Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>PRVA</strong> <strong>BRDOVEČKA</strong><br />
<strong>ŠKOLA</strong><br />
Anamarija Putica<br />
Barbara Zbukvić<br />
Michaelle Udovičić
U Brdovcu pokraj Zaprešića živi jedna složna obitelj čiji su članovi:<br />
baka Slavica, djed Ivan, mama Ingrid, tata Fran i njihova jedinica Lana.<br />
Lana je učenica 3. razreda OŠ Pavla Belasa, prekrasne, moderno<br />
opremljene brdovečke škole.<br />
Obožava čitati i slušati priče pa jednu večer reče baki Slavici:<br />
- Bako, ti tako lijepo pričaš priče pa bih voljela da mi prije<br />
spavanja ispričaš jednu jako zanimljivu! Zapravo, htjela<br />
sam te pitati znaš li možda kako je nekad izgledala škola u<br />
Brdovcu, kakvi su bili učitelji, jesu li učenici morali ići u<br />
školu kao mi danas?<br />
Baka uputi nježan pogled djevojčici i upita:<br />
- Lana, znaš li kad se otvorila prva škola u Brdovcu?<br />
- Neeee, je l' to bilo jako davno, bako?<br />
- Ah, unučice moja, bilo je to zaista davno, čak prije 162<br />
godine! Naš je Brdovec imao sreću da je te godine u njega<br />
došao vrijedan i ambiciozan kapelan, a zvao se Pavao<br />
Belas.
- Aaaa, zato se moja škola zove tako!- uzviknu Lana.<br />
- Pa naravno, on je osnovao prvu javnu školu u Brdovcu. Ali<br />
je prije toga tadašnji župnik Jellak pokrenuo prvu privatnu<br />
školu (privatna škola nije bila obavezna) i u nju su išli samo<br />
dječaci i to odabrani, a nakon završetka škole nisu dobili<br />
nikakvu pismenu potvrdu. Kasnije je u Brdovec došao<br />
orguljaš Stjepan Zagozda koji je počeo privatno podučavati<br />
djecu u starom župnom dvoru. On je bio prvi učitelj.<br />
- U početku su djeca nastavu pohađala u župnom dvoru .<br />
- Kako u njemu nije bilo dovoljno velike učionice, tada se od<br />
dviju soba napravila jedna velika učionica. No niti ta<br />
učionica nije bila dovoljno velika za svu djecu koja su<br />
pohađala školu. Baka pokazuje sliku crkve sv. Vida i reče:
- Pogledaj, Lana, ovdje lijevo na slici, to je bio župni dvor.<br />
- Hm, djeluje poprilično staro.
-<br />
- A kad se onda izgradila prva škola?- upita Lana baku.<br />
- Prva je škola izgrađena mnogo godina kasnije i to uz glavnu<br />
cestu.<br />
- Pogledaj fotografiju, prepoznaješ li ovu kuću?- baka pokazuje<br />
fotografiju prve škole u Brdovcu.<br />
- Pa ova se kuća nalazi uz našu školu!- uzviknu Lana.<br />
- Bako, a tko je učio djecu župnik ili pravi učitelj?- radoznalo će<br />
Lana.<br />
- Kad je naš kapelan Pavao Belas postao župnik, njegovim<br />
zalaganjem privatna je škola postala javna, a učitelj Stjepan<br />
Zagozda imenuje se pravim učiteljem s plaćom od 300 forinti u<br />
srebru.
-<br />
- Bako, koliko su predmeta tada učila djeca, je l' isti broj kao i mi<br />
danas?<br />
Ne, učila su samo čitati, pisati i računati.<br />
- Ah, blago njima, kako im je bilo lijepo, imali su puno više<br />
vremena za igranje, a ne kao mi koji moramo stalno učiti, učiti…<br />
- Drago moje dijete, ali ta djeca nisu zato znala tako puno kao što<br />
ti znaš!<br />
- Svejedno, bako, baš im zavidim!<br />
- A kad je djeci počinjala nastava, je li isto kao i nama u rujnu i<br />
završavala u lipnju?<br />
- Bilo je to malo drugačije. Nastava je počinjala 1.studenoga, a<br />
završavala krajem srpnja, a djeca su morala polagati ispite na<br />
kraju prvog polugodišta (krajem mjeseca ožujka) i na kraju<br />
drugog polugodišta (krajem mjeseca srpnja).<br />
- A jesu li imali praznike kao mi?<br />
- Da, ta su djeca imala praznike od Badnjaka do Nove godine i oko<br />
Uskrsa.<br />
- Bako, mislim da je njima ipak bilo lakše i manje naporno nego<br />
nama.
-<br />
- A što misliš o tome da ta jadna djeca nisu imala čak ni zahoda, a<br />
škola je imala 300 učenika!<br />
Jao, užas!!! Pa kako je to moguće? Mi imamo 370 učenika i<br />
veliki broj zahoda i to posebno za djevojčice i posebno za<br />
dječake!<br />
- I ne samo to, njima nije bilo određeno vrijeme trajanja školskog<br />
sata niti školskog odmora! Zimi su ta djeca sama ložila peći koje<br />
nisu baš bile ispravne pa je često znalo biti više dima, nego<br />
topline u učionicama! Tek nakon puno godina u školu je došao<br />
prvi podvornik- čistač!
-<br />
- Katastrofa! Moram priznati da smo mi sretnici što imamo tako<br />
dobro opremljenu i veliku školu!<br />
- A tko je sve nekoć brinuo o školi?<br />
- Školski nadzornik. On je brinuo o školi, osiguravao je sve što je<br />
školi trebalo, a pomagali su mu članovi školskog odbora i taj je<br />
posao radio do svoje smrti naš Pavo Belas.<br />
- Što misliš, Lana, tko takav posao sada obavlja u tvojoj školi?<br />
Lana se zamisli i reče: - Znam! To je naš ravnatelj!<br />
- Tako je, i vaš ravnatelj i školski odbor brinu se o školi.<br />
- Je l' oni vode brigu i o našem školskom igralištu?<br />
- O svakom kutku škole pa tako i o igralištu.
- Bako, znaš da sam najsretnija kad nas učitelji izvedu van na školsko<br />
igralište, tada mogu igrati nogomet s mojim curkama, a i dečkima!<br />
Volim vježbati i u sportskoj dvorani koja ima brdo mnogo različitih<br />
sprava!
Baka se nasmiješi i reče Lani: - A nekad se školsko igralište nazivalo<br />
„gombalište“. Na njemu su podignute ruče, preča, stupovi za konopce<br />
i sprava za skok.<br />
Baka je nastavila svoju priču.<br />
- Kad je umro naš Pavao Belas na njegovo je mjesto došao Ivan<br />
Ivančić koji je također obnašao dužnost školskog nadzornika.<br />
Lana odjednom upita: - Bako, a odakle ti sve to znaš? I tebi je to<br />
ispričala također tvoja baka?<br />
- Ti se događaji prepričavaju i prenose s koljena na koljeno, no ja<br />
sam se i sama malo potrudila te sam posjetila Knjižnicu Ante<br />
Kovačića u Zaprešiću i zamolila vrlo ljubazne knjižničarke da mi<br />
pronađu sve što imaju o školstvu na području našeg Brdovca.
- E, sad si mi dala ideju, bako! Već ću sutra otići u školsku knjižnicu i<br />
zamolit ću knjižničarku da mi pokaže sve knjige o Brdovcu!- veselo<br />
će Lana.<br />
- Vaša je knjižnica sigurno vrlo bogata knjigama. Znaš li da je u<br />
Brdovcu prva školska knjižnica imala 78 knjiga, a 38 je poklonio<br />
župnik Belas?<br />
- Jao, samo 78 knjiga? Mi smo sretnici jer imamo puuuuuno knjiga!<br />
Stvarno je nekad djeci bilo puno teže iako su imala možda više<br />
vremena za igru od nas!
- Znaš, Lana, trebalo je proći čak sto godina nakon otvorenja stare<br />
škole da bi se izgradila nova škola! Ona je imala četiri učionice, tri<br />
velike i jednu manju.<br />
- Bako, jesi li ti išla u tu školu?- upita Lana.<br />
- I ja i tvoji roditelji od 1. do 4.razreda.<br />
- A od 5. smo razreda morali putovati u Zaprešić.<br />
- Vidiš li ,Lana, kako moraš cijeniti ono što imaš i ti i druga djeca koja<br />
idu s tobom u OŠ „Pavao Belas“.
Lana se nakratko zamisli te reče baki:<br />
- Imaš pravo! Da mi ti sve ovo nisi ispričala i dalje bih kukala i<br />
prigovarala. Jedva čekam da sutra dođem u školu i ispričam cijelu<br />
priču svom razredu!
Izvori:<br />
1. Laljak, S. Župnik Pavao Belas (1820-1883): utemeljitelj pučke<br />
škole u Brdovcu. // Brdovečki zbornik 2004/ uredili Stjepan<br />
Laljak, Mladen Debeljak, Božidar Novak. Zaprešić : Ogranak<br />
Matice hrvatske Zaprešić, 2004. Str. 193-200.<br />
2. Laljak, S. O spomenici Župe Brdovec 1930 – 1945.// Brdovečki<br />
zbornik 2009. – 2011./ uredili Stjepan Laljak, Alen Prelec, Zvonko<br />
Ključarić. Zaprešić: Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2013.<br />
Str. 123.<br />
3. Osnovna škola Antuna Augustinčića Zaprešić : 1854.-2004. : 150.<br />
obljetnica javne škole u Brdovcu : 100. obljetnica pučke škole u<br />
Zaprešiću : 50. obljetnica osmogodišnje škole u Zaprešiću<br />
/ [glavna urednica Ivanka Tomić]<br />
Zaprešić : OŠ Antuna Augustinčića, [2004?].
Change language