
eshatologiji. Četvrti je dio etnološki najvrjedniji, a u njemu se govori o molitvenom životu,<br />
običajima i obredima kroz liturgijsku godinu.<br />
25 Mile Palameta je pod mentorstvom prof. dr. Tvrtka Čubelića napisao i obranio magistarski<br />
rad koji je 996. godine u Mostaru publicirao pod nazivom Usmeni narodni teatar u<br />
Hercegovini.<br />
26 Folklorno kazalište, priredio Ivan Lozica, SHK, MH, Zagreb, 996., str. 2 .<br />
96 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
Maja Bošković-Sttuli bila je dugogodišnja ravnateljica Instituta za etnologiju<br />
i folkloristiku, redovita je članica HAZU-a, a neizmjeran je njezin<br />
prinos u prikupljanju, zapisivanju i proučavanju hrvatskih usmenih<br />
priča. 27 Maja Bošković-Sttuli i Divna Zečević napisale su, a izdavačka<br />
kuća “Liber Mladost” publicirala 978. godine važno djelo pod naslovom<br />
Usmena i pučka književnost. 28<br />
Tvrtko Čubelić (Bihać, 9 3. – Zagreb, 995.) bio je dugogodišnji šef<br />
Katedre za narodnu usmenu književnost na Filozofskom <strong>fakultet</strong>u Sveučilišta<br />
u Zagrebu, a njegov je velik prinos u proučavanju narodne teatrologije<br />
i retorike. 29<br />
Josip Kekez (Katuni, 937. – Zagreb, 2003.) naslijedio je Čubelića na<br />
dužnosti šefa Katedre, a njegov znanstveni rad odlikuju uzorne raščlambe<br />
interferencija usmene i pisane književnosti te poslovice, zagonetke i<br />
usmenogovornički oblici. 30<br />
Stipe Botica višegodišnji je čelnik Filozofskoga <strong>fakultet</strong>a u Zagrebu, a<br />
na mjestu šefa Katedre naslijedio je Kekeza. Njegov znanstveni interes<br />
karakteriziraju biblijska provenijencija hrvatske usmene književnosti,<br />
usmena lirika i usmenoknjiževni sitni oblici. 3<br />
Velik je prinos u zapisivanju i proučavanju tradicijske kulture i književnosti<br />
Hrvata Bosne i Hercegovine dao Vlajko Palavestra istražujući<br />
hrvatsku tradicijsku kulturu i književnost na području Širokoga Brijega,<br />
27 Među njezinim najvažnijim djelima su: “Usmena književnost”, Povijest hrvatske književnosti,<br />
knj. .; Narodna predaja o vladarevoj tajni, Zagreb 967.; Narodne pripovijetke PSHK, 26.,<br />
Matica hrvatska, Zagreb, 963.; Usmena književnost kao umjetnost riječi, Mladost, Zagreb,<br />
975.; Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb,<br />
984.; Usmene pripovijetke i predaje (priredila Maja Bošković-Stulli), SHK, MH, Zagreb,<br />
997.<br />
28 Vidi Maja Bošković-Sttuli – Divna Zečević, “Usmena i pučka književnost”, Povijest hrvatske<br />
književnosti, knjiga ., Liber Mladost, Zagreb, 978.<br />
29 Najvažnija su mu djela: Povijest i historija usmene narodne književnosti, Zagreb, 990.;<br />
Usmena narodna retorika i teatrologija, Zagreb, 970.<br />
30 U njegovom znanstvenom opusu izdvajaju se: Prva hrvatska rečenica, Nakladni zavod Matice<br />
hrvatske, Zagreb, 988.; “U svjetlu hercegovačkih legenda i predaja”, Osvit, 2-3, Mostar,<br />
999; Poslovice, zagonetke i govornički oblici, SHK, MH, Zagreb, 996.<br />
3 Među mnogobrojnim Botičinim monografijama i radovima izdvajam: Biblija i hrvatska<br />
kulturna tradicija, Vlastita naklada, Zagreb, 995.; “Hrvatska usmena književnost iz BiH u<br />
zapisima studenata kroatistike Pedagoškog <strong>fakultet</strong>a u Mostaru”, Motrišta, br. 6, Mostar,<br />
2000.; Hrvatska usmenoknjiževna čitanka, Školska knjiga, Zagreb, 995.; Usmene lirske pjesme,<br />
SHK, MH, Zagreb, 996.<br />
prosinca 2007.<br />
97
Marko DraGić<br />
Livna, Neuma, Fojnice i Drežnice. 32 Vrijedi spomenuti i Irmu Čremošnik,<br />
33 Huseina Đogu, 34 Radmilu Fabijanić. 35 Nada Milošević Đorđević<br />
piše o “bogatom Gavanu” i tradiciji o njemu (njegovoj propasti zbog zloće,<br />
škrtosti i oholosti zbog koje je sve njegovo imanje propalo u zemlju,<br />
a na tome mjestu pojavilo se jezero). Ta je legenda biblijske provenijencije;<br />
ishodište joj je u priči o propasti Sodome i Gomore. 36 Vrijedni su i<br />
etnografski zapisi Radmile Kajmaković koja je istraživala Široki Brijeg,<br />
Livno i okolicu Neuma. 37<br />
U zapisivanju i proučavanju bajalica velik su prinos dali Danka Ivić 38<br />
i Vlajko Palavestra. 39<br />
Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice, 894. – Zagreb, 955.) u<br />
književno-znanstvenu problematiku ulazio je preko zagonetaka.<br />
U drugoj polovici 20. stoljeća za hrvatsku tradicijsku kulturu najvažniji<br />
su časopisi Narodna umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku,<br />
Zagreb) i Glasnik zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo).<br />
32 Najvažniji su mu radovi: “Narodne pripovijetke i predanja iz okolice Lištice”, GZM BiH NS.<br />
sv. XXIV/XXV, Sarajevo, 969./70.; “Narodne pripovijetke i predanja iz Drežnice”, GZM,<br />
BiH, Etnologija, NS, sv. 37., Sarajevo, 982.; Narodne pripovijetke, (Livno — nap. a.), GZM<br />
BiH, Etnologija, NS, sv. XV/XVI, Sarajevo 96 .; Narodne pripovijetke GZM BiH, Etnologija,<br />
NS, sv. XVII, Sarajevo, 962.; Historijska narodna predanja i toponomastika u Fojnici i<br />
okolini GZM BiH, NS, sv. XXVII/XXVIII, Sarajevo, 972/73.; Narodne pripovijetke (Neum<br />
— nap. a.), Etnologija, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo, 969/70.<br />
33 Vidi Irma Čremošnik, “Izvještaj o iskopinama u Rogačićima kod Blažuja”, GZM BiH, NS,<br />
sv. VIII., Sarajevo, 953.<br />
34 Husein Đogo u kalendaru Napredak za 93 . godinu, u članku “Tradicija o Mijatu harambaši”<br />
piše da je Mijat poginuo unatrag 00 ili 30 godina objašnjavajući to predajom: “Mijata<br />
hajduka je ubio rob (Arap) porodice Hadžizukića iz Konjica, koji su izginuli od Mijatove<br />
družine, kada su potjerali ranom zorom stoku prema Bjelemiću.”<br />
35 Radmila Filipović-Fabijanić, “Narodne pripovijetke i predanja iz Bosnaske Posavine”,<br />
GZM BiH, NS, sv. XV./XXI., Sarajevo, 966.<br />
36 Vidi Nada Milošević-Đorđević, u Đ. Butorović – V. Palavestra, Narodna književnost,<br />
IP “Svjetlost”, Sarajevo, 974.<br />
37 Radmila Kajmaković, “Božićni običaji”, Etnologija, Glasnik zemaljskog muzeja, NS, sv.<br />
XV-XVI, 96 ., str. 22 -227; “Maskirani ophodi”, Etnologija, Glasnik zemaljskog muzeja, NS,<br />
SV. XV-XVI., Sarajevo, 96 ., str. 229-23 ; “Narodni običaji stanovništva Lištice”, Etnologija,<br />
Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, NS, sv. XXIV/XXV, Sarajevo, 969./ 970.,<br />
str. 299-3 8.<br />
38 Vidi Danka Ivić, “Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju”, Hercegovina, časopis<br />
za kulturno i istorijsko nasljeđe, br. 5, Mostar, 986., str. 39- 65.<br />
39 Vlajko Palavestra, “Drežnica u Hercegovini (Zabilješke o prošlosti i narodnoj kulturi)”,<br />
Hercegovina, br. 2, Mostar, 982., str. 9 - 4.<br />
98 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
Tragove narodnoga blaga uočavamo u katoličkoj periodici: Svjetlo riječi,<br />
Kalendar Sv. Ante, Dobri pastir, Bosna Franciscana (Sarajevo), Naša<br />
ognjišta (Tomislavgrad) itd. Vrijedni su etnološki radovi publicirani u<br />
Godišnjaku Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (Sarajevo)<br />
te časopisu Hercegovina (Mostar). U istom smislu važni su časopisi<br />
Matice hrvatske u BiH Motrišta (Mostar) i Hrvatska misao (Sarajevo).<br />
Etnolog Vitomir Belaj objavio je 998. godine monografiju Hod kroz<br />
godinu u kojoj komparativnom metodom interpretira hrvatske narodne<br />
običaje i obrede. Jasna Čapo Žmegač je 997. godine u Zagrebu publicirala<br />
monografiju Hrvatski uskrsni običaji, korizmeno-uskrsni običaji<br />
hrvatskoga puka u prvoj polovici XX. stoljeća: svakidašnjica, pučka pobožnost,<br />
zajednica. Dunja Rihtman Auguštin publicirala je 995. godine<br />
u Zagrebu drugo dopunjeno izdanje djela Knjiga o Božiću: Božić i božićni<br />
običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi.<br />
U ediciji Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga objelodanjene<br />
su monografije: Hrvatska usmene književnost Bosne i Hercegovine:<br />
lirika, epika, retorika, knj. br. 4 (2006.) i Hrvatska usmena<br />
književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama i mikrostrukture knj. 5.<br />
(2005.) koje je priredio autor ovoga teksta.<br />
prosinca 2007.<br />
***<br />
Hvalevrijedan je terensko-istraživački rad studenata kroatistike filozofskih<br />
<strong>fakultet</strong>a u Zagrebu, Mostaru, Splitu, Osijeku, Zadru i Rijeci koji<br />
su zapisali mnogobrojne usmene epske pjesme. Među tim je pjesmama<br />
i “Pogibija Nakića svatova” (586 stihova) zapisana u Vinovu Gornjem<br />
2004. godine. 40<br />
6. Interferencije usmene i pisane književnosti i povijesti<br />
Najveći su hrvatski pjesnici i književnici svoja epska djela pisali po<br />
uzoru na hrvatske usmene epske pjesme. Spomenimo samo neke: Mir-<br />
40 Usp. M. Dragić, Književna i povijesna zbilja, Napredak, Split, 2005., str. 2 4-232.<br />
99
Marko DraGić<br />
ko Bogović, Ivan Mažuranić, August Šenoa, Luka Botić, Josip Eugen Tomić,<br />
Grga Martić (Ljubomir Hercegovac), Silvije Strahimir Kranjčević.<br />
Elemente folklornoga kazališta sadrže i tekstovi pučkih igrokaza:<br />
Graničari ( 857.) Josipa Freundereicha (Nova Gradiška, 827. – Zagreb,<br />
88 .), Saćurica i šubara ( 864.) Ilije Okrugića Srijemca (Srijemski Karlovci,<br />
827. – Petrovaradin, 897.), Posljednji Zrinski ( 897.) Higina Dragošića<br />
(Varaždin, 845. – Varaždin, 926.), Ladanjska opozicija ( 908.)<br />
Marijana Derenčina (Rijeka, 836. – Zagreb, 908.), Lajtmanuška deputacija<br />
( 9 .) Ferde Becića (Poljska, 844. – Zagreb, 9 6.) i Ladanjska<br />
opozicija ( 9 7.) Marije Jurić Zagorke (Negovac kraj Vrbovca, 873.<br />
? – Zagreb, 957.).<br />
Cijela je plejada velikana pisane riječi koji su u svoja djela utkali usmeno-književne<br />
oblike i pisali o značenju usmene književnosti. Uz spomenute<br />
navodimo i Antuna Gustava Matoša, Dinka Šimunovića, Božu<br />
Lovrića, Milutina Cihlara Nehajeva, Vladimira Nazora, Antuna Branka<br />
Šimića, Ivu Andrića, Miroslava Krležu, Novaka Simića, Mehmedaliju<br />
Maka Dizdara, Dubravka Horvatića, Ivana Aralicu, Stjepana Džaltu,<br />
Jozu Vrkića, Petra Gudelja...<br />
Među mnogim povjesničarima i arheolozima u čijim djelima nalazimo<br />
usmenu prozu jesu: Tadija Smičiklas, Ferdo Šišić, Vjekoslav Klaić,<br />
Ćiro Truhelka, Hašim Šerić, Julijan Jelenić, Nikola Bilogrivić, Marko<br />
Perojević, Milenko S. Filipović, Pavao Anđelić, Krunoslav Draganović,<br />
Miroslav Džaja, Ignacije Gavran, Ljubo Lucić, Andrija Nikić, Franjo Šanjek<br />
i drugi.<br />
7. Prevođenje hrvatske, srpske, bošnjačke i crnogorske<br />
usmene poezije na strane jezike<br />
Početkom 20. stoljeća povjesničar književnosti dr. Đuro Šurmin<br />
ustvrdio je da se svijet zanosi našom narodnom epikom, ali se divi nježnim<br />
ženskim pjesmama. 4<br />
Sustavnije prevođenje hrvatskih kao i srpskih i bošnjačkih pjesama<br />
počinje s Albertom Fortisom i njegovim djelom Put po Dalmaciji<br />
4 Đuro ŠURMIN, Povijest književnosti hrvatske i srpske, Zagreb, 908., str. 9.<br />
200 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
( 774.). Baladu o “Hasanaginici” najprije je na njemački jezik preveo Johan<br />
Wolgang Goethe ( 749.- 832.). Već je rečeno kako je J. G. Herder<br />
( 744.- 803.) u svoj Volkslieder ( 778. i 779.) uvrstio Goetheov prijevod<br />
“Žalosne pjesamce o Asanagici” kao i tri pjesme iz Kačićeva razgovora<br />
ugodnoga. Od tada se naše usmene pjesme prevode najprije u Francuskoj,<br />
a potom u mnogim drugim zemljama.<br />
Đuro Ferić Gvozdenica (Dubrovnik, 739. – Dubrovnik, 820.) hrvatske<br />
usmene pjesme prevodio je na latinski jezik. U Njemačkoj su poslije<br />
Goethea prevodili Johanes von Müller, braća Jakob i Wilhelm Grimm,<br />
a W. Gerhard je objavio zbirku usmenih pjesama Hrvata, Srba i Bošnjaka.<br />
Po Goetheovom nagovoru Therese Albertine Luise von Jakob pod<br />
pseudonimom Talvj prevela je i objavila Vukove 42 pjesme pod naslovom<br />
Volkslieder der serben (I. 825., II. 826. godine). 43<br />
Fortisov Put po Dalmaciji nakon Goetheova prijevoda preveden je<br />
na francuski jezik. Prosper Merimee ( 803.- 870.) iz Herderova je Volksliedera<br />
preveo na francuski jezik Kačićevu pjesmu o Milošu Kobiliću i<br />
objavio u svom djelu La guzla ( 840.) (Gusle). 44 Walter Scott ( 77 .- 823.)<br />
je prema Goetheovu prijevodu na engleski jezik preveo Asanaginicu. Na<br />
engleski je jezik prevodio i John Bowring.<br />
Na ruski jezik prvi je prevodio Aleksandar Sergejevič Puškin ( 799.-<br />
837.). Puškin se divio junaštvu harambaše Stanka Sočivice iz Imotskoga.<br />
(U njegovoj je hajdučkoj četi jedno vrijeme bio i hajduk Roša harambaša/Ivan<br />
Bušić). Ivo Andrić u svojoj pripovijesti Ispovjed piše o Roši harambaši.<br />
(Međutim, fabula Andrićeve priče ne odgovara stvarnoj smrti<br />
Roše harambaše. Roša se 782. godine nakon višegodišnjega izbivanja<br />
vratio u Dalmaciju i udružio se s trojicom drugova. Ivan Vekić, jedan od<br />
42 Vuk Stefanović Karadžić bio je kontroverzna osoba. Dao je golem prinos reformi srpskoga<br />
jezika. Međutim, njegova krilatica “Srbi svi i svuda” predvodila je velikosrpsku ideologiju<br />
po kojoj su Hrvati – Srbi katoličke vjere. Sukladno tomu, on je i hrvatske usmene pjesme<br />
svrstavao u srpske. Imao je svoje pristaše u Hrvatskoj, među kojima su Matija Ban ( 8 8.-<br />
903.), Medo Pucić ( 82 .- 882.), Ivo Ćipiko ( 863.- 923.). U filološkom pogledu Karadžićev<br />
je slijednik i Tomo Maretić ( 854.- 938.).<br />
43 Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Strašek, Izdanje hrvatskih<br />
srednjoškolskih profesora, Zagreb, 925., str. VIII.<br />
44 S. Botica, Andrija Kačić Miošić, Školska knjiga – <strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> Zagreb – Zbornik<br />
Kačić, Zagreb, 2003., str. 8.<br />
prosinca 2007.<br />
20
Marko DraGić<br />
te trojice drugova, izdao ga je i ubio Rošu . travnja 783.) Nakon Puškina<br />
na ruski su jezik naše pjesme prevodili Berg, Vostokov i dr.<br />
Poljak Adam Mickiewicz ( 798.- 855.) u Parizu je predavao o našim<br />
narodnim pjesmama. Mnogi su Poljaci prevodili našu poeziju, a poslije<br />
Drugoga svjetskog rata objavili su zbirku naših narodnih pjesama.<br />
Šibenčanin Nicolo Tommaseo sakupljao je hrvatsku liriku i prevodio<br />
je na talijanski jezik. U Padovi je 949. godine objelodanjena zbirka<br />
naših narodnih pjesama koju je uredio Arturo Cronia. Naše su narodne<br />
pjesme prevodili i: Česi, Slovaci, Rumunji, Mađari, Šveđani i dr.<br />
Francuski pjesnik, političar i povjesničar Alphonse de Lamartine<br />
( 790.- 869.), nadahnut junaštvom Stojana Jankovića, napisao je djelo<br />
La Chute d`un Age.<br />
U 20. stoljeću golem prinos našoj usmenoj poeziji dali su Millman<br />
Parry i Albert Bates Lord koji je 953. godine na hrvatskom (i srpskom)<br />
i engleskom jeziku objavio zbirku naše usmene poezije. 45 A. B. Lord je s<br />
prekidima prikupljao i proučavao usmene pjesme u Bosni i Hercegovini<br />
i u 70-im godinama 20. stoljeća. 46<br />
Zaključak<br />
Hrvatska tradicijska kultura i književnost doživjele su procvat od romantizma<br />
do kraja Drugoga svjetskog rata. U tome je razdoblju usmena<br />
književnost prevladavala u odnosu na pisanu. Do stagnacije hrvatske<br />
tradicijske kulture i književnosti dolazi u pedesetim godinama 20. stoljeća,<br />
a višestruki su razlozi za to. Jedan je od uzroka represivna politika<br />
tadašnjih vlasti koje su zabranjivale rad kulturnoumjetničkih društava<br />
koja su njegovala drevnu kulturu i usmenu književnost. (Slično je i s<br />
bošnjačkom, srpskom i crnogorskom tradicijskom kulturom i književnošću.)<br />
Drugi je razlog u moderniziranom potrošačkom mentalitetu<br />
života.<br />
45 Najveći dio podataka o prevođenju usmene poezije na strane jezike navodim prema: Tvrtko<br />
Čubelić, Povijest i historija usmene narodne književnosti, Zagreb, 990., str. 23 s.<br />
46 Narodna književnost, Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija, knjiga II., dr. Hatidža<br />
Krnjević, Đenana Butorović, dr. Ljubomir Zuković, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo,<br />
972., str. 9.<br />
202 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
Pogrješno je shvaćanje da su se ta kultura i književnost razvijale i<br />
njegovale isključivo u ruralnim sredinama. Golem broj starih i suvremenih<br />
zapisa zorno svjedoči da su se tradicijska kultura i književnost<br />
podjednako razvijale i njegovale i u ruralnim i u urbanim sredinama, a<br />
njezini su nositelji različitih životnih doba (ima ih od desetogodišnjaka<br />
do stogodišnjaka) kao i naobrazbe (ima ih od nepismenih do visokoobrazovanih<br />
i doktora znanosti).<br />
U člancima i monografijama publiciranim od kraja Drugoga svjetskog<br />
rata do devedesetih godina 20. stoljeća ideologija je imala presudnu<br />
ulogu pa se kadšto teško može razaznati kojim su kulturama pripadali<br />
navođeni i interpretirani usmenoknjiževni oblici, običaji i obredi.<br />
Općenito se može reći da je od demokratskih promjena u devedesetim<br />
godinama 20. stoljeća do ovih dana došlo do ponovnoga procvata<br />
hrvatske tradicijske kulture i književnosti. Tada naime strani filolozi, etnolozi<br />
i antropolozi istražuju našu tradiciju. Golem je interes turista za<br />
duhovnom baštinom pa stoga turistički vodiči upoznaju tradiciju kako<br />
bi im je mogli prenijeti. Poslije osamostaljenja Republike Hrvatske i Bosne<br />
i Hercegovine mnogobrojna su kulturnoumjetnička društva obnovljena<br />
i osnovana te vjerno njeguju drevne običaje.<br />
Unatoč velikom broj znanstvenika i njihovih publikacija, hrvatska je<br />
duhovna baština još uvijek nedostatno istražena. Velik broj rukopisa također<br />
čeka svoju znanstvenu obradbu.<br />
Hrvatska tradicijska kultura i usmena književnost, koje su se prenosile<br />
hrvatskim narodnim jezikom, najzaslužnije su u očuvanju nacionalnoga<br />
i vjerskoga identiteta Hrvata kroz trinaest proteklih surovih stoljeća.<br />
Literatura<br />
- Bošković-Sttuli, Maja – Zečević, Divna, “Usmena i pučka<br />
književnost”, Povijest hrvatske književnosti, knjiga , Liber Mladost,<br />
Zagreb, 978.<br />
- Bošković-Sttuli, Maja, Narodne pripovijetke, PSHK, knj. 26.,<br />
Matica hrvatska, Zagreb, 963.<br />
prosinca 2007.<br />
203
Marko DraGić<br />
- Botica, Stipe, Andrija Kačić Miošić, Školska knjiga – <strong>Filozofski</strong><br />
<strong>fakultet</strong> Zagreb – Zbornik Kačić, Zagreb, 2003.<br />
- Čubelić, Tvrtko, Povijest i historija usmene narodne književnosti,<br />
Zagreb, 990.<br />
- Ćatić, Alija, “Božić kod muslimana (Prozor u Bosni)”, Zbornik za<br />
narodni život i običaje južnih Slavena, knjiga XXVI, urednik dr. D.<br />
Boranić, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb,<br />
928., str. 379-380.<br />
- Dragić, Marko, Književna i povijesna zbilja, Napredak, Split,<br />
2005.<br />
- Đalski, Ksaver Šandor, “Badnjak”, Ksaver Šandor Đalski I, PSHK,<br />
knj. 50., Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 964.<br />
- Đalski, Ksaver Šandor, “Legenda iz dvorišta kbr. 5”, Ksaver Šandor<br />
Đalski II, PSHK, knj. 50., Matica hrvatska, Zora, Zagreb,<br />
964.<br />
- Folklorno kazalište, priredio Ivan Lozica, SHK, MH, Zagreb, 996.<br />
- Gavazzi, Milovan, Godina dana hrvatskih narodnih običaja, 3.<br />
izdanje, Hrvatski sabor kulture, Zagreb, 99 .<br />
- Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika,<br />
retorika, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost Bosne i<br />
Hercegovine u sto knjiga, knj. 4, MH, HKD “Napredak”, Sarajevo,<br />
2006.<br />
- Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: proza, drama<br />
i mikrostrukture, priredio Marko Dragić, Hrvatska književnost<br />
Bosne i Hercegovine u sto knjiga, knj. 5, MH, HKD “Napredak”,<br />
Sarajevo, 2005.<br />
- Ivanišević, Frano, Poljica, narodni život i običaji, reprint izdanja<br />
JAZU iz 906. i neobjavljena građa, Književni krug Split, Split,<br />
987.<br />
- Ivić, Danka, “Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju”,<br />
Hercegovina, časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, br. 5, Mostar,<br />
986., str. 39- 65.<br />
204 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
- Junačke narodne pjesme (hrvatske i srpske), priredio dr. Milan Strašek,<br />
Izdanje hrvatskih srednjoškolskih profesora, Zagreb, 925.<br />
- Kekez, Josip, “Usmena književnost”, u Škreb, Zdenko – Stamać,<br />
Ante, Uvod u književnost, IV. poboljšano izdanje, Globus, Zagreb,<br />
986.<br />
- Kristić, Augustin, Crkveno-narodni običaji Kreševa, posebno<br />
otisnut otisak iz Dobrog pastira, god. VII., Sarajevo, 956.<br />
- Kuba, Ludvik, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Svjetlost,<br />
Sarajevo, 984.<br />
- Narodna književnost, Bosansko-hercegovačka književna hrestomatija,<br />
knjiga II., dr. Hatidža Krnjević, Đenana Butorović, dr. Ljubomir<br />
Zuković, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 972.<br />
- Palavestra, Vlajko, “Drežnica u Hercegovini (Zabilješke o prošlosti<br />
i narodnoj kulturi)”, Hercegovina, časopis za kulturno i istorijsko<br />
nasljeđe, br. 2, Mostar, 982., str. 9 - 4.<br />
- Strohal, Rudolf, “Poganica (Sali u Dalmaciji)”, Zbornik za narodni<br />
život i običaje Južnih Slavena, Jugoslavenska akademija znanosti<br />
i umjetnosti, urednik dr. B. Boranić, knjiga XXV, Zagreb, 924.,<br />
str. 379-38 .<br />
- Suton, Jerko, Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine, Mostar,<br />
968. (Umnožen rukopis. Primjerak se nalazi u Franjevačkoj knjižnici<br />
Mostar, inv. br. 39 2, sign. 39.)<br />
- Šurmin, Đuro, Povijest književnosti hrvatske i srpske, Zagreb,<br />
908.<br />
- Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković-Stulli,<br />
SHK, MH, Zagreb, 997.<br />
- Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač,<br />
MH, Zagreb, 972.<br />
prosinca 2007.<br />
205
Marko Dragić<br />
Marko DraGić<br />
CROATIAN TRADITIONARY CULTURE AND<br />
LITERATURE IN PERIODICALS AND MONOGRAPHS<br />
FROM ROMANTICISM UP TO DATE<br />
Summary<br />
Croatian tradition culture and literature witness about the thirteen-century<br />
life of the Croats. Folk rituals and customs, oral literature and the<br />
language of the people that formed and handed it down, are the most<br />
deserving for the preservation of the Croatian identity. In the tradition<br />
culture and literature of the Croats one can observe the influences of Slavic<br />
and other European peoples.<br />
The first Croatian folklorist Petar Hektorović in his Fishing and Fishermen’s<br />
Talk (1568) originally recorded two bugarshtitsas (popular quindecasyllabic<br />
/ hexadecasyllabic ballads), three odes and one ballad. A more systematic<br />
recording and study of the Croatian folk customs and oral literature<br />
started in 1813 with “Circular” of the bishop of Zagreb, Maksimilijan<br />
Vrhovec, who called to recording and gathering of oral literature and old<br />
manuscripts. In 1877 the Central Croatian Cultural and Publishing Society<br />
(Matica hrvatska) sent out a “Call for Gathering of Croatian Folk<br />
Songs” and by December 1896 it had gathered 157 anthologies with more<br />
than 24500 songs.<br />
The oral literature of the Croats, as well as that of the Serbs and Bosniacs,<br />
was admired and translated by many European philologists and writers,<br />
such as: Johann Wolfgang von Goethe, Johann Gottfried von Herder, Johannes<br />
von Müller, brothers Jacob and Wilhelm Grimm, Therese Albertine<br />
Luise von Jacob under the pseudonym of Talvj, Prosper Mérimée, Walter<br />
Scott, John Bowring, Adam Mickiewicz, Aleksandar Sergejevič Puškin,<br />
Alphonse de Lamartine. The following people spent some time in Croatia,<br />
Bosnia and Herzegovina, Montenegro and Serbia where they researched<br />
oral literature: Alberto Fortis, Ludvik Kuba, Millman Parry, Albert Bates<br />
Lord and others.<br />
The Croatian tradition culture and literature experienced their new<br />
206 <strong>HUM</strong> 2
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA<br />
flourishing in the early 1990s. Since that time up to our days some fifty<br />
monographs from the Croatian ethnology and oral literature have been<br />
published.<br />
Key words: ethnology, Croats, identity, folk rituals and customs, oral literature.<br />
prosinca 2007.<br />
207
Marija Majić<br />
Tomislavgrad<br />
UDK 050(497.6) Naša ognjišta<br />
Pregledni članak<br />
Primljeno: 29. V. 2007.<br />
NAŠA OGNJIŠTA – PRVI KATOLIČKI LIST U BOSNI I<br />
HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOGA<br />
SVJETSKOG RATA<br />
Sažetak<br />
Rad prikazuje pokretanje, odnosno razloge nastanka Naših ognjišta kao<br />
prvih katoličkih novina u Bosni i Hercegovini poslije Drugoga svjetskog<br />
rata. Ukratko se osvrće na stanje u novinstvu i katoličkom tisku prije i<br />
tijekom izlaska Naših ognjišta s posebnim osvrtom na ljude koji su pokrenuli<br />
i očuvali list, na njegovu zabranu i preimenovanje u Svetu baštinu<br />
te ponovno vraćanje imena. Potom se govori o izdavačkoj djelatnosti ove<br />
nakladničke kuće. K tomu, rad nastoji propitati stanje i sadašnji trenutak<br />
kako Naših ognjišta tako i katoličkoga tiska općenito te dati neke smjernice<br />
za budućnost.<br />
Ključne riječi: katolički tisak, Naša ognjišta, Sveta baština, rubrike, franjevci.<br />
Uvod<br />
Uz mnogobrojne publikacije, župne listove, godišnjake i biltene koje<br />
izdaje Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, danas redovito izlaze četiri<br />
mjesečnika i jedan tjednik: Crkva na kamenu, Svjetlo riječi, Glasnik<br />
mira, Naša ognjišta i Katolički tjednik. Tema su ovoga rada Naša ognjišta,<br />
odnosno prve katoličke novine koje izlaze poslije Drugoga svjetskog<br />
rata u Bosni i Hercegovini. Rad nastoji prikazati uvjete u kojima je na-<br />
208 <strong>HUM</strong> 2
stao ovaj mjesečnik, zatim probleme s kojima se susretao tijekom trideset<br />
šest godina svoga postojanja te ljude koji su ga pokrenuli i uređivali.<br />
Tu je i nekoliko zapažanja o koncepciji lista te o izdavačkoj djelatnosti<br />
ove kuće.<br />
Katoličke su tiskovine danas premalo sustavno analizirane. Teško se<br />
može naći popis katoličkih tiskovina od 70-ih godina prošloga stoljeća<br />
naovamo, kao i neka detaljnija analiza pojedine tiskovine ili usporedba<br />
među njima. Svako uredništvo u vrijeme kakve obljetnice ponešto o<br />
svom listu i napiše, ali sustavnije analize i usporedbe među njima nema.<br />
Zanimljivo je da se lakše mogu pronaći zapisi i analize katoličkoga tiska<br />
iz austrougarskoga doba ili doba Jugoslavije negoli današnji. Kao što nedostaju<br />
zapisi o katoličkom tisku općenito, tako isto manjkaju sustavnije<br />
analize i o Našim ognjištima. Ponešto je pisano tek pri obradbi drugih<br />
tema.<br />
U srpnju 97 . iz tadašnjeg su Duvna u tisak poslane katoličke novine<br />
znakovita naziva Naša ognjišta. Za takav je čin u doba komunističke<br />
diktature uistinu trebalo hrabrosti. To s vremenskoga razmaka od punih<br />
trideset šest godina s pravom možemo tvrditi.<br />
Naša su ognjišta i izdavačka kuća koja je godine 972. osnovala i knjižnicu<br />
pod istim imenom, ništa manje važnu od samoga lista. Do sada je<br />
objavila dvjestotinjak naslova.<br />
1. Nastanak, zabrana i opstanak Naših ognjišta<br />
1.1. Katolički tisak u Drugom svjetskom ratu<br />
Autori Priloga za Povijest novinarstva Hrvata u Bosni i Hercegovini<br />
pišu:<br />
U Bosni i Hercegovini od 1 18. do 1 41. godine pokrenuto je i izdavano<br />
41 listova i časopisa. Pred Drugi svjetski rat u BiH su izlazila: 2 dnevnika,<br />
2 službena tjedna lista, 7 političko informativnih tjednika, 2 stručno<br />
Usp. Robert Jolić – Gabriel Mioč – Marija Vukadin, Fra Ferdo Vlašić – vizionar i patnik,<br />
spomenica, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2005.; Robert Jolić – s. Ancila Bubalo, Fra Jakov<br />
Bubalo – umjetnik riječi, spomenica, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2006.; Petar Mamić, Bibliografija<br />
članaka “Naših ognjišta” i “Svete baštine” 1971.-1991., Naša ognjišta, Tomislavgrad, 993.<br />
prosinca 2007.<br />
209
sindikalna mjesečnika, 6 glasila vjerskih organizacija, 2 zadružna mjesečnika,<br />
sportska glasila, 5 kulturnih mjesečnika, 1 ilustrirani tjednik,<br />
2 glasila stručnih udruženja, 1 vojno-stručni mjesečnik i glasila kulturno-prosvjetnih<br />
društava. 2<br />
Marija MaJić<br />
Početkom Drugoga svjetskog rata velik broj tih tiskovina, zasigurno<br />
zbog ratnih okolnosti, prestao je izlaziti. “Periodika Hrvata za vrijeme<br />
Drugog svjetskog rata danas je nedovoljno istražena. Sigurno je na takvo<br />
stanje utjecalo nekoliko elemenata, a prije svega nedostupnost građe za<br />
izučavanje. Gotovo svi autori koji su se bavili poviješću periodike u BiH<br />
završili su svoje radove s godinom 94 .” 3 Temeljitijim istraživanjem ove<br />
tematike koješta bi se dalo iščitati o životu te o društvenim i političkim<br />
prilikama toga vremena.<br />
Katolička je crkva na ovim prostorima od pamtivijeka bila i ostala<br />
ustrajna čuvarica pismenosti i kulture. I u teškom razdoblju tijekom<br />
Drugoga svjetskog rata ostala je vjerna toj svojoj ulozi:<br />
Iz dostupne literature i građe danas se sa sigurnošću može kazati da su<br />
tijekom Drugog svjetskog rata u BiH izlazili određeni listovi vjerskog<br />
karaktera. Tako su u ovom razdoblju nastavili s izlaskom katolički listovi:<br />
Katolički svijet, Vrhbosna, Glasnik bl. Nikole Tavelića, Kalendar sv. Ante,<br />
Bosna Srebrena, Kršćanska obitelj, Konviktorac, Glasnik žive krunice,<br />
Službeni vjesnik Banjolučke biskupije, Vjesnik dekanije Usorske, Hrvatska<br />
svijest, Vjesnik zavjetne Crkve sv. Josipa u Sarajevu i drugi listovi. 4<br />
Poslije Drugoga svjetskog rata i dolaskom komunista na vlast većina<br />
se ovih listova prestaje tiskati, što zbog zabrane, što zbog poteškoća s<br />
financiranjem. Jedine katoličke publikacije u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji<br />
bile su Blagovest, koja je izlazila u Beogradu, te revija i kalendar Dobri<br />
pastir, koji su izlazili u BiH. 5<br />
2 Marko Sapunar – Zoran Tomić – Iko Skoko, Prilozi za povijest novinarstva Hrvata u Bosni<br />
i Hercegovini, Sveučilište u Mostaru, Centar za studije novinarstva, Mostar, 999., str. .<br />
3 Isto, str. 93.<br />
4 Nav. mj.<br />
5 Usp. Anđelko Barun, “Povijest izdavačke djelatnosti Bosne Srebrene”,<br />
.<br />
2 0 <strong>HUM</strong> 2
NAŠA OGNJIŠTA – PRVI KATOLIČKI LIST U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA<br />
1.2. Pokretanje Naših ognjišta<br />
U knjizi Štampa naroda i narodnosti u SFRJ 1945.-1973., koja donosi<br />
podroban prikaz dnevnih, tjednih, periodičnih, vjerskih i drugih tiskovina<br />
u bivšoj Jugoslaviji u tridesetogodišnjem razdoblju od 945. do 973.<br />
godine, zapisano je: “Poslednje poređenje uzeli smo u 972. godini. Tada<br />
je bio ukupan prosečan tiraž svih dnevnih listova u Jugoslaviji ,8 8.000<br />
primeraka, dok je u SR Bosni i Hercegovini ovaj prosek iznosio 87.000<br />
primeraka. U ukupnom prosečnom tiražu svih dnevnih listova u Jugoslaviji<br />
SR Bosna i Hercegovina učestvuje sa 5 procenata.” 6 Za usporedbu<br />
navodimo da su po podatcima iz iste knjige SR Hrvatska i SR Srbija u<br />
objavljivanju dnevnih listova u ukupnoj nakladi svih listova u Jugoslaviji<br />
sudjelovale s 26,5% i 55,6%.<br />
U takvu ozračju, tj. u okruženju oskudne, gotovo nikakve kulture pisanja<br />
i čitanja, pokrenute su 97 . godine u tadašnjem Duvnu prve katoličke<br />
vjerske novine u Bosni i Hercegovini poslije Drugoga svjetskog<br />
rata. U impresumu prvoga broja stoji da je izdavač “Župski ured Duvno<br />
u zajednici sa župama duvanjskog, i posuškog dekanata”. 7 Bilo je to vrijeme<br />
vrlo znakovito za hrvatski narod, doba pritisaka komunističke vlasti<br />
na sve što je hrvatsko i katoličko, ali i vrijeme hrvatskoga proljeća kada<br />
je hrvatska inteligencija pokušavala u takvu sustavu izboriti barem malo<br />
slobode i prava za svoj narod.<br />
Takva kretanja i buđenje nacionalne svijesti odrazila su se i na događaje<br />
u tadašnjem Duvnu. I upravo tada, a zasigurno ne slučajno, vizionar<br />
svoga doba, hercegovački franjevac fra Ferdo Vlašić, spoznavši koliko je<br />
značenje pisane riječi u dušobrižništvu, oživotvorio je naum o pokretanju<br />
katoličkih novina. Djelujući kao župnik i gvardijan u Austriji, u<br />
župi Frohnleiten pokraj Graza ( 968.- 970.), spoznao je moć novinske<br />
informacije i uvidio da svećenik preko župnoga lista može svakodnevno<br />
biti nazočan u domovima svojih vjernika. Poslije povratka u domovinu<br />
97 . godine u duvanjskom je samostanu braći franjevcima predložio<br />
pokretanje župnoga lista po uzoru na Frohnleitenerblatt koji je uređivao<br />
6 K. Živorad Stoković, Štampa naroda i narodnosti SFRJ 1945-1973. (Građa za istoriju štampe),<br />
Jugoslavenski institut za novinarstvo, Beograd, 975., str. 9.<br />
7 Naša ognjišta, br. ., srpanj 97 ., str. 2.<br />
prosinca 2007.<br />
2
Marija MaJić<br />
za boravka u Austriji. Osim duvanjskih, ramskih, posuških i livanjskih<br />
franjevaca koji su zdušno prihvatili tu zamisao, pokretanje župnoga lista<br />
podržali su i ondašnji duvanjski intelektualci jer su tadašnje političke<br />
okolnosti to dopuštale. Tu posebno treba spomenuti nekoliko profesora<br />
iz ondašnjega duvanjskog srednjoškolskog centra koji su fra Ferdi pružili<br />
svesrdnu podršku. Mnogima je vjerojatno znano da su isti profesori za<br />
vrijeme hajke na Naša ognjišta, njihove zabrane te progona i zatvaranja<br />
urednika i članova uredništva također platili cijenu svojega angažmana<br />
u ovome listu, no o toj temi ovdje ne će biti detaljnijega govora.<br />
Prvi broj tiskan je 20. srpnja 97 . u pet tisuća primjeraka. O izboru<br />
imena lista u jubilarnom broju iz 995. godine fra Ferdo Vlašić<br />
napisao je:<br />
…na sjednici novouspostavljenog Uredničkog vijeća zaključeno je da će<br />
list nositi ime Naša ognjišta. Time smo željeli oživotvoriti ljubav i odanost<br />
prema našim iskonskim obiteljskim ognjištima, koja su nekoć ižarivala<br />
toplinu obiteljskog sklada i zajedništva, poštenja i ćudoređa, kršćanske<br />
vjere i kršćanske ljubavi. 8<br />
Jedan od motiva izbora imena bio je i fenomen koji je tada poprimao<br />
široke i zabrinjavajuće razmjere: raseljavanje i odlazak ljudi na privremeni<br />
rad u inozemstvo. Pokretanjem lista franjevci su nastojali dušobrižništvo<br />
protegnuti i na njih i stvoriti im poveznicu s domom:<br />
U Proslovu prvoga broja rekli smo da ime lista nije slučajno odabrano.<br />
To i danas ponavljamo. Ognjište nije samo znamen topline i vatre, već i<br />
nepresušno vrelo toplog obiteljskog ozračja, radosti i ljubavi. To će najbolje<br />
oćutjeti oni kojima je hladna tuđina skamenila život. Svjesni smo<br />
toga i mi. Zbog toga se konačno i rodio ovaj naš list.<br />
Naša su ognjišta najprije zamišljena kao župni pa onda dekanatski<br />
list, ali su ubrzo prekoračila te granice, pa i granice Bosne i Hercegovine.<br />
Tako su ove katoličke novine počele izlaziti i širiti se među pukom.<br />
Čitateljstvo ih je dobro prihvatilo. To potvrđuju i mnogobrojna pisma<br />
8 Naša ognjišta, br. 22 , srpanj – kolovoz 995., str. 0.<br />
9 Naša ognjišta, br. 9., siječanj – veljača 974., iz teksta na naslovnici.<br />
2 2 <strong>HUM</strong> 2
NAŠA OGNJIŠTA – PRVI KATOLIČKI LIST U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA<br />
koja su pristigla u Uredništvo poslije izlaska prvoga broja: samo pojavljivanje<br />
lista dočekano je s radošću; čitatelji hvale tehničku opremu, sadržaj,<br />
odaju priznanje ljudima kojima to ipak nije struka, zadovoljni su<br />
povezivanjem iseljeništva s domom… 0<br />
1.3. Zabrana lista<br />
Nerijetko su vizionari bili i veliki patnici. Tako je i fra Ferdo Vlašić<br />
zbog Naših ognjišta u komunističkim tamnicama odležao četiri i pol<br />
godine. Ali ne samo zbog Naših ognjišta. Naime, desetljeće nakon pokretanja<br />
lista, u jeku komunističke strahovlade, na scenu stupa Međugorje<br />
i cijeli koloplet događaja oko njega. Fra Ferdo je stao u obranu Međugorja,<br />
a na stranicama Naših ognjišta od samoga im početka davao<br />
prostora, što se nastavilo do danas u stalnoj rubrici “Međugorje iz dana<br />
u dan”. Valjda bojeći se u puku iznimno omiljene katoličke tiskovine<br />
koja je, naravno, unaprijed bila proglašena neprijateljskom, 2 vlast je počela<br />
zabranjivati tiskanje Naših ognjišta i proganjati članove uredništva.<br />
Do koje je mjere vršila pritisak na uredništvo, najbolje je u povodu 250.<br />
broja Naših ognjišta objasnio sadašnji ravnatelj lista fra Gabrijel Mioč:<br />
“Kuća-samostan u kojemu se pripremalo svih 250 brojeva, od 972. do<br />
984. više je puta do temelja pretresan da bi se otkrio kakav neprijateljski-protudržavni<br />
spis. Spletkama je smjenjivano Uredništvo, pa konačno<br />
98 . osuđeno na dugogodišnje zatvorske kazne. Potom su slijedila<br />
bezbrojna saslušanja urednika i suradnika...” 3 A fra Ferdo Vlašić, glavni<br />
urednik, te fra Jozo Križić, tajnik lista, osuđeni su na duge zatvorske<br />
kazne. Šest mjeseci nakon njihova suđenja list je zabranjen. Zbog Naših<br />
ognjišta fra Ferdo je bio u zatvoru od 98 . do 986. godine. “U namještenom<br />
procesu fra Ferdo je osuđen na osam, a fra Jozo Križić na pet i<br />
pol godina zatvora. Kazne su im poslije smanjene, fra Ferdi konačno na<br />
četiri i pol, a fra Jozi na dvije i pol godine zatvora. Zatvorsku su kaznu<br />
0 Usp. Naša ognjišta, br. 2., kolovoz – rujan 97 ., str. 2.<br />
Ova se rubrika prvi put pojavljuje u Svetoj baštini, br. 47., veljača 987., str. 9.<br />
2 Usp. Informativni bilten okružnog javnog tužilaštva Mostar, br. 4.: “Informativno-vjerski<br />
list ‘Naša ognjišta’ iz Duvna finansiran, inspirisan i usmjeravan od strane fašističkih emigrantskih<br />
krugova iz inostranstva.”, travanj 982., str. 7.<br />
3 Naša ognjišta, br. 250., lipanj 998., tekst na naslovnici.<br />
prosinca 2007.<br />
2 3
Marija MaJić<br />
izdržali u KPD Foča.” 4 Fra Ferdo je iz zatvora izišao u ožujku 986., vratio<br />
se u duvanjski samostan i tamo ostao do smrti koja ga je pohodila u<br />
listopadu 995., u 76. godini života.<br />
Dok su dva člana uredništva tamnovala, a komunisti smatrali kako je<br />
s obezglavljenim Našim ognjištima gotovo, fra Gabrijel Mioč i fra Marinko<br />
Leko kao odgovorni i glavni urednik, uz suglasnost franjevaca u<br />
duvanjskom samostanu, posebno gvardijana fra Ante Perkovića, spašavaju<br />
situaciju mijenjajući ime lista u Sveta baština.<br />
Sadržajno, tematski i izgledom list je ostao isti. Makar u uvodniku<br />
prvoga broja zbog razumljivih razloga nisu bili napisani stvarni razlozi<br />
promjene imena, 5 čitatelji su znali o čemu se radi te su prihvatili Baštinu<br />
kao što su bili prihvatili i prisilno ugašena Ognjišta. Prvi broj Svete<br />
baštine tiskan je u svibnju 982., a izlazi sve do 990. godine kada se listu<br />
vraća staro ime. Iako se Sveta baština već snažno ukorijenila u puku,<br />
raspadom Jugoslavije i početkom demokratskih promjena listu je vraćeno<br />
staro ime. U članku “Naš list vratio ime”, 6 lektor lista fra Jakov<br />
Bubalo obznanjuje da je on napisao članak pod naslovom “Naš list promijenio<br />
ime” u prvom broju Svete baštine te podrobno objašnjava kako<br />
se sve zbilo i zašto je uredništvo na to bilo prisiljeno:<br />
Ali sve je to prošlo. I sve se na kraju dobro završilo. Raspršile su se mnoge<br />
tmine i mučnine, a prosjale vedre zore slobode i nade u slobodu. Kako<br />
napisa Kuma Manda, Sveta baština sačuvala je Naša ognjišta. A sad će<br />
valjda novouskrsla Naša ognjišta moći sačuvati sama sebe. I novom toplinom<br />
grijati ljude oko sebe. 17<br />
Ovdje je zanimljivo spomenuti da je poslije promjene imena list sadržajno,<br />
tematski i izgledom ostao potpuno isti, a da komunisti više nisu<br />
na nj onako otvoreno vršili pritisak. Jesu li se smirili zabranom Naših<br />
ognjišta i zatvaranjem glavnoga urednika i tajnika ili je riječ o nečemu<br />
drugome? Budući da o odnosu vlasti prema Svetoj baštini nema pisa-<br />
4 R. Jolić, “Fra Ferdo Vlašić: neustrašivi svjedok (kratki životopis)”, R. Jolić – G. Mioč – M.<br />
Vukadin, nav. dj., str. 9 s.<br />
5 Vidi Sveta baština, br. , svibanj 982., tekst na naslovnici potpisan s “Izdavač”.<br />
6 Naša ognjišta, br. 69, siječanj – veljača 99 ., str. 2.<br />
7 Fra Jakov Bubalo, ‘’Naš list vratio ime’’, Naša ognjišta, br. 69, siječanj – veljača 99 ., str. 2.<br />
2 4 <strong>HUM</strong> 2
NAŠA OGNJIŠTA – PRVI KATOLIČKI LIST U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA<br />
nih dokumenata niti pisanih tragova u tisku, poslužit ćemo se usmenim<br />
svjedočanstvom tadašnjega i današnjega odgovornog urednika fra Gabijela<br />
Mioča. Naime, odmah nakon izlaska prvoga broja Svete baštine (svibanj<br />
982.), fra Gabrijel je pozvan u Sarajevo na tzv. obavijesni razgovor<br />
u Udbu. Izrijekom mu je zabranjeno u sljedećim brojevima objavljivati<br />
šaljivu priču “Kuma Manda” i bilo što vezano za događaje u Međugorju.<br />
Osim toga, nekoliko je puta pretresan u župnom uredu u Bukovici gdje<br />
je tada bio na službi.<br />
Iz toga vremena još jedna zanimljivost. Nakon izlaska listopadskoga<br />
broja 98 . godine u uredništvo u nekoliko navrata pristižu prigovori<br />
pretplatnika iz inozemstva koji negoduju jer nisu dobili novi broj. A broj<br />
je poslan. Odmah je bilo jasno da je netko pošiljku zaustavio. Poslije<br />
nekoliko godina doznaje se da je cijela pošiljka toga broja za inozemstvo<br />
zaplijenjena u mostarskoj pošti i zapaljena. Uposlenici pošte svjedoče<br />
da su došli djelatnici Udbe i zaplijenili sve primjerke iz toga mjeseca<br />
zbog objavljenoga prosvjednog pisma biskupa Pavla Žanića tadašnjem<br />
predsjedniku Predsjedništva Sergeju Kraigheru u kojemu prosvjeduje<br />
“protiv proširenih neistinitih tvrdnji i optužbi u vezi događanja u Međugorju”.<br />
8 Biskup u tom pismu brani sebe i dva franjevca, Jozu Zovku<br />
i Ferdu Vlašića, od nanesenih im kleveta na RTV-u Sarajevo i u Večernjem<br />
listu. Ali, valja spomenuti da osim pritisaka na pojedince u vrijeme<br />
izlaženja Svete baštine pretresa uredništva nije bilo.<br />
1.4. Djelatnici Naših ognjišta<br />
U dosadašnjih trideset šest godina kroz ovu izdavačku kuću prošlo je<br />
mnoštvo vrijednih i znamenitih ljudi čiji je rad imao neke opće ciljeve:<br />
približavanje vjernika Crkvi i poticanje njihova vjerskog i nacionalnog<br />
osvješćivanja, ustrajno promicanje hrvatske kulture, hrvatske književne<br />
riječi i čuvanje povijesne baštine. Neki su se tu zadržali kratko, a nekolicina<br />
je ostala i po nekoliko desetljeća. Osim glavnih urednika koji su uvijek<br />
bili članovi Hercegovačke franjevačke provincije, svoj su obol ovim<br />
novinama dale i tajnice, časne sestre Radoslava Poljak, Ancila Bubalo i<br />
8 Sveta baština, br. 8, listopad 98 ., str. 2.<br />
prosinca 2007.<br />
2 5
Marija MaJić<br />
Aleksija Krišto te brojni novinari – suradnici, dobročinitelji i ljudi koji<br />
su na bilo koji način pripomogli opstanku i djelovanju Naših ognjišta.<br />
Fra Ferdo Vlašić bio je glavnim urednikom lista u dva navrata; prvi<br />
put od srpnja 97 . do siječnja 982. Broj za siječanj 982. uređuje uredničko<br />
vijeće, a fra Ferdo ostaje u zatvoru do 986. godine. U ožujku 982.,<br />
u jeku komunističkih napada na list, mjesto glavnoga urednika preuzima<br />
fra Marinko Leko i ostaje do rujna 988. kada je imenovan župnikom<br />
u Posušju. Uredništvo do rujna 989. preuzima fra Viktor Nuić. Iako je<br />
fra Ferdo Vlašić iz zatvora izišao 986. godine, u listu nije pisao zbog<br />
zabrane iz presude prema kojoj nije smio javno objavljivati tri godine<br />
po izlasku iz zatvora. Redovito počinje objavljivati od proljeća 989. i<br />
objavljuje sve do smrti. Na svoju veliku radost, 990. godine opet preuzima<br />
uredničku palicu – nastavlja tamo gdje je nasilno zaustavljen 98 .<br />
godine. Na mjestu glavnoga urednika ostaje sve do svoje smrti u listopadu<br />
995.<br />
Od rujna 995. pa do kolovoza 2005. uredničko vodstvo preuzeo je<br />
prvi tajnik lista i dugogodišnji odgovorni urednik fra Gabrijel Mioč. Pod<br />
njegovim vodstvom list obujmom, sadržajem i grafičkim izgledom napreduje.<br />
Od rujna 2005. Naša ognjišta preuzima fra Robert Jolić koji ih<br />
od informativnoga nastoji pretvoriti u formativni list.<br />
Naša su ognjišta pastorizirala, kultivirala i u jeziku odgajala ovdašnji<br />
hrvatski narod. Njegovanje i očuvanje hrvatskoga jezika s vremenom je<br />
postalo prepoznatljivost lista. U dugogodišnjem lektorskom i uredničkom<br />
radu nemjerljiv je prinos Našim ognjištima dao veliki znalac i zaljubljenik<br />
u riječ pokojni fra Jakov Bubalo. Poslije njegove smrti zamijenio<br />
ga je prof. Vlade Lozić koji je za dugogodišnjega rada u Ognjištima njegovao<br />
osebujan stil pisanja prepoznatljiv po čišćenju hrvatskoga jezika<br />
od suvišnih tuđica.<br />
2. Koncepcija lista<br />
2.1. Rubrike<br />
Prvi su brojevi uglavnom bili ispunjeni vijestima iz života bližih župnih<br />
zajednica, tj. duvanjskoga i posuškoga kraja na početku, a kasnije<br />
2 6 <strong>HUM</strong> 2
NAŠA OGNJIŠTA – PRVI KATOLIČKI LIST U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA<br />
ramskoga, livanjskoga i šire. Osim članaka s crkvenoga i vjerskoga područja,<br />
koji su uvijek činili okosnicu lista, na stranicama Naših ognjišta<br />
objavljeno je mnogo povijesnih i literarno vrijednih priloga. Uz teološke<br />
i duhovne teme koje su za Naša ognjišta pisali poznati teolozi, u početku<br />
dr. fra Ivan Dugandžić, zatim već dulje vrijeme dr. fra Tomislav Pervan,<br />
neke su rubrike prisutne od samoga početka. List naime od svoga početka<br />
ustrajno njeguje reportažu kao već pomalo zaboravljenu novinarsku<br />
formu. Do kraja svibnja 2007., tj. tiskanjem 340. broja, Naša su ognjišta<br />
na svojim stranicama objavila 325 reportažnih zapisa. 9 Obrađivala su<br />
najčešće hercegovačke župe (i po nekoliko puta), potom bosanske, kao<br />
i brojne župe u Hrvatskoj te hrvatske katoličke misije i zajednice iseljenika<br />
u svijetu. 20<br />
List je godinama objavljivao šaljivu priču pisanu izvornom ikavicom<br />
koja se osvrtala na političke, gospodarstvene i društvene teme. Dugo su<br />
izlazile priče potpisane pseudonimima “Jakiša Kijamet” i “Matiša Salamet”.<br />
Potom su pod prepoznatljivim naslovom “Kuma Manda” objavljivane<br />
šaljive priče koje su bile rado čitane jer su svojim satiričnim i<br />
vedrim stilom nepogrješivo “ubadale” u tom trenutku osjetljive teme, ne<br />
štedeći pritom ni političke ni crkvene vlasti. 2 Godine 997. objelodanjena<br />
je i knjiga istoga naslova koja je napokon otkrila ime autorice Kume<br />
Mande – riječ je o odnedavno pokojnoj časnoj sestri Ancili Bubalo.<br />
Od samoga početka izlaženja list donosi vijesti iz tuđine prateći<br />
događanja u iseljeništvu, osobito u hrvatskim katoličkim misijama. U<br />
proslovu prvoga broja iz srpnja 97 . na naslovnoj stranici zapisano je:<br />
“Prepušteni svjetskoj vjetrometini zbivanja i selenja i ne slutimo kako se<br />
polako ali sigurno udaljavamo od svoje osobne biti, od svoje domovine,<br />
od svojih ognjišta…” To nam govori da je, kako je već spomenuto, jedan<br />
od razloga pokretanja lista zasigurno bila i nakana da se održi veza s iseljenicima.<br />
Kroz rubriku “Iz inozemstva” iz 973., preko “Mi i tuđina” do<br />
9 Osim reportaža na duplericama koje su od početka tiskanja lista zadržane sve do danas,<br />
u ovu sam rubriku uvrstila i reportažne zapise koji su na jednu stranicu donosili opširnije<br />
prikaze župa, mjesta, događaja.<br />
20 U Našim ognjištima, zaključno sa svibanjskim brojem 2007. (br. 340), objavljena su: 92 reportažna<br />
zapisa iz Republike Hrvatske, 225 iz Bosne i Hercegovine i 28 iz inozemstva.<br />
2 Prvi put se “Kuma Manda” javlja u 62. broju Naših ognjišta iz travnja 982.<br />
prosinca 2007.<br />
2 7
Marija MaJić<br />
“Naši u tuđini”, koja se prvi put javlja u 55. broju iz 979. godine, Naša su<br />
ognjišta prenijela mnoštvo vijesti, ljudskih sudbina i priča postavši tako<br />
iseljenicima i njihovim obiteljima kod kuće prijatelj i sugovornik.<br />
Kao što je već navedeno, prvi broj Naših ognjišta tiskan je u 5000<br />
primjeraka. Drugi je već narastao na 6000, a naklada sljedećega, predbožićnog<br />
broja popela se na 2000. 22 Dakle, naklada je iz broja je u broj<br />
rasla tako da je 988./89. godine postigla rekordnu brojku od 25000<br />
primjeraka. Početkom Domovinskoga rata i prekidom veza s brojnim<br />
čitateljima u Domovini i svijetu naklada nažalost opada, da bi se danas<br />
ustalila na otprilike 5000 primjeraka. Naša ognjišta šalju se na sve<br />
kontinente; zanimljivo je spomenuti da je neko vrijeme jedan primjerak<br />
slan čak u Japan.<br />
2.2. Koncepcijske faze i ciljna skupina<br />
Analizom sadržaja primjećuju se tri koncepcijske faze u razvoju lista<br />
koje ćemo imenovati i kratko okarakterizirati:<br />
1. lokalna koncepcija – prevladavaju lokalne teme bliže domaćem<br />
čitateljstvu; objavljuju se vijesti koje najviše prate događaje u duvanjskom<br />
kraju i Hercegovini. Vrijeme je to od osnutka do početka<br />
90-ih godina prošloga stoljeća.<br />
2. šira koncepcija – Naša ognjišta u pravom smislu postaju hrvatski<br />
katolički mjesečnik prateći informacije iz Slavonije, Dalmacije,<br />
Zagorja, Hercegovine, Bosne. Osobito se to očitovalo na reportažama.<br />
Radi se o vremenskom rasponu od devedesetih godina 20.<br />
stoljeća do kraja 2005. godine.<br />
3. formativna koncepcija – od informativnoga list se pretvara u formativni,<br />
s manje vijesti a više analitičkih i općenitijih tema. Prednost<br />
dobivaju članci odgojne naravi u širem smislu te riječi. Vijesti<br />
i reportaže iz bliže su zajednice i tu se list donekle vraća izvornoj<br />
koncepciji. Vrijeme: od početka 2006. godine i dalje.<br />
22 Usp. “Iz izvještaja samostana u Duvnu”, Mir i dobro, br. ., 972., str. 36.<br />
2 8 <strong>HUM</strong> 2
NAŠA OGNJIŠTA – PRVI KATOLIČKI LIST U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA<br />
Koja je ciljna skupina, komu se list obraćao? Po raznovrsnosti priloga<br />
objavljenih u Našim ognjištima u trideset šest godina, po njihovu<br />
stilu, pristupu, ‘’težini’’, nadaje se zaključak da novine nisu imale jasno<br />
razrađen strateški plan ni precizno definiranu ciljnu skupinu čitatelja,<br />
nego je napor dugo bio usmjeren na preživljavanje novina, odnosno na<br />
nastojanje da iziđe sljedeći broj. Na samom početku Naša ognjišta odišu<br />
amaterizmom i nesnalaženjem u novinarskom zanatu, što je i razumljivo<br />
ako imamo na umu vrijeme kada su nastala te činjenicu da nitko od<br />
urednika prije toga nije posebno učio novinarski zanat.<br />
Kao i većinu katoličkih tiskovina, još jedan problem prati Naša ognjišta.<br />
Još uvijek se naime radi po modelu koji je nekada bio opravdan,<br />
ali je danas opterećujući: cjelokupan rad na izdavanju novina obavljaju<br />
dvije-tri osobe, rad koji inače u profesionalnom novinarstvu obavlja cijela<br />
skupina ljudi, stručnjaka za različita područja vezana za pripremu<br />
i izlazak novina. Ako su nekada isti ljudi bili i utovarivači, dostavljači,<br />
novinari, korektori te priređivači knjiga i drugoga materijala koji nekako<br />
treba prodati i time olakšati tiskanje i distribuciju lista, treba im se diviti<br />
jer su godine života i rada uložili u ovaj projekt, održali ga i doveli dotle<br />
da još uvijek ide naprijed i nada se boljemu. No, vrijeme svaštarenja<br />
prošlo je pa katolički tisak, želi li opstati na tržištu, svakako organizaciji<br />
posla mora pristupiti ozbiljnije.<br />
Jesu li Naša ognjišta uspjela pobjeći od “ponekad tužne slike crkvenih<br />
novina koje kao ciljanu publiku imaju crkvene poglavare te na nepristupačan<br />
način izlažu teme koje bi mogle razumjeti samo klerici”? 23 Odgovor<br />
na ovo pitanje zahtijeva studiozniju analizu sadržaja lista. Naša<br />
su ognjišta na svojim stranicama donosila priloge za različite čitateljske<br />
profile. Ali, bilo je tu priloga koji zasigurno potvrđuju i gornju tezu.<br />
Ovdje možemo postaviti pitanje omjera društvenih naspram crkvenih<br />
tekstova: često se zna čuti tvrdnja da je crkveni tisak daleko od realnoga<br />
života, od svakodnevnice. Jesu li se Naša ognjišta uspjela oduprijeti<br />
tomu, tj. koliko je njihov sadržaj zanimljiv prosječnu čitatelju?<br />
Počesto se Naša ognjišta nisu uspjela osloboditi tipično crkvenoga<br />
šablonskog poimanja nekih crkvenih događaja: primjerice proslava blag-<br />
23 Mirko Filipović, “Dvadeset stoljeća Svjetla riječi”, .<br />
prosinca 2007.<br />
2 9
Marija MaJić<br />
dana nekih svetaca koje se svake godine odvijaju na isti način, citiranja<br />
propovijedi, izjava s crkvenih skupova, protokolarnih posjeta i prijama<br />
crkvenih poglavara, suhoparnih vijesti o nekim obljetnicama itd. Oslobađanje<br />
od ovakvih stereotipa umnogome ovisi o svjesnosti uredništva<br />
o tom problemu, ali i o brojnosti ekipe koja novine stvara, a to opet uvjetuje<br />
veće troškove, što svakako otežava funkcioniranje novina.<br />
2.3. Izdavačka djelatnost<br />
Godine 972., tek godinu nakon pokretanja novina, krenulo se i s izdavanjem<br />
knjiga. Pokrenuta je Knjižnica Naših ognjišta. Franjevci su zapravo<br />
i preko knjiga nastojali njegovati hrvatski jezik i očuvati identitet<br />
hrvatskoga naroda na ovim prostorima. Radilo se i stvaralo gotovo u<br />
nemogućim uvjetima, kako zbog tehničkih i novčanih teškoća koje su<br />
umnogome otežavale ovakav posao tako još više zbog pritisaka tadašnje<br />
vlasti na Crkvu i svećenike.<br />
Do svibnja 2007. ova je izdavačka kuća u vlastitoj nakladi i u suizdavaštvu<br />
objelodanila preko 200 naslova. Dvije stotine objavljenih knjiga<br />
pravo je bogatstvo. Uz redovito tiskanje i po nekoliko naslova godišnje,<br />
od 972. godine Naša ognjišta tiskaju i jednolisni katolički kalendar koji<br />
se u tisućama primjeraka dijeli prilikom blagoslova kuća po katoličkim<br />
obiteljima diljem Hercegovine, Bosne i svijeta. Usto, Naša su ognjišta<br />
objavila nekoliko audio i videokaseta, dvanaestlisnih kalendara, molitvenika<br />
i sl.<br />
Zbog ograničenosti prostora, tj. nemogućnosti da ovdje navedemo<br />
naslove svih do sad objelodanjenih knjiga u izdanju Naših ognjišta, navest<br />
ćemo tek tematske skupine po kojima su knjige razvrstane: filozofija,<br />
teologija i duhovnost, liturgija, Međugorje, povijest, monografije,<br />
etnologija i narodno stvaralaštvo, poezija, romani, pripovijesti, drame te<br />
posebna izdanja. Osobita je pozornost posvećena Duvnu i Duvnjacima:<br />
objavljeno je preko dvadeset naslova o temi Duvna i Duvnjaka.<br />
220 <strong>HUM</strong> 2
NAŠA OGNJIŠTA – PRVI KATOLIČKI LIST U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA<br />
Zaključak<br />
Pripremiti novine za tisak i otisnuti ih samo je pola posla. Druga je<br />
polovica privući čitatelje i novine pravodobno dostaviti do njih. Pred<br />
Našim je ognjištima u prvom redu rad na poboljšanju sadržaja, a potom<br />
i izgleda lista, čime će se povećati interes čitatelja. To zahtijeva suvremeniji<br />
pristup novinarstvu, razlučivanje uposlenih na one koji će pisati i<br />
raditi u uredništvu i one koji će stručno raditi na distribuciji i promidžbi<br />
lista. Jasno je da to traži dodatna ulaganja za koja je teško naći razumijevanje<br />
više crkvene strukture koja još uvijek nije svjesna značenja medija<br />
u društvu.<br />
Ovako gledano, sadašnji situacija Naših ognjišta nije sjajna, no za katolički<br />
tisak postoje itekakve mogućnosti koje treba znati prepoznati i<br />
iskoristiti i pri tom poštivati zasade novinarske struke i istraživačkoga<br />
novinarstva. U vremenu kada je najtraženija vijest negativna vijest,<br />
upravo katolički tisak može čitateljima pozitivnim primjerima buditi<br />
volju za životom te argumentiranim i, kada ustreba, kritičkim analizama<br />
tema ponuditi zdravu alternativu. To zasigurno od Naših ognjišta s pravom<br />
očekuju svjesniji čitatelji koji iz mjeseca u mjesec posežu upravo za<br />
ovim novinama.<br />
Literatura<br />
- Barun, Anđelko, Povijest izdavačke djelatnosti Bosne Srebrene,<br />
.<br />
- Filipović, Mirko, Dvadeset stoljeća Svjetla riječi,<br />
.<br />
- Informativni bilten okružnog javnog tužilaštva, Mostar br. 4, travanj<br />
982.<br />
- Jolić, Robert – Bubalo, s. Ancila, Fra Jakov Bubalo – umjetnik<br />
riječi, spomenica, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2006.<br />
- Jolić, Robert – Mioč, Gabrijel – Vukadin, Marija, Fra Ferdo<br />
Vlašić – vizionar i patnik, spomenica, Naša ognjišta, Tomislavgrad,<br />
2005.<br />
prosinca 2007.<br />
22
Marija MaJić<br />
- Mamić, Petar, Bibliografija članaka “Naših ognjišta” i “Svete baštine”<br />
1971.-1991., Naša ognjišta, Tomislavgrad, 993.<br />
- Mir i dobro, br. ., 972.<br />
- Naša ognjišta, br. ., srpanj 97 .<br />
- Naša ognjišta, br. 69, siječanj – veljača 99<br />
- Naša ognjišta, br. 9. siječanj – veljača 974.<br />
- Naša ognjišta, br. 2., kolovoz – rujan 97 .<br />
- Naša ognjišta, br. 250., lipanj 998.<br />
- Naša ognjišta, br. 62, travanj 982.<br />
- Sapunar, Marko – Tomić, Zoran – Skoko, Iko, Prilozi za Povijest<br />
novinarstva Hrvata u Bosni i Hercegovini, Sveučilište u Mostaru,<br />
Centar za studije novinarstva, Mostar, 999.<br />
- Stoković, K. Živorad, Štampa naroda i narodnosti SFRJ 1945-<br />
1973. (Građa za istoriju štampe), Jugoslavenski institut za novinarstvo,<br />
Beograd, 975.<br />
- Sveta baština, br. , svibanj 982.<br />
- Sveta baština, br. 47., veljača 987.<br />
- Sveta baština, br. 8, listopad 98 .<br />
222 <strong>HUM</strong> 2
NAŠA OGNJIŠTA – PRVI KATOLIČKI LIST U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOGA SVJETSKOG RATA<br />
Marija Majić<br />
OUR HOMES – THE FIRST CATHOLIC NEWSPAPER<br />
IN BOSNIA AND HERZEGOVINA AFTER THE<br />
SECOND WORLD WAR<br />
Summary<br />
The paper presents the initiation or reasons for making Our homes as<br />
the first catholic newspaper in Bosnia and Herzegovina after the Second<br />
World War. It gives a short review of the situation in journalism and catholic<br />
press before and after Our homes was published with a special reference<br />
to people who had initiated and preserved it, then to its prohibition<br />
and renaming into Holy heritage and renewed returning of the name. It<br />
also speaks about the publishing business of this publishing company. The<br />
paper endeavors to query the current state of Our homes and catholic<br />
press in general and give some guidelines for the future.<br />
Key words: catholic press, Our homes, Holy heritage, columns, Franciscans.<br />
prosinca 2007.<br />
223
Zoran Tomić • Zdeslav Milas • Siniša Kovačević<br />
Zagreb<br />
Sažetak<br />
MODELI ODNOSA S JAVNOŠĆU<br />
UDK 659.44<br />
Izvorni znanstveni članak<br />
Primljeno: 5. XI. 2007.<br />
Odnosi s javnošću disciplina je društvenih znanosti koja se danas brzo<br />
razvija. No, ona je imala svoj evolutivni razvoj. Američki znanstvenici<br />
James Gruing i Tod Hunt (1984.) istražili su modele razvoja odnosa s javnošću<br />
i utvrdili četiri modela primjene. Prvi model jest model tiskovne<br />
agenture koji nastoji osigurati publicitet za klijenta pri čemu istina nije<br />
uvjet za dobru priču. Drugi je model javnoga informiranja. Njegova je<br />
bit angažiranje tvorničkih novinara koji informiraju javnost. Treći je<br />
dvosmjerni asimetrični model koji uključuje i povratnu informaciju ili<br />
dvosmjernu komunikaciju. Asimetričan je zbog toga što je neuravnotežen<br />
jer se cilja na promjenu stavova ili ponašanje publike, a ne na promjenu<br />
organizacije. Četvrti je model dvosmjerno simetrični i on se ponekad<br />
opisuje idealnim modelom ili čistim modelom odnosa s javnošću. U komunikaciji<br />
sudjeluju subjekti s jedne i druge strane i oni međusobno razmjenjuju<br />
komunikaciju poštujući obostrane interese. Uz navedena četiri<br />
Gruing-Huntova modela razmatraju se i model izvrsnosti kao i otvoreni<br />
i zatvoreni model odnosa s javnošću.<br />
Ključne riječi: odnosi s javnošću, modeli, komunikacija, informiranje,<br />
manipulacija, mediji, tisak, publicitet, javnost.<br />
Uvod<br />
Različiti pogledi na odnose s javnošću odražavaju evolutivni razvoj<br />
ove djelatnosti kroz povijest. Promotre li se modeli razvoja odnosa s<br />
224 <strong>HUM</strong> 2
javnošću detaljnije, može se zapaziti da su u svom povijesnom razvitku<br />
prošli kroz tri faze:<br />
1) Manipulacija. Odnosi s javnošću preuzimaju odgovornost za<br />
uporabu bilo kojega komunikacijskoga kanala za postizanje željenoga<br />
javnog mišljenja. Praktičari ove vrste odnosa s javnošću<br />
tradicionalno se nazivaju tiskovni agenti.<br />
2) Informacija. Odnosi s javnošću smatraju se “dovodnom cijevi” za<br />
informaciju koja teče iz organizacija prema javnosti. Praktičari<br />
ove forme nazivaju se agenti za publicitet.<br />
3) Uzajamno djelovanje i razumijevanje. Na tom najnovijem stupnju<br />
odnosi s javnošću prihvaćaju odgovornost, ali također nude<br />
informacije i savjetuju menadžment. Praktičari koji slijede ovaj<br />
pristup nazivaju se savjetnici za odnose s javnošću iako svatko tko<br />
preuzme i ima ovo zvanje nije dostojan toga zvanja.<br />
Osim teorija, i modeli nas upućuju u bolje razumijevanje odnosa<br />
s javnošću u teoriji i praksi. U ovom radu posebna će pozornost biti<br />
usmjerena na Gruing-Huntove modele odnosa s javnošću: model tiskovne<br />
agenture, model javnoga informiranja, dvosmjerni asimetrični model<br />
i dvosmjerni simetrični model. Uz četiri najcitiranija modela, ukazat<br />
ćemo na model izvrsnosti kao i model otvorenoga sustava. No, prije nego<br />
istaknemo najvažnija obilježja navedenih modela, ukazat ćemo na definiciju,<br />
funkcije i podjele modela koji se najčešće pojavljuju u literaturi.<br />
Modelom (lat. modulus – obrazac, mjera) smatramo materijalnu ili<br />
misaonu reprodukciju nekoga originala (objekt, proces, pojava, mišljenje<br />
i sl.). M. Kunczik i A. Zipfel citiraju Gerharda Maletzhea ( 986.) prema<br />
kojemu se model može definirati kao “pojednostavljenu, apstrahiranu<br />
reprezentaciju područja realiteta radi isticanja relevantnih aspekata<br />
za neki određeni postavljeni problem kako bi se on učinio preglednim”.<br />
S tim u vezi model ispunjava dvije funkcije:<br />
M. Kunczik – A. Zipfel, Uvod u znanost o medijima i komunikologiju, FES, Zagreb, 2006.,<br />
str. 9.<br />
prosinca 2007.<br />
225
Zoran ToMić • Zdeslav Milas • Siniša Kovačević<br />
. funkciju organizacije (integrira pojedinačne oblike u ukupni<br />
kontekst)<br />
2. heurističku funkciju (stjecanje novih uvida; heuristika je skup<br />
znanja o metodama otkrivanja i utvrđivanja novih činjenica i<br />
spoznaja).<br />
Prema Marku Žaji, 2 proces modeliranja star je koliko i ljudski rod, a<br />
korijeni modeliranja temelje se na spoznajama o sličnosti pojava i stvari<br />
u prirodi. Budući da se modeli sustava mogu izraditi na različite načine,<br />
iz raznovrsnih elemenata i za posebne svrhe, njihovo se usustavljivanje<br />
može provesti s raznih stajališta. S tim u vezi modeli se mogu<br />
podijeliti:<br />
• prema svojstvima modela (fizički, grafički, verbalni i formalni<br />
modeli)<br />
• prema odnosu s originalom (modeli funkcije, modeli strukture i<br />
modeli ponašanja)<br />
• prema namjeni modela (demonstracijski model, eksperimentalni i<br />
model odlučivanja). 3<br />
1. Gruing-Huntovi modeli odnosa s javnošću<br />
Povijesno gledano, odnosi s javnošću razvijaju se kroz četiri modela<br />
koja se mogu promatrati i kao povijesni razvoj propagande, javnoga<br />
informiranja, asimetričnih i simetričnih odnosa s javnošću. Ova klasifikacija<br />
potječe od američkih znanstvenika Jamesa E. Gruinga i Todda<br />
Hunta. 4 Prema njima četiri modela su:<br />
. model tiskovne agenture i publiciteta<br />
2. model javnoga informiranja<br />
3. dvosmjerni asimetrični model i<br />
4. dvosmjerni simetrični model.<br />
2 M. Žaja, Poslovni sustavi, Školska knjiga, Zagreb, 993., str. 63.<br />
3 Isto, str. 65 s.<br />
4 J. Gruing – T. Hunt, Managing of Public Relations, Thomson–Wadswortgh, Belmont,<br />
984., str. 3.<br />
226 <strong>HUM</strong> 2
MODELI ODNOSA S JAVNOŠĆU<br />
1.1. Model tiskovne agenture i publiciteta 5<br />
Sustavni pokušaji privlačenja ili odvraćanja pozornosti javnosti stari<br />
su koliko i pokušaji uvjeravanja i propagiranja. Tiskovna agentura javlja<br />
se još u vrijeme pokušaja promidžbe naseljavanja Divljega zapada, a neki<br />
se elementi mogu pronaći i u brojnim današnjim programima za odnose<br />
s javnošću. 6 Tiskovna agentura, čiji je najvažniji predstavnik Phineas<br />
Taylor Barnum, služi se oglašavanjem i propagandom. Propaganda i publicitet,<br />
prema J. Gruingu, opisuju propagandističke javne odnose koji<br />
na sve načine traže pozornost medija. Prema njemu, organizacije prakticiraju<br />
više modela, a model propagande/publiciteta najpopularniji je. 7<br />
Razvojem željeznice u SAD-u velepoduzetnici su shvatili da moraju<br />
“namamiti” ljude na ta područja. Stvaranje “romantične vizije Divljega<br />
zapada” bila je zadaća tiskovnih agenata.<br />
U posljednja dva desetljeća 9. stoljeća tiskovna se agentura sve više<br />
razvija i u šou-biznis. Širenje područja djelovanja pridonijelo je sve većem<br />
broju tiskovnih agenata, a njihovo djelovanje postajalo je sve bezočnije.<br />
Bilo je logično očekivati da će urednici prema njima zauzeti nepovjerljiv,<br />
pa i neprijateljski stav te da će na njihovu aktivnost, kako kažu<br />
S. Cutlip i suradnici, “biti bačena ljaga”.<br />
S obzirom na praksu, ovaj se model može ilustrirati odnosom subjekta<br />
i javnosti. Budući da je “princ prijevare” rabio tisak i publicitet za<br />
postizanje svojih ciljeva (S), javnost (J) bila je podređena. Izostanak povratne<br />
informacije dovodio je javnost u položaj objekta u komunikaciji.<br />
Komunikacija je jednosmjerna.<br />
prosinca 2007.<br />
S J<br />
S je subjekt komunikacije (tiskovni agent) J je javnost, objekt komunikacije<br />
5 The Press Agentry/Publiciti Model.<br />
6 J. Gruing – T. Hunt, nav. dj., str. 27.<br />
7 Phineas T. Barnum ( 8 0.- 89 .) bio je najglasovitiji tiskovni agent 9. stoljeća. Prema nekim<br />
autorima bio je najveći šoumen i novinski agent u povijesti, a za druge majstor halabuke.<br />
Sam Barnum sebe je zvao princem prijevare. Govorio je kako mu je svejedno napadaju li ga<br />
ili ne. Važno je samo da mu je ime točno napisano.<br />
227
Zoran ToMić • Zdeslav Milas • Siniša Kovačević<br />
Da ovaj model još uvijek ima primjenu, piše Johana Fawkes u knjizi<br />
Alison Theaker, Priručnik za razumijevanje odnosa s javnošću. Prema<br />
autorici, Barnumov nasljednik danas je Max Clifford koji uživa začuđujući<br />
ugled zbog osiguravanja naslovnica klijentima 8 iako tvrdi da njegov<br />
rad podrazumijeva držanje klijenta podalje od novina. Obje bi aktivnosti<br />
bile tipične za tiskovne agente koji se uvijek ne brinu o činjeničnoj<br />
točnosti osigurane informacije. 9<br />
1.2. Model javnoga informiranja 10<br />
Promotori svjetske izložbe o Columbu u Chicagu 893. godine utemeljili<br />
su Odjel za publicitet i promidžbu te su angažirali novinare “da<br />
iskoriste tisak na svaki mogući način”. Model javnoga informiranja također<br />
je upotrebljavao novinare za komunikaciju, posebno, kako piše J.<br />
Gruing, “lokalne novinare” koji šire ono što je općenito točno, ali nerado<br />
daju negativne informacije.<br />
Najvažnije ime iz ovoga razdoblja jest Ivy Ledbetter Lee. Ivy Lee je<br />
bio diplomant s Princetona i novinar specijaliziran za poslovno organiziranje.<br />
Nakon što je napustio suradnju s Nacionalnim odborom Demokratske<br />
stranke i suradnju s Georgeom Parkerom, Ivy Lee je postao<br />
prvi agent za promidžbu Pensilvanijske željeznice. 2<br />
Leejeva filozofija imat će velik utjecaj na razvoj odnosa s javnošću.<br />
Naime, on je smatrao da javnost više ne smije biti ignorirana kao u tra-<br />
8 David i Victoria Becham još su jedan primjer proizvodnje publiciteta. Poznato je da njihovim<br />
imidžom i publicitetom upravljaju brojne agencije odnosa s javnošću. To potvrđuje da<br />
odnosi s javnošću slavnih osoba bitno utječu na sadržaj vijesti u dnevnim novinama i elektroničkim<br />
medijima.<br />
9 J. Fawkes, “Što su odnosi s javnošću?”, u A. Theaker, Priručnik za razumijevanje odnosa s<br />
javnošću, HUOJ, Zagreb, 2007., str. 22.<br />
0 The Public-Information Model.<br />
J. Grunig – T. Hunt, nav. dj., str. 3 .<br />
2 Ivy Ledbetter Lee ( 887.- 934.) rođen je u Cedartownu, američkoj saveznoj državi Georgija.<br />
Uvelike je zaslužan za utemeljenje suvremene PR prakse. Među prvima je shvatio kako je<br />
pogrješna ona promidžba koju ne podržavaju dobri poslovi i proizvodi (“PR nikada nije<br />
prodao loš proizvod”). U odnosima s javnošću proveo je 3 godinu. I danas se citira njegova<br />
Deklaracija načela (Declaration of Principles) objavljena 906. godine. Dovodi ga se u vezu s<br />
podrškom Hitleru. Naime, Lee je zastupao “German Dye Trust” i za vrijeme dolaska na vlast<br />
Hitlerovih nacionalsocijalista. Umro je 934. godine radeći za Rockefellera.<br />
228 <strong>HUM</strong> 2
MODELI ODNOSA S JAVNOŠĆU<br />
dicionalnoj poslovnoj praksi. Naprotiv, ona mora biti informirana. Taj<br />
povijesno važan i nov pristup Lee je primijenio tijekom štrajka rudara.<br />
Novinarima koji su izvješćivali o štrajku posao je bio olakšan jer su komunikacijski<br />
kanali bili znatno otvoreniji. “Novinari nisu smjeli prisustvovati<br />
sastancima, ali im je Lee osigurao izvještaj sa svakog sastanka.” 3<br />
Model javne informacije najpopularniji je u vladinim organizacijama,<br />
posebno u agencijama.<br />
prosinca 2007.<br />
O J<br />
O je organizacija, subjekt u komunikaciji J je javnost, objekt komunikacije<br />
Prije nego ukažemo na značajke drugih dvaju komunikacijskih modela,<br />
ukazat ćemo na razmišljanje Jamesa Gruinga koji u radu pod naslovom<br />
“Symmetrical Presuppositions as a Framework for Public Relations<br />
Theory” ( 989.) ističe kako su model tiskovne agenture (model propagande<br />
i publiciteta) i model javnoga informiranja modeli “jednoga puta”<br />
jer praktičari koji ih slijede daju informacije za javnost o organizaciji,<br />
ali ne traže informaciju od javnosti istraživanjem ili neformalnim metodama.<br />
J. Gruing agenturu i dvostrano asimetrični model alternativno<br />
opisuje kao “zanat”, a model javne informacije kao “novinarski model”.<br />
1.3. Dvosmjerni asimetrični model 14<br />
Nastanak ovoga modela veže se za ime Edwarda L. Bernaysa, 5 autora<br />
prve knjige o odnosima s javnošću (Cristillizing Public Opinion-<br />
3 S. Cutlip – A. Center – G. Broom, Odnosi s javnošću, Mate, Zagreb, 2003., str. 7.<br />
4 The Two-Way Asymmetric Model.<br />
5 Edward L. Bernays ( 89 .- 995.) rođen je u Beču. Jedan je od najznačajnijih praktičara i teoretičara<br />
javnih odnosa. Usto što je napisao prvu knjigu iz ovoga područja, Bernays je prvi<br />
držao kolegij iz odnosa s javnošću na Sveučilištu u New Yorku. Oženio se s Doris Fleischman<br />
922. s kojom je utemeljio tvrtku “Savjetništvo za odnose s javnošću”. Uvršten među<br />
00 najpoznatijih Amerikanaca 20. stoljeća, Bernays je umro u 03. godini života.<br />
229
Zoran ToMić • Zdeslav Milas • Siniša Kovačević<br />
Oblikovanje javnog mišljenja) i predavača na prvom kolegiju iz odnosa<br />
s javnošću. 6<br />
Pojava prvih knjiga o javnom mišljenju (Walter Lippman – Javno<br />
mnijenje iz 922.) i razvoj sofisticiranih metoda mjerenja javnoga mišljenja<br />
naveli su Bernaysa da postavi tezu kako je ljude moguće uvjeriti<br />
u nešto samo ako je to u njihovom interesu. Zbog poštovanja povratne<br />
veze (feedback) komuniciranja i prilagođavanja odnosa s javnošću reakcijama<br />
primatelja poruke, Bernaysov model komuniciranja nazivamo<br />
dvosmjerni asimetrični model. 7 Asimetričan je zato što je javnost još<br />
uvijek u podređenom položaju, što je manipulirana, a kod Bernaysa ta<br />
riječ ima pozitivno značenje.<br />
O J<br />
O je organizacija (subjekt u komunikaciji) J je javnost, objekt komunikacije i ona je manipulirana<br />
U radu pod naslovom “Symmetrical Presuppositions as a Framework<br />
for Public Relations Theory” 8 J. Gruing navodi osnovne pretpostavke<br />
na kojima se temelje asimetrični odnosi s javnošću:<br />
• interna orijentacija – gleda se samo iz perspektive organizacije prema<br />
vani, a ne vidi se organizacija iz perspektive vanjske javnosti<br />
• zatvorenost sustava – informacije teku samo iz organizacije, a ne i<br />
u organizaciju<br />
• djelotvornost – niski troškovi i djelotvornost važniji su od inovacija<br />
6 D. Wilcox – P. Ault – W. Agee – G. Cameron, Essentials of Public Relations, New York,<br />
2000., str. 36 s.<br />
7 J. Grunig – T. Hunt, nav. dj., str. 42.<br />
8 J. Gruing, “Symmetrical Presuppositions as a Framework for Public Relations Theory”, Public<br />
Relations Theory, /ed./ Bolton, C. i Hazleton, V., LEA Pub., Mahwah, 989., str. 32.<br />
230 <strong>HUM</strong> 2
MODELI ODNOSA S JAVNOŠĆU<br />
• elitizam – pretpostavlja se da je vodstvo organizacije najbolje upućeno<br />
u sve probleme<br />
• konzervativizam – promjene se smatraju nepoželjnima<br />
• tradicija – pretpostavlja se da tradicija organizacije djeluje stabilizirajuće<br />
i da pomaže održavanju kulture i identiteta<br />
• centralizacija autoriteta – moć treba biti koncentrirana u nekolicine<br />
vrhunskih menadžera; zaposlenici trebaju imati malu autonomiju,<br />
što znači da organizaciju treba ustrojiti hijerarhijski.<br />
Temeljne pretpostavke asimetričnoga modela odražavaju konzervativne<br />
vrijednosti. No, Gruing smatra da će i liberalne skupine i organizacije<br />
prakticirati asimetrični model kada se radi o zastupanju njihovih<br />
interesa. 9<br />
1.4. Dvosmjerni simetrični model 20<br />
Razvojem dvosmjernoga simetričnog modela komuniciranja javljaju<br />
se i suvremeni odnosi s javnošću. To je vrijeme širenja globalne informacije<br />
koje započinje sredinom 960-ih godina. Od tada odnosi s javnošću<br />
postaju sve složeniji i važniji. Javni poslovi postaju najvažnijom zadaćom<br />
odnosa s javnošću. U odnosu na treći, asimetrični, u dvosmjernom<br />
simetričnom modelu još su jače naglašene povratne (feedback) veze.<br />
Komunikacija se dakle izvodi u oba smjera i ravnopravno.<br />
Uloga stručnjaka za odnose s javnošću u ovom je modelu praktički<br />
uloga medijatora između organizacije i njezine javnosti ili, kako piše<br />
J. Fawkes, uloga “pregovarača između interesa organizacije i interesa<br />
određene javnosti”. 2 Osnovni je cilj međusobno razumijevanje između<br />
javnosti i institucije ili organizacije, pri čemu se češće rabi komunikacija<br />
u odnosu na persuaziju. Zbog toga je dvosmjerno simetrični model u<br />
praksi moralniji i efikasniji, smatra J. Grunig i navodi dva primjera istraživanja<br />
koja podržavaju ovu tvrdnju.<br />
9 Isto, str., 33.<br />
20 The Two-Way Symmetric Model.<br />
2 J. Fawkes, nav. dj., str. 26.<br />
prosinca 2007.<br />
23
Zoran ToMić • Zdeslav Milas • Siniša Kovačević<br />
Prvo je L. Grunig ( 986.) istraživala kako organizacije rade sa skupinama<br />
aktivista. Zaključila je da organizacija od njih nije pokušala uspostaviti<br />
dvosmjerno simetričan model. U svakom drugom slučaju modeli<br />
nisu uspjeli riješiti sukob. Rezultat je obično bilo parničenje ili kontinuirani<br />
konflikt. Tako je Gruing zaključila da je zbog ukupnoga neuspjeha<br />
drugih modela samo dvosmjerno simetrični model davao nadu za<br />
uspjeh.<br />
Drugo, J. V. Turk je u radu “Information subsidies and media content:<br />
A study of public relations influence on the news” ( 986.) objavila da je<br />
samo jedna državna agencija koju je ona proučavala u Louisiani upotrebljavala<br />
dvosmjerni simetrični model. Drugi modeli nisu djelovali.<br />
Zaključila je da državne agencije koje se oslanjaju na službenike javnih<br />
informacija možda precjenjuju sposobnost tih službenika u stvaranju<br />
slike agencije koju oslikavaju masovni mediji.<br />
J. Gruing 22 piše o temeljnim pretpostavkama simetrične koncepcije<br />
odnosa s javnošću. Prema njemu to su:<br />
• holizam – sustavi se s jedne strane sastoje iz podsustava, a s druge<br />
se strane interpretiraju kao sastavni dijelovi nadsustava; pretpostavlja<br />
se da je cjelina više od zbroja njezinih dijelova i da svaki dio<br />
sustava utječe na sve druge njegove dijelove<br />
• uzajamna ovisnost – budući da sustavi imaju granice, drugi sustavi<br />
prelaze te granice, što znači da se sustavi međusobno prožimaju<br />
• otvorenost sustava – informacije se razmjenjuju s drugim<br />
sustavima<br />
• tekuća ravnoteža – pretpostavlja se da sustavi teže ravnoteži s<br />
drugim sustavima iako se to rijetko ostvaruje<br />
• jednakost – ljudi se trebaju jednako tretirati; to znači da se pretpostavlja<br />
funkcionalni autoritet tako da svatko svojim sposobnostima<br />
može pridonijeti postizanju cilja sustava<br />
• autonomija – ljudi su inovativniji i konstruktivniji kada mogu autonomno<br />
određivati svoje ponašanje<br />
22 Isto, str. 38.<br />
232 <strong>HUM</strong> 2
MODELI ODNOSA S JAVNOŠĆU<br />
• inovacija – naglašene su nove ideje i fleksibilno mišljenje, suprotno<br />
tradiciji i učinkovitosti<br />
• decentralizacija menadžmenta – menadžment nastave na kolektivnoj<br />
osnovi; smisao je da menadžeri više koordiniraju, a manje<br />
kontroliraju<br />
• odgovornost – ljudi i organizacije moraju se baviti posljedicama<br />
svoga ponašanja na druge i nastojati izbjeći, odnosno minimalizirati<br />
negativne učinke<br />
• rješavanje sukoba – sukobi se trebaju rješavati pregovorima, komunikacijom<br />
ili kompromisima, a ne silom, manipulacijom ili prisilom<br />
• liberalizam internih skupina – političkim sustavom upravlja natjecanje<br />
između internih skupina; građanske inicijative smatraju<br />
se skupinama koje zastupaju interese običnih građana u odnosu<br />
prema upravljačkim strukturama vlasti i poduzeća.<br />
Kao što se vidi, dvosmjerni se simetrični model u većoj mjeri sastoji<br />
od dijaloga. Dakle, on polazi od međusobnog razumijevanja i tu se apsolutno<br />
približava i postaje model suvremenih odnosa s javnošću.<br />
prosinca 2007.<br />
S S<br />
S je pošiljatelj, ali i primatelj poruke, dakle subjekt komunikacije (odnosi s javnošću).<br />
S je javnost, primatelj poruke, ali i pošiljatelj. Nalaze se u međusobnom, jednako vrijednom odnosu.<br />
James Gruing i Todd Hunt 23 analizirali su četiri navedena modela odnosa<br />
s javnošću s obzirom na značajke, svrhu, prirodu komunikacije,<br />
komunikacijske modele, prirodu istraživanja, gdje se upotrebljavaju danas,<br />
postotak organizacija koje ih danas upotrebljavaju te s obzirom na<br />
protagoniste tih modela.<br />
23 J. Gruing – T. Hunt, nav. dj., str. 22.<br />
233
ZNAČAJKA<br />
Press agent/<br />
publicitet<br />
javno<br />
informiranje<br />
svrha propaganda širenje<br />
informacije<br />
priroda<br />
komunikacije<br />
komunikacijski<br />
model<br />
priroda<br />
istraživanja<br />
vodeće povijesne<br />
ličnosti<br />
gdje se<br />
upotrebljavaju<br />
danas<br />
procijenjeni<br />
postotak<br />
organizacija koje<br />
ih rabe danas<br />
jednostrana:<br />
potpuna istina<br />
nije bitna<br />
jedan govori;<br />
istina važna<br />
izvor primatelj izvor <br />
primatelj<br />
malo; ‘poslovnica’ malo;<br />
zanimljivost,<br />
čitateljstvo<br />
MODEL<br />
Zoran ToMić • Zdeslav Milas • Siniša Kovačević<br />
dvosmjerni<br />
asimetrični<br />
znanstveno<br />
uvjeravanje<br />
dvosmjerna;<br />
neuravnoteženi<br />
učinci<br />
izvor <br />
primatelj<br />
reakcija<br />
formativni;<br />
procjenjivanje<br />
stavova<br />
dvosmjerni<br />
simetrični<br />
obostrano<br />
razumijevanje<br />
dvosmjerna;<br />
uravnoteženi<br />
učinci<br />
skupina <br />
skupina<br />
formativni;<br />
procjenjivanje<br />
razumijevanja<br />
P. T. Barnum Ivy Lee Edward L. Bernays Bernays<br />
šport, kazalište,<br />
promocija<br />
proizvoda<br />
vlada,<br />
neprofitna<br />
udruženja,<br />
biznis<br />
natjecateljski<br />
biznis,<br />
agencije<br />
15% 50% 20% 15%<br />
Tablica : karakteristike četiriju modela odnosa s javnošću.<br />
2. Zašto organizacije prakticiraju modele<br />
regulirani<br />
biznis; agencije<br />
Istraživanje Jamesa Gruniga i Larisse Grunig iz 989. godine pokazalo<br />
je da četiri modela točno opisuju praksu odnosa s javnošću u realnom<br />
svijetu. Međutim, starija istraživanja nisu zadovoljavajuće objasnila zašto<br />
organizacije prakticiraju četiri modela. U početku je J. Gruing ( 984.)<br />
razvio teoriju nepredvidivosti koja je ukazivala da bi organizacije trebale<br />
prakticirati model javnih odnosa koji najbolje pristaje njihovoj sredini.<br />
Međutim, ideja nepredvidivosti nije funkcionirala. James i Larisse Grunig<br />
234 <strong>HUM</strong> 2
MODELI ODNOSA S JAVNOŠĆU<br />
zaključili su da modeli više funkcioniraju kao normativna teorija (što bi<br />
organizacija trebala činiti) nego kao deskriptivna (što one, u stvari, čine).<br />
Najnovija istraživanja J. Grunig i L. Grunig pokazala su da organizacije<br />
upotrebljavaju modele na dva načina. Prvo, modeli funkcioniraju kao<br />
situacijske strategije koje organizacije rabe za različite probleme javnosti<br />
i odnosa s javnošću. Drugo, preferiranje određenih modela u funkciji je<br />
ideologije organizacije. Gruingovi pokazuju da se razlozi zašto ovi modeli<br />
postaju dio ideologije organizacije i zašto su ih organizacije izabrale<br />
kao situacijske strategije mogu objasniti konceptima moći organizacije,<br />
kulture organizacije i vještine menadžera za odnose s javnošću.<br />
Istraživanje Grunigovih kazuje da dominantna koalicija organizacije,<br />
njezina elita moći, identificira stratešku javnost u okolini. Dominantna<br />
koalicija tada predaje problem menadžeru za odnose s javnošću i nameće<br />
model odgovarajuće strategije. Model koji dominantna koalicija bira<br />
ovisi o tome podudara li se taj model s organizacijskom kulturom i ima<br />
li menadžer za odnose s javnošću sposobnost realiziranja modela.<br />
Vjerojatnije je da će menadžer za odnose s javnošću koji radi sa sofisticiranijim<br />
dvostranim modelima biti dio dominantne koalicije gdje<br />
može utjecati na kulturu, izabranu stratešku javnost i situacijski model<br />
koji treba primijeniti.<br />
Sada kada su ideologija i kultura postale primarne, predviđene varijable<br />
preferiranja modela poprimaju veću važnost. Danas još uvijek<br />
mali broj organizacija prakticira dvosmjerni simetrični model jer njihov<br />
pogled na svijet odnosa s javnošću ne uključuje taj model i rijetko imaju<br />
stručnjake za odnose s javnošću s iskustvom da bi ga mogli provoditi.<br />
Da bi pak došlo do promjene načina na koji organizacija prakticira odnose<br />
s javnošću, moraju se promijeniti dominantna shvaćanja o važnosti<br />
i ulozi odnosa s javnošću.<br />
3. Model izvrsnosti<br />
Fondacija za istraživanje Međunarodnoga udruženja poslovnih komunikatora<br />
24 financirala je studiju izvrsnosti kojoj je na čelu bio James E.<br />
24 IABC – The International Association of Business Communicators.<br />
prosinca 2007.<br />
235
Zoran ToMić • Zdeslav Milas • Siniša Kovačević<br />
Grunig, profesor sa Sveučilišta u Marylandu. Zajedno s Larissom Gruing<br />
i Davidom Dozierom ( 996.), a na temelju opsežne studije o profesionalnom<br />
stanju u odnosima s javnošću, istraživači su razvili situacijski<br />
model izvrsnih odnosa s javnošću koji se u određenom smislu navezuje<br />
na četiri modela odnosa s javnošću. Komunikacijska izvrsnost (Communication<br />
excelence) opisuje idealno stanje u kojemu upućeni komunikatori<br />
sudjeluju u sveukupnom strateškom upravljanju organizacijama<br />
tražeći simetrične odnose pomoću upravljanja komunikacijom s ključnim<br />
javnostima o kojima ovisi opstanak i rast organizacije. 25<br />
Izvrsni odnosi s javnošću uglavnom su usmjereni na simetričnu komunikaciju<br />
kao na “etički sustav odnosa”, ali ovisno o okolnostima služe<br />
se različitim taktikama. Kada kažemo da su izvrsni odnosi “uglavnom”<br />
usmjereni na dvosmjernu – simetričnu komunikaciju, to ne znači da se<br />
primjenjuju samo simetrični odnosi s javnošću. To implicira da neke<br />
organizacije primjenjuju i asimetrični model komuniciranja, kada je<br />
to potrebno, kako bi se izgradilo win-win odnos između organizacije i<br />
javnosti.<br />
Vjeruje se da su znanje i ekspertiza komunikatora potrebni za izvrsne<br />
odnose s javnošću. No, autori studije izvrsnosti zaključuju kako znanje<br />
i ekspertiza nisu dovoljni za izvrsnost: komunikacijska izvrsnost opisuje<br />
razumijevanje i ponašanje izvršnih direktora i dominantnih koalicija<br />
kao i komunikatora. S tim u vezi, izvrsne sposobnosti u odnosima<br />
s javnošću samo su nužan, ali ne i dostatan uvjet za izvrsne odnose s<br />
javnošću. Odjeli za odnose s javnošću ne postoje odvojeno od ostatka<br />
organizacije, nego “kultura” koja postoji u dotičnoj organizaciji utječe i<br />
na odnose s javnošću. 26<br />
D. Verčić, L. i J. Gruing ( 996.) saželi su devet općevažećih načela<br />
izvrsnosti međunarodnih odnosa s javnošću:<br />
. uključivanje odnosa s javnošću u strateško upravljanje<br />
2. odnosi s javnošću trebaju dobiti više moći u dominantnoj koaliciji<br />
organizacije, odnosno imati izvrsnu vezu sa “seniorskom<br />
upravom”<br />
25 M. Kunczik, Odnosi s javnošću – koncept i teorije, FPZ, Zagreb, 2006., str. 60.<br />
26 Isto, str. 6 .<br />
236 <strong>HUM</strong> 2
MODELI ODNOSA S JAVNOŠĆU<br />
3. integrirana funkcija odnosa s javnošću – to znači jedinice odnosa<br />
s javnošću ujedinjene su u jednom odjelu, odnosno razvijeni su<br />
koordinacijski mehanizmi<br />
4. odnosi s javnošću kao upravljačka funkcija neovisni su o drugim<br />
upravljačkim odjelima<br />
5. praktičari odnosa s javnošću imaju dvije uloge: kao strateški planeri<br />
i kao “praktičari”<br />
6. izvrsni odnosi s javnošću djeluju ponajprije prema simetričnom<br />
modelu, no rabe se i simetrični model u obliku “mixed-motive”<br />
modela<br />
7. interni odnosi s javnošću vode se simetrično, što znači da zaposlenici<br />
mogu sudjelovati u donošenju odluka<br />
8. izvrsni odnosi s javnošću zahtijevaju dobro obrazovane djelatnike<br />
9. različitost uloga odnosa s javnošću (to znači kompleksnost relevantnih<br />
okolina) treba biti vidljiva u sustavu odjela za odnose s<br />
javnošću. 27<br />
4. Model otvorenih sustava<br />
Svi sustavi (mehanički, organski i društveni) mogu se, prema S. Cutlip<br />
i suradnicima, 28 klasificirati prema prirodi i količini razmjene s okolinom.<br />
Neprekidnost (kontinuum) varira od zatvorenoga do otvorenoga<br />
sustava. Zatvoreni sustavi imaju nepropusne membrane, što znači da<br />
ne mogu razmjenjivati materiju, energiju ili informaciju sa svojom okolinom.<br />
Otvoreni sustavi razmjenjuju inpute i outpute preko propusnih<br />
membrana. Treba reći da društveni sustavi ne mogu biti posve zatvoreni<br />
ili potpuno otvoreni pa su oni relativno otvoreni ili relativno zatvoreni.<br />
Stupanj zatvorenosti nekoga sustava označuje njegovu neosjetljivost<br />
na okolinu. Zatvoreni sustavi, smatraju Cutlip i suradnici, ne adaptiraju<br />
se na vanjske promjene. Otvoreni pak sustavi reagiraju na promjene u<br />
27 Isto, str., 65 s.<br />
28 S. Cutlip i sur., nav. dj., str. 234.<br />
prosinca 2007.<br />
237
Zoran ToMić • Zdeslav Milas • Siniša Kovačević<br />
okolini. Oni se prilagođuju i adaptiraju kako bi se suprotstavili promjenama<br />
u okolini ili kako bi im se prilagodili. 29<br />
Odnosi s javnošću upotrebljavaju i otvorene i zatvorene sustave. S<br />
obzirom na programe kojima se služe, djelatnici odnosa s javnošću rabe<br />
termin “reaktivni” i “proaktivni” odnosi s javnošću.<br />
Reaktivni programi odnosa s javnošću jesu oni koji podrazumijevaju<br />
pristupe relativno zatvorenih sustava u planiranju programa i u menadžmentu.<br />
Proizvodnja brojnih priopćenja za javnost i ostalih tradicionalnih<br />
reakcija upućuje na to da se neka organizacija služi načinom razmišljanja<br />
zatvorenoga sustava. Reaktivni odnosi s javnošću aktiviraju se<br />
samo u slučaju uznemiravanja. Prema S. Cutlip i suradnicima reaktivni<br />
program odnosa s javnošću temelji se na dvjema pretpostavkama:<br />
) odnosi s javnošću imaju jednu jedinu svrhu (izazivanje promjena<br />
u okolini, i još gore od toga)<br />
2) organizacije imaju moć promijeniti svoju okolinu čime se lišavaju<br />
potrebe da promijene same sebe; djelatnici u odnosima s javnošću<br />
koji upotrebljavaju model zatvorenoga sustava nastoje održati<br />
status quo u organizaciji i istodobno pokušavaju promijeniti<br />
okolinu. 30<br />
Suprotno reaktivnom, proaktivni programi rabe svoje “radare” za<br />
rano upozoravanje kako bi prikupili informacije, prilagodili se i inicirali<br />
unutarnje i vanjske aktivnosti te spriječili ili izbjegli probleme. Takav<br />
odnos spram promjena i okoline čini model otvorenoga sustava odnosa<br />
s javnošću. Ovaj model upotrebljava pristupe dvosmjerne simetrije, što<br />
znači da je komunikacija dvosmjerna.<br />
Pristup otvorenoga sustava u odnosima s javnošću podrazumijeva<br />
svrhovitu prosudbu okoline radi predviđanja i otkrivanja promjena koje<br />
utječu na odnos organizacije i njezine javnosti. S. Cutlip i suradnici ističu<br />
kako otvoreni model može potaknuti i popravne akcije unutar organizacije<br />
i usmjeravati programe kojima se utječe na znanje, sklonosti<br />
i ponašanje unutarnjih i vanjskih javnosti. Dakle, organizacije koje<br />
29 Nav. mj.<br />
30 Isto, str. 238-242.<br />
238 <strong>HUM</strong> 2
MODELI ODNOSA S JAVNOŠĆU<br />
provode odnose s javnošću otvorenoga sustava održavaju svoje odnose<br />
prilagođavajući se i adaptirajući sebe i svoje javnosti na društvenu, političku<br />
i ekonomsku okolinu podložnu stalnoj promjeni.<br />
struktura,<br />
planovi i<br />
programi<br />
organizacije<br />
rezultat<br />
(vanjski: akcija<br />
i komunikacija<br />
usmjerene prema<br />
javnostima)<br />
Slika : model otvorenih sustava za odnose s javnošću prema S. Cutlipu i sur.<br />
Zaključak<br />
Povijesno gledano, odnosi s javnošću prošli su kroz tri faze razvoja:<br />
fazu manipulacije, informacije i uzajamnoga djelovanja i razumijevanja.<br />
Ove faze najsustavnije su istražili američki znanstvenici James Gruing<br />
i Todd Hunt. Prema njima, praksa i razvoj odnosa s javnošću prošli su<br />
kroz četiri različita načina primjene. U knjizi Managing Public Relation<br />
prosinca 2007.<br />
povratna informacija<br />
(informacije o odnosima s javnošću:<br />
željeni odnosi nasuprot uočenim odnosima)<br />
(unutarnji: održavanje ili<br />
redefiniranje željenih odnosa)<br />
znanje, sklonosti<br />
i ponašanje<br />
javnosti<br />
željeni odnos s<br />
javnostima<br />
(opći i specifični<br />
ciljevi)<br />
ulog<br />
(akcija javnosti<br />
ili informacije o<br />
javnosti)<br />
239
Zoran ToMić • Zdeslav Milas • Siniša Kovačević<br />
( 984.) ove faze predstavili su pomoću modela odnosa s javnošću. To<br />
su: model tiskovne agenture, model javnoga informiranja, dvosmjerni<br />
asimetrični model i dvosmjerni simetrični model.<br />
Nakon što su ih definirali, američki su znanstvenici ove modele opisali<br />
ističući im svrhu i narav, zatim vodeće povijesne osobe koje su ih<br />
zastupale te područja njihove primjene. Na kraju su dali procjenu koliko<br />
organizacije ( 984.) primjenjuju navedene modele.<br />
Služeći se navedenim istraživanjima koja ukazuju na karakteristike<br />
modela, vrijedno je primijetiti kako se četvrti model, uz to što se predstavlja<br />
kao čisti ili idealni model odnosa s javnošću, još uvijek dominantno<br />
ne rabi u praksi. Naime, Gruing i Hunt ustvrdili su da se on primjenjuje<br />
(samo) 5%, dok je dominantan model javnoga informiranja koji je<br />
u organizacijama prisutan oko 50%. Druga dva modela (tiskovna agentura<br />
i dvosmjerno simetrični model) u praksi se primjenjuju po 5%.<br />
No, ovako selektivan pristup može stvarati određene poteškoće u<br />
razumijevanju suvremenih odnosa s javnošću. Treba istaknuti da ovi<br />
modeli ne predstavljaju “stvarni” svijet. Oni ne postoje izolirani jedni<br />
od drugih. L. Gruing i J. Gruing ( 989.) u dodatnim su istraživanjima<br />
naglasili da organizacije obično rabe više modela istodobno. Ovi autori<br />
smatraju da se organizacije mogu služiti različitim modelima kao strategijama<br />
postupanja s različitim javnostima ili pri rješavanju različitih<br />
problema u odnosima s javnošću.<br />
Neki su teoretičari iznijeli više argumenata protiv navedenih četiriju<br />
modela, no većina praktičara smatra da nam ti modeli pomažu razumijeti<br />
različite vrste odnosa s javnošću u teoriji i praksi. U tom pogledu<br />
vrlo su važni i model izvrsnosti kao i model otvorenih sustava.<br />
Literatura<br />
- Baskin, O. – Arnoff, C. – Lattimore, D., Public Relations –<br />
The Professiopn and the Practice, McGraw Hill, Boston, 997.<br />
- Cutlip, S. – Center, A. – Broom, G., Odnosi s javnošću, Mate,<br />
Zagreb, 2003.<br />
240 <strong>HUM</strong> 2
MODELI ODNOSA S JAVNOŠĆU<br />
- Fawkes, J., “Što su odnosi s javnošću?”, u Theaker, A., Priručnik<br />
za razumijevanje odnosa s javnošću, HUOJ, Zagreb, 2007.<br />
- Gruing, J. – Hunt, T., Managing of Public Relations, Thomson<br />
– Wadswortgh, 984.<br />
- Gruing, J., “Symmetrical Presuppositions as a Framework for Public<br />
Relations Theory”, Public Relations Theory, /ed./ Bolton, C. i<br />
Hazleton, V., LEA Pub., Mahwah, Belmont, 989.<br />
- Harrison, S., Public Relations–An Introdaction, International<br />
Thomson Business Press, London, 2000.<br />
- Heath, R. – Coombs, T., Today’s Public Relations – An Introduction,<br />
Sage pub., Thousand Oaks, 2006.<br />
- Kunczik, M. – Zipfel, A., Uvod u znanost o medijima i komunikologiju,<br />
FES, Zagreb, 2006.<br />
- Kunczik, M., Odnosi s javnošću – koncept i teorije, FPZ, Zagreb,<br />
2006.<br />
- Sapunar, M., Teorijski aspekti novinarstva, ITG, Zagreb, 200 .<br />
- Skoko, B., Priručnik za razumijevanje odnosa s javnošću, MPR,<br />
Zagreb, 2006.<br />
- Theaker, A., Priručnik za odnose s javnošću, HUOJ, Zagreb,<br />
2007.<br />
- Tomić, Z., “Glasnogovorništvo”, Vitko, br. 9, Matica Hrvatska, Široki<br />
Brijeg, 2006.<br />
- Tomić, Z., “Odnosi s javnošću i izvršna vlast”, Pregled, br. 3-4,<br />
Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2005.<br />
- Verčić, D. i dr., Odnosi s medijima, Masmedia, Zagreb, 2004.<br />
- Wilcox, D. – Ault, P. – Agee, W. – Cameron, G., Essentials of<br />
Public Relations, New York, 2000.<br />
- Žaja, M., Poslovni sustavi, Školska knjiga, Zagreb, 993.<br />
prosinca 2007.<br />
24
Zoran Tomić – Zdeslav Milas – Siniša Kovačević<br />
Summary<br />
MODELS OF PUBLIC RELATIONS<br />
Public relations are a discipline of social sciences which develops very fast<br />
today. But it had its evolutional development. American scientists James<br />
Gruing and Tod Hunt (1984) explored the models of public relations and<br />
determined four models of usage. The first model is the model of press<br />
brokerage which endeavors to ensure publicity for a client by which truth<br />
is not a condition for a good story. The second model is the model of public<br />
informing. Its essence is engagement of factory journalists who inform the<br />
public. The third is a two-way asymmetric model which includes both<br />
feedback and two-way communication. It is asymmetric because of the<br />
fact that it is unbalanced. It aims at the change of attitudes or behavior of<br />
public and not at the change of organization. The fourth model is the twoway<br />
symmetrical model and it is sometimes described as an ideal model<br />
or the pure model of public relations. Subjects from both sides participate<br />
in the communication and mutually exchange communication respecting<br />
common interests. The excellence model, open and closed model are also<br />
considered.<br />
Key words: public relations, models, communication, informing, manipulation,<br />
media, press, publicity, public.<br />
242 <strong>HUM</strong> 2
Ilija Musa<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> u Mostaru<br />
Sažetak<br />
prosinca 2007.<br />
UDK 070(497.6)(094.5)˝ 907/ 940˝<br />
35 .75 (497.6)(094.5)<br />
Izvorni znanstveni članak<br />
Primljeno: 7. XI. 2007.<br />
ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH<br />
OD 1907. DO 1940.<br />
Ovim člankom obrađuje se problematika pravnoga statusa tiska, tiskarstva<br />
i nakladništva u Bosni i Hercegovini od 1907. do 1940. godine. U<br />
tekstu se prikazuje kako zakonodavci pristupaju pravu na slobodu izražavanja,<br />
slobodu mišljenja, obvezi i pravu radnika i poslodavaca u toj<br />
djelatnosti. Donose se i odredbe kojima se dopušta ili zabranjuje objavljivanje<br />
tiskovina. Iz Zakona o tisku iz 1907. godine navodi se da nakladnik<br />
mora biti državljanin Bosne i Hercegovine, njime se određuju posebne<br />
jamčevine u slučaju novčanih kaznâ, uvodi se pravo na ispravak i odgovor<br />
i sl. Autor obrađuje i Obznanu, Zakon o zaštiti države iz 1921. i Ustav<br />
Kraljevine SHS iz 1921., Zakon o tisku iz 1925., Uredbu o uređenju odnosa<br />
između novinara i vlasnika listova iz 1926., Zakon o izmjenama i dopunama<br />
zakona o tisku iz 1929. godine. Obznana, uz ostalo, donosi razloge<br />
zbog kojih se može zabraniti izdavanje tiskovina, ali sankcije kojima se<br />
kažnjava “nepodobno” pisanje i tiskanje. Zakonom o tisku iz 1925. godine<br />
reguliraju se kaznena djela klevete i uvrede. Uredbom iz 1926. godine vidno<br />
se poboljšava status novinara tako što im se određuju godišnji odmor,<br />
otpremnine, otkazni rokovi, a utemeljen je i mirovinski fond za novinare.<br />
Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o tisku iz 1929. godine zabranjuje<br />
se izdavanje oporbenih tiskovina, a i sva prava novinara i nakladnika<br />
znatno su ograničena.<br />
Ključne riječi: pravo, ustav, zakon, izražavanje, jamčevina, tisak, nakladnik,<br />
novinar, kazneno djelo.<br />
243
Uvod<br />
Ilija Musa<br />
Da bi se razjasnile okolnosti u kojima su doneseni prvi pravni akti<br />
vezani uz medije u BiH, u ovom slučaju tiskovine, treba se osvrnuti i na<br />
neke događaje i uvjete koji su tomu prethodili. Dakle, u vrijeme Turskoga<br />
Carstva javljaju se prve tiskare i prvi časopisi, a za vladavine Topal<br />
Šerif-paše Bosanskim vilajetom ( 86 .- 869.) donesen je Ustavni zakon<br />
kojim se reformira obrazovni sustav, pravosuđe, ali se njime, što je vrlo<br />
bitno, omogućuje i osnivanje tiskarskih ustanova.<br />
Godine 866. osniva se Sopranova pečatnja – Vilajetska štamparija i<br />
ona je prva tiskara u Bosni i Hercegovini koja izdaje novine. U početku<br />
je izdavala Bosanski vijestnik, a potom i službeni list Bosna. U Hercegovini<br />
je prva tiskara bila Tiskara katoličkog poslanstva u Hercegovini koja<br />
je osnovana 872. godine.<br />
Nažalost, ni dolaskom austrougarske vlasti nije došlo do znatnoga poboljšanja<br />
stanja u nakladništvu i tiskarstvu u odnosu na prethodno razdoblje.<br />
Istom 907. godine, donošenjem Zakona o tisku za BiH, zakonodavac<br />
omogućuje izdavanje tiskovina bez posebne policijske koncesije.<br />
Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o tisku iz 929. godine<br />
zabranjuje se djelovanje oporbenih glasila; prava novinara ograničuju se<br />
na razne načine; zabranu izlaska tiskovina izvršava vlast pismenim rješenjem<br />
protiv kojega nije bilo pravnoga lijeka. Ukazom od 3. rujna 93 .<br />
objavljen je Ustav Kraljevine Jugoslavije kojim se donekle omogućuje<br />
pokretanje novih listova, a istom krajem 934. godine, nakon raspisivanja<br />
izbora za Narodnu skupštinu, omogućuje se ponovni rad političkih<br />
stranaka, a samim time i oživljavanje stranačkoga tiska.<br />
1. Zakon o tisku iz 1907. godine<br />
Previšnjim rješenjem od 3. siječnja 907., objavljenim 2. ožujka 907.<br />
u Glasniku Zakona i naredaba za BiH, donesen je Zakon o tisku. Ovaj<br />
je zakon prvi pravni akt kojim se sustavno rješava pravna problematika<br />
tiska nakon dolaska austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu. Uz<br />
ostalo, zakon određuje i uvjete izdavanja periodičnih tiskovina. Ti uvjeti<br />
navedeni su u članku 9.:<br />
244 <strong>HUM</strong> 2
ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH OD 1907. DO 1940.<br />
Onaj, koji hoće da izdaje kakav periodični štampani spis, treba da je pripadnik<br />
ovijeh zemalja ili austrijski ili ugarski državljanin. On valja da<br />
prijavi svoju namjeru onoj redarstvenoj vlasti, u čijem području leži ono<br />
mjesto, gdje će štampani spis izlaziti, najmanje osam dana prije nego što<br />
će izdati prvi broj štampanog spisa. 1<br />
Ovim člankom propisano je i polaganje kaucije uz prijavu za izdavanje<br />
tiskovina (člancima .- 4. određuje se visina kaucije, u kojem obliku<br />
se polaže, u kojim se slučajevima kaucija vraća, za što točno služi kaucija<br />
te koje je točno tiskovine moraju položiti), u kojim se rokovima moraju<br />
prijaviti promjene vezane uz bilo koju točku prijave ako se ona dogodi<br />
za vrijeme izdavanja tiskovine, ali se već u ovom članku nalazi i mogućnost<br />
obustave izlaska tiskovine “dok se ne ispune zakoniti uslovi”, 2 a tu<br />
bi obustavu, kao i u većini država gdje ne postoji potpuna sloboda tiska,<br />
izvršavala redarstvena vlast. Od stupanja na snagu ovoga zakona potrebna<br />
je redarstvena dozvola za “izvješavanje” spisa na nekom javnome<br />
mjestu.<br />
Uz članak . Zakona o tisku iz 907. godine, kojim se kaže da je “štampa<br />
u granicama zakona slobodna”, članci 9. i 20. donijeli su najveće promjene<br />
u pogledu pravnoga statusa tiska i tiskovina. Naime, ovim člancima<br />
uvodi se današnji institut prava na ispravak i odgovor. Tako u članku<br />
9. stoji: “Odgovorni urednik periodičnog štampanog spisa dužan je,<br />
ako to ustraži vlast ili neka privatna osoba kao učesnik, primiti svaki<br />
ispravak, ako on označuje tamo saopćene činjenice kao neistine.” 3 U sljedećem<br />
članku određuje se da će odgovorni urednik koji ne primi ispravak<br />
ili ga pravodobno ne objavi biti novčano kažnjen. Članak 28. navodi:<br />
“Oglašavanje očito izmišljenih i posve neistinitih vijesti i glasova u zloj<br />
namjeri, da se time uznemiri javno mnijenje biće kažnjeno novcem...” 4<br />
Sljedeći, 29. članak određuje novčane i zatvorske kazne u slučaju narušavanja<br />
sigurnosti časti. Ovim se zakonom uz kazneni postupak vezan<br />
za djelokrug tiska posebno obrađuju, što je vrlo bitno, i rokovi zastare.<br />
Zakon o tisku, Glasnik Zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, 2.ožujka 907.<br />
2 Isto.<br />
3 Isto.<br />
4 Isto.<br />
prosinca 2007.<br />
245
2. Obznana, Zakon o zaštiti države i<br />
Ustav Kraljevine SHS iz 1921. godine<br />
Ilija Musa<br />
Iako ni Obznana, ni Zakon o zaštiti države, a ni Ustav Kraljevine SHS<br />
iz 92 . godine nisu akti koji se odnose samo na tisak i tiskarstvo, te<br />
usprkos tomu što je Zakon iz 907. godine još uvijek jedini zakon o tisku,<br />
oni znatno ograničuju slobodu govora, prava nakladnika i novinara,<br />
ali i distribuciju tiskovina.<br />
“Iako je Obznana bila neustavna, većina će je političkih stranaka u<br />
Ustavotvornoj skupštini ozakoniti izglasavanjem Zakona Kraljevine<br />
Srba, Hrvata i Slovenaca o zaštiti javne sigurnosti i poretka u državi 5 koji<br />
je poznatiji kao Zakon o zaštiti države.” 6 Obznana koja je bila Vladina<br />
naredba, nakon izbora za Ustavotvornu skupštinu, poslužila je kao akt<br />
kojim će se do konstituiranja Skupštine zabraniti svaka komunistička<br />
propaganda, zbog straha Vlade da KPJ planira državni udar. Ova naredba<br />
znatno je utjecala i na tisak jer se njome ukidaju socijalistički i<br />
radnički listovi, vrši se pljenidba listova, a novinari i nakladnici odreda<br />
se uhićuju.<br />
I sami Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koji petim člankom<br />
jamči osobne slobode, u 3. članku, stavak 2 i 3, kaže:<br />
Ne može se ustanoviti nikakva preventivna mera koja sprečava izlaženje,<br />
prodaju i rasturanje spisa i novina. Cenzura se može ustanoviti samo za<br />
vreme rata ili mobilizacije i to za stvari zakonom unapred predviđene.<br />
Zabranjuje se rasturanje i prodavanje novina ili spisa koji sadrže: uvredom<br />
Vladaoca ili članova Kraljevskog Doma, stranih državnih poglavara,<br />
Narodne Skupštine, neposredno pozivanje građana da silom menjaju<br />
Ustav, zemaljske zakone ili sadrže tešku povredu javnog morala. U tim<br />
slučajevima vlast je dužna u 24 časa po izvršenju zabrane sprovesti delo<br />
sudu, a ovaj je dužan takođe za 24 časa osnažiti ili podignuti zabranu.<br />
U protivnom slučaju smatra se da je zabrana dignuta. Redovni sudovi<br />
odlučuju o naknadi štete nezavisno od sudske odluke o poništenju zabrane.<br />
7<br />
5 Zakon je izglasan 2. kolovoza 92 . u Ustavotvornoj skupštini K SHS.<br />
6 Marko Sapunar – Zoran Tomić – Iko Skoko, Prilozi za povijest novinarstva Hrvata u<br />
Bosni i Hercegovini, Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2002., str. 77.<br />
7 Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Zbornik zakona i naredaba za BiH 1921. godine,<br />
str. 46.<br />
246 <strong>HUM</strong> 2
ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH OD 1907. DO 1940.<br />
Ovim Ustavom taksativno su nabrojane i osobe odgovorne za kaznena<br />
djela počinjena tiskarskom djelatnošću, a odgovorni su: pisac,<br />
urednik, tiskar, nakladnik i distributer, a o kaznama odlučuju redovni<br />
sudovi.<br />
Stupanjem na snagu Zakona o zaštiti države počinje još teže razdoblje<br />
za sve ljude povezane s tiskom, nakladništvom i novinarstvom. Već<br />
u prvom članku ovaj Zakon donosi:<br />
Kao zločinstvo u smislu kaznenog zakonika smatrat će se i ova dela: pisanje,<br />
izdavanje, štampanje i rasturanje: knjiga, novina, plakata ili objava<br />
kojima se ide na to da se ko podstrekne na nasilje prema državnim vlastima<br />
predviđenim Ustavom ili u opšte da se grozi javni mir ili dovede<br />
u opasnost javni poredak. Ovo važi i za svaku pismenu ili usmenu komunističku<br />
ili anarhističku propagandu ili ubeđivanje drugih da treba<br />
promeniti politički ili ekonomski poredak u državi zločinom, nasiljem ili<br />
ma kojom vrstom terorizma. 8<br />
Kao što se vidi, ovaj zakon zabranjuje pravo na političko djelovanje,<br />
političke stavove, slobodno mišljenje, slobodno izražavanje, a sve pod<br />
krinkom mogućega dovođenja u opasnost državnoga poretka. Da je opstojnost<br />
državnoga poretka samo izgovor za uništenje svake oporbe, vidi<br />
se po članku 2. Zakona kojim se za kaznena djela navedena u . članku<br />
određuje čak smrtna kazna ili kazna zatvora do 20 godina.<br />
Od donošenja ovoga zakona teška vremena za tisak i izdavačku djelatnost<br />
općenito postaju još teža. Novinarima, nakladnicima, piscima i<br />
svima koji su imali bilo kakve stavove suprotne stavovima vlastodržaca<br />
ne preostaje ništa drugo do djelovanje u ilegali i iščekivanje boljih<br />
dana.<br />
3. Zakon o tisku iz 1925. godine<br />
Sve do 925. godine, dakle punih osamnaest godina na snazi je bio<br />
austrougarski Zakon o tisku iz 907. godine. Iako su neki zakoni Kraljevine<br />
Srba, Hrvata i Slovenaca što su se ticali tiska, nakladništva i njima<br />
8 Zakon Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca o zaštiti javne bezbednosti i poredka u državi,<br />
Zbornik zakona i naredaba za BiH 1921. godine, str. 27 .<br />
prosinca 2007.<br />
247
Ilija Musa<br />
srodnih djelatnosti bili nepovoljniji za samu struku, novi Zakon o tisku<br />
Kraljevine SHS iz 925. godine bio je liberalniji od prije navedenih zakona<br />
iako ni on nije dopuštao primjerice pripadnicima Komunističke<br />
partije obavljati ikakvu javnu službu, čime im je bilo zabranjeno baviti<br />
se novinarskom ili nakladničkom djelatnošću.<br />
Ovim zakonom predviđena je sloboda tiska pa je u članku prvom<br />
navedeno: “Sloboda tiska sastoji se u nesprečenom iskazivanju misli u<br />
novinama ili drugim štampanim predmetima…” 9 Drugim člankom dopušta<br />
se nesmetana distribucija tiska i ne može se ustanoviti nikakva<br />
preventivna mjera koja bi sprječavala izlaženje spisa i novina, osim u<br />
slučajevima koji su Ustavom određeni. I treći je članak ovoga zakona<br />
vrlo važan jer se njime, za razliku od svih ranijih akata vezanih uz tiskanje<br />
novina i spisa, ne traži polaganje određene svote novca koja bi<br />
značila kauciju u slučajevima pravnih sporova.<br />
Članak osmi Zakona o tisku navodi da se na vrhu ili kraju lista mora<br />
navesti ime izdavača, tiskare i urednika zajedno s njihovim zanimanjem<br />
i mjestom prebivališta. Ovdje se nalaže izdavaču da dostavi pet primjeraka<br />
lista mjesnoj državnoj policijskoj kancelariji ili državnom tužitelju.<br />
“Jedan primjerak novina zadržavan je za sebe, jedan je primjerak za Narodnu<br />
biblioteku u Beogradu, jedan Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu,<br />
treći primjerak je za Državnu biblioteku u Ljubljani i peti mjesnoj državnoj<br />
ili javnoj biblioteci.” 0<br />
Zakonom se na neki način sprječava i sukob interesa tako što se narodnim<br />
zastupnicima za vrijeme trajanja mandata ne dopušta da budu<br />
urednicima novina. Također je uređeno i da urednik novina mora stanovati<br />
u mjestu u kojemu novine izlaze, a osim osoba koje ne stanuju u<br />
mjestu izlaska tiskovine, pa zbog toga ne mogu biti urednici, ni osobe<br />
koje su osuđene za kakav zločin ili prijestup, osobe koje su u istražnom<br />
pritvoru te osobe koje su na izdržavanju zatvorske kazne također ne<br />
mogu biti urednici novina. Po ovom zakonu slobodan je ulazak stranih<br />
tiskovina u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, osim ako spisi sadrže<br />
neko kazneno djelo ili su protivni interesima države. Zabranu bi izricalo<br />
9 Zakon o tisku, Narodno jedinstvo, br. 99, Sarajevo, 5. rujna 925.<br />
0 M. Sapunar – Z. Tomić – I. Skoko, nav. dj.. str. 80.<br />
248 <strong>HUM</strong> 2
ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH OD 1907. DO 1940.<br />
“Ministarstvo unutrašnjih dela”. Na ovu zabranu po članku 22. Zakona<br />
mogla se žaliti oštećena strana. Ova zakonska mogućnost žalbe ostaje<br />
na snazi do šestosječanjske diktature, a ukinuta je novim Zakonom<br />
o izmjenama i dopunama zakona o tisku. Glava VIII. regulira kaznena<br />
djela protiv općih interesa, protiv časti i čisto tiskarske prirode, a s tim u<br />
vezi regulirana su i kaznena djela klevete i uvrede. Ovdje se navodi da je<br />
kleveta neistinita tvrdnja, štetna za čast, društveni ugled ili gospodarsku<br />
reputaciju, koja se iznosi o nekoj pravnoj ili fizičkoj osobi, a njome se toj<br />
osobi želi nanijeti određena šteta. Kao kleveta tumači se i svaki pretisak<br />
nekih spisa kojima se oklevetani prikazuje kao nemoralan. Kleveta po<br />
Zakonu postoji i kad oklevetani nije imenovan, a jasno je označen.<br />
Zakonom je određeno i da je “urednik dužan primiti i oštampati u<br />
novinama svaki ispravak o činjenicama iznetim u njegovu listu koju mu<br />
pošalju vlasti”. I ispravak koji mu pošalju fizičke ili pravne osobe kao<br />
i ispravke koje mu pošalju vlasti urednik mora objaviti u roku od dva<br />
dana ili u prvom ili drugom broju od nadnevka kada je urednik primio<br />
ispravak. Ukoliko ne postupi sukladno zakonu, urednik se kažnjava novčanom<br />
kaznom.<br />
Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona<br />
o tisku od 26. kolovoza 925., koji je stupio na snagu 6. siječnja 929.,<br />
mnoge odredbe Zakona o tisku iz 925. godine mijenjaju se ili ukidaju.<br />
Tako se određuje zabrana ulaska svih stranih tiskovina iz neprijateljskih<br />
zemalja, a određeno je i da se takvi predmeti ne mogu u zemlju unijeti<br />
ni željeznicom, ni parobrodom, ni poštom, ni ostalim prijevoznim sredstvima,<br />
a ako ih policijska vlast pronađe, uvijek ih može oduzeti. Ovim<br />
zakonom i izmjenama i dopunama zakona iz 925. godine ukidaju se<br />
mnogi vrlo važni članci staroga zakona, kao primjerice članak 2., 22.,<br />
25., 72. i tako redom, a ukoliko su neke od odredaba članaka 34. do 39.<br />
Zakona o tisku iz 925. godine u suprotnosti s člankom . Zakona o izmjenama<br />
i dopunama Zakona o tisku iz 925., onda prestaju vrijediti.<br />
Tako novim zakonom nije omogućena žalba na zabranu ulaska stranih<br />
novina; njime se uvodi cenzura i u domaćem tisku. Sada umjesto<br />
svih ispravaka urednik bezuvjetno mora tiskati samo one ispravke koje<br />
mu vlast pošalje, ito u prvom sljedećem broju. Zabranu izlaska novina<br />
prosinca 2007.<br />
249
Ilija Musa<br />
vlast može odrediti ako se tiskaju u prvom sljedećem broju ispravke koje<br />
su vlasti poslale, ako su novine bile u roku mjesec dana pod nekom zabranom<br />
ili ako odgovorna osoba u roku od tri dana ne plati novčanu kaznu<br />
koja joj je određena. “Pod zabranom izlaženja novina razumijeva se<br />
stvarana zabrana izlaženja novina tj. zabranjuje se izlaženje novina, pa<br />
ma one pod prikritim oblikom spoljno i drugojačije izgledale, nego novine<br />
kojima je izlaženje zabranjeno.” Također, umjesto krivice za koju<br />
je posljedice snosio samo jedan od njih, prema Zakonu za kaznena djela<br />
učinjena tiskom zajedno odgovaraju pisac, urednik, tiskar i distributer.<br />
Ovdje valja istaknuti i to da se, ukoliko su kazne prema Zakonu o tisku<br />
blaže, primjenjuju kazne propisane Zakonom o zaštiti javne sigurnosti<br />
i poretka u državi.<br />
Iako je Zakon o tisku iz 925. godine nastao kao liberalan i moderan<br />
zakon, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona sve te moderne<br />
odredbe bivaju ili ukinute ili znatno izmijenjene. Ove izmjene išle su za<br />
tim da vlasti mogu tumačiti zakon onako kako im je u danom trenutku<br />
odgovaralo. A te proizvoljne ocjene tumačenja i primjene zakona dovele<br />
su do gotovo potpunoga uvođenja cenzure (raznih vidova “diskrecijskoga<br />
prava”), što zapravo predstavlja ugrozu svakoga legaliteta (pa i<br />
moraliteta).<br />
4. Uredba sa zakonskom snagom u pogledu uređenja<br />
odnosa između novinara i vlasnika listova<br />
Ova je uredba bila usmjerena uređenju odnosa između vlasnika listova<br />
i osoba koje su stalno zaposlene u novinskim poduzećima, a novinarski<br />
im je posao stalno zanimanje i glavni izvor prihoda. Ona je prvi<br />
pravni akt kojim se formalno uređuju odnosi između novinara i vlasnika<br />
listova. Njome su prava novinara zaštićena bolje nego ikada dotada, a<br />
položaj novinara postao je gotovo jednako povoljan kao i položaj novinara<br />
u razvijenim demokratskim zemljama. Člankom drugim određeno<br />
je da novinar mjesec dana nakon stupanja u službu novinskoga poduze-<br />
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o štampi, Službene novine Kraljevine SHS, Sarajevo,<br />
926.<br />
250 <strong>HUM</strong> 2
ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH OD 1907. DO 1940.<br />
ća mora dobiti službeni ugovor sklopljen između njega i vlasnika. Tim<br />
se ugovorom određuju visina plaće, otkazni rok i godišnji odmor. Ako bi<br />
pak vlasnik novina odbio ponuditi i potpisati ovakav ugovor, Inspekcija<br />
rada primijenila bi prema njemu odgovarajuće pravne sankcije. Trećim<br />
člankom rečeno je da novinar koji u poduzeću radi duže od jedne godine<br />
ima pravo na mjesec dana godišnjega odmora, a novinari sa stažom<br />
duljim od deset godina na čak mjesec i pol godišnjega odmora. Za to<br />
vrijeme primaju punu plaću.<br />
U sljedećem članku navodi se da je obostrani rok tri mjeseca, s tim<br />
da u tom roku novinar ne smije raditi u drugom poduzeću. Za novinare<br />
koji su radili u nekom poduzeću preko deset godina, a od vlasnika dobiju<br />
otkaz, vrijedi članak peti kojim dobivaju uz tri otkazne plaće još onoliko<br />
plaća koliko su godina preko deset proveli radeći za to poduzeće. Ovaj<br />
zakon također odgovornom uredništvu jamči da sve materijalne obveze<br />
koje proistječu iz odgovornoga uredništva padaju na teret vlasnika te da<br />
vlasnik ne može izgubiti radno mjesto ako je na odsluženju kazne koja<br />
je posljedica odgovornosti u novinama.<br />
Sedmi je članak vrlo važan za prava novinara:<br />
Obustavi li vlasnik izlaženje lista mora prema novinaru održati otkazni<br />
rok. U slučaju da vlasnik padne pod stečaj ili umre pa se list obustavi<br />
zbog njegove smrti, potraživanja novinara imaju prema stečajnoj masi ili<br />
ostavštini prvenstvo pred svim drugim potraživanjima. 12<br />
Članci koji slijede nakon ovoga govore o dužnostima i obvezama vlasnika<br />
listova u slučaju bolesti, u slučaju nezgoda na radu i slučaju smrti<br />
novinara zaposlenih u njihovim listovima. Navodi se i da je Braniteljski<br />
sud mjerodavan za sve sporove iz zaposleničkoga odnosa koji nastanu<br />
između novinara i vlasnika listova. U glavi II. riječ je o osiguranju novinara<br />
za slučaj starosti i slučaj invaliditeta. Mirovinski fond novinara<br />
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca osnovan je člankom 4. koji glasi:<br />
2 Uredba sa zakonskom snagom u pogledu uređenja odnosa između novinara i vlasnika novina,<br />
Narodno jedinstvo, Sarajevo, 3. prosinca 926.<br />
prosinca 2007.<br />
25
Dana 1. siječnja 1 27. godine osniva se Mirovinski fond novinara Kraljevine<br />
SHS sa sjedištem u Beogradu, koji služi osiguranja u starosti i za<br />
slučaj onesposobljenosti za rad davanjem i obiteljske mirovine, odnosno<br />
invalidske pomoći. Ovaj će se fond obrazovati iz doprinosa novinara i<br />
vlasnika listova, za svakog pojedinog novinara, prema njegovoj plaći i<br />
godišnjoj pomoći države. 1<br />
Ilija Musa<br />
Uredba donosi načine uplaćivanja kako novinara tako i vlasnika listova<br />
u Mirovinski fond; objašnjava se da su redoviti izdatci Fonda mirovine,<br />
invalidnine, plaće zaposlenika u fondu itd. te se iznosi plan rada<br />
fonda po kojemu će ga sufinancirati Kraljevina, a nakon roka od pet<br />
godina financirat će se od uplata novinara i vlasnika listova, kamata neprikosnovene<br />
glavnice te od čistoga prihoda Novinarskoga udruženja.<br />
Člankom 27. određuje se doplatak za suprugu umrloga novinara koji bi<br />
bio jednak mirovini da ju je novinar doživio. Također se i djeci umrloga<br />
aktivnog novinara daje doplatak do njihove 2 . godine života. Ako bi se<br />
supruga umrloga novinara udala, prestalo bi joj pravo na doplatak, dok<br />
bi djeci to pravo ostalo. Stupanjem na snagu ove uredbe svi do tada sklopljeni<br />
ugovori postali su nevažeći te su se trebali sklopiti novi, sukladni<br />
ovoj uredbi.<br />
5. Akti Kraljevine Jugoslavije vezani za tisak<br />
Samim Ustavom Kraljevine Jugoslavije proglašenim 3. rujna 93 .<br />
dopušta se ponovno pokretanje novih listova i časopisa. Sloboda tiska<br />
temelji se na članku 2. Ustava Kraljevine Jugoslavije koji ističe da je<br />
sloboda izražavanja mišljenja dopuštena svakome u granicama zakona.<br />
Krajem 934. godine, nakon ubojstva kralja Aleksandra, raspisani<br />
su izbori za Narodnu skupštinu što je omogućilo ponovni rad političkih<br />
stranaka, a time i oživljavanje stranačkoga tiska. Makar je bilo najavljivano<br />
da će biti donesen i novi zakon o tisku, to se nije dogodilo sve do<br />
početka Drugoga svjetskog rata. Dakle, iako je stanje u tisku bilo nešto<br />
povoljnije nego do 934. godine, vlasti su i dalje raznim pritiscima i ucjenama<br />
gušile razvoj tiska, posebno onoga stranačkoga.<br />
3 Isto.<br />
252 <strong>HUM</strong> 2
ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH OD 1907. DO 1940.<br />
Zaključak<br />
Trenutak otvaranja prve tiskare u Hercegovini “znači i početak izdavaštva<br />
u Hercegovini, početak novinstva, udžbeničke literature, riječju<br />
utemeljenje kulturno prosvjetnog rada”. 4 Tadašnje tiskarstvo, novinarstvo<br />
i nakladništvo uopće nije moglo napredovati željenom brzinom<br />
zbog nedostatka pravnoga akta kojim bi se uredili međusobni odnosi<br />
novinara, nakladnika i vlasnika novina. Istom 907. godine, kada je donesen<br />
prvi zakon o tisku, na ovim prostorima prava nakladnika, novinara<br />
i svih ostalih osoba koje su na bilo koji način povezane s izdavaštvom<br />
znatno su ojačana, a i sam sustav novinstva artikuliran je i uređen slično<br />
kao u ostatku Zapadne Europe.<br />
Iako položaj novinstva ni do nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca<br />
nije bio na nekoj zavidnoj razini, nastankom ove državne tvorevine<br />
cijeli sustav novinstva skoro je potpuno srušen. Obznana, Zakon<br />
o zaštiti države, Ustav Kraljevine SHS iz 92 ., Zakon o tisku iz 925.,<br />
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o tisku iz 925. godine, kao i<br />
većina pravnih akata donesenih za trajanja ove državne zajednice nisu<br />
uopće dopuštali izlazak oporbenih tiskovina, a i sve ostale tiskovine koje<br />
su bile imalo suprotstavljene politici tadašnje vlasti dovođene su na sam<br />
rub opstanka, a mnogo ih je i ugašeno. Jedina svjetla točka u vrijeme<br />
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca vezana za tisak jest Uredba sa zakonskom<br />
snagom kojom se uređuje odnos između novinara i vlasnika<br />
listova.<br />
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a posebno od 934. godine, položaj<br />
tiska bitno se popravio, makar i dalje traju pritisci i ucjene kojima se<br />
tada dopuštena oporbena glasila dovode u nezavidan položaj. Iako se<br />
očekivalo da će biti donesen i novi zakon o tisku, to se nije dogodilo sve<br />
do Drugoga svjetskog rata.<br />
4 Šimun Musa, Franjo Milićević i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini, HKD “Napredak”,<br />
Mostar, 992., str. 23.<br />
prosinca 2007.<br />
253
Literatura<br />
Ilija Musa<br />
- Musa, Šimun, Franjo Milićević i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini,<br />
HKD Napredak, Mostar, 992.<br />
- Sapunar, Marko – Tomić, Zoran – Skoko, Iko, Prilozi za povijest<br />
novinarstva Hrvata u Bosni i Hercegovini, Sveučilište u Mostaru,<br />
Mostar, 2002.<br />
- Uredba sa zakonskom snagom u pogledu uređenja odnosa između<br />
novinara i vlasnika novina, Narodno jedinstvo, Sarajevo, 3. prosinca<br />
926.<br />
- Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Zbornik zakona i naredaba<br />
za BiH 1921. godine, Sarajevo 92 .<br />
- Zakon Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca o zaštiti javne bezbednosti<br />
i poredka u državi, Zbornik zakona i naredaba za BiH 1921.<br />
godine, Sarajevo, 92 .<br />
- Zakon o izmjenama i dopunama zakona o štampi, Službene novine<br />
Kraljevine SHS, Sarajevo 926.<br />
- Zakon o tisku, Glasnik Zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu,<br />
Sarajevo 907.<br />
- Zakon o tisku, Narodno jedinstvo, br. 99, Sarajevo, 5. rujna 925.<br />
254 <strong>HUM</strong> 2
ZAKONSKA REGULATIVA TISKA U BIH OD 1907. DO 1940.<br />
Ilija Musa<br />
LEGAL REGULATION OF THE PRESS IN B&H<br />
FROM 1907 TO 1940<br />
Summary<br />
This article deals with problems of the legal status of press, printing and<br />
publishing industry in Bosnia and Herzegovina from 1907 to 1940. The<br />
text shows the ways in which legislators approach to the right to freedom<br />
of speech, freedom of thinking, duties and rights of employees and employers<br />
in that activity, but also the regulations which allow or forbid publishing.<br />
From the Law on press from 1907 it is mentioned that the publisher<br />
has to be a citizen of Bosnia and Herzegovina, it defines special bails in<br />
the case of money punishments, it introduces the right to correction and<br />
answer, etc. The author also deals with the Proclamation, State protection<br />
law from 1921 and Constitution of the Kingdom of Serbs, Croats and<br />
Slovenes from 1921, Law on press from 1925, Regulation about defining<br />
relations between journalists and owners of newspapers from 1926, Law<br />
on amendments of Law on press from 1923. The Proclamation talks about<br />
the way in which publishing can be forbidden, but also about the way<br />
in which “inappropriate” writing and printing are punished. The Law on<br />
press from 1925 regulates criminal offences such as slanders and insults.<br />
Regulation from 1926 significantly improves the status of journalists. It<br />
defines their paid vacations, redundancy payments, period of notice and<br />
it established the pension fund for journalists. The Law on amendments<br />
of Law on press from 1929 forbids publishing the opposition papers and all<br />
the rights of journalists and publishers are significantly limited.<br />
Key words: law, constitution, expression, bail, press, publisher, journalist,<br />
criminal offence.<br />
prosinca 2007.<br />
255
Branko Hebrang<br />
Zagreb<br />
UDK 070.43 .2(497.5)˝ 9/20˝<br />
Pregledni članak<br />
Primljeno: 3. IX. 2007.<br />
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE<br />
NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
Sažetak<br />
U članku se ukazuje na povezanost hrvatske državotvorne misli i potrebe<br />
za pokretanjem nacionalne informacijske agencije. Neposredno poslije<br />
proglašenja Republike Hrvatske, 22. prosinca 1990., ponovno su stvoreni<br />
uvjeti za pokretanje nacionalnih agencija: osnovane su Hina u Hrvatskoj<br />
i Habena u Bosni i Hercegovini. Autor je istražio čimbenike koji su odredili<br />
razvoj Hine i ukazao na dva paralelna procesa koja su usporila prijelaz<br />
od političko-promidžbene agencije k agenciji demokratskoga građanskog<br />
društva: prvi kao neobično aktivno zanimanje politike za zadržavanje<br />
kontrole nad agencijom unatoč promjeni Zakona o Hini kojim je onemogućena<br />
izravna kontrola i sporu promjenu novinara od ideološkoga<br />
koncepta društveno-političkoga radnika u profesionalnoga novinara.<br />
Ključne riječi: mediji, novinarstvo, nacionalna informacijska agencija,<br />
politička promidžba, profesionalno novinarstvo, osiguranje kakvoće informacija.<br />
Uvod<br />
U suvremenom informacijsko-komunikacijskom sustavu još uvijek i na<br />
globalnoj i na lokalnoj razini jednu od ključnih uloga imaju informacijske<br />
(novinske) agencije. Obilje obavijesti koje okružuju čovjeka 2 . stoljeća<br />
agencijama je dalo dodatnu važnost, podiglo ih je gotovo na razinu medij-<br />
256 <strong>HUM</strong> 2
skih institucija zbog pretpostavljenih visokih stručnih, a dijelom i znanstvenih<br />
procedura u obradbi obavijesti i kao jedini medij koji nije pod<br />
izravnim utjecajem komercijalnih poruka (u informacijskim servisima).<br />
Takvu medijsku prodornost i informacijsku važnost rado uporabljuje<br />
i politika za odašiljanje poruka javnosti, raznim specijaliziranim službama,<br />
od diplomatskih do obavještajnih i gospodarskih. Nove države<br />
u pravilu nastoje pokrenuti nacionalnu agenciju, dočim su države s duljom<br />
tradicijom već zauzele agencijski položaj u informacijsko-komunikacijskom<br />
prostoru.<br />
Nepostojanje nacionalne države i česte mijene političkoga i društvenoga<br />
uređenja onemogućile su dulju tradiciju informacijskih agencija u<br />
hrvatskom informacijsko-komunikacijskom prostoru, iako je prva hrvatska<br />
agencija utemeljena 906. godine. U državama Srednje Europe<br />
agencije imaju stoljetnu tradiciju. Bilo je nekoliko hrvatskih novinskih<br />
agencija koje su bile povezane i s nastojanjima stvaranja hrvatske države,<br />
ali je istom 990. godine utemeljena hrvatska nacionalna agencija<br />
Hina kao atribut mlade Republike Hrvatske. Ubrzo je prema modelu<br />
Hine pokrenuta i Habena u Mostaru koja je nažalost ubrzo izbrisana s<br />
karte informacijskih agencija.<br />
1. Određenje i funkcija informacijske agencije<br />
Suvremena informacijska agencija organizacija je za legalno prikupljanje,<br />
obradbu, enkodiranje i odašiljanje informacija o zbivanjima,<br />
novinama, magazinima i periodičnim publikacijama, radiju, televiziji,<br />
vladinim agencijama i uredima, raznim organizacijama, internetskim<br />
medijima, diplomatskim predstavništvima, kompanijama, pojedincima<br />
i ostalim korisnicima.<br />
Agencijski komunikacijski iskaz pripada redu nefikcijske publicistike<br />
u funkciji slobodne i javne razmjene obavijesti o zbivanjima, 2 a javni<br />
Izraz informacijsko-komunikacijski prostor (sustav) rabimo namjesto publicistika, komunikacijska<br />
znanost, novinska ili medijska znanost jer oni označavaju samo područje javnoga<br />
komuniciranja. Smatramo da na oblikovanje obavijesti i formiranje znanja utječu i zatvoreni<br />
komunikacijski procesi (unutar korporacije, uredništva, političke stranke, obavještajne<br />
službe itd.).<br />
2 Sva zbivanja mogu se svrstati u pojave, događaje, ponašanje i akcije. Pojava označava sve što<br />
prosinca 2007.<br />
257
Branko HebranG<br />
mediji ovise o informacijskim uslugama agencija. Informacijske agencije<br />
nazivaju se još novinske agencije, tiskovne agencije (udruženja) i<br />
telegrafska ili izvjestiteljska služba. 3<br />
Općeprihvaćeni izraz novinska agencija (Press Agency) termin je iz<br />
ranoga razdoblja života agencija 4 kada su postojale jedino novine kao<br />
masovni medij. Novinski nakladnici bili su i pokretači niza agencija pa<br />
je taj naziv pustio korijene. Pojavom radija, televizije i interneta, navlastito<br />
širenjem usluga i na nemedijsko područje, novinskoj agenciji više<br />
pristaje ime informacijska (za što se mi zalažemo) ili izvještajna agencija<br />
jer su suvremene agencije posvećene proizvodnji obavijesti u svim formatima<br />
(pisane, audio-vizualne, grafičke), a novine su ostale samo jedan<br />
od klijenata.<br />
U skladu s promjenom tržišnih okolnosti i promjenama u tehnologiji<br />
agencijskoga posla, Europsko udruženje novinskih agencija (Press<br />
Agencies) promijenilo je ime 2002. godine u Europsko udruženje informacijskih<br />
agencija (European Alliance of News Agencies). 5<br />
Postoji na tisuće malih agencija specijaliziranih za pojedina područja,<br />
samostalnih ili pridruženih nekomu mediju, ali Europsko udruženje<br />
okuplja samo 30 nacionalnih agencija.<br />
Informacijske agencije zadržale su osnovnu funkciju: danonoćno prikupljanje,<br />
obradba i odašiljanje obavijesti pretplatnicima uglavnom u<br />
obliku vijesti. Agencije su nametnule i neka načela koja su postala općeprihvaćeno<br />
dobro medijskoga komuniciranja: 6<br />
. agencije su imale najjači formativni utjecaj na razvoj koncepta tzv.<br />
objektivne obavijesti (poštene) kao vrijednosti misije novinarstva;<br />
se događa u društvenoj i prirodnoj sferi, događaj je društvena pojava, ponašanje i akcije označuju<br />
ono što ljudi čine. M. Stanfrod, “The Nature of Historical Knowledge”, Oxford UK<br />
– Cambridge USA, Blackwell, 995. u M. Tuđman, Prikazalište znanja, Hrvatska sveučilišna<br />
naklada, Zagreb, 2003., str. 37.<br />
3 Usp. Encyclopćdia Britanicca, .<br />
4 Prvu novinsku agenciju pokrenuo je “otac globalnoga novinarstva” Charles-Louis Havas<br />
935. u Parizu. Od 944. godine Agence France-Presse (AFP).<br />
5 Andreas Christodoulides, predsjednik EANA-e. “Kada je udruženje osnovano prije gotovo<br />
50 godina bilo je vjerojatno točno nazvati udruženje novinskih agencija, ali danas je točnije<br />
članice nazvati informacijske agencije jer obavijestima opskrbljuju različite medije i ne-medijske<br />
klijente.” ( 7. svibnja 2007.)<br />
6 Prema B. Hebrang, Informacijske (novinske) agencije, Jarbol, Zagreb, 2006., str. 7 s.<br />
258 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
to je bio rezultat napora da različitim medijima i drugim klijentima<br />
zadovolje informacijske potrebe u doba stasanja agencijskoga<br />
posla, u drugoj polovici 9. stoljeća<br />
2. kako bi standardizirali obavijest, a time i povećali njezin prijam,<br />
agencijsko novinarstvo razvilo je princip piramide kao temelj<br />
izvješćivanja: najvažnije je na prvome mjestu; filozofija agencijskoga<br />
posla nametnula je uvod (lead) kao temeljnu formu koja je<br />
održana do suvremenoga novinarstva; kratak uvod treba opisati<br />
neko zbivanje tako da i samostalno može figurirati kao vijest, što<br />
je sukladno i današnjim formama internetskoga novinarstva i višemedijalnih<br />
poruka<br />
3. vodeće svjetske, međunarodne i nacionalne agencije svakodnevno<br />
važu i utvrđuju koja su zbivanja najvažnija pa tako utječu na<br />
izbor informacija u medijima, a posredno i na formiranje stavova<br />
primatelja obavijesti i formiranje znanja 7<br />
4. informacijske agencije uglavnom nastoje zadržati stvaranje obavijesti<br />
bez znatnijih utjecaja politike, gospodarstva ili raznih organizacija<br />
i grupa za pritiske; agencijski novinari obavijesti stvaraju<br />
po metodologiji, gotovo proceduri, s naznačenim izvorom obavijesti,<br />
pa uživaju povjerenje usluge s markom – i u medijima i<br />
među korisnicima medija (stanovništvom).<br />
U načelima agencijskoga novinarstva na prvom je mjestu vjerodostojnost,<br />
moralnost i pošten odnos prema izboru i izvoru informacija,<br />
strukturiranju sadržaja agencijskih usluga i izvještajnoj formi. Profesionalno<br />
novinarstvo tu znači: pošteno, nepristrano, točno, cjelovito i<br />
dovoljno brzo. Interpretativni okvir i znanstvenu aparaturu agencijsko-<br />
7 Znanje tvori spoznajna, komunikacijska i informacijska funkcija. U komunikacijskom procesu<br />
svaki simboličan iskaz mora zadovoljiti tri implicitna zahtjeva: iskazano mora biti istina,<br />
iskazivanje mora biti ispravno s obzirom na neki normativni kontekst, simboličan iskaz<br />
treba biti relevantan. Usp. M. Tuđman, Obavijest i znanje, Zavod za informacijske studije,<br />
Zagreb, 990., str. 90-95. Osim na području znanja, mediji utječu i na opažanje primatelja<br />
obavijesti, ponašanje i postupanje. Više o tome vidjeti u H. Puerer, Uvod u publicističku<br />
znanost, Zagreb, 996., str. 33-37.<br />
prosinca 2007.<br />
259
Branko HebranG<br />
me novinarstvu 8 osigurava metodologija traženja odgovora na sedam<br />
pitanja: tko, što, kada, kako, gdje, zašto i vrelo podataka/obavijesti. 9<br />
Dopuštena je reducirana primjena ovoga načela, ali svako odstupanje<br />
umanjuje informacijsku vrijednost obavijesti, dok manipuliranje vodi<br />
negaciji informacije (pogrješna obavijest ili protuobavijest). 0<br />
2. Mreža agencija<br />
Spirala agencijskih informacija najčešće počinje od nacionalnih informacijskih<br />
agencija koje svoje informacijske servise prodaju međunarodnim<br />
i svjetskim agencijama u kojima urednici prema kriterijima relevantnosti,<br />
ali i neobičnosti, nastranosti, senzacije i nerijetko promidžbe<br />
biraju vijesti kojima počinju radijske i televizijske informativne emisije<br />
ili ih rabe za otvaranje novina.<br />
Prema području djelovanja temeljnu agencijsku komunikacijsku<br />
mrežu tvore svjetske agencije, međunarodne i nacionalne informacijske<br />
agencije. Komplementarno djeluju televizijske i fotografske agencije,<br />
specijalizirane agencije poput Bloomberga, medijske agencije koje posluju<br />
pri većim nakladničkim kućama kao što su agencijske službe New<br />
York Timesa News Service, koji objavljuje informacije iz NYT, i najveći<br />
dopunski američki informacijski servis LAT-WP, agencija Los Angeles<br />
Timesa i Washington Posta.<br />
8 U Hrvatskoj novinarstvo i javni mediji pripadaju području društvenih znanosti, polju informacijske<br />
znanosti, grana 5.04.07 i 5.04.08. (Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima,<br />
poljima i granama, NN 76/2005.) Obje grane uređene su Ustavom RH, propisima,<br />
etičkim kodeksima, moralnim normama i međunarodnim pravilima struke.<br />
9 Jednostavnija je Lasswellova formula 5W, prema engleskomu: Who, What, Whom, Which,<br />
What. Usp. H. D. Lasswell, The Structure and Function of Communication in Society, u<br />
M. Kunczik, A. Zipfel, Uvod u publicističku znanost i komunikologiju, Zaklada F. Ebert,<br />
Zagreb, 998., str. 34.<br />
0 Pogrješna obavijest nije vjerodostojna, ali ne mora nastati samo s namjerom da zavede korisnika.<br />
Protuobavijest (dezinformacija) treba navesti primatelja da prizna kao valjan određeni<br />
opis zbivanja, povoljan za pošiljatelja koji ga je predstavio kao pouzdanu i provjerenu<br />
informaciju. Svrha je dezinformacije svjesno varanje pa je ona mnogo više od jednostavnoga<br />
izobličavanja neke informacije. Usp. P. Breton, Izmanipulisana reč, Clio, Beograd, 2000.,<br />
str. 62.<br />
EPH, najveći hrvatski medijski nakladnik, najavio je potkraj 2006. godine da će pokrenuti<br />
nacionalnu novinsku agenciju. Pretpostavljamo da će to biti korporativna agencija. U nekoj<br />
državi u pravilu postoji samo jedna nacionalna agencija.<br />
260 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
Od približno 40 nacionalnih informacijskih agencija, samo 5%<br />
posluje bez potpore državnoga proračuna; to su one koje se smatraju<br />
financijski neovisnima i profitabilnima. Bez ekonomske neovisnosti<br />
ne može biti ni uređivačke, pa većina informacijskih agencija pripada<br />
promidžbenoj paradigmi, u demokratskim državama ponajviše javnoj<br />
diplomaciji. 2<br />
Višestruka je važnost agencijske obavijesti, a za male narode najvažnija<br />
je njezina medijska prodornost: u današnjem svijetu agencijska obavijest<br />
lakše nego bilo koji drugi proizvod prelazi bez kontrole državne<br />
granice i za nekoliko trenutaka može doprijeti do udaljenih kutaka Zemlje<br />
gdje nastavlja život u javnome mediju, obrađena i strukturirana i u<br />
bazama podataka za bezvremensku uporabu. Tako ove sažete obavijesti<br />
o zbivanjima širom Zemlje utječu na formiranje zabilježenoga znanja, u<br />
određenoj mjeri utječu na ponašanje odredišta (primatelja informacije)<br />
i dugoročno pamćenje.<br />
Suvremeni globalni i informacijsko-komunikacijski sustav počiva na<br />
obavijestima koje odašilju tri svjetske (globalne) agencije: Agence France-Presse<br />
(AFP, Francuska, utemeljena 835. godine), Associated Press<br />
(AP, SAD, 848.) i Reuters (Velika Britanija, 85 .) 3 koje su povezane s<br />
mnoštvom manjih, navlastito nacionalnih agencija. To su vodeće agencije,<br />
po mjerilima zapadnoga civilizacijskoga kruga, pa njima treba dodati<br />
agencije koje pobuđuju zanimanje i povećavaju utjecaj, poput kineske<br />
agencije Xinhua ( 944.), japanske Kyodo ( 945.) i Central News Agency<br />
(Indija, CNA, 936.).<br />
2 Izraz javna diplomacija odnosi se na objavljivanje vjerodostojnih obavijesti, ali u nečiju<br />
korist. Prvi je taj izraz rabio Edmund Gullion, dekan Fletcher School of Law and Diplomacy<br />
965. godine prilikom osnivanja Centra za javnu diplomaciju Edward R. Murrow. Usp.<br />
( 5. 5. 2007.).<br />
3 Svjetsku dominaciju zadržale su agencije velesila. Uz ove tri, nekad su globalnim informacijsko-komunikacijskim<br />
sustavom upravljale još International News Service (INS, SAD, 909.),<br />
United Press Associations (UP, SAD, 907., danas UPI) i Telgrafnoie Agenstvo Sovietskavo<br />
Soiuza (TASS, SSSR: The St. Petersburg Telegraph Agency - SPTA 904., od 9 8. Russian<br />
Telegraph Agency-ROSTA, 925. TASS, 992. ITAR-TASS). Više o tome O. Boyd-Barrett,<br />
News Agencies, Their Structure and Operation, Greenwood Press, New York, 969., str. 35-<br />
62 i dopune autora.<br />
prosinca 2007.<br />
26
Tablica : Tri vodeće svjetske informacijske agencije 4<br />
broj AP Reuters * AFP<br />
dopisništva 243 131 110<br />
jezici objavljivanja 5 18 6<br />
Branko HebranG<br />
zaposlenih novinara (ukupno) 3000 (4000) 2400 (16800) 3250 (4000)<br />
objavljenih riječi/dan u mil. 20 3 2<br />
Izvor: D. K. Thussu, International Communication – Continuity and change, Arnold,<br />
London, 2002., str. 5 i autor, stanje 2007. godine.<br />
Svaka država nastoji imati nacionalnu informacijsku agenciju iako<br />
nema pisanih pravila koja agencija treba biti nacionalna i treba li uopće<br />
nekoj državi nacionalna agencija. Zbog prodornosti, isprepletenosti<br />
agencijskoga posla s telekomunikacijskim sustavima i povezanosti s medijima,<br />
novinske agencije postale su nezamjenjiv atribut države. Agencije<br />
su često za nove, male, nerazvijene i udaljene države jedini izlaz u<br />
svjetsku informacijsku mrežu pa ih države rado financijski podupiru. 5<br />
3. Hrvatske informacijske agencije<br />
Razvoj hrvatskih informacijskih novinskih agencija i onih na području<br />
Hrvatske možemo podijeliti na:<br />
4 To su najveće agencije po formativnom utjecaju na globalnu informacijsko-komunikacijsku<br />
mrežu. Po broju zaposlenih najveća je kineska Xinhua s više od 20.000 namještenika.<br />
* Nakon što je Thomson ove godine preuzeo Reuters, nova agencija Thomson Reuters ima<br />
49.000 zaposlenih i godišnji prihod od 2 milijardâ dolara.<br />
5 Aktivisti za tzv. slobodu medija agitiraju za privatizaciju medija jer će navodno tako biti otklonjena<br />
mogućnost utjecanja države na medijsku političku promidžbu. Za Hinu rado ističu<br />
da je državna agencija, ali kada navode AFP ili BBC kao izvor, ne rabe pridjev državni. Ove<br />
dvije medijske institucije uspjele su ustrojiti relativno pošten medijski sustav i zato uživaju<br />
dobar glas.<br />
262 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
a) agencije u razdoblje bez nacionalne države: ) do 9 8. godine, 2)<br />
od . prosinca 9 8. do 9. travnja 94 ., 3) od 0. travnja 94 . do 8.<br />
svibnja 945. i 4) od 9. svibnja 945. do 30. svibnja 990.<br />
b) agencije u Republici Hrvatskoj od 990. godine.<br />
3.1. Razdoblje bez nacionalne države<br />
) do 9 8. godine. Prvu hrvatsku agenciju osnovao je 906. godine<br />
Milan Grlović. Ona je dnevnim zagrebačkim novinama dostavljala izvješća<br />
o saborskim sjednicama. Od 9 0. godine zagrebačkim dnevnicima<br />
domaće vijesti dostavljala je Zagrebačka korespondencija, agencija<br />
koju je utemeljio Dragutin Oršanić.<br />
2) do 94 . godine. Skromno tržište, a još više raspad Austrougarske<br />
Monarhije ( 867.- 9 8.) utjecali su na nestanak hrvatskih novinskih<br />
agencija čiji je rad zamijenila telegrafske agencija Avala ( 9 9.- 94 .) koja<br />
je imala i zagrebačku podružnicu (dopisništvo). Avalu je kao privatnu<br />
kompaniju utemeljio francuski novinar Albert Mousset 9 9. godine, a<br />
od 927. godine prisvojila ju je država i pretvorila u promidžbenu agenciju<br />
Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije s potpunim monopolom<br />
nad medijskim obavijestima, navlastito iz inozemstva. Hrvatske<br />
novine primale su tada agencijske obavijesti na srpsko-hrvatskome, a i<br />
za vrijeme kratkotrajne Banovine Hrvatske ( 939.- 94 .) zagrebačka podružnica<br />
Avale bila je podvrgnuta cenzuri iz Beograda, baš kao i kasnije<br />
hrvatsko dopisništvo Tanjuga za vrijeme druge Jugoslavije: vijesti iz<br />
inozemstva putovale su samo preko Beograda, a domaće su bile podvrgnute<br />
cenzuri. 6 Prije zatvaranja Avala je imala 30 novinara i razvijenu<br />
suradnju s drugim agencijama.<br />
3) do 945. godine. Vlasti NDH zatvorile su dopisništvo Avale i odmah<br />
osnovale novinsku agenciju Velebit. Pri Predsjedništvu Vlade NDH<br />
6 U Kraljevini Jugoslaviji postojao je Centralni pres-biro koji je iz Beograda uredništvima<br />
dostavljao upute “pod prijetnjom obustave lista ili zatvora odgovornih osoba”. F. Ademović,<br />
Novinstvo i ustaška propaganda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Sarajevo, 2000., str. 80. Za<br />
Banovine Hrvatske djelovali su banovinski cenzori, a za vrijeme druge Jugoslavije vrlo oštru<br />
cenzuru provodili su KPJ, obavještajne službe, sudstvo i urednici (zapravo društveno-politički<br />
radnici).<br />
prosinca 2007.<br />
263
Branko HebranG<br />
osnovan je 29. listopada 94 . Hrvatski dojavni ured Croatia koji je naslijedio<br />
poslove agencije Velebit. Agencija Croatia djelovala je do sloma<br />
NDH u Radićevoj ulici 32 u Zagrebu, imala je 80 zaposlenih i tridesetak<br />
dopisnika iz inozemstva. Preuzimala je vijesti njemačke agencije DNB,<br />
talijanske Stefani, francuske Havas, britanskoga Reutersa, ruske TASS i<br />
drugih manjih agencija. Tijekom noći novinari su pripremali biltene za<br />
novine, a dostavljali su ih i nekim državnim uredima. Među suradnicima<br />
Croatije bili su i Josip Horvat ( 896.- 968.) te Tin Ujević ( 98 .- 955.). 7<br />
Bila je to tipična politička promidžbena novinska agencija s utvrđenim<br />
načinom i okvirom rada, koja je imala novinsku i burzovno-gospodarsku<br />
službu.<br />
Smatramo da je pogrješno među novinske agencije NDH uvrstiti i<br />
Hrvatsku izvještajnu službu (HIS) kao što je to učinio Božidar Novak<br />
u izlaganju prilikom proslave 5. obljetnice Hine. 8 Hrvatska izvještajna<br />
služba nije imala obilježja novinske nego obavještajne agencije: s dobrom<br />
tehničkom opremom bilo joj je omogućeno slušati strane radiopostaje<br />
i prisluškivati radiokomunikacije.<br />
Hrvatski partizanski pokret proglasio je 9. svibnja 944. Federalnu<br />
Državu Hrvatsku u sastavu Demokratske Federativne Jugoslavije. Poneseni<br />
iluzijom ostvarenja nacionalnoga programa, vodstvo ZAVNOH-a<br />
pokrenulo je u drugoj polovici 944. godine osnivanje Telegrafske agencije<br />
Hrvatske (TAH). 9 Agencija je trebala biti okosnica hrvatskoga partizanskog<br />
informacijskog sustava, navlastito radi političke promidžbe<br />
na hrvatskom jeziku, nasuprot Telegrafskoj agenciji nove Jugoslavije<br />
(Tanjug), osnovane 5. studenoga 943. u Jajcu, koja je u komunikaciji<br />
rabila srpski jezik.<br />
7 HDA, fond 56 , kut. 44. Propaganda i štampa u NDH<br />
8 Usp. B. Novak, “O ulozi i važnosti Hine u hrvatskom medijskom prostoru”, Medijska istraživanja,<br />
br. ., Zagreb, 2006., str. 7- 2 .<br />
9 Treće zasjedanje ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske,<br />
od 25. srpnja 945. Narodni Sabor Hrvatske) bilo je u Topuskom od 8. do 9. svibnja<br />
944. U okviru nacionalnoga programa, predvođenoga komunistima, ZAVNOH je doživljen<br />
kao partizanski višestranački Hrvatski sabor, usvojena je Deklaracija o osnovnim pravima<br />
naroda i građana demokratske Hrvatske i odlučeno je o slobodi tiska i drugim građanskim<br />
pravima (vjeronauk, ćirilica i drugo).<br />
264 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
Istom što je počela raditi, telegrafska agencija Hrvatske doživjela je<br />
tvrdu osudu boljševičkoga dijela KPJ pa ju je u rujnu 944. zabranio JBT.<br />
U pisamcu od 7. rujna 944. JBT je napisao Andriji Hebrangu, partijskom<br />
tajniku i jednom od osnivača ZAVNOH-a, sljedeće:<br />
Smjesta obustavite rad te vaše tzv. Telegrafske agencije TAH. Što to uopće<br />
znači. Klizite punom parom u separatizam. Zar ne vidite da i federalno<br />
uređene države imaju jednu službenu telegrafsku agenciju. Neka vam<br />
primjer bude Sovjetski Savez ako nitko drugi. Tražimo najhitnije odgovor<br />
po pitanju vaše odluke o vjeronauku i kao obvezatnom predmetu u<br />
školama. Mislim da se je moglo odgovoriti već jučer i ne čekati toliko. 20<br />
Težnju za formiranjem partizanskoga obavijesnog sustava na hrvatskom<br />
jeziku najbolje ilustriraju riječi Vladimira Nazora, predsjednika<br />
ZAVNOH-a, upućene u rujnu 944. Prvoslavu Vasiljeviću, šefu tiskovnoga<br />
ureda Povjereništva NKOJ-a 2 za informacije:<br />
Ja sam te pozvao da razgovaramo o jednom veoma važnom pitanju, preko<br />
koga ja kao Hrvat i predsjednik hrvatske države ne mogu da prođem<br />
šutke. Vi ste u biltenu zaveli jezik beogradske ćaršije, vi ga namećete i<br />
pored toga što se nalazite na teritoriji hrvatske države. Nas Hrvate to<br />
vrijeđa i mi nećemo jezik beogradske ćaršije. Dok ste ovdje na našoj teritoriji<br />
imate da pišete hrvatski, a kad dođete u Srbiju pišite i govorite kako<br />
god hoćete, mene se to ništa ne tiče. 22<br />
Umjesto TAH-a, u Topuskom je tada osnovana podružnica Tanjuga.<br />
4) do 990. godine. Punih 46 godina hrvatski mediji preuzimali su<br />
obavijesti isključivo od Tanjuga sa sjedištem u Beogradu, promidžbene<br />
novinske agencije KPJ/SKJ. 23 Jedino je Tanjug imao ekskluzivno pravo<br />
na primanje agencijskih obavijesti (servisi vijesti) iz svijeta od stranih<br />
agencija (AFP, Reuters, AP, UPI, TASS, DPA i drugih) koje je prerađivao<br />
20 Izvori za istoriju SKJ: sednice Centralnog komiteta KPJ ( 948- 952). Serija A: Dokumenti<br />
centralnih organa KPJ/SKJ, knjiga 7, Beograd, 986., str. 3 i 425, u N. Kisić Kolanović,<br />
Hebrang: iluzije i otrežnjenja, Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 996., str. 5.<br />
2 Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije, osnovan 30. studenoga 943.<br />
22 N. Kisić Kolanović, nav. dj., str. 83.<br />
23 U Jugoslaviji pod nedemokratskom vlašću Komunističke partije Jugoslavije 920.- 952. i Saveza<br />
komunista Jugoslavije 952.- 990. godine.<br />
prosinca 2007.<br />
265
Branko HebranG<br />
i propuštao u skladu s uređivačkom ideologijom. Niti jedan medij nije<br />
smio direktno primati vijesti stranih agencija. U stvaranju vijesti iz Jugoslavije<br />
sudjelovala su Tanjugova republička dopisništva. Dopisništvo<br />
Tanjuga iz Hrvatske sve je obavijesti moralo slati na glavni stol 24 gdje su<br />
obrađivane i na srpskome dostavljane hrvatskim medijima. Prevođenje<br />
je moralo biti obazrivo jer su postojali cenzori koji su pratili pisanje medija<br />
pa su na temelju simboličnoga izraza (riječi) sastavljali politički profil<br />
autora. Proganjane su riječi, osobito tzv. hrvatski arhaizmi te osobna<br />
imena “narodnih neprijatelja”. Na dubinu te paradigme ukazuje jedan<br />
pokušaj prevođenja mjeseca maj u svibanj. Dežurni urednik u osječkom<br />
Glasu Slavonije 25 uoči . svibnja 976. za vrijeme dežurstva u dogovoru<br />
s glavnim urednikom Petrom Požarom ( 946.-2005.) promijenio je ime<br />
mjeseca maj u svibanj na svim stranicama, i na glavnoj paroli na prvoj<br />
stranici. Nekih pola sata nakon imprimatura, dok još grafičari nisu potpuno<br />
niti prilagodili boju na rotaciji, Požaru su iz Gradskoga komiteta<br />
SK naredili vraćanje svibnja u – maj.<br />
Republičko dopisništvo Tanjuga radilo je u Zagrebu do kraja travnja<br />
99 . na Marulićevom trgu 6, a šef dopisništva bio je Mirko Bolfek.<br />
Dopisništvo nije ukinuto nego se raspalo jer su novinari prešli na rad u<br />
Hinu, ali je Tanjug zadržao dopisnika u Hrvatskoj.<br />
3.2. Nacionalna agencija u Republici Hrvatskoj<br />
3.2.1. Prvo razdoblje<br />
Konstituiranjem višestranačkoga Hrvatskoga sabora 30. svibnja<br />
990., u kojemu su većinu držale nekomunističke stranke, bili su stvoreni<br />
preduvjeti za intervencijom u hrvatskom informacijsko-komunikacijskom<br />
prostoru. Političko vodstvo (navlastito dr. Franjo Tuđman, tada<br />
predsjednik Predsjedništva SRH) vrlo je brzo uočilo i potrebu za medijskim<br />
probojem u javnost, što novoj vlasti nisu osiguravali postojeći javni<br />
24 Mjesto na koje se slijevaju sve vijesti nazvano je desk (engl. stol). Taj se izraz i danas simbolički<br />
rabi iako digitalizirane obavijesti ne dolaze na stol nego u bazu podataka (redakciji<br />
informacijski sustav).<br />
25 Noćni dežurni urednik bio je Branko Hebrang.<br />
266 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
mediji. Nije prošlo niti dva mjeseca od prvoga iskoraka u demokraciju,<br />
višestranačkoga Sabora, kada je 26. srpnja 990. na sjednicama Vijeća<br />
općina i Društveno-političkoga vijeća prihvaćen Zakona o Hrvatskoj<br />
izvještajnoj novinskoj agenciji “HINA”, koji je objavljen 28. srpnja 990.<br />
(NN, 3 / 990.). 26<br />
U skladu s potrebom jake promidžbe procesa stvaranja demokratske<br />
Hrvatske, ali još uvijek u okvirima Socijalističke Republike Hrvatske, 27<br />
Hina je u 3 članaka Zakona utemeljena kao pravna osoba: “Radi obavljanja<br />
novinsko-agencijskih poslova od važnosti za ostvarivanje zadaća<br />
Republike utemeljuje se republička organizacija Hrvatska izvještajna<br />
novinska agencija ‘HINA’” (čl. . Zakona o Hini).<br />
U četvrtom članku utvrđeno je da Hina obavlja sljedeće poslove od<br />
važnosti za ostvarivanje zadaća Republike:<br />
… prikuplja, obrađuje i raspačava informacije o radu republičkih organa<br />
te drugih organa i organizacija; prikuplja, obrađuje i raspačava informacije<br />
o gospodarstvenim, političkim, kulturnim, športskim i drugim<br />
događajima i pojavama u Republici, drugim republikama i pokrajinama<br />
i inozemstvu: za potrebe informiranja tuzemne javnosti prikuplja,<br />
obrađuje i raspačava informacije o životu hrvatskoga iseljeništva, a za<br />
potrebe iseljeničkih javnih glasila o događajima i pojavama u Republici;<br />
prikuplja, obrađuje i raspačava informacije o člancima odnosno emisijama<br />
tuzemnih i inozemnih javnih glasila o događajima i pojavama u<br />
Republici, drugim republikama i pokrajinama i inozemstvu; surađuje s<br />
tuzemnim i inozemnim informativnim organizacijama; obavlja druge<br />
novinsko-agencijske poslove za potrebe republičkih organa.<br />
U petom članku Hina je i tržišno određena:<br />
Hrvatska izvještajna novinska agencija “HINA” može, u okviru svoga<br />
djelokruga, obavljati uz naknadu novinskoagencijske poslove za organe,<br />
poduzeća, organizacije, zajednice i građane. Visina naknade za obavljanje<br />
poslova iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se ugovorom između Hr-<br />
26 Prema dostupnim vrelima čini se da je Vladimir Pavlinić ( 929. – novinar, slikar i grafički<br />
dizajner), povratnik iz Londona, na poziv predsjednika Tuđmana napisao prvi nacrt ustroja<br />
hrvatske novinske agencije 990. godine. Usp. V. Pavlinić, Stil i jezik novinara, UDD, Zagreb,<br />
200 ., str. 04.<br />
27 Sve do raskida svih državnopravnih sveza sa SFRJ, 8. listopada 99 ., zapravo do primjene<br />
Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 99 .<br />
prosinca 2007.<br />
267
vatske izvještajne novinske agencije “HINA” i korisnika usluga. Hrvatska<br />
izvještajna novinska agencija “HINA” samostalno raspolaže sredstvima<br />
ostvarenima vlastitom djelatnošću...<br />
Branko HebranG<br />
Zakon o Hini odredio je agenciju kao “republičku organizaciju” i tako<br />
joj nametnuo dominantan utjecaj politike. To samo po sebi nije trebalo<br />
biti loše u prvim godinama nastajanja agencije, u ratnim uvjetima, kada<br />
je Hrvatska bila u posvemašnjoj političkoj i materijalnoj blokadi. 28 Takav<br />
položaj omogućio je i rješavanje poslovnoga prostora i donekle stabilno<br />
financiranje. Već u drugoj polovici devedesetih sredstva iz proračuna<br />
iznosila su između 45 i 50% ukupnoga prihoda Hine, a ostalo je bio prihod<br />
od prodaje usluga.<br />
Brze društvene mijene izvan konstruktivnih demokratskih procesa<br />
prisilile su Hinu da samo tri tjedna poslije zakonskoga utemeljenja iz<br />
improviziranoga uredništva na zagrebačkome Trgu sv. Marka 3 pošalje<br />
7. kolovoza 99 . obavijest za medije o početku rada i prvu obavijest<br />
– izvješće sa sjednice hrvatske Vlade: 29<br />
HNA8170001:1<br />
17.08.1 0 /:0<br />
VLADA-SJEDNICA<br />
kategorija=P,PL<br />
HRVATSKA VLADA O TZV. SRPSKOJ AUTONOMIJI<br />
VLADA- SJEDNICA+PU 1 /HR HR<br />
HRVATSKA VLADA O TZV. SRPSKOJ AUTONOMIJI<br />
Posljednja točka za novinare otvorenog dijela sjednice hrvatske Vlade,<br />
koja je održana danas pod predsjedanjem Stipe Mesića, bila je izvješće<br />
Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske o poduzetim mjerama<br />
u vezi s održavanjem samozvanog srpskog sabora, inicijativom za<br />
stvaranje zajednice općina sjeverne Dalmacije i Like provođenjem najavljenog<br />
referenduma o tzv. srpskoj autonomiji. Republička upravna inspekcija<br />
nije utvrdila da se u državnim organima vrše bilo kakve priprave<br />
za referendum odnosno izjašnjavanje građana srpske nacionalnosti,<br />
nego se o svemu doznaje uglavnom iz tiska. Potpredsjednik Vlade Milan<br />
28 Primjerice, početkom devedesetih bio je onemogućen uvoz neke informatičko-komunikacijske<br />
opreme hrvatskim trgovcima pa je Hina modeme morala ilegalno nabaviti. Braća<br />
Glibota kupili su modeme u Parizu u vrijednosti približno 25000 DM i darovali ih Hini, a u<br />
Hrvatsku ih je potajno donio Vice Vukojević.<br />
29 HIB Eva, <br />
268 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
Ramljak primijetio je da se mnogo više može doznati iz beogradskih novina<br />
nego iz nalaza ministarstava. Iznio je da su “Narodne novine” br. ,<br />
od 17. kolovoza donijele rješenje Ustavnog suda Hrvatske o obustavi od<br />
provedbe svih akata i čina usmjerenih na stvaranje spomenute zajednice<br />
općina. Glede neposrednog izjašnjavanja srpskog pučanstva u Hrvatskoj<br />
koje je 15. kolovoza najavio predsjednik Skupštine općine Knin Milan<br />
Babić, pozivajući se na odredbu čl. 2 2. Ustava Republike Hrvatske, Ramljak<br />
je ustvrdio da ni u tom niti u bilo kojem drugom članu Ustava<br />
nema nikakve podloge za to. Naprotiv po čl. 284. Ustava građani svoja<br />
prava i slobode mogu ostvarivati samo na način propisan zakonom, a<br />
ovo “izjašnjavanje” nema veze ni sa zakonom ni s bilo kakvom logikom.<br />
Budući da Amandman 25 izrijekom zabranjuje izjašnjavanje građana o<br />
bilo čemu na nacionalnoj osnovi, “to što se radi može se podvesti pod<br />
krivično djelo, u skladu s odredbama Krivičnog zakona”, zaključio je Ramljak.<br />
Josip Boljkovac, ministar unutrašnjih poslova ustvrdio je da je riječ<br />
o protuustavnom aktu rušenja društvenog poretka, no da za umjetno<br />
stvorenu nervozu nema previše razloga…<br />
170000 MET aug 0<br />
Hina je vrlo brzo, krajem siječnja 99 ., počela nuditi informacijske<br />
usluge na tržištu. U idućim dvjema godinama u Hini su pisaći strojevi<br />
zamijenjeni računalima i uveden je improvizirani redakcijski računalno-komunikacijski<br />
sustav. 30<br />
Vlada RH imenovala je prvoga ravnatelja agencije Josipa Šentiju 3 3 .<br />
srpnja 990., a prvi glavni urednik bio je Vjekoslav Krsnik. Zanimljivo je<br />
da u trenutku odašiljanja prve vijesti Hina još nije imala glavnoga urednika.<br />
Krsnik je prvo imenovan zamjenikom direktora 3 . srpnja 990.<br />
(NN, 32/ 990.), a glavnim i odgovornim urednikom 32 istom 22. kolovoza<br />
30 Budući da hrvatske novine u to vrijeme još nisu imale integrirane informacijske sustave,<br />
Hina im je na svoj trošak davala na korištenje računala za prijam servisa vijesti. U Hini je<br />
projekt informatizacije pokrenuo Branko Hebrang 99 . godine, vodeći vanjski projektant<br />
bio je Predrag Pale, a prvo računalo donirao je Đuro Sesar iz zagrebačke kompanije Informatika<br />
S.I.S.T.E.M.I.<br />
3 Imenovanje je objavljeno u NN 32/ 990. Zamijenio ga je Milovan Šibl 4. ožujka 99 ., NN<br />
2/ 99 .<br />
32 Dodatak “i odgovorni” ostao je sve do novoga Zakona o Hini 200 . godine. Bilo je to naslijeđe<br />
pojmovne strukture iz Jugoslavije kada je na tom poslovnom položaju trebalo biti naglašeno<br />
da glavni urednik i “odgovara” onome tko ga je imenovao (KPJ), a ne propisima i pravilima<br />
struke.<br />
prosinca 2007.<br />
269
Branko HebranG<br />
990. (NN, 35/ 990.). Krsnika je na mjestu glavnoga urednika zamijenio<br />
Mirko Bolfek . svibnja 99 . (NN, 23/ 99 .).<br />
Evo kako je Krsnik doživio te prve dane rada Hine:<br />
Hina je počela emitirati 17. kolovoza 1 0, točno na dan kada je u Kninu<br />
počela tzv. balvan-revolucija. Tog smo dana dr. Ivo Sanader i ja putovali<br />
iz Zagreba prema Splitu, prošli smo prve balvane kod Plitvica, a onda<br />
smo bili zaustavljeni od četnika desetak kilometara prema Gračacu, u<br />
kojemu je već bila napadnuta policijska postaja i počela pobuna hrvatskih<br />
Srba. Hina je s oskudnom opremom i poluprofesionalnim kadrom<br />
kako-tako počela emitirati, ali ja sam kao glavni urednik nakon deset<br />
mjeseci, jer nisam htio da se pretvori u hrvatski Tanjug, došao u sukob sa<br />
Šentijom, koji se kao direktor nikako nije mogao osloboditi svojega skojevskog<br />
mentaliteta. Nakon deset mjeseci, kada je za direktora, budući<br />
da je Šentija prešao u Ured predsjednika Tuđmana, došao Milovan Šibl,<br />
ja sam dobio otkaz i od tada sam slobodni novinar.<br />
A obrazloženje zašto ste smijenjeni?<br />
— Nikakvo. To su bila vremena kada se nisu davala obrazloženja.<br />
I počeli su raditi mnogi koji se nisu htjeli odreći Tanjuga?<br />
— Da. Danas je ravnatelj Hine Mirko Bolfek, kojega je predložio Josip<br />
Šentija. Mirko Bolfek tipični je novinar društveno-politički radnik, koji<br />
se u redakciji u Beogradu bojao reći da je Hrvat. Sjećam se njegova teksta<br />
iz Beča o pravu hrvatske manjine na uporabu hrvatskoga jezika u<br />
Austriji. U tekstu je sve učinio samo da ne spomene hrvatski jezik. Takav<br />
je bio tada, a takav je i danas. Poslije, kada sam došao u Kanadu, saznao<br />
sam da je odluku o mojem smjenjivanju za jednim stolom u Torontu<br />
donijelo sedam ljudi bliskih Udbi.<br />
U proljeće 99 . Hina se preselila u zgradu na Marulićevom trgu 6, u<br />
čijem se prizemlju još nalazilo dopisništvo Tanjuga. Novi je glavni urednik<br />
brzo povukao u Hinu sve novinare dopisništva Tanjuga koji su ubrzo<br />
preuzeli većinu uredničkih poslova. Niti jedan od poznatijih novinara<br />
nije se htio zaposliti u Hini. Direkcija Tanjuga ucjenom je prisilila upravu<br />
Hine na plaćanje 20000 DM za mirno napuštanje prizemlja zgrade<br />
jer bi u suprotnome prerezali više od stotinu telefonskih parica, komunikacijske<br />
veze s telefonskom centralom HPT-a.<br />
33 Vijenac, br. 245-246, Zagreb, 24. srpnja 2003.<br />
270 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
Bilo je to još vrijeme kada su svi hrvatski mediji bili priključeni na<br />
Tanjug i kada su urednici zbog prelaska na novo društveno uređenje<br />
trebali primjenjivati demokratsku medijsku paradigmu. Budući da se radilo<br />
o dubokim društvenim promjenama, ali i drastičnim promjenama<br />
medijske kulture (ili je tako trebalo biti), urednici i novinari bili su zbunjeni<br />
i prestrašeni mijenama koje su nosile neizvjesnost. Kako više nije<br />
bilo crvene linije KPJ, neizvjesnost i ideološka rigidnost utjecala je da<br />
su neki novinari sami napustili hrvatsko novinarstvo; neki su selektivno<br />
prihvatili preobrazbu, neki su ostali odani sustavu vrijednosti bivšega<br />
društva bez prihvaćanja vrijednosti građanskoga društva i pretpostavljene<br />
nove medijske kulture. 34<br />
Smatramo da su to bili i temeljeni razlozi zašto se malo novinara<br />
odlučilo prijeći na rad u nacionalnu agenciju Hinu. Iskusniji novinari<br />
nisu htjeli pristupiti Hini jer je bilo teško odlučiti se i napustiti uhodana<br />
uredništava, početi pionirski agencijski posao u improviziranim uvjetima<br />
s nekoliko telefona i telefaksa, posao koji ne donosi slavu poput televizijskoga<br />
novinarstva, bez klijenata i jasne perspektive stvaranja nove<br />
države.<br />
Kako je proizvodnja vijesti tražila sve više novinara, primane su osobe<br />
koje prije nisu radile u novinarstvu i koje su u radu učile od urednika,<br />
bez sustavnoga internog školovanja. Na prve ponude Hininih informacija<br />
direktori medija i glavni urednici različito su reagirali. Bez velike<br />
dileme suradnju su prihvatili u osječkom Glasu Slavonije, koji je u to<br />
vrijeme i prednjačio u digitalizaciji novina, riječkom Novom listu i splitskoj<br />
Slobodnoj Dalmaciji. Najteže je bilo pridobiti Hrvatsku radioteleviziju<br />
i zagrebački Vjesnik.<br />
Donekle je bilo razumljivo početno nepovjerenje u Hinu jer je dnevno<br />
objavljivala trećinu vijesti u odnosu na Tanjug pa u dijelu uredništva<br />
nisu imali viziju kako će raditi bez Tanjuga. Zato su uredništva nekoliko<br />
mjeseci paralelno primala i Hinu i Tanjug. Mediji su pristali platiti<br />
Hinine usluge proporcionalno opsegu servisa vijesti, trećinu cijene koju<br />
34 Za vrijeme Jugoslavije svi su urednici i novinari u pravilu bili članovi KPJ, mnogi su završili<br />
partijske političke škole koje su negirale nacionalno pitanje, građansko društvo i ljudska<br />
prava, zauzimali su pozicije partijskih sekretara pa sve do članova Centralnoga komiteta<br />
SKJ/SKH.<br />
prosinca 2007.<br />
27
Branko HebranG<br />
su plaćali Tanjugu. 35 U nekim uredništvima dugo su trajale pripreme za<br />
prekid primanja Tanjuga, no sve je bilo riješeno prekidom telefonskih<br />
veza s Beogradom 30. rujna 99 . 36 U to je vrijeme Hina već imala za<br />
ratne prilike dobro organizirane informacijske usluge na hrvatskom,<br />
engleskom i njemačkom jeziku, otvorila je uslugu telefonskih vijesti na<br />
govornom automatu HPT-a i u suradnji s Hrvatskim informacijskim<br />
centrom objavljivala je posebne biltene za strane novinare.<br />
Hina je brzo uspjela proširiti mrežu klijenata izvan Hrvatske što je<br />
bilo važno radi uspostavljanja kakve-takve ravnoteže u informacijskom<br />
ratu. 37 Radio i televizija Slovenije reagirale su na prvu ponudu i kupile<br />
Hinin servis vijesti. Radio Sarajevo također je odmah prihvatilo suradnju<br />
jer je htio čuti i drugu stranu. Jutel s otvorenim promidžbeno-jugoslavenskim<br />
programom i glavnim urednikom Goranom Milićem (i vrlo<br />
aktivnom Silvijom Luks) nije 99 . godine htio niti razgovarati s predstavnikom<br />
Hine. 38<br />
Pojava hrvatske agencije u medijskom prostoru bivše Jugoslavije i<br />
ulazak u svjetsku mrežu informacijskih agencija utjecali su i na stvaranje<br />
nove percepcije zbivanja u Hrvatskoj. Primjerice, u informacijskom<br />
ratu protiv Hrvatske pogriješila je i vrlo profesionalna Britanska agencija<br />
Reuters kada je 20. studenoga 99 . objavila tri protuinformacije u<br />
kojima su hrvatski vojnici navedeni kao ubojice 4 djeteta u Vukovaru. 39<br />
U rano jutro 2 . studenoga hrvatska Vlada opovrgnula je te obavijesti,<br />
35 Za vrijeme Jugoslavije Tanjug je osim pretplate na Servis vijesti godišnje dobivao i približno<br />
tri milijuna eura (šest milijuna DM) iz republičkoga proračuna.<br />
36 Hina je, uz još neke službe, i dalje radi kontrole primala servis vijesti Tanjuga.<br />
37 Ovdje mislimo na informacijsko ratovanje pomoću javnih medija kada se rabe informacije<br />
i protuobavijesti za napad ili obranu poricanjem, iskrivljavanjem, obmanjivanjem, zloporabom<br />
podataka i obavijesti radi nanošenja štete suprotnoj strani.<br />
38 Jutel (Jugoslovenska televizija) emitirao je program od 990.- 992., imao je sjedište u Beogradu,<br />
potom u Sarajevu. Bio je to posljednji javni pokušaj promidžbenoga upravljanja<br />
društvom pod kontrolom Komunističke partije Jugoslavije, JNA i obavještajnih službi u jugoslavenskome<br />
medijskom prostoru.<br />
39 Vijest o ovom proizvedenom događaju pričinila je nepopravljivu štetu Hrvatskoj. Za rasprave<br />
na suđenju Miloševiću na Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu francuski komunikolog<br />
Renaud de la Brosse objasnio je da je Reuters bez provjere objavio lažne informacije;<br />
naveo je primjer Politike koja je poreknuće obavijesti objavila na posljednjoj stranici čime se<br />
nije mogao poništiti učinak proizvedene obavijesti. Usp. i B. Hebrang,<br />
nav. dj., str. 95 s.<br />
272 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
a posredstvom Hine to je preuzeo Reuters. U popodnevnim satima Reuters<br />
je priznao da je objavio dezinformacije, povukao je sporne obavijesti<br />
i otpustio novinara (autora) Vjekoslava Radovića iz beogradskoga<br />
dopisništva Reutersa (poslije toga Tanjug ga je zaposlio kao dopisnika iz<br />
New Yorka).<br />
Promjene je u hrvatskome medijskom prostoru zabilježilo i glasilo<br />
JNA Naroda armija: 40<br />
U propagandnom pritisku na Armiju do krajnosti je eksploatirana u tko<br />
zna čijoj kuhinji iskonstruirana teza da je Jugoslavenska naroda armija<br />
u ratu s Hrvatskom. Njezinu operacionalizaciju dosljedno su ostvarila<br />
dirigirana hrvatska sredstva javnog informiranja, na čelu s Hinom.<br />
Poslije razdoblja uspješnoga rasta, neodgovarajuća poslovna i uređivačka<br />
politika Hine potkraj devedesetih, oslonjena isključivo na političke<br />
snage, utjecala je na pogoršanje položaja na medijskom tržištu i nesnalaženje<br />
u novim okolnostima. 4 Osobito je nepovoljan bio politički utjecaj<br />
na izbor nekih ravnatelja i glavnih urednika koji su nastavili razvijati<br />
koncepciju promidžbeno-političke agencije, što je bilo pogubno za kakvoću<br />
informacijskih usluga i njezin razvoj. Smatramo da je prijelomni<br />
trenutak u razvoju Hine bio onaj kada je spriječeno da trajnije upravljačke<br />
funkcije preuzmu osobe koje su dio života provele u demokratskim<br />
državama s jakim osobnim građanskim svjetonazorom, bez povezanosti<br />
s političkim krugovima bivše Jugoslavije. Mr. sc. Branko Salaj, povratnik<br />
iz Švedske, bio je nakratko ravnatelj od . studenoga 997. do 9. veljače<br />
999. Potkraj 998. godine za glavnoga je urednika predložio Vladimira<br />
Pavlinića, pokretača i prvoga urednika Glasa Koncila. O izboru<br />
glavnoga urednika po Zakonu o Hini trebala je odlučivati Vlada RH (čl.<br />
), ali je u prethodnim konzultacijama predsjednika Tuđmana savjetnik<br />
obavijestio da je Pavlinić britanski agent (sic!). 42 Za glavnoga urednika<br />
Vlada je tada postavila Benjamina Tolića (od 22. listopada 998. do 3.<br />
40 Naroda armija, 28. siječnja 99 .<br />
4 Ovdje mislimo nakon kraja Domovinskoga rata ( 990.- 998.) i rada sukladno Uredbi o informativnoj<br />
djelatnosti za vrijeme ratnoga stanja ili u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti<br />
i jedinstvenosti Republike Hrvatske. (NN, 57/ 99 .)<br />
42 Izjava Branka Salaja autoru u studenome 998.<br />
prosinca 2007.<br />
273
Branko HebranG<br />
srpnja 2002.), osobu bez ikakva znanja o funkcioniranju medija, a Salaj<br />
je zbog toga odstupio 9. veljače 999. (NN, 9/ 999.). 43<br />
Po uzoru na Hinu, 27. kolovoza 993. utemeljena je Herceg-bosanska<br />
novinska agencija Habena, sa sjedištem u Mostaru, kao nacionalna agencija<br />
Hrvata u Bosni i Hercegovini. S radom je počela 30. kolovoza, ali je<br />
njezino djelovanje bilo kratkotrajno jer je 200 . godine integrirana u Fenu.<br />
Samo je dijelom, navlastito interno, zadržala atribute hrvatske informacijske<br />
agencije. Neutraliziranje Habene može imati dugoročne nepovoljne<br />
posljedice za hrvatsku medijsku kulturu u Bosni i Hercegovini.<br />
3.2.2. Drugo razdoblje<br />
Od 5. studenoga 200 . Hina djeluje kao javna ustanova, što je utvrđeno<br />
novim Zakonom o Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji (NN,<br />
96/200 .). Redefinirana je uloga agencije i u skladu s demokratskim načelima<br />
postavljeni su zakonski temelji za profesionalniji rad Hine. U trećem<br />
članku određen je djelokrug rada:<br />
Djelatnost Hine je prikupljanje i razašiljanje što potpunijih činjeničnih<br />
i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbivanjima u Republici<br />
Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga,<br />
političkoga, kulturnog i gospodarskog života.<br />
Iako utvrđenje djelatnosti nije suvremeno, obuhvatno ni dovoljno<br />
stručno, 44 posebno su važni članci pet i šest koji bi, pošteno primijenjeni,<br />
Agenciji osigurali profesionalni status:<br />
43 Zbog nekompetentnoga glavnog urednika, ali i zbog neprofesionalnoga rada uredništva,<br />
Hina nikada nije objavila vijest o smrti prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana,<br />
nego je sa 46 minuta zakašnjenja . prosinca 999. objavila: “Umro je predsjednik Republike<br />
Hrvatske dr. Franjo Tuđman, objavila je jutros u 2 sata Hrvatska televizija.” Svjetske agencije,<br />
umjesto da se pozivaju na vijest nacionalne agencije, ponavljali su kao izvor obavijesti<br />
Hrvatsku televiziju. Prema HIB Eva i autor.<br />
44 U opisnu djelatnosti izostavljena je najsloženija faza posla – obradba obavijesti – jer u koncepciji<br />
političko-promidžbene agencije prevladava razašiljanje obavijesti, a ne profesionalna<br />
obradba. (U prvom Zakonu to je bilo utvrđeno u čl. 4.) U tom kontekstu Hina je samo<br />
distributer obavijesti. Izostanak medijskih stručnjaka u pisanju Zakona očigledan je jer su<br />
rabljeni izrazi izvan komunikološkoga diskursa, poput “objektivnih” namjesto “poštenih”<br />
informacija (koji jednoznačno određuje metodologiju reinterpretacije zbivanja jer “objek-<br />
274 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
Hina djeluje po načelima neovisnoga, nepristranog i profesionalnoga<br />
(istaknuo autor) novinsko-agencijskog izvještavanja. Hina ne smije biti<br />
izložena bilo kakvim utjecajima koji bi mogli ugroziti točnost, objektivnost<br />
ili vjerodostojnost njezinih informacija. Hina ne smije, faktički ili<br />
pravno, doći pod vlasničku ili drugu interesnu kontrolu neke ideološke,<br />
političke ili ekonomske skupine. (...) Hina je samostalna. Samostalnost<br />
Hine ogleda se posebno: u pravu Hine da samostalno obavlja djelatnost<br />
radi koje je osnovana; u financijskoj samostalnosti u skladu s ovim Zakonom,<br />
Statutom i ugovorima…<br />
Tako je stvoren okvir za profesionalno djelovanje Hrvatske izvještajne<br />
novinske agencije, što su uprava i Upravno vijeće trebali iskoristiti za<br />
zaokret od tipične političke promidžbene agencije prema agenciji građanskoga,<br />
javnog novinarstva. 45 Profesionalno djelovanje Hine trebalo<br />
bi značiti da u procesu obradbe obavijesti primjenjuje pravila struke,<br />
etička i moralna načela poštene obradbe i reinterpretacije zbivanja – što<br />
nije obuhvaćeno u trećem članku Zakona. Samostalnost Hine navlastito<br />
znači da ne smije biti pod nikakvim pritiscima, a osobito ne političkim,<br />
pa ravnatelja bira Upravno vijeće, a ne više Hrvatski sabor, odnosno<br />
Vlada RH. Ta je formula preuzeta iz Zakona o AFP-u iz 957. godine<br />
radi smanjenja utjecaja države (politike) i hibridnoga rješenja vlasničkoga<br />
statusa agencije: državno vlasništvo s javnom upravom, poslove<br />
s državom agencija ugovara, ali – za razliku od Hine – u Upravnom<br />
vijeću sjede i predstavnici medija, što omogućuje samostalniju poslovnu<br />
i uređivačku politiku. Polovično primijenjen francuski model dao je<br />
i polovična rješenja u Hininu slučaju: u Upravnom vijeću nije bilo, a<br />
nema ni sada, predstavnika medija pa u poslovnoj politici nisu uvedeni<br />
i primijenjeni barem najniži standardi demokracije: poštivanje zakona,<br />
struke (znanja) i procedure.<br />
tivna” interpretacija ne mora nužno biti i poštena), “novinsko-agencijskih informacija”, što<br />
je nevjerodostojno jer Hina od 99 . godine priprema obavijesti i za audio-vizualne medije,<br />
za internet, a od 997. godine za pokrete telefonske uređaje.<br />
45 Političko promidžbena agencija služi pojedincima ili skupinama, a posebno je to značajka<br />
raznih totalitarističkih režima (komunizma/boljševizma, fašizma, nacionalsocijalizma ili<br />
vlasti vojne hunte). Građansko ili javno novinarstvo služi promicanju ciljeva općega dobra i<br />
koristi za sve. To je temeljna funkcija javnih medija koja je obnovljena osamdesetih godina<br />
prošloga stoljeća u SAD-u: treba pisati o problemima koji su od životne važnosti za građane,<br />
a ne proizvoditi samo obavijesti po ukusu političara.<br />
prosinca 2007.<br />
275
Branko HebranG<br />
Prvo Upravno vijeće Hrvatski je sabor potvrdio na prijedlog Vlade<br />
RH 24. svibnja 2002. (predsjednik dr. sc. Jadranko Crnić, članovi mr. sc.<br />
Ivan Rusan, Davorka Stanešić, dr. sc. Nada Zgrabljić i Davor Vašiček,<br />
NN 64/2002.). Vijeće je prilikom izbora ravnatelja između dvaju programa<br />
(M. Bolfeka i B. Hebranga) odabralo onaj u kojemu je ponuđena<br />
zamisao agencije političke paradigme (što samo po sebi uključuje i političku<br />
promidžbu) nasuprot programu s idejom o nacionalnoj agenciji<br />
u funkciji javnoga dobra i koristi za sve (orijentacija prema javnosti). U<br />
prihvaćenoj Koncepciji rada i razvoja Hine naznačeno je: “Ti su servisi<br />
(servisi vijesti) po samoj svojoj definiciji neprofitni. Radi se u biti o političkom<br />
informiranju javnosti (birača).” 46 Orijentacija prema političkom<br />
informiranju birača ne zadovoljava koncept nacionalne agencije građanskoga<br />
društva kojoj je misija komuniciranje za sve građane.<br />
Vijeće je primijenilo strategiju nejednakoga postupanja (diskriminacija)<br />
jer nije razmatralo drugu i drukčiju zamisao programa rada; programe<br />
nije vrjednovalo niti je pozvalo na razgovor drugoga kandidata<br />
(suprotno Ustavu RH, čl. 22., 35., 44. i 45., NN, 28/200 . i potrebi primjerenoga<br />
rada javne ustanove), što upućuje na političku korupciju. 47 U to<br />
je vrijeme predsjednik vlade bio Ivica Račan. Članovi Vijeća percipirani<br />
su kao pripadnici tzv. lijeve političke orijentacije, lobiranje je bilo skriveno,<br />
a mediji su sve popratili šutnjom.<br />
Drugo Upravno vijeće Hine, izabrano 3. srpnja 2006. (predsjednik<br />
mr. sc. Ivan Rusan, članovi mr. sc. Dijana Katica, mr. sc. Božo Skoko i<br />
Dražen Jović, NN 82/2006.), ponovno nije imalo predstavnike medija,<br />
bilo je pod velikim političkim i medijskim pritiskom. 48 U konkurenciji<br />
više kandidata Upravno vijeće izabralo je program osobe koja nije udovoljila<br />
jednom od ključnih uvjeta natječaja – potrebnom radnom isku-<br />
46 M. Bolfek, Koncepcija rada i razvoja Hine, Zagreb, 2. kolovoza 2002., Arhiv Hine.<br />
47 Od korumpirati, dati ili davati kome novac ili druga materijalna dobra, privilegije i sl. s<br />
namjerom da onaj koji prima čini ili djeluje onako kako želi onaj koji daje. V. Anić, Rječnik<br />
hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 99 ., str. 280.<br />
48 U informacijskom ratu u hrvatskim je medijima objavljeno na desetine medijskih tekstova<br />
o nemjerodavnosti članova jer je većina članova percipirana kao tzv. desni (za predsjedanja<br />
Vladom Ive Sanadera). Tome se pridružila i hrvatska Misija OESS-a, što je političkoj<br />
kampanji dalo i međunarodni značaj, sve nasuprot odredbe Zakona o Hini – “Hina je<br />
samostalna”.<br />
276 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
stvu – što je u natječaju za mjesto ravnatelja Hine utvrđeno kao “najmanje<br />
pet godina odgovarajućeg radnog iskustva”. 49 U političko-medijskim<br />
pritiscima tijekom natječaja promidžbenom tehnologijom namještanja<br />
igre 50 (kao da je riječ o političkoj funkciji, ne radnoj), političari i novinari<br />
zalagali su se za kandidata koji ima staž u novinarstvu a ne u upravljanju<br />
kako bi istisnuli nepoželjne kandidate koji su zadovoljavali sve uvjete<br />
natječaja. Ravnateljska je pozicija upravljačka, a za poziciju glavnoga<br />
urednika odlučujuće je iskustvo u novinarstvu, još bolje u upravljanju<br />
redakcijama. 5 Ovo Upravno vijeće odlučivalo je bez petoga člana, predstavnika<br />
radnika Hine, što je predsjednik Vlade RH ocijenio kao “demokratski<br />
deficit”, pa su članovi Vijeća u prosincu 2006. razriješeni (NN,<br />
33/2006.).<br />
Odluke toga Vijeća nisu poništene. Natječaj za glavnoga urednika<br />
objavljen je . listopada 2006. (NN, /2006.) s rokom prijave od 5<br />
dana. Do . kolovoza 2007. glavni urednik nije izabran jer se čekaju izbori<br />
za Hrvatski sabor potkraj ove godine, natječaj nije poništen.<br />
U veljači 2007. izabrano je treće Upravno vijeće (predsjednik dr. sc.<br />
Srećko Lipovčan, članovi Aleksandar Adler, Gordana Carević, mr. sc.<br />
Damir Pavuna i Vladimir Lulić, NN, 22/2007.), a procedura izbora predstavnika<br />
radnika Hine Vladimira Lulića nije zadovoljila zakonske i demokratske<br />
kriterije, produbila je podjelu uredništva na tzv. lijeve i tzv.<br />
49 Izabrana je Smiljana Škugor Hrnčević. Takvu formulaciju u Statutu Hine odredio je prijašnji<br />
ravnatelj Mirko Bolfek jer nije imao potrebno iskustvo upravljanja ekonomskim sustavom, a<br />
prihvatilo je prvo Upravno vijeće. Upravno vijeće nikada nije propisalo kriterije za vrjednovanje<br />
ove odredbe Statuta.<br />
50 Namještanje igre (Card Stacking) komunikacijska je vještina u kojoj se propagandist služi<br />
svim mogućim načinima obmane primatelja obavijesti kako bi osigurao podršku sebi, politici,<br />
svojoj naciji, grupi, vjerovanjima, idealima, dogmi. On namješta igru protiv istine,<br />
manipulira činjenicama prenaglašavajući ili nedovoljno jasno prikazujući neki podatak s<br />
nakanom zbuniti primatelja i proizvesti pozitivan efekt za svoju stvar. Posljedica takve komunikacije<br />
jest razmatranje nametnutih podataka i obavijesti, onih koji su u funkciji cilja<br />
izvorišta, a ne razmatranje vjerodostojnih informacija koje su u skladu s javnim dobrom i<br />
općom koristi. Usp. “Kako otkriti promidžbu”, Propaganda Analysis, V , Institute for Propaganda<br />
Analysis, New York, 938., str. 5-8.<br />
5 U natječaju za glavnoga urednika određeno je “najmanje pet godina radnog iskustva na<br />
novinarskim poslovima u javnim glasilima, od čega najmanje dvije godine na uredničkim<br />
poslovima”. Usp. B. Hebrang, “Kako ubiti Hinu”, Novinar, br. / 2, 2006.<br />
prosinca 2007.<br />
277
Branko HebranG<br />
desne. 52 Ovdje ne možemo u tančine obrazložiti sve elemente političke<br />
korupcije u postupku izbora ravnatelja Hine, no možda je o tome najbolje<br />
posvjedočio umirovljenik Dražen Budiša:<br />
Kad je to prije otprilike godinu dana čuo predsjednik Vlade Ivo Sanader<br />
(da je u mirovini, nap. aut.) ponudio mi je neka atraktivna mjesta poput<br />
mjesta ravnatelja NSK i ravnatelja Hine. 5<br />
Snažan utjecaj politike, koja nije slijedila načela općega dobra nego<br />
zasebnih interesa, odrazila se i na poslovanje i temeljnu misiju Hine:<br />
vjerodostojno izvještavanje o zbivanjima. Dosad je napisana samo jedna<br />
kvalitativna analiza sadržaja vijesti – Procjena stupnja profesionalne<br />
obrade Hininih informacija 54 kao studija primjera namjerno izabranoga<br />
skupa od 08 obavijesti. Primjenu profesionalnih standarda pisanja obavijesti<br />
autor je procijenio pomoću sedam čimbenika procjene kakvoće<br />
koji su utvrđeni kao odstupanja od očekivanih vrijednosti profesionalnih<br />
internih i strukovnih standarda obradbe obavijesti (kontrola štete):<br />
Tablica 2: Interpretacija rezultata učestalosti čimbenika kakvoće (N= 08)<br />
Rb. čimbenici kakvoće oznaka učestalost posto<br />
1. bez dodatnih informacija BDI 51 47,2<br />
2. izbjegavanje druge strane IDS 25 23,1<br />
3. nevjerodostojnost NEV 53 49,1<br />
4. slabost izvora SI 30 27,8<br />
52 Odabir V. Lulića proveden je bez prethodnoga postupka unutar agencije (skupa radnika), a<br />
predsjednik Radničkoga vijeća Vladimir Lulić predložio je sam sebe za člana Upravnoga vijeća<br />
i krivotvorio zapisnik da je izabran jednoglasno (od mogućih triju, dobio je glas jednoga<br />
člana i svoj - sic!). Na sjednici Vlade RH predsjednik Ivo Sanader zaključio je: “Poslušali smo<br />
i mislimo da je to demokratski bio sasvim u redu, ono što je predložio dakle skup radnika<br />
(naglasio aut.), zaposleničko vijeće, koji su predložili gospodina Vladimira Lulića.” M. Curać,<br />
“Kandidat spoticanja”, Hrvatsko slovo, 20. listopada 2006., Zagreb, str. 4.<br />
53 “Mesić se treba povući s dužnosti predsjednika”, Večernji list, Zagreb, 29. srpnja 2007., str.<br />
.<br />
54 Ovdje je korišten nalaz studije B. Hebranga Procjena stupnja profesionalne obrade Hininih<br />
informacija: analiza primjera u razdoblju od 11. listopada 2004. do 31. ožujka 2005., Hina,<br />
Zagreb, 2005., arhiv Hine. Zbog složenosti medijske interpretacije nekoga zbivanja istodobno<br />
postoji više varijablâ kakvoće i/ili odstupanja od kakvoće informacije – čimbenici<br />
kakvoće u Tablici 2.<br />
278 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
5. slabost jezika SJ 79 73,1<br />
6. slabost stila SST 75 69,4<br />
7. slabost uvoda SU 66 61.1<br />
Niti jedan čimbenik kakvoće ne bi trebao imati učestalost veću od<br />
nule jer takva odstupanja od metodologije obradbe obavijesti (osiguranje<br />
kakvoće) nije predviđena u teoriji agencijskoga komuniciranja. Neka<br />
odstupanja od standarda donekle bi se mogla prihvatiti (npr. slabost stila,<br />
bez dodatnih informacija), ali nevjerodostojnost (pogrješne obavijesti<br />
ili protuobavijesti) nije dopustiva.<br />
Zbog nestručnoga upravljanja sredstvima, opremom i ljudima, na<br />
poslovnom je planu od 2002. do 2006. godine ukupni prihod Hine stagnirao<br />
uz porast od 2,9% (BDP imao je rast od 24,3%), uz porast broja<br />
zaposlenih za 27%. Plaće nisu linearno povećane od 989. godine pa su<br />
realno smanjene za približno trećinu, što je utjecalo na osiromašenje intelektualnoga<br />
kapitala Hine. 55 Zbog stagnacije prihoda, nema dovoljno<br />
sredstava za profesionalno upravljanje Hinom i izvršavanje ciljeva postavljenih<br />
Zakonom o Hini, posebno za uspostavljanje profesionalnoga<br />
novinarstva i razvijanje mreže dopisništava.<br />
Zaključak<br />
Pokrenuto je nekoliko hrvatskih novinskih agencija, ali bez nacionalne<br />
države ni jedna se nije uspjela održati. U demokratskoj Republici<br />
Hrvatskoj pokrenuta je, ab initio, Hrvatska izvještaja novinska agencije<br />
koja je u prvom razdoblju ( 990.-2000.) dala zapažen prinos u informacijskom<br />
ratu protiv Hrvatske. U drugom razdoblju, nakon prerastanja<br />
iz političko-promidžbene u javnu ustanovu (200 .), Hina je sukladno<br />
Zakonu o Hini trebala prerasti u informacijsku agenciju primjerenu<br />
demokratskom građanskom društvu. Međutim, spori prijelaz novinara<br />
iz koncepta društveno-političkoga radnika u profesionalnoga novinara<br />
koji će pronositi vrijednosti građanskoga društva teče odviše sporo kao i<br />
nepromijenjeno htijenje vlasti u zadržavanju čvrste kontrole nad Agen-<br />
55 Podatci prema financijskim izvješćima računovodstva Hine i HNB-a.<br />
prosinca 2007.<br />
279
Branko HebranG<br />
cijom, unatoč promjeni zakonskih uvjeta njezina rada te unatoč njezinu<br />
približavanju matici demokracije Europske unije. Neprofesionalni novinari<br />
tvore agencijske informacijske usluge bez profesionalne kakvoće<br />
(vidi Tablicu 2) što je u suprotnosti s temeljnom svrhom informacijske<br />
agencije. Neodgovarajuća pak poslovna politika Agenciju je dovela u stanje<br />
vegetiranja, bez dovoljno prihoda za rad profesionalnoga pogona.<br />
Pokazali smo da je izbor Upravnoga vijeća i ravnatelja Hine pratilo<br />
niz nedemokratskih i nevjerodostojnih postupaka, što također podsjeća<br />
na model ponašanja prije pada Berlinskoga zida. Upravno vijeće jest izbor<br />
politike u ime vlasnika (što nužno ne znači da treba birati samo podobne,<br />
a ne i sposobne), ali izbor ravnatelja agencije sukladno Zakonu<br />
o Hini trebao bi biti izvan dosega politike i politikanata. Visokim stupanjem<br />
vjerodostojnosti u postupcima izbora Upravnoga vijeća i ravnatelja,<br />
koji bira glavnoga urednika, bio bi omogućen slobodan izbor (bez<br />
straha podanika zbog političke korupcije) najboljega programa rada,<br />
što bi vodilo slobodi djelovanja i odgovornosti za rad nacionalne informacijske<br />
agencije. Bez vjerodostojne uprave ne može biti vjerodostojna<br />
ni nacionalna informacijska agencija, a to nadalje nepovoljno utječe na<br />
hrvatski informacijsko-komunikacijski prostor, nacionalne interese i<br />
ugrožava održiv razvoj agencije.<br />
Izvori i literatura<br />
- Hrvatski državni arhiv, Zagreb, “Propaganda i štampa u NDH”<br />
(fond 56 )<br />
- Ademović, F., Novinstvo i ustaška propaganda u Nezavisnoj Državi<br />
Hrvatskoj, Sarajevo, 2000.<br />
- Anić, V., Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 99 .<br />
- Boyd-Barrett, O., News Agencies, Their Structure and Operation,<br />
New York, 969.<br />
- Breton, P., Izmanipulisana reč, Clio, Beograd, 2000.<br />
- Hebrang, B., Informacijske (novinske) agencije, Jarbol, Zagreb,<br />
2006.<br />
280 <strong>HUM</strong> 2
POKUŠAJI STVARANJA HRVATSKE NACIONALNE INFORMACIJSKE AGENCIJE<br />
- Hrvatsko slovo, 20. listopada 2006.<br />
- Kisić Kolanović, N., Hebrang: iluzije i otrežnjenja, ISP, Zagreb,<br />
996.<br />
- Kunczik, M. – Zipfel, A., Uvod u publicističku znanost i komunikologiju,<br />
Zagreb, 998.<br />
- Medijska istraživanja, br. , Zagreb, 2006.<br />
- Naroda armija, 28. siječnja 99 .<br />
- Narodne novine, razni brojevi<br />
- Novinar, br. / 2, 2006.<br />
- Pavlinić, V., Stil i jezik novinara, UDD, Zagreb, 200 .<br />
- Propaganda Analysis, V , Institute for Propaganda Analysis, New<br />
York, 938.<br />
- Puerer, H., Uvod u publicističku znanost, Zagreb, 996.<br />
- Thussu, D.K. International Communication – Continuity and<br />
change. London, 2002<br />
- Tuđman, M., Obavijest i znanje, Zavod za informacijske studije,<br />
Zagreb, 990.<br />
- Tuđman, M., Prikazalište znanja, Hrvatska sveučilišna naklada,<br />
Zagreb, 2003.<br />
- Večernji list, Zagreb, 29. srpnja 2007.<br />
- Vijenac, br. 245-246, Zagreb, 2003.<br />
- www.britannica.com<br />
- www.hina.hr<br />
- www.pressalliance.com<br />
- www.publicdiplomacy.org<br />
- www.un.org/icty<br />
prosinca 2007.<br />
28
Branko Hebrang<br />
EFFORTS TO CREATE CROATIAN NATIONAL<br />
NEWS AGENCY<br />
Summary<br />
The article presents connection of the Croatian nation-building thought<br />
and needs for the establishment of the national news agency. Right after<br />
the Republic of Croatia became independent, on December 22, 1990, conditions<br />
have been created again for the initiation of national agencies: in<br />
the Republic of Croatia HINA has been established and Habena in Bosnia<br />
and Herzegovina. Author researched factors which have determined<br />
the development of HINA and he implied two parallel processes which<br />
slowed down the transition of political-propaganda agency towards news<br />
agency of democratic and civil society: the first of them as unusual active<br />
interest of politics for maintaining the control over the agency in spite of<br />
the change of Law on HINA. That law prevented the direct control and<br />
sluggish change of a journalist from the ideological concept of sociopolitical<br />
employee to the professional journalist.<br />
Key words: mass media, journalism, national news agency, political propaganda,<br />
professionally journalism, insurance of quality of information.<br />
282 <strong>HUM</strong> 2
Irina Budimir<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> u Mostaru<br />
Sažetak<br />
prosinca 2007.<br />
UDK 8 . 63.42’35:050(497.6)Osvit<br />
Izvorni znanstveni članak<br />
Primljeno: 9. VIII. 2007.<br />
JEZIK OSVITA<br />
Pravopisne, grafijske i jezične<br />
(ne)dosljednosti u Osvitu<br />
Tiskara katoličkoga poslanstva u Hercegovini pod vodstvom, a kasnije i<br />
vlasništvom fra Franje Milićevića bila je jedina nakladnička kuća u Hercegovini<br />
u 19. stoljeću. Tiskarska djelatnost ove institucije otvorila je put<br />
izdavaštvu, novinarstvu, književnosti, publicistici te pedagoško-prosvjetnoj<br />
osviještenosti Hercegovine. Uz razvoj i modernizaciju tiskare, koja<br />
je od svoga osnutka do gašenja promijenila čak 8 naziva, tiskano je 77<br />
knjiga, a razvijali su se i mijenjali novinski listovi vjerskoga i političkoga<br />
sadržaja: Hecegovački bosiljak (1883./84.), Novi hercegovački bosiljak<br />
(1884./85), Glas Hercegovca (1885./1896.) i Osvit (1898./1908.).<br />
U ovom se radu posebna pozornost daje jeziku Osvita kao novinskoj djelatnosti.<br />
S obzirom da ovaj list izlazi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i da<br />
su okolnosti njegova nastanka, kako političke tako i jezične, bitno odredile<br />
povijest rada tiskare, u radu su prikazane značajke jezika Osvita koji se<br />
pridržavao normâ zagrebačke filološke škole onoliko koliko je to bilo moguće.<br />
Ovdje su prikazane pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u<br />
odnosu na jezični standard kojemu su se uredništvo i suradnici vodili kao<br />
i razlozi njihova pojavljivanja.<br />
Ključne riječi: Osvit, pravopisne, grafiske i jezične (ne)dosljednosti.<br />
283
Uvod<br />
Irina BudiMir<br />
Godina izlaženja Osvita 898. može se povezati s već skoro riješenim<br />
problemom pravopisne i jezične ujednačenosti te aktivne i jasne<br />
standardizacije jezika u susjednim zemljama. Jezična su kolebanja standardizacije<br />
u BiH krajem 9. stoljeća bila skoro riješena utjecajem velikih<br />
urbanih središta u regiji. Osvit se pojavljuje u vrijeme koje se u<br />
hrvatskom jezikoslovlju naziva prijelomom hrvatske jezične norme, a<br />
koji vremenski odgovara i prijelomu stoljeća – posljednjem desetljeću<br />
9. i prvom desetljeću 20. stoljeća. To je razdoblje poznato po smjenjivanju<br />
dviju normâ – norme zagrebačke filološke škole koja je u potpunosti<br />
uobličila hrvatski književni jezik tijekom druge polovice 9. stoljeća<br />
i norme hrvatskih vukovaca koja oživljuje u posljednjem desetljeću<br />
9. stoljeća. U ovom će se radu prikazati pravopisne, grafijske i jezične<br />
(ne)dosljednosti toga hercegovačkog lista u odnosu na navedene norme<br />
kao i dotadašnju jezičnu tradiciju.<br />
1. Nastanak i uredništvo Osvita<br />
Kao prvi urednik Osvita upisuje se Ivan Aziz Milićević, sinovac tada<br />
poznatoga fra Franje Milićevića koji je aktivni sudionik u kreiranju uređivačke<br />
politike lista, a “Osvit je proistek njegovog tiskarstva, novinskog<br />
rada, političke orijentacije i sveukupnog kulturnog rada” (Musa, 992.,<br />
72). U znatno boljim političkim okolnostima nego njegov stric (fra Franjo),<br />
I. A. Milićević s puno zanosa radi na novom listu. Poznat ne samo<br />
kao novinar nego i kao prvo pero Hercegovine toga doba, ovaj književnik<br />
svoja književna djela potpisuje pseudonimom Osman-Aziz. Kao<br />
pisac kratke proze objavljuje nekoliko kratkih priča (Bez svrhe, 897.,<br />
Na pragu novog doba, 986., i Bez nade, 895.) zajedno s Osman Nuri<br />
Hadžićem, dugogodišnjim prijateljem i suradnikom u muslimanskom<br />
(Behar) i hrvatskom (Osvit) listu.<br />
Nastanak se Osvita može povezati s činjenicom da kraj 9. stoljeća u<br />
BiH bilježi izlaženje nacionalnih listova. U Mostaru izlaze Srpski vjesnik<br />
kao glasilo Srba, Behar kao muslimanski list, a Hrvati poslije dvogo-<br />
284 <strong>HUM</strong> 2
JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u Osvitu<br />
dišnjih zabrana i cenzura dobivaju Osvit. Što je prethodilo takvu stanju<br />
nacionalnih listova u BiH?<br />
Nastanak Osvita kao hercegovačke svjetovne publikacije na hrvatskom<br />
jeziku prati uobičajen put cenzura i političkih pritisaka austrougarske<br />
vlasti na tadašnje bilo kakvo izražavanje nacionalnih obilježja.<br />
Godine 883. izlazi Hercegovački bosiljak, povijesno-književni poučni<br />
list pod uredništvom fra Franje Milićevića. Budući da je zbog svoga<br />
nekada i prkosnoga ponašanja prema austrougarskom režimu pišući o<br />
političkim pitanjima fra Franjo Milićević prelazio granice odobrenoga,<br />
izgubio je koncesiju za rad. Moleći Zemaljsku vladu za nastavak tiskanja<br />
lista i priznajući pogrješku zbog objavljivanja vijesti političkoga sadržaja,<br />
fra Franjo je ponovno dobio dopuštenje za objavljivanje tiskovine,<br />
ali sad pod drugim imenom, Novi hercegovački bosiljak, list za zabavu,<br />
pouku i književnost.<br />
Budući da se u BiH pojavljuju srpski i muslimanski politički listovi, fra<br />
Franjo Milićević u želji da raspravlja o političkim temama dobiva odobrenje<br />
od austrougarskih vlasti za proširenje sadržaja i mijenja Novi hercegovački<br />
bosiljak u Glas Hercegovca (političko-informativni list). Veliku<br />
pozornost urednik posvećuje nacionalnom pitanju obilježavajući svoju<br />
hrvatsku orijentaciju po ugledu na pravaški tisak u Dalmaciji i Hrvatskoj.<br />
S takvim stavovima i pisanjem vlast često nije bila zadovoljna, tim više<br />
što su neki stavovi sve očitije odstupali od tadašnjega javnog režimskog<br />
mišljenja. Izgubivši podršku vlasti, list se našao u velikim neprilikama, a<br />
za glavnoga urednika dolazi Nedjeljko Radičić koji stječe velik ugled i u<br />
međuvremenu stječe vlasnička prava na list. Zbog iznenadne bolesti Radičić<br />
umire i Glas Hercegovca prestaje izlaziti. Dvije godine Hrvati u BiH<br />
nemaju političkoga glasila, zapravo nikakvoga. Zemaljska vlada s naklonošću<br />
je gledala na pokretanje novoga lista zato što bi on bio protuteža<br />
Srpskom vjesniku koji je izlazio u Mostaru, a čije su težnje bile “srpska<br />
zemlja i narod” (Kruševac, 978., 287). “Austrougarska je vlast pokušala<br />
u novome hrvatskom listu naći saveznika, što je otvoreno pokazivala<br />
bivajući svjesna antagonističkih međunacionalnih odnosa” (Kruševac,<br />
978., 289). I. A. Milićević postaje glavni urednik i uređujući građanski list<br />
hercegovačkih Hrvata provodi i brani hrvatska prava i interese.<br />
prosinca 2007.<br />
285
2. Jezik Osvita<br />
Irina BudiMir<br />
Kada je riječ o jeziku Osvita s kraja 9. stoljeća, veliku ulogu u njegovu<br />
određivanju predstavlja jezična tradicija. Kao hrvatski svjetovni list<br />
Osvit se pridržavao normâ zagrebačke filološke škole onoliko koliko je<br />
to bilo moguće. Na njegov je jezik prilično utjecao organski idiom kao i<br />
jezična franjevačka tradicija.<br />
Na fonološkoj su razini posebice zanimljivi refleks jata, šćakavizacija<br />
i nedosljednosti u bilježenju fonema /đ/ i /dž/, /h/ , pisanje grecizama te<br />
primjeri riječi pisanih etimološkim pravopisom.<br />
2.1. Bilježenje jata<br />
Pisanje jata razlikuje se u dugim (kao ie) i kratkim (kao je) slogovima.<br />
U pisanju dugoga oblika jata starije slovopisno pravilo glasilo je /ie/, ali<br />
urednik ili suradnici nisu dosljedni u njegovoj primjeni: sliep ili slijep, 2<br />
lier ili lijer; dvie ili dvije, 3 bijele ili biele. 4<br />
U nekim se oblicima glagola uopće ne rabi oznaka dugoga oblika jata<br />
prema starijem pravilu kao u primjerima: umrijeti, ulijevati (ulije), u<br />
čemu se jasno vidi prijelaz jezične norme. 5 U nekim su pak oblicima<br />
vidljiva odstupanja koja se mogu pripisati dijalektu, a i danas se osjećaju<br />
Kuna, 99 ., 46- 58: “…o dosljednosti u tom pravcu ne može biti govora, jer se tomu<br />
vrlo snažno protivi živi jezik i saradnika i ostalih sudionika u formiranju lista.”<br />
2 “…tkogod prati vaš rad, može, ako nije sliep kod zdravih očiju, uvidjeti vaše izkrene težnje…”<br />
( 904., 24, .) // “…ne treba mu daleko tražiti razlog, neka samo pogleda oko sebe, pa će<br />
odmah viditi (sic!), ako nije slijep (sic!) kod zdravih očiju” ( 902., 98, 6).<br />
3 “…u drugoj je opet kući samac k’o drvo osječeno, ne može tako živiti (sic!) i prinudjen je, da<br />
se ženi...” ( 90 ., 37, 4.) // “…nikola je ostao sa svoje dvie sirote uprav kao drvo osječeno…”<br />
( 90 ., 57, 7.)<br />
4 “...ne ćemo ovim, da ovaj priručnik omalovažujemo, ali što je pravo i bogu je drago, pa ako<br />
hoće da to bude pravi adresar, onda ni po babi ni po stričevima…” ( 90 ., 34, 4.) // “…da se<br />
naime prigodom popisa desetine ne bi zastranilo na štetu naroda, nego da se po mogućnosti<br />
ide pravim putem, po onoj: a ne po babu i po stričevima, već pravdi boga istinitoga, te da se<br />
odmjerom ne pregoni…” ( 90 ., 55, 5.) // “...jest, dušnje (sic!) mi, sviet ovaj udario kao na bielu<br />
vranu, pa brzo živi, tu grade i zgrade i palače, tu ti niču i sela i gradovi, tu izbija trgovina<br />
i zanat, da se prilagodit moraš...” ( 90 ., 4, 4.)<br />
5 “…sve će se s toga izbjegavati da ne ulije ulje na oganj…” ( 903., 40, .)<br />
286 <strong>HUM</strong> 2
JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u Osvitu<br />
u mostarskom govoru. Radi se o nekim oblicima zamjenica (jednijeh 6 ) i<br />
glagola (htjeo 7 ).<br />
Iako je pisanje dugoga i kratkoga oblika jata u većoj mjeri dosljedno<br />
tadašnjoj normi, ipak se u potvrdama bilježi nekoliko odstupanja koja<br />
se mogu pripisati dijalektu, odnosno ijekavskom govoru ili su ti oblici<br />
hiperijekavizirani, pa tamo gdje se po normi bilježi kratki oblik jata, u<br />
tekstu se nalazi dugi i obratno.<br />
Normirano /ie/ u tekstu /je/: zahtjevaju, 8 mješala, 9 osvjetljeno. 10<br />
Normirano /je/ u tekstu /ie/: posliednji, promiena, 2 ždriebad, 3 griešnika,<br />
4 zaprieke. 5<br />
2.2. Fonem /đ/<br />
Bilježenje fonema /đ/ prema normi zagrebačke filološke škole moguće<br />
je na dva načina kao /dj/ i /gj/, “samo što se gj piše u tudjih riječi”<br />
(Ham, 989., 37). U većini slučajeva dvoglas /dj/ zamjenjuje današnji<br />
fonem /đ/ npr.: oglodjane, odredjuje, medju, prodje, tvrdjava, Magjari…<br />
Pisanje dvoglasa /dj/ također u nekim primjerima nije ujednačeno<br />
prema pravilu, pa se u hrvatskim riječima zamjenjuje dvoglasom /gj/.<br />
6 “…Lazara Gajića zna, brate, svo selo. Čojk (sic!) pošten, dobričina, ma nikom, ni crno ti je u<br />
oku. Ne ima ti u njega ko u jednijeh (sic!) vako i nako, osim što mu je na srdcu to mu je i na<br />
jeziku” ( 900., 8, 6).<br />
7 “…kad je cienjeni dopisnik već o tome što pisat htjeo (sic!), zašto nije zavist metnuo pod<br />
papuču i pisao pravo i stvarno…” ( 903., 20, 3.)<br />
8 “…eto što oni od nas zahtjevaj (sic!), a može li Hrvat tu i za dlaku popustiti…” ( 903., 2, 4.)<br />
9 “…svatko ju je živ u Tuzli proklinjao, svi su je držali vješticom i da - budi Bog s nama - sa<br />
sotonom posla imade, vele bablji jezici, da je s vragom kašu mješala (sic!)…” ( 900., 8, 6.)<br />
0 “…Bijaše osvjetljeno (sic!) od vatre kao u podne…” ( 90 ., 44, 5.)<br />
“…Na to je rekao lolumašir: - manite se ljudi ćorava posla: Bezbeli (sic!) bi bolje bilo, da je i<br />
on kao i vi u svom poslu prvi, a ne posliednji (sic!)…” ( 902., 27, 9.)<br />
2 “…Ta, evo, mi, u ovim zemljama jedva, što no rieč, iz povoja izašli, pa tako velika promiena…”<br />
( 904., 45, 4.)<br />
3 “…ždriebad je trčala brzo ko striela…” ( 90 ., 32, 6.)<br />
4 “…od sovika do zalika, svagdje ima griešnika i dužnika. Stopanica cvili s djecom, a domaćin<br />
kućna dobra po mehanam dieli.” ( 904., 3, 5.)<br />
5 “...dvoje se mladih milovalo, pa kad nabasaše na zaprieke, a oni put pod noge pak spram<br />
Dalmaciji…” ( 900., 36, 4.)<br />
prosinca 2007.<br />
287
Irina BudiMir<br />
Primjerice, dogje (u šake), ali i dodje; medju, ali i megju; vidja, ali i vigja;<br />
nagrgjen; nagjen, ali i nadje, 6 djavle, 7 ali i gjavle. 8<br />
Rječica god zabilježena u obliku gogj 9 napisana je u duhu idiolekta<br />
(gdje gogj/gdje gođ). Isti način bilježenja ima i riječ gdjegje. 20<br />
Riječ anđeo u časopisu se bilježila dvojako: kao angjeo i kao andjeo,<br />
iako bi ta riječ prema pravilu zagrebačke filološke škole bila stranoga<br />
podrijetla te bi se trebala pisati dvoglasom /gj/.<br />
2.3. Fonem /dž/<br />
Hrvatska norma u slovopisnom i fonološkom popisu nije imala fonema<br />
/dž/, a kako se alofonski ostvaruje na granici morfema, hrvatski<br />
ga etimološki pravopis nije imao potrebu bilježiti. Ipak se u korpusu u<br />
frazemu džon obraz bilježi kao džon, 2 a ne gjon niti djon i sl. Vjerojatno<br />
je to utjecaj Vuletićeve gramatike bosanskoga jezika koja se pojavljuje u<br />
doba izlaženja Osvita. “Znak za ovaj suglasnik uveo je u današnju ćirilicu<br />
Vuk Stefanović Karadžić, u latinici se piše dž. Piše se obično u tudjim<br />
riječima, n. pr. džamija, hodža (…) U domaćim riječima piše se samo<br />
onda, kad stoji mjesto č ispred jasna samoglasnika…” (Ham, 989., 0.)<br />
Hrvatski jezični purizam nije dopuštao turcizme koje i sam Vuletić<br />
smatra tuđicama.<br />
Pisanje domaćih riječi bez /dž/: otačbenička stvar; 22 svedočbom<br />
zrelosti. 23<br />
6 “…Eto mi nismo pozvani da o sebi sudimo, sebi gaće krojimo, jer smo ko još u povojim, nego<br />
se nadje pametnih ljudi…” ( 90 ., 46, 4.)<br />
7 “...žao joj bilo stati na put jedinici i sreću joj mrsiti, a još žalije, udati je, činilo se, preko biela<br />
svieta. Ne lezi djavle, valjo biti po čistu i maštat živjet po grofovsku...” ( 90 ., 30, 6.)<br />
8 “…što ćeš sada? Reda je slušati, jer tko s gjavlom tikve sadi, o glavu mu pucaju, mjesto tikava<br />
mogle biše biti šake moje kokane, pa kud onda?” ( 90 ., 30, 7.)<br />
9 “…i da se u mutnom riba lovi, gdje gogj (sic!) mogu, ako nikako drugačije onda gledaju…”<br />
( 90 ., 60, .)<br />
20 “…pa je gdjegje i težko da se mogne i sjeme izvući i to kako, kao ovas šturo... “ ( 90 ., 47, 4.)<br />
2 “…komu je Hrvatu palo na um, da tu kugu goni sa svog praga, da odgovara sviet od plaćenih<br />
novina, kojima je obraz džon (sic!), a umjesto njih da nabavlja i preporučuje one česke (sic!)<br />
novine, koje drže do stida, pristojnosti i ljube istinu…” ( 902., 6. i 7., 2.)<br />
22 “...Pitam i zapitkujem, pa vidim, odakle vjetar puše. Ovdje u Brodu nadjoh nekoliko naših<br />
ljudi, Hrvata kremenjak, Hrvata koji kao baje šute, ama rade kao mravi za otačbeničku stvar,<br />
te ne žale ni troška, ni muke, ni vremena...” ( 903., , 3.)<br />
23 “…da sretno ostavi gimnazijalske klupe, te sa svedočbom zrelosti podje, ako bog da, na dalj-<br />
288 <strong>HUM</strong> 2
JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u Osvitu<br />
2.4. Fonemi /h/ i /f/<br />
Od svih fonema jedino je pisanje fonema /h/ dosljedno, a razlog tomu<br />
jest utjecaj dijalektalne jezične situacije, tj. kajkavskih i čakavskih govora i<br />
tadašnje standardnojezične orijentacije. U većini primjera fonem /h/ zadržan<br />
je na svim mjestima u riječi: na početku, sredini i kraju. Broj primjera s<br />
ispuštenim fonemom /h/ neznatan je i kolokvijalnog je karaktera. 24<br />
Primjeri su neetimološkoga /h/ u sredini riječi također neznatni i njihova<br />
je primjena moguća izravnim ugledanjem na hrvatske listove u Hrvatskoj<br />
ili otvorenosti prema fonološkom sustavu navedenih dijalekata. Najviše primjera<br />
u kojima je pogrješno bilježen fonem /h/ odnose se na sredinu riječi<br />
kao oblik popunjavanja hijata i gubljenja suglasnika, a neki su primjeri izrazito<br />
kolokvijalnoga karaktera: lahak stih ( 903., 38, ); lahka mu bila zemljica<br />
( 903., 38, 4); mehka; 25 vehnuti; 26 olahkotio sam ( 903., 2 ,3); olahoćena; 27<br />
dobrahano; 28 truhnem; 29 kahva; 30 kahvana; 3 zahman; 32 krehnuti. 33<br />
Zamjena je fonema /h/ fonemom /v/ i /j/ relativno rijetka. U korpusu,<br />
tj. u potvrdama pronađen je samo jedan oblik supstitucije /h/ u /j/: kijati. 34<br />
nje nauke na sveučilište…” ( 90 ., 42, 4.)<br />
24 Ja bi ( 898., 22, 6), ajde ( 900., 5, 4), uapšena ( 905., 24, 3), opet bi napomenuo na jednu, kao<br />
baba na uštipke, da se otvori još koja škola u Bekiji ( 90 ., 23, 5).<br />
25 “…preko plota pukla livada, zeleni se trava, mehka kao svila…” ( 90 ., 62, 4.)<br />
26 “…ali priroda je to udesila tako, da i onom u ljetu razvijenom proljetnom pupu dodje sudnji<br />
danak pa čim jesen se počme približavati, a ljeto izmicati, stane lišće kovijati i vehnuti (sic!)<br />
kao da ga nikad bog ni dao nije…” ( 902., 9, 4.)<br />
27 “…nabava kamena, sumpora, štrcaljka, doduše olahkoćena (sic!) je, jer nam visoka vlada<br />
daje na odplatu, ali na koncu konca- dodje jesen, moraš to platiti, pa skrštenih ruku gledati<br />
šuplje ispod neba…” ( 902., 33, 4.)<br />
28 “…da je u kulturi dobrahano (sic!) pokročio, jer hoćeš nećeš u kulturnom svietu znači nešto<br />
izdavati list od šesnaest stranica dva puta na mjesec…” ( 902., 35, 3.)<br />
29 “…te sam danas zdrava i čila kao rosna kaplja, mjesto da truhnem (sic!) u hladnom grobu…”<br />
( 902.,2, 7.)<br />
30 “…U tišini samostanskoj, u svojoj sobi, pijuć crnu kahvu, protežuć dimove na dugi čibuk,<br />
sjedi Martić, na koljenu mu komad papira i kliče bielu vilu na gudalo…” ( 902., 0, .)<br />
3 “...nije baš najljepše, kad se komu rekne (sic!), da pomaže ženi kudelju presti. Za ljude je<br />
boravak medju ljudima i s ljudima, Ako (sic!) su ljudi zanačije, sastaju se svetkovinom i<br />
neradnim, a osobito zimskim danima po kahvanama (sic!) i mehanama…” ( 904., 57, 0.)<br />
32 “…Ivanova Janja miešala je svaki dan kao travu, ama sve zahman, ali je venuo kao mrazom<br />
oparen…” ( 90 ., 28, .)<br />
33 “…A, ovdje ondje krehnu (sic!) k’o grom iz kubure, a uz njen tutanj se nadoveže podeik (sic!)<br />
i pjesma…” ( 90 ., 52, 6.)<br />
34 “…pomirišeš li moraš kijati (sic!), a kamo li se s njime zasipati ko s´ kokuruzom (sic!)…” ( 90 ., 33, 4.)<br />
prosinca 2007.<br />
289
Irina BudiMir<br />
Primijećeno je bilježenje /hv/ u /f/: faliti, 35 ali se bilježe i primjeri poput turcizma<br />
kafez. 36 Supstitucija je fonema /f/ i /p/ poznata na širem području<br />
štokavskih govora, a u našem je korpusu potvrđena u antroponimu Pilipova<br />
37 ili Pilip. 38<br />
Alternacija ae posebice je vidljiva kod prijedloga prama/prema. 39 Gubljenje<br />
samoglasnika karakteristično je u prijedloga med. 40 Elizija ili ispuštanje<br />
samoglasnika provodi se u pisanju veznika k’o 4 i nit 42 te priloga odkle<br />
( 900., 4, 5) i uprav. 43 Bilježe se i kolokvijalni oblici vako, nako 44 i tude. 45<br />
Sažimanje i asimilacija samoglasnika na kraju glagolskoga pridjeva radnog<br />
stilski je obilježena i dijalektalnoga je karaktera jer završava samoglasnikom<br />
/o/. Ovakvi oblici nalaze se u pričama i šaljivim tekstovima: došo, 46<br />
reko, 47 otro suze ( 905., 3, 4), mogo, 48 dočeko. 49<br />
35 “Nemojmo se mi faliti (sic!) onim, što je prošlo, a nemojmo ni sada pustiti ruke niza se, pa<br />
uzbijati tudje poslove i sjećati se prošlih dana, pa se pustiti k’o tikva niz vodu…” ( 90 ., 34, 6.)<br />
36 “...zar sam ja za to postao car, da me držite kao u kafezu (sic!)...” ( 90 ., 3, 6.)<br />
37 “...jesi li ti odavno kod štacije, pa znaš li, po Bogu, jesu li prošla Pilipova kola?” ( 900., 8, .)<br />
38 “…a naš prakaratur Pilip? e, da pukneš od smieha našem gosp. Jurišiću, kako on to umije…”<br />
( 903., 33, 4.)<br />
39 “...hrlimo na glas zvona, što nas srdcu potresa, u crkvu, da s toplom molitvom uzdignemo<br />
srdca prama (sic!) onom, koji vedri i oblači, u čijim je rukama naša sreća, blaženstvo duše<br />
naše...” ( 90 ., , 2.)<br />
40 “…brže bolje izleti i u tren oka eto je u prostranom podrumu med (sic!) velikim brojem bačava<br />
praznih poredanih…” ( 902., 25, 2.)<br />
4 “…Ivo se osušio k’o drvo, kršćanka mu ojačala…” ( 90 ., 37, 6.)<br />
42 “...ne ćemo ovim, da ovaj priručnik omalovažujemo, ali što je pravo i Bogu je drago, pa ako<br />
hoće da to bude pravi adresar, onda nit po babi nit po stričevima…” ( 90 ., 34, 4.)<br />
43 “…to je rak rana koja Hrvatstvu (sic!) uprav užasno škodi…” ( 90 ., 22, .)<br />
44 “…Lazara Gajića zna, brate, svo selo. Čojk (sic!) pošten, dobričina, ma nikom, ni crno ti je u<br />
oku. Ne ima ti u njega ko u jednijeh (sic!) vako i nako, osim što mu je na srdcu to mu je i na<br />
jeziku.” ( 900., 8, 6.)<br />
45 “…pa vidje onu hrvatsku slavu, gdje čovjeku srdce puca od milina, kad vidih svu koliku braću<br />
Hrvate, koji dodjoše tude (sic!)… “ ( 90 ., 48, 5.)<br />
46 “…Ko došli pokladi - a došo (sic!), brate i vakat, što no se kod nas prije zborilo - kad švabo<br />
pobudali. Nije ti to sada tako, jer ne znaš tko više pobudali. Mužki udarili u frakove i vragove,<br />
Bog s nama budi!” ( 902., 3, 4.)<br />
47 “…reko bi sad će progovorit Ja kakov je, vesela ti majka, žuti se kao dukat, reko (sic!) bi sad<br />
će progovorit…” ( 90 ., 33, 4.)<br />
48 “…Baba Joka, borme, živi ko jedan po jedan. Prije trošna kolibara (sic!), u kojoj nijesi mogo<br />
sjesti, a sad liepa okrečena kuća (…) sama bi sebi znala reći: došlo ko riba iz vode…” ( 900.,<br />
86, 7.)<br />
49 “…čekam i dočeko sam opet ćušku po ćelavici, jer dodjoše mjesni pjevači…” ( 90 ., 48, 5.)<br />
290 <strong>HUM</strong> 2
JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u Osvitu<br />
Sažimanje se provodi i u nekih imenica, primjerice orô, 50 ali je zabilježen<br />
i slučaj gdje do sažimanja dolazi poslije ispadanja suglasnika<br />
/j/. Bilježi se jedan takav slučaj ispadanja /j/ između dva /i/, ali zbog<br />
ortografske nepouzdanosti nije jasno ima li pisanje dvaju uzastopnih /i/<br />
fonološku vrijednost /iji/. U potvrdama je zabilježeno trostruko pisanje<br />
jedne riječi u kojoj je u dvama oblicima izvršeno sažimanje: Osmanliama,<br />
5 Osmanlijama 52 i Osmanliiama. 53<br />
Neki oblici glagola imati u negaciji zadržavaju fonem /i/ i pišu se<br />
sastavljeno: neima, 54 neimaš, 55 neimamo, 56 dok se ostali primjeri bilježe<br />
bez /i/.<br />
Svakako sukladno normama zagrebačke filološke škole, ali nesumnjivo<br />
pod utjecajem franjevačke jezične tradicije jest pisanje i usvajanje<br />
latiniziranih grecizama (latinski ch > k). Tako se opća vjerska terminologija<br />
bilježi fonemom /k/: kršćanstvo, kršćani… Ako se u tekstu ti primjeri<br />
bilježe fonemom /h/ ili on uopće ne postoji na početku riječi kao<br />
hršćanstvo 57 i rišćani, 58 onda su oni semantički obilježeni i odnose se<br />
isključivo na pripadnike pravoslavne vjeroispovijesti.<br />
U pisanju naziva nositelja muslimanske vjeroispovijesti (Kuna, 983.,<br />
55) također je zabilježena nedosljednost jer se rabe oblici i prema zapad-<br />
50 “…i zaista Šimić izgleda kao orô polomljenih krila. Posjetili smo ga; staračac (sic!) je dosta<br />
iztrošen, ali oko, ono, oštro i hitra pogleda…” ( 902., , 6.)<br />
5 “...bolje bi bilo da se Malumatov političar iz Bosne kane ćorava posla i nekakve sljeparske<br />
politike, kojom se Osmanliama sipa lug u oči obzirom na naše narodnostne politike…”<br />
( 900., 27, 2.)<br />
52 “...pa i godine 850. naš ponosni Alipaša Rizvanbegović i drugi digoše i kuku i motiku pro i<br />
(sic!) Osmanlijama...” ( 900., 27, 2.)<br />
53 “…Osmanliiama (sic!) sipa lug u oči obzirom na naše narodnosne prilike…” ( 900., 27, 2.)<br />
54 “…da, u tom grmu leži zec! Što se toga tiče, to neima (sic!) u A.-u ‘ni vraga’…” ( 902., , 9.)<br />
55 “...ako imaš to, e, onda se možeš ženiti; neimaš (sic!) li toga, a ti se ne ženi ni za živu glavu…”<br />
( 90 ., 36, 5.)<br />
56 “…Mi ne vodimo aktivne politike na iztoku i neimamo ni za koga da na Balkanu vadimo<br />
kestenje iz vatre…” ( 903., 25, 3.)<br />
57 “…ko ne bi poznao hrišćane (sic!) u dušu, morao bi se čuditi ovoj taktici… ( 900., 06, 3),<br />
hrišćanski (…) s drugim opet pošao u hrišćansku školu, učili da su nam oči pucale…” ( 90 .,<br />
6, 2.)<br />
58 “…Rišćani ih vode za nos, te se opaža kako neki Turci dobivaju sve dulje nosove...” ( 903., 6,<br />
2) ili “…liepe oranice prelaze u posjed drugih, najviše u ruke rišćana. Ljudi svašta nagadjaju.<br />
(…) A rišćani? Kao svuda tako i ovdje vrtaju im u glavu njihovi sveštenici srbofilstvo. Bog bi<br />
znao, kuda i kamo će dovesti to neoprezno vrtanje seljaka rišćana!” ( 903., 28, 4.)<br />
prosinca 2007.<br />
29
Irina BudiMir<br />
noeuropskoj praksi: muslimani, 59 Muhamedova 60 i prema tursko-arapskoj<br />
orijentaciji: muslomana, 6 muslomanske 62 i Jerusolim. 63<br />
Etimološki pravopis zagrebačke filološke škole ne bilježi jednačenje<br />
šumnika po zvučnosti i izgovornome mjestu, ni ispadanje ni sažimanje<br />
zatvornika. Primjerice, pisanje prefiksa /iz/: izpasti, izpiti, izčekivati,<br />
izpod, izkrivljeno, izteklo, Iztok, izkvarenost; prefiksa /raz/: razkošnost,<br />
razsadnjak, raztužiti, razširiti, razsvjeta, razkralj, razplesti; prefiksa /s/:<br />
sbijati, sdogovoriti, sgodno i ostali oblici: obće, glasbeno, francuzko, izdatci,<br />
slastnih, eneržija, srdce, težko, nizko, obkoljen, podpuno, družtvo,<br />
seljačtvo.<br />
2.5. Jotacija<br />
Jotacija, tj. stara i ponovljena jotacija bilježi se refleksom /št/ što je<br />
jasno u nekim primjerima šćakavizama koji su dio organskoga idioma,<br />
tj. dijalekta: popušćanje, 64 pušćaju, 65 osvješćivao, 66 ištu. 67 Šćakavizacija je<br />
također dio vrlo stare franjevačke jezične tradicije. 68<br />
59 “…tako se shvaća pobratimstvo hrišćana (sic!) i muslimana, koje su kršćanski i visoki političari<br />
metnuli na veliki bubanj, spekulirajući u svojoj bizanštini…” ( 902., 25, 8.)<br />
60 “...Latini su i Grci jako proganjali Bogumile, pa je vjera Muhamedova došla Bogumilim u<br />
sgodan čas, da vrate jednim i drugim milo za drago - šilo za ognjilo...” ( 900., 24, .)<br />
6 “…taj ti ‘Vrač’ izporedjuje rimskog papu s nekakvom kožom, čašom šampanjca i vrag ti ga<br />
znaj, a polumjesec, znak muslomana (sic!) stavlja na nečastno mjesto…” ( 902., 25, 8.)<br />
62 “…dovoljno je upozoroti (sic!), da u Sarajevu ima 800 muslomanske (sic!) djece na liskanju,<br />
koja ne idu ni u školu ni na zanat…” ( 90 ., 53, .)<br />
63 “…Kad to čujem, ronim suze kao jeremija nad razvalinama Jerusolima (sic!)…” ( 90 ., 23, 6.)<br />
64 “…Pa su oni iz našeg popušćanja (sic!) zidali svoje kule, iz kojih će pucati…” ( 90 ., 45, .)<br />
65 “…oni pušćaju (sic!) svoju djecu u svako družtvo bez ikakva nadzora, pa eto uzroka, da su i<br />
mostarska djeca postala liske i lole.” ( 90 ., 22, 3.)<br />
66 “...i on je radio kao crv za moralno i materijalno dobro hrvatskog naroda, osvješćivao ga,<br />
putio ga, kako će se osoviti na svoje noge, da ne ovisi o kojekakvim lihvarima, pa je on kao<br />
pučki učo više učino (sic!), nego svi oni bogataši i imućnici...” ( 90 ., 9, .)<br />
67 “...šta je i kako je do toga došlo, ne će nitko ništa da kaže doli- djeca gladna ištu kruha. Pa zar<br />
bi to bilo za ćuhanja? Svatko od nas skucat krajcaru (sic!) za kruha mora, ali njemu se to ne<br />
dade… ( 90 ., 26, 6.)<br />
68 Kuna, 983, 78: “…očit je trend prema istočnohercegovačkom štakavizmu, čemu ne mora<br />
biti jedini uzrok ugledanje na već pomenutu normu, jer je tendencija štakavizacije vrlo stara<br />
i u bosanskoj franjevačkoj literaturi …”<br />
292 <strong>HUM</strong> 2
JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u Osvitu<br />
U kratkim oblicima jata jotacija se nesumnjivo vršila, ali je u nekim<br />
primjerima vidljiv i kolokvijalni oblik: njakih 69 od njekih /e//a/. Također<br />
je dio organskoga idioma oblik u kojemu nije izvršena jotacija, kao<br />
zanimiva. 70<br />
Pravopisom se iz 9. stoljeća niječna čestica piše odvojeno od oblika<br />
pokraćenoga prezenta glagola htjeti (Ham, 998., 36), ali u listu se bilježi<br />
dvojako i kao ne ću i kao neću. 7 Međutim, niječna se čestica uz druge<br />
glagole, prema pravopisnoj normi iz 9. stoljeća (Ham, 998., 7 ), piše<br />
sastavljeno. I za ovo su pravilo također pronađena odstupanja. Tako se<br />
u samo nekoliko primjera potvrđuje navedeno pravilo: nesmieš, 72 nemože,<br />
73 nedali, 74 neboj. 75<br />
List bilježi oba oblika pridjeva sav/vas koja su u starijoj normi bila<br />
dopuštena kao metateza (premetanje), s tim da je vas stariji oblik. 76<br />
Starija hrvatska norma dopušta oba oblika pokaznih zamjenica na<br />
–ov, -av (kakov/kakav; takov/takav), a koji se jednako rabe u potvrdama<br />
69 “…ama šta ćeš, kad nekim zaprlo u grlu – našlo se njakih (sic!) lola - a bilo ih je iz Sarajeva i<br />
iz Pešte, pa zadrieli ko vlah s koca, da otmu nevjestu – ali zahman (sic!) ‘jer vuk vij, kad ga<br />
hrdja bije’…” ( 900., 50, 4.)<br />
70 “…nadao sam se da ću čuti koju zanimivu (sic!), a pun ih je kao šipak, a on će potegnuv dva,<br />
tri put, duboko na kamiš…” ( 90 ., 56, 3.)<br />
7 Primjerice: “…a sve se boje da ne izadju posve crna obraza iz južno-afričkog zapletaja, jer<br />
Boeri ne će ni da čuju za kakvu podložnost Englezima…” ( 902., 4 i 5, 4) ili “…pregovaraju<br />
o miru, da im ne ostane crn obraz, kako im je na bojištu crn…” ( 90 ., 50, 2); “…neće biti<br />
iznenađena kad na crni glas, da File više među živim nije…” ( 900., 5 , 5.)<br />
72 “…gdje ima rada tu ima i napredka, nesmieš (sic!) uzeti ni tanke dlake ako nisi zaradio…”<br />
( 900., , 4.)<br />
73 “…dakako da ovakvo zaklonište nemože (sic!) da tu sirotinju obrani od nepogode, od vjetra<br />
i kiše i s toga umiru djeca i slabe ženskinje (sic!) u sav mah.” ( 902., 27, 3.)<br />
74 “…gojili je, pazili i držali kao kap na dlanu. Nedali (sci!) ni muhi pasti na nju dražili i čuvali<br />
je kao staklenu čašu, da vjetar ne zapuhne. Uz taku zebnju i brigu raslo diete kao zlatna<br />
jabuka…” ( 90 ., 27, 6.)<br />
75 “...ako se bojiš svieta da Ti reci na bubanj ne izlaze, a Ti piši meni ko starom jaranu pa se<br />
neboj dalje nikoga.” ( 90 ., 23, 4.)<br />
76 Primjerice: “...Gruntovno povjerenstvo radi na vas mah, zasjeda svake hefte po jedan, a po<br />
potrebi i dva dana. Oni prouče, upute stranke, prime njihove ugovore i molbe za provodenje<br />
u gruntovnici…” ( 90 ., 4, 3.) // “…dakako da ovakvo zaklonište nemože (sic!) da tu sirotinju<br />
obrani od nepogode, od vjetra i kiše i s toga umiru djeca i slabe ženskinje (sic!) u sav mah.”<br />
prosinca 2007.<br />
293
Irina BudiMir<br />
lista. 77 U nekim primjerima vidljiv je utjecaj organskoga idioma pa se<br />
susreću oblici kao što su takih ili onaki. 78<br />
2.6. Glagoli<br />
Iako bi suvremena norma oblike tipa vrtiti, 79 oslabiti, 80 razumiti, 8 samliti,<br />
82 zaboliti 83 itd. smatrala ikavizmima (dijalektizmima) koji su i dio<br />
idiolekta autora određenoga teksta, predstavnici zagrebačke filološke<br />
škole ove oblike ili oblike tipa sio 84 i viditi 85 smatraju pravilnim oblicima.<br />
Dakle, pisanje dvoglasnika dvojako je, a stara je norma bila kolebljiva<br />
(neki su oblici pisanja dvoglasa dubletni: viditi i vidjeti, 86 sititi ili sjetiti, 87<br />
pa se u istom tekstu mogu naći i jedni i drugi oblici.<br />
77 Primjerice: “…prenimo se dakle, odpočnimo svojski, s takovim radom i nastojanjem uhvatiti<br />
(sic!) ćemo duši mjesta - a u potomstvu harnu uspomenu…” ( 903., 38, 2); “…mi Macedonci<br />
ne popuštamo, ne damo se smesti, mi se ne plašimo nikakovih sredstava, ni okrunjenih<br />
glava ne ćemo štedjeti – samo, da svoj cilj polučimo…” ( 90 ., 23, 2).<br />
78 Primjerice: “…tko hoće tamo da ide, treba mu dobra kesa, ama u nas nema takih kesa, pa bi<br />
bolje bilo ostati u ‘Dinari’...” ili “…vas se sviet promienio, a mi ostali onaki isti kao što smo bili<br />
prije više vjekova, konzervatici od glave do peta (sic!)…” ( 90 ., 23, 2).<br />
79 “…pošto joj sve po ćudi stizali odgovori, vrtila (sic!) se kao kalajdžija po kotlu i ne znala, šta<br />
će...” ( 90 ., 29, 6.)<br />
80 “...ako ti je kesa krcata ne boj se gladi, a ako ti je prazna, pritegni dobro pas jer će ti brzo<br />
oslabiti (sic!)…” ( 904., 0, 7.)<br />
8 “…ako bi imali što primietiti, bilo bi pozornici, koja je dosta slabo dekorirana bila, ali lako<br />
je izpričati ‘Posavca’, njega od suviška glava ne boli, on neima (sic!) nikakove podpore osim<br />
ono prihoda od koncerta, pa se sasvim lako može razumiti (sic!) da se to sve od jednoč (sic!)<br />
nemože nabaviti…” ( 902., 3, 7.)<br />
82 “…Koliko muke te dangube stoje, dok se do komada kruha dodje, najbolje osjeća jadna sirotinja.<br />
Mnogo je bilo, pa je gladovao kod gotova žita. Nije mogao samliti (sic!) ili što su<br />
mlinici tako daleko ili što siromak (sic!) nije imao s čime platiti…” ( 902., 6, 5.)<br />
83 “…ne pitaj brate Jefto, već pomozi ako za sv. Savu znaš, srdce me zabolilo (sic!), pa ni živjeti<br />
ni umrijeti (sic!)…” ( 900., 93, 7.)<br />
84 “…u kutu je sio (sic!) pjevač, ziba se simo i amo, udešava svoju tamburu…” ( 902., 99, 5.)<br />
85 “…ne treba mu daleko tražiti razlog, neka samo pogleda oko sebe, pa će odmah viditi (sic!),<br />
ako nije slijep (sic!) kod zdravih očiju…” ( 902., 98, 6.)<br />
86 “…nemoj brate griešiti duše! Otkle i kako je ona ono zakurlala to će se vidjeti najposlije…”<br />
( 900., 79, 7.)<br />
87 “…možda će se i sad popo sjetiti, da nije ni gjavao onako crn, ko što vele- biti će makar ikoja<br />
biela pjega na njemu…” ( 900., 74, 6.)<br />
294 <strong>HUM</strong> 2
JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u Osvitu<br />
U potvrdama se bilježe glagolski dijalektizmi koji se temelje na jotaciji<br />
prezenta glagola ići (idje 88 ) ili analogijskom /m/ (započmu 89 ). Bilježe<br />
se glagoli koji imaju dubletne oblike u prezentu I. i V. vrste: znadu, 90<br />
imadeš, 9 kao i glagola IV. i V. vrste, npr. uzimlju. 92<br />
Većina primjera glagolskoga priloga sadašnjega i prošloga ima standardne<br />
nastavke –ći i –vši, međutim odstupanja se odnose na redukciju<br />
završnoga –i /ći/ u /ć/ i /vši/ u /v/, a danas je ova pojava stilski obilježena:<br />
pijuć, potežuć, 93 stvarajuć, 94 uzdajuć, 95 odkidajuć, 96 bježeć, 97 sjetiv, 98<br />
potegnuv. 99 Inače, stalna uporaba glagolskih priloga naslijeđe je franjevačke<br />
literarne tradicije (Kuna, 983., 3 ).<br />
Zabilježen je oblik imperativa projdi. 00<br />
88 “…Gledajući hrvatski otačbenici Herceg-Bosne, kako se agitacijom i štampom iz tudje njive<br />
u našu uvlače tudji kukolj, a idje s tim, da se narod otudji svom imenu i svojoj prošlosti, pa<br />
dušu mu i srdce izkvari…” ( 900., 25, 2.)<br />
89 “…Malena je rasta, okoštanih obraza, brci mu posiedili, stoji kô ukočen. Ali ako se započme<br />
(sic!) razgovor, kao što smo…” ( 902., , 6.)<br />
90 “…jok brate, kako s toga - poče Mujaga, već ću ti ja kazati, koji malo po bolje znadu i od<br />
mene i od tebe, pa ako ti i oni ne kažu, da je ovako, pljuni mi u obraz…” ( 90 ., 34, 5.)<br />
9 “…ta eto, bože ti zdravlje, imadeš dosta svega pa će iza tebi ostat dosta djeci…” ( 90 ., 42, 7.)<br />
92 “…imade ljudi u pokrajni, koji ne će da dadu vriednost ovim sastancima, jer ne haju za<br />
obćim dobrom naroda, ili uzimlju (sic!) za šalu svaki rodoljubni pokret...” ( 90 ., 32, 5.)<br />
93 “…U tišini samostanskoj, u svojoj sobi, pijuć crnu kahvu, protežuć dimove na dugi čibuk,<br />
sjedi Martić, na koljenu mu komad papira i kliče bielu vilu na gudalo…” ( 902., 0, .)<br />
94 “…mi dakle - stvarajuć strančarstvo - narod i materijalno slabili, ogriešili bi se dakle i o njegovu<br />
eksisitenciju, a prije nego to budemo činiti, bolje bi bilo da svežemo mlinski kamen o<br />
vrat, pa da utonemo u more zaboravi…” ( 900., 35, .)<br />
95 “…i je li vlada na sve to hladna srdca, eto ti ih samih s narodom, te narodnim žuljevima,<br />
uzdajuć se u se i u svoje kljuse, osnivaju narodna družtva…” ( 900., 80, .)<br />
96 “…a i mnogom je zemljaku utro suzu siroticu, odkidajuć od sebe i šaljuć podpomoć…”<br />
( 900., 2, 3.)<br />
97 “…zec naglo bježeć, dotrča taman k stieni, za kojom sam ja čučao, skoči na vrh nje (…) ja se<br />
bojah lovca, pa udri ispred kera i njega i što no rieč (sic!) - sam pao sam se ubio, kud me vrazi<br />
na taj put natjeraše…” ( 900., 68, .)<br />
98 “…presv. g. Nikolaj Mandić uz asistenciju i izrekao tužno slovo, sjetiv se druga u radu za<br />
boljak (sic!) crkve…” ( 903., 9, 3.)<br />
99 “…nadao sam se da ću čuti koju zanimivu (sic!), a pun ih je kao šipak, a on će potegnuv dva,<br />
tri put, duboko na kamiš…” ( 90 ., 56, 3.)<br />
00 “…dao Bog dobro, teto, projdi me se, opet zijan, svu noć obio i tražio, ne bih li se sletio, pa<br />
ni za liek…” ( 900., 58, 7.)<br />
prosinca 2007.<br />
295
Irina BudiMir<br />
Na morfološkoj se razini posebno može istaknuti pisanje imenica bez<br />
morfemskoga nastavak –ah, uporaba imenica muškoga roda i sinkretizam<br />
padeža.<br />
2.7. Množina<br />
I u pisanju množine imenica muškoga roda vlada neujednačenost,<br />
tj. šarenilo u izboru duge i kratke množine tih imenica. Iako tadašnja<br />
norma zagrebačke filološke škole prednost daje kratkoj množini, neki<br />
oblici frazemskih sastavnica ili leksema u tekstu imaju dvojake oblike,<br />
što se može pripisati dijalektu: gostovi, 0 hirima, 02 klipe/klipove, 03<br />
dlani/dlanovi. 04<br />
2.8. Padeži<br />
Norma 9. stoljeća zagovarala je uporabu genitivnoga nastavka –ah.<br />
Za razliku od svih svojih prethodnika, Osvit imenice u genitivu množine<br />
ne bilježi završnim morfemom –a(h) iako je ono prema tadašnjoj<br />
normi bilo pravopisno a ne izgovorno. Ovo je još jedan primjer da jezik<br />
lista ima pravopisne karakteristike normâ na prijelazu jer ne bilježi riječi<br />
u duhu pravopisa norme zagrebačke škole. Zbog nesinkretiziranih padežnih<br />
nastavka u jeziku zagrebačke filološke škole mogu se razlikovati<br />
dativ i lokativ u množini, ne samo sa stalnim prijedlozima nego i prema<br />
padežnim nastavcima.<br />
0 “ …na Ilidži imaju gostovi uviek zabave.” ( 903., 38, 2.)<br />
02 “…ali što koristi, kad u tom trijumfu djeluju i elementi koji će u danoj im sgodi sve to u blato<br />
baciti - sve blatom zapečatiti, ako ne budu odgovarali njihovim hirima i taštini…” ( 900., 5 ,<br />
.)<br />
03 “...ništa ne raditi i biti Hrvat imenom, a onom poštenom radniku baca klipe pod noge i gleda<br />
zavrnuti vratom…” ( 900., 5 , .) // “…valjalo se k njemu približiti, a ne baciti mu klipove pod<br />
noge.” ( 900., 83, 2.)<br />
04 “…dok seljak toliko novca zasluži, treba pošteno ožuljati dlanove i dugo raditi…” ( 903., 4,<br />
.) // “…otcu i materi zemlju ostavljaš suze na očima i da pušu u prazne dlane, a usrećuješ<br />
samo soje nezasitljive grobodere!” ( 904., 8, 4.)<br />
296 <strong>HUM</strong> 2
JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u Osvitu<br />
Osvit bilježi uporabu prijedloga proti s dativom: proti sebi, 05 proti<br />
onim sunardonjacim, 06 proti materi, 107 dok je oblik kao protiv onih 08<br />
zabilježen s genitivom.<br />
Prijedlog prema/prama/pram uvijek dolazi uz dativ, a prijedlog u dolazi<br />
s lokativom: u tudjem jeziku. 09<br />
Prijelazni oblici padežnih nastavaka javljaju se i u primjerima: po mehanam,<br />
0 po prstim, prama krvnicim, dati tabanim.<br />
Budući da starija norma nema navezaka ili pokretnih samoglasnika,<br />
u nekim frazeološkim potvrdama Osvita vidljivo je odstupanje ili mješavina<br />
pravila uporabe (padeža i navezaka). Navedeni primjeri s prijedlogom<br />
proti pokazuju tu nedosljednost u uporabi kao što je u primjeru<br />
s navedenom imenicom u dativu množine koja ima navezak –a (proti<br />
slučajnim nesrećama).<br />
Da se u jeziku Osvita osjećaju tragovi tradicionalne franjevačke književnosti,<br />
može se vidjeti iz uporabe prijedloga po umjesto na s akuzativom. 2<br />
2.9. Futur I. i kondicional<br />
U većini slučajeva kada je pomoćni glagol iza infinitiva, infinitiv se<br />
nalazi u krnjem obliku: spomenut ću. 3 Ovakvo je pisanje futura suklad-<br />
05 “…Narod (…) čini tim, po mojem dubokom uvjerenju, najveći grieh proti (sic!) sebi; on počinja<br />
tim grieh stalnosti, grieh, koji djeluje, koji se vuče od koljena do koljena…” ( 90 ., 4, 2.)<br />
06 “…morali su (…) milom ili silom spustiti svoj glas, kad je došao govor za to, da sude o izgredima<br />
proti onim sunarodnjacima, koji ne samo, tako rekuć, čine jednu državu u državi…”<br />
( 902., 82, 3.)<br />
07 “…proti materi je radi slabe pažnje dana prijava; u Beču i Pešti iznese zakonska osnova o<br />
osiguranju pomoraca i ribara proti slučajnim nesrećama i proti starosti…” ( 903., 32, .)<br />
08 “…kako su naši stariji imenito muslimani sudili, pisali i borili protiv onih koji su nauku zabacivali<br />
i željeli, da im pečeni vrabci sami u usta padaju…” ( 902., 45, 6.)<br />
09 “…I vrieme je, jer ako išta, to je bilo sbilja nesnosno, da je hrvatski težak u Dalmaciji dobivao<br />
pozive i ine uredovne odluke u tudjem jeziku, te je morao trčati od Poncija do Pilata, da mu<br />
tko pročita, što mu se crno na bielu piše…” ( 903., 8 , 5.)<br />
0 “…od sovika do zalika, svagdje ima griešnika i dužnika. Stopanica cvili s djecom, a domaćin<br />
kućna dobra po mehanam dieli…” ( 904., 3, 5.)<br />
“…obično za vremena DAO TABANIM VATRU, te na taj način umakao zasluženoj kazni…”<br />
( 90 ., 59, 3.)<br />
2 “…jer knez hoće po svaki način…” ( 903., 32, .)<br />
3 “…spomenut ću jednu sgodu ili bolje nesgodu, koja opet baca crnu tamu na nas, mjesta<br />
svjetla i napredka…” ( 90 ., 43, 5.)<br />
prosinca 2007.<br />
297
Irina BudiMir<br />
no kako tadašnjoj tako i današnjoj hrvatskoj pravopisnoj normi. Međutim,<br />
u korpusu je pronađen jedan primjer sastavljenoga pisanja futura I.<br />
(biće 4 ), ali se bilježi i oblik tipa biti će. 5<br />
Pisanje kondicionala, tj. njegova pomoćnog glagola biti odlikuje se<br />
dijalektalnim jezičnim svojstvima. Aoristni oblik pomoćnoga glagola<br />
u 3. osobi množine svojstven je većini bosanskohercegovačkih govora:<br />
biše biti. 6<br />
Hrvatski jezični purizam nije dopuštao turcizme koji su se u starijom<br />
jezičnoj normi smatrali tuđicama, no Osvit njima obiluje, što je još jedan<br />
pokazatelj utjecaja organskoga idioma. Na leksičkoj razini Osvit obiluje<br />
turcizmima, ali s obzirom na područje na kojemu se pojavljuju, može se<br />
govoriti o dijalektizmima. Ovdje se navode samo neki turcizmi pronađeni<br />
u analiziranoj periodici, bez njihove detaljnije podjela na skupine: bizmećarica,<br />
šenluk, eškija, čardak, arpadžik, budžak, zejtin, fajda, bešika,<br />
mazija, tufan, tarhan, aršin, ćebe, kijamet, kafez, jagma, kadifa, čibuk,<br />
šejtan, subaša, šeher, medžidije, ćeif, hidžret, zijafet, aščinica, aščija, merak,<br />
granap, zijan, hefta, fajda, kalif, bašča, behar, hasna i dr.<br />
Zaključak<br />
Budući da je uređivačka politika Ivana Aziza Milićevića bila slična<br />
dotadašnjoj tradiciji uređivanja listova u nakladništvu Hrvatske dioničke<br />
tiskare (nekadašnje Tiskare katoličkoga poslanstva u Hercegovini),<br />
dakle zaštita hrvatskih prava i interesa, u jeziku je lista jasan utjecaj tadašnje<br />
franjevačke jezične tradicije, jezik suradnika lista i zagrebačke<br />
filološke škole.<br />
Jezik Osvita oslanja se na stariju franjevačku literaturu kada je riječ<br />
o uporabi refleksa jata određenih glagola; uglavnom su to ikavski oblici<br />
tipa viditi, želiti, kao i uporabe prijedloga i prijedložnih izraza. Šćakavizirani<br />
oblici glagola, uporaba glagolskih priloga, bilježenje vjerske<br />
4 “…Muka je to kazat vama, jer ćete vi opet u svoje diple i biće kako vi kažete…” ( 903., 25, 6.)<br />
5 “…možda će se i sad popo sjetiti, da nije ni gjavao onako crn, ko što vele- biti će makar ikoja<br />
biela pjega na njemu…” ( 900., 74, 6.)<br />
6 “…što ćeš sada? Reda je slušati, jer tko s djavlom tikve sadi, o glavu mu pucaju, mjesto tikava<br />
mogle biše biti šake moje kokane, pa kud onda?” ( 90 ., 30, 7.)<br />
298 <strong>HUM</strong> 2
JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u Osvitu<br />
terminologije pokazuju snažan duh jezika bosanskih franjevaca. Iako je<br />
norma zagrebačke filološke škole zagovarala pisanje genitivnoga nastavka<br />
–ah i iako je ono prema tadašnjoj normi bilo pravopisno a ne izgovorno,<br />
Osvit ne bilježi riječi u duhu pravopisa norme zagrebačke škole,<br />
što je pokazatelj da jezik lista ima pravopisne karakteristike normi na<br />
prijelazu. Potvrda za to može se naći i u pisanju čestice ne. Etimološki<br />
pravopis zagrebačke filološke škole ne bilježi jednačenje šumnika po<br />
zvučnosti i izgovornome mjestu, ispadanje i sažimanje zatvornika, a tih<br />
se pravila drže i autori Osvitovih tekstova. Iako tadašnja norma prednost<br />
daje kratkoj množini imenica, Osvit bilježi dvojake oblike, što je<br />
odlika i dijalektalnoga obilježja jezika.<br />
Dijalektalnih svojstava ima u pisanju pomoćnoga glagola biti: ja bi,<br />
biše biti… kao i u pisanju refleksa jata, fonema đ, dž i h i pokazanih<br />
zamjenica.<br />
S obzirom na način nastanka Osvita i njegovu borbu za održanjem<br />
(obilježio je desetljeće novinske djelatnosti u Hercegovini), razumljiva<br />
su sva tri utjecaja na njegov jezik, a posebice velik trag ostavlja franjevačka<br />
jezična tradicija.<br />
Osvit je, kao posljednji list tiskan u nakladništvu Hrvatske dioničke<br />
tiskare, nastavak već tada desetljećima objavljivane javne hercegovačke<br />
riječi čijem su sadržaju i obliku poseban pečat dali njegovi urednici i<br />
kao takav predstavlja zanimljiv i izazovan materijal kako s lingvističkoga<br />
tako i s publicističkoga i kulturološkoga aspekta.<br />
Literatura<br />
- Gabrić-Bagarić, Darija (2004.), Primjeri bosanskohercegovačke<br />
pismenosti i književnosti od 11. do 19. stoljeća, HKD Napredak, Zagreb,<br />
pp. 7-22.<br />
- Gabrić-Bagarić, Darija ( 983.), Jezik “Bosanskog prijatelja” – prvog<br />
bosanskohercegovačkog časopisa, Svjetlost, Sarajevo.<br />
- Gabrić-Bagarić, Darija ( 989.), Između Vuka i Gaja, Sarajevo.<br />
prosinca 2007.<br />
299
Irina BudiMir<br />
- Kruševac, Todor ( 978.) (II), Bosanskohercegovački listovi u 19.<br />
veku, Veselin Masleša, Sarajevo.<br />
- Kuna, Herta ( 983.), “Neki problemi jezičke standardizacije u Bosni<br />
i Hercegovini krajem XIX vijeka na materijalu jezika štampe”,<br />
Književni jezik, 2/3, <strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong>, Sarajevo.<br />
- Musa, Šimun ( 992.), Franjo Milićević i hrvatski kulturni preporod<br />
u Hercegovini, Mostar.<br />
- Okuka, Miloš – Ljiljana, Stančić ( 99 .), Književni jezik u Bosni i<br />
Hercegovini od Vuka Karadžića do kraja austrougarske vladavine,<br />
München.<br />
- Osvit 898. (III) – 908. (VIII) (urednik Ivan Aziz Milićević).<br />
- Rizvić, Muhsin ( 985.), Pregled književnosti naroda Bosne i Hercegovine,<br />
Veselin Masleša, Sarajevo.<br />
- Samadžija, Marko ( 997.), “O službenome statusu hrvatskoga<br />
standardnog jezika potkraj XIX. i u početku XX. stoljeća”, Iz triju<br />
stoljeća hrvatskoga standardnog jezika, MH, Zagreb, pp. 88-99.<br />
- Tafra, Branka ( 995.), “Obilježja hrvatske gramatičke norme do<br />
kraja 9. stoljeća”, Filologija, 24/25, pp. 349-354.<br />
- Vince, Zlatko ( 982.), “Norma u hrvatskom književnom jeziku<br />
potkraj 9. stoljeća”, Jezik, XXX, num. 2, 33-64, Zagreb, pp. 5 -57.<br />
300 <strong>HUM</strong> 2
JEZIK OSVITA Pravopisne, grafijske i jezične (ne)dosljednosti u Osvitu<br />
Irina Budimir<br />
Summary<br />
prosinca 2007.<br />
LANGUAGE OF THE “DAWN”<br />
Ortographic, graphic and language<br />
(in)consistencies in the “Dawn”<br />
The printing house of the catholic mission in Herzegovina which was managed<br />
by owner friar Franjo Milićević was the unique publishing house in<br />
the 19 th century in Herzegovina. The publishing activities of this institution<br />
paved the way to the journalism, literature, publicist writing and pedagogic-<br />
education awareness in Herzegovina. The printing house, from the<br />
time of establishment to the apprehension, changed 8 titles and in that<br />
period, 77 books were printed as well as newspapers of the religious and<br />
political content: Hecegovački bosiljak (1883/84), Novi hercegovački bosiljak<br />
(1884/85), Glas Hercegovca (1885/1896) and Osvit (1898/1908).<br />
This paper deals with the language of the newspapers Osvit. Regarding<br />
the fact that this newspapers has been published in Mostar in the late<br />
19 th and early 20 th century and the political as well as language circumstances<br />
of its establishment caused the interesting fragments in history of<br />
the printing house activity, this paper deals with the features of the Osvit<br />
language. This newspapers observed the standard language of the philology<br />
school of Zagreb in the way it was possible. The orthography, graph<br />
and language consistencies and discrepancies as well as the reasons of<br />
their appearance were analyzed in detail concerning the language standard<br />
which was used by the editor and the associates.<br />
Key words: newspapers Osvit, orthography, graph and language consistencies<br />
and discrepancies.<br />
30
Katica Krešić<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> u Mostaru<br />
UDK 8 . 63.42’35/’36(075)<br />
Izvorni znanstveni članak<br />
Primljeno: 6. VIII. 2007.<br />
ODREĐENJE OPĆEJEZIČNIH POJMOVA I<br />
JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI<br />
TALIANSKOJ FRANJE MILIĆEVIĆA<br />
Sažetak<br />
U radu se uz kratak opis sadržajne strukture analiziraju općejezični pojmovi<br />
i predstavlja osnovno jezikoslovno nazivlje Nove slovnice talianske<br />
Franje Milićevića koja je objavljena 1874. godine Tiskom poslanstva<br />
katoličkog u Mostaru. Pravopisnom i gramatičkom normom Slovnica<br />
predstavlja nastavak gramatičarske tradicije bosanskih franjevaca, ali<br />
proučavanjem njezina sadržaja, deskriptivnih definicija, naziva i načina<br />
oblikovanja gramatičke građe uočavaju se značajke koje je odvajaju od<br />
starijih gramatika nastalih u BiH. Pojava Slovnice, kao i sličnih tekstova<br />
sedamdesetih godina 19. stoljeća, označila je početak ozbiljnijih jezikoslovnih<br />
zanimanja i aktivnosti u Hercegovini.<br />
Ključne riječi: Slovnica, deskriptivne definicije, jezikoslovno nazivlje,<br />
utjecaji, tradicija, Hercegovina.<br />
Uvod<br />
U drugoj polovici 9. stoljeća Hercegovina doživljava važne društvene,<br />
političke i gospodarske promjene. Zahvaljujući ponajviše političkom<br />
i crkvenom osamostaljenju, hercegovački franjevci, iako zauzeti pastoralnim<br />
obvezama i vjerskom obnovom, počinju s kulturnim i književnim<br />
aktivnostima. Pri tomu se Mostar vrlo brzo izdvaja kao glavno kulturno<br />
302 <strong>HUM</strong> 2
središte s raznovrsnim preporodnim aktivnostima, zahvaljujući maru i<br />
snažnoj volji hercegovačkih franjevaca. Otvaranje prve hrvatske tiskare<br />
u Hercegovini jedan je od važnijih njihovih pothvata, a njezin početak<br />
vezuje se za nastojanja biskupa Anđela Kraljevića, fra Petra Bakulu i fra<br />
Franju Milićevića. Bila je oživotvorenost ideje Grge Martića i Frane Jukića.<br />
Među prvim tiskanim knjigama pojavile su se početnice, kalendari,<br />
šematizmi, molitvenici. Od posebne su važnosti prva jezikoslovna djela<br />
tiskana u Hercegovini čije se autorstvo pripisuje uredniku i najsvestranijem<br />
djelatniku u tiskari – Franji Milićeviću: Pravopis za nižje učione<br />
u Hercegovini, 873., Nova slovnica talianska, prvo izdanje 874., drugo<br />
izdanje 877., Novi bukvar, 874., Skladnja ili druga strana slovnice talianske,<br />
878. godine.<br />
Iako bi se s obzirom na političku izoliranost Hercegovine moglo reći<br />
da sve onodobne hercegovačke aktivnosti počinju bez književne i jezične<br />
tradicije, upravo proces izdvajanja Hercegovine, veza s dalmatinskim<br />
franjevcima, izravna upućenost na talijansku kulturu preko studija kao<br />
i posredna veza bosanskih franjevaca s preporodnim žarištem u Hrvatskoj<br />
objašnjavaju tragove različitih utjecaja u književnim i jezikoslovnim<br />
djelima u Hercegovini od 70-ih godina 9. stoljeća.<br />
U ovom je radu riječ o Novoj slovnici talianskoj Franje Milićevića koja<br />
je objavljena u mostarskoj tiskari 874. godine, a njezino se drugo izdanje<br />
pojavilo 877. godine. Uzimajući u obzir sadržaj pisan hrvatskim<br />
jezikom, poseban je osvrt napravljen na određenje općih gramatičkih<br />
pojmova, definicije i opise vrsta riječi i njihovih kategorija kao i na jezikoslovno<br />
nazivlje u okvirima skromnoga bosanskohercegovačkog onodobnog<br />
jezikoslovnog konteksta.<br />
1. Gramatike bosanskih franjevaca<br />
Gramatike bosanskih franjevaca su gramatike stranih jezika pisane<br />
hrvatskim jezikom počevši od Babićeve i Šitovićeve 2 s početka 8. sto-<br />
Tomo Babić, Prima grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accomodata, Venecija,<br />
prvo izdanje 7 2., drugo izdanje 745.<br />
2 Lovre Šitović, Grammatica latino-illyrica, Venecija, prvo izdanje 7 3., drugo izdanje<br />
742., treće izdanje 78 .<br />
prosinca 2007.<br />
303
Katica Krešić<br />
ljeća. Ove su alvaresovske preradbe prethodile grigelyevskim preradbama<br />
bosanskih franjevaca, ito dvjema gramatikama Stjepana Marijanovića<br />
( 822. i 823.), gramatici Filipa Kunića ( 857.) te Anđela Kraljevića<br />
( 863.), 3 hercegovačkoga franjevca. Bosanski su franjevci napisali hrvatskim<br />
jezikom preradbe Grigelyeve gramatike za praktičnu primjenu.<br />
Imale su u prvom redu udžbenički karakter. Jedini autor iz Hercegovine<br />
bio je fra Anđeo Kraljević. O raširenoj uporabi ove gramatike svjedoči<br />
podatak iz Biobibliografije franjevaca Bosne Srebrene Ante Slavka Kovačića<br />
koji govori o gramatikama što su se rabile na području BiH do<br />
pojave gramatike fra Anđela Kraljevića 863. godine. 4<br />
Kraljevićev suvremenik i suradnik, posebice u tiskarskim poslovima,<br />
u Mostaru bio je fra (don) Franjo Milićević. U njegovim se životopisima<br />
mogu naći podatci o “običnome fratru” koji je “učinio velike stvari na<br />
kulturnom polju i tako postao najznačajnija osoba druge polovice 9. st.<br />
u BiH” (Alilović, 980., 26).<br />
Uz uredničke, tiskarske, literarno-publicističke i, svakako, pastoralne<br />
poslove, pozornosti su vrijedni i njegovi udžbenički i filološko-priručnički<br />
prinosi hrvatskom jezikoslovlju: Početnica, dva izdanja Slovnice,<br />
Skladnja i Pravopis. 5<br />
U razdoblju nakon političkoga i crkvenoga osamostaljivanja, kulturnoga<br />
i gospodarskoga napretka u duhu preporodnih refleksija iz Hrvatske,<br />
ponajprije u cilju buđenja nacionalne svijesti, pojava spomenutih<br />
udžbeničko-priručničkih tekstova i njihovo tiskanje u Hercegovini<br />
predstavljaju pionirske korake u jezikoslovlju na spomenutom prostoru.<br />
Istodobno su navedena djela prema normativnim i metodološko-udžbeničkim<br />
značajkama nastavak koncepcija bosanskih franjevaca u istovrsnim<br />
aktivnostima iz prethodnih desetljeća.<br />
Milićevićevi napori pokazuju snažnu želju za prosvjetiteljskim procvatom<br />
Hercegovine i znanstvenim i stručnim proučavanjem jezika<br />
3 Stjepan Marijanović, Instituiones grammaticae latinae illyrico proposita ac ad usum iuventuti<br />
provinciae Bosnae argentinae compilatae…, Split, 822.; S. Marijanović, Syntaxis<br />
linguae iuventuti Provincia Bosnae Argentinae accomodata, Venecija, 823.; Filip Kunić,<br />
Slovnica jezika latinskoga ilirski istumačena za potrebe mladeži bosanske, Beč, 857.; Anđeo<br />
Kraljević, Grammatica latino-illyrica, Rim, 863.<br />
4 Vidi Kovačić, 99 ., 204.<br />
5 Puni su nazivi navedeni u uvodnom dijelu rada.<br />
304 <strong>HUM</strong> 2
ODREĐENJE OPĆEJEZIČNIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIĆEVIĆA<br />
usprkos skromnom jezikoslovnom predznanju. No, to ne umanjuje važnost<br />
ni vrijednost njegovih autorskih tekstova.<br />
Dijeleći sudbinu većine hercegovačkih franjevaca s obzirom na svestrane<br />
aktivnosti na koje su tjerale (ne)prilike, Franjo Milićević je “nastavljao<br />
sudbine franjevačkih književnika iz prethodnih stoljeća i predstavljao<br />
je bitnu strukturnu vezu između starije hrvatske književne<br />
tradicije i onoga hrvatskog stvaranja koje će se razvijati u novim okolnostima<br />
austrougarske vladavine” (Rizvić, 985., 8).<br />
2. Nova slovnica talianska<br />
Nova slovnica talianska prva je gramatika pisana hrvatskim jezikom<br />
tiskana u Hercegovini, a njezin puni naziv glasi Nova slovnica talianska<br />
ili početnica slovnice talianske. Dio su naslova i odrednice koje slijede<br />
– zauzeta s iskustvom naukoslovnim uredjena štiti, pisati, i govoriti jezikom<br />
talianskim u malo vriemena, mladeži ercegovačkoj posvećena. Riječ<br />
je o talijanskoj početnici koja je namijenjena učenicima Hercegovačke<br />
franjevačke kustodije. Drugo izdanje izpravljeno i uzmnožano pojavilo<br />
se 877. godine Tiskom franjevačkim u Mostaru. Zanimljivo je napomenuti<br />
da je naslov ove slovnice napisan hrvatskim jezikom dok su<br />
prethodne gramatike bosanskih franjevaca (izuzimajući Kunićevu) bile<br />
naslovljene latinskim jezikom, tj. jezikom čija se pravila predstavljaju u<br />
gramatikama. Također se rabi naziv slovnica, što je u duhu zagrebačke<br />
filološke škole. 6<br />
Objašnjenja i definicije u Slovnici napisane su hrvatskim jezikom,<br />
primjeri talijanskim, a stručni nazivi dvojezično.<br />
Sadržaj obaseže IV+ 4 stranica, a počinje predgovorom u kojemu se<br />
naglašava važnost učenja inostranskih jezika 7 te njezina praktična strana<br />
jer “u drugim slovnicam teoretičarim treba voditelj” (3). Ova je gramati-<br />
6 “Jezikoslovci koji slijede zagrebačku školu dosljedno u naslovima svojih djela imaju naziv<br />
slovnica…” (Ham, 2006., 66).<br />
7 “Kod naših deda, pradjedah i tako nazad, bi u velikoj procieni učiti inostranske jezike; a kod<br />
sadašnji još je u većoj, jerbo ovi još bolje uvidiše, da je od velike važnosti, dočim uviereni<br />
ostaše, da nauk jezikah, jest temelj svakog ugodnog znanjstva; i zato mnogi ljudi podadoše<br />
se, da što izvrstniji način izvedu ovog nauka; uvidjajući da bez znanjstva jezikah, prosvieta i<br />
poznanjstvo naukah, jest medju ubožnim miestim” (Milićević, 874., 3).<br />
prosinca 2007.<br />
305
Katica Krešić<br />
ka drukčija od onih koje su joj prethodile u BiH i po tomu što nije pisana<br />
u obliku pitanja i odgovora, iako je isti autor prije Slovnice u Mostaru<br />
objavio Pravopis za nižje učione dajući pravopisna pravila kroz odgovore<br />
na postavljena pitanja. Također, nema uobičajen početak u kojemu se<br />
izravno ili na osnovi postavljenoga pitanja određuje pojam gramatike.<br />
U Slovnici sadržaj nije razdijeljen po tematskim cjelinama nego je,<br />
vjerojatno zbog praktične namjene, predstavljen kroz trideset i tri zadaće.<br />
Iako nije sustavno razdijeljena, mogu se oblikovati sljedeće cjeline<br />
prema sadržaju trideset i triju zadaća: glasovi i njihov izgovor, vrste riječi<br />
i njihove kategorije i pravopis. Sintaksa je samo djelomice unesena<br />
u drugo izdanje, a 977. godine pojavila se u zasebnoj knjizi Skladnja ili<br />
druga strana slovnice talianske.<br />
Primjeri u zadatcima rečenice su iz razgovornoga jezika, što u tipičnim<br />
početnicama ima važnu ulogu, ali s obzirom na prostor koji dobivaju<br />
primjeri u Slovnici, književnoumjetnički tekstualni predlošci zanemarivi<br />
su.<br />
Kao i starije hrvatske gramatike, ni Slovnica nema rječnika, pravopis<br />
je dio sadržaja, a glagoli zauzimaju najviše prostora. 8 Početni se sadržaj<br />
odnosi na glasove i izgovorne vrijednosti pojedinih fonema ( -8) i ima<br />
najmanje komparativnih sadržaja s hrvatskim jezikom. Središnji i najopsežniji<br />
dio Slovnice zauzima morfologija (8- str. od ukupno 4 str.).<br />
Ovaj je dio naslovljen “O riečma” i odnosi se na određenje vrsta riječi i<br />
njihovih kategorija. Pojam se rieči u Slovnici uporabljuje dvoznačno: sa<br />
značenjem pojedine vrste (kao i u suvremenom jeziku) i sa značenjem<br />
glagola. Navodi se devet vrsta riječi: ime (imenica), spolnik (član), pridavnik<br />
(pridjev), zaimenik (zamjenica), rieč (glagol), predlog (prijedlog),<br />
prislov (prilog), umetak (uzvik) i veznik.<br />
Definicije su najčešće opisnoga karaktera, što je vjerojatno početnicima<br />
bila olakotna okolnost u učenju stranoga jezika.<br />
Značenje imenica objašnjava se preko njihovih vrsta, a najprije se<br />
predstavljaju imenice s obzirom na čovjekov dodir s onim što znače<br />
pa se dijele na istinite, tj. stvarne ili konkretne i imena zamišljenosti, tj.<br />
apstraktne ili nestvarne. Glavna su vrsta imenica stvarne imenice koje<br />
8 Vidi Ham, 2006., 66.<br />
306 <strong>HUM</strong> 2
ODREĐENJE OPĆEJEZIČNIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIĆEVIĆA<br />
izrazuju osobe, živine, stvari i sami osebi obstoje (8). Govoreći o gramatičkim<br />
obilježjima imenica, autor polazi od plemena (roda) imenica, ito<br />
najprije s obzirom na spol, ali govori o životinjama, a ne spominje osobe:<br />
“Živine ol su muške il su ženske: Odtud imena biše razlučena na muška i<br />
ženska plemena” ( 0). Pojam spola često se pogrješno uporabljuje; miješa<br />
se semantičko značenje spola i gramatička kategorija roda. 9<br />
Nadalje, imena bića, životinja i stvari dijele se na posebna, obća i zadružna.<br />
Pojedinačne definicije vrsta imenica značenjski ne odstupaju<br />
od definicija istih vrsta u suvremenom standardnom jeziku. 0<br />
Govoreći o plemenu (rodu) imenica, spominje pojam plemena obćeg<br />
za ime koje je prikladno plemenu muškom i ženskom ( 0), pri čemu ne<br />
navodi primjer.<br />
Pridjevi i imenice ne definiraju se na početku, nego se odmah govori<br />
o njihovoj podjeli.<br />
Predavnici se dijele na pridavnike sposobnosti i pridavnike pokazne<br />
(20). Nakon podjele izvedena je definicija: “pridavnici su odredjeni za<br />
preinačivati ime” (2 ). Od gramatičkih kategorija pridjeva predstavlja se<br />
stepen (stupanj), ito stalni (pozitiv), sravnaći ili sravnatelj (komparativ)<br />
i superlativ. Naslov poglavlja “O stepenu pridavnika sposobnoga” (24)<br />
ograničuje stupnjevanje na kvalitativne pridjeve.<br />
Nakon jednostavne definicije zamjenica (“Zaimenak jest jedna rieč<br />
koja se postavlja mjesto imena”, 26) detaljno se predstavljaju osobne zamjenice<br />
po paradigmama, tj. zaimenak sobstveni u jednobroju i višobroju.<br />
Osobne se zamjenice za ., 2. i 3. lice u jednini značenjski određuju<br />
kao u suvremenom standardnom jeziku, tj. zamjenica za . lice u svim<br />
sborim, osoba koja sbori (upućuje na osobu koja govori), 2. lice osoba<br />
koja sluša (kojoj se govori), a 3. lice sobstvo upućuje na osobu okojojsesbori<br />
(26). Kao posebno pravilo izdvaja se pisanje osobne zamjenice za 2.<br />
lice mn. kao riječi iz počasti. U neslužbenoj komunikaciji, u svakodnevnom<br />
obraćanju uporabljuje se zamjenica ti, što je i uobičajeno, ali autor<br />
takvu uporabu opisuje ovako: “S riečju ti, upotrebljuje se i u dubokom<br />
9 “Imena carstavah, kraljevinah, državah, riekah, dovršujući na a, jesu ženskog, a kad na drugo<br />
glasovito, tad su muškog spola…” (Milićević, 074., ).<br />
0 Npr. definicija zbirnih ili kolektivnih imenica: “Zadružna su imena, ako označuju više osobah,<br />
živinah oli stvarih, u jedno sdruženih: puk, skupština, krdo” (Milićević, 874., 9).<br />
prosinca 2007.<br />
307
Katica Krešić<br />
općinstvu, ali kada jedna odlična osoba zbori s jednim prostakom” (3 ).<br />
Duboko općinstvo podrazumijeva razgovor bliskih osoba. Postoji gradacijski<br />
odnos mogućih situacija u komunikaciji: “općenje s prostakom,<br />
srednje opčinstvo i govorenje k jednoj odličnoj osobi” (3 ). U prvom se<br />
slučaju rabi zamjenica ti, a u preostalim dvama slučajevima zamjenica<br />
Vi. Od ostalih se vrsta obrađuju pokazne zamjenice, tj. zaimenci dokaziteljni,<br />
a u odjeljku “Drugi zaimenci” navode se i objašnjenja i pojedinačni<br />
primjeri za složene neodređene zamjenice. Uloga je zamjenica dakle<br />
samo zamjenjivanje, a ne i upućivanje, što će u drugom izdanju Slovnice<br />
biti dopunjeno.<br />
Kao što je uvodnom dijelu ovoga rada naglašeno, glagolima je u Slovnici<br />
ostavljeno najviše prostora.<br />
Rieči (glagoli) “su besjede koje izrazuju bitnost prostu oli preinačenu<br />
bitja označenog imenom”, pri čemu se “bitnost prosta” izražava glagolom<br />
biti, a preinačenu izražavaju oni “glagoli koji s jednom istom riječi<br />
označuju rieč i svojstvo” (36). Glagol biti označuje postojanje predmeta i<br />
zove se prosti glagol, a ostali glagoli označuju i svojstvo i zato su i sastavljeni<br />
jer se njima imenuje nešto više od postojanja predmeta. Svojstveni<br />
ili samostalni su predikativni glagoli koji sami tvore predikat rečenice.<br />
Odmah se glagoli razvrstavaju prema prijelaznosti glagolske radnje,<br />
a zatim se predstavljaju gramatičke kategorije glagola s obzirom na oblikotvorne<br />
morfeme, odnosno “vlastite dovršnice polak osobe, polak broja,<br />
polak vriemena” i “polak načina”.<br />
Uz primjere promjene po licima kroz vremena prema konjugacijama<br />
talijanskoga jezika pomoćnih i nepravilnih glagola spominju se korijenski<br />
i sufiksalni morfemi, ali ne suvremenim jezikoslovnim nazivima,<br />
nego se govori o korjenu i dokončanici. Iz definicije “korien izrazuje prostu<br />
bitnost, oli preinačenost a dovršnica izrazuje razni odnošaj sobstva,<br />
broja, načina i vriemena” (50) jasno se raspoznaje da autor upućuje na<br />
korijenski morfem koji sadrži leksičko značenje (jer je tako određeno<br />
značenje glagola u gramatici) i gramatički, funkcionalni morfem. U<br />
ovom dijelu napominje da dovršnica uvijek ne pokazuje ista gramatička<br />
“Zaimenak jest jedna rieč koja pokazuje osobu, živinu, ili koju drugu stvar, pak još stoji<br />
mjesto imena” (Milićević, 877., 28).<br />
308 <strong>HUM</strong> 2
ODREĐENJE OPĆEJEZIČNIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIĆEVIĆA<br />
obilježja glagola “jer imade vriemena riečljivi koji su sastavljeni, i sadrže<br />
se iz pričestnicah prošasti, i druge rieči, koja se nazivlje pomoćljiva. A<br />
ove su imati i biti” (50). Dakle, riječ je o složenim glagolskim oblicima u<br />
kojima se mijenja oblik pomoćnoga glagola, a glavni glagol u svim licima<br />
jednine odnosno množine ostaje isti. Glagolski oblici, njihova značenja i<br />
tvorba nisu obrađeni pojedinačno nego se prikazuje promjena po licima<br />
i broju kroz vremena.<br />
Također se često govori o slaganju subjekta i predikata jer glagol<br />
“mora biti istog broja i istog sobstvenog imena” kao subjekt, a slaganje<br />
subjekta i predikata naziva se “sudaranje rieči s podmetom”.<br />
Iako je sažeto i jednostavno predstavljanje prijedloga, ni po definiciji<br />
(“izrazuje razmierje postojeće iz medju imena i druge stvari”, 93), podjeli<br />
kao ni po navedenim primjerima ne odstupa od istovrsnih sadržaja<br />
u gramatikama suvremenoga hrvatskog jezičnog standarda. Određuju<br />
se kao odnosne riječi, a dijele se na proste i sastavljene. Posebice detaljno<br />
razgraničuje prijedloge prema značenju unutar vrste, npr. mjesni<br />
– “izrazuju bitovanje u miestu, medju, unutra, gori, doli, kod, blizu,<br />
sdvora, daleko, napred, na sred, poslije, kod, blizu, na pram, okolo, ondale,<br />
ovdale, na ledjačko…” (93, 94).<br />
Nespretnost u opisnim definicijama dolazi do izražaja primjerice<br />
kada se određuju prilozi (prislovi). Definiraju se s nekoliko rečenica s<br />
ponavljanjem: “Prislov jest rieč koja izrazuje jedno razmierje odlučno<br />
dopunjenja u njem zauzetog. Prislovi preinačuju svojstvo zauzeto u zauzetnosti,<br />
oli drugu pripisnost koja se nalazi u našem govoru. I jesu obilne<br />
izreke jednog pridavnika, u njegovom dopunjenju” (99).<br />
Ni u definiciji ni u daljnjem tekstu ne spominju se prilozi kao bliža<br />
odredba glagola niti koje druge vrste riječi osim pridjeva.<br />
Veznik je određen kao riječ koja sklapa predloge (rečenice) i “izrazuje<br />
odnošaj” ( 05), što znači da autor zanemaruje ili ne prepoznaje ulogu<br />
veznika u povezivanju dijelova rečenice. Međutim, predstavljajući pojedine<br />
vrste veznika, objašnjava ih kao veze među riječima (veznik i jest<br />
nazvan vežući jerbo izrazuje prost vez medju dvama predlogim, oli medju<br />
dvama dielim istog predloga sastavljenog, 05), iako im tu ulogu ne<br />
spominje u osnovnoj definiciji.<br />
prosinca 2007.<br />
309
Katica Krešić<br />
Uzvici – umetci ili medjumetci posljednja su vrsta riječi koja se određuje<br />
i primjerima predstavlja. Dijele se na vlastite i nevlastite. Vlastiti su<br />
uzvici, oni kojima se iskazuje zvuk kojim se izražavaju različita osjećanja;<br />
nevlastiti se izriču različitim vrstama riječi koje služe za zapovijedanje,<br />
poticanje i sl. Glavni su oni kojima se upućuje na česta duševna stanja:<br />
“veselje, radost, razžalenje, srdžba, strah, želja, začudjenje, preziranje,<br />
odobrenje, vikanje, ponutkovanje” ( 07).<br />
Slovnica sadrži i kratko poglavlje o pravopisu. Predstavljeno je sedam<br />
rečeničnih znakova i pravila njihove uporabe: crknja (zarez), piknja i<br />
crknja (točka sa zarezom), dvi piknje (dvotočje), stavna piknja (točka),<br />
piknja upitna (upitnik), piknja klikovna (uskličnik), zaporka (zagrade).<br />
Za razliku od ostalih sadržaja koje prati obilje primjera, dio o pravopisu<br />
nema niti jednoga primjera uporabe rečeničnoga znaka.<br />
Kao većina starijih gramatika, Slovnica završava kratkim pismima, Primjer<br />
Listnicah. Riječ je o osam kratkih pisama na talijanskom jeziku.<br />
3. Jezikoslovno nazivlje<br />
Jezikoslovno se nazivlje u Novoj slovnici talianskoj bitno ne razlikuje<br />
od onoga koje susrećemo u gramatikama što su joj prethodile u BiH, ali<br />
i onim koje su nastajale u Hrvatskoj u drugoj polovici 9. stoljeća.<br />
Ako se usporede nazivi osnovnih gramatičkih pojmova Milićevićeve<br />
Slovnice s nazivima u Kraljevićevoj i Marijanovićevoj gramatici, pa čak<br />
i s onim u starijim – Babićevoj i Šitovićevoj, uočava se znatan broj istih<br />
naziva, tj. Milićevićevo preuzimanje nazivlja iz spomenutih gramatika,<br />
a najvjerojatnije iz njemu najbliže, Kraljevićeve. 2<br />
Bez obzira što je ova gramatika talijanska, definicije i kategorijalna<br />
određenja odnose se općenito na pojam koji se određuje. Popunjavanje<br />
praznina u nazivlju i u ovoj se gramatici rješavalo uvođenjem višečlanih,<br />
obično dvočlanih naziva, opisno, zbog čega se današnji nazivi bitno<br />
razlikuju. Jasnijem predstavljanju Nove slovnice pridonosi popis jezikoslovnih<br />
naziva koje je autor uzimao u obzir:<br />
2 Usporedbu jezikoslovnoga nazivlja u Marijanovićevoj, Šitovićevoj i Relkovićevoj gramatici<br />
vidi Pranjković, 2000., 3 - 35, 36- 38.<br />
3 0 <strong>HUM</strong> 2
ODREĐENJE OPĆEJEZIČNIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIĆEVIĆA<br />
- buduće došasto – futur I.<br />
- buduće prošasto – futur II.<br />
- crknja – zarez<br />
- dostavak – nastavak<br />
- dopunitba – dopuna<br />
- došasto – futur<br />
- dovršenje – nastavak<br />
- dvi piknje – dvotočje<br />
- dvoglasak – dvoglas<br />
- dvoslovčani – dvoslov<br />
- glasnik – glas<br />
- glasovito – samoglasnik<br />
- ime – imenica<br />
- ime zadružno – zbirna imenica<br />
- izbitno ime – ime osobe, bića<br />
- izlazeći glas – završni glas<br />
- jednobrojni – jednina<br />
- jednoslovnik – jednosložna riječ<br />
- konačno dovršenje – nastavak<br />
- kondicionalni – kondicional<br />
- medjumetak – uzvik<br />
- mimošlo – pretprošlo vrijeme, pluskvamperfekt<br />
- nadglasak – naglasak<br />
- nadglasno – naglašeni glas<br />
- nazov – naziv<br />
- neodlučni – neodređeni<br />
- nesobstvena rieč – bezlični glagol<br />
- piknja upitna – upitnik<br />
- pleme – rod<br />
prosinca 2007.<br />
3
- pomoćljiva rieč – pomoćni glagol<br />
- poseno ime – vlastita imenica<br />
- pravoriek – pravogovor, ortoepija<br />
- predavnik – pridjev<br />
- predlaziti – predlagati<br />
- predlog – prijedlog<br />
- pričestnici – glagolski pridjevi<br />
- priemet su glasja – premetanje, metateza<br />
- pridavnik – pridjev<br />
- pridavnik izustni – glagolski pridjev<br />
- pridavnik dokaznosti – pokazni pridjev<br />
- pridavnik sposobni – opisni pridjev<br />
- pridavnik sposobnosti – opisni pridjev<br />
- pridavnik pokazni – pokazni pridjev<br />
- pridavnik posjedovanja – posvojni pridjev<br />
- pripisnost – svojstvo, obilježje<br />
- prislov – prilog<br />
- prislov kolikoće – količinski prilog<br />
- prislov redni – redni prilog<br />
- prislov zanikljivi – niječni prilog<br />
- prošasto – prošlo vrijeme<br />
- razlaganje – raščlamba, analiza<br />
- razmiena – promjena<br />
- rieč – glagol<br />
- rieč pomoćljiva – pomoćni glagol<br />
- rieč trećeg sobstva – bezlični glagol<br />
- sadanje – prezent<br />
- samostavni – imenica<br />
- sastavljene rieči – složeni glagoli<br />
Katica Krešić<br />
3 2 <strong>HUM</strong> 2
ODREĐENJE OPĆEJEZIČNIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIĆEVIĆA<br />
- sastvorenje – tvorba<br />
- sastvoreni – složeni<br />
- sklonjenje – sklonidba<br />
- sobstvo – lice<br />
- spolnica – član<br />
- spolnik – član<br />
- spolnik odlučni – određeni član<br />
- spolnik neodlučni – neodređeni član<br />
- sprežanje – sprezanje<br />
- sravnaći – komparativ<br />
- sravnatelj – komparativ<br />
- stalni – pozitiv<br />
- sudaranje – sročnost, kongruencija<br />
- suprotivni veznik – suprotni veznik<br />
- trpeći – trpni (pasivni) glagol<br />
- tvorni – radni (aktivni) glagol<br />
- ukazateljni – indikativ<br />
- ukaziteljni – indikativ<br />
- umetak – uzvik<br />
- upadak – padež<br />
- uvjetni – pogodbeni način<br />
- vešebrojni – množina<br />
- vezni – konjunktiv<br />
- vežući veznik – sastavni veznik<br />
- višeslovnik – višesložna riječ<br />
- višobrojni – množina<br />
- vlastitost – svojstvo, kategorija<br />
- vrieme nesvršeno – imperfekt<br />
- zadružno ime – zbirna, kolektivna imenica<br />
prosinca 2007.<br />
3 3
- združeno ime – zbirna, kolektivna imenica<br />
- zaimenak – zamjenica<br />
- zaimenak sdružujući – složena zamjenica<br />
- zaimen – zamjenica<br />
- zaimenik – zamjenica<br />
- zaimenci dokaziteljni – pokazne zamjenice<br />
- zaklučak – završni glas<br />
- zanikljivi – niječni<br />
- zaporka – zagrade<br />
- zapovidateljni – zapovjedni način<br />
- značajnost – značenje.<br />
Katica Krešić<br />
Od navedenih se naziva u Kraljevićevoj gramatici pojavljuju: ime, došasto,<br />
jednobroj, pleme, pridavnik, rieč, stepen, vlastitost. U još starijoj<br />
Marijanovićevoj gramatici pojavljuju se također sljedeći nazivi: došasto,<br />
ime, međumetak, pleme, rič.<br />
Neki nazivi imaju drukčije tvorbene sastavnice u odnosu na nazive<br />
iz prethodnih gramatika: ukaziteljni – indikativ (Kraljević i Marijanović<br />
– ukazujući), vezni – konjunktiv (Kraljević – vežući, Marijanović – sastavljajući),<br />
zaimen – zamjenica (Kraljević – zaimenak).<br />
Iako se ugledao na starije sastavljače gramatika na bosanskohercegovačkim<br />
prostorima, Milićević je unio i neka drukčija rješenja: pripisnost<br />
– osobina, svojstvo (Kraljević i Marijanović – vlastitost), sobstvo – lice<br />
(Kraljević i Marijanović – kip), tvorni – aktiv (Kraljević i Marijanović<br />
– činljivi), višobroj – množina (Kraljević - većostruki i većebroj, Marijanović<br />
– većostruki).<br />
Zaključak<br />
U ovom su se radu, uz kraći opis sadržajnoga ustroja, analizirale definicije<br />
općejezičnih pojmova u Novoj slovnici talianskoj Franje Milićevića.<br />
Kako najopsežniji dio Slovnice pripada morfologiji, najbrojnije se<br />
3 4 <strong>HUM</strong> 2
ODREĐENJE OPĆEJEZIČNIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIĆEVIĆA<br />
definicije odnose na vrste riječi i njihove kategorije. U radu je dan popis<br />
jezikoslovnoga nazivlja koje je autor rabio u Slovnici po čemu se vidi da<br />
je nastavio tradiciju bosanskih franjevačkih gramatičara koji su uglavnom<br />
preuzimali jedni od drugih temeljno gramatičko nazivlje. Iako je<br />
riječ o talijanskoj gramatici, ne samo što su opisana brojna pravila nego<br />
su općejezični pojmovi, opisani na početku nove cjeline, definirani na<br />
hrvatskom jeziku. Stoga nam takav sadržaj implicitno i eksplicitno daje<br />
osnovna pravila hrvatskoga jezičnog ustroja, a uređen i pripremljen za<br />
udžbeničku svrhu, učenicima je omogućavao utvrđivanje znanja o hrvatskoj<br />
gramatici.<br />
Kao što je bilo uobičajeno za onodobne gramatike, definicije su deskriptivne,<br />
a neke, iako malobrojne, ne razlikuju se od onih koje nalazimo<br />
u gramatikama hrvatskoga suvremenog jezika. Prema pravopisnoj i<br />
gramatičkoj normi koja se opisuje i očitava u sadržaju Slovnice, može se<br />
uočiti da je riječ o nastavku franjevačke literarnojezične tradicije u BiH<br />
koja se posebice učvrstila od sredine 9. stoljeća raznovrsnim literarnim<br />
i jezičnim aktivnostima bosanskih i hercegovačkih franjevaca.<br />
Iako je u cijelosti kratak tekst Slovnice pisan hrvatskim jezikom, ne<br />
mogu se zanemariti nedostatci i nespretnosti u definiranju, objašnjenju,<br />
među primjerima i u nazivlju, primjerice određenje priloga samo<br />
uz pridjeve a ne uz glagole i druge vrste, veznici povezuju rečenice a ne<br />
i dijelove rečenica, pravopisna pravila su bez primjera, izbor višečlanih<br />
naziva kao što su rieči trećeg sobstva – bezlični glagoli, dvoznačan naziv<br />
rieči i sl.<br />
Nastala u Mostaru 70-ih godina 9. stoljeća, Slovnica nije samo potvrda<br />
velikoga mara njezina autora koji je, predan tiskarstvu, publicistici<br />
i politici, smjelo ušao u jezikoslovlje; označila je početak snažnijih jezikoslovnih<br />
zanimanja u Hercegovini, što potvrđuju druga istovrsna djela<br />
objavljena u tiskari do kraja stoljeća.<br />
Budući da je njezin nastanak obilježen posebnim društvenim i kulturološkim<br />
kontekstom, i osim nastavljanja franjevačke gramatičarske<br />
tradicije, Nova slovnica talianska važan je prinos filološkopriručničkoj<br />
tradiciji kao i razvoju školstva u Hercegovini.<br />
prosinca 2007.<br />
3 5
Literatura<br />
Katica Krešić<br />
- Alilović, Ivan ( 980.), Tragom hrvatske kulturne baštine u Hercegovini,<br />
Zagreb.<br />
- Babić, Marko ( 996.), “Političke i kulturne prilike u Bosni i Hercegovini<br />
u doba fra Grge Martića”, Fra Grgo Martić i njegovo doba,<br />
zbornik, Zagreb, pp. 2 -32.<br />
- Bogićević, Vojislav ( 975.), Pismenost u Bosni i Hercegovini. Od<br />
pojave slovenske pismenosti u IX v. do kraja austrougarske vladavine<br />
u Bosni i Hercegovini 1918, Sarajevo.<br />
- Brozović, Dalibor ( 972.), “Uloga bosanskohercegovačkih franjevaca<br />
u formiranju jezika hrvatske književnosti i kulture od Divkovića<br />
do fra Grge Martića”, Jezik, XX, Zagreb, pp. 37-5 .<br />
- Brozović, Dalibor (2003.), “Genetskolingvistički i sociolingvistički<br />
kriteriji u sistematizaciji južnoslavenskih idioma, s posebnim<br />
obzirom na Bosnu i Hercegovinu”, Jezik, , -40, Zagreb, pp.<br />
-6.<br />
- Bubalo, Jakov ( 982.), “Zasluge franjevaca za hrvatski književni<br />
jezik u 9. st. “, Kačić, Split, pp. 34 -352.<br />
- Gabrić-Bagarić, Darija ( 986.), “O tipu književnog izraza u franjevačkim<br />
ljetopisima (na primjeru Ljetopisa sutješkog samostana<br />
fra Bone Benića)”, Književni jezik, 5/2, Sarajevo, pp. 27- 40.<br />
- Ham, Sanda ( 998.), Jezik zagrebačke filološke škole, Osijek.<br />
- Ham, Sanda (2006.), Povijest hrvatskih gramatika, Zagreb.<br />
- Jelenić, Julijan ( 9 5.), Kultura i bosanski franjevci, II. svezak,<br />
Sarajevo.<br />
- Jonke, Ljudevit ( 97 .), Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća,<br />
Zagreb.<br />
- Knezović, Pavao (2002.), “Njegovanje hrvatskog u gramatikama<br />
latinskog jezika ( 7. i 8. st.)”, Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini<br />
– jučer i danas, zbornik, Mostar, pp. 53-69.<br />
3 6 <strong>HUM</strong> 2
ODREĐENJE OPĆEJEZIČNIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIĆEVIĆA<br />
- Kovačić, Anto Slavko ( 99 .), Biobibliografija franjevaca Bosne<br />
Srebrene, Sarajevo.<br />
- Kraljević, Anđeo ( 863.), Grammatica latino-illyrica, Rim.<br />
- Kuna, Herta ( 97 .), “Jezik bosanske franjevačke književnosti XVII<br />
i XVIII vijeka u svjetlosti književno- jezičkog manira”, Zbornik za<br />
filologiju i lingvistiku, XIV/ , Novi Sad.<br />
- Kuna, Herta ( 972.), “O jeziku bosanske franjevačke književnosti”,<br />
Pregled, LXII, Sarajevo, pp. 539-547.<br />
- Kuna, Herta ( 976.), “Jezik Bosanskog prijatelja, Sarajevo, 883.<br />
Književna koine u relaciji prema predstandardnim idiomima<br />
i standardnom jeziku”, Književni jezik, god. V, -2, Sarajevo, pp.<br />
9-20.<br />
- Milićević, Franjo ( 874. et 877.), Nova slovnica talianska ili<br />
početnica slovnice talianske zauzeta s iskustvom naukoslovnim,<br />
Mostar.<br />
- Musa, Šimun ( 992.), Franjo Milićević i hrvatski kulturni preporod<br />
u Hercegovini, Mostar.<br />
- Nikić, Andrija (2002.), Kratka povijest Bosne i Hercegovine,<br />
Mostar.<br />
- Pandžić, S. Bazilije (2003.), Hercegovački franjevci sedam stoljeća<br />
s narodom, Mostar – Zagreb.<br />
- Pandžić, Vlado ( 995.), “Hrvatski jezikoslovac i prosvjetitelj Stjepan<br />
Marijanović”, Bosna franciscana, III/3, Samobor, 995., str.<br />
5- 30.<br />
- Pandžić, Vlado ( 993.), “Pismo i grafija hrvatskih školskih knjiga<br />
u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici 9. st.”, Radovi Zavoda za<br />
Slavensku filologiju, 28-29, Zagreb, pp. 29-56.<br />
- Pranjković, Ivo (2000.), Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene,<br />
Zagreb.<br />
- Pranjković, Ivo (2006.), Hrvatski vjekopisi, Zagreb.<br />
prosinca 2007.<br />
3 7
Katica Krešić<br />
- Rizvić, Muhzin ( 985.), Pregled književnosti naroda BiH,<br />
Sarajevo.<br />
- Rizvić, Muhzin ( 988.), “Hercegovina i Bosna u matici Vukova<br />
jezika”, Život, 37, Sarajevo, pp. 545-549.<br />
- Samardžija, Marko (2002.), Nekoć i nedavno, Rijeka.<br />
- Samardžija, Marko (2006.), Hrvatski kao povijesni, Zagreb.<br />
- Šarić, Ljiljana – BRLOBAŠ, Željka (2002.), “Gramatika fra Anđela<br />
Kraljevića”, Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini – jučer i danas,<br />
(zbornik), Mostar, pp. 8 -97.<br />
- Vince, Zlatko ( 978.), Putovima hrvatskoga književnog jezika,<br />
Zagreb.<br />
3 8 <strong>HUM</strong> 2
ODREĐENJE OPĆEJEZIČNIH POJMOVA I JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE U NOVOJ SLOVNICI TALIANSKOJ FRANJE MILIĆEVIĆA<br />
Katica Krešić<br />
DEFINING OF GENERAL LANGUAGE TERMS AND<br />
LINGUISTIC TERMINOLOGY IN NEW ITALIAN<br />
GRAMMAR BOOK BY FRANJO MILIČEVIĆ<br />
Summary<br />
Besides the short description of the content structure the paper also analyzes<br />
general language terms and presents linguistic terminology of New<br />
Italian grammar book by Franjo Miličević which was published in 1874 by<br />
the Catholic legation press in Mostar. With the orthographic and grammatical<br />
norm the Grammar book presents the continuation of the Bosnian<br />
Franciscans grammatical tradition. The characteristics set it apart<br />
from the older grammar books made in BiH care noticed by studying its<br />
content, descriptive definitions, names and ways of forming grammatical<br />
materials. Emergence of the Grammar book and similar texts in the<br />
1870-ies marked the beginning of serious linguistic interests and activities<br />
in Herzegovina.<br />
Key words: Grammar book, descriptive definitions, linguistic terminology,<br />
influences, tradition, Herzegovina.<br />
prosinca 2007.<br />
3 9
Ljiljana Kolenić<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> u Osijeku<br />
Sažetak<br />
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM<br />
JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
UDK 8 . 63.42’373.7:050<br />
Izvorni znanstveni članak<br />
Primljeno: 26. III. 2007.<br />
Rad govori o frazemima u hrvatskim tekstovima jezikoslovne tematike.<br />
U takvim su tekstovima najčešći frazemski konektori, poveznice tipa “budući<br />
da”, “s obzirom na”, “bez obzira na”, “u vezi s” i slični. Razgovorni su<br />
frazemi vrlo rijetki, a frazemi književno-umjetničkoga stila još rjeđi. Frazeologija<br />
je hrvatskih jezikoslovnih tekstova prepoznatljiva, što znači da<br />
su hrvatski jezikoslovci izgradili i stručnu frazeologiju.<br />
Ključne riječi: frazemi, jezikoslovni tekstovi, konektori, stručna frazeologija.<br />
Obično se funkcionalni stilovi u hrvatskom jeziku dijele na znanstveni,<br />
administrativni, književnoumjetnički, popularnoznanstveni, novinski<br />
te publicistički stil. U ovom ćemo članku govoriti o znanstvenom stilu.<br />
Budući da svaka struka ima uz uskostručnice i ostale riječi specifične<br />
baš za tu struku, pretpostaviti je da svaka struka ima i svoju izgrađenu<br />
frazeologiju. Za frazem uzimamo uobičajenu definiciju po kojoj je bitno<br />
da je to: . ustaljena i prepoznatljiva sveza, 2. najmanje dviju riječi, 3. u<br />
kojoj je došlo do preobrazbe značenja barem jedne sastavnice te sveze i<br />
da se 4. frazem uklapa u kontekst kao njezin sastav dio. (Vidi npr. Menac,<br />
970., -4, Matešić, 982., V-VI.)<br />
320 <strong>HUM</strong> 2
Frazeologiji se u znanstvenom stilu u posljednje vrijeme ne posvećuje<br />
tolika pozornost kao frazeologiji u književnim djelima, medijima 2 ili<br />
pak u razgovornom stilu (tu uvršćujemo i frazeologiju naših dijalekata 3 ).<br />
Antica Menac 998. godine upozorava da općenito stilska klasifikacija<br />
frazema u našem jezikoslovlju “gotovo sasvim izostaje” te stoga misli “da<br />
će se naši frazeolozi morati ubuduće više pozabaviti problematikom stilističkih<br />
značenja frazema, što će onda povući za sobom i odgovarajuću<br />
leksikografsku obradu” (Menac, 998., 265).<br />
Ovaj je rad pogled na frazeologiju u hrvatskim člancima s jezikoslovnim<br />
temama. Pri odabiru korpusa vodila sam računa: a) da bude zastupljeno<br />
što više jezikoslovaca hrvatoslovaca ili onih koji se bave i hrvatističkim<br />
temama, b) da budu isključivo znanstveni članci, a ne primjerice<br />
znanstveno-popularni ili publicistički, c) da se bave različitim jezikoslovnim<br />
temama, ali ponajviše frazeološkim d) da svaki od navedenih<br />
autora bude zastupljen samo s jednim člankom. Najviše je znanstvenih<br />
članaka iz kojih sam ekscerpirala građu iz zbornika Riječki filološki dani<br />
(2006.), ima tekstova iz Filologije, 4 pa i iz osječke Književne revije iz 2005.<br />
godine, 5 upravo broja koji je podaren jezikoslovlju. Frazeme sam ekscerpirala<br />
iz članaka naših jezikoslovaca Stjepana Babića, Sande Ham, Lade<br />
Badurine, Željke Fink, Sanje Holjevac, Marijane Horvat, Nade Ivanetić,<br />
Ivana Jurčevića, Ljiljane Kolenić, Barbare Kovačević, Branka Kune, Ive<br />
Lukežić, Blaženke Martinović, Mihaele Matešić, Antice Menac, Milice<br />
Mihaljević, Josipa Miletića, Milana Moguša, Žarka Muljačića, Bernardine<br />
Petrović, Nede Pintarić, Ive Pranjkovića, Mirka Petija, Vlaste Rišner,<br />
Josipa Silića, Diane Stolac, Sanje Vulić i Marije Znika. Ovom sam<br />
suvremenom korpusu u kojemu nema tekstova starijih od 998. godine<br />
dodala i svoja ranija zapažanja o frazeologiji jezikoslovaca i književnih<br />
Vidi npr. Menac – Moguš, 989., Menac, 992., Moguš, 200 ., Kolenić, 998., Kolenić,<br />
2006.<br />
2 Vidi npr. Mihaljević – Kovačević, 2006.<br />
3 Primjerice, u rječniku senjskoga govora Milana Moguša dobro su zastupljeni frazemi ovjereni<br />
u rečenicama živa govora (Moguš, 2002.). Objelodanjen je i frazeološki rječnik novoštokavskih<br />
ikavskih govora u Hrvatskoj Mire Menac-Mihalić (Menac-Mihalić, 2005.).<br />
4 Birala sam one članke iz filologije što se bave leksikom i frazeologijom, ne starije od 998.<br />
godine. Časopis Filologiju izdaje Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.<br />
5 Književni broj osječke književne Revije uredila je Sanda Ham 2005. godine.<br />
prosinca 2007.<br />
32
Ljiljana Kolenić<br />
povjesničara s početka 20. stoljeća: Nikole Andrića, Vatroslava Jagića,<br />
Branka Vodnika i Josipa Hama.<br />
Po frazeologiji u velikoj mjeri možemo odrediti stil nekoga pisca, ali<br />
možemo odrediti i funkcionalni stil (znanstveni, administrativni, novinarski,<br />
književni, razgovorni). Ako frazeologiju shvatimo u širem smislu,<br />
u frazeme možemo uvrstiti i neke sveze za koje je do sada bilo upitno<br />
možemo li ih uvrstiti u frazeme. Prema osnovnoj definiciji, frazemi su u<br />
znanstvenom stilu i konektori (poveznice) tipa: s obzirom na, u skladu<br />
s, budući da i sl. Budući da obično zamjenjuje veznik “kako”. Dakle, budući<br />
(glag. pril. sad. glagola biti) i da (veznik) imaju pojedinačno drugo<br />
značenje nego u navedenoj svezi pa bismo trebali i takvu svezu uvrstiti<br />
u frazeme. Ako bi prigovor bio da se ne radi o dvjema punoznačnicama,<br />
mislim da se danas općenito frazeolozi slažu da ne moraju biti dvije punoznačnice<br />
u frazemu, a to mišljenje ponajprije zastupaju Antica Menac<br />
i Željka Fink (Menac, 978., 22 ; Fink, 2000.). U gramatici J. Silića i I.<br />
Pranjkovića takvi se konektori zovu i “frazeologiziranim izrazima” (Silić<br />
– Pranjković, 2006., 377). Navedenu svezu riječi budući da koja se<br />
javlja gotovo u svim jezikoslovnim tekstovima, ito više puta, nisam našla<br />
u našim frazeološkim rječnicima makar mislim da bi s obzirom na to da<br />
ima sva obilježja frazema trebala biti. Uz budući da gotovo svi navedeni<br />
autori rabe više puta svezu biti riječ o. Zanimljivo je stoga da ni taj frazem<br />
nisam našla u našim frazeološkim rječnicima. Taj frazem možemo<br />
protumačiti s “biti sadržajem, temom”. Dakle, došlo je do semantičke<br />
preobrazbe sastavnice riječ u frazemu biti riječ o. Primjera je za navedene<br />
frazeme bezbroj, dajemo samo po jedan iz suvremenih tekstova:<br />
... a sastavljeno i rastavljeno pisanje jedno je od razloga polemici; budući<br />
da u radu raspravljam o pravopisnom načelu, a ne o kojem konkretnom<br />
pravopisu, ne mogu raspravljati o PHJ jer ondje nije ni navedeno ništa o<br />
tom kako i zašto frazemski prijedložni izrazi u frazemima srastaju, tek je<br />
iz priloženoga rječnika jasno da se frazemski prijedložni izrazi smatraju<br />
sraslima i kao takvi imaju status priloga.<br />
Ako je riječ o leksemima koji ne pripadaju uskostručnome uporabnom<br />
području, prevedenice će u načelu imati standardnojezični status.<br />
322 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
Frazem biti riječ rabe i stariji jezikoslovci poput Josipa Hama i Vatroslava<br />
Jagića.<br />
Pavičić mu je, kako je ranije istaknuto, posvetio opsežnu studiju, nastojeći<br />
svojim historijskim izvodima o kojima je već prije bila riječ, pribaviti<br />
i jezičnu sankciju. (Josip Ham)<br />
…ne može doista biti riječi ni o kakovu napretku u narodnom jeziku…<br />
(Vatroslav Jagić)<br />
Možemo reći da su frazemi biti riječ o i budući da konektori (poveznice).<br />
6 Konektor povezuje raniju rečenicu i misao s novom koja ju slijedi.<br />
Kada govorimo o frazeologiji u jezikoslovnim djelima, onda ponajprije<br />
govorimo o takvim svezama, konektorima. Po njima se članci prepoznaju<br />
i ti se konektori ponavljaju iz rada u rad. Jedan autor u članku može i<br />
po desetak puta uporabiti sveze budući da, riječ je i slične.<br />
Od konektora najčešći su u našem korpusu uz već navedeni budući<br />
da još i s obzirom na. Konetkor s obzirom na može imati i oblik s obzirom<br />
da. Izričaj s obzirom na ima i svoj oprječni vid: bez obzira na koji<br />
je također čest. Frazem bez obzira na ima i svoj kraći oblik, bez obzira.<br />
Obzir je riječ česta u frazeološkim sklopovima znanstvenoga stila. Tako<br />
je uz s obzirom na i bez obzira na vrlo čest i frazem uzeti u obzir što ga<br />
rabe mnogi jezični znanstvenici:<br />
Posuđenice mogu s obzirom na prilagođenost, proširenost i uporabu u<br />
različitm jezičnim funkcionalnim stilovima imati različit jezični status.<br />
S obzirom na to da rastavljeno/sastavljeno pisanje frazemskih prijedložnih<br />
izraza svi autori temelje isključivo na značenjskom kriteriju i ovaj će<br />
se opis zadžati u tim okvirima, pa se naglasni kriterij ne uzima u obzir – u<br />
radu se ne govori ni o naglasku prijedložnih izraza, ni složenih priloga.<br />
Eufemizmi u javnoj komunikaciji s obzirom na pojavne oblike i načine<br />
nastanka istovjetni su onima u privatnoj, no razlika je u uzrocima i učincima<br />
njihove uporabe.<br />
Bez obzira na to imaju li ili nemaju sve kategorije riječi (vrste riječi) leksičko<br />
značenje…<br />
Pravopisni priručnici, bez obzira za koje se pravopisno rješenje odlučuju,<br />
ne upotrebljavaju naziv frazem (osim HP 2000.), ali je iz primjera jasno<br />
da je riječ o frazemima i to o idiomatskim izrazima...<br />
6 O tome što je konektor vidi npr. Velčić, 987.; Stolac – Tribljaš, 994.<br />
prosinca 2007.<br />
323
Uzete su u obzir i jedinice koje u svom sastavu sadrže i komponentu rat<br />
i ratni.<br />
Ljiljana Kolenić<br />
Konektori spajaju ne samo rečenice nego i dijelove teksta. U hrvatskoj<br />
su znanosti o jeziku i književnosti česti konektori prema tomu(e),<br />
valja/treba/zanimljivo je napomenuti/naglasiti/istaknuti/upozoriti/reći,<br />
u vezi s, što se tiče, s jedne strane..., a s druge strane i sl. Navodim nekoliko<br />
primjera.<br />
Prema tomu, riječ je o: a) izvatku iz skladnje i b) dopuni upravo skladnje,<br />
a ne morfologije.<br />
Valja napomenuti da u Pacelovu tekstu ima i genitiva množine na –ah<br />
(npr. jezikah, podnarječjah, i sl.), ali to Vežić ne spominje. Zanimljivo je<br />
napomenuti da je iste 185 . godine jedan drugi član odbora koji je pratio<br />
rad na Šulekovu rječniku također objavio svoju analizu kemijskoga<br />
nazivlja.<br />
U vezi je s njime i imenica fabrika koja je nekoć značila “građevinu, zgradu,<br />
fond za građenje ili uzdržavanje crkve i sam posao popravka”, a danas<br />
bismo je pisali velikim početnim slovom jer označava propalu Tvornicu<br />
papira ili Harteru u kojoj su tijekom čitavoga 20. stoljeća radile generacije<br />
Grobničana.<br />
Što se tiče prigovora da spomenuti sustav “opterećuje pamet”, Pacel ironično<br />
predlaže da se iz logike, odnosno metodologije izbaci sve ono što<br />
uči o sustavnosti li da Glasonoša “ukaže novi kakov sustav”.<br />
Hoće li to mjesto biti popunjeno, ovisi s jedne strane o leksičkosemantičkoj<br />
naravi glagola, a s druge strane o želji i volji govornika da…<br />
Frazem s jedne strane..., a s druge strane može imati još dvije inačice.<br />
Naime, neki autori rabe samo s druge strane, a neki samo s jedne strane.<br />
Rečenica koja počinje s druge strane suprotstavlja se onome što je u<br />
ranijoj rečenici (misli) rečeno, a rečenica koja počinje s jedne strane u<br />
drugom svom dijelu govori suprotno od onoga što je na početku rečenice<br />
rečeno. Navodim primjere za obje mogućnosti:<br />
S druge strane, po mentalitetu su stariji stanovnici Velikoga Kukeda vrlo<br />
slični starijem naraštaju današnjih gradišćanskih Hrvata…<br />
Ono je potrebno s jedne strane za dopune dosadašnjim rječnicima, ali<br />
jednako i za proučavanje leksičkih i tvorbenih obilježja i težnji ili razvojnoga<br />
smjera jednoga jezika.<br />
324 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
Frazem s jedne strane..., a s druge (strane) javlja se i u starijim jezikoslovnim<br />
tekstovima, a on može glasiti i u jednu ruku..., a u drugu. Danas je<br />
sveza s rukom kao sastavnicom rjeđa u jezičnoznanstvenim tekstovima.<br />
Dosta se frazema javlja u različitih, pa i u istih autora s inačicama.<br />
Nabrojit ću neke konektore koji se mogu pojaviti u različitim inačicama:<br />
u vezi s/u svezi s /s tim/ s tim u vezi; prema tomu/tome; valja/treba/zanimljivo<br />
je napomenuti/istaknuti/reći/upozoriti/naglasiti; može se/valja/treba<br />
reći:<br />
U vezi s drugim bečkim dokumentom valja se podsjetiti okolnosti i konteksta<br />
samoga događaja.<br />
S tim u vezi, umjesto zaključka, navodimo riječi njemačkog pragmatičara<br />
Dietera Wunderlicha koji kaže kako je...<br />
- posebnost značenjskih odnosa unutar frazeoloških sraslica i frazeoloških<br />
cjelina čijim su dijelom prijedložni izrazi, a u svezi s tim i propitati<br />
mogućnost izdvajanja frazemskih prijedložnih izraza kao zasebnih leksičkih<br />
i gramatičkih jedinica – složenih priloga<br />
Prema tomu, takvi se naglasci na imenicama u vokativu ostvaruju kao<br />
silazni na unutarnjim slogovima i nisu u skladu s raspodjelom naglasaka<br />
u hrvatskom standardnom jeziku.<br />
Posuđenica bi prema tome bila svaka riječ stranoga podrijetla, bez obzira<br />
na stupanj njezine prilagodbe i bez obzira na njezin standardni, odnosno<br />
nestandardni jezični status.<br />
Međutim, treba istaknuti razlike koje u hrvatskom naglasnom sustavu<br />
postoje između jezika kao sustava i jezika kao standarda...<br />
Ipak treba napomenuti da je u priloga bogzna srastanje još uvijek nepotpuno<br />
i nedovršeno jer sastavnice nisu u potpunosti okamenjene.<br />
Na pitanje treba li takve sveze riječi (poveznice, konektore) tipa s jedne<br />
strane..., a s druge strane, s obzirom na, bez obzira na, budući da i sl. držati<br />
frazemima, možemo odgovoriti da mi mislimo kako treba. Osim što<br />
imaju sva obilježja frazema, te su sveze toliko prepoznatljive da ćemo ih<br />
odmah prihvatiti kao ustaljene i sa značenjem koje one imaju kao cjelina.<br />
U gramatikama se poveznice (konektori) često spominju u poglavlju<br />
o veznicima. U Akademijinom gramatici skupine autora (Akademijina<br />
gramatika, 99 .) primjerice piše: “Kao što primjeri pokazuju, veznici<br />
mogu biti jednočlani i dvočlani, a kad službu veznika ima neki skup ri-<br />
prosinca 2007.<br />
325
Ljiljana Kolenić<br />
ječi, tada i više: osim toga što, zbog toga što, s obzirom na to da...” I dalje:<br />
“U novijim se radovima nastoji prave i neprave veznike nazvati jednim<br />
nazivom: konektor, a to bi se hrvatski moglo reći vezilo, vežnjak, poveznik,<br />
poveznica ili svezica.” (Akademijina gramatika, 99 ., 733.)<br />
Josip Silić u radu u kojemu govori o znanstvenom stilu spominje i<br />
takve sveze koje služe kao konektori. On ih zove “frazeologiziranim<br />
sintaktičkim konstrukcijama”. Za Silića “frazeologizirane konstrukcije”<br />
služe kao veznici, odnosno kao “objašnjivači prethodnoga sadržaja i kao<br />
zamjenjivači prethodnoga sadržaja, pa onda i kao sredstva povezivanja<br />
jednoga sadržaja s drugim” (Silić, 997., 407). Kasnije Josip Silić i Ivo<br />
Pranjković u svojoj gramatici konektore zovu tekstnim veznim sredstvima<br />
(mislim da bi bolji bio jednočlani naziv, poveznice), a navedene<br />
tipove konektora “frazeologiziranim izrazima” (Silić – Pranjković,<br />
2006., 377). Same gramatike, dakle konektore ne zovu frazemima nego<br />
skupom riječi ili “frazeologiziranim izrazima”. Silić u spomenutom radu<br />
o znanstvenom stilu izrijekom kaže: “U znanstvenome stilu nema mjesta<br />
emocionalno-ekspresivnim frazama, jer su u suprotnosti s načelom<br />
logičnosti znanstvenoga sadržaja i s načelom objektivnosti izražavanja<br />
toga sadržaja. U njemu nema frazeologizama (frazema) tipa stati komu<br />
na žulj.” (Silić, 997., 405.) Frazemi tipa “stati komu na žulj” pripadaju<br />
razgovornom, a ne znanstvenom stilu. Ako prihvatimo činjenicu da i<br />
znanstveni stil ima svoju frazeologiju, u što nema sumnje, onda i navedene<br />
sveze riječi koje služe kao konektori valja držati frazemima. Neki<br />
su od navedenih sveza što ih držimo ovdje frazemima i uvršteni u hrvatske<br />
frazeološke rječnike pa možemo reći da su i u tim rječnicima dobile<br />
status frazema.<br />
Usporedila sam popis svojih frazema s dvama frazeološkim rječnicima<br />
književnoga jezika, Hrvatskim frazeološkim rječnikom troje autora,<br />
Antice Menac, Željke Fink-Arsovski i Radomira Venturina iz 2003. (kasnije<br />
Menac, 2003.) i Hrvatsko-njemačkim frazeološkim rječnikom skupine<br />
autora iz 998. godine glavnoga urednika Josipa Matešića (kasnije<br />
Matešić, 998.). U Hrvatsko-njemačkom sam rječniku (Matešić, 998.)<br />
pronašla od sveza što ih držim frazemskim konektorima: bez obzira na,<br />
s obzirom, s obzirom na, drugim riječima, u pravilu, po svoj prilici, samo<br />
326 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
se po sebi razumije, u svakom slučaju, s jedne strane..., a s druge strane,<br />
na prvi pogled itd. Neke od navedenih sveza zapisuje i Hrvatski frazeološki<br />
rječnik (Menac, 2003.): na prvi pogled, po svoj prilici, samo se po<br />
sebi razumije, drugim riječima, uzeti u obzir, po svemu sudeći itd.<br />
Sadržajno se frazemi jezikoslovnih tekstova mogu podijeliti u veće<br />
skupine:<br />
a) povezivanje misli, povezivanje s ranije rečenim/tekstom:<br />
u vezi s, prema tomu/e, budući da, biti riječ o, s obzirom na, na taj<br />
način, drugim riječima, dovoljno je spomenuti, s jedne strane..., a s<br />
druge, u tom smislu<br />
b) opseg teme, misli:<br />
u dobroj mjeri, svesti na najmanju mjeru, širok raspon, dati prostora,<br />
posvećivati pozornost, cijeli niz, podnositi izvještaj, baciti<br />
više svjetla, kazati izrijekom, u pravom smislu, puni smisao, privući<br />
pažnju/pozornost, do neslućenih razmjera<br />
c) opreznost u iznošenju zaključaka:<br />
koliko se čini, ne moći oteti se dojmu, na neki način, po svoj prilici,<br />
ići u prilog,, samo se po sebi razumije, po mom sudu, po svemu<br />
sudeći, na prvi pogled, u pravilu, polaziti od pretpostavke, povući<br />
za sobom<br />
d) postavljanje i rješenje problema:<br />
dolaziti u pitanje, postavljati pitanje, biti u pitanju, odgovoriti na<br />
pitanje, otvoreno pitanje, dati rješenje, poći za rukom, kako se tko<br />
sjeti, sreća se osmjehnula, biti na tragu, ući u trag, doći na udar,<br />
polučiti uspjeh, dostizati svoj vrhunac.<br />
Iz ove se podjele vidi da je temeljno značenje frazema u jezikoslovnim<br />
tekstovima ono što se odnosi na povezivanje teksta (rečenica, ulomaka)<br />
i ono što se odnosi na samu temu rada, odnosno središnji problem i<br />
njegovo rješenje.<br />
Ranije su u jezikoslovnim raspravama bili česti navodi iz stranih jezika,<br />
posebno iz latinskoga. Nikola Andrić u Braniču jezika hrvatskoga<br />
često umeće takve navode, primjerice Habeant sibi!, In hoc signo vin-<br />
prosinca 2007.<br />
327
Ljiljana Kolenić<br />
cemus, ab ovo itd. (V. Kolenić. 2006., 82). U suvremenim člancima<br />
nastalim u okviru posljednjega desetljeća našla sam u dvoje autora isti<br />
frazem pars pro toto, i ni jedan drugi.<br />
Stotinjak godina prije bilo je uobičajeno da se radi živosti i uvjerljivosti<br />
ubaci i pokoja narodna poslovica ili krilatica u jezikoslovne tekstove.<br />
Tako je stil Vatroslava Jagića u njegovim člancima znatno obogaćen narodnom<br />
mudrošću i općenito mudrim izrjekama. On tako prestaje biti<br />
monotonim i suhoparnim:<br />
Frane Kurelac napisao knjigu; - al kod tog “piše, pisao, napisao” ne ima<br />
knjizi ni traga; novom tome čudu što mu se još i o porodu sumnjalo, nisam<br />
dakako znao nit imena a još manje poznavao mu ćudi. Pobojah se da<br />
tu ne bude mnogo zbora, a nikakva stvora: al tko čeka, dočeka.<br />
Nije siromah onaj koji nikad ništa nije imao, nego onaj koji je imao pa<br />
izgubio, veli mudro naša riječ: nu ako smo spali bili s mjesta na koje nas<br />
prije dvjesta godina naši stari namjestiše, to se ipak već i preporodismo.<br />
Al je tako vavijek na svijetu; štogod valjana teško si put krči; premda nisam<br />
ni ja željan kritika, a osobito onakih ne o kojih se daje reći: lasno je<br />
govoriti, ma je teško tvoriti.<br />
Ovako otprilike bijaše donekle, ali je sada posvema drugačije otkada sve<br />
to bolje uviđamo da je istinita naša narodna poslovica: teško tome ko za<br />
tuđom pameti ide.<br />
Međutim, meni se vidi, Kurelac se više šali, ma u svakoj šali ima polovica<br />
zbilje.<br />
U suvremenim tekstovima uglavnom mudre izrjeke nisam našla. Čak<br />
i u člancima koji su pisani nešto “lakšim” stilom obično nema mudrih<br />
izrjeka, nego se više u njima rabi frazeologija razgovornoga stila, što<br />
dakako nije isto.<br />
Imenice koje se u suvremenim frazemima našega korpusa češće javljaju<br />
i koje većina autora rabi jesu: riječ (biti riječ, lijepa riječ, drugim riječima,<br />
ne naći ni riječi, u nekoliko riječi), pitanje (dolaziti u pitanje, biti<br />
u pitanju, postavljati pitanje, odgovoriti na pitanje, otvoreno pitanje),<br />
obzir (bez obzira na, s obzirom na, uzeti u obzir), smisao (u pravom smislu,<br />
u širem smislu, u tom smislu), strana (dobra strana, na sve strane, s<br />
328 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
jedne strane..., a s druge strane, s jedne strane, s druge strane), pažnja/pozornost<br />
(privući/pokloniti/obratiti pozornost/pažnju).<br />
Tekstovi na prijelazu stoljeća rabili su često riječ duh u različitim frazeološkim<br />
i nefrazeološkim svezama. Tako Branko Vodnik ima narodni<br />
duh, duh priproste narodne pjesme, prodahnut istim duhom, sloboda<br />
duha, kršćanski duh, duh jednostavnosti, duh njemačkog jezika, sredovječni<br />
duh, Božji duh, smionost duha, duh savremenog prosvjećivanja.<br />
Dragutin Prohaska u Ilirizmu u Osijeku ima feudalni duh, domorodni<br />
duh, duh latinski i klasični, stari duh, duh jednakosti i slobode, hrvatski<br />
duh, duh novoga njemačkoga kurza. Dakle, imenica duh mogla se javiti<br />
u različitim svezama, a značila je uglavnom obilježje, nastojanje. U suvremenim<br />
sam tekstovima tu imenicu zabilježila u manje članaka: duh<br />
vremena i duh jezika. I u suvremenim tekstovima duh znači obilježje,<br />
značajke:<br />
Osobito se smatraju germanizmima izrazi i konstrukcije, koje su tuđe<br />
duhu jezika, a nastale su doslovnim prevođenjem s njemačkoga kao što<br />
su to npr. sjesti se: nj. sich setzen, mjesto pravilnoga sjesti.<br />
Ta svjedočenja mogu biti vrlo osobna i odnositi se npr. na atmosferu i<br />
duh jednog – sa stajališta aktualnog trenutka nastanka portreta – već<br />
povijesnog vremena…<br />
Bilo bi zanimljivo govoriti i o strukturi jezikoslovnih tekstova, no to<br />
ovom prigodom nije tema. Osvrnut ću se samo na to da u pravilu svi<br />
članci završavaju nekim zaključkom. Navest ću riječi, sveze riječi i rečenice<br />
kojima autori obično završavaju svoje članke: iz rečenoga izlazi,<br />
zaključno možemo reći ovo, možemo zaključiti, zaključak, može se<br />
zaključiti, na temelju iznesenoga možemo zaključiti, moguće je, dakle,<br />
zaključiti, umjesto zaključka, ukratko.<br />
Na temelju iznesenoga možemo zaključiti da članci imaju dobro izgrađenu<br />
frazeologiju i po toj se frazeologiji mogu dobro prepoznati suvremeni<br />
hrvatski jezikoslovni tekstovi.<br />
prosinca 2007.<br />
329
Dodatak<br />
Frazemi iz hrvatskih jezikoslovnih tekstova 7<br />
Ljiljana Kolenić<br />
- biti: budući da (jer)<br />
Budući da je Pacel svoje gledište o prozodijskim pitanjima hrvatskoga jezika<br />
obznanio u raspravi Naglas u rieči hrvatskoga jezika (Pacel 864), ne iznenađuje<br />
što je prozodijskim obilježjima dao prostora i u svojoj raspravi o sinonimima.<br />
- bok: staviti uz bok (izjednačiti, usporediti)<br />
Vinodolski zakon, kao uostalom i većina hrvatskih srednjovjekovnih statuta<br />
može se s pravom staviti uz bok drugim europskim opsežnim srednjovjekovnim<br />
pravnim dokumentima pisanim na narodnom jeziku…<br />
- broj: velik broj (mnogo)<br />
U spomenutome Rječniku novih riječi nalazimo velik broj korisnih podataka,<br />
ali on je usmjeren jednostrano…<br />
- crta: u glavnim crtama (u temeljnoj zamisli, ukratko)<br />
… on već ima dosta točnu zamisao o tome kakve će lekseme i frazeme uključiti<br />
u taj rječnik i – u glavnim crtama – kako će ih obraditi.<br />
- činiti: koliko se čini (izgledno je)<br />
Koliko mi se sada čini, mogli bismo unutar tog perioda od ca. 50 godina identificirati<br />
tri faze koje bi se uvjetno mogle nazvati...<br />
- dan: današnji dan (danas)<br />
Iako je do današnjih dana ostao marginaliziran i zaboravljen, njegovi su radovi<br />
važan prinos hrvatskoj znanstvenoj misli.<br />
- djelo: život i djelo (životopis)<br />
Izvještavanje o životu i djelu slavljenika čin je odavanja priznanja, a tekstovi uz<br />
to često sadrže i tipične ekspresivne segmente…<br />
- djelovanje: javno djelovanje (djelovanje u javnosti)<br />
Ivo Pranjković, autor Ljetopisa Vinka Pacela, prvo njegovo javno djelovanje bilježi<br />
uz proglas bečkih Slavena, koji je bio poziv Hrvatima da priznaju Ljudevita Gaja.<br />
- doba: novo doba (društvene i gospodarske promjene)<br />
U tom je pogledu papino pismo o kojemu ovdje raspravljamo početak jednoga<br />
novoga doba.<br />
7 Za svaki frazem uvrštena je samo jedna rečenica jednoga autora, iako se mnogi frazemi<br />
pojavljuju u više autora i više puta u jednoga autora.<br />
330 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
- doba: mračno doba (ratna vremena, teška vremena)<br />
Takvoj neuvijenoj objedi političku težinu daju i aluzije na nacistička i ina mračna<br />
doba.<br />
- dojam: ne moći oteti se dojmu (čini se, vjerojatno)<br />
(Ne možemo se oteti dojmu da bi naše današnje pravopisne dvojbe iz ovih stavova<br />
mogle ponešto naučiti.)<br />
- doprinos: dati svoj doprinos (pridonijeti)<br />
Vidjeli smo da je upravo veći dio Šulekovih suvremenika rodom ili radom vezanih<br />
uz Primorje, posebno Rijeku, dalo svoj doprinos stvaranju hrvatskoga znanstvenoga<br />
nazivlja.<br />
- duh: duh jezika (jezične značajke)<br />
Osobito se smatraju germanizmima izrazi i konstrukcije, koje su tuđe duhu jezika,<br />
a nastale su doslovnim prevođenjem s njemačkoga kao što su to npr. sjesti<br />
se: nj. sich setzen, mjesto pravilnoga sjesti.<br />
- duh: duh vremena (obilježje vremena, obilježje doba)<br />
Ta svjedočenja mogu biti vrlo osobna i odnositi se npr. na atmosferu i duh<br />
jednog – sa stajališta aktualnog trenutka nastanka portreta – već povijesnog<br />
vremena…<br />
- duša: mirne duše (jednostavno, s lakoćom)<br />
… mirne se duše može pretpostaviti utjecaj na istovrijedna rješenja u hrvatskom<br />
jeziku.<br />
- funkcija: staviti izvan funkcije (odbaciti, ne koristiti)<br />
Tri frazema sadrže sastavnicu sa značenjem oružja koje se različitim postupcima<br />
stavlja izvan funkcije…<br />
- interes: opći društveni interes (opće dobro)<br />
Proširenost takvih posuđenica ovisi o općem društvenom interesu za pojmove<br />
koje imenuju…<br />
- izražaj: doći do izražaja (biti razvidno)<br />
Nedovoljno jasno razlikovanje morfologije i sintakse najviše dolazi do izražaja<br />
u opisu pojedinih glagolskih oblika, a posebno oblika konjunktiva.<br />
- izvještaj: podnositi izvještaj (izvješćivati)<br />
Na njima su bravari podnosili bratimima podroban izvještaj o svakome primitku<br />
i izdatku u proteklome razdoblju.<br />
prosinca 2007.<br />
33
Ljiljana Kolenić<br />
- kazati: kazati izrijekom (kazati otvoreno, doslovce)<br />
Također je bitno naglasiti da izrijekom kaže da se u opisu glagola i njihova značenja<br />
ugledao na Tkalčevićevu Skladnju i Kurelčeve zapise…<br />
- kušnja: naći se na kušnji (biti upitnim)<br />
… na kušnji će se naći sami kriteriji takve diobe…<br />
- mjera: svesti na najmanju mjeru (najmanje koristiti)<br />
Ekspresivni su dijelovi svedeni na najmanju mjeru i lišeni svake emocionalnosti.<br />
- mjera: u dobroj mjeri (dosta, prilično)<br />
… bit će blizu istine da on u dobroj mjeri odražava jezični ustroj organske grobničke<br />
čakavice druge polovine 6. i prve četvrtine 7. stoljeća…<br />
- mjesto: naći svoje mjesto (smjestiti se, biti zapisani)<br />
Navedeni frazemi koji još nisu našli svoje mjesto u frazeološkim, a ni općim<br />
rječnicima…<br />
- način: na neki način (uglavnom)<br />
Oni se odnose na vojnike, odnosno ljude koji na neki način sudjeluju u ratnim<br />
sukobima…<br />
- način: na taj način (tako)<br />
Na taj način nastaju skupovi rečenica.<br />
- napomenuti: valja / treba / zanimljivo je napomenuti / istaknuti<br />
/ reći / kazati (upozoravamo)<br />
Valja napomenuti da u Pacelovu tekstu ima i genitiva množine na –ah (npr.<br />
jezikah, podnarječjah, i sl.), ali to Vežić ne spominje. Zanimljivo je napomenuti<br />
da je iste 853. godine jedan drugi član odbora koji je pratio rad na Šulekovu<br />
rječniku također objavio svoju analizu kemijskoga nazivlja.<br />
- niz: cijeli niz (mnogo)<br />
Cijeli niz proučavanih rječnika, budući da su pisani po principu razlikovnosti<br />
prema književnom jeziku, nema velikog dijela traženih natuknica.<br />
- obzir: bez obzira (iako)<br />
Polusloženice, riječi koje se po pravopisu pišu sa spojnicom, bez obzira bile u<br />
izvoru napisane sa spojnicom ili bez nje...<br />
332 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
- obzir: bez obzira na (iako)<br />
Bez obzira na to imaju li ili nemaju sve kategorije riječi (vrste riječi) leksičko<br />
značenje…<br />
- obzir: s obzirom da (glede)<br />
… npr. nekih memorijala i dopisa upućenih raznim dužnosnicima i ustanovama<br />
Rimske kurije, s obzirom da predstavljaju izvorne filološke raspravice (koje i<br />
danas mogu biti poučne (...) S obzirom da među frazemima upotrijebljenim<br />
za ovaj rad nije bilo takvih prijedložnih izraza, rekcijska će se neovisnost oprimjeriti<br />
složenim prijedlozima nastalim srašćivanjem prijedložnoga imeničkoga<br />
izraza.<br />
- obzir: s obzirom na (glede)<br />
S obzirom na leksičku semantiku moguća bi bila i ovakva podjela glagola s obzirom<br />
na obaveznost objekta…<br />
- obzir: uzeti u obzir (razmotriti)<br />
To naravno ne umanjuje vrijednost Pacelovih priloga, jer svakako treba u obzir<br />
uzeti činjenicu da su ti prilozi nastali cijelo jedno desetljeće prije objavljivanja<br />
prvoga sveska prvoga hrvatskoga jednojezičnika…<br />
- odnos: urediti odnose (dovesti u red, urediti)<br />
Pravo nastoji urediti odnose u društvu.<br />
- okvir: nadilaziti okvire (nadmašivati)<br />
Sustavno i podrobno istraživanje o dvojezičnim i višejezičnim hrvatskim rječnicima<br />
čiji je leksički odabir mogao utjecati na Pacelova promišljanja o sinonimnome<br />
rječniku uvelike nadilazi okvire ovoga rada i svakako zaslužuje posebnu<br />
raspravu.<br />
- ostalo: između ostaloga (između drugih mogućnosti)<br />
To između ostaloga znači da među oblicima na –o u hrvatskom jeziku ima više<br />
pridjeva nego priloga.<br />
- pars: pars pro toto (dio umjesto cjeline)<br />
Vjerojatno je po gubitku slavenske riječi preuzet u sustavu postojeći romanizam<br />
koji je po načelu pars pro toto proširio značenje.<br />
- pitanje: biti u pitanju (biti upitnim)<br />
Kad bi u pitanju bio ograničen broj riječi i neograničene mogućnosti, onda bi<br />
na to pitanje bilo lako odgovoriti...<br />
prosinca 2007.<br />
333
Ljiljana Kolenić<br />
- pitanje: dolaziti u pitanje (postati upitnim)<br />
Kategorijalno se značenje “interjekcionalnost” može podudarati s kategorijalnim<br />
značenjem “propozicionalnost” pa u tom slučaju dolazi u pitanje pripadnost<br />
uzvika kategorijama (vrstama) riječi.<br />
- pitanje: odgovoriti na pitanje (riješiti problem)<br />
Kad bi u pitanju bio ograničen broj riječi i neograničene mogućnosti, onda bi<br />
na to pitanje bilo lako odgovoriti...<br />
- pitanje: otvoreno pitanje (još nerazjašnjeni problemi)<br />
Iako je M. Stojković ( 9 9) ukazao na brojna otvorena pitanja, Bartol Kašić je<br />
preko pola stoljeća nakon te odlične monografije ostao, uz rijetke iznimke (Vanino,<br />
940) zaboravljen.<br />
- pitanje: postavlja se pitanje (upitno je)<br />
Odmah se postavlja pitanje kako ćemo odrediti novu riječ jer se već na početku<br />
susrećemo s pojmom dosad nezabilježena riječ.<br />
- pogled: na prvi pogled (naoko, od prve)<br />
Iako se na prvi pogled doima da su te dvije kolokacije nastale supstitucijom<br />
članova, semantička analiza pokazuje da se radi o dvjema potpuno različitim<br />
kolokacijama…<br />
- pošto: pošto-poto (pod svaku cijenu)<br />
U tome je Pacel puno lutao, i što je za nj posebno karakteristično, često nastojao<br />
biti pošto-poto originalan…<br />
- potraga: dati se u potragu (istraživati)<br />
Na moju zamolbu, obojica su se dala u potragu za Hrastincima koji još govore<br />
hrvatski, a takve se na žalost više ne mogu nabrojiti niti na prste jedne ruke.<br />
- povući: povući za sobom (izazvati)<br />
Stoga mislim da će se naši frazeolozi morati ubuduće više pozabaviti problematikom<br />
stilističkih značenja frazema, što se onda povući za sobom i odgovarajuću<br />
leksikografsku obradu.<br />
- pozornost: posvećivati/posvetiti pozornost (upozoravati, pokazivati<br />
zanimanje za)<br />
Autor priloga osobitu pozornost posvećuje komentarima Vatroslava Jagića, čija<br />
neupitna stručna kompetencija i iz polemičkih razmjena mišljenja s Vinkom<br />
Pacelom o kojima je ovdje riječ izranja u punom sjaju.<br />
334 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
- pozornost: privlačiti/privući pozornost/pažnju (privući zanimanje)<br />
… pa su stoga frazeološke igre posebno česte u naslovima čija je osnovna funkcija<br />
da privuku pozornost čitatelja... Česta uporaba frazema u medijima nije slučajna:<br />
osim obavijesti, oni nose i veliku ekspresivnost i specifičnost izraza, što<br />
privlači pažnju gledatelja/čitatelja/slušatelja.<br />
- pravilo: u pravilu (uglavnom)<br />
Kao što je razvidno, u pravilu Vinko Pacel za sva vremena i načine ima hrvatski<br />
naziv.<br />
- pravo: dati za pravo (prihvatiti mišljenje)<br />
Tu slijedi jedini Jagićev komentar u kojem se Pacelu posve daje za pravo, ali<br />
ujedno jedan od rijetkih u cijelom Jagićevu polemiziranju s Pacelom…<br />
- prema: prema tomu/tome (dakle)<br />
Prema tomu, riječ je o: a) izvatku iz skladnje i b) dopuni upravo skladnje, a ne<br />
morfologije. Posuđenica bi prema tome bila svaka riječ stranoga podrijetla, bez<br />
obzira na stupanj njezine prilagodbe i bez obzira na njezin standardni, odnosno<br />
nestandardni jezični status.<br />
- pretpostavka: polaziti od pretpostavke (pretpostavljati)<br />
Izraz kolokacija prvi je puta sredinom prošloga stoljeća uporabio britanski jezikoslovac<br />
John Rupert Firth koji polazi od pretpostavke da značenje pojedine<br />
riječi ovisi o drugim riječima…<br />
- prilika: po svoj prilici (vjerojatno)<br />
Koliko god da jezična pragma olakšava, štoviše i omogućuje razumijevanje<br />
iskaza poput netom navedenih, po svoj ćemo je prilici prepoznati i u leksičkom<br />
dodiru…<br />
- prilika: teške prilike (nepovoljno razdoblje)<br />
Jer, prilike su tada bile iznimno teške za katolike na hrvatskome području.<br />
- prilog: ići u prilog (koristiti, pogodovati)<br />
Toj pretpostavci u prilog ide i stanje u ostalim gradišćanskohrvatskim<br />
govorima.<br />
- prostor: dati prostora (pozabaviti se, pisati o čemu)<br />
Budući da je Pacel svoje gledište o prozodijskim pitanjima hrvatskoga jezika obznanio<br />
u raspravi Naglas u riječi hrvatskoga jezika (Pacel 864), ne iznenađuje<br />
što je prozodijskim obilježjima dao prostora i u svojoj raspravi o sinonimima.<br />
prosinca 2007.<br />
335
Ljiljana Kolenić<br />
- put: prokrčiti put (probiti se)<br />
No taj je znanstveni pristup nova stvar koja si tek treba prokrčiti put, a toga<br />
nema bez borbe.<br />
- račun: voditi računa o (znati, imati na umu)<br />
Razlike u nazivlju postoje, ali valja voditi računa i o tome da je Vinko Pacel veliku<br />
pozornost posvećivao glagolima…<br />
- rang: niži rang (niža vrijednost, manja vrijednost)<br />
… kad se osoba niža rangom želi dodvoriti višoj iz svojih interesa…<br />
- raspolaganje: biti na raspolaganju (biti dostupno)<br />
Od dvojezičnika i višejezičnika kojima se mogao služiti bila su mu na raspolaganju<br />
raskošna djela starije hrvatske leksikografije…<br />
- raspon: širok raspon (širina, raznolikost, mnogostrukost)<br />
Sve to, s jedne strane, pokazuje koliko je ovaj svetac zbog svoga života i djela bio<br />
poštovan a, s druge, govori o širokom rasponu kulturne i književne korespondencije<br />
na hrvatskom prostoru.<br />
- razina: na istoj razini (paralelno, na isti način)<br />
Savjetnik, iako izdvaja frazeme u zasebnu skupinu, opisuje ih na istoj razini<br />
sa slobodnim prijedložnim izrazima jer se frazemska upotreba prijedložnih<br />
izraza značenjski, pa onda i pravopisno, uspoređuje sa slobodnim prijedložnim<br />
izrazima.<br />
- razmjer: do neslućenih razmjera (beskonačno, mnogo, jako)<br />
Uvođenje pragmatičke komponente u analizu jezika (upravo jezične djelatnosti)<br />
razigrava te gotovo do neslućenih razmjera širi i pojam tekstnog konektora.<br />
- razumjeti se: samo se po sebi razumije (razumljivo je, logično je)<br />
Samo se po sebi razumije da hrastinski govor sadrži i niz leksema karakterističnih<br />
za hrvatski jezik općenito.<br />
- reći: može se/valja/treba reći (ističemo, naglašavamo)<br />
Možemo reći da je Vinko Pacel glagolima bio posebno zaokupljen (…) pa ako ih i<br />
držimo neobičnima, valja reći da ipak nisu i sasvim originalni (…) Treba odmah<br />
reći da ne postoji “korijenska osnova”.<br />
- red: nije u redu (nije dobro, nije pošteno)<br />
No nije u redu kad se kaže da “ima slučajeva gdje je sam korijen (bez nastavka)<br />
gotova riječ”.<br />
336 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
- red: u prvom redu (ponajprije)<br />
Članovi su semantičkoga polja povezani značenjskim odnosima, u prvom redu<br />
paradigmatskim…<br />
- riječ: biti riječ (biti temom, radi se o)<br />
Autor priloga osobitu pozornost posvećuje komentarima Vatroslava Jagića, čija<br />
neupitna stručna kompetencija i iz polemičkih razmjena mišljenja s Vinkom<br />
Pacelom o kojima je ovdje riječ izranja u punom sjaju.<br />
- riječ: drugim riječima (naime)<br />
Drugim riječima, imperfekt se, kao što je rečeno, tvori od svoje, tj. imperfektne,<br />
osnove.<br />
- riječ: lijepa riječ (pohvale)<br />
O Pacelu čovjeku ostalo je puno lijepih riječi.<br />
- riječ: ne naći ni riječi (ne biti govora o čemu)<br />
U Vinodolskom zakonu nećemo naći ni riječi o dokaznom sredstvu nošenja usijanog<br />
željeza i drugim sličnim oblicima božjeg suda…<br />
- riječ: u nekoliko riječi (ukratko)<br />
U predgovoru prvome izdanju svoga Englesko-hrvatskog rječnika, 955, Rudolf<br />
Filipović napisao je i nekoliko riječi o povijesti englesko-hrvatskih rječnika.<br />
- rješenje: dati rješenje (riješiti, odgovoriti)<br />
Pokušavajući dati rješenje tim nedoumicama (između ostalih), iskristalizirale<br />
su se i koncepcije prozodijske norme.<br />
- rješenje: gotovo rješenje (pravilan odgovor, pravilno rješenje)<br />
Lingvistička stilistika, kao mlada znanost, ne može uvijek ponuditi gotova i provjerena<br />
rješenja kao što ih nude npr. fonologija, morfologija i tvorba riječi...<br />
- rod: biti rodom (potjecati)<br />
Ukratko, nisam uspjela pronaći ni jednoga govornika hrvatskoga jezika, koji bi<br />
bio rodom iz toga mjesta.<br />
- ruka: nabrojiti na prste jedne ruke (biti u maloj količini, biti brojem<br />
manje od pet)<br />
Na moju zamolbu, obojica su se dala u potragu za Hrastincima koji još govore<br />
hrvatski, a takve se na žalost više ne mogu nabrojiti niti na prste jedne ruke.<br />
- ruka: poći za rukom (uspjeti)<br />
Meni je pošlo za rukom pronaći još tri analogna slučaja...<br />
prosinca 2007.<br />
337
Ljiljana Kolenić<br />
- ruka: u najmanju ruku (ponajmanje)<br />
Kažem da je to pretjerano ponajprije zato što “optativna uporaba dionika” posve<br />
mijenja njegovu narav, pa u najmanju ruku nije bez osnove smatrati optativ<br />
posebnim glagolskim oblikom.<br />
- sam: sam po sebi (po naravi stvari)<br />
Iako je portret sam po sebi sredstvo odavanja priznanja, ono se nerijetko i eksplicitno<br />
iskazuje…<br />
- sjaj: u punom sjaju (u cijelosti, u dobrom dojmu)<br />
Autor priloga osobitu pozornost posvećuje komentarima Vatroslava Jagića, čija<br />
neupitna stručna kompetencija i iz polemičkih razmjena mišljenja s Vinkom<br />
Pacelom o kojima je ovdje riječ izranja u punom sjaju.<br />
- slučaj: u svakom slučaju (svakako)<br />
U svakom je slučaju ta njegova spoznaja starija od analogne spoznaje rimskog<br />
Sudišta...<br />
- slučaj: u tom slučaju (tada, onda)<br />
Kategorijalno se značenje “interjekcionalnost” može podudarati s kategorijalnim<br />
značenjem “propozicionalnost” pa u tom slučaju dolazi u pitanje pripadnost<br />
uzvika kategorijama (vrstama) riječi.<br />
- smisao: puni smisao (pravo značenje, smisao, značenje)<br />
Da bi se shvatio puni smisao ovoga pisma, potrebno ga je filološki pročitati, tj.<br />
nastojati povezati izraz i sadržaj.<br />
- smisao: u pravom smislu (doista, uistinu)<br />
Sudeći po primjerima, u 9. stoljeću možemo u pravom smislu govoriti o participu<br />
sadašnjega vremena (glagolskom pridjevu sadašnjem).<br />
- smisao: u širem smislu (općenito, uopćeno)<br />
Stoga Pacelovi prilozi u širem smislu nisu samo prinos hrvatskoj sinonimici, oni<br />
su značajan i znatan prinos hrvatskoj semantici.<br />
- smisao: u tom smislu/pogledu (tako, o tome)<br />
Ladan u tom smislu govori o potvrđenim ili samo predlaganim zamjenbenicama.<br />
/ U tom je pogledu papino pismo o kojemu ovdje raspravljamo početak<br />
jednoga novog doba.<br />
338 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
- snaga: biti na snazi/stupiti na snagu (djelovati, imati ovlast)<br />
Iako nisu bili na snazi na području cijele Hrvatske, oni nepobitno svjedoče o<br />
stoljećima kontinuiteta primjene kaznenog zakonodavstva na hrvatskom tlu i<br />
uporabi hrvatskog jezika u praksi.<br />
- spomenuti: dovoljno je spomenuti (ukratko)<br />
Dovoljno je ovdje spomenuti bar dva: jedan je Istarski razvod, a drugi Vinodolski<br />
zakon.<br />
- sreća: sreća se osmjehnula (imati sreće, dobiti očekivano)<br />
Dok smo vodili pravu utrku s vremenom, sreća nam se osmjehnula.<br />
- stanje: loše imovno stanje (siromaštvo)<br />
… kojim se određuje tko se ima smatrati “Ilirom” besplatno smješten kako bi<br />
(ukoliko je lošeg imovnog stanja i dođe u Rim kao hodočasnik) mogao biti besplatno<br />
smješten...<br />
- strana: dobra strana (dobra osobina)<br />
Jedna od dobrih strana Pacelove rasprave smatra upravo to što se u njoj<br />
pretpostavlja…<br />
- strana: na sve strane (posvuda)<br />
Koliko nam je poznato, iz toga rasadišta odlaze glagoljaški popovi na službu na<br />
sve strane gdje postoji kult svetoga Jeronima, pa tako čak i na područja izvangradskih<br />
dubrovačkih župa.<br />
- strana: ostaviti po strani<br />
… ali to valja ostaviti po strani jer to prelazi okvir ove teme, zadržat ćemo se<br />
samo na riječima.<br />
- strana: s druge strane (usuprot tomu)<br />
S druge strane, po mentaliteu su stariji stanovnici Velikoga Kukeda vrlo slični<br />
starijem naraštaju današnjih gradišćanskih Hrvata…<br />
- strana: s jedne strane (djelomice)<br />
Ono je potrebno s jedne strane za dopune dosadašnjim rječnicima, ali jednako<br />
i za proučavanje leksikčki i tvorbenih obilježja i težnji ili razvojnoga smjera jednoga<br />
jezika.<br />
- strana: s jedne strane…, a s druge strane (djelomice jedno, djelomice<br />
drugo)<br />
Hoće li to mjesto biti popunjeno, ovisi s jedne strane o leksičkosemantičkoj naravi<br />
glagola, a s druge strane o želji i volji govornika da…<br />
prosinca 2007.<br />
339
Ljiljana Kolenić<br />
- sud: po sudu (prema mišljenju)<br />
Jedino je problematična, bar po mom sudu, Kostićeva tvrdnja da sad i sada imaju<br />
različit naglasak.<br />
- suditi: po svemu sudeći (vjerojatno)<br />
… propustivši da ga usporedi s dva (mlađa) prijepisa koji su se tada čuvali u<br />
Padovi, odnosno u Sarajevu (a koji, po svemu sudeći, danas više ne postoje).<br />
- sukob: izgladiti sukob (pomiriti)<br />
Godine 86 . Pacel je bio zastupnik grada Karlovca u Hrvatskome saboru, gdje<br />
nije ostao zstupnikom dugo, ali je u to kratko vrijeme uspio izgladiti jedan, za<br />
Rijeku značajan sukob.<br />
- svjetlo: baciti više svjetla na (jasnije opisati)<br />
U tom kontekstu valja baciti malo više svjetla na djelovanje jednoga od –neslužbeno<br />
– manje poznatih Šulekovih suvremenika, riječkoga profesora Vinka<br />
Pacela.<br />
- svjetlo: izaći na svjetlo (pojaviti se)<br />
Zato on sada konačno smije – pa makar samo zakratko prilikom kakva značajna<br />
životnog jubileja – izići na svjetlo pozornice i javno…<br />
- težina: dati težinu (dati značenje)<br />
Takvoj neuvijenoj objedi političku težinu daju i aluzije na nacistička i ina mračna<br />
doba.<br />
- ticati se: što se tiče (glede)<br />
Što se tiče prigovora da spomenuti sustav “opterećuje pamet”, Pacel ironično<br />
predlaže da se iz logike, odnosno metodologije izbaci sve ono što uču o sustavnosti<br />
ili da Glasonoša “ukaže novi kakov sustav”.<br />
- tlo: plodno tlo (povoljne prilike)<br />
Iz svega se ovoga, samo letimično naznačenog djelovanja može zamisliti iznimno<br />
bogata glagoljaška knjižarska djelatnost kao žetva jednog sretno i dalekovidno<br />
posijanoga zrna pape Inocenta IV. na plodno tlo Hrvata katolika, posebice<br />
na području senjske biskupije u doba njezina prvoga sveženika Filipa...<br />
- trag: biti na tragu (biti u skladu s)<br />
Teško bi bio ne zamijetiti da su najranija zanimanja za diskursne oznake<br />
kao potvrde tekstne kohezije (…) sasvim na tragu naših određenja tekstnih<br />
konektora…<br />
340 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
- trag: ostaviti traga (odjeknuti)<br />
Ovaj proglas nije ostavio značajnijega traga u hrvatskoj povijesti.<br />
- trenutak: aktualni trenutak (trenutačno stanje)<br />
Ta svjedočenja mogu biti vrlo osobna i odnositi se npr. na atmosferu i duh<br />
jednog – sa stajališta aktualnog trenutka nastanka portreta – već povijesnog<br />
vremena…<br />
- trenutak: dani trenutak (u određenom vremenu)<br />
… nešto što je u danom trenutku, razdoblju ili kolektivu nepristojno, neuljudno,<br />
nazadno, a nerijetko takvi izričaji promjenom svjetonazara i jačanjem...<br />
- udar: doći na udar (biti kritiziran, napadan)<br />
U sklopu svih tih previranja na udar dolaze i hrvatski kazneni zakoni.<br />
- um: imati na umu (misliti na, zapamtiti)<br />
Pritom valja imati na umu činjenicu da je Jagić u vrijeme kad je pisao svoj<br />
izvanredno promišljeni kritički osvrt na Pacelovu «razpravicu» Nješto o našem<br />
glagolu imao samo 24 godine.<br />
- uspjeh: polučiti uspjeha (uspjeti)<br />
Njegove pripovijetke nisu polučile značajnijega uspjeha.<br />
- veza: u (s)vezi s/ s tim u vezi (povezano s)<br />
U vezi s drugim bečkim dokumentom valja se podsjetiti okolnosti i konteksta<br />
samoga događaja. S tim u vezi, umjesto zaključka, navodimo riječi nejamačkoga<br />
pragmatičara Deitera Wunderlicha koji kaće kako je...<br />
- posebnosti značenjskih odnosa unutar frazeoloških sraslica i frazeoloških<br />
cjelina čijim su dijelom prijedložni izrazi, a u svezi s tim i propitati mogućnost<br />
izdvajanja frazemskih prijedložnih izraza kao zasebnih leksičkih i gramatičkih<br />
jedinica – složenih priloga SH.<br />
- vid: imati u vidu (znati, zapamtiti)<br />
Pritom valja posebno imati u vidu gotovo nevjerojatan podatak da je u vrijeme<br />
pisanja svoje kritike Pacelova “raspravice” Nješto o našem glagolu Jagić imao<br />
samo 24 godine.<br />
- vidjeti: kao što se vidi/kao što je razvidno (očito je)<br />
Najčešći su mu primjeri rečenica za ilustraciju vremena i načina narodne poslovice,<br />
ali kao što se iz navedenoga vidi, nekada daje pokoju zanimljivu rečenicu iz<br />
tadanjega svakodnevnoga riječkoga života. Kao što je razvidno, u pravilu Vinko<br />
Pacel za sva vremena i načine ima hrvatski naziv.<br />
prosinca 2007.<br />
34
Ljiljana Kolenić<br />
- vijek: radni vijek (vrijeme zaposlenosti, službe)<br />
Sve se to moralo odraziti na Kašićeva razmišljanja u toku njegova radnog vijeka<br />
(od 598. kad je u Rimskom kolegiju počeo predavati latinski da bi 599. počeo<br />
predavati hrvatsku gramatiku, do doba kad se, najkasnije 649. god., morao povući<br />
iz svake teže aktivnosti).<br />
- više: više ili manje (donekle)<br />
One su rezultat aktivna, stvaralačkog odnosa u jezičnom posuđivanju, spram<br />
posuđenica kao više ili manje pasivnog prihvaćanja stranih utjecaja.<br />
- vrhunac: dostizati svoj vrhunac (dostizati najbolje stanje)<br />
Upravo od polovice 4. stoljeća i u 5. stoljeću dosiže glagoljica svoj vrhunac i u<br />
umjetničkom smislu...<br />
- vrijeme: slobodno vrijeme (vrijeme bez radnih obveza)<br />
Budući da je kao vojni službenik Austro-Ugarske Monarhije boravio u Körmendu<br />
od 5. studenoga 9 5. do 6. veljače 9 6., u slobodno je vrijeme redovito<br />
posjećivao hrvatska sela u okolici.<br />
- vrijeme: u novije vrijeme (odnedavna)<br />
… u novije se vrijeme umjesto fige rabi fraza: drži palce.<br />
- vrijeme: voditi utrku s vremenom (raditi što na brzinu, biti ograničen<br />
vremenom)<br />
Dok smo vodili pravu utrku s vremenom, sreća nam se osmjehnula.<br />
- značiti: što znači da (tumačimo kao)<br />
... što znači da tuđicama i internacionalizmima u vokativu treba dodavati –e.<br />
- život: društveni/kulturni život (javno društveno djelovanje)<br />
Odmah se uključio u društveni život grada na Riječini, pa je već 852. godine<br />
postao član Narodne čitaonice rijeke. Od dolaska u Zagreb još je prisutniji u<br />
hrvatskome kulturnom životu.<br />
342 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
Literatura<br />
- Babić, Stjepan, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku,<br />
JAZU, Globus, Zagreb, 986.<br />
- Babić, Stjepan i dr., Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga<br />
književnog jezika, HAZU, 99 . (U tekstu Akademijina<br />
gramatika.)<br />
- Bogović, Sanja, “Frazeologija u čakavskim dijalektološkim rječnicima”,<br />
Fluminensia, Rijeka, 997., str. 2 - 32.<br />
- Hausen, Renate i dr., Hrvatsko-njemački frazeološki rječnik,<br />
Nakladni zavod Matice hrvatske – Zagreb i Verlag Otto Sagner<br />
– München, 988.<br />
- Fink, Željka, “Tipovi frazema – fonetske riječi”, Riječki filološki<br />
dani, Rijeka, 2000., str. 93-99.<br />
- Kolenić, Ljiljana, Riječi u svezama: povijest hrvatske frazeologije,<br />
Matica hrvatska, Osijek, 2006.<br />
- Kolenić, Ljiljana, Riječ o riječima: iz hrvatske leksikologije i frazeologije<br />
17. i 18. stoljeća, Osijek, 998.<br />
- Matešić, Josip, Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika,<br />
Školska knjiga, Zagreb, 982.<br />
- Menac, Antica, “O strukturi frazeologizma”, Jezik, br. , Zagreb,<br />
970./7 ., str. -4.<br />
- Menac, Antica, “Neka pitanja u vezi s klasifikacijom frazeologije”,<br />
Filologija, br. 8, Zagreb, 978., str. 2 9-225.<br />
- Menac, Antica – Moguš, Milan, “Frazeologija Gundulićeva<br />
‘Osmana’”, Forum, br. 7-8, Zagreb, 989., str. 92-20 .<br />
- Menac, Antica, “Pitanja stilističke kvalifikacije u općim i frazeološkim<br />
rječnicima”, Filologija, 30-r , Zagreb, 998., str. 26 -266.<br />
- Menac, Antica, “Frazeologija Hektorovićeva ‘Ribanja i ribarskog<br />
prigovaranja’”, Senjski zbornik, god. 8., Senj, 99 ., str. 0 - 07.<br />
- Menac, Antica – Fink-Arsovski, Željka – Venturin, Radomir,<br />
Hrvatski frazeološki rječnik, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.<br />
prosinca 2007.<br />
343
Ljiljana Kolenić<br />
- Menac-Mihalić, Mira, Frazeologija novoštokavskih ikavskih govora<br />
u Hrvatskoj, Školska knjiga – Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,<br />
Zagreb, 2005.<br />
- Mihaljević, Milica – Kovačević, Barbara, “Frazemi u govornim<br />
i pisanim medijima”, Riječki filološki dani, Rijeka, 2006., str.<br />
4 - 65.<br />
- Moguš, Milan, Senjski rječnik, HAZU, Matica hrvatska, Zagreb<br />
– Senj, 2002.<br />
- “Osječki jezikoslovci hrvatisti”, priredila Sanda Ham, Književna<br />
revija, 3-4, Ogranak Matice hrvatske Osijek, Osijek, 2005.<br />
- Silić, Josip, “Znanstveni stil hrvatskoga standardnog jezika”, Kolo,<br />
br. 2, Zagreb, 997., str. 397-4 6.<br />
- Silić, Josip – Pranjković, Ivo, Gramatika hrvatskoga jezika za<br />
gimnazije i visoka učilišta, Školska knjiga, Zagreb, 2005.<br />
- Stolac, Diana – Tibljaš, Verena, “Konektori u znanstvenome<br />
stilu”, Fluminensia, Rijeka, 994., str. 55-7 .<br />
- Velčić, Mirna, Uvod u lingvistiku teksta, Školska knjiga, Zagreb,<br />
987.<br />
- Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa Riječki filološki<br />
dani, <strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> Sveučilišta u Rijeci, glavne urednice:<br />
Silvana Vranić i Ines Srdoč-Konestra, Rijeka, 2006.<br />
344 <strong>HUM</strong> 2
FRAZEOLOGIJA U HRVATSKIM JEZIKOSLOVNIM ČLANCIMA<br />
Ljiljana Kolenić<br />
Summary<br />
prosinca 2007.<br />
PHRASEOLOGY IN THE CROATIAN<br />
LINGUISTIC ARTICLES<br />
The paper speaks about phrases in the Croatian texts with linguistic<br />
themes. In such texts the most often phrases connections are “since”, “with<br />
regard to”, “regardless of”, “in relation to” etc. Colloquial phrases are very<br />
rare and literary-artistic even more rare. Phraseology of the Croatian linguistic<br />
texts is recognizable, what means that the Croatian linguists have<br />
made the technical phraseology too.<br />
Key words: phrases, linguistic texts, connections, technical phraseology.<br />
345
Frano Musić<br />
Zagreb<br />
Sažetak<br />
UDK 82 . 63.42.09 Vetranović M.<br />
Pregledni članak<br />
Primljeno: 0. X. 2007.<br />
SUZANA ČISTA MAVRE VETRANOVIĆA<br />
Budući da se Vetranovićevoj Suzani čistoj uglavnom pristupalo kao<br />
“djetetu svoga vremena”, a ne kao djelu s univerzalnom porukom, autor<br />
novim pristupom, sa “suvremene promatračnice”, u ovom prikazanju otkriva<br />
trajne vrijednosti koje nadilaze vremensko-prostorna obzorja i koje<br />
su trajno aktualne. Preuzevši tematiku biblijskoga teksta, Vetranović je<br />
nastojao humanistički i kršćanski angažirati čovjeka pokazujući mu da<br />
razum, istina, čistoća i pravednost u konačnici uvijek pobjeđuju bezumnost,<br />
niske strasti i laž.<br />
U članku su također istražene dramaturško-teatrološke, jezično-stilske i<br />
ine osobitosti te pitanje autorstva ovoga djela. Iako se ne može potvrditi<br />
da je Suzana čista izvođena na pozornici, u tekstu je vidljiva nakana<br />
izvedbe. Što se pak autorstva tiče, ovaj se tekst uzima kao najmanje sporan<br />
u Vetranovićevu dramskom opusu prikazanjskih tekstova. O tome<br />
svjedoči podrobnija jezična i stilska analiza.<br />
Ključne riječi: Suzana, vrijednost, čistoća, pravednost, strpljivost, sreća,<br />
autorstvo, jezik, stil.<br />
Uvod<br />
Zbog svoje svevremenske aktualnosti, biblijske su teme mnogim piscima<br />
poslužile kao predložak za njihova djela. Jedan je od takvih Mavro<br />
Vetranović. U Bibliji je pronalazio mnoštvo zanimljivih i jednako<br />
aktualnih tema. Uz apokrifne tekstove Prikazanja od poroda Isuskrstova,<br />
Uskrsnutja Isusova, Posvetilišta Abrahamova, pa i Prikazanja kako<br />
346 <strong>HUM</strong> 2
atja prodaše Josefa, tu je Suzana čista. Daleko od toga da Vetranović<br />
u Suzani čistoj doslovno slijedi biblijski predložak, ali su umetci i proširenja<br />
neznatna i u njoj je najmanje apokrifnih elemenata. Makar neki<br />
autori, uspoređujući Vetranovićevu Suzanu čistu s Marulićevom Suzanom,<br />
ističu kako se Vetranović više udaljava od starozavjetnoga teksta.<br />
U ovom će se radu pokušati pobliže obraditi Suzanu čistu ističući posebice<br />
ono što se držalo važnim. Prije same obradbe dramskoga teksta<br />
istaknuti su najvažniji podatci iz pjesnikova života, stvarateljski opus i<br />
veza s prethodnicima. Slijedi ukratko sažet biblijski tekst, pa Vetranovićev,<br />
s naglaskom na razlike. Potom govor o temeljnim vrijednostima<br />
koje su prepoznatljive. Kako je riječ o dramskom tekstu, opisane su dramaturške<br />
i teatrološke odrednice. Zbog nedoumica u dvama sačuvanim<br />
prijepisima oko autorstva, pristupilo se jezičnoj i stilskoj analizi koja<br />
uvelike raspršuje sumnje da je Vetranović autor.<br />
1. Život, stvaranje i veze s prethodnicima<br />
U ovom dijelu nikako nije namjera zadržavati se samo na kronološkim<br />
podatcima iz Vetranovićeva života, nego, kudikamo više, naglasiti važne<br />
događaje koji su ga oblikovali kao osobu i kao pjesnika. Poglavito stoga<br />
što “pjesnik mora crpsti građu iz života, iz života, kojim živi čovjek ili njemu<br />
poznata ili bar približno poznata bića. Pjesnik taj svijet i život, jedini<br />
i jedinstveni ‘prerađuje’ u svojoj mašti, i utoliko taj svijet postaje njegov,<br />
pjesnikov svijet. On, dakle, ne će crtati stvarnost, kakva ona jest, nego<br />
kakvu on na temelju stvarnog svijeta stvori, pa će onda to biti pjesnička<br />
stvarnost”. U tom svjetlu valja odmah reći kako su prilično oskudni podatci<br />
o Vetranoviću te su godine rođenja i smrti nesigurni. Pretpostavlja<br />
se da je rođen 482. ili 483., a umro 576. godine, makar se godina smrti<br />
pomiče čak do 593. jer se u Državnom arhivu u Dubroviniku spominje<br />
kao prior na Sv. Andriji koji je . siječnja 592. svjedočio na vjenčanju u<br />
župnoj crkvi na otoku Šipanu. A u razdoblju od 575. do 592. godine ne<br />
može se pronaći potvrda da je riječ o nekom drugom prioru.<br />
Franjo Švelec, “Mavro Vetranović: književni rad i Pjesnik u svome vremenu”, Radovi Instituta<br />
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 4-5, Zadar, 959., str. 76.<br />
prosinca 2007.<br />
347
Frano Musić<br />
U benediktinski je red stupio oko 507. godine te se školovao na Mljetu,<br />
a potom u Monte Cassinu. Vraća se na Mljet 5 5. godine, ali poslije<br />
dvije godine s jednim benediktincem bježi u Italiju zbog čega je prognan<br />
iz Dubrovačke Republike. Kazna mu je oproštena i već je 522. godine<br />
na Lokrumu te službuje u mnogim samostanima kao opat. Poslije 545.<br />
godine povlači se u samoću na otok Sv. Andrija gdje ostaje do smrti.<br />
Na temelju njegovih djela može se reći kako je Vetranović dobar<br />
poznavatelj klasičnih pisaca, Biblije, Dantea i Petrarke kao i talijanskih<br />
pjesnika 5. i 6. stoljeća. Pjesnik velike i bogate književne kulture i načitanosti.<br />
Još za školovanja u Dubrovniku, uz latinski jezik i književnost,<br />
upoznao je retoriku i filozofiju, a posebice kasnije u Monte Cassinu studirajući<br />
teologiju, filozofiju, povijest, umjetnost i prepisujući knjige klasičnih<br />
pisaca.<br />
Vetranović je “ne samo plodan pisac lirskih, dramskih i epskih tekstova<br />
nego i osebujan i izvoran pjesnik”. 2 Sačuvane su njegove tri knjige<br />
stihova sa 32 pjesme, najveći dio su religiozne pjesme, i pet maskerata<br />
(Pjesni razlike) – tri su zbirke pjesama izgubljene. Pisao je refleksivne<br />
pjesme, duboko meditativne i prožete filozofskim promatranjima svijeta,<br />
političko-satiričke, rodoljubne pjesme. Tu su i poslanice (Petru Hektoroviću<br />
i Marinu Držiću), prigodnice i nadgrobnice (Marinu Držiću i<br />
Nikoli Dimitroviću). U nepotpunu su prijepisu sačuvane dvije mitološko-pastoralne<br />
scenske igre, dva pastirska dramska prizora (Istorija od<br />
Dijane i Lovac i vila), te mitološka drama Orfej i Euridika, četiri prikazanja:<br />
Prikazanje od poroda Isuskrstova, Uskrsnutje Isusovo, Posvetilište<br />
Abrahamovo i Prikazanje kako bratja prodaše Josefa, biblijski dramski<br />
tekst Suzana čista i nedovršen spjev Piligrin. 3<br />
Nema nikakve sumnje da je Vetranović poznavao književnost<br />
svojih prethodnika dubrovačkoga i dalmatinskoga kruga. Valja istaći<br />
kako je do tada dubrovačka književnost gotovo isključivo bila prožeta<br />
ljubavnom tematikom. Šiško i Džore Držić pjevali su o zanosnoj ljepoti<br />
gospoje i patili zbog neuslišane ljubavi. Vetranović donosi zaokret.<br />
U središtu su njegova zanimanja društveni događaji u svim pojavcima;<br />
2 Marin Franičević, Povijest hrvatske književnosti, knjiga 3, Liber, Zagreb, 974., str. .<br />
3 Usp. Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str.753-757.<br />
348 <strong>HUM</strong> 2
SUZANA ČISTA MAVRE VETRANOVIĆA<br />
odnos čovjeka prema društvu, o ratovima, o Crkvi i vrjednotama, o ekonomskim<br />
uvjetima, o prirodi, o smislu. U svojim je stihovima reagirao<br />
gotovo na sve događaje obuhvaćajući najvažnije probleme tadašnjega<br />
vremena. To ga čini bitno različitim od suvremenika. “Nitko prije njega<br />
u Dubrovniku nije tako djetinjski naivno otvorio svoje oči i svoje srce<br />
prirodi, nitko nije toliko uronio u nju, stopio se s njom, nitko nije tako<br />
neposredno, tako prisno razgovarao sa ‘zvijerima i pticama’, sa ‘rascvilnom’<br />
košutom, sa sitnim šturkom, s jaganjcem, sa grlicom – naoko daleko<br />
od poprišta života, a opet nitko prije njega nije tako bolno i s toliko<br />
tuge motrio patnje malih ljudi u jadnom zemaljskom svijetu, gdje su<br />
zli imali sve, što im je bilo ‘na volju’, a dobri patili i od ljudi i od višnjega”.<br />
4 Njegova je poezija svojevrsna pobuna, izraz duboka nezadovoljstva<br />
i neslaganja s vremenom u kojemu vladaju ratovi i izopačenosti svake<br />
vrste.<br />
2. Suzana čista<br />
Vetranoviću je kao predložak za njegovo djelo poslužila zgoda o Suzani<br />
iz knjige proroka Danijela. Valja ukratko usporediti njegov i biblijski<br />
tekst.<br />
2.1. Biblijski tekst<br />
Trinaesto poglavlje knjige proroka Danijela govori o bogobojaznoj i<br />
veoma lijepoj ženi bogatoga Joakima. Upravo je zbog svoje iznimne ljepote<br />
upala u nevolje. Dvojica naime staraca koji bijahu sudci u narodu,<br />
opijeni njezinom ljepotom i vidjevši je dok se kupa, poželješe je. Svaki<br />
dan su, skrivajući se jedan od drugoga, dolazili gledati je u vrtu. Jedanput<br />
se susretoše i otkriše da obojica dolaze zbog istoga razloga. Dogovore se<br />
kako će vrebati priliku da je nađu samu i ostvariti svoje prljave namjere.<br />
Čim im se takva prilika pružila, iskoče pred Suzanu i zaprijete joj da im<br />
se poda. Ako ne učini tako, optužit će je lažnim svjedočenjem da su je<br />
zatekli u preljubu s nekim mladićem. To je značilo smrt kamenovanjem.<br />
4 F. Švelec, “Mavro Vetranović: književni rad i Pjesnik u svome vremenu”, Radovi Instituta<br />
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 6-7, Zadar, 960., str. 390.<br />
prosinca 2007.<br />
349
Frano Musić<br />
Ne htjevši sagriješiti, dozivala je ukućane koji su se ubrzo skupili. Starci<br />
lažno iznesu optužbe kako su je zatekli s nekim mladićem kojega nisu<br />
uspjeli prepoznati jer je pobjegao. Sutradan pred narodom ponove lažna<br />
svjedočenja. Svi im povjerovaše i osudiše Suzanu na smrt. Ona se zaufano<br />
molila Bogu i dok su je vodili, Danijel, vidjevši bezumnost naroda<br />
koji olako povjerova starcima, zatraži da se preispitaju svjedoci. Vratili<br />
su se u sudnicu i Danijel je odvojeno ispitao starce. Pitao ih je pod kojim<br />
su drvetom vidjeli Suzanu i mladića. Jedan je odgovorio pod “trišljom”, a<br />
drugi pod “jasikom”. Jasan dokaz lažna svjedočenja. Osuđeni su kaznom<br />
koju su namijenili Suzani.<br />
2.2. Vetranovićev tekst<br />
Vetranović je ne samo preuzeo tematiku biblijskoga teksta nego u<br />
cijelosti slijedi njegov predložak. Ali dodaje mnogo toga što se ne nalazi<br />
u biblijskom tekstu. Ponajprije, dok se u biblijskom tekstu spominju<br />
samo tri imena: Suzana, njezin muž Joakim i Danijel, Vetranović imenuje<br />
dvojicu staraca – rabi Izak i rabi Ilijakin – kao i odvjetnike Fanula i<br />
Batuela, sudce Ezera i Dizona. On posve slobodno umeće nove dijelove i<br />
tako pruža osobno viđenje stvarnosti i vrijednosti koje želi posebice naglasiti.<br />
U simbolici biblijske Suzane gleda vrijeme u kojemu živi i ljude<br />
kojima je okružen; podmuklost, neiskrenost, lažno svjedočenje, razuzdanost<br />
i nedosljednost, pa i od onih koji bi svima trebali biti uzorima.<br />
Sve to ipak nadvladava nevinost, pravednost, iskrenost i čistoća. Zato je<br />
Suzana pravi simbol čistoće – ljiljan – kao što joj ime znači. A u prvim<br />
kršćanskim vremenima čistoća je simbolizirala spašenu dušu. Otuda je<br />
u Vetranovića jače izražena oprečnost između duše i tijela, duhovnoga i<br />
tjelesnoga, niskih strasti i ideala čistoće. On sjedinjuje biblijsku poruku<br />
u kojoj pravda i istina pobjeđuju i srednjovjekovno poimanje spašenosti<br />
duše. Na svojstven način obrađuje biblijski tekst. Njegovi imenovani likovi<br />
nose i usmjeravaju radnju. Oni su djelatni dramski likovi.<br />
U mnoštvu dijaloga od samoga početka, s neprestanim pitanjima i<br />
odgovorima, optužbama i obranama, dominiraju stalni preokreti dramske<br />
radnje. Najprije rabi Izak i rabi Ilijakin pokušavaju zavesti Suzanu.<br />
350 <strong>HUM</strong> 2
SUZANA ČISTA MAVRE VETRANOVIĆA<br />
Kada im to ne uspije, pripremaju zavjeru protiv nje. Potom slijedi njezino<br />
uhićenje i osuda. Kako su dvojica rabija tužitelji i jedini svjedoci<br />
optužaba protiv Suzane, ustaje Danijel (u tekstu Danio) koji sumnja<br />
u pravednost osude i ispituje svjedoke te optužuje dvojicu staraca jer<br />
različito svjedoče. U njihovu obranu ustaje odvjetnik Batuel. Na kraju<br />
slijedi smrtna presuda kamenovanjem. Kao da se rasprava odigrava<br />
“pred dubrovačkim sudištem, a čitav je tekst zapravo angažiran, upućen<br />
starim ‘popovima i mahnitim’, te dubrovačkim sucima, u pravdu kojih je<br />
sumnjao, čini se čitava života”. 5<br />
3. Temeljne vrijednosti u Suzani čistoj<br />
Vetranović je u biblijskom predlošku pronašao sadržaje koji su aktualni<br />
u svim vremenima. Vrijednosti koje ne prolaze. U tom svjetlu mogu<br />
se izdvojiti četiri temeljne. Prva je čistoća, očitovana u Suzaninoj bračnoj<br />
vjernosti koja ne dolazi u pitanje ni pod prijetnjama optužbe i sigurnom<br />
kaznom smrću. Posebice je o tome riječ u dijalogu između Joakima<br />
i Suzane o bračnoj ljubavi pred čin suđenja i smaknuća (više od pedeset<br />
stihova). Joakim se obraća Suzani:<br />
O draga Suzano, ljuvena i mila,<br />
Vazda me s’ ufano i vjerno ljubila;<br />
a ne vim, moj druže krasni i gizdavi,<br />
tko mi ti toj uže na ruke postavi,<br />
koji li jadan luk napeše zlotvori,<br />
da mi te ovi puk bezgrešnu umori,<br />
ter mi te tač vode zli svati na taj pir<br />
užem u povode jaki no divju zvir.<br />
To li se pristoji, uresu gizdavi,<br />
da te sud razdvoji od moje ljubavi,<br />
tiha golubice i draga i mila,<br />
ter si sad sve lice suzami polila,<br />
i plačna ostala, jadovna i ružna,<br />
i taj trud poznala, time li bi dužna.<br />
5 M. Franičević, nav. dj., str. 7.<br />
prosinca 2007.<br />
35
Kamo tvoj dobri glas, moj cviete izabrani,<br />
i tvoja slavna čas, s poštenjem ku sahrani?<br />
Bila si zrcalo svih djevic i žena,<br />
Gizdava ma hvalo, a sad si poražena. 6<br />
Suzana nastavlja:<br />
Ako me tko dili od tebe dragoga,<br />
nu veće ne cvili, molim te rad boga;<br />
er zaman cvili taj za drugom i muči,<br />
kada ga smrtni vaj od druga razluči;<br />
a za toj gorki plač i žalos ustavi,<br />
nepravda kad nas tač prem sasma rastavi.<br />
Nu moja ni zloba, a bog će viditi,<br />
Za ku se podoba da budem umriti.<br />
A ti znaš, moj druže, kako te ja ljubih<br />
i vjerna do duše kako te ja služih. 7<br />
Frano Musić<br />
Druga vrijednost koja ne potamnjuje ni u najtežim trenutcima jest<br />
pravednost. Očituje se u Danijelovu liku. Kao Suzanin odvjetnik, smjelo<br />
i bez kolebanja, trijezno i mudro ustaje u obranu iskrenosti i čistoće<br />
razotkrivajući i kažnjavajući laž i nepoštenje, pa makar bila riječ o narodnim<br />
učiteljima i starješinama.<br />
Danio:<br />
Na pravdu svak sada opet se probudi,<br />
Himbena er svada pravu krv osudi,<br />
da joj se vrati čas, do čieme jes živa,<br />
a znat’ će svaki vas da ništo nije kriva. 8<br />
Kao treća temeljna vrijednost ističe se strpljivo podnošenje nevolja.<br />
Suzana se u najtežim trenutcima, dok su je vodili na smaknuće, uzdala<br />
u Božju pomoć i postojano se molila, što je nagrađeno. U ovome se,<br />
6 Stari pisci hrvatski (SPH), knjiga IV, Zagreb, 872., str. 366.<br />
7 Isto, str. 367.<br />
8 Isto, str. 373.<br />
352 <strong>HUM</strong> 2
SUZANA ČISTA MAVRE VETRANOVIĆA<br />
poznajući Vetranovićev životni put, može prepoznati njegovo životno<br />
opredjeljenje.<br />
Suzana:<br />
prosinca 2007.<br />
Hvalu ću dat’ bogu i tvojoj ljubavi,<br />
koji me nebogu od smrti izbavi;<br />
i dokli na svitu živa sam neboga… 9<br />
Posljednja, četvrta temeljna vrijednost vječna je sreća kao nagrada<br />
pravednicima i onima koji pate zbog pravednosti – to je ovdje Suzana<br />
– a istovremeno kazna onima koji su lažno svjedočili i optužili Suzanu.<br />
Vetranović u Suzani čistoj produbljuje ova teološka pitanja upozoravajući<br />
na prolaznost i Božju nagradu i kaznu.<br />
Upravo zbog vjerskog, didaktičkog izlaganja, u prikazanju je naglašena<br />
moralno-religiozna nota. Stoga Vetranovića zaokupljenost duhovnim<br />
pitanjima, u prvom redu humanistički i kršćanski angažirana čovjeka,<br />
Suzanu više bliži srednjovjekovnom doživljavanju svijeta. Renesansni<br />
novovjekovni čovjek ne krije se u liku Suzane, u vrijednosnom sustavu<br />
renesansnih religiozno-etičkih načela (“Suzana čista”, “Suzana izabrana”,<br />
“zrcalo svih djevic i žena”) nego u liku proroka Danijela. Danijel, možda<br />
Vetranovićev “alter ego”, strogo racionalno poima svijet i iznalazi istinu.<br />
U njegovim apologijama, u kojima se brani istina, razvidna je sentencioznost<br />
pučke filozofije. Sklon sakralizaciji misli koje su sročene u poslovicama,<br />
Danijel iznalazi istinu i pravdu. Neke od tih misli izdvajaju se i<br />
kao prepoznatljivo Vetranovićevo razmišljanje o životu, koje je pogotovo<br />
prisutno u njegovoj poeziji duhovnog i refleksivnog značaja. U Danijelovim<br />
izrekama krije se pjesnikova rezignacija, moral tog doba. 10<br />
4. Dramaturške i teatrološke odrednice<br />
Suzana čista podijeljena je u četiri skazanja i govore, a sadrži 308<br />
dvostruko rimovanih dvanaesteraca.<br />
Na početku stoji prolog (stihovi -48)<br />
Prvo skazanje: na putu uz Suzanin perivoj (stihovi 49-378)<br />
Drugo skazanje: Suzanino uhićenje (stihovi 379-766)<br />
9 Isto, str. 385.<br />
0 Dubravka Brezak Stamać, Dramsko djelo Mavra Vetranovića, Split, 2005., str. 25 s.<br />
353
Treće skazanje: u sudnici (stihovi 767- 046)<br />
Četvrto skazanje: presuda (stihovi 047- 308)<br />
Frano Musić<br />
Iako se ne može potvrditi da je Suzana čista izvođena na pozornici,<br />
u tekstu je vidljiva nakana izvedbe. Radnja je podijeljena na skazanja i<br />
govore. Mnoštvo je govora i dijaloga, isprepletenih pitanjima i odgovorima.<br />
Na početku je prolog u kojemu se pisac obraća publici i ukratko<br />
sažima problematiku prikazanja, upućuje u tijek drame. Obraćanje<br />
završava preporukom publici da živi pravedno već na ovome svijetu,<br />
a “neka ostali ki ostaju, ki će s pravdom sud činiti, ne budu se prihiniti<br />
da pravednu krv izdaju”. U samom obraćanju publici vidi se namjera<br />
za scenskim osmišljavanjem drame. Publika ima važnu ulogu jer se<br />
pojedini likovi, kao i pisac, izravno obraćaju puku koji prati zbivanja<br />
od Suzanina uhićenja, suđenja, do izvršavanja presude. Rabi Izak tako<br />
pred pukom iznosi optužbe protiv Suzane, da ju je vidio u vrtu s nekim<br />
mladićem s kojim učini preljub, zatraživši da se kazni smrću kamenovanjem.<br />
Danijel se u obrani Suzane obraća puku pozivajući da pravedno<br />
kazne lažne svjedoke. Suzanin muž Joakim za vrijeme suđenja zaziva<br />
puk da mu bude utjeha u nevolji koja ih je snašla. Tu je i Nakor – lik iz<br />
puka koji ispituje Danijela o njegovu poslanju.<br />
Nadalje, sve je popraćeno preciznim i opširnim didaskalijama u kojima<br />
je naznačen tijek radnje kao i prostor u kojemu se radnja zbiva, od<br />
puta u Suzanin perivoj do sudnice. U didaskalijama se također spominje<br />
glazba, što najbolje svjedoči o scenskoj namjeni ovoga prikazanja jer se<br />
običavalo prikazanja recitirati uz glazbenu pratnju ili bi se izmjenjivali<br />
tekst i glazba.<br />
5. Pitanje autorstva<br />
Suzana čista sačuvana je u dvama različitim rukopisima. Prvi je Akademijin<br />
rukopis iz 759. godine, pod brojem 53, vlasništvo isusovaca,<br />
nastao sjedinjenjem dvaju nepotpunih prijepisa – pripadali su isusovcu<br />
Đuri Mattei i gosparu Vlahu Martelliniu – koji su sjedinjeni i upotpu-<br />
Stari pisci hrvatski, str. 342.<br />
354 <strong>HUM</strong> 2
SUZANA ČISTA MAVRE VETRANOVIĆA<br />
njeni. U tom sjedinjenom dijelu sporni su neki govori iz prvoga i drugoga<br />
skazanja. Drugi je rukopis Male braće u Dubrovniku, takozvani<br />
Dubrovački rukopis 93 (3 ), vjerojatno s početka 9. stoljeća, vrlo važan<br />
jer se u njemu još nalazi i jedan od četiri prijepisa Uskrsnutja Isukrstova<br />
kao i jedna od četiri redakcije Posvetilišta Abrahamova. U Akademijinu<br />
rukopisu uz naslov prikazanja na jednoj stranici stoji i ime autora: Suzana<br />
čista, prikazanje složeno po D. Mavru Vetrani Čavčiću Dubrovčaninu<br />
opatu Melitenskomu, dok na drugoj stranici stoji samo naslov bez<br />
autora: Suzana čista, prikazanje, ispod Colleg(ii) Ragus(ini) S(ocietatis)<br />
J(esu) 1759, a na drugoj strani toga lista istom rukom napisano Ko je tvorac<br />
i spjevalac ovega prikazanja nie mi bilo naći, nu tvrdo sumnjim da je<br />
D. Mavro Vetrani Čavčić, kalugjer i opat Melitenski, ki priminu god(išta)<br />
Gospod(inova) 1576… Rukopis Male braće u naslovu ističe da se ne zna<br />
autor prikazanja: Suzana čista, prikazanje, nu nezna se po komu sklađeno.<br />
Možda su upravo ovakvi naslovi dali najviše povoda za sporenje oko<br />
autorstva ovoga prikazanja. U predgovoru Vetranovićevim pjesmama i<br />
prikazanjima Daničić navodi kako je Suzanu imao u dvama spomenutim<br />
rukopisima i zbog prevelike sličnosti misli da je Dubrovački rukopis<br />
prijepis Akademijina. 2<br />
Kada je pak riječ o pitanju autorstva, Suzanu čistu se uzima kao najmanje<br />
sporan dramski tekst u Vetranovićevu dramskom opusu prikazanjskih<br />
tekstova. Uporište za takvo mišljenje leži u dubokoj i korijenitoj<br />
analizi teksta, metričkim i leksičkim te dramskim karakteristikama<br />
svojstvenima Vetranoviću.<br />
6. Jezik i stil<br />
Prije svakoga govora o karakteristikama Vetronovićeva pjesništva<br />
valja istaći kako je Vetranović jezično blizak renesansnim petrarkistima,<br />
posebice Menčetiću, što se najviše očituje u izboru jezičnih dubleta<br />
čakavski obojene štokavštine dubrovačkoga govora. Petrarkističkom<br />
manirom, u traganju za prikladnim leksikom Vetranovića resi galantan<br />
stil. Dvanaesterački su stihovi vezani dvostrukom rimom i sve joj je ne-<br />
2 Usp. isto, str. VIII.<br />
prosinca 2007.<br />
355
Frano Musić<br />
kako podređeno. Različiti su refleksi jata (ĕ) u službi rime i metrike, kao<br />
i skraćivanje pojedinih slogova. U rimovanju na kraju stiha vidljivo je<br />
čuvanje ikavizama, a također se određenim morfološkim inačicama,<br />
zbog potrebna broja slogova, nastoji postići rima (npr. od glagola reći i<br />
oblik riti/ rit’). 3 Različito rabi infinitivne oblike isključivo radi rime (npr.<br />
kraći oblici poć’/doć’ i duži oblici podji/dojdi). Na kraju stiha zadržava l<br />
umjesto o tako da sinerezom dobiva željeni broj slogova jer l s vokalom<br />
ispred sebe čini jedan slog. Željeni broj slogova dobiva i kraćenjem u<br />
gramatičkome morfemu imperativnih množinskih oblika. Vetranović<br />
radi rime rabi i dvostrukosti človik/čovjek, kao i pojedine čakavske množinske<br />
oblike s nultim morfemom (npr. u G. mn. djevic, sudac, otac…).<br />
Uočljiva je i neujednačenost množinskih nastavaka dativa, lokativa i<br />
instrumentala (-om, -ieh, -ami): k nebesom, grieseh, druzieh, s tugami.<br />
Vetranović također rabi podosta talijanizama.<br />
Zaključak<br />
Biblijska tema o čistoj Suzani zasigurno zaslužuje veliku pozornost i<br />
danas. Rekao bih, svevremenska je i uvijek aktualna. Vetranović slijedi<br />
biblijski predložak, ali ne doslovno. Dodaje i imenuje pojedine likove<br />
koji se u biblijskom tekstu ne spominju ili su bezimeni. Tijek je radnje<br />
isprepleten mnoštvom dijaloga i govora. U njima se ponajviše vidi temeljna<br />
autorova namjera isticanja pojedinih vrijednosti. Tako je Suzana<br />
čista aktualizacija temeljnih vrijednosti koje su zasigurno bile poljuljane<br />
u autorovo vrijeme. Izdvojene su četiri temeljne vrijednosti: čistoća,<br />
pravednost, strpljivo podnošenje nevolja i vječna sreća. Posebice je<br />
vidljiva oprečnost tijela i duše – tjelesnoga i duhovnoga, otkuda izviru<br />
zle namisli koje plode lažima. U takvoj zasljepljenosti nema mjesta za<br />
razboritost i pravednost. U starosti dvojice rabija prikazana je ljudska<br />
nakaza i izobličenost. Ali ne pobjeđuje bezumnost, niske strasti i laž<br />
nego razum, istina, čistoća i pravednost zahvaljujući mladiću Danijelu.<br />
Po nekima se upravo u Danijelovu liku krije sam autor.<br />
3 Antun Djamić, “Dva problema iz stare hrvatske književnosti”, Građa za povijest književnosti<br />
hrvatske, knj. XVIII. Zagreb, 950., str. 46.<br />
356 <strong>HUM</strong> 2
SUZANA ČISTA MAVRE VETRANOVIĆA<br />
Makar se zbog različitih naslova u dvama sačuvanim rukopisima postavljalo<br />
pitanje o autorstvu, Suzanu čistu uzima se kao najmanje sporan<br />
dramski tekst u Vetranovićevu dramskom opusu prikazanjskih tekstova.<br />
O tome svjedoči podrobnija jezična i stilska analiza.<br />
Najposlije, zbog svoje univerzalne poruke nadahnute starozavjetnom<br />
temom, Suzana čista nije obrađivana, gledana i vrjednovana s današnje<br />
promatračnice. Kudikamo se više nastojalo shvatiti je iz vremenskoga i<br />
prostornoga okvira u kojemu se rađala i u kojoj zipci je odzibana.<br />
Izvori i literatura<br />
- Bogišić, Rafo, O hrvatskim starim pjesnicima, Zagreb, Matica hrvatska,<br />
968.<br />
- Brezak-Stamać, Dubravka, Dramsko djelo Mavra Vetranovića,<br />
Split, 2005.<br />
- Bratulić, Josip, “Mavro Vetranović između Biblije i apokrifa”, Filologija,<br />
8 ( 980.), br. 0, str. 267-273.<br />
- Djamić, Antun, Dva problema iz stare hrvatske književnosti, Građa<br />
za povijest književnosti hrvatske, knj. XVIII., Zagreb, 950.<br />
- Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str.<br />
753-757.<br />
- Pavešković, Anton, Mavro Vetranović na tromeđi stilskih formacija,<br />
doktorska disertacija, Zadar, 998.<br />
- Povijest hrvatske književnosti, knjiga 3, Liber, Zagreb, 974.<br />
- Prosperov Novak, Slobodan, “Od humanističkih početaka do<br />
Kašićeve ilirske gramatike 604.”, Povijest hrvatske književnosti, sv.<br />
2, Zagreb, 997., str. 275-280.<br />
- Stari pisci hrvatski (SPH), knjiga IV, Zagreb, 872., str. 34 -388.<br />
- Švelec, Franjo, “Mavro Vetranović: književni rad i Pjesnik u svome<br />
vremenu”, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti<br />
i umjetnosti u Zadru; sv. 4-5, Zadar, 959., str. 75-2 4 i sv. 6-7,<br />
Zadar, 960., str. 3 9-392.<br />
prosinca 2007.<br />
357
Frano Musić<br />
SUZANA THE PURE BY MAVRO VETRANOVIĆ<br />
Summary<br />
Since Vetranović’s Suzana the pure was mostly approached to as the<br />
“child of their time” and not as the work with a universal message, the author<br />
with a new approach, from the “contemporary observation post”, in<br />
this presentation reveals the permanent values which exceed spatiotemporal<br />
visions and which are permanently topical. Taking over the theme<br />
of Biblical text, Vetranović wanted to engage a man humanistically and<br />
in the Christian way showing him that mind, truth, pureness and justice<br />
eventually win irrationality, low passions and lies.<br />
The article also explored the dramaturgical-theatrological, linguisticstylistic<br />
and other characteristics and question of the authorship of this<br />
work. Although it cannot be confirmed that Suzana the pure was preformed<br />
on the stage, the intention of performance is visible in the text. As<br />
far as the authorship is concerned this text is taken as the least debatable<br />
in Vetranović’s drama opus of performing texts. More detailed language<br />
and stylistic analysis gives good evidence for that.<br />
Key words: Suzana, value, pureness, justice, patience, happiness, authorship,<br />
language, style.<br />
358 <strong>HUM</strong> 2
Sanja Runtić<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> u Osijeku<br />
prosinca 2007.<br />
UDK 82 .8.09 Silko L.<br />
Izvorni znanstveni članak<br />
Primljeno: 27. XI. 2007.<br />
REMAPPING THE BOUNDARIES: THE NOVELISTIC<br />
LANDSCAPE OF LESLIE MARMON SILKO’S<br />
STORYTELLER<br />
Summary<br />
The paper examines the generic hybridity in Leslie Marmon Silko’s Storyteller<br />
(1981) as a tool for synchronizing the private and the public history,<br />
emphasizing a synecdochic relationship between the individual and the<br />
communal, as well as the necessity of the Western readers’ conceptual<br />
reorientation for appreciating that relationship. Through its shift towards<br />
oral discourse, Silko’s novel stretches the horizon of the Western genre,<br />
challenging its narrative, authorial and receptional conventions, as well<br />
as its epistemology of space and time. Infusing a sense of collectivity into<br />
the traditional Western concept of personal narrative, Silko draws upon<br />
Laguna sacred history, delineating the importance of storytelling in shaping<br />
and preserving the communal identity. Transgressing the border between<br />
the fictional and the real, the secular and the mythic, Storyteller<br />
also conveys the power of storytelling to transcend material boundaries of<br />
the real and shape them at the same time. The analysis pays special attention<br />
to permutations, as a stylistic device that converges postmodern<br />
techniques with oral storytelling in order to exhibit the variability of the<br />
oral discourse and translate it into written form.<br />
Keywords: Leslie Marmon Silko, Storyteller, hybridity, border-crossing,<br />
redefining the novelistic genre<br />
359
Sanja runtić<br />
Although it was published almost three decades ago, Silko’s novel<br />
Storyteller ( 98 ) still stands out as an emblematic Native American<br />
text, perhaps one of the first that challenged the boundaries of Western<br />
literary tradition in both its content and form. This is confirmed by the<br />
still irremovable uncertainties related to the classification of this novel<br />
– a pastiche of traditional beliefs, clan stories, family memoirs, photographs,<br />
private letters, poems and memories . Even more directly than<br />
in her first novel Ceremony ( 977), in Storyteller, Silko stretched the horizon<br />
of the novelistic genre, subjecting it to the conventions of oral<br />
storytelling. Although Browdy de Hernandez finds that Silko does not<br />
oppose the “Law of genre” directly, but situates her text beyond reach<br />
of both Western and Native American conventions (34), she in many<br />
ways, as Hochbruck observes, “indianizes the novel” (222), confirming<br />
the thesis by Ashcroft, Griffiths and Tiffin that the interrelation of the<br />
anticolonial language and oral traditions in postcolonial writing radically<br />
questions the established conceptions about the characteristics<br />
and categorization of particular genres ( 8 ).<br />
According to Brennan, unlike other fictional forms, the novel “neither<br />
comes from oral tradition nor goes into it”. Whereas in oral culture<br />
the narrator retells not only his but also other people’s experience, a<br />
novelist’s pursuit presupposes the introspection and isolation (55). Yet,<br />
in Storyteller Silko completely denies such a novelistic construct. From<br />
the very beginning her novel infuses the social into the private, the communal<br />
into the personal, intertwines the oral and the written, story and<br />
history. Although some critics, like Owens, hold that the novelistic form<br />
necessarily tends towards the “desacralization” of the oral-mythic material<br />
( ) and in spite of the fact that in the Pueblo culture “a written<br />
speech or statement is highly suspect because the true feelings of the<br />
speaker remain hidden… detached from the occasion and the audience”<br />
(Silko, Yellow Woman 48), in this novel Silko solved the problem of incompatibility<br />
of the written and oral discourse and minimalized the loss<br />
of the traditional meaning.<br />
As Wong points out, unlike the novel Ceremony, which received considerable critical attention,<br />
Storyteller has been “virtually ignored” by the critics ( 87).<br />
360 <strong>HUM</strong> 2
REMAPPING THE BOUNDARIES: THE NOVELISTIC LANDSCAPE OF LESLIE MARMON SILKO’S STORYTELLER<br />
Erasing the boundary between the fictional and the real is one of<br />
the recurring signals of her authorial strategy. Although the breakdown<br />
of the border between fact and fiction and the tendency towards small<br />
forms is one of the common traits of postmodern texts (Bradbury 202,<br />
207, 209, 235, 237), as well as the tradition of female writing (cf. Baym<br />
290), in Storyteller it primarily denotes a shift towards oral discourse.<br />
The melting of the border between reality and fiction is most observable<br />
in the story “Yellow Woman” which draws upon the Laguna Yellow<br />
Woman story. Like in the traditional story, one random visit to the<br />
river completely changes the life of the contemporary heroine, a young<br />
married woman. She forgets about her family that is waiting for her in<br />
the village, and goes away into the unknown with a stranger – Silva.<br />
Although at first she thinks: “I don’t have to go. What they tell in stories<br />
was real only then, back in time immemorial, like they say” (56), soon<br />
she realizes that her own reality was conceived in the story: “This is the<br />
way it happens in the stories, I was thinking…” (56). As Linda Danielson<br />
observes, this story’s heroine reenacts the myth by living through the<br />
experience, thoughts and feelings of the Yellow Woman (25). The porosity<br />
of the border between the Yellow Woman story and the text we are<br />
reading is also revealed by a vague identity of its protagonists: “I was<br />
wondering if Yellow Woman had known who she was – if she knew that<br />
she would become part of the stories” (55). Although the contemporary<br />
heroine doubts her connection to the Yellow Woman, “I’m not really her<br />
– I have my own name…” (55), Silko hides her real name from us. The<br />
mythological heroine exhibits the same trait: “Maybe she’d had another<br />
name that her husband and relatives called her so that only the ka’tsina<br />
from the north and the storytellers would know her as Yellow Woman”<br />
(55). Silva’s identity is equally unclear. He perfectly masters the Pueblo<br />
language, looks like a Navajo (58), but hides his origin very carefully.<br />
Although in the archetypal Yellow Woman story the male character is a<br />
ka’tsina, Silko’s protagonist exhibits many contemporary traits, such as<br />
the Levi’s jeans and the 30-30 gun he is carrying. The concealing of the<br />
border between the two stories is also emphasized stylistically:<br />
prosinca 2007.<br />
36
As soon as Badger Crawled in, coyote blocked up the entrance with<br />
rocks and hurried back to Yellow Woman/ ‘come here,’ he said gently./<br />
He touched my neck and I moved close to him to feel his breathing and<br />
to hear his heart. (55)<br />
Sanja runtić<br />
At this point Silko condenses the two stories, refusing to differentiate<br />
between two different protagonists. Silva’s words “come” can also refer<br />
to Coyote’s appeal to the Yellow Woman. Just a slight syntactical shift,<br />
from the third to the first person singular of a possessive pronoun indicates<br />
a flexion from one narrative layer to another.<br />
The domination of the story over reality is additionally stressed through<br />
the corrosion of time, following the penetration of the legendary into the<br />
contemporary story. After the heroine has left with the stranger, like Yellow<br />
Woman did before her, time disappears, and the sequence of events is<br />
discernible only through spacial alterations: “I watched the change from<br />
the cottonwood trees along the river to the junipers that brushed past us<br />
in the foothills, and finally there were only pinnons, and when I looked up<br />
at the rim of the mountain plateau I could see pine trees growing on the<br />
edge” (56). Traveling, they orient themselves to the four directions. At the<br />
beginning of the story the heroine is turned towards the East, watching<br />
the rising sun (54). Then, when she attempts to leave Silva, she goes home<br />
“following the river south the way we had come the afternoon before”<br />
(54). The suppression of time is additionally stressed through the metaphorics<br />
of color. In congruence with the Laguna cosmology, in the first<br />
part the colors denoting the nadir – brown, green and red predominate.<br />
Silva and the contemporary Yellow Woman travel through the plains, surrounded<br />
by “brown water birds”, “green ragged moss and fern leaves”, “red<br />
blanket on the white river sand” (54). As they travel toward the mountains,<br />
the colors turn to black, denoting the zenith: “dark lava hills”, “black<br />
mountain dirt”, “black ants” (59). This narrative method completely confirms<br />
Murray’s thesis that in postcolonial texts “time broadens into space”<br />
(qtd. in Ashcroft et al. 34). At the same time, such a correlation between<br />
space and time keeps Silko’s novel apart from the contemporary Western<br />
worldview. As Grossberg explains, modernity is strongly marked by the<br />
“logic of temporality”, based on the assumption of the separability of time<br />
362 <strong>HUM</strong> 2
REMAPPING THE BOUNDARIES: THE NOVELISTIC LANDSCAPE OF LESLIE MARMON SILKO’S STORYTELLER<br />
and space and “privileging of time over space” ( 00). On the contrary, as<br />
Silko reveals, in oral histories, “the precise date of the incident is often less<br />
important than the place or location of the happening. ‘Long, long ago,’ ‘a<br />
long time ago,’ ‘not too long ago’ and ‘recently’ are usually how stories are<br />
classified in terms of time” (“Landscape, History…” – el. source). Similary,<br />
the oral tradition does not divide the past from the present and frequently<br />
connects events that happened at different places and times (de Ramirez,<br />
“Storytellers…” – el. source, cf. Whorf 22). Whereas the prophane story’s<br />
separation from the archetypal one is manifest through its temporalization,<br />
so that the part of the text in which the heroine doubts her connection<br />
to the Yellow Woman legend abounds in time adverbials: “I don’t<br />
have to go. What they tell in stories was real only then, back in time immemorial,<br />
like they say” (56). “I am not Yellow Woman. Because she is<br />
from out of time past and I live now” 2 (56), melting the border between<br />
the legendary and the real, Silko puts in the mythic chronotope. Caught<br />
“in a liminal world between reality and dream” (Jaskoski 39), the heroine<br />
herself becomes a part of the sacred history that projects the past into the<br />
present and future and petrifies time: “You should understand/ the way it<br />
was/ back then/ because it is the same/ even now” (94). The mythological<br />
Yellow Woman pattern, thus, does not necessarily signify the postmodern<br />
intersection of codes, a “hybridizing mix where the borders are kept<br />
clear” (Hutcheon 35), but it also cuts across the epistemological limits,<br />
challenging Western assumptions of space and time.<br />
Storyteller’s ontological shift is further accomplished through the<br />
variable constitution of storytelling. According to Owens, the syncretism<br />
of the traditional storytelling confirms the dynamic nature of Native<br />
American cultures (9). Every new telling is not just a repetition but<br />
is also a regeneration of the ritual-historical matrix. The retelling is an<br />
integrative part of the story itself – explains Wong ( 92), and Krupat<br />
confirms: “Each successive performance of traditional material ‘conveys’<br />
that material, to be sure, but it is never purely a repetition of it…<br />
the ‘conveyer’ is always an ‘interpreter’ as well… ( 2). Explaining the inevitability<br />
of the defocalization and contextual adaptation at transmit-<br />
2 My italics.<br />
prosinca 2007.<br />
363
Sanja runtić<br />
ting traditional Indian stories, Vizenor points out that creating the stories<br />
out of visual signs, “recollecting ‘multiple senses of an experience’<br />
the narrators can tell a story from many points of view (qtd. in Jacobs<br />
26). As Silko confirms, oral storytelling in the Pueblo culture usually<br />
includes several, sometimes even conflicting, varieties of the same event<br />
(Silko, “Landscape…” 85).<br />
I’ve heard tellers begin the way I heard it was… and then proceed with<br />
another story purportedly a version of a story just told but the story they<br />
would tell was a wholly separate story, a new story with an integrity of<br />
its own, an offspring, a part of the continuing which storytelling must<br />
be. (227)<br />
Even myths, Blumenberg argues, are not “sacred texts that cannot<br />
be changed even one iota” (qtd. in Moss 0), as the ceremonial story is<br />
continuously serving the development of an identity for both the community<br />
and an individual. Therefore, as Silko points out, “the story will<br />
never be quite the same when told again because in some way the context<br />
will have changed” (Wright 86). Changeability and variablity of oral<br />
storytelling is thus yet another argument proving the inferiority of the<br />
written medium, as the fixity of the written word refuses the contextual<br />
modalities of the storytelling.<br />
According to Krumholz, Silko solves the problem of the textualization<br />
of the oral discourse by blurring the border between stories and genres,<br />
“between the stories and the material circumstances of the community,<br />
between the old stories and the on-going creation of meaning” (el. source).<br />
However, Silko solves the problem of recontextualization and variability<br />
of storytelling through permutations, as well. As Lodge explains, permutations<br />
are one of the stylistic markers of postmodern writing. Yet, whereas<br />
in a postmodern text permutations signalize a refusal of the imperative<br />
of choosing (274), in Storyteller they point at the synecdochic tie between<br />
the life and the story. According to Vizenor, a people acquire their identity<br />
through a mass of little stories, “narrative wisps” - as he calls them,<br />
“stories that sometimes let themselves be collected together to constitute<br />
big stories” (227). Oral stories are “fragments of/in life, fragments that<br />
364 <strong>HUM</strong> 2
REMAPPING THE BOUNDARIES: THE NOVELISTIC LANDSCAPE OF LESLIE MARMON SILKO’S STORYTELLER<br />
never stop interacting while being complete in themselves,” says Minh-ha<br />
( 43). Similarly, the “Yellow Woman” story repeats several times through<br />
its variations -- the stories “Storytelling”, “Cottonwood” – Part I (“Story<br />
of Sun House”) and Part II (“Buffalo Story”), “Aunt Alice told my sisters<br />
and me this story one time”, “Estoy-eh-Muut and the Kunideeyahs” and<br />
the poems “What Whirlwind Man Told Kochininako, Yellow Woman”<br />
and “Indian Song: Survival”. Although the characters surrounding Yellow<br />
Woman and the settings vary, the trope of a heroine’s guiltlessness and<br />
helplessness connects all of these versions of the original story. Whether<br />
she has been abducted by a ka’tsina, or the Buffalo Man, or blinded by<br />
the light coming from Sun Man’s eyes, Yellow Woman cannot “escape”<br />
(69) the temptation of adultery. Such a reduction of the plot outcome additionally<br />
signalizes that we are reading permutations, not new stories.<br />
Non-human and mythic elements, as well as the timelessness of the story<br />
she is a part of, serve as an alibi to the heroine’s rule-breaking. Even<br />
though Kochininako betrays and leaves her husband, going to the Buffalo<br />
Man’s people, her behavior benefits her tribe in form of fertility, earth<br />
regeneration and social renewal:<br />
And so the earth continued/ as it has since that time” (66) … “People<br />
lived/ and they would bring home/ all that good meat./ Nobody would<br />
be hungry then./ It was all because/ one time long ago/ our daughter, our<br />
sister Kochininako/ went away with them. (76)<br />
Although Silko stresses her role as a mediator between the oral tradition<br />
and the Western reader in form of metafictional comments: “You<br />
can’t go on and on the way we do/ when we tell stories around here/<br />
People who aren’t used to it get tired” ( 0), Storyteller equally contains<br />
a number of receptional pitfalls. One can uncover them by comparing<br />
the contemporary reader concept and the institution of the listener in<br />
oral cultures. Whereas the reader of a postmodern text is invited into a<br />
dialogue, and “in collusion with the writer 3 ” (Žmegač 389) brings about<br />
the dynamic potential of a text (Iser 38 -382, 385), the listeners of oral<br />
storytelling “co-create stories as participants within the story, remem-<br />
3 My translation.<br />
prosinca 2007.<br />
365
Sanja runtić<br />
bering and “reuniting with the original” (Frey, qtd. in De Ramirez, “The<br />
Resistance…” el. source). According to Ruoff and Ward, improvisation<br />
-- one of the main characteristics of oral storytelling -- implies that the<br />
material is known and mutually shared. Accordingly, a text that relies<br />
on oral tradition at the same time denies some literary premises such as<br />
the one that a literary work is a universe in itself whose meaning does<br />
not “depend for fulfillment of its intentions on knowledge, ideas, images<br />
that the text does not provide” (24, 25). Quite to the contrary, in Native<br />
cultures the audience is always already familiar with the situations and<br />
characters described in a story and it is therefore quite unnecessary to<br />
introduce it to what is already known. The audience, therefore, brings<br />
into a story all that is left unsaid, and that segment is crucial for the<br />
natural course of a storytelling (cf. Kroeber 32). Repetition, therefore,<br />
is not only a convention of composition but is also “the fundamental<br />
principle of psychological and social order” (Ruoff and Ward 28). As<br />
Owens (6), Lincoln (49) and Silberman ( 2) contend, the recipients of<br />
a telling are not only witnesses to the stories’ creation process, an instance<br />
that shapes a meaning independently of the text and the author,<br />
but are equal participants and creators of a storytelling who fill in the<br />
storytelling’s synecdochic gaps. The receptional configuration in Storyteller<br />
very much resembles such a transaction storyteller-listener in<br />
oral cultures. This is again observable from the “Yellow Woman” story,<br />
which does not begin with a description of the heroine’s meeting with<br />
Silva, since that is a common place that has already been known, but a<br />
day after these events. A similar suppression of the story by the plot is<br />
visible at the end, which reduces the description of the woman’s return<br />
into her village to just a few words: “I decided to tell them that some Navajo<br />
had kidnapped me, but I was sorry that old Grandpa wasn’t alive to<br />
hear my story because it was the Yellow Woman stories he liked to tell<br />
best” (62). The Yellow Woman matrix is a semantical buffer to the story<br />
“His wife had caught them together before”, as well. The title, which is<br />
also the first sentence of the story, alludes that what we are going to<br />
hear is just a repetition of an “old”, well-known theme that surprises<br />
nobody anymore, not even the protagonist’s own wife. Filtered through<br />
366 <strong>HUM</strong> 2
REMAPPING THE BOUNDARIES: THE NOVELISTIC LANDSCAPE OF LESLIE MARMON SILKO’S STORYTELLER<br />
the mould of the “Yellow Woman” story, the deviant behavior of these<br />
contemporary characters is again generalized and humanized. Accordingly,<br />
the reader is invited not to create the meanings, but to uncover<br />
them by integrating new stories with those he read before. Like in oral<br />
stories, the intricacy and fragmentation of Storyteller’s plot, therefore,<br />
do not disintegrate the narration, but, quite to the contrary, point at<br />
the wholeness and the communal nature of storytelling. Seen in that<br />
light, permutations in Silko’s fiction are not the postmodern destruction<br />
of narrativity, but, on the contrary, its rehabilitation, another strategy<br />
which abrogates Storyteller’s Western features 4 .<br />
Like Grandmother Spider, who knows what is going on with Kochininako<br />
when Estoy-eh-muut asks her, but she still does not reveal anything,<br />
giving him the powder to help him learn the answer by himself<br />
( 43), infusing the legendary into the contemporary, Silko’s novel directs<br />
the reader toward the oral substance necessary to its own decoding.<br />
Like Old Man Badger, the protagonist of the story “The Skeleton Fixer”,<br />
who instills new life to the bones that got lost and separated over time,<br />
resurrecting fragments of ancient stories, Silko fostered the collective<br />
architecture, vitality and resillience of her tradition and culture, remapping<br />
the limits of the Western form at the same time:<br />
prosinca 2007.<br />
Because things don’t die<br />
they fall to pieces maybe,<br />
get scattered or separate,<br />
but Old Badger Man can tell<br />
how they once fit together.<br />
Though he didn’t recognize the bones<br />
He could not stop;<br />
He loved them anyway. (243)<br />
4 Significantly, permutations were one of the main targets of censorship in the first Native<br />
American texts. Adapting the narrative material to the non-tribal logic, Anglo-American<br />
editors refused to accept the semiotic system under which a work came to be (de Ramirez,<br />
“The Resistance…” el. source), and, in accordance with Euro-American literary tradition,<br />
often reorganized their material chronologically, distorting the content of the authentic text<br />
(cf. Brumble , Bataille 5).<br />
367
Works Cited<br />
Sanja runtić<br />
- Aschcroft, Bill – Griffiths, Gareth – Tiffin, Helen. The Empire<br />
Writes Back: Theory and Practice in Post-Colonial Literatures.<br />
London: Routledge, 989.<br />
- Bataille, Gretchen. American Indian Women Telling Their Lives.<br />
Lincoln and London: U of Nebraska P, 984.<br />
- Baym, Nina. “The Rise of the Woman Author.” Columbia Literary<br />
History of the United States. Ed. Evory Elliott, Martha Banta et al.<br />
New York/ Guildford: Columbia UP, 988.<br />
- Bradbury, Malcolm. The Modern American Novel. New York:<br />
Viking, 993.<br />
- Brennan, Timothy. “The National Longing for Form.” Nation and<br />
Narration. Ed. Homi Bhabha. 990. London and New York: Routledge,<br />
2002. 44-7 .<br />
- Browdy de Hernandez, Jennifer. “Laughing, Crying, Surviving:<br />
The Pragmatic Politics of Leslie Marmon Silko’s Storyteller.” Autobiography<br />
Studies 9. ( 994): 8-42.<br />
- Brumble, David. American Indian Autobiography. Berkeley: U of<br />
California P, 988.<br />
- Danielson, Linda. “The Storytellers in Storyteller.” Studies in<br />
American Indian Literatures .2 ( 989): 2 -3 .<br />
- De Ramirez, Susan Berry Brill. “Storytelers and Their Listener-<br />
Readers in Silko’s ‘Storytelling’ and ‘Storyteller’.” The American Indian<br />
Quarterly 2 .3 ( 998): 333-358 .<br />
- De Ramirez, Susan Berry Brill. “The Resistance of American Indian<br />
Autobiographies to Ethnographic Colonization.” Mosaic. 32.2<br />
( 999): 59-73. .<br />
- Grossberg, Lawrence. “Identity and Cultural Studies – Is That<br />
All There Is?.” Questions of Cultural Identity. Ed. Stuart Hall, and<br />
Paul Du Gay. 996. London: Sage Publications, 2000. 8 - 08.<br />
368 <strong>HUM</strong> 2
REMAPPING THE BOUNDARIES: THE NOVELISTIC LANDSCAPE OF LESLIE MARMON SILKO’S STORYTELLER<br />
- Hochbruck, Wolfgang. “I Have Spoken”: Die Darstellung und<br />
ideologische Funktion indianischer Muendlichkeit in der nordamerikanischen<br />
Literatur. Tuebingen: Gunter Narr Verlag, 99 .<br />
- Hutcheon, Linda. The Politics of Postmodernism. 2nd ed. London<br />
and New York: Routledge, 2002.<br />
- Iser, Wolfgang. “The Reading Process: A Phenomenological Approach.”<br />
Twentieth Century Literary Theory: an Introductory Anthology.<br />
Eds. Vassilis Lambropulos and David Neal Miller. Albany:<br />
State University of NY P, 987. 38 -400.<br />
- Jacobs, Connie A. The Novels of Louise Erdrich: Stories of Her<br />
People. New York: Peter Lang, 200 .<br />
- Jaskoski, Helen. Leslie Marmon Silko: A Study of the Short Fiction.<br />
New York: Twayne Publishers, 998.<br />
- Kroeber, Karl. “Technology and Tribal Narrative.” Narrative<br />
Chance: Postmodern Discourse on Native American Indian Literatures<br />
(American Indian Literature and Critical Studies, Vol 8).<br />
989. Ed. Gerald Vizenor. Norman: U of Oklahoma P, 993. 7-39.<br />
- Krumholz, Linda. “’To Understand This World Differently’:<br />
Reading and Subversion in Leslie Marmon Silko’s Storyteller.” Ariel<br />
25. ( 994): 89- 3. .<br />
- Krupat, Arnold. “An Approach to Native American Texts.” Critical<br />
Essays on Native American Literature. Ed. Andrew Wiget. Boston:<br />
G.K. Hall & Co., 985. 6- 33.<br />
- Lincoln, Kenneth. Native American Renaissance. Berkeley: U of<br />
California P, 983.<br />
- Lodge, David. Načini modernog pisanja. Zagreb: Globus/ Stvarnost,<br />
988.<br />
- Minh-ha, Trinh T. Woman, Native, Other: Writing Postcoloniality<br />
and Feminism. Bloomington and Indianapolis: Indiana UP,<br />
989.<br />
prosinca 2007.<br />
369
Sanja runtić<br />
- Moss, Maria. We’ve Been Here Before: Women in Creation Myths<br />
and Contemporary Literature of the Native American Southwest.<br />
Hamburg and Münster: LIT Verlag, 993.<br />
- Owens, Louis. Other Destinies. Norman, OK: U of Oklahoma P,<br />
992.<br />
- Ruoff, LaVonne A. Brown, and Jerry W. Ward, eds. Redefining<br />
American Literary History. New York: MLA, 990.<br />
- Silberman, Robert. “Opening the Text: Love Medicine and the<br />
Return of the Native American Woman.” Narrative Chance: Postmodern<br />
Discourse on Native American Indian Literatures. Ed.<br />
Gerald Vizenor. 989. Norman: U of Oklahoma P, 993. 0 - 2 .<br />
- Silko, Leslie Marmon. Yellow Woman and a Beauty of the Spirit:<br />
Essays on Native American Life Today. Ed. Melody Graulich. New<br />
York: Simon & Schuster, 996.<br />
- Silko, Leslie. “Landscape, History, and the Pueblo Imagination”<br />
Antaeus 57 ( 986): 83-94.<br />
- Vizenor, Gerald. “Trickster Discourse.” American Indian Quarterly<br />
4.3 ( 990): 277-288.<br />
- Whorf, Benjamin Lee. “An American Indian model of the Universe.”<br />
Teachings from the American Earth: Indian Religion and<br />
Philosophy, eds. Dennis Tedlock and Barbara Tedlock. New York:<br />
Liveright Press 992. 2 - 29.<br />
- Wong, Hertha D. “Contemporary Innovations of Oral Traditions:<br />
N. Scott Momaday and Leslie Marmon Silko.” Sending My Heart<br />
back across the Years: Tradition and Innovation in Native American<br />
Autobiography. Ed. Hertha Wong. New York: Oxford UP, 992.<br />
53- 96.<br />
- Wright, Anne, ed. The Delicacy and Strength of Lace. Leslie Marmon<br />
Silko and James Wright. Saint Paul: Graywolf Press, 986.<br />
- Žmegač, Viktor. Povijesna poetika romana. Zagreb: Grafički zavod<br />
Hrvatske, 987.<br />
370 <strong>HUM</strong> 2
REMAPPING THE BOUNDARIES: THE NOVELISTIC LANDSCAPE OF LESLIE MARMON SILKO’S STORYTELLER<br />
Sanja Runtić<br />
UCRTAVANJE GRANICA: NOVELISTIČKI PEJZAŽ<br />
DJELA STORYTELLER SPISATELJICE LESLIE<br />
MARMON SILKO<br />
Sažetak<br />
Ovaj rad propituje žanrovsku hibridnost u djelu Storyteller (1981.) indijanske<br />
spisateljice Leslie Marmon Silko kao sredstvo sinkroniziranja privatne<br />
i javne povijesti, stvaranja sinegdohijskoga odnosa između individualnoga<br />
i društvenoga te isticanja nužnosti konceptualne reorijentacije<br />
zapadnoga čitatelja pri spoznaji toga odnosa. Svojim pomakom prema<br />
usmenom diskursu Silkin roman širi obzor zapadnoga žanra propitujući<br />
njegove pripovjedne, autorske i recepcijske konvencije te pripadajuću epistemologiju<br />
vremena i prostora. Ubrizgavajući oćut kolektivnosti u tradicionalni<br />
zapadni koncept osobne naracije, Silko poseže za svetom poviješću<br />
Laguna Pueblo naroda kako bi istaknula važnost pripovijedanja<br />
pri oblikovanju i očuvanju identiteta zajednice. Prekoračenjem granice<br />
između fiktivnoga i zbiljskoga, svjetovnoga i mitskoga, Storyteller upućuje<br />
i na moć pripovijedanja koja istodobno transcendira i oblikuje materijalne<br />
granice zbilje. Analiza posebnu pozornost pridaje permutacijama<br />
kao stilskom sredstvu koje prožimlje postmoderne tehnike s konvencijama<br />
usmenoga pripovijedanja kako bi se naglasila varijabilnost usmenoga<br />
diskursa i omogućio njezin prijenos u pismeni oblik.<br />
Ključne riječi: Leslie Marmon Silko, Storyteller, hibridnost, prelazak<br />
granica, redefiniranje romanesknoga žanra.<br />
prosinca 2007.<br />
37
Ivica Glibušić<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> u Mostaru<br />
Sažetak<br />
UDK 329(497.6) HSS˝ 9 4/ 929˝<br />
364.2:6 3.2](497.6)˝ 9 4/ 929˝<br />
Stručni članak<br />
Primljeno: 7. XI. 2007.<br />
HSS-OV PRINOS SMANJENJU<br />
GLADI U HERCEGOVINI<br />
U ovom se radu govori o djelovanju Hrvatske seljačke stranke (HSS) na<br />
smanjenju gladi na području Hercegovine. Uz slabije ili jače manifestiranje<br />
u određenim razdobljima, glad nije prestajala od Prvoga svjetskog<br />
rata pa sve do 1929. godine. Suša koja je uništila usjeve, nebriga državne<br />
vlast za stanovništvo koje nije dalo svoje glasove vladajućoj stranci<br />
ili koaliciji te smanjenje kvota za sadnju duhana, glavni su razlozi tako<br />
drastičnoj nestašici hrane. Po završetku Prvoga svjetskog rata i nakon što<br />
je stvorena nova država stanovništvo se ponadalo da će od državne vlasti<br />
dobiti pomoć za ublažavanje posljedica suše i smanjenje gladi kako<br />
bi se izbjeglo naglo povećanje broja umrlih. Budući da je odgovarajuća<br />
pomoć iz Beograda izostala, glavnu brigu o prehrani stanovništva preuzima<br />
HSS. Djelovanje HSS-ovaca očitovalo se u prikupljanju pomoći za<br />
gladno stanovništvo u Hercegovini i južnoj Dalmaciji. Prikupljena pomoć<br />
dijeljena je besplatno. Također, HSS je uz pomoć svojih zaklada i bankovnih<br />
kredita kupovao kukuruz i žito koje je potom slano u Hercegovinu i<br />
prodavano pod povoljnijim uvjetima od žita što su ga prodavali mjesni<br />
trgovci ili državne organizacije.<br />
Politički protivnici optužili su HSS da koristi glad kako bi pridobio podršku<br />
lokalnoga stanovništva na izborima. Nakon intervencije HSS-a<br />
pomoć je stigla dijelom i od kotarskih pripomoćnih zadruga, Crvenoga<br />
križa i središnje vlasti. Pomoć koju su državne vlasti uputile u Hercegovinu<br />
dijeljena je diskriminacijski. Naime, istočna je Hercegovina, pretežno<br />
naseljena srpskim stanovništvom, dobivala veću pomoć od središnje i<br />
372 <strong>HUM</strong> 2
zapadne Hercegovine koja je naseljena hrvatskim stanovništvom. Nemar<br />
državne vlasti u rješavanju problema gladi potvrđuju i brojna novinska<br />
izvješća te izvješća kotarskih ureda.<br />
Ključne riječi: Hrvatska seljačka stranka (HSS), Stjepan Radić, Mostarska<br />
oblast, Bosna i Hercegovina, Bariša Smoljan, Narodna skupština,<br />
glad, kukuruz, žito.<br />
Uvod<br />
Na smanjenju gladi u Hercegovini tijekom Prvoga svjetskog rata radila<br />
je i Katolička crkva sa svojim duhovnim vođama među kojima se<br />
najviše isticao fra Didak Buntić. Po završetku rata Hercegovina je očekivala<br />
veću državnu skrb, no ona je izostala. Stanovništvo je bilo prepušteno<br />
samo sebi, što su političke stranke iskoristile za svoju promidžbu<br />
slanjem hrane na područje Mostarske oblasti. Tako je HSS preko svojih<br />
članova slao pomoć u hrani i lijekovima kako bi se smanjile posljedice<br />
gladi, razne bolesti i smrtnost. Stranačke novine Narodna sloboda, Slobodni<br />
dom (Dom) i Narodni val podrobno su izvješćivale o nedostatku<br />
hrane kao posljedici suše, smanjenja sadnih kvota duhana i nebrige državne<br />
vlasti. Policijske su službe sprječavale da se u javnosti prezentiraju<br />
izvješća o povećanom broju umrlih. Unatoč takvoj represiji, službena<br />
kotarska izvješća ipak bilježe teško stanje na terenu upozoravajući da je<br />
Hercegovina na rubu propasti.<br />
U više se znanstvenih radova govori o djelovanju Katoličke crkve na<br />
smanjenju gladi u Hercegovini, međutim manje se govorilo o HSS-ovu<br />
prinosu kao i o djelovanju njegova vodstva u Mostarskoj oblasti. Neosporiva<br />
je činjenica da je HSS najugroženije hrvatsko stanovništvo, iz<br />
glađu zahvaćenih područja Hercegovine, Dalmacije i Like, naselio na<br />
područje istočne Slavonije. Tako se popravio i postotni udio Hrvata na<br />
tom prostoru jer su radikali također na to područje naseljavali srpsko<br />
stanovništvo iz siromašnijih krajeva.<br />
Poseban problem bio je smanjenje sadnih kvota u mostarskom i ljubuškom<br />
kotaru. Zemlja je ostala neobrađena, a narod nije imao novca za<br />
kupovinu hrane. Državni monopol i radikalistička politika učinila je od<br />
prosinca 2007.<br />
373
Ivica Glibušić<br />
Hercegovine prosjačku provinciju. Pomoć Zagrebačke oblasne skupštine<br />
i HSS-a bila je od presudne važnosti za preživljavanje stanovništva na<br />
području Mostarske oblasti. Dana 3 . ožujka 928. Narodna skupština<br />
donosi odluku o oprostu svih monopolskih kazna za sadioce duhana te<br />
određuje da im se isplati obustavljena otkupnina. Ta je odluka donekle<br />
poboljšala stanje na terenu. Oblasna skupština Mostarske oblasti i njezino<br />
vodstvo predvođeno Barišom Smoljanom te su godine ( 928.) dali<br />
velik prinos na pronalaženju sredstava za kupovinu potrebnih količina<br />
hrane. Skupštinsko je vodstvo svojim zalaganjem ishodilo odobrenje<br />
povećanja sadnih kvota, što je ublažilo glad na području Hercegovine.<br />
1. Hercegovina krajem Prvoga svjetskog rata<br />
Ratno razdoblje od 9 4. do 9 8. godine u Hercegovini nije obilježeno<br />
samo mobilizacijom radno sposobnih muškaraca nego je doslovno<br />
bilo vrijeme gladi. Mobilizacija muške radne snage, suša, oduzimanje<br />
ljetine i životinjskoga priroda te opće poskupljenje namirnica doveli su<br />
Hercegovinu u vrlo tešku socijalnu situaciju. Zbog pothranjenosti posebno<br />
su bila ugrožena djeca; loši higijenski uvjeti pogodovali su širenju<br />
raznih zaraznih bolesti, što je povećalo smrtnost među najosjetljivijom<br />
populacijom. Svemu tome treba dodati i nepostojanje zdravstvene zaštite<br />
po selima. Prvi slučajevi umiranja od gladi zabilježeni su na području<br />
Stoca u župi Prenj - Dubrave. Godine 9 5. zabilježen je i slučaj<br />
smrti od gladi u župi Mostarski Gradac. Sljedeće godine, 9 6., smrtnost<br />
kao posljedicu gladi bilježe i župe Donje Hrasno i Roško Polje te Humac<br />
i Gradnići. Fra Didak Buntić upozorava na situaciju u Hercegovini<br />
i obraća se zemaljskom poglavaru Stjepanu Sarkotiću u Sarajevo te traži<br />
pomoć u prehrani stanovništva. Pomoć je obećavana, ali obećanje nije<br />
ispunjeno.<br />
Posebno su bile teške godine 9 6. i 9 7. jer je ljetina 9 6. godine<br />
bila vrlo slaba pa se već početkom 9 7. godine oskudica hrane osjećala<br />
manje-više u svim mjestima. Glad i neimaština uvjetovali su da i Franjevačka<br />
gimnazija na Širokom Brijegu, prije nego obično, privede kraju<br />
Andrija Nikić, Godine gladi, Naša ognjišta, Duvno, 974., str. 34.<br />
374 <strong>HUM</strong> 2
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI<br />
školsku godinu i pošalje đake svojim kućama. Nerodnu 9 6. zamijenila<br />
je sušna 9 7. godina. Kiša nije padala od Uskrsa do 6. listopada. Posebno<br />
su stradavala djeca. Fra Didak Buntić kao mogućnost spašavanja<br />
djece vidio je u njihovu prebacivanju u krajeve gdje ima hrane, Slavoniju<br />
i Hrvatsku. Aktivirao je Središnji odbor za ratnu siročad preko kojega<br />
su djeca u nekoliko skupina odlazila u Slavoniju. Prva skupina pošla je iz<br />
Mostara 0. rujna 9 7. godine, a drugu je skupinu već 26. rujna pratio<br />
fra Dominik Mandić. Tako je spašeno i velike patnje pošteđeno više od<br />
četiri tisuće djece. 2 Da bi pomogli svome narodu, neki su župnici odlazili<br />
u sjeverne krajeve, skupljali hranu i slali je u gladna mjesta u Hercegovini<br />
jer je trebalo izdržati do ljetine 9 8. godine.<br />
U spašavanje i zbrinjavanje ugrožene djece uključio se i Đuro Basariček.<br />
Na njegovo zalaganje i uz potporu Pere Rogulja i Josipa Šilovića<br />
te podbana Hrvatske i Slavonije Vinka Kriškovića Monarhija je otvorila<br />
svoje granice. Uz dopuštenje vlasti Basariček je ugroženu djecu zapadno<br />
od Drine privremeno smjestio u krajeve sjevernije od Save gdje je bilo<br />
dovoljno hrane. Akcijom su bila obuhvaćena sva djeca bez obzira na<br />
vjeru. 3<br />
Zbog sve težega socijalnog stanja u Hercegovini mostarski se biskup<br />
fra Alojzije Mišić 5. prosinca 9 7. obratio zagrebačkom nadbiskupu Antunu<br />
Baueru zamolivši ga da pozove župnike svoje nadbiskupije na prikupljanje<br />
hrane za pomoć gladnoj Hercegovini. Nadbiskup je Bauer već<br />
8. prosinca odgovorio na zamolbu i zatražio da biskup Mišić pošalje u<br />
Hrvatsku jednoga ili dva svećenika koji će osobno prikupljati milodare<br />
za žitelje Hercegovine. 4<br />
Ipak, željno očekivana nova 9 8. godina nije hercegovačkom puku<br />
donijela boljitak pa je starješinstvo franjevačkoga samostana u Mostaru<br />
25. travnja 9 8. od Visoke zemaljske vlade zatražilo veću količinu hrane<br />
kako bi se prehranili najteži slučajevi. Opskrbi kuhinja u župnim kućama<br />
i samostanima u Hercegovini pomagala je Marijina kongregacija iz<br />
2 Bazilije Pandžić, Životopis fra Dominika Mandića, ZIRAL, Chicago, 994., str. 22 s.<br />
3 Mira Kolar-Dimitrijević, “Prilog poznavanju života i rada radićevca i humanitarca dr.<br />
Đure Basaričeka ( 884.- 928.)”, Podravski zbornik (23), Koprivnica, 997., str. 87.<br />
4 B. Pandžić, nav. dj., str. 23.<br />
prosinca 2007.<br />
375
Ivica Glibušić<br />
Osijeka kao i osječke i valpovačke osnovne škole. 5 Nakon mnogih pokušaja,<br />
hercegovačko franjevačko vodstvo odlučilo je zatražiti pomoć i u<br />
Beču kako bi se problem riješio sustavno i kako narod više ne bi ovisio<br />
o hrvatskoj milostinji.<br />
Stanje gladi nisu ublažile ni povremene akcije podjele hrane. Jedna<br />
takva bila je potkraj rata kada je 8. studenoga 9 8. vojno skladište u Dubrovniku<br />
predano na upravljanje Gradskoj opskrbnoj poslovnici koja je<br />
racionalnom podjelom hrane po nižim cijenama trebala osigurati barem<br />
minimalne količine i tako stanovništvo zaštititi od prekupaca i raznih<br />
malverzacija. Problemu opskrbe hranom i sveopćoj nestašici pridonijela<br />
je i prometna izoliranost svih tih krajeva. Podjela hrane nije se odvijala<br />
prema potrebama naroda. Ozlojeđeno dugim iščekivanjem, nezadovoljno<br />
je stanovništvo u pojedinim mjestima nasilno otvorilo skladišta i<br />
tako prisvojilo veću količinu hrane za manju skupinu ljudi. 6<br />
2. HSS-ova pomoć Hercegovini<br />
Po završetku rata Hercegovina se našla u novoj državi od koje je očekivala<br />
bolju skrb za svoje napaćeno stanovništvo. O stanju na terenu<br />
govori i izvješće ispostave kotarskoga ureda u Posušju koje je 28. veljače<br />
923. upućeno velikom županu Mostarske oblasti. Izvješće govori<br />
da je socijalno stanje i dalje loše, a svakim se danom i pogoršava, da je<br />
stanovništvo hercegovačkih krajeva siromašno i bez ikakve mogućnosti<br />
zarade te će biti prisiljeno u bescjenje prodavati i ono malo stoke kako<br />
bi prehranilo svoje obitelji. Taj je ured od kotarske pripomoćne zaklade<br />
nabavio pet vagona kukuruza, ali narod nema dovoljno novca i ne može<br />
kupiti potrebno žito, nego krušarice najčešće zamjenjuje grahom koji je<br />
poslao okružni potrošački savez. 7 Stanje je sve gore jer dugotrajno kišno<br />
razdoblje ne pogoduje ozimim usjevima koji zaostaju u rastu i propada-<br />
5 A. Nikić, nav. dj., str. 46.<br />
6 Franko Mirošević, “Prilike u južnoj Dalmaciji za vrijeme postojanja Države Slovenaca, Hrvata<br />
i Srba”, Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, vol. (26) , Zagreb, 993., str. 266.<br />
7 Arhiv Hercegovine, Posušje 920.– 923., PU / K4- 55. - 58.<br />
376 <strong>HUM</strong> 2
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI<br />
ju, a zbog kiše se nije obavilo ni proljetno oranje pa ni sjetva. Sve to još<br />
više otežava ionako tešku situaciju. 8<br />
Krajem svibnja 923. posuški ured ponovno šalje izvješće mostarskom<br />
županu i upozorava ga da se stanje pogoršava, da stanovništvo nema<br />
ni hrane ni novca za njezinu nabavu, da se stoka prodaje u bescjenje.<br />
Kotarska je pripomoćna zaklada za duhanare ljubuške i širokobriješke<br />
ispostave namijenila podjelu 50 metričkih centi kukuruza s odgodom<br />
plaćanja. Tako se nastojalo pomoći barem najsiromašnijima, ali ni ta<br />
količina nije bila dostatna za podmirenje potreba stanovništva pa je zatraženo<br />
još 450 metričkih centi kukuruza kako bi se lakše dočekala nova<br />
žetva početkom kolovoza. 9<br />
Problema s prehranom stanovništva nije bila pošteđena ni Dalmacija.<br />
Osim usitnjenih posjeda, još je veći problem bila marikultura vinograda<br />
koji su davali manje vina nego u kontinentalnoj Hrvatskoj. Krševita<br />
zemlja, nepogodna za sjetvu žitarica, mogla je dati tek toliko žita da stanovništvo<br />
četiri mjeseca troši svoje zalihe krušarica. Ostatak se morao<br />
nadoknaditi prodajom vina. 0<br />
U ožujku 922. Politika je pisala o gladi u Dalmaciji. U napisima se<br />
ističe potreba nastavka gradnje unske željeznice gdje bi se mnogi mogli<br />
zaposliti i tako prehraniti svoje obitelji, a time bi se izbjeglo i iseljavanje<br />
iz Dalmacije. U svibnju 922. zabilježeno je da je na Pelješcu desetak<br />
ljudi umrlo od gladi. Državne su vlasti silom preuzele svu brigu oko opskrbe<br />
Dalmacije hranom pa Hrvatsko seljačko gospodarsko društvo nije<br />
moglo dobiti vagone za prijevoz hrane. Iako su vlasti iz Beograda htjele<br />
spriječiti Hrvatsku republikansku seljačku stranku (HRSS) u prikupljanju<br />
i slanju pomoći u Dalmaciju, ta je stranka u jesen 922. pokrenula<br />
novu akciju za pomoć gladnima na tom području. 2<br />
Da bi ublažili glad u domovini, hrvatski su iseljenici u Americi na<br />
poziv društva Hrvatska zajednica skupili oko četiri milijuna dinara. No-<br />
8 Arhiv Hercegovine, PU/K4- 5 .<br />
9 Arhiv Hercegovine, Posušje 920.– 923., PU/ K4 – 55. - 58.<br />
0 Branka Boban, “Dalmacija između jugoslavenstva i hrvatstva 920.- 923.”, Zbornik Dijalog<br />
povjesničara, Beograd, 9.-22. listopada 2002., Friedrich Neumman Stiftung, br. 7, Zagreb,<br />
2003., str. 34.<br />
Isto, str. 35.<br />
2 Isto, str. 36.<br />
prosinca 2007.<br />
377
Ivica Glibušić<br />
vac je preko Hrvatskoga radiše poslan u Zagrebu, a Hercegovina je od<br />
spomenute svote dobila dva milijuna i osamsto tisuća dinara. 3 Da bi se<br />
ta područja spasila od gladi koja je tjerala na iseljavanje, u organiziranju<br />
pomoći za Hercegovinu i Dalmaciju angažirao se i HRSS i u povodu<br />
odluka donesenih u Zagrebu 24. rujna 922. o dodjeljivanju pomoći u<br />
hrani dao priopćenje u kojemu se kaže da bi Hrvatska seljačka zadružna<br />
banka trebala osnovati svoju podružnicu za Hercegovinu. 4 Slobodni<br />
dom (glasilo HRSS-a) od 0. lipnja 925. piše kako najvrjedniji narod<br />
na svijetu gladuje zbog nevaljale državne uprave koja sprječava sadnju<br />
duhana, a proizvedene količine otkupljuje po niskim cijenama. U Domu<br />
(glasilo HRSS-a) donose i mišljenje dvojice Engleza koji su proputovali<br />
Crnom Gorom, Hercegovinom, Dalmacijom i gornjom Hrvatskom – da<br />
na svijetu nema radišnijih i snalažljivijih seljaka te da bi oni uz dobru<br />
upravu mogli dobro živjeti. Takva radišnost i snalažljivost rezultat je i<br />
stranačkoga organiziranja seljaka kao jedinoga načina i oblika suprotstavljanja<br />
državnoj upravi koja ih je mučila na svakom koraku i na sve<br />
načine. “Učiniti tomu kraj, to je prva zadaća sporazuma seljačke i radikalne<br />
stranke, sporazuma koji baš time i postaje narodni sporazum, jer<br />
se sklapa u prvom redu u korist naroda”, rekao je Radić. 5<br />
Đuro Basariček iskoristio je situaciju kada je Pavle Radić bio ministar<br />
i u Slavoniji uspio osnovati 25 naselja s hrvatskim kolonistima. Tako je<br />
mnoge spasio od sigurne smrti, ali i “popravio” slavonsku nacionalnu<br />
sliku u korist Hrvata. S druge strane, beogradske su vlasti kolonizirale<br />
određene slavonske krajeve kako bi se povećala zastupljenost srpskoga<br />
stanovništva. 6 Unatoč narodnom sporazumu, narod Hercegovine<br />
nastavlja gladovati. Poseban je problem ograničavanje sadnje duhana i<br />
njegovo deklasificiranje. Narod ostaje bez novca za kupovinu hrane, a<br />
trgovci više ne dijele žito s odgodom plaćanja nego za gotov novac koji<br />
seljak nije imao.<br />
3 Narodna sloboda, 923., br. 4, str. 2.<br />
4 Tomislav Išek, „Hrvatska republikanska seljačka stranka prema Bosni i Hercegovini i orijentacija<br />
Hrvata BiH do 923,“ Prilozi – Institut za istoriju radničkog pokreta, br. II, Sarajevo,<br />
996., str. 08.<br />
5 Dom, Zagreb, 0. lipnja 925., br. 6. str. 3.<br />
6 M. Kolar-Dimitrijević, nav. dj., str. 93.<br />
378 <strong>HUM</strong> 2
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI<br />
Narodna sloboda (glasilo Hrvatske pučke stranke) u broju 7 iz 925.<br />
godine piše da je reducirana sadnja duhana u mostarskom i ljubuškom<br />
kotaru zbog čega je zemlja neobrađena, a narod očajan jer nema novca<br />
za kupovinu hrane te vladaju glad i siromaštvo. Ljudi su pothranjeni,<br />
slabo obučeni i prljavi jer nemaju vode, a ni novca za kupovinu novoga<br />
odijela. 7 Kako bi se promijenilo stanje u sadnji duhana, 22. travnja 926.<br />
u Beograd putuje izaslanstvo Udruženja sadilaca duhana u Hercegovini<br />
pod vodstvom predsjednika dr. Dominika Mandića i potpredsjednika<br />
Mate Zupca. Zatraženo je povećanje kvota u sadnji duhana, osobito u<br />
Ljubuškom. Banka u Beogradu za Hercegovinu je doznačila 35 milijuna<br />
dinara i 358 vagona kukuruza (Mostar 48 vagona, Široki Brijeg 44, Ljubuški<br />
04, Čapljina 05, Stolac 40, Trebinje 2 i Ljubinje 5 vagona) koji<br />
je duhanarima dan na povjerenje. 8 Narodna sloboda u broju 45/ 926.<br />
godine optužuje Stjepana Radića da je kriv za sve probleme: glad, neisušena<br />
polja, malo novca za gradnju cesta, neostvarenje obećane republike,<br />
dok su Srbi u istočnoj Hercegovini sve to dobili. 9 Osim toga, isti list<br />
objašnjava da glavni uzrok današnje ekonomske krize u Hercegovini leži<br />
u brzom porastu pučanstava i u naglom padu narodnih prihoda, posebno<br />
poslije rata, jer je Hercegovina, iako krševita, negda imala više rodne<br />
zemlje nego danas. Jedan od razloga teškoga stanja jest i izostajanje<br />
novčane pomoći iz Amerike, što se poklopilo s prirodnim nepogodama.<br />
Naime, mnogobrojne je vinograde iskorijenila bolest, a polja upropastila<br />
dugotrajna suša koja se izmjenjivala s kišnim razdobljima. Ograničena<br />
sadnja duhana i podcjenjivanje njegove kvalitete samo je zaokružilo niz<br />
nepogoda koje su uništile hercegovački kraj. Zbog prezaduženosti seljaka<br />
znatno je smanjen stočni fond, što je uzrokovalo propast stočarstva.<br />
Napadi na HSS bili su nemilosrdni, a najviše su dolazili iz redova HPS-a<br />
(Hrvatska pučka stranka). Najprozvaniji je bio Stjepan Radić, ali i HSSovi<br />
zastupnici u stolačkom kotaru: Ivan Radić, Nikola Precca i Dervo<br />
Hadžioman za koga su govorili da ga je podržavao jedino Radić.<br />
7 Narodna sloboda, Mostar, 925., br. 7, str. 2.<br />
8 Narodna sloboda, 926., br 8, str. 2.<br />
9 Narodna sloboda, 926., br 45, str. .<br />
prosinca 2007.<br />
379
Ivica Glibušić<br />
Unatoč napadima pristaša HPS-a iz Hercegovine, Stjepan Radić i<br />
njegova stranka nastojali su ublažiti situaciju koliko je god bilo moguće.<br />
Kao predsjednik Odbora Zagrebačke oblasti, Radić je u svojim istupima<br />
upozoravao da se u jednoj državnoj zajednici ne smije dogoditi da<br />
ljudi umiru od gladi, kao što je to bio slučaj u Hercegovini, a da državni<br />
činovnik u svom izvješću ministarstvu kaže kako je “ovaj narod vičan<br />
jesti korijenje i travu”. Na optužbe kako šalje kukuruz u Hercegovinu<br />
samo da bi dobio glasačke kuglice, on odgovara protuoptužbom da narod<br />
umire od gladi, a Beograd šalje samo povjerenstva. No, njihovu su<br />
akciju prikupljanja hrane za gladne otežavali mnogi, posebno državna<br />
željeznica koja im je teško odobravala vagone za prijevoz, a ni jedan<br />
novčarski zavod nije htio pomoći HSS-ovoj inicijativi za pomoć Hercegovini.<br />
Ta je pomoć stigla u posljednji čas, kada se već počelo umirati od<br />
gladi. 20 O tome je pisao i Josip Predavec, potpredsjednik HSS-a:<br />
Čulo se već više o nevolji i gladi u Hercegovini i mi smo se već prije<br />
nego su o tome novine pisale pobrinuli za gladne u Hercegovini. Obratili<br />
smo se na 5 velikih banaka zagrebačkih i na jednu manju banku za zajam<br />
da možemo narodu kupiti kukuruz. Te su banke bile: Prva hrvatska<br />
štedionica, Hrvatska eskomptna banka, Jugoslavenska banka, Gradska<br />
štedionica i Srpska banka. Sve su te banke kazale da bi nam dale zajam<br />
uz uobičajenu bankovnu garanciju, a vi znate što to znači. Kada smo to<br />
vidjeli, onda smo skupili što se skupiti dalo. Seljačka zadružna banka<br />
dala je zatraženu svotu na one garancije koje joj je oblasni odbor mogao<br />
dati i mi smo se ( 0. travnja) odlučili za Seljačku zadružnu banku. Dana<br />
1 . svibnja oblasni je odbor, pregledavši odgovore tih banaka, uzeo zajam<br />
u Seljačkoj zadružnoj banci, te je nabavljeno 20 vagona kukuruza za<br />
otpremu. 21<br />
I nakon te pomoći, ističe Predavec, narod je vapio za dodatnom pomoći<br />
pa je u Srijemskoj Mitrovici i Banatu nabavljeno još 20 vagona kukuruza.<br />
“Mi smo taj kukuruz podijelili narodu preko dr. Bariše Smoljana,<br />
predsjednika mostarske oblasne Skupštine. Oni pak pišu u novinama da<br />
smo taj kukuruz dijelili u korteške svrhe preko radićevaca. To nije istina,<br />
20 M. Kolar-Dimitrijević, “Radićev sabor 927.– 928.”, Zapisnici oblasne skupštine Zagrebačke<br />
oblasti, Zagreb, 993., str. 3 .<br />
2 Isto, str. 32.<br />
380 <strong>HUM</strong> 2
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI<br />
mi smo htjeli pomoći najbjednijima Hrvatima i Muslimanima, jer se je<br />
za srpski dio pobrinuo kako tako Beograd.” 22<br />
Kukuruz je podijeljen najvećoj sirotinji kao javni beskamatni trogodišnji<br />
zajam, a to što je seljaštvo radićevski orijentirano, prema Predavcu,<br />
puka je slučajnost: “Strašno je da nam prigovaraju da je od toga<br />
imala korist Seljačka zadružna banka. No, oblasni odbor će snositi svu<br />
odgovornost za to što su gladni narod nahranili, i to bez pomoći države.”<br />
23 Radić je podsjetio kako je država hercegovački duhan kupovala<br />
po prosječnih pet dinara, a prodavala po 40, dok je monopolska uprava<br />
predložila da se produkcija duhana smanji za 40% iako je pitanje slobodne<br />
sadnja duhana najživotnije pitanje za Hercegovinu, Dalmaciju i<br />
Makedoniju. 24<br />
Oblasni odbor Zagrebačke oblasti, u kojemu je HSS imao većinu, prihvatio<br />
je novi zajam Hrvatske seljačke zadružne banke te je hitno zaključena<br />
nabavka 27 vagona kukuruza. Preko zagrebačkoga Trgovačkog<br />
prometnog društva iz Srijema 0. svibnja 927. jeftimbom je nabavljeno<br />
0 vagona te žitarice. Devet vagona žurno je upućeno u Mostar, a jedan<br />
u Hrasno. Sljedećih 0 vagona nabavljeno je preko Sveopćega trgovačkog<br />
društva u Zagrebu, devet vagona poslano je u Čapljinu, a jedan u<br />
Hrasno; naposljetku je 2. lipnja 927. preko zagrebačke trgovačke tvrtke<br />
“t.t. Dragutin Baum” nabavljeno preostalih sedam vagona od kojih je pet<br />
proslijeđeno u Travnički okrug, jedan u Split za Dalmatinsku zagoru, a<br />
jedan vagon na otok Korčulu. Od tih 27 vagona 20 ih je doznačeno na<br />
ime Bariše Smoljana, predsjednika oblasnoga odbora u Mostaru. Kukuruz<br />
se dijelio kao beskamatni trogodišnji zajam, a podjela po selima<br />
bila je pod nadzorom oblasnih odbora Zagrebačke i Mostarske oblasti.<br />
Diobi je nazočio i seoski poglavar te po dva predstavnika seljaka. Cijena<br />
kilograma kukuruza kretala se između ,87 i 2,2 dinara, što je ovisilo o<br />
njegovoj nabavnoj cijeni i troškovima prijevoza. Nabavna cijena kukuruza<br />
kretala se za jedan vagon od 7 ,50 dinara do 87,50 dinara. Podjela<br />
se vršila prema broju članova obitelji: jednočlana kućanstva imala su<br />
22 Isto, str. 33.<br />
23 Isto, str. 32.<br />
24 Isto, str. 34.<br />
prosinca 2007.<br />
38
Ivica Glibušić<br />
pravo na 0 kilograma, dvočlana na 5, peteročlane obitelji dobivale su<br />
30 kilograma kukuruza, šesteročlane 35, odnosno po pet kilograma više<br />
za svakoga člana obitelji. Dio kukuruza podijeljen je i u Bosni i u Dalmaciji.<br />
Na ovu se akciju osvrnuo i tisak želeći ju prikazati u stranačkom politikantsko-špekulantskom<br />
svjetlu. 25 Tablični prikaz podataka o podjeli<br />
kukuruza 26 govori o mnogobrojnim obiteljima diljem Hercegovine koje<br />
su zbog teške materijalne situacije ovisile o izvanjskoj pomoći.<br />
područje broj sela broj obitelji<br />
količina podijeljenoga<br />
kukuruza u kg<br />
Drežnica 3 170 3.970<br />
Mostar 31 786 25.019<br />
Žitomislići 10 283 9.779<br />
Posušje 13 1.002 29.472<br />
Široki Brijeg 17 914 30.143<br />
Hrasno 21 377 19. 298<br />
Čitluk 15 570 19.900<br />
Ljubuški 30 2005 59.658<br />
Prozor 36 577 20.160<br />
Rudolf Bićanić u djelu Ekonomska podloga hrvatskog pitanja upozorava<br />
na činjenicu da je BiH bogata šumom i rudama, da je tuzlanski kraj<br />
bogat solju i da su to sve prirodni resursi koji bi pod nadzorom države<br />
mogli riješiti pitanje gladi jer bi njihova ekonomična eksploatacija državnom<br />
proračunu godišnje dala milijardske prihode. Budući da takve<br />
brige nije bilo, narod je u Bosni i Hercegovini umirao od gladi. 27 Da je<br />
Hercegovina bila izrazito poljoprivredno zaostala, govori i podatak kako<br />
je 927. godine u Mostarskoj oblasti broj drvenih rala bio 44,9 puta veći<br />
od broja plugova; u Bregalničkoj 9,9 puta; u Bihaćkoj 2,2 puta. I na razini<br />
cijele Kraljevine SHS situacija je bila vrlo loša jer su bez drvenih rala bile<br />
samo Ljubljanska i Mariborska oblast. Sve oblasti koje nisu proizvodile<br />
25 Isto, str. 59.<br />
26 Isto, str. 58.<br />
27 Rudolf Bićanić, Ekonomska podloga hrvatskog pitanja, izdavač: dr. Vlatko Maček, Zagreb,<br />
938., str. 3 .<br />
382 <strong>HUM</strong> 2
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI<br />
dovoljne količine žitarica za vlastite potrebe imale su status pasivnih<br />
krajeva, a takvih je bilo mnogo. Taj je status imala cijela Hercegovina.<br />
Iako su u raznim dijelovima Hercegovine uvjeti za stvaranje dohotka od<br />
poljoprivrede bili osjetno različiti, nije bilo kraja u kojemu se tada moglo<br />
živjeti bez dodatnih prihoda ili intervencije države.<br />
Na osnovi službenih statističkih i financijskih izvora, Rade Smoljan<br />
izračunao je ukupne prihode i rashode naroda Hercegovine u 926. godini<br />
te zaključio kako stanovništvo nije moglo podmiriti porezne obveze,<br />
a kamoli nabaviti dodatne potrepštine. 28 Smoljan je smatrao da je<br />
najveći problem Hercegovine ograničena sadnja duhana koji bi trebao<br />
biti najvažniji izvor prihoda stanovništva. Zajedno s bratom, Rade Smoljan<br />
borio se protiv toga ograničenja osuđujući smanjenje i dopuštene<br />
količine posađenoga duhana u selima u kojima je pobijedila opozicija.<br />
Na njegovu inicijativu mostarskom je oblasnom odboru podnesena<br />
predstavka duhanara koji su bili nezadovoljni kategorizacijom duhana i<br />
novim pravilnikom o otkupu. 29<br />
Iako je Smoljan ishodio odluku Narodne skupštine da se duhanarima<br />
oproste sve monopolske kazne, da se odmah svim saditeljima isplati<br />
obustavljena otkupnina i, s obzirom na tešku gospodarsku situaciju,<br />
oproste pozajmice dane za berbu 927./ 928. godine te da se u idućoj<br />
poljoprivrednoj godini broj sadnica poveća za 50 milijuna struka, te su<br />
mjere bile samo privremeno rješenje problema koji su uništavali hercegovačka<br />
sela. 30<br />
HSS-ovo glasilo Narodni val 927. godine piše kako mostarska Oblasna<br />
skupština upozorava da se mnogobrojne hercegovačke obitelji doslovno<br />
prehranjuju korijenjem i travom jer su, prema službenom izvješću<br />
oblasnog odbora u Mostaru, 75.744 osobe početkom 928. godine<br />
ostale bez zaliha hrane, a glad se širi munjevitom brzinom. Prema izjavama<br />
Bariše Smoljana, brojka gladnih u Hercegovini te se godine popela<br />
na 0 tisuća osoba. 3 Dana 4. siječnja 928. Oblasna skupština Mostar-<br />
28 Vlado Smoljan, …I ne samo advokati (o mostarskim odvjetnicima dr. Bariši Smoljanu i dr.<br />
Radi Smoljanu), Mostar, 200 ., str. 38.<br />
29 Isto, str. 4 .<br />
30 Isto, str. 42.<br />
3 Isto, str. 46.<br />
prosinca 2007.<br />
383
Ivica Glibušić<br />
ske oblasti konstatira da uoči desetogodišnjice narodnoga ujedinjenja<br />
Hercegovina umire od gladi. Pozvana je sva javnost da što brže i obilnije<br />
pomogne hercegovačkom narodu. Državna pomoć od milijun dinara<br />
dovoljna je tek za nekoliko dana jer se za taj iznos može kupiti tek 40<br />
vagona kukuruza, što nije dovoljno ni za jednu općinu. 32<br />
Zagrebački je Oblasni odbor 0. siječnja 928. na sjednici pod predsjedanjem<br />
Stjepana Radića ponovno raspravljao o pomoći gladnima u<br />
Hercegovini. Radić je odbornicima priopćio da ga HSS-ove podružnice<br />
iz Hercegovine izvješćuju o očajnom stanju, posebno u ljubuškom i mostarskom<br />
kraju. Odlučeno je da Oblasna skupština Zagrebačke oblasti<br />
izdvoji 600 tisuća dinara na ime pomoći za Hercegovinu te da se pozove<br />
narod na prikupljanje pomoći u hrani. 33 Pristigla se pomoć dijelila uz<br />
potpisivanje tiskanice i dva svjedoka čime se jamčilo da će se pomoć<br />
vraćati kroz trogodišnji kredit. Neka su se domaćinstava izjasnila da se<br />
mogu prehraniti bez dodjele pomoći pa je tako sirotinji podijeljeno više<br />
kukuruza. 34<br />
3. Aktivnosti Oblasne skupštine Mostarske oblasti<br />
Oblasna skupština Mostarske oblasti pod predsjedanjem Petra Kordića<br />
4. siječnja 928. upućuje pismo ministru poljoprivrede dr. Svetozaru<br />
Stankoviću u kojemu upozorava na teško stanje u Hercegovini i kritizira<br />
kotarske pripomoćne zaklade zbog obustave pomoći pod izgovorom da<br />
seljaci nisu podmirili zaostala dugovanja. U pismu se moli da ministar<br />
naloži kotarskim pripomoćnim zakladama nastavljanje podjele hrane<br />
bez obzira na preostala dugovanja jer ih gladni narod ionako nema od<br />
čega podmiriti. Oblasna skupština postavlja i pitanje odgovornosti za<br />
nastalo stanje i smrtnost ljudi. Zahtjev za obustavom utjerivanja duga<br />
zbog teške gospodarsko-društvene situacije primio je i zamjenik ministra<br />
financija dr. Mehmed Spaho. 35 Stjepan Galić i njegovi suradnici iz<br />
mostarske se Oblasne skupštine obraćaju Upravi državnih monopola i<br />
32 Narodni val, Zagreb, 0. siječnja 928., br. 7, str. 7.<br />
33 Narodni val, . siječnja 928., br. 8, str. -2.<br />
34 Narodni val, 928., br. 8, str. 2.<br />
35 Narodni val, 928., br. 8, str. 2.<br />
384 <strong>HUM</strong> 2
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI<br />
ministru financija u Beogradu sa zahtjevom da se poveća broj sadnica<br />
duhana kako bi stanovništvo ostvarilo prihod za ublažavanje gladi. 36<br />
Na sjednici Oblasne skupštine Mostarske oblasti održanoj 9. siječnja<br />
928. glavna je tema bila kako pomoći narodu i olakšati teško stanje. O<br />
proračunu je govorio predsjednik oblasnoga odbora dr. Bariša Smoljan<br />
koji je tada bio zadužen i za oblasne financije. Smoljan je upozorio da<br />
vlada u Beogradu do tada nije dostavila odobrenu svotu od milijun dinara.<br />
Mate Lovrenović, koji je voditelj poslova narodnoga gospodarstva,<br />
obrta, industrije, zadrugarstva i opće statistike, rekao je: “Pomoć narodu<br />
koji gladuje nije uvrštena u proračun, jer da se u tu svrhu odredi i svekolika<br />
svota oblasnog proračuna ne bi dotekla ni za djelomično rješenje<br />
tog pitanja.” 37 Na sjednici financijskoga odbora 22. ožujka 928. dr. Bariša<br />
Smoljan podnio je prijedlog rezolucije u kojoj se tvrdi da je monopol<br />
države na duhan kriv za rješavanje pitanja gladne Hercegovine. Zatražio<br />
je da se monopolske krivice žurno ukinu do 3 . ožujka 928. Ministar<br />
financija na kraju je prihvatio Smoljanov prijedlog. 38<br />
Glad nije poštedjela ni tzv. radikalni dio Hercegovine. Tako je u Trebinju<br />
3. siječnja 928. radikal Pero Ivanišević za Večernju poštu izjavio<br />
da se takva situacija i mogla očekivati jer za prehranjivanje stanovništva<br />
treba obraditi dva puta više oranica nego što ih Hercegovina uopće ima.<br />
Zbog toga svake godine treba do 5000 vagona žita. 39 Slično piše i Danilo<br />
Vuković iz Nevesinja; Hercegovini je neizostavno potrebna pomoć,<br />
ali ovakvo pomaganje preko pripomoćnih zaklada nije pomaganje nego<br />
odmaganje jer trgovci daju žito po 2,88 do 2,90 dinara, a zaklada po 3,30<br />
i 3,50 po kilogramu. Narodu bi bilo najbolje da dobije novčani zajam i<br />
sam nabavlja hranu preko trgovaca jer bi to bilo i jeftinije i korisnije. To<br />
mišljenje zastupaju i oblasni zastupnici Danilo Vuković iz Nevesinja 40<br />
i Ratko Parežanin koji je potvrdio da je pomoć koju kralj i vlada daju<br />
Hercegovini neznatna, da pomoć kasni te da je u svim hercegovačkim<br />
kotarima stanje vrlo teško, a u Bileći najgore. Parežanin isto tako pro-<br />
36 Narodni val, 928., br. 9, str. 6.<br />
37 Narodni val, 928., br. 0, str. 6.<br />
38 Narodni val, 928., br. 70, str. 5.<br />
39 Večernja pošta, 928., br. 953.<br />
40 Večernja pošta, 928., br. 956.<br />
prosinca 2007.<br />
385
Ivica Glibušić<br />
svjeduje tvrdeći da se “o jednom kraju voditi računa, a o drugom ne ili<br />
misliti na svoje birače a ne na tuđe, nije samo bezdušno nego i skroz<br />
nerazumno”. 4 Da bi se ublažila glad, pripomoćna zadruga u Mostaru<br />
dobila je od sarajevskoga Odjela za poljoprivredu sedam vagona kukuruza<br />
i devet vagona ječma. Žito je podijeljeno kao višemjesečni kredit.<br />
Svaka obitelj mogla je dobiti najviše 500 kg kukuruza ili ječma, a s tim su<br />
zalihama privremeno podmirene samo neke općine. Zbog gladi koja je<br />
vladala gotovo u svim općinama mostarskoga kotara, a osobito u Blagaju,<br />
kotarska je pripomoćna zaklada uputila zahtjev da se pošalje još 500<br />
vagona žita. 42 Unatoč davanju žita na odgodu plaćanja, seljaci nisu mogli<br />
pratiti slijed prispjelih anuiteta pa je čapljinski Crveni križ predložio<br />
da se pojedine kategorije domaćinstva oslobode novčanoga duga koji<br />
će se odraditi kroz društveno korisne nadnice u svojim općinama, kroz<br />
gradnju i popravak putova, kopanje bunara, krčenje kamenjara itd. 43<br />
Iako je Beograd obećavao pomoć, ona u Hercegovinu nije stizala. Bariša<br />
Smoljan demantirao je izjavu da je Ministarstvo socijalne politike<br />
nabavilo 09 vagona pomoći i upozorio na udvostručenje broja umrlih<br />
od gladi. Žandarmerija je prijetila i počela uhićivati sve koji su u javnosti<br />
iznosili takve podatke. Kao posljedica dugotrajnoga siromaštva i neuhranjenosti,<br />
i tuberkuloza je uzimala svoj danak. 44<br />
HSS je po Hrvatskoj i Slavoniji pokrenuo akciju za prikupljanje pomoći.<br />
Na zasjedanju financijskoga odbora Narodne skupštine 9. siječnja<br />
928. u raspravi o proračunu Ministarstva šuma i rudnika dr. Juraj<br />
Šutej rekao je: “Bosna i Hercegovina koja daje državi preko jedne milijarde<br />
i dvjesto milijuna dinara zarade na duhanu, a stanovnici te pokrajine<br />
čije šumsko i rudno bogatstvo podržava život ove države umiru od<br />
gladi. To je jedno očajno stanje koje se ne može trpjeti.” 45 Zanimljivo je<br />
da je i u Ludbregu održana kotarska sjednica na čijem se dnevnim redu<br />
našla i točka o prehrani gladnih u Hercegovini. Predsjednik Skupštine<br />
4 Večernja pošta, 928., br. 957.<br />
42 Večernja pošta, 928., br. 959.<br />
43 Večernja pošta, 928., br. 2002.<br />
44 Večernja pošta, 928., br. 2044.<br />
45 Narodni val, 928., br. 7, str. 4.<br />
386 <strong>HUM</strong> 2
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI<br />
Zagrebačke oblasti Križevčanin Franjo Petrović poslao je .000 dinara<br />
na adresu zagrebačkoga oblasnog odbora. 46<br />
Iz mnogobrojnih hrvatskih sela počele su stizati vijesti o skupljenom<br />
kukuruzu za Hercegovinu. U Ludbergu je mimo svakoga očekivanja prikupljeno<br />
2 metričkih centi žita, u Lovasu 500 kg kukuruza, u Staroj<br />
Gradiški pet metričkih centi kukuruza te u Prnjavoru, suši unatoč, 300<br />
kg kukuruza. U prikupljanju su sudjelovali pristaše HSS-a i SDS-a (Samostalne<br />
demokratske stranke). 47 Stjepan Radić u glasilu Dom od .<br />
siječnja 928. uputio je poziv za pomoć na koji se odazvala organizacija<br />
HSS-a: kotar Đurđevac koji je prikupio 605 kg kukuruza; u Molvama se<br />
prikupilo 305 kg, u Prugovcu 200 kg i u Kladari 00 kg kukuruza. Iako<br />
se narod odazvao prikupljanju pomoći, bilo je i protivnika takvoga vida<br />
prikupljanja pomoći jer se prema njihovim riječima tako prikupljala pomoć<br />
923. godine i za Dalmaciju, a narod je to žito morao platiti. Mato<br />
Svoboda, predsjednik HSS-a u Kalincu, predložio je da u Đurđevac dođe<br />
desetak ljudi iz hercegovačkih općina koji bi sudjelovali i u prikupljanju<br />
i u podjeli pomoći. 48<br />
I pomoć Zagrebačke oblasti, gdje je HSS imao većinu, nije bila zanemariva;<br />
7. veljače 928. u Mostaru je održana konferencija oblasnoga<br />
odbora Crvenoga križa na kojoj je predsjednik Spiro Dokić izvijestio da<br />
je iz Zagreba dobio 8 vagona hrane namijenjene za podjelu stanovništvu.<br />
Izaslanik Danijel Zec izvijestio je da su knezovi i glavari često neobjektivni<br />
jer su se na popisima ugroženoga stanovništva našli i oni koji<br />
su hranu mogli priskrbiti pomoću kredita. Glad i golotinja posebno su<br />
zabilježeni u Bileći, Stocu i Ljubuškom. 49 Dana 8. ožujka 928. završena<br />
je podjela 8 vagona kukuruza, koliko je Hercegovini poslano iz Zagrebačke<br />
oblasti, od čega je okolici Širokoga Brijega, kojoj gravitira oko 7<br />
sela s približno 20.000 žitelja, podijeljeno pet vagona hrane. Ta pomoć<br />
narodu došla je odmah iza pomoći koju je uputila Mostarska oblast. 50<br />
46 Narodni val, 928., br. 7, str. 3.<br />
47 Narodni val, 928., br. 27, str. 2.<br />
48 Narodni val, 928., br. 29, str. 2.<br />
49 Narodni val, 928., br. 44, str. 7.<br />
50 Narodni val, 928., br. 63, str. .<br />
prosinca 2007.<br />
387
Ivica Glibušić<br />
Josip Penavić, tajnik Crvenoga križa iz Širokoga Brijega, prigovorio<br />
je da Crveni križ omalovažava prijedloge mostarskoga oblasnog odbora.<br />
Na sjednici Crvenoga križa održanoj 2. ožujka 928. u Mostaru, kojoj<br />
su nazočili predstavnici svih humanitarnih i kulturnih društava te<br />
javnih ustanova, član oblasnoga odbora Mato Lovrenović prigovorio je<br />
nepravednoj podjeli kukuruza. Naime, ni Crveni križ nije previše vodio<br />
računa koliko je pomoći podijeljeno kojemu kotaru, bilo u novcu bilo u<br />
kukuruzu, pa se dogodilo da Široki Brijeg nije dobio ni zrno kukuruza<br />
od Crvenoga križa. Tome se čudio i Zečević, izaslanik Crvenoga križa iz<br />
Beograda: “Krajevi sa desne obale Neretve žele da znaju kada je i kako<br />
podijeljeno 60 vagona kukuruza Crvenoga križa.” 5 Također je zapaženo<br />
da su dijelovi Hercegovine sa srpskom većinom dobivali veću materijalnu<br />
i novčanu pomoć iako su siromaštvo i glad bili izraženiji u krajevima<br />
s hrvatskim stanovništvom.<br />
Stav državne vlasti prema gladi u Mostarskoj oblasti trebao je natjerati<br />
lokalno stanovništvo na distanciranje od HSS-a. Podržavanje stranaka<br />
naklonjenih beogradskom režimu i slanje veće pomoći istočnoj<br />
Hercegovini, s većinskim srpskim stanovništvom, izazvalo je prosvjede<br />
haesesovaca.<br />
Zaključak<br />
HSS-ova agitacija u Mostarskoj oblasti najviše se odnosila na rješavanje<br />
lokalnih problema, dok su visoku politiku uglavnom prepuštali<br />
vodstvu iz Zagreba. Trebalo je riješiti nekoliko gorućih problema: težak<br />
materijalni i socijalni položaj seoskoga stanovništva koje se doslovno<br />
borilo s glađu te omogućiti povoljnije uvjete za sadnju i otkup duhana.<br />
S druge strane, bilo je političko pitanje zastupljenosti Hrvata u tijelima<br />
uprave prema ostvarenim izbornim rezultatima. U prvim desetljećima<br />
20. stoljeća hercegovački je narod doslovno gladovao. Hercegovina se<br />
od pamtivijeka prehranjivala sadnjom duhana koji je u tim krajevima<br />
posebno dobro uspijevao i bio iznimno kvalitetan. Ograničenja duhanara<br />
u sadnji i (ne)isplate duhanskih otkupnina po najnižim cijenama do-<br />
5 Narodni val, 928., br. 70., str. 2.<br />
388 <strong>HUM</strong> 2
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI<br />
vele su Hercegovinu na rub propasti. Cijeli je jedan kraj postao socijalni<br />
problem koji nije bilo lako riješiti. U rješavanje toga problema uključio<br />
se i HSS koji se zalagao da se duhanari ne ograničuju sadnim kvotama.<br />
Ovisno o HSS-ovim odnosima sa službenim Beogradom, povećavao se<br />
ili smanjivao broj strukova duhana dopuštenih za sadnju na području<br />
Mostarske oblasti. HSS-ova nastojanja da se smanji glad na području<br />
Hercegovine rezultiralo je time da su hrvatski glasači svoje povjerenje<br />
poklonili toj stranci. Rješavanje problema gladi u Hercegovini HSS je<br />
u političkom smislu honorirao dobivši podršku hrvatskih glasača na<br />
skupštinskim izborima 923., 925. i 927. godine.<br />
Izvori i literatura<br />
- Arhiv Hercegovine u Mostaru: Zbirka dokumenata o Mostaru i<br />
Hercegovini ( 8 5.- 952.)<br />
- Dom<br />
- Narodna sloboda<br />
- Narodni val<br />
- Večernja pošta<br />
- Bićanić, Rudolf, Ekonomska podloga hrvatskog pitanja, izdavač:<br />
dr. Vladko Maček, Zagreb, 938.<br />
- Boban, Branak, “Dalmacija između jugoslavenstva i hrvatstva<br />
920.- 923.”, Dijalog povjesničara, zbornik, Beograd, 9.-22. listopad<br />
2002., Friedrich Neumman Stiftung, br. 7, Zagreb, 2003.<br />
- Išek, Tomislav, “Hrvatska republikanska seljačka stranka prema<br />
Bosni i Hercegovini i orijentacija Hrvata BiH do 923.”, Prilozi - Institut<br />
za istoriju radničkog pokreta, br. II, Sarajevo, 996.<br />
- Kolar-Dimitrijević, Mira, “Prilog poznavanja života i rada<br />
radićevaca i humanitarca dr. Đure Basaričeka ( 884.- 928.)”, Podravski<br />
zbornik (23), Koprivnica, 997.<br />
- Kolar-Dimitrijević, Mira, “Radićev sabor 927.- 928.”, Zapisnici<br />
oblasne skupštine Zagrebačke oblasti, Zagreb, 993.<br />
prosinca 2007.<br />
389
Ivica Glibušić<br />
- Mirošević, Franko, Počelo je 1918. Južna Dalmacija 1918 - 1929.,<br />
Školska knjiga, Zagreb, 992.<br />
- Nikić, Andrija, Godine gladi, Naša ognjišta, Duvno, 974.<br />
- Pandžić, Bazilije, Životopis fra Dominika Mandića, ZIRAL, Chicago,<br />
994.<br />
- Smoljan, Vlado, I ne samo advokati (o mostarskim odvjetnicima<br />
dr. Bariši Smoljanu i dr. Radi Smoljanu), Mostar, 200 .<br />
390 <strong>HUM</strong> 2
HSS-OV PRINOS SMANJENJU GLADI U HERCEGOVINI<br />
Ivica Glibušić<br />
BEITRAG VON HSS ZUR VERMINDERUNG DES<br />
HUNGERS IN HERZEGOWINA<br />
Zusammenfassung<br />
In dieser Arbeit wird über die Tätigkeiten der Kroatischen Bauernpartei<br />
an Verminderung des Hungers in Herzegowina gesprochen. Der Hunger<br />
dauerte mit größeren und kleineren Manifestierungen in bestimmten<br />
Zeiträumen von dem Ersten Weltkrieg bis zum Jahr 1929. Dürre,<br />
die alle Saaten zerstört hat, Sorglosigkeit der staatlichen Regierung für<br />
Bevőlkerung,die ihre Stimmen nicht der regierenden Partei oder Koalition<br />
gegeben hat, Verringerung der Quoten für Setzen von Tabakpflanzen-es<br />
sind die wichtigste Gründe für einen solchen Mangel an Nährung.<br />
Nach dem Ersten Weltkrieg und nachdem der neue Staat gegründet worden<br />
ist hofften die Einwohner dass sie von der Regierung eine Hilfe für<br />
die Milderung von Dürrenfolge und Verminderung des Hungers bekommen<br />
werden um die Todesfälle zu vermeiden. Da die entsprechende Hilfe<br />
aus Belgrad von 1922 bis 1929, diese Zeitraum ist in dieser Arbeit befasst<br />
worden, ausfiel, die richtige Sorge über die Ernährung der Bevölkerung<br />
übernahm HSS ( Kroatische Bauernpartei). Einsetzen von Mitglieder der<br />
Kroatischen Bauernpartei in Kroatien zeigte sich in Hilfesammlung für<br />
die hungrige Bevölkerung in Herzegowina und Süddalmatien. Diese Hilfe<br />
wurde kostenlos verteilt. HSS hat auch mit Hilfe von Stiftungen und<br />
Bankkrediten Mais und Getreide gekauft , die später nach Herzegowina<br />
geschickt worden sind und unter günstigeren Bediengungen verkauft worden<br />
sind als Getreide das die őrtliche Verkäufer oder staatliche Organisationen<br />
verkauft haben.<br />
Politische Gegner verklagten HSS dass sie den Hunger nutzt um die Unterstützung<br />
der lokalen Bevölkerung bei der Wahlen zu erreichen. Nach<br />
der Intervention von HSS kam die Hilfe zur Teil von beistehenden Bezirksgenossenschaften,<br />
Rotem Kreuz und der mittleren Macht. Hilfe, die<br />
von staatlichen Mächten nach Herzegowina gechickt wurde, wurde auf<br />
diskriminierende Weise verteilt, so dass Ostherzegowina, meistens von<br />
serbischen Bevölkerung besiedelt, die meiste Hilfe bekam als der mittlere<br />
prosinca 2007.<br />
39
und westliche Teil von Herzegowina, die am meisten von kroatishen Bevölkerung<br />
besiedelt sind, obwohl der Bevölkerungszahl kleiner war. Die<br />
Lässigkeit von staatlichen Mächten bei der Lösung von Hungerproblemen<br />
bestätigen auch in der Zeitung veröffentlichte zahlreiche Berichte und Berichte<br />
von Bezirkbüros.<br />
Schlüsselwörter: Kroatische Bauernpartei (HSS), Stjepan Radić, Verwaltungsbezirk<br />
von Mostar, Bosnien und Herzegowina, Barisa Smoljan,<br />
Volksversammlung, der Hunger, der Mais, das Getriede<br />
392 <strong>HUM</strong> 2
Šimun Musa<br />
<strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> u Mostaru<br />
Sažetak<br />
prosinca 2007.<br />
UDK 8 . 63.42.09 Jonke Lj.<br />
Stručni članak<br />
Primljeno: 25. XI. 2007.<br />
LJUDEVIT JONKE, ŽIVOT I DJELO<br />
(U povodu stote obljetnice rođenja)<br />
U radu se govori o prof. dr. Ljudevitu Jonkeu, jednom od najuglednijih<br />
jezikoslovaca kroatistike, u povodu stote obljetnice njegova rođenja, koji<br />
je kao najveći autoritet u standardardnojezičnom i jezičnopolitičkom području<br />
obilježio drugu polovicu 20. stoljeća.<br />
Ključne riječi: hrvatski jezik, jezikoslovlje, standardni jezik, književnost,<br />
kultura.<br />
Ove godine, 29. srpnja, navršava se sto godina od rođenja prof. dr.<br />
Ljudevita Jonkea, jednoga od najuglednijih jezikoslovaca kroatistike,<br />
dugogodišnjega sveučilišnog profesora, predstojnika Katedre za suvremeni<br />
hrvatski jezik (Katedre za hrvatski standardni jezik) Odsjeka za<br />
kroatistiku Filozofskoga <strong>fakultet</strong>a Sveučilišta u Zagrebu, urednika časopisa<br />
Jezik, direktora Instituta za lingvistiku Filozofskoga <strong>fakultet</strong>a i<br />
dekana toga <strong>fakultet</strong>a, potpredsjednika i predsjednika Matice hrvatske,<br />
direktora Instituta za jezik HAZU, akademika HAZU, neumornoga kulturnog<br />
pregaoca i, kako reče akademik Stjepan Damjanović, ustrajnoga<br />
“učitelja i branitelja hrvatskoga jezika” koji je, kao najveći autoritet u<br />
393
Šimun Musa<br />
standardardnojezičnom i jezičnopolitičkom području, obilježio drugu<br />
polovicu 20. stoljeća.<br />
Rođen je u Karlovcu gdje je završio pučku školu i klasičnu gimnaziju.<br />
Godine 925. na Filozofskom <strong>fakultet</strong>u u Zagrebu upisao je: “a) historiju<br />
južnoslavenskih književnosti, b) hrvatski jezik sa staroslavenskim i c)<br />
narodnu historiju, ruski i latinski jezik”, iz čega je 929. godine i diplomirao.<br />
Nakon toga otišao je na dvogodišnji studijski boravak u Prag na<br />
Karlovo sveučilište ( 930.- 932.) gdje se uglavnom bavio prevođenjem s<br />
češkoga te se usavršavao u slavistici, posebno u bohemistici.<br />
Počeo je raditi u Gimnaziji na Sušaku kao profesor od 933. gdje se zadržao<br />
do 940. godine kada prelazi u Zagreb, da bi 94 . bio suradnikom u<br />
“Hrvatskoj enciklopediji”, a 942. izabran je za asistenta na Katedri za slavensku<br />
filologiju na Filozofskom <strong>fakultet</strong>u. Doktorsku disertaciju pod naslovom<br />
Dikcionar Karlovčanina Adama Patačića obranio je 944. godine.<br />
Od 945. godine, nakon što mu je potvrđen izbor iz 942., na Filozofskom<br />
<strong>fakultet</strong>u nastavlja sveučilišnu karijeru. Zatim biva izabran za lektora češkoga<br />
jezika ( 947.) pa za predavača češkoga jezika i književnosti, 948.<br />
Na prijedlog profesora Stjepana Ivšića i Mate Hraste izabran je za<br />
predavača suvremenoga hrvatskog književnog jezika, 950. postaje docentom,<br />
izvanrednim profesorom 955., a redovitim 960. radeći u tom<br />
svojstvu sve do 973. godine kada je prisilno umirovljen. Umro je 5.<br />
ožujka 979.<br />
Jonkeove zasluge u proučavanju i poučavanju hrvatskoga jezika i jezikoslovlja,<br />
pogotovo izučavanju hrvatskoga jezika u 9. stoljeću, smatraju<br />
se njegovim najvećim znanstvenim prinosima, a oni su sabrani u knjigama<br />
Hrvatski jezik u teoriji i praksi ( 964. i odmah 965. drugo izdanje) i<br />
Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća ( 97 .).<br />
Pišući monografiju o Ljudevitu Jonkeu, prof. dr. Marko Samardžija<br />
podijelio je Jonkeova istraživanja s područja 9. stoljeća na tri dijela: .<br />
radovi koji se odnose na razvitak hrvatskoga standardnog jezika i proces<br />
te standardizacije; 2. rasprave o gramatičkim i pravopisnim pitanjima<br />
i 3. monografske obradbe pojedinih jezikoslovaca 9. stoljeća, napose<br />
one Veberove zasluge za naš književni jezik i Šulekova briga o hrvatskoj<br />
naučnoj terminologiji.<br />
394 <strong>HUM</strong> 2
LJUDEVIT JONKE, ŽIVOT I DJELO (U povodu stote obljetnice rođenja)<br />
Naime, Jonke nas uči da se na mnoga aktualna pitanja iz 20., pa i 2 .<br />
stoljeća ne može utemeljeno odgovoriti bez poznavanja jezikoslovnih<br />
prilika u 9. stoljeću, štoviše “govoreći o 9. stoljeću mogao je ponešto<br />
reći o dvadesetom što izravno na bi smio”, mudro zaključuje Damjanović<br />
i dodaje: “Istina o devetnaestom pomogla je spoznavanju istine o dvadesetom<br />
stoljeću” (Hrvatsko slovo, 27. srpnja 2007.). Često bi u tim tekstovima<br />
isticao da u 9. stoljeću u jeziku nije postignuto jedinstvo kako<br />
su to željeli Vuk i njegovi sljedbenici. Pri tome naglašava, posve utemeljeno,<br />
kako su velike zasluge u jeziku 9. stoljeća učinili predstavnici<br />
zagrebačke filološke škole (A. V. Tkalčević i B. Šulek). Zapravo, “svojim<br />
argumentiranim suprotstavljanjem Jonke je pokazao višu razinu razumijevanja<br />
tijekova jezične povijesti i istodobno štitio hrvatske vrednote<br />
iz minulih vremena”.<br />
Među brojnim Jonkeovim knjigama, studijama i raspravama posebno<br />
se ističe ona spomenuta pod naslovom Književni jezik u teoriji<br />
i praksi. U toj su knjizi objavljene brojne studije koje se odnose i na<br />
hrvatski standardni jezik u njegovu aktualitetu, kao i one jezikoslovne<br />
teme posvećene hrvatskom jeziku u 9. stoljeću. Za izučavanje povijesti<br />
hrvatskoga standardnog jezika osobito važnim smatra se njegovo stajalište<br />
da je 836. godina značila prekretnicu u njegovu nastanku (a ne polovica<br />
9. stoljeća kako su neki smatrali) jer su kajkavci upravo te godine<br />
u Novinama ilirskim preuzeli štokavsko narječje kao temelj budućega<br />
“općehrvatskog jezika”. Svakako, na Jonkeova istraživanja u lingvistici<br />
utjecala su učenja praških strukturalista, navlastito ona koja govore o<br />
“elastičnoj stabilnosti” – Princip elastične stabilnosti ili “gipkoj postojanosti“<br />
– O slobodi i postojanju standardnoga jezika, kao i ona koja se<br />
odnose na polifunkcionalnost standardnoga jezika – O raznolikoj službi<br />
književnog jezika.<br />
Ti utjecaji nisu slučajni. Naime, Jonke, poznat i priznat kao jedan od<br />
naših najvažnijih kroatista, i prije, a i istodobno dok je bio zaokupljen<br />
kroatističkim temama, bavio se i bohemistikom. Koliko je bogat njegov<br />
prinos bohemistici, svjedoči prof. Dubravka Sesar, naša priznata bohemistica,<br />
koja kaže kako je bohemistika znanstveno područje za koje je<br />
imao osobita dara i u kojemu je uživao. Kako su njegovi prijevodi s češ-<br />
prosinca 2007.<br />
395
Šimun Musa<br />
koga jezika pridonosili bogaćenju hrvatskoga jezika, smatraju se osobitim<br />
prinosom kroatistici.<br />
Jonkeov književnoznanstveni rad često se prešućuje, kako onaj u bohemistici<br />
tako i onaj u kroatistici. Međutim, profesorica Sesar misli da<br />
bi bez njegova “udjela u recepciji češke književnosti, posebice međuratne<br />
i poratne, taj kritički prostor u hrvatskoj književnosti ostao bitno<br />
siromašniji”, jednako kao što bi i hrvatska književna znanost bila zakinuta<br />
bez njegove u znanstvenoj literaturi još uvijek relevantne studije<br />
Mažuranićev ep i pjesme o smrti Smail-aginoj ( 938.).<br />
Jezikoslovnim temama počet će se intenzivnije baviti istom za vrijeme<br />
Drugoga svjetskog rata, nakon što je, po želji prof. Stjepana Ivšića,<br />
proučio Patačićev rječnik i obranio disertaciju Dikcionar Adama Patačića.<br />
Prema Radoslavu Katičiću, Jonke bi ovim djelom, koje donosi vrijedne<br />
jezične i biografske podatke, “stekao ime u našoj filologiji i da nije<br />
poslije ništa napisao”. Nizom utemeljenih zaključaka iznesenih u tom<br />
djelu potvrdio je važnost znanstvene činjenice kako je druga polovica<br />
8. stoljeća značila prekretnicu u stvaranju hrvatskoga jezičnog standarda<br />
čemu će kasnije, proučavajući tijekove jezične povijesti u Hrvata,<br />
svoje priloge dati Herta Kuna, Dalibor Brozović i dr.<br />
Ivo Pranjković ističe njegove sklonosti i prinose opisnoj sintaksi hrvatskoga<br />
jezika potvrdivši da je bio izniman znalac sintaktičkoga ustroja<br />
hrvatskoga jezika, osobito s područja reda riječi. “Upravo je on hrvatsku<br />
gramatiku vratio hrvatskoj književnosti jer je u sintaksi navodio primjere<br />
iz djela hrvatskih književnika, što je bila novost i važno obilježje...”, reći<br />
će S. Babić navodeći njegove zasluge za hrvatsko jezikoslovlje. Mnoge<br />
zadaće na kulturnom polju koje je, uz znanstveno-nastavni, obavljao tijekom<br />
života priječile su ga da stvori još veće jezikoslovno djelo.<br />
Brinući o hrvatskoj jezičnoj kulturi, Jonke je djelovao na brojnim poljima.<br />
Sedamnaest godina (od 952. do 970. godine) uređivao je Jezik,<br />
časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, objavljivao savjetničke<br />
tekstove u Telegramu i drugim listovima u kojima je, kako reče prof. Damjanović,<br />
“bio učitelj jezika, (kao) autoritet čija se riječ pažljivo sluša i kojoj<br />
se vjerovalo”. Njegovi studenti i danas ističu ispravnost njegova stava da<br />
se književni jezik treba stalno učiti, a na sve pojave u jeziku – reagirati.<br />
396 <strong>HUM</strong> 2
LJUDEVIT JONKE, ŽIVOT I DJELO (U povodu stote obljetnice rođenja)<br />
U povodu stote obljetnice njegova rođenja cijeli je lipanjski broj časopisa<br />
Jezik posvećen Ljudevitu Jonkeu – Jezikovu uredniku i suradniku.<br />
Koliko je Jonke za vrijeme svoga uredničkog staža od 7 godina bio pisac<br />
suradnik u Jeziku, naglasio je njegov nasljednik i na Katedri, a i u časopisu<br />
prof. dr. Stjepan Babić, što je i objavio u Jeziku pobrojavši ukupno<br />
4 njegov rad od kojih je 33 objavio kao urednik. Prof. dr. Sanda Ham,<br />
nasljednica prof. Babića, aktualna urednica toga časopisa, u svom radu<br />
napisanom u prigodi stote obljetnice Jonkeova rođenja također posebnu<br />
važnost daje njegovim uredničkim sposobnostima, navlastito njegovu<br />
poticanju mladih za skrb o jeziku, napose njegovim suradničkim prilozima<br />
u kojima je napisao vrijedne znanstvene i stručne radove koji su,<br />
po njezinu mišljenju, bili od iznimne “koristi hrvatskoj kulturi i hrvatskom<br />
jeziku”. Ona naglašava:<br />
Lj. Jonkea i Jezik ne valja gledati izvan povijesnog ozračja, a ne valja ni<br />
to ozračje gledati kao puki izgovor za moguće unitarističke smjernice.<br />
Valja pregledati Jezike (koji su dijelom Jonkeova ukupnoga stvaralaštva)<br />
i na temelju građe koju oni donose, na temelju radova, autora, jezičnih<br />
savjeta, osvrta i rasprava donijeti zaključke. Tako se pokazuje da je Jonkeov<br />
zaziv književnika na hrvatskoj i srpskoj strani formalne i deklarativne<br />
naravi, a sadržajno je Lj. Jonke s Jezikom na hrvatskoj strani. To<br />
već obilato potvrđuje prvi Jezikov broj u kojem poslije Jonkeova programatskoga<br />
članka slijedi Skokov članak O jezičnoj kulturi. Misli su iz toga<br />
članka po mnogom postale temeljne za hrvatsko jezikoslovlje i u njima<br />
prepoznajemo građu za štit kojim se hrvatski jezik branio od unitarizma<br />
u dolazećim godinama; taj članak na opširniji i drugačiji način iznosi iste<br />
misli kao i Jonkeov programatski, uvodni članak – uredničko je umijeće<br />
pokazalo svoje hrvatsko lice. 1<br />
Da je na tom putu jačanja hrvatske kulture i hrvatskoga jezika Jonke<br />
i kao čovjek i kao znanstvenik ostajao osamljen, a često i razočaran, govore<br />
događaji koji su slijedili nakon što je postao predavač suvremenoga<br />
hrvatskog književnog jezika i glavni urednik Jezika. Naime, 954. godine<br />
bio je među potpisnicima Novosadskoga dogovora i njegovih zaključaka<br />
poslije čega 960. godine slijedi objavljivanje zajedničkoga pravopisa i<br />
S. Ham, “Ljudevit Jonke kao Jezikov urednik i suradnik”, Jezik, 54, br. 3, Zagreb, 2007., str.<br />
89-90.<br />
prosinca 2007.<br />
397
Šimun Musa<br />
967. zajedničkoga rječnika u čijem je sastavljanju i sam sudjelovao radeći<br />
u Komisiji za terminologiju. Upravo tada “unatoč partijskoj stezi,<br />
polemike su buknule već u Novom Sadu. Opovrgavala se teza ne samo o<br />
jedinstvenosti književnih jezika, nego i organskih podloga na kojima su<br />
oni izgrađeni te se pozivom na već izgrađene republičke norme pokušao<br />
onemo-gućiti prodor srpskog jezika na njihovo područje, sada skrivenog<br />
pod etiketom srpskohrvatskoga naziva.” 2 Jonke je hrvatski jezik pokušao<br />
izbaviti iz “zamkâ” novosadskih zaključaka i normâ zajedničkoga pravopisa<br />
pozivajući se na obilježje elastične stabilnosti književnoga jezika<br />
koje bi hrvatskom jeziku omogućilo povratak organskom razvitku. U<br />
borbi protiv unitarizma i agresivnih srpskih jezikoslovaca Jonke je često<br />
ostajao sam. “Što god učinio, nije to zadovoljavalo unitarističke čelnike<br />
ni neupućene hrvatske rodoljube (...) a vrlo radikalno krenuti tim smjerom,<br />
značilo bi sići s javne scene i prepustiti važnu ulogu tko zna komu.<br />
Trebalo je trpjeti kritike s desna i s lijeva i računati na povjerenje, strpljivost<br />
i podršku istinskih rodoljuba”, reći će Damjanović o toj fazi Jonkeova<br />
djelovanja koju je obilježila borba za očuvanje hrvatskoga identiteta i<br />
opstojnost hrvatskoga književnog jezika kao posebnoga idioma.<br />
Događaji koji su obilježili tu borbu kulminirali su poslije potpisivanja<br />
Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 967.<br />
godine. Deklaraciju su potpisali hrvatski znanstvenici okupljeni u 7<br />
kulturnih i znanstvenih institucija kao što su Matica hrvatska, Društvo<br />
književnika Hrvatske, PEN-klub, Hrvatski centar, Hrvatsko filološko<br />
društvo, katedre za suvremeni hrvatskosrpski jezik i književnost<br />
Filozofskog <strong>fakultet</strong>a u Zagrebu i Zadru, instituti i sl. Iako Jonke nije<br />
sudjelovao u njezinu sastavljanju, vlasti su ga osumnjičile. U protudeklaracijskoj<br />
kampanji, koju Dalibor Brozović naziva “jednom od najtragičnijih<br />
epizoda hrvatske moderne povijesti (...) i najsramotnijih mrlja u<br />
modernoj Europi”, bezočno se udarilo na ime i djelo ovoga humanista i<br />
znanstvenika u čemu je razlog i njegovu potiskivanju iz javnoga života,<br />
prisilnu umirovljenju, rezignaciji u osamljeništvu, pa i samoj smrti.<br />
2 N. Bašić, “LJ. Jonke i jugoslavenski jezični unitarizam”, Jezik, 54, br. 3, Zagreb, 2007., str.<br />
64.<br />
398 <strong>HUM</strong> 2
LJUDEVIT JONKE, ŽIVOT I DJELO (U povodu stote obljetnice rođenja)<br />
Jonkeove knjige<br />
- Dikcionar Adama Patačića. Studija iz kajkavske leksikografije, Odjel<br />
za književnost, knj. II, JAZU, Zagreb, str. 949, - . (Također i u<br />
Radu, knj. 275, str. 7 - 75.)<br />
- Hrvatski književni jezik u teoriji i praksi, Znanje, Zagreb, . izd.<br />
964., str. - 286, 2. prošireno izdanje 965., str. -47 .<br />
- Hrvatski književni jezik danas, Obzor – enciklopedija suvremenog<br />
znanja, Školska knjiga, Zagreb, 97 ., str. - 46.<br />
- Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća, izvanredno izdanje, Matica<br />
hrvatska, Zagreb, 97 ., str. -390.<br />
Jonkeove važnije studije i rasprave<br />
- “Mažuranićev ep i pjesme o smrti Smail-aginoj”, Rad JAZU, knj.<br />
264, Zagreb, 938., str. 97- 22.<br />
- “Jezikoslovni rad Blaža Tadijanovića”, Časopis za hrvatsku poviest,<br />
jezik, književnost i umjetnost, knj. II, 944.<br />
- “Češki pripovjedači između dva rata”, Republika, god. II ( 946.),<br />
knj. 2, str. 636-646.<br />
- “Životnost Nerudina djela”, Zbornik radova Filozofskog <strong>fakultet</strong>a u<br />
Zagrebu, knj. , Zagreb, 95 ., str. 3 -357.<br />
- “Veberove zasluge za naš književni jezik”, Rad JAZU, knj. 309, Zagreb,<br />
956., str. 33-80.<br />
Literatura<br />
- Babić, S., “Zasluge profesora Ljudevita Jonkea za hrvatsko jezikoslovlje”,<br />
Jezik, god. 54., br. 3, Zagreb, 2007., str. 82-86.<br />
- Bašić, N., “Ljudevit Jonke i jugoslavenski jezični unitarizam”, Jezik,<br />
god. 54., br. 5, Zagreb, 2007., str. 6 - 73.<br />
- Damjanović, S., “Proučavatelj, učitelj i branitelj hrvatskoga jezika”,<br />
Hrvatsko slovo, 27. srpnja 2007., str. - 3.<br />
prosinca 2007.<br />
399
Šimun Musa<br />
- Ham, S., “Ljudevit Jonke kao Jezikov urednik i suradnik”, Jezik,<br />
god. 54., br. 3, Zagreb, 2007., str. 86-93.<br />
- Pranjković, I., Kronika hrvatskog jezikoslovlja, Matica hrvatska,<br />
Zagreb, 993., str. 35- 46.<br />
- Samardžija, M., Ljudevit Jonke, Zavod za znanost o književnosti<br />
Filozofskog <strong>fakultet</strong>a, Zagreb, 990.<br />
Ljudevit Jonke<br />
400 <strong>HUM</strong> 2
LJUDEVIT JONKE, ŽIVOT I DJELO (U povodu stote obljetnice rođenja)<br />
Šimun Musa<br />
Summary<br />
prosinca 2007.<br />
LJUDEVIT JONKE, LIFE AND WORK<br />
(In the occasion of the hundredth<br />
anniversary of his birth)<br />
The paper speaks about Prof. Ljudevit Jonke, Ph.D., one of the most prominent<br />
philologists of the Croatian studies, in the occasion of the hundredth<br />
anniversary of his birth, who, as the biggest authority in the standardlinguistic<br />
and linguistic-political area, marked the second half of the 20 th<br />
century.<br />
Key words: Croatian language, philology, standard language, literature,<br />
culture.<br />
40
402<br />
D E K L A R A C I J A<br />
O NAZIVU I POLOŽAJU<br />
HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA<br />
1967.-2007.<br />
Potpisnici Deklaracije, hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i organizacije,<br />
smatraju nužnim sljedeće:<br />
. Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost<br />
četiriju književnih jezika: slovenskog, hrvatskog, srpskog,<br />
makedonskog…<br />
Dosadašnja ustavna odredba o “srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom<br />
jeziku” svojom nepreciznošću omogućuje da se<br />
u praksi ta dva usporedna naziva shvate kao sinonimi, a ne kao<br />
temelj za ravnopravnost i hrvatskog i srpskog jezika...<br />
2. U skladu s gornjim zahtjevima i objašnjenjima potrebno je osigurati<br />
dosljednu primjenu hrvatskoga književnog jezika u školama,<br />
novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se<br />
god radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici i javni radnici,<br />
bez obzira otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni<br />
jezik sredine u kojoj djeluju.<br />
Ovu Deklaraciju podnosimo Saboru SRH, Saveznoj skupštini<br />
SFRJ i cjelokupnoj našoj javnosti da se prilikom pripreme promjene<br />
Ustava izložena načela nedvosmisleno formuliraju i da se u<br />
skladu s time osigura njihova potpuna primjena u našem društvenom<br />
životu.
PRIKAZI I OSVRTI
Hrvatska književnost u Zadru u 19. st.<br />
Dr. sc. Zvjezdana Rados, autorica knjige Hrvatska književnost u<br />
Zadru (19. st.), s podnaslovom Između nacionalne romantike i pučkoprosvjetiteljskog<br />
realizma (objelodanjene u nakladi Thema i.d., Zadar,<br />
2007.), radi kao docentica za Noviju hrvatsku književnost pri Odjelu za<br />
kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, čiji je književnoznanstveni<br />
interes umnogo vezan za zadarski književni krug 9. stoljeća, pogotovo<br />
za područje periodike, a što je zapravo u velikoj mjeri i tema ovoga<br />
djela.<br />
Nakon četiri stoljeća mletačke protunarodne vlasti Dalmacija se našla<br />
u okviru austrijske uprave ( 797.- 805.) koja je tada za državno-upravne,<br />
pa i niz drugih poslova tražila službenike iz Italije jačajući tako još<br />
više talijansku kulturu i jezik koji je i onako bio službeni jezik. Baš kao<br />
što se u to doba u sjevernim dijelovima Hrvatske pomamljeno širi mađarizacija,<br />
isto je tako u Dalmaciji nesmiljeno išao val talijaniziranja, što<br />
je dodatno gušilo u to doba obamrlu hrvatsku kulturu i jezik, odnosno<br />
hrvatsko narodno biće u cijelosti.<br />
Kada 905. godine Austrija gubi Dalmaciju i Istru, koje potpadaju pod<br />
vlast Napoleona (u sastavu Kraljevine Italije), i od kada francuska vojska<br />
stupa na tlo Dalmacije gdje vojnu upravu drži general Marmont, a<br />
civilnu providur Vicenzo Dandolo (Mlečanin), kulturno-prosvjetiteljska<br />
nastojanja bit će okrenuta još većoj talijanizaciji. Pa ipak, za vrijeme Dandolove<br />
uprave zbiva se presudan događaj: uvodi se hrvatski jezik u javni<br />
život, što dakako svojom važnosti nadilazi okvire Dalmacije i Zadra.*<br />
Uz svojevrsnu afirmaciju, pa i emancipaciju hrvatskoga jezika u javnom<br />
životu, bitan prinos preporodnom buđenju daju novine Il Regno<br />
Dalmata – Kraljski Dalmatin ( 806.- 8 0.), službeno glasilo na talijanskom<br />
i hrvatskom jeziku. Zapravo, to su prve novine na hrvatskom<br />
jeziku, a suradnici koji se služe tim jezikom obavljaju pionirsku ulogu<br />
∗ U 9. stoljeću Zadar je glavni grad Dalmacije, a nakon Zagreba i glavno središte političkoga,<br />
kulturnog, književnog – navlastito preporodnoga života hrvatskih zemalja. Zbog osobitosti<br />
i važnosti predpreporodnih i preporodnih zbivanja u Zadru, posebice pojave novina, više bi<br />
se trebalo zadržati na ovom u odnosu na druge dijelove knjige.<br />
405
u tvorbi nove terminologije sukladno potrebama znanosti, umjetnosti,<br />
prosvjete, kulture i svim drugim oblicima tvarnoga i duhovnoga života<br />
što ga donosi novo građansko društvo.<br />
U snaženju preporodnih gibanja nakon toga lista bitnu ulogu ima<br />
Gazzeta di Zara ( 832.- 850.) koja je u pravilu tiskana na talijanskom,<br />
ali se neki tekstovi pišu i na hrvatskom jeziku, a posebno je važno što se<br />
objavljuju mnogi talijanski prijevodi s područja naše narodne književnosti,<br />
članci o pučkom životu u južnoj Hrvatskoj, kao i mnogi prilozi iz<br />
folkloristike i etnologije, čak i o “ilirskom jeziku”, glagoljici, pa i jedan<br />
važan članak Ante Kuzmanića, znamenita jezikoslovca i preporoditelja,<br />
u kojemu govori o značenju hrvatskoga jezika. Iako je ovaj list službeno<br />
glasilo austrijske pokrajine Dalmacije, pretežito pisan na talijanskom<br />
jeziku, Gazzeta di Zara jedini je medij kroz koji se, makar i prigušeno,<br />
čuje narodni glas i osjeća preporodno bilo koje uspostavlja djelotvornu<br />
rezonanciju s hrvatskopreporodnim sjeverom.<br />
I po nastojanju i po rezultatima uspon preporodnoga pokreta u Zadru<br />
predstavljaju novine Zora dalmatinska ( 844.- 849.). Iako se taj preporodni<br />
proces u odnosu na Zagreb odvija s kašnjenjem, to ne umanjuje<br />
njegovo značenje ni na književnojezičnom, ni na općekulturnom, a ni<br />
na jačanju svijesti o političko-integracijskom cilju ujedinjenja hrvatskih<br />
krajeva u jedinstvenu hrvatsku državu. Ante Kuzmanić, kako rekosmo,<br />
veliki kulturni pregalac, prvi urednik Zore dalmatinske, u zajednici sa<br />
svojim suradnicima preporoditeljima odigrat će važnu ulogu, pogotovo<br />
u njegovanju i razvitku hrvatskoga jezika koji on tako i službeno naziva,<br />
napose u Zori dalmatinskoj.<br />
Tako počevši od predpreporodnih, preporodnih zbivanja, odnosno<br />
razdoblja predromantizma, romantizma, zatim predrealizma i realizma,<br />
sve do moderne, autorica iscrpno i sustavno prati razvoj hrvatske<br />
književnosti u Zadru u 9. stoljeću, dakako s naglašenim interesom za<br />
osobitosti zadarskoga kruga spram literaturi i kulturi u Zagrebu i drugim<br />
matičnim dijelovima kao, u određenoj mjeri, i spram tijekovima europske<br />
književnosti.<br />
Kao vrijedna i zanimljiva književnopovijesna sinteza zadarskoga književnokulturnoga<br />
kruga 9. stoljeća, ova knjiga nastala je, kako to veli au-<br />
406
torica, a o čemu svjedoče i recenzenti, s jedne strane na osnovi dosadašnjih<br />
znanstvenoknjiževnih dometa, ali i na temelju njezina samostalnog<br />
znanstvenoistraživačkog postupka koji je donio nove prosudbe, drukčiji<br />
način vrjednovanja pisaca, djela i književnih pojava, što se odražava i na<br />
ljestvici njihova pozicioniranja.<br />
Ostvarujući znanstveno utemeljen i vrijedan književnoznanstveni<br />
rezultat, posebnu pozornost pritom pridajući novinama i časopisima te<br />
najvažnijim djelima, autorima kao i kulturnim i jezikoslovnim zbivanjima,<br />
autorica u ovom djelu ne zanemaruje ni, barčevski rečeno, “veličinu<br />
malenih”, pa ni podatke koji se ponekad čine uzgrednima, ali koji u povijesnom<br />
kontekstu imaju svoju vrijednost.<br />
Pišući pregled hrvatske književnosti 9. stoljeća u Zadru, Zvjezdana<br />
Rados znanstvenički odgovorno, disciplinirano i logički dosljedno, izoštrenim<br />
senzibilitetom i pouzdanim estetskim kriterijima uspijeva, služeći<br />
se raspoloživim izvorima, u postupku raščlanjivanja, povezivanja,<br />
(pre)vrjednovanja i zaključivanja, jasno odvojiti bitno od nebitna i na<br />
kraju ostvariti vrijedno književnoznanstveno djelo kao osobito koristan<br />
prilog kroatistici i znanosti o književnosti uopće.<br />
Šimun Musa<br />
407
408<br />
Hrvatski kao povijesni jezik<br />
Prof. dr. sc. Marko Samardžija, vrstan jezikoslovac, proučavajući navlastito<br />
jezičnostandardološke teme, bavi se leksikološkim, leksikografskim,<br />
leksikostilskim, tekstološkim i jezičnopovijesnim temama. Napisao<br />
je brojne znanstvene i stručne radove te desetak knjiga među kojima<br />
valja istaknuti monografiju Ljudevit Jonke (Zagreb, 990.), Hrvatski jezik<br />
u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (Zagreb, 993.), Iz triju stoljeća hrvatskog<br />
standardnog jezika (Zagreb, 997. i 2 2004.). Redoviti je profesor<br />
na Filozofskom <strong>fakultet</strong>u u Zagrebu i višegodišnji predstojnik Katedre,<br />
predstavnik Hrvatskoga slavističkog odbora u Međunarodnoj komisiji<br />
za slavenske književne standardne jezike, dugogodišnji profesor i utemeljitelj<br />
Katedre za hrvatski standardni jezik pri Pedagoškom (sada Filozofskom)<br />
<strong>fakultet</strong>u Sveučilišta u Mostaru (zajedno s prof. dr. sc. Ivom<br />
Pranjkovićem).<br />
Njegova posljednja knjiga Hrvatski kao povijesni jezik (Zaprešić,<br />
2006.), vlastito izdanje, obaseže 2 6 stranica, a sastavljena je iz triju dijelova,<br />
ito: “Stalnice i promjenljivke hrvatskog standardnog jezika”, “Hrvatski<br />
jezik i njegovi dijalekti” te “Ljudikanja, prigovaranja i spominjanja<br />
u hrvatskome i u vezi s njim” (tu su i Predgovor, Bibliografske napomene,<br />
Kazalo imena i Bilješka o autoru).<br />
Dakle, u ove tri cjeline skupljeni su radovi, sadržajno poprilično različiti,<br />
koji obrađuju različita razdoblja u formiranju hrvatskoga standardnog<br />
jezika pokazujući se kao vrijedni prilozi u stjecanju znanja i<br />
formiranja svijesti o hrvatskome kao povijesnom jeziku. Zapravo, po<br />
ontološkom određenju jezik je živa supstancija, biće u neprestanim gibanjima<br />
i mijenama, pa će po svojoj naravi stoga nositi niz neujednačenih<br />
strukovnih rješenja, nesuglasica, dvojba i upita, “što zbog neprestana<br />
mijenjanja komunikacijskih potreba hrvatske jezične zajednice, što<br />
zbog njima poticane gipke postojanosti hrvatskog standardnog jezika”,<br />
govori autor naglašavajući: “Znatno je korisnije govornicima hrvatskoga<br />
usvijestiti potrebu (zapravo, obvezu) o učenju vlastitoga standardnog<br />
jezika, dakle potrebu o znanju jezika koji udruženo sa znanjem o jeziku
utire put do kompetentna korisnika svjesna kako suvremene razgođenosti,<br />
tako i povijesne protežnosti vlastitoga jezika.”<br />
Autor u početku ističe da bi se za prosječna izvornoga govornika hrvatskoga<br />
jezika, jezika koji ima kompleksnu i vijugavu povijest, moglo<br />
reći da zna kako su njezini početci već od 9. stoljeća, zatim kako su sva<br />
tri njegova narječja nekada bila književni jezici pisani trima pismima.<br />
Isto tako, taj su jezik i njegovi govornici i stranci različito imenovali i<br />
zajedničkim imenima – slovinski, slovenski, ilirski, ilirički, ali i regionalnim<br />
nazivima – dalmatinski, slavonski, bošnjački, bosanski, dubrovački,<br />
kao i imenima – naškim, našim, narodnim, a “najčešće adiectivum<br />
proprium – zabilježen u desetak pravopisnih, fonemskih i prozodijskih<br />
inačica: hrvatski, hrvacki, hrvaski, harvatski, hervatski, hervacki, hervaczki,<br />
horvatski, horvaczki, arvacki, rvacki”.<br />
Sve te spomenute razlike kao i regionalne osobitosti hrvatskoga jezika,<br />
jezičnopolitičke tendencije oko njegova rastakanja, a ni njegova<br />
dugo razvijana i kultivirana funkcionalnostilska raznolikost, nisu u suprotnosti<br />
s odabranim nazivom ove knjige Hrvatski kao povijesni jezik.<br />
To autor pokazuje već u prvom članku u kojemu govori o povijesti hrvatskoga<br />
jezika služeći se jednim dijelom i poimanjem i terminologijom<br />
rumunjsko-njemačkoga jezikoslovca Eugena Coserina kako je hrvatski<br />
jezik sveukupnost “povijesno zavisnih jezičnih sustava” i, bez obzira na<br />
razlike i podudarnosti s dugim jezicima, ima sve značajke povijesnoga<br />
jezika. Jer “jezik se ne može zamisliti bez onih, koji govore, kao što se<br />
ni govor (dijalekt) ne može zamisliti bez tla, na kojem je nikao”, riječi su<br />
Stjepana Pavičića, našega jezikoslovca.<br />
Autor naglašava da se zajednica koja hrvatski jezik smatra svojim i<br />
koja njime govori zove hrvatska jezična zajednica, a ona živi na području<br />
što se zove hrvatsko jezični područje. Budući da su i ljudska zajednica<br />
i jezično područje po svojoj naravi podložni stalnim mijenama, aktualno<br />
se stanje u hrvatskom jeziku razlikuje od stanja bivših etapa u povijesti<br />
hrvatskoga jezika.<br />
Stoga se u radovima ove knjige i govori o kompleksnosti, bogatstvu<br />
u raznolikosti sastavnica hrvatskoga jezika, njegovu krivudanju i vrludanju<br />
kroz povijesni razvitak, o koristi poznavanja te i takve prošlosti,<br />
409
o uporabi hrvatskoga jezika i u okviru hrvatskoga jezičnog područja i<br />
izvan njega, zatim o društvenim, političkim i inim utjecajima na prilike<br />
u jeziku, o dijalektalnim osobitostima i njihovoj krepkosti u bogaćenju<br />
jezika, o demografskim činiteljima koji također imaju određenu važnost<br />
u sudbini naroda i jezika.<br />
U posljednjem, trećem, dijelu knjige pod naslovom “Ljudikanja, prigovaranja<br />
i spominjanja o hrvatskome i u vezi s njim” (tri su riječi na<br />
početku naslova što pripadaju trima hrvatskim narječjima – veli autor)<br />
tri su zanimljiva razgovora s prof. Samardžijom koji je uvijek pripravan<br />
mjerodavno, utemeljeno i razgovijetno raspravljati o jeziku.<br />
Uz niz problema u jeziku i oko jezika, navlastito u današnjim prilikama,<br />
na koje upozorava u ovim razgovorima tumačeći određene pojave,<br />
znalački rješavajući dvojbe i nudeći odgovore, autor, i kad je zapljusnut<br />
mnoštvom upita, problema i dilema, i zbog “nepravde velikih” koji odlučuju,<br />
zbog nedostatka stručnih ustanova pa i zakona o jeziku, zbog niza<br />
otvorenih normativnih pitanja, zbog opće nebrige o jeziku itd., unatoč<br />
svemu, optimistično gleda na hrvatski jezik i njegov razvitak usmjeren<br />
potpunoj emancipaciji. I pored činjenice da ga govori svega 4,5 milijuna<br />
stanovnika, on je među europskim jezicima negdje oko dvadesetoga<br />
mjesta (zajedno s danskim, slovačkim, finskim) pa se stoga, veli autor,<br />
“može nazvati srednje veliki jezikom – jer je od njega po broju govornika<br />
u Europi manje 50 jezika”.<br />
Ako je “hrvatski jezik dio strateških interesa Republike Hrvatske”,<br />
kako se često čuje u posljednjih 7- 8 godina, onda skrbimo o njemu europski,<br />
kao odrastao i sebesvjestan europski narod “kako se to radi npr. u<br />
Republici Mađarskoj i Republici Sloveniji”, poziva nas prof. Samardžija.<br />
4 0<br />
Šimun Musa
Metonimija – moćno sredstvo književne riječi<br />
Antun Lučić, Veze ljudi, životinja i stvari, Knjižnica Suodnosi, knjiga<br />
47., urednik Andrija Vučemil, recenzenti Dubravko Jelčić i Stipe Botica,<br />
Naklada DHK HB – ERASMUS Naklada, Mostar – Zagreb, 2007., str.<br />
.-388.<br />
Već otprije su nam poznati znanstveni prinosi Antuna Lučića (Bugojno,<br />
3. lipnja 958.), sveučilišnoga profesora iz Mostara: knjige Tečevina<br />
i otklon (2002.), Dodiri, smjene (2005.) te monografija S Napretkom kroz<br />
stoljeće (2006.), potom oveći niz samostalnih izvornih radova tiskanih u<br />
književnoj periodici, također i urednički poslovi u časopisu Osvit. Knjiga<br />
Veze ljudi, životinja i stvari prijelomno je djelo književnoteorijskih<br />
postignuća hrvatske znanosti o književnosti, nastala na predlošku autorove<br />
disertacije, zapravo temeljita znanstvenikova usustavljena promišljanja<br />
o metonimiji, dominantnoj sastavnici uporabe jezika, zapravo<br />
cjelokupne retorike, estetike i poetike, ovjerene, doživljene i prepoznate<br />
u epskom proznom izrazu te lirskoj poeziji Vitomira Lukića (Zelenika<br />
pokraj Herceg Novoga, 24. rujna 929. – Sarajevo, 30. svibnja 99 .). U<br />
središnjem dijelu otvoren je novi pogled u proučavanju literarnosti na<br />
predlošcima književnoga barda, kako tvrdi autor, dosad slabije poznatoga<br />
široj javnosti i još uvijek ne na pravi način vrjednovanoga književnika,<br />
ali zanimljivoga i u estetskom pogledu uzornoga pjesnika, pripovjedača,<br />
romanopisca, putopisca i esejista. Lučić istražuje topose Lukićevih dodira<br />
i prožetosti, sveza i suodnosa u širokom kontekstu i s europeiziranih<br />
motrišta, njegovih ulaza u misleno, filozofsko, kao i odnosa prema tradiciji,<br />
oslonivši se na već zadane konvencije, ali i na utjecaje i oponašanja<br />
na nacionalnoj razini u recepcijskim odjecima koje je prepoznao.<br />
Nizom osamostaljenih pristupa Lukićevim prozama koje navodimo<br />
autorovim nizom: “Soba za prolaznike”, “Album”, “Praznik stvari”, “Zaustavljeni<br />
kalendar”, “Životinje/ljudi”, “Sanovnik nasmijane duše”, “Seansa”,<br />
“Hodnici svijetloga praha”, Lučić ovjerava istraživanja i teorijska<br />
promišljanja na posve novim razinama interpretacije kojima pribavlja<br />
čvrsti oznakovljeni, semiotički pogled i pregled temeljen na metonimičnosti,<br />
a nastao sustavnim proučavanjem najvažnijih svjetskih prinosa<br />
4
etorici i poetici, od Aristotela do Luke Zime i Borislava Kneževića. U<br />
Lučićevu duhovnom ozračju udomaćili su se Aleksandr Birih, Keneth<br />
Burke, Jonathan Culler, Umberto Eco, Pierre Fontanier, Northrop Frye,<br />
D. Geeraerts, Génette Genette, Michel Le Guern, Albert Henry, H. Kubczak,<br />
J. Kuryowicz, David Lodge, Christian Metz, P. Schifko, Peter Schofer,<br />
Donald Rice, Ryszard Tokarski, P. Trost, Aleš Ušeničnik, Willem<br />
Westseijn... U navedenom su nizu samo autori koji su metonimiju istaknuli<br />
već u naslovu svojih znanstvenih rasprava, ali je prostor proučene<br />
literature znatno veći i premašuje mogućnosti navoda u ovom prikazu,<br />
ali tragom citirane literature, popraćene sustavnim pregledom bilježaka<br />
s 843 navoda, spomen zaslužuju Vladimir Biti, Terry Eagleton, Rudolf<br />
Filipović, Roman Jakobson, Matija Petar Katančić, Ferdinand de Saussure,<br />
Emil Staiger, Dubravko Škiljan, Zdenko Škreb, Josip Užarević i<br />
mnogi drugi, a dužni smo posebno istaknuti Antu Stamaća, voditelja pri<br />
izradi disertacije.<br />
Nepobitno je, Antun Lučić podignuo je standarde književnoteorijskih<br />
promišljanja o metonimiji proučivši obimnu stručnu literaturu s<br />
90 naslova domaćih i stranih autora, u prijevodima ili pak u izvorniku<br />
na njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom, poljskom, slovenskom,<br />
češkom i ruskom jeziku. Ključna razmatranja donose usustavljeni<br />
spoznajni semiotički pregled Lukićevih književnih sastavnica koje anticipiraju<br />
aktancijalnost svedenu na odnose i suodnose ljudi, životinja<br />
i stvari. Lučić iznosi usustavljene spoznaje o metonimičnosti Lukićeva<br />
sloga i o svrhovitosti uloga u metonimiju kojom se stiže do literarnosti;<br />
o čovjekovu bljesku u vremenu, o ljudskom tijelu i samoći, o nasilju i<br />
raščovječenju, o kultu obitelji kao izdancima metonimičnih premještaja.<br />
U odjeljku o životinjama zagledava u indijsku filozofsku misao, aktualizira<br />
dramu spasenja, razmatra motivacijska čvorišta o životinjama u<br />
drugih pisaca; opisuje i tumači životinjsko u ljudskom; potom razmatra<br />
ulogu stvari u povijesnom hodu duha, razmatra umnožene veze čovjeka<br />
i stvari, odstvarenje, tj. katarzu samih stvari, zaumni jezik stvari, mjesta<br />
koja su stvari zaposjele u našim svjetovima, u mašti, u čovjekovim<br />
odisejama.<br />
4 2
U zaključnom razmatranju autor se upušta u razdiobu, raščlambu<br />
Lukićeva književnog djela. Navodi četiri stvaralačka razdoblja, četiri<br />
uvjetne skupine: realističnu, meditativnu, fantastičnu te intelektualnu;<br />
pridružuje im naslove književnih djela. Iako priznaje kako je riječ o<br />
književniku nepredvidljive vokacije, upozorava na naglašenu liričnost,<br />
zatim na dominantni prozni diskurs prema predstavljačkoj biti i unosu<br />
kritike u poprište svega; kao i na izmjenjivu napetost, unutarnji nemir<br />
i sukobe čovjeka sa svijetom, u čemu je Lukić dramatičar. O fenomenološkim<br />
odnosima i suodnosima razmatra vrlo kratko na iskustvenoj<br />
razini, potom ih se ubrzo oslobađa, preuzima ono bitno, koliko mu je<br />
potrebno pri određenju, definiranju pojave, potom je na tragu smislenih<br />
preobrazba, stalno u odsjaju i odjecima metonimijskoga sloga, u neobičnom<br />
motrištu premještanja jezičnih oprjeka.<br />
Autor je knjizi priskrbio iscrpnu bibliografiju s popisima radova o teoriji<br />
metonimije, popis djela Vitomira Lukića, onih u periodici i drugim<br />
izdanjima, rukopisnih djela u ostavštini, i na kraju literaturu o Lukićevu<br />
djelu, sažetke na hrvatskom i engleskom jeziku te bilješku o autoru<br />
knjige. Ne bismo htjeli pametovati, tražiti propuste ili slabosti, dobitak<br />
je prevelik posebno za retoriku, za poetiku, i ne samo za teoriju književnosti,<br />
nego i za cjelokupnu znanost o književnosti, ali htjeli bismo<br />
upozoriti kako je Lučićevo motrište na metonimiju naglašeno iznutra,<br />
kako je teorija metonimičnosti osamostaljena i neovisna o metaforici<br />
kojoj je, tvrdi autor, kompatibilna, pri čemu je metonimija u Lučićevu<br />
sustavu ne samo moćno sredstvo govora, retoričkih vještina, nego i opisa<br />
i pripovijedanja, bitno sredstvo u strukturi proze, ali i u pjesničkom<br />
jeziku, što smo doživjeli kao pravu novost, te je stoga autor raspoređuje<br />
u istom zviježđu sa sinegdohom, metalepsom i perifrazom, ironijom,<br />
inopijom i eufemizmom. Posebno je važno istaknuti kako Antun Lučić<br />
istražuje učinke metonimije na razini izraza, sintagme ili pak rečenice,<br />
a ne na granicama riječi kako se to dosad isticalo u književnoteorijskim<br />
pregledima.<br />
Svojim ulazom u književnoteorijska istraživanja i razmatranja kojima<br />
je, što osobito želimo naglasiti, prvotna svrha i cilj proučavanje literarnosti<br />
i stvaralačkih dosega Vitomira Lukića, Lučić je u knjizi Veze<br />
4 3
ljudi, životinja i stvari svojom metodologijom temeljenom na teorijskim<br />
odrednicama novoretoričkih strukturalističko-semiotičkih pristupa<br />
tekstu, a na tragu tekstološkoga dekonstrukcionizma, oprezno<br />
i vrlo, vrlo odvažno, stvorio vlastiti put u proučavanju književnosti,<br />
važan pomak u našoj praksi i tako, obogativši postulate književne teorije,<br />
poigrao se i poljuljao općevažeći književnopovijesni sustav, dosad<br />
tako čvrst, pretjerano opterećen pozitivizmom. Metodologiju utemeljenu<br />
na lingvostilističkom proučavanju metonimije kao dominantne<br />
sastavnice te interpretaciju u njezinu zrcalu Lučić je iskušao i ovjerio<br />
na Lukićevoj pripovjednoj i romanesknoj prozi, ali i na pjesništvu,<br />
što smo doživjeli iznenađujućim. Time je, moramo priznati, učvrstio<br />
i naš stav povjerenja prema metonimiji koja je zadugo bila u sjenci<br />
metafore.<br />
Antun Lučić ostavlja otvorenom primjenu poetike metonimizacije<br />
u tekstovima koji nisu njome zasićeni; i tako, svjestan metonimijskih<br />
ograničenja, oprezno ističe da svaki istraživač bira metodu ovisno o<br />
predmetu istraživanja, o osobnom sudu, doživljaju i širem dojmu kako<br />
bi postigao, kako tvrdi, “tumačenje i razumijevanje semantički visokog<br />
učinka”, svjestan kako je njegov pristup književnom djelu Vitomira<br />
Lukića samo jedan od mogućih, širih i drukčijih poetoloških gledanja.<br />
Preciznim teorijskim opisom metonimijske strukture i njezinih<br />
odrednica, njezinih ključnih sastavnica i književnih činjenica u kojima<br />
je prepoznao i pojave i prostor metonimičnosti u odnosu na ostale<br />
trope i figure, istraživši njihovu primjenu i učinke, sveze i razvedenosti,<br />
smislene preobrazbe i premještaje kroz jezične oprjeke, Lučić je<br />
uspio promaknuti vlastiti put u proučavanju, i drugačiji, vlastiti način<br />
mišljenja, interpretacije i tumačenja činjenica književnopovijesnih i<br />
književnoteorijskih.<br />
Knjigom Veze ljudi, životinja i stvari Antun je Lučić doista nadmašio<br />
sva obzorja očekivanja; nadmašio je i potisnuo, učinio manje važnima<br />
sve dosadašnje prinose napisane o metonimiji. Autor je visoko porastao<br />
u našim očima, nametnuvši se darovitošću, imenom i znanjem, savršenim<br />
osjećajem za literarno, silinom erudicije i odnjegovanom senzibilnošću,<br />
kojima je izgradio sustav književnoteorijskih spoznaja, svojih,<br />
4 4
lučićevskih, nezaobilaznih i obvezujućih svima koji se ubuduće zametnu<br />
zadaćom tumačenja književnih pojmova i pojava, kao i u njihovoj primjeni<br />
u lingvostilističkim istraživanjima te interpretacijama, kojima je<br />
otvorio nove poticaje i mogućnosti.<br />
Miljenko Buljac<br />
4 5
4 6<br />
Izići na svjetlo<br />
Prof. dr. sc. Helena Peričić profesorica je na Odjelu za kroatistiku i<br />
slavistiku Sveučilišta u Zadru, a kao komparatist suradnica je i na drugim<br />
sveučilištima i znanstvenim ustanovama. Uz znanstvene radove i<br />
publicistiku objavila je prozu i poeziju te dramske tekstove.<br />
Izići na svjetlo (Gradska knjižnica Zadar, 2005.) njezina je zbirka četiriju<br />
drama (sve su jednočinke) – Magdalena Francisca Illyrica, Soror<br />
Mea, Izgaranje ili Ratni profiteri, Izići na svjetlo, koje govore o sudbini<br />
žene na njezinu putu, sve u želji i nastojanju da se odupre zlokobnu<br />
udesu i iziđe iz toga prokletstva i mraka na svjetlo. Ovi su dramski tekstovi<br />
pisani u razdoblju od desetak godina ( 993.-2002.), a povezani su<br />
temom rata: dva su prva utemeljena na povijesno-faktografskim činjenicama,<br />
pretežito životopisne naravi, koji govore najprije o Magdaleni<br />
Franscisci, nazvanoj Illyrica, a drugi o Čiki i njezinim kćerima što osnovaše<br />
čuveni benediktinski samostan sv. Marije u Zadru.<br />
Sljedeća dva teksta (Izići na svjetlo i Izgaranje ili Ratni profiteri) donose<br />
ratna zbivanja, traume i tjeskobe što su zapravo na određen način<br />
i bez obzira na vrijeme i prostor važne odrednice i onih naprijed navedenih<br />
drama. Dakle, ti su protagonisti i njihove sudbine tematizirane<br />
ratom bile osobe iz daleke prošlosti, što je slučaj u prvoj jednočinki<br />
– “lutkarskom komadu” – Magdalena Francisca Illyrica, gdje se događa<br />
individualna tragedija u raljama kolektivna udesa, ratnih, povijesnih<br />
okolnosti u 7. stoljeću ili, slično tomu, u “povijesnom dramskom kolažu<br />
u osam slika” – Soror Mei, gdje su u vidu svojevrsna pregleda dani isječci<br />
iz davnih vremena zadarskih benediktinki od 3. stoljeća do naših dana<br />
bili iz suvremenosti, kako je to u dramama Izići na svjetlost i Izgaranje<br />
ili Ratni profiteri – “farsi za čitanje i razbibrigu”.<br />
Rat je “okvir prokletstva” i sila koja upravlja sudbinama ovih “heroina”,<br />
iznimno jakih žena, ali one, istodobno i pobunjene i razigrane i<br />
povrijeđene, postaju “žrtve ratnih profitera”, veli Hemingway u dijalogu<br />
s Marijom (Izgaranje ili Ratni profiteri) kada ona govori skamenjena od<br />
boli: “Nemam više sućuti... jer svako odlamanje od mene znači komad<br />
manje u meni.”
Žrtvu i požrtvovanje posve različito poimaju Marija iz suvremene<br />
drame i Magdalena iz povijesnih vremena koja će, nakon što ju starac<br />
Martin upozorava kako je umorna i da treba predahnuti, reći: “Umorna?<br />
Ujače, ta još toliko toga valja učiniti. Toliko ljubavi i skrbi udijeliti.”<br />
Dakle, Marija, prevarena i ostavljena žena, koja sve dublje tone u<br />
mraku i koja se nakon Petrova odlaska s drugom ženom opet odlučuje<br />
na pogrešan korak – odlazeći u rat u znak prijezira, ionako tragična<br />
i promašena života, skapava u mukama svoga bezizlaza. Pa i Ana, iz<br />
jednočinke Izići na svjetlo, također je tragična zato što joj sin, kročivši<br />
iz tame na svjetlo dana “samo na pet minuta”, odmah biva ubijen, a<br />
svjetlost je, koliko god pokušavala doprijeti do nje, sinovljevom smrću<br />
zauvijek utrnuta za Anu.<br />
Nasuprot njima, odabravši pravi put, bez obzira što je prate mrak i<br />
svakojake kušnje, Magdalena se ne gubi u potrazi za svjetlom nego odvažno<br />
i dosljedno, vođena dobrotom, altruizmom i istinom – spremna<br />
na svaku žrtvu, traga i pronalazi ono za čim očajnički i uzaludno vape<br />
druge junakinje, a to je ljubav.<br />
Dok Marija i Ana, suvremene junakinje, buneći se i u toj borbi ljubav<br />
i sreću traže u stjecanju, posjedovanju (npr. muškarca) i vladanju<br />
– dakle u imati, uvjerene da dajući, darujući i praštajući – gube, dotle<br />
će junakinje drama s tematikom daleke prošlosti (Magdalena, pa i Domnana<br />
iz Soror Mei) u svojoj “pobuni”, nakon svega, nošene sebedarivanjem<br />
i požrtvovnošću radi Drugoga, doseći ljubav – “čuvaricu svjetlosti”<br />
i istinsku sreću ustrajno težeći za onim – biti.<br />
Ove četiri drame ženskih individualnih sudbina, zapravo četiri zasebna<br />
putovanja za “izlaskom na svjetlo” – u potrazi za srećom – odvijaju se<br />
na pozornici kolektivne destrukcije u zajedničkoj drami zla, kada je “vrijeme<br />
nevrijeme”, kada strahote rata postaju okvir i opća odrednica koja<br />
upravlja svime, kako se to često događalo i Zadru, povijesnom gradu.<br />
Dakle, ti se ženski likovi na svojim putovima bune, očajavaju, zapadaju<br />
u rezignaciju, ali pronalaze izlaz, pod uvjetom da su učinile pravilan<br />
odabir, pa ih njihove uistinu zanimljive sudbine i osobine povezuju više<br />
negoli sami rat.<br />
4 7
Predstavljajući tako sudbinu žene u povijesnim relacijama kroz zanimljivo<br />
i moderno oblikovanje ovih jednočinkâ, slijedeći suvremeni<br />
trend kratkih drama, autorica gradi osobit dramski svijet opečaćen vlastitom<br />
istinom.<br />
4 8<br />
Šimun Musa
Zbornik 140 godina Župe Čerin<br />
Jedna mudroslovica kaže: “Ako se nikad ne osvrnu na svoje pretke,<br />
ljudi se ne će radovati svojim potomcima.” (E. Burke) Ova izreka izvrsno<br />
sažima tisućljetno iskustvo o čovjekovu duhovnom ustroju i njegovoj<br />
ukorijenjenosti u određeni povijesni i kulturni ambijent koji ga bitno<br />
obilježava. Istina je to koja izvrsno nadopunjuje onu što ju je izrazio<br />
John Donn napisavši da “nitko nije otok dostatan sam sebi, svaki je čovjek<br />
dio kontinenta, dio cjeline”. Imajući to u vidu, lako je razumjeti čovjekovu<br />
potrebu za istraživanjem onoga što je bilo prije njega.<br />
Zbornik 140 godina Župe Čerin plod je upravo te nutarnje pobude da<br />
se važni događaji iz prošlosti dostojno obilježe i da se zaslužnim osobama<br />
naše povijesti oda primjerena počast. Riječ je naime o publikaciji<br />
koja u nakladništvu Župnoga ureda Čerin i Matice hrvatske Čitluk<br />
sa znatnim kašnjenjem (kolovoz 2007.) donosi radove prezentirane na<br />
znanstvenom skupu održanom 2004. godine u povodu obilježavanja jubilarne<br />
obljetnice Župe Čerin, točnije 40 godina od njezina osnutka.<br />
Radi se o deset članaka koji na 63 stranice, s različitih aspekta, stručno<br />
tretiraju društveno-povijesnu i gospodarsku problematiku vezanu<br />
uz gornjobroćanski kraj s nužnom eksplikacijom širega historijskoga<br />
konteksta.<br />
Na samom početku, kao odgovarajuća zamjena predgovoru i kao<br />
primjeren uvod u rečenu problematiku, nalazi se rad fra Mate Dragićevića<br />
naslovljen “Župa Čerin”. U njemu autor, služeći se arhivskom građom<br />
Hercegovačke franjevačke provincije te njezinim šematizmima iz<br />
različitih razdoblja, donosi osnovne podatke o župi Čerin – o njezinu<br />
osnutku, o izgradnji župne kuće koju je obilježila domišljatost i hrabrost<br />
prvoga čerinskog župnika fra Marijana Miletića, o izgradnji školskih,<br />
odnosno vjeronaučnih prostorija, župne crkve te filijalnih crkava u<br />
Blatnici, u Donjem Velikom i Donjem Malom Ograđeniku, o podizanju<br />
spomenika poginulim braniteljima i svim žrtvama Prvoga i Drugoga<br />
svjetskog rata, o grobljima na području župe. Tu su i vrijedni statistički<br />
podatci o broju stanovnika te popis pastoralnih djelatnika od osnutaka<br />
župe do danas.<br />
4 9
Drugi članak s naslovom “Brotnjom od pretpovijesti do srednjega<br />
vijeka” potpisuje prof. dr. sc. Ante Škegro. U osam poglavlja obilno potkrijepljenih<br />
odgovarajućim izvorima i literaturom te ilustriranih fotografijama<br />
vrijednih arheoloških predmeta autor donosi jezgrovit presjek<br />
glavnih zbivanja na području današnjega Brotnja od predrimskoga doba<br />
do srednjega vijeka. Njegov je zaključak kako skromna arheološka istraživanja<br />
potvrđuju “relativnu napučenost Brotnja kako tijekom brončanoga,<br />
odnosno željeznoga doba tako i u vrijeme rimske antike” (str. 37).<br />
Isto je bilo i u srednjem vijeku iako se ni u jednom razdoblju Brotnjo nije<br />
uspjelo razviti u važnije gospodarsko i urbano središte.<br />
Fra Kornelije Kordić autor je rada pod naslovom “Povijesnoarheološki<br />
lokaliteti u Župi Čerin”. Pozivajući na čuvanje, vrjednovanje i istraživanje<br />
mjesta na kojima “diše prošlost naših krajeva”, fra Kornelije ukratko<br />
prikazuje 32 lokaliteta na području čerinske župe koja su u Arheološkom<br />
leksikonu Bosne i Hercegovine registrirana kao vrijedna arheološka nalazišta.<br />
Porazna je činjenica da od spomenutih lokaliteta osim Bakri (Visočica)<br />
i korita u Hamzićima nijedan nije detaljnije ispitan i obrađen.<br />
Slijedi članak prof. dr. sc. Šimuna Muse “Prosvjetno-kulturne i društvene<br />
prilike u Hercegovini u drugoj polovici 9. stoljeća”. Tu se govori o<br />
snažnom odjeku hrvatskoga narodnog preporoda u svim krajevima gdje<br />
obitavaju Hrvati, pa tako i u Hercegovini gdje je preporodni narodni<br />
duh stvorio ozračje za promjene na svim područjima života. Otvarane<br />
su škole, utemeljena je tiskara, pokrenuti su kalendari, novine, osnivala<br />
su se glazbena, literarna, kazališna i športska društva, uspostavljale su<br />
se trgovačke, financijske, građevinske, liječničke, ljekarničke i ine ustanove.<br />
Osobito je važna činjenica što su preporoditelji u Hercegovini i<br />
Mostaru u novinama, društvima i ustanovama njegovali hrvatski jezik<br />
čime su našemu narodu podigli svijest o vlastitim korijenima.<br />
Služeći se arhivskom građom različitih provenijencija, kronikama te<br />
drugom suvremenom literaturom, prof. dr. sc. fra Andrija Nikić u radu<br />
pod naslovom “Kretanje katoličkoga pučanstva u Čerinu posljednjih 260<br />
godina” donosi statističke podatke u vremenskom razdoblju od 742. do<br />
2004. godine. Autor upozorava na smanjenje broja rođenih u posljednjih<br />
pedesetak godina te kontinuirano iseljavanje, što je vrlo zabrinjavajuće.<br />
420
Prof. Emil Raspudić u članku “Povijest školstva u župi Čerin” pokušava<br />
rekonstruirati bitne događaje vezane uz otvaranje i funkcioniranje<br />
škola u ovoj župi. Prema njegovu navodu, potkrijepljenom Šematizmom<br />
Hercegovačke provincije iz 972., početak organiziranoga osnovnog školstva<br />
u Čerinu može se uzeti godina 88 ., kada je stara bogomolja pretvorena<br />
u školu gdje su fratri bili učitelji sve do 906. kada je sagrađena<br />
i otvorena državna škola.<br />
Doc. dr. sc. Ivica Šarac autor je članka “Gornje Brotnjo u različitim<br />
sociopolitičkim kontekstima 20. stoljeća”. Riječ je o znanstveno-stručnoj<br />
eksplikaciji s primjesama osobnoga doživljaja i viđenja burne prošlosti<br />
ovoga kraja, čija su obilježja diskontinuitet vlasti, trajna nestabilnost te<br />
potlačenost goleme većine stanovnika.<br />
U kratkom radu pod naslovom “Opća obilježja geološke građe župe<br />
Čerin” dipl. ing. Zoran Prusina govori o istraživanju rudnih ležišta na<br />
području ove župe, a njegov prezimenjak magistar Tihomir ukratko prikazuje<br />
žilavku i blatinu kao osnovni brend te sinonim Brotnja.<br />
U posljednjem članku ovoga zbornika fra Vendelin Karačić iscrpno<br />
opisuje tijek događaja vezanih uz podizanje spomenika braniteljima i<br />
ratnim žrtvama na Čerinu – od same odluke o podizanju, preko idejnoga<br />
rješenja, do finalizacije te nekih propusta pri gradnji. Prema autoru,<br />
čerinski je spomenik “najmonumentalniji od svih koji su podignuti u<br />
organizaciji neke župne zajednice unutar hrvatskih domovinskih prostora”<br />
(str. 60).<br />
Uz sve vidljive nedostatke, u prvom redu tehničke naravi, ovaj je<br />
zbornik vrijedna publikacija koja zaslužuje pohvalu i priznanje. On bi<br />
trebao biti poticaj na još angažiranije i zauzetije istraživanje i obilježavanje<br />
važnih događaja iz naše bliže i daljnje prošlosti, što će biti jamstvo<br />
očuvanja svijesti o vlastitim korijenima.<br />
Ivica Musić<br />
42
Opće upute<br />
NAPUTCI AUTORIMA ZA SURADNJU<br />
<strong>HUM</strong> – časopis Filozofskog <strong>fakultet</strong>a Sveučilišta u Mostaru znanstvena je<br />
publikacija koja objavljuje recenzirane radove te one koji ne podliježu recenzentskom<br />
postupku. Recenziji podliježu članci koji se prema općim standardima<br />
dijele u četiri kategorije: izvorni znanstveni članak, prethodno priopćenje,<br />
pregledni članak, stručni članak.<br />
Primaju se samo neobjavljeni rukopisi. Kategoriju članka predlaže autor,<br />
a konačan sud donosi urednik na prijedlog recenzenata rada. Prihvaćanje kategoriziranih<br />
radova za objavljivanje obvezuje autora da isti članak ne smije<br />
objaviti na drugom mjestu bez dopuštenja uredništva Časopisa.<br />
Nekategorizirani radovi (recenzije, prikazi i slično) ne podliježu recenzentskom<br />
postupku, tj. urednik i tajnik prihvaćaju ih na temelju svojih uvida.<br />
Oprema rukopisa<br />
a) Poželjan opseg znanstvenih i stručnih članaka jest 6 do 20 autorskih<br />
kartica (jedna kartica sadrži 30 redaka sa 60 znakova u retku), a recenzijâ,<br />
prikazâ te drugih priloga od 2 do 6 kartica. Tu su uračunate bilješke<br />
te sažetak na hrvatskome i na jednom stranom jeziku te literatura koju<br />
je nužno navesti zasebno. U sažetku – opsega do 2 redaka – treba skraćeno<br />
predstaviti sadržaj članka te prezentirati glavne rezultate i zaključke<br />
istraživanja. Pisati valja u trećemu licu i izbjegavati pasivne glagolske<br />
oblike. Uz njega treba navesti oko pet ključnih riječi, odnosno pojmova<br />
koji pomažu u klasifikaciji rada.<br />
U dogovoru s urednikom opseg članka, iznimno, može biti i veći.<br />
b) Naslovi knjiga i zbornika te nazivi časopisa pišu se ukošenim pismom<br />
(kurziv, italik). Dijelovi knjiga (npr. pojedine rasprave iz znanstvenoga<br />
djela) pišu se u navodnicima. Naslovi članaka pišu se u navodnicima.<br />
Istaknuta mjesta u tekstu valja označavati kosim slovima (kurzivom)<br />
ili masnim slovima (boldom), a nikako velikim slovima ili podvučeno,<br />
osim ako za to ne postoje posebni razlozi.<br />
Ako unutar navoda treba nešto ponovno označiti navodnicima, onda<br />
valja rabiti tzv. polunavodnike (‘unutarnji navod’).<br />
423
424<br />
c) U pisanju pozivnih bilježaka autor se može služiti europskim ili američkim<br />
sustavom, ali njihovo kombiniranje nije dopušteno.<br />
Tehničke upute<br />
Budući da se u postupku slaganja ovoga časopisa rabe ujednačeni formati<br />
za sve članke, molimo autore da nam olakšaju postupak na sljedeći način:<br />
a) Svi prilozi moraju biti pisani na računalu, u nekoj od inačica programa<br />
MS Word (od verzije MS Word 6.0 nadalje), ili u nekom od programa<br />
kompatibilnih s MS Word, te trebaju biti snimljeni u formatu MS Word<br />
dokumenata (**.doc).<br />
b) Obvezna je uporaba fonta Times New Roman (odnosno Times New Roman<br />
CE) – kako bi se izbjegli problemi s hrvatskim znakovljem!<br />
c) U tekstu priloga veličina slova treba biti 2, a prored ,5 (srednji). U bilješkama<br />
veličina slova jest 0, a prored jednostruki (single).<br />
d) Nije poželjno da prijelom već bude obavljen. Zato je najbolje tekst predati<br />
odvojen od ostalih priloga (ako ih ima). Crteže i grafike (slike) treba<br />
dostaviti posebno, kao samostalne papire ili datoteke, i obilježiti ih (npr.<br />
rednim brojevima). U tekstu jasno treba naznačiti gdje prilozi dolaze.<br />
e) Rad se dostavlja Uredništvu u dva primjerka, otipkana s jedne strane<br />
papira A4, te na magnetskom mediju (disketi, CD-u i sl.). Može biti<br />
dostavljen i elektroničkom poštom (e-mailom).<br />
Priloge treba slati poštom na adresu: <strong>Filozofski</strong> <strong>fakultet</strong> (za Časopis), Matice<br />
hrvatske bb, 88000 Mostar, ili e-mailom na adresu: ffhz.mostar@tel.net.ba,<br />
ili predati osobno. Molimo autore da uz ime i prezime, akademski stupanj (ili<br />
profesionalnu titulu) te puno ime institucije u kojoj rade – naznače telefon,<br />
adresu i e-mail radi kontakta.<br />
Rukopisi se ne vraćaju. Uredništvo pridržava pravo rukopis redakcijski prilagoditi<br />
propozicijama Časopisa i standardima hrvatskoga književnog jezika.<br />
Molimo sve suradnike da se dosljedno pridržavaju navedenih naputaka.<br />
Uredništvo