413 LACKOVIĆ DIONIZIJE (de Laszk ) O. Min., kninski i zagrebački ...

HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 413 

LACKOVIĆ DIONIZIJE (de Laszk ) O. Min., 

kninski i zagrebački biskup i kaločki nadbiskup 

(† 1355) Kninskim biskupom imenovao ga je 

papa Inocent VI. Bula imenovanja nije 

sačuvana, ali u papinskoj kancelariji za takse 

upisano je da se je 24. III. 1348. Dionizije 

osobno obvezao da će naplatiti pristojbe za 

sebe i predšasnika Ivana. Bio je iz Splita i 

obavljao prije imenovanja službu kninskog 

arhiđakona (Eubel), premda je bio redovnik 

(Gams) i to franjevac (Urlić) kao i njegov 

neposredni prethodnik biskup Nikola. 

Krajem 1349. Dionizije je zagrebački biskup, 

ali samo nešto više od mjesec dana. Dana 11. I. 

1350. prelazi za kaločkog nadbiskupa, a 2. III. 

1352. Inocent VI. pdojeljuje mu nadbiskupski 

palij. — O franjevcu Dioniziju piše 26. II. 

1344. Klement VI. hrvatsko-ugarskom kralju 

Ljudevitu spominjući ga kao kraljeva poslanika 

kraljevu polubratu Andriji, sicilskom kralju. Iz 

papina pisma proizlazi da je Dionizije bio tada 

dvorski kapelan te da je poslanički zadatak 

vjerno i razborito obavio, pa ga na kraju 

preporuča kraljevoj blagonaklonosti. 

LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae 

Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], 

423; 387; 372. — C. EUBEL: Hierarchia 

catholica medii aevi, I, Monasterii 1913 2 , 486; 

537; 197. — Bularium Franciscanum, VI, [ed. 

C. Eubel], Romae 1902, 144 br. 260 — G. 

URLIĆ-IVANOVIĆ: Iz kninske prošlosti. 

Narodni Kolendar 1894. (O trošku Matice 

Dalmatinske). Zadar 1894., 87 — Šematizam 

zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 1966., 29. — 

N. KLAIĆ, Povijest Zagreba I, Zagreb 1982, 

520. M. Žugaj 

LACKOVIĆ, Ladislav, filozofski pisac, 

provincijal (Križevci, 23. X. 1748. - Virovitica, 

17. III. 1830). U Krapini je 1764. obukao 

franjevačko odijelo i pristupio Provinciji sv. 

Ladislava. Filozofiju je studirao na učilištu u 

Kanjiži (1766-1768), a teologiju na 

bogoslovnim školama u Pečuhu (1768/69, 

1771/72) i Zagrebu (1769-1771). Nakon što je 

1776. pred ispitnom komisijom u Provinciji 

položio ispit za profesora filozofije, slijedio je 

državne uredbe i dvije godine studirao na 

Zagrebačkoj akademiji i zatim polagao državni 

ispit (1778). Predavao je najprije crkveno 

govorništvo u Šiklošu (1778/79) i zatim na 

filozofskom učilištu u Čakovcu (1779-1783) 

dva dvogodišnja tečaja filozofije. Tada je 

zapisao i spis Universa philosophia (Čakovec 

1779-1783, vel. 33,2 x 22,7 cm, franjevačka 

knjižnica u Čakovcu, sign. N-a-4) u kojem 

obrašuje uz logiku, metafiziku i fiziku kao 

samostalne discipline također kozmologiju, 

psihologiju i teodiceju. Kad je prekinut rad 

crkvenih visokih škola, predaje se 

dušobrižništvu pa je kapelan u Sopju (1783- 

1791), župnik u Špišić Bukovici (1791-1808) i 

Virovitici župnik i g ardijan (1808-1815, 1818- 

1821). Također je vršio upravne službe u 

Provinciji: savjetnika provincijala (1812-1815) 

i provincijala (1815-1818, 1821-1824), a umro 

je obavljajući službi provincijskog vikara 

poslije smrti B. Orlića. 

DJELA: Oratoriones due ad patres vocales et 

neoelectum ministrum Provincialem. Essekini 

1819. 

LIT.: P.E. HOŠKO: Skotistička filozofija 

zagrebačkog kruga 17. i 18. stoljeća. 

Bogoslovska smotra, 29)1970), 207-215. 

F.E. Hoško 

LADISLAV O. Min. († prije 24. III. 1343.), 

nadbiskup. - Ivan XXII. imenovao ga je 15. 

VIII. 1317., na preporuku Karla Anžuvinca za 

kaločkoga nadbiskupa, a odbio je potvrditi 

prepozita Demetrija kojega su izabrali 

kanonici. (Prema Gamsu Demetrije je ipak, 

iako nepotvrđen upravljao nadbiskupijom 

1312-1317). U buli imenovanja papa spominje 

da mu je biskupsko posvećenje podijelio 

ostijski kardinal Nikola, a palij su mu uručila 

druga četvorica kardinala, što je bila 

neuobičajena počast. — Ivan XXII. mu 23. V. 

1332. udijelio potpuni oprost koji mu se ima 

podijeli na času smrti, no umro je mnogo 

poslije tog datuma, najvjerojatnije između 

1337 (Gams) i 1343. kad mu je imenovan 

nasljednik 

LIT.: Bularium Franciscanum, V, [ed. C. 

Eubel], Romae 1898, 124s br. 281; 574 bilj. 2. 

C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, 

Padova 1968 3 197 — L. WADDING: Annales 

Minorum, VI, Ad Claras Aquas (Quaracchi)

HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 414 

3 1933, 539 ss — P. GAMS: Series episcoporum 

Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 

1957],1957, 371. Marijan Zugaj 

LAJOŠ Zorislav Ivan, publikcist (Široko Polje, 

27. I. 1921. - Popovača, 19. VIII. 1972). - 

Poslije pučke škole u rodnom mjestu završio je 

Franjevačku klasičnu gimnaziju u Varaždinu 

(1942). Postao je 1939. član Hrvatske 

provincije sv. Ćirila i Metoda. Studirao je 

teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 

(1942-1947). Za svećenika je zaređen 1946. 

godine, a onda djeluje kao kapelan i 

vjeroučitelj osnovne i srednje škole u 

Vukovaru (1947-1953), odgojitelj 

sjemeništaraca i studenata teologije (1953- 

1966), nastavnik povijesti umjetnosti na 

Franjevačkoj gimnaziji (1954-1964) te 

samostanski starješina u Zagrebu. U dva 

trogodišta je bio definitor u vodstvu Provincije 

(1954-1960); treći puta se je odrekao te službe 

(1972). Poginuo je u prometnoj nesreći na 

autoputu Zagreb-Beograd kod Popovače. 

Pokopan je u Zagrebu. - Bio je začetnik i prvi 

urednik Glasa Koncila, tada pod imenom “Glas 

s Koncila” (1962). Kao pročelnik izdavalačke 

djelatnosti Katehetskog vijeća pri Biskupskoj 

konferenciji izdao je Ilustriranu Bibliju mladih 

(1968) i posredovao njezino tiskanje na 

slovenskom, srpskom i mađarskom jeziku. U 

obavljanju službi tajnika Vijeća viših 

redovničkih poglavara i tajnika Vijeća za kler 

pri Biskupskoj konferenciji te kao član Odbora 

za planiranje i crkvenu izgradnju u Zagrebu te 

Odbora za proslavu kanonizacije Nikole 

Tavelića očitovao je inventivnu opredijeljenost 

za crkvenu obnovu u duhu Drugog vatikanskog 

sabora. 

LIT.: Tragična smrt o. Zorislava Lajoša. Glas 

Koncila, 11(1972), br. 17, 3. — T. Šagi-Bunić: 

Zašto si ga uzeo, Gospode. Kana, 3 (1972), br. 

9, 12-13. F.E. Hoško 

LALOS, Ludovik, propovjednik (Cavtat, ? - ?, 

16. XII. 1643) - Član provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Teolog i proslavljeni 

propovjednik (u Dubrovniku održao jedanaest 

korizmenih propovijedi). Gotovo čitava života 

zborovođa crkve Male Braće u Dubrovniku. 

Više puta biran za definitora provincije. Poznat 

po pobožnome životu, postovima i molitvama. 

Umro u dubokoj starosti. 

LIT.: Benvenutus RODE. Necrologium 

Fratrum Minorum de Observantia Provinciae 

S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana 

VI. Ad Claras Aquas 1917. 438. I. Djamić 

LAMBEROFF, s. Redempta, (Elagun/ 

Bugarska, 24. VI. 1892. — Đakovo, 7. XI. 

1978), sestra sv. Križa. U samostan je stupila u 

zrelijoj dobi. Prve zavjete polaže 1918. a zatim 

daje privatne satove iz francuskog jezika u 

Bosanskom Brodu. Slijedeće godine preuzima 

rad u dječjem vrtiću (zabavištu) u Terezovcu, 

da 1920. počne predavati francuski na 

Građanskoj školi sestara u Đakovu. Nakon 

osam godina premještena je za prefektu 

internata u Hercegnovi. Nakon drugog 

svjetskog rata daje privatne satove i vrši službu 

organistice u više mjesta. 

LIT.: Teodozija, Interno glasilo sestara sv. 

Križa, Đakovo, VIII (1978) 4, str. 33-35. 

M. Žigrić 

LAMBERT iz Ripatransona O. Min. († Rim 

1300.), biskup, vicarius Urbis Bio je “sin” 

samostana u Ripatransonu, kod Ascolija, u 

zavičaju Nikole IV. koji je prije izbora za papu 

bio provincijal Provincije Sklavonije. Po 

papinu nalogu uređivao je 1288. neke crkvene 

poslove u Ascoli Piceno. Nešto kasnije, 8. III. 

1290., papa ga je imenovao krčkim biskupom 

nakon što je odbio franjevca Ivana i 

dominikanca Zahariju koje su kompromisno 

izabrali kanonici. Biskupski red primio je već 

ranije. U kolovozu i rujnu t. g. papa mu 

podjeljuje povlastice da smije učiniti oporuku, 

odriješiti kler biskupije kažnjen radi slaba 

života, i dopustiti slavljenje bogoslužja u 

ženskim samostanima te (30. IX. 1290) 

podjeliti oproste onima koji pomognu 

izgradnju već započete krčke katedrale u čast 

BDM i sv. Anastazije. — 21. VII. 1296. 

Bnifacije VIII. imenovao ga je svojim vikarom 

u rimskoj biskupiji, a od 2. IX. 1297. bio je 

također administrator kardinalske 

suburbikanske biskupije prenestinske. Zadržao 

je ipak i krčku biskupiju, a kad mu je papa 25.


V. 1297., dodijelio akvinsku biskupiju, pet 

dana kasnije ovlastio ga je da upražnjenoj 

krčkoj biskupiji providi novog biskupa. 

Providio je franjevca Mateja. Krčki biskup 

bio je, stvarno, do 1296., a iz Rima, preko 

vikara, upravljao je do 1297. pa u god. 1295. 

nema mjesta nekom krčkom biskupu Jeronimu 

kako navodi Gams. 

LIT.: Bularii Franciscani Epitome, [ed. C. 

Eubel], Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1908, br. 

1640, 1644, 1774, 2082, 2109 — Bularium 

Franciscanum, V, [ed. C. Eubel], Romae 

1898, 613 br. 110 — C. EUBEL: Hierarchia 

catholica medii aevi, I, Padova 1968 3 , 518; 99. 

P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae 


425. — M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske 

provincije sv. Jeronima franjevaca 

konventualaca od njezina postanka do naših 

dana, Split 1973, 84 — M. ŽUGAJ, 

Nomenklator franjevaca konventualaca 

Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, 

Zagreb 1993, 64. M. Žugaj 

LANOSOVIĆ, Marijan, leksikograf, gramatičar, 

pisac, redovnički upravnik (Orubica, 12. VI. 

1742. - Slavonski Brod. 25. XI. 1812). - Stupio 

je 1760. u Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga. 

Zatim je studirao na filozofskom učilištu u 

Budimu (1763-1766) i na bogoslovnoj školi u 

Osijeku (1766-1770). Djeluje najprije kao 

učitelj pučke škole u Vukovaru (1770), a zatim 

kao profesor filozofskog učilišta u Slavonskom 

Brodu (1770-1773). Obavlja službu odgojitelja 

franjevačkih studenata u Slavonskom Brodu 

(1773 i u Osijeku 1774), gimnazijskog 

profesora u Osijeku (1774-1776, dvorskog 

kapelana u Požegi (1776/77) te profesora 

bogoslovne škole u Osijeku (1774; 1777- 

1783). Vraća se pastoralnoj službi te je župnik 

i gvardijan u Našicama (1783-1788), a 1788. 

ga na preporuku Antuna Mandića, školskog 

nadzornika, poziva vlada u Beč da sudjeluje u 

konačnoj redakciji rječnika Joakima Stullija. 

Ondje je također profesor hrvatskog jezika u 

kraljevskom sjemeništu. U Beču ostaje do 

1791. godine, a zatim boravi u Budimu kao 

tajnik Provincije (1791-1974, 1797-1800) i kao 

savjetnik provincijala (1794-1797). Zatim je 

gvardijan u Beču (1800-1804) dok ga nije 7. 

III. 1804. provincijsko upravno vijeće izabralo 

za nasljednika preminulom provincijalu J. 

Jakošiću (1804-1806). Posredovanjem kod A. 

Mandića, sada biskupa u Đakovu, uspjeva 

ishoditi vraćanje samostana u Slavonskom 

Brodu franjevcima i trudi se oko njegove 

obnove. - U Stullijev latinsko-hrvatskotalijanski 

rječnik Lanosović je unosio 

njemačke riječi, ali je prethodno sam radio na 

hrvatsko-latinsko-njemačkom rječniku. U 

rukopisu su sačuvani samo dijelovi tog leksika. 

U rukopisu također njegovi teološki spisi: 

Tractatus de sacramento poenitentiae (Essekini 

1777; vel. 19 x 23 cm, u Franjevačkoj knjižnici 

u Našicama), Isagoge (Essekini 1778), De 

revelatione divina (Essekini 1778; vel. 18 x 

23,5 cm. u Franjevačkoj knjižnici u Slav. 

Brodu, sign. IV F 7). Autor je dviju gramatika 

hrvatskog jezika, namijenjenih Nijemcima, 

prireditelj blagdanskog lekcionara u duhu 

franjevačke lekcionarske tradicije od 

Bandulavića preko N. Kesića i E. Pavića, pisac 

molitvenika, pjesnik na latinskom i hrvatskom 

jeziku, prireditelj franjevačkog priručnika koji 

je ostao u rukopisu Osmina Serafinska u nashki 

iliricski jezik prinesena po...Petru 

Knexevichu... popravljena pak po O. F. 

Marianu Lanosevichu. Jakošić mu još pripisuje 

danas izgubljene spise: Način sticanja 

jubilarnog oprosta u Jubilarnoj godini (Osijek 

1776), Pjesma o slavonskim graničarima 

(Osijek 1778), Elogium s. Martini confessoris 

ex Gregorio Turonensi (Osijek 1780, latinski, 

hrvatski i njemački); Ilirska pjesma koja se 

pjeva pod misom (Osijek 1786), a bilježi 

također da je on bio više godina izdavač 

Iliričkog kalendara (1778-1786). - Njegovo 

leksičko djelo je rasvijetljeno 1983. na 

obljetničkom znanstvenom skupu u 

Slavonskom Brodu; radovi tog skupa su 

objavljeni u osobitom zborniku. 

DJELA: Uvod u latinsko riči slaganje s nikima 

nimačkog jezika biližkama za Nijemce koji žele 

naučiti ilirički jezik. Osijek 1776. — Neue 

Einleitung zur slavonischen Sprache. Osijek 

1778; Osijek 1789; Budim 1795. — 

Bogomolna knjižica iz pisma Davidovih i 

crkvenih knjiga za duovnu korist duša


krstjanskih. Budim 1782. — Evanđelistar 

ilirički za sve nedilje i svetkovine priko godine 

s četirima Gospodina našega Isukrsta Mukami. 

Budim 1794. 

LIT.: Arhiv Franjevačkog samostana u 

Slavonskom Brodu. K. Orovčanin, Notatu 

quaedam digniora, (36). — R. Horvat: 

Slavonija, sv. I. Zagreb 1936, 142-143. — T. 

Matić: prosvjetni i književni rad u Slavoniji 

prije pre0poroda. Zagreb 1945, 135-139. — Lj. 

Jonke: Prilog Slavonije hrvatskoj nauci o 

jeziku. Simpozij “Doprinos hrvatskoj 

književnosti”. Zagreb - Vinkovci 1968, 139. — 

F.E. Hoško: Dvije osječke visoke škole u 18 

stoljeću, dio 2. Kačić, 10)1978), 162-165. — 

Isti: Pronađena je Lanosovićeva “Bogomolna 

knjižica”. Croatica Christiana Periodica, 

8(1984), br. 14, 41-46. — Zbornik radova o 

Marijanu Lanosoviću. Osijek 1985. 

F.E. Hoško 

LAPIĆ, ( ✜ Mate), fra Milan, vjerosvjedočitelj 

(Čitluk kod Sinja, 3.VIII. 1906 - Ravno - 

Hercegovina, 24. IX. 1943). Nakon osnovne 

škole pohađao je gimnaziju u Sinju, pet razreda 

(šk. g. 1918/19-1922/23). U novicijat je ušao g. 

1923. Filozofiju je učio u Zaostrogu (1924-26) 

a bogosloviju u Makarskoj (1926-1930). Od g. 

1929. do 1931. službovao je kao nastavnik u 

Sinju, također g. 1935/6, i predavao latinski i 

grčki jezik. Nakon toga studirao je na 

Zagrebačkom sveučilištu klasične jezike, 

povijest staroga vijeka, klasičnu arheologiju i 

hrvatski. Diplomirao je g. 1940. a godinu 

kasnije položio je profesorski ispit i predavao 

svoju grupu na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju 

od g. 1940. do 1943. kad je na putu prema 

Dubrovniku zarobljen od partizana i strijeljan. 

J. Soldo 

LAPIĆ, Mihaela, ŠSP, kuharica, (Čitluk, Sinj, 

2. II. 1917. - Split, 27. XI. 1943). - U samostan 

je stupila još kao djevojčica, što je doista 

rijedak slučaj. Osnovnu školu svršava kod 

školskih sestara u Celju. U novicijat ulazi 15. 

VIII. 1935. u Splitu. Poseban smisao imala je 

za kuhanje. Najprije je bila kuharicom u 

franjevačkom samostanu na Gorici kod Livna. 

Makar je tamo došla vrlo mlada uživala je od 

svih veliko poštovanje. Svojim pravim 

redovničkim vladanjem bila je na izgradnju 

sredini u kojoj se nalazila. Iz Livna je 

premještena u Split za učiteljicu kuhanja u 

Domaćinskoj školi. Tu je dužnost izvršavala s 

prirođenom savjesnosću i požrtvovnošću. 

Znala je naći pravu mjeru između ljubaznosti i 

auktoriteta, pa su je gojenice voljele i 

poštovale. Posebno je ipak bila voljena unutar 

sestrinske zajednice. Tako su njezina bolest - 

tbc pluća - bolovanje i smrt bolno odjeknule u 

zajednici. Na sličici vječnih zavjeta uzela je 

moto: “Ne umrijeti, nego trpjeti.” Gospodin je 

pak rano dopustio oboje. B. Nazor 

LASTRIĆ, Filip, pisac) Oćevija kod Vareša, 

1700 - Kraljeva Sutjeska, 19. IV 1783). - 

Krsno mu je ime Martin. Rodio se od oca 

Jakova Ivanića. Imao je dvije sest: Luciju i 

Anđelu i brata. U Kraljevu Sutjesku došao je 

oko 1712. ili 1713. i opvdje završio osnovnu 

školu, koja je mogla trajati 6 do 8 godina. 

Učilo se čitati, pisati, računati te gramatike 

ilirskog, latinskog i talijanskog jezika. Martin 

Jakovović stupio je u novicijat 1. IV. 1719. 

Teologiju je studirao u Italiji (1720-1724). 

God. 1723. piše iz Narmija. Za svećenika je 

zaređen 1724. Vrativši se u provinciju položio 

je profesorski ispt iz filozofije. Bio je profesor 

filozofije u Požegi (1724-1729, kada je napisao 

Traditiones in universam aristotelicoscolasticam 

philosophiam (1726-1729), učitelj 

novaka i đaka u Kraljevoj Sutjesci (1729- 

1735). I dalje je ovdje djelovao kao kustos 

provincije (1735-1738) i u tom svojstvu 1735. 

prati u Rim generalnog vizitatora Kajetana iz 

Interaquisa, a vjerojatno je putova u Rim i 

1736. Sutješki gvardijan šalje ga u Veneciju 

1740. Kao provincijal Bosne Srebrene (1741- 

1745) boravi većinom u prekosavskom dijelu 

provincije. Obilazi provinciju, održaje češće 

provincijske kongregacije, piše okružnice, 

brine se za napredak školstva. Po završetku 

provincijalstva ostaje neko vrijeme u Srijemu. 

God. 1747. nalazi se ponovo u Kraljevoj 

Sutjesci. Uživa velik ugled u provinciji i redu 

uopće. God. 1751. opunomoćen je da vizitira 

bosanske smostane, ali se ovog nije prihvatio. 

Sudjeluje 1754. na pokrajinskom sastanku u


Fojnici i iste godine putuje u Veneciju da bi 

tiskao Testimonium bilabium. Vraća se 1755. u 

Kraljevu Sutjeskui posredsvom Propagandina 

izaslanika Jeronima Filipovića pomiruje se s 

biskupom Dragičevićem s kojim se bio sukobio 

kao provincijal. Na kongregaciji u Kreševu 14. 

VIII. 1758. odlučeno je da Lastrić ode u Rim 

kako bi provinciji povratio “stari naslov, žig, 

prava i povlastice”. Vratio se u veljači 1759. 

Već u kolovozu predvodi delegaciju provincije 

na raspravi koja se vodila s pravoslavnim 

patrijarhom u Travniku. Iste godine piše 

Commentariolum super Bosnensi provicia. 

God. 1760. pomaže kraće vrijeme župniku u 

Tuzli, 1764. obilazi provinciju u svojstvu 

vizitatora i u veljači 1765. predsjeda kapitulu u 

Kreševu, 1778. nalazi se na kongregaciji u 

Kreševu, godinu i pol dana je dekan provincije, 

ali već iscrpljen teretom i starošću. God. 1781. 

zahvaljuje se na kongregaciji u Kraljevoj 

Sutjesci na dužnosti definitora-zamjenika. 

Umire od srčane kapi. — Lastrić je plodan i 

raznovrstan pisac. Kao profesor piše filozofski 

priručnik namjenjen prvenstveno svojim 

slušaocima. Kao plod njegovog proučavanja 

prošlosti provincije nastalo je nekoliko djela. 

Piše više djela, koja su značajna sa stajališta 

razvoja hrvatskog crkvenog govorništva, 

dogmatike, moralke, pastorala i ascetike. 

Budući da se u nekim svojim djelima služi 

često slikama i simbolima može se na njih 

gledati i s literarnog stajališta. Smatra se 

začetnikom kritičke istoriografije Bosne i 

Hercegovine. Suradnik je u Farlatijevom djelu 

Illyricum sacrum i Horanyevom Memoria 

Hungarorum. 

DJELA: - Lastan, kratak, i koristan: Pacse 

Redovnikom potribit nauk i nacsin Dilovati 

molitvu od pameti, koja se zove 

Promiisljanje... 1742. - Testimonium bilabium 

seu Sermones panegyrico-dogmatico-morales... 

latine, et illyrice elaborati... Venetiis 1755. - 

kratak nacin ciniti Put krixa... U Rimu 1758. - 

Commentatiolum super Bosnensi provincia, 

vicaria, quod(am)... 1759. - De antiquitate et 

natis Provinciae Bosnensis... 1762. - Od’ 

uzame... u Mleczi... 1765. - Epitome 

vetustatum provinciae bosnensis, seu 

Brevissimum compendium historico- 

chronologicum de antiquitate, variisve suis 

vicissitudinibus, et consistentia usque ad haec 

tempora inclusive... Venetiis... 1765, 1776/2, 

Sarajevo, 1977/3 pod naslovom Pregled starina 

bosanske provincije. - Nediglnik dvostruk... u’ 

Mletczij 1766... - Svetnjak... To jest Govorenja 

od svetie... U Mletczij... 1766. 

LIT.: ZIRDUM Andrija: Pregled starina 

bosanske provincije. Sarajevo 1977. Uvod, str. 

7-44. - ISTI: Filip Lastrić Oćevac 1700-1783. 

Zagreb 1982. A. Kovačić 

LAŠTUVKA, s. Elekta (Teschen/ Poljska, 6. IV. 

1887 — Đakovo, 14. I. 1966), sestra sv. Križa. 

U prvoj godini života ostaje bez majke. Ipak je 

primila vrlo dobar odgoj u djetinjstvu i 

mladosti. Mlada Poljakinja stupila je u Đakovu 

u samostan i posvetila hrvatskom narodu sve 

svoje sile. Završila je učiteljsku školu a kasnije 

se osposobila i za nastavu u građanskoj školi. 

Djelovala je blagotvorno kao učiteljica i 

odgojiteljica dugi niz godina u školama Družbe 

u Puli, Đakovu, Hercegnovom i u Bosanskom 

Brodu. Njezino djelovanje nije bilo ograničeno 

samo na školski i odgojni rad: pomagala je 

velikodušno i neumorno gdje je god trebalo, a 

ona je znala i mogla pomoći. Tako je vodila 

gradnju Družbine bolnice u Vukovaru te škole 

i Zavoda sestara sv. Križa u Bosanskom Brodu. 

Više je puta vršila dužnost kućne poglavarice. 

Jedno je vrijeme bila i prvincijalna ekonoma. 

LIT.: »Unsere heimgegangene Schwester«, 

Theodosia, Mitteilungen für die Schwestern 

von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXXXI (1966) 

2, str. 146-147. M. Žigrić 

LAŠVANIN, Petar, prov. (Lašva, polovica 17. 

st. - Travnik, 8. IX. 1732). - Bio je provincijal 

Bosne Srebrene (1714-1717), gvardijan i 

učitelj novaka u Fojnici te vizitator i 

predsjedatelj kapitula. Na kapitulu u Đakovu, 

kad je izabran za provincijala, sastavljeni su 

Statuti provincije kao prvi pokušaj u Bosni 

Srebrenoj. Suvremeni ljetopisac ga opisuje kao 

čovjeka pobožna, milosrdna i blaga, ljubitelja 

kreposti i pravde i odličnog promicatelja 

redovničkog opsluživanja. 

LIT.: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit


popisa bosanskih vikara i provincijala (1339- 

1735). Beograd 1935, 124-126. - Dominik 

MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 215. 

A. Barun 

LAŠVANIN-MARČINKUŠIĆ, Nikola, ljetopisac 

(Lašva kod Travnika, oko 1703 - Jajce, 2. IX. 

1750). - Mlađi brat fra Mato bio je biskupov 

tajnik, gvardijan i kustos. Nikola je osnovno 

obrazovanje stekao u fojničkom samostanu, u 

koji je došao 1714. ili 1715. Ovdje je, iza kako 

je solidno naučio latinskijezik i upoznao biti 

redovničkog života. obukao habit 8. XII. 1719. 

Filozofsko-teološki studij završio je vjerojatno 

u Italiji. za svećenika je zaređen 1727. Nije 

isključeno da je do 1730. predavao u nekom 

učilištu Bosne Srebrene. Poslije toga bio je 

meštar klerika u Fojnici (1730-1735., a možda 

i duže). Godine 1742. slovi kao “pater 

aggregatus”, 1745. kustos je provincije, 1748. 

ide s Lastrićem u Beč da caru predoče “razne 

poteškoće i potrebe” i iste godine sudjeluje na 

kapitulu koji se držao u Osijeku. U ljeto 1750. 

pošao je u Jajce da posjeti rodbinu, obolio je i 

umro. - Poznavao je dosta dobro klasičnu 

kulturu, a od jezika latinski i talijanski. Njegov 

Ljetopis, čiji je najveći dio rađen prema 

Vitezovića Kronici, može se vrednovati s 

povijesnog, jezičnog i književnog stajališta. 

Pisao ga je jasnim, kratkim, jedrim i živim 

stilom. Iz njega se vidi da je autora krasila 

religioznost, pouzdanje u molitvu te 

redovnička i svećenička marljivost i ozbiljnost. 

Ljetopis je djelomično objelodanio Truhelka u 

Glasniku zemaljskog muzeja (1889. i 1890) i 

Jelinić u istoj ediciji (1914-1915) kurzivnom 

bosančicom te separatno (1916) i napokon fa 

Ignacije Gavran latinicom, s tekstualnim i 

komentatorskim bilješkama i u prijevodu 

latinskih i talijanskih dijelova. 

DJELA: Ljetopis. Sarajevo 1981. 

LIT.: Gavran Ignacije: Fra Nikola Lašvanin: 

Ljetopis. Sarajevo 1981. Uvod, str. 5-27. 

A. Kovačić 

LATINAC fra Sebastijan ( ✜ Jakov), odgojitelj i 

župnik (20. VIII. 1875. Košute/Sinj — Sinj, 5. 

IX. 1950. Stupio je u Franjevački red 25. rujna 

1894. Zaređen je za svećenika 28. listopada 

1898. Kao svećenik najprije je služio kao 

župski pomoćnik u Sinju te župski vikar 

Velikog Brda. Odatle je ponovno došao u Sinj 

za župskog pomoćnika. Iz Sinja je pak pošao 

za župnika u Turjake. — Školske godine 

1906/07. je prefekt Sjemeništa i profesor u 

Sinju. Na Gimnaziji je ostao do kraja šk. god. 

1912/13. U tih sedam godina predavao je 

hrvatski, talijanski i prirodopis. Bio je župnik u 

Grabu i Gali. Od 1922. do 1925. bio je 

definitor Provincije. F. Laco 

LAURENTIUS HORTANUS, LOVRO iz 

Portugala 

LAURENTIUS SCLAVINENSIS, LOVRO iz 

Portugala 

LEAKOVIĆ, Bernardin, pisac (Bošnjaci, 13. 

XII. 1741. - Šarengrad 8. I. 1815). U 

Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga stupio je 

1759. i zatim studirao filozofiju u Požegi kod 

Michaela Schreinera (1761-1764) te teologiju u 

Petrovaradinu (1764-1766). i Osijeku (1764- 

1766). Položio je ispit za profesora filozofije i 

predavao na učilištu u Iloku (1770-1773). 

Završivši profesorsku službu ostao je i nadalje 

u Iloku kao odgojitelj studenata i propovjednik. 

God. 1785. se je vratio iz Svete Zemlje, gdje je 

boravio pet godina i obavljao dužnosti 

gvardijana u Betlehemu i tajnika Kustodije u 

Jeruzalemu. Tri desetljeća je proveo u 

Šarengradu obavljajući dužnost župnika (1785- 

1815), a povremeno i zamjenika samostanskog 

starješine (1797-1800) te savjetnik provincijala 

A. Tomikovića (1809-1812). Uz materinski 

jezik je dobro govorio talijanski i služio se 

njemačkim; vjerojatno je koristio literaturu na 

tim jezicima u sastavljanju svojih dviju 

homiletskih knjiga i svog katekizma. U 

knjižnici franjevačkog samostana u Budimu se 

nalazi rukopis Leakovićevog homiletskog spisa 

Govorenja za sve nedilje (vel. 20 x 24,5 cm, 

str. 356+/22/). 

DJELA: Govorenja za sve nedilje godishnje. 

[Osik, 1795]. — Nauk od poglavitih stvarih 

kerstjansko-katoličanskih. Budim 1798. — 

Govorenja za svecsane dneve Boxje, B.D. 

Marie i svetih s nikima priloxitima porad


poboxnoga obicsaja. Osik, 1802. 


Budimu, Tabula religiosorum, 1766, 1773, 

1785, 1788, 1790, 1799. — Arhiv Hrvatske 

franjevačke provincije u Zagrebu, protocolum 

conventus Petrfovaradini, 233. — Stjepan 

Sršan, Slavonski pisci (1795-1830). Revija, 

28(1988), br. 1, 81. — Isti, Osječki ljetopisi 

1686-1945. Osijek 1993, 120, 128. 

F.E. Hoško 

LEKUŠIĆ, Marijan, prevodilac (Mostar, 

krajem 17. stoljeća - Šibenik, 11. I. 1742). - u 

franjevački rd stupio je 1708. Biran je za 

tajnika Bosne Srebrene (1723), lektora 

filozofije u Splitu (1725), propovjednika i 

lektora moralne teologije u Sinju (1728), 

gvardijana u Karinu (1732) i Šibeniku (1740) 

te definitora dalmatinske provincije (1735). 

Godine 1730. putovao je u Mletke isposlovati 

da se obnovi samostan u Karinu, 1735. ponovo 

je u Mlecima, a 1737. u Rimu kao provincijski 

izaslanik. Bavio se proučavanjem naše 

prošlosti. Prepisao je dosta arhivske građe i 

pohranio u šibenički arhiv, kojoj je služio i 

Stjepan Zlatović. U toj građi pod naslovom 

Memoriae recordabiles trium monasterium 

exemplificatae de proprio originali scripto... 

sadržani su vrijedni podaci o postanku i 

razvoju samostana u Zaostrogu, Makarskoj i 

Živogošću. Preveo je Razmišljanja sv. 

Bonaventure pod naslovom Meditationes s. 

Bonaventurae toyest Bogogliubna 

razmiscglianya od otaystva odkupglienya 

csovicanskoga S.Bonaventurae Cardinala... U 

Mletiy 1730. 

LIT.: JUKIĆ Ivan Franjo: Pisci koji su 

abecedom pisali. Bosanski prijatelj, 2(1851), 

str. 82-90. - MATKOVIĆ Jako: Bibliografija 

bosanskih franjevaca. Sarajevo 1896, str. 34. - 

JELENIĆ Julijan: Bio-bibliografija franjevaca 

bosne Srebreničke II (Rukopis u arhivu 

franjevačkog samostana u Tolisi). A. Kovačić 

LEKUŠIĆ, Marijan, profesor i kroničar 

(Mostar, o. 1685. - Šibenik, 10. I. 1742.). 

Životopisci obično navode da je iz Mostara. U 

Liber Archivalis u Makarskoj navedeno je (ab 

Andevio), što bi prema tadašnjoj terminologiji 

mogao biti i Vrgorac. Stupio je 2. VII. 1708. na 

Visovcu u franjevački red. Filozofiju je 

studirao u Osjeku (1711). Predavao mu ju je 

Matej Vulić. Već u tom razdoblju pokazuje 

sklonost prema literarnoj krađi i krivotvori 

autorstvo teksta: Universa logica ad mentem 

Doctoris Subtilis per me Patrem Marianum 

Lecussich, clericum professum Minorum 

Observantium Provintiae Bosnensis filium, 

descripta sub disciplina M. V. Patris Mathaei 

Polich lectoris, eiusdem Provintiae filii, 

Essekini XDCCXI, koji se čuva u arhivu 

samostana sv. Lovre u Šibeniku, pa zbog toga 

kasnije neopravdano ulazi u filozofsku 

literaturu. God. 1720-1723. predavao je 

filozofiju u Splitu. Na provincijskom kapitulu 

u Požegi 7. IX. 1723. izabran je za tajnika 

Provincije Bosne Srebrene. Kao tajnik 

Provincije skupljao je po samostanima i 

prepisivao stare dokumente od kojih je neke 

upotrijebio i fra Andrija Kačić Miošić u svojim 

djelima Korabljica i Razgovor ugodni. Godine 

1727/28. bio je lektor bogoslovlja na 

franjevačkom generalnom učilištu u Šibeniku; 

24. VI. 1728. imenovan je lektorom moralnog 

bogoslovlja i propovjednikom u Sinju, 20. V. 

1730. premješten je u istom svojstvu u 

Makarsku. Posljednji premještej nije izvršen 

jer je Lekušiću povjereno da pođe u Veneciju 

da bi od mletačke vlade isposlovao dozvolu za 

gradnju samostana u Karinu što je on i uspio. 

Za vrijeme svoga boravka u Veneciji priredio 

je novo izdanje knjige Bogoljubna razmišljanja 

od otajstva odkupljenja čovičanskoga s. 

Bonaventure kardinala (Mleci, 1730) prema 

prijevodu fra Petra Bogdana Bakšića, kustoda 

bugarske franjevačke kustodije i kasnijeg 

sofijskog nadbiskupa, ali je to djelo Lekušić 

prisvojio sebi. Vodio je gradnju karinskog 

samostana i od 1732. do 1735. bio mu prvi 

upravitelj. Godine 1734. započeo je pisati 

kroniku istog samostana pod naslovom 

Protocollum conventus Virginis sine labe 

conceptae, Carini in Liburnia poznatiju kao 

Liber archivalis conventus. Godine 1737. 

putuje zbog poslova Provincije u Rim, 1738. je 

izabran ponovno za tajnika Provincije a 1739. 

u otsutnosti Provincijala Lekušić je imenovan 

komisarom Provincije Presv. Otkupitelja. Iste


je godine napisao Memoriae recordabiles 

trium monasteriorum o osnivanju samostana u 

Zaostrogu, Makarskoj i Živogošću. l. XII. 

1740. izabran je za gvardijana u Samostanu sv. 

Lovre u Šibeniku gdje je uskoro i umro. 

DJELA: Meditationes s. Bonaventurae, to jest 

bogoljubna razmišljanja od otajstva 

odkupljenja čovičanskoga s. Bonaventure 

kardinala, Mleci 1730. 

LIT.: Š. Ljubić, Dizionario biografico degli 

uomini illustri della Dalmazia, Vienna 1856, 

180. — P.J. Šafarik — J. Jiriček: Geschichte 

der illirischen und kroatischen Litteratur, Prag, 

1865, 57. — S. Zlatović, Franovci Države 

presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, 

Zagreb, 1888, 231-232; 472. — E. 

Fermendžin, Chronicon observantis Provintiae 

Bosnae Argentinae Ordinis S. Francisci 

Seraphici, Starine XXII, Zagreb 1980, 61. — 

D. Prohaska, Das Kroaotisch-serbische 

Schriftum in Bosnien und der Herzegowina, 

Zagreb 1911, 137. — J. Jelenić, Kultura i 

bosanski franjevci I, Sarajevo 1912, 226. — 

Isti, Dva ljetopisa Bosne Srebrene, Sarajevo 

1919, 4-5. — P. Kolendić, Sofijski nadbiskup 

fra Petar Bogdan Bakšić, Glasnik skopskog 

naučnog društva, knj. II. Skoplje 1926, 85-87 

(ćirilicom). — A. Crnica: Naša Gospa od 

zdravlja i njezina slava, Šibenik 1939, 414- 

416. — J. Soldo: Samostan sv. Lovre u 

Šibeniku, Kačić 1/1967, 74-75. — K. Jurišić, 

Katolička crkva na biokovsko neretvanskom 

području u doba turske vadavine, Zagreb 1972, 

103. — J. Soldo, Franjevački samostan u 

Karinu, Kačić 6/1974, 25, 34. — Isti, Počeci 

historiografije franjevaca Prov. Presv. 

Otkupitelja u XIII. stoljeću, Kačić, 9/100-102. 

V. Kapitanović, Rukopisni priručnici 

franjevačkog filozofskog učilišta u Šibeniku 

(1969-1825), Prilozi za istraživanje hrvatske 

filozofske baštine, 20 (1994) br. 1-2 (39-40), 

str. 163. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici 

Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja 

u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 38-40. 

V. Kapitanović 

LENDIĆ (TRNOVČANIN), Filip, prof. (Kr. 

Sutjeska, konac 16. st. - ?, 2. polovica 17. st.) - 

Kao provincijal Bosne Srebrene (1652-1655) 

uputio je 1652. iz Sutjeske okružnicu braći, 

pisanu bosančicom, i drugu 1654. iz Velike 

Martinu iz POžege, na latinskom jeziku, koje 

se čuvaju u makarskoj. 

LIT.: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit 




A. Barun 

LEROTIĆ, FRA STJEPAN 

LESJAK, Robert (Lesiak, ✜ Karlo), glazbenik 

(?, 30. X. 1737. — Turnenchart, Austrija, 

1816). God. 1757. postao je član Hrvatskoslovenske 

provincije sv. Križa. Bio je vrstan 

orguljaš i kompozitor; pročuo se kao skladatelj 

menueta. Svoje glazbeno znanje prenosio je na 

mlade franjevce kao odgojitelj i orguljaš u 

Kamniku (1778). Prethodno je bio orguljaš u 

Klanjcu (17591762). Od 1781. pa do konca 

života bio je orguljaš i voditelj crkvenog 

pjevanja u franjevačkoj crkvi u Ljubljani. 

Dvije njegove skladbe nalaze se u kantualu K. 

Weibla u franjevačkom samostanu u Klanjcu. 

LIT.: P. KINDERIĆ: Kantual ili pjevnik Kalista 

Weibla. Marijin Trsat, 27 (1993), br. 2, 11.F. 

E. Hoško 

LETICA, fra Pavao, stradalac za vjeru i 

branitelj domovine (XVII. st.). Turci su ga 

uhitili na rijeci Krki. Visovački samostan ga je 

otkupio za 1200 reala. U obrani šibenskog 

područja borio se protiv Turaka na Trtru 

predvodeći 120 ljudi i tu je u sukobu ubio 

dvojicu Turaka. Kao župnik šibenskog Varoša 

u obrani grada ubio je jednog Turčina na 

Vanjskim vratima Varoša. — Franjevački 

martirologij pogrešno ga navodi kao mučenika 

poginulog na Otresu 20. X. 1683. s fra 

Šimunom Brajinovićem, vjerojatno zato jer se 

jedan poslije drugoga spominju u izvornoj 

ispravi o zaslugama franjevaca. 

LIT.: — S. ZLATOVIĆ, Franovci države presvet. 

Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb 

1988, 117. — Martyrologium Franciscanum, 

Romae 1938. — V. Kapitanović: "Die Rolle 

der Franziskaner von Visovac in der 

Kroatischen Geschichte", Archivum


Franciscanum Historicum, 77/1984, 4, 426. 


LETIĆ, KAJETAN, provincijal (Veliki Lošinj, 

1845 - Hvar, 6. I. 1916). - U provinciji je vršio 

službu gvardijana, definitora, kustosa i 

provincijala (1894-1897). Zaslužan je za 

otvaranje niže hrvatske franjevačke gimnazije 

na Košljunu. Bio je odličan orguljaš. 

LIT.: Nekrologij franjevačke prov. sv. 

Jeronima Zadar. P.P. 

LETUNIĆ, Vlaho, pisac (Dubrovnik, cca 1735 - 

3. II. 1799) - Krsnim imenom Miho. Stupio u 

Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1751. g. 

Propovjednik. Sastavljač pobožnosti križnoga 

puta. U Provinciji vršio službu starješine u više 

samostana iazvan Dubrovnika. U zrelijim 

godinama boravio u Napulju, odakle se vraito 

nekoliko godina prije smrti. Svojim 

propovijedima na narodnom jeziku umio je 

ganuti slušatelje te ih potaknuti da zamrze zlo, 

te da pruže javne i nedvosmislene znake 

kajanja za grijehe. Na pobožnostima križnog 

puta koje je predvodio u crkvi Male Braće u 

Dubrovnikuokupljali bi se mnogi vjernici. U 

rukopisu je sačuvana jedna njegova pobožnost 

križnoga puta pod naslovom Put od Križa iz 

1767. g. 

DJELA: Put sveti od Križa, Jakin 1768. 

LIT.: Ivan August KAZNAČIĆ: Biblioteca di 

Fra Innocenzio Ciulich nella Libreria de’RR. 

PP. Francescani di Ragusa. Zara 1860. 202, 

219. - Benvenutus RODE: Necrologium 

Fratrum Minorum de Abservantia Provinciae 



LEVAI, Josip, pedagog, teološki pisac 

(Shombately, Mađarska, 10. XI. 1731. - 

Mohjač, Mađarska, 21. VIII. 1803). - Bio je 

član Provincije sv. Ivana Kapistranskoga od 

samih početaka te zajednice, jer je 1756. stupio 

u Baču u novicijat. Filozofiju je studirao u 

Osijeku (1757-1759), a teologiju na 

franjevačkim školama u Italiji. Vratio se je u 

provinciju s naslovom profesora filozofije i 

preuzeo učiteljske obveze na filozofskom 

učilištu u Vukovaru (1762-1765), a zatim na 

učilištu moralnog bogoslovlja u Radni (1767- 

1769). Također je bio profesor bogoslovnih 

škola u Temišvaru (1769-1775) i u Budimu 

(1775-1778). U Budimu je nastao njegov spis 

De statu mortuorum (Budae 1777, vel. 17 x 21 

cm; u franjevačkoj knjižnici u Osijeku, sign. 

XXI B 17). 

LIT.: F.E. Hoško: Prosvjetno i kulturno 

djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca u 

Budimu tijekom 18. stoljeća. Nova et vetera, 

28(1978), sv. 1/2, 171. F.E. Hoško 

LEVAKOVIĆ, Rafael, izdavač glagoljskih 

knjiga, povjesnik, teolog, ohridski nadbiskup 

(Jastrebarsko, oko 1597. - Zadar (?), 1650). 

Pristupio je, najvjerojatnije za 

provincijalovanja F. Glavinića, u Bosanskohrvatsku 

provinciju sv. Križa. Školovao se 

neko vrijeme na Trsatu gdje je u to vrijeme bila 

franjevačka gimnazija i bogoslovna škola. Na 

Glavinićev prijedlog je postao službenik 

Propagande i izdavač glagoljskih knjiga. U 

Rim je došao 1626. i ostao u službi 

Propagande, Kongregacije za širenje vjere, 

gotovo čitav život. U svojstvu izaslanika 

vrhovne uprave Franjevačkog reda, a istodobno 

kao izaslanik Propagande, obavio je 1637. 

kanonski pohod franjevcima u Mađarskoj i 

Bugarskoj, a pohodio je također Rumunjsku, 

Poljsku i Austriju. Iste godine ga je car 

imenovao smederevskim biskupom, a 

zagrebački biskup Benko Vinković (1637- 

1642) ga je želio postaviti za generalnog vikara 

za grkokatolike na području zagrebačke 

biskupije. Papa Inocent X (1644-1655) 

proglasio ga je 1647. ohridskim nadbiskupom. 

Na putu prema svojoj nadbiskupiji stigao je do 

Kotora. Kako je 1649. sudjelovao u 

protuturskom ustanku u Kotoru, to mu je 

zatvorilo granice Turskog carstva. Vratio se u 

Zadar i, najvjerojatnije, ondje umro. - Kad je 

osposobio glagoljsku i ćirilsku tiskaru u Rimu, 

tiskao je: Bellarminov Nauk krstjanski kratak, 

Azbukividnjak slovinski, Misal rimskij va jezik 

slovenskih, Ispravnik za jereji ispovidnici i za 

pokornih i Časoslov rimski. U glagoljskom 

tiskarstvu on je sljedbenik rusko-slavenske 

škole, i to sve u nadi da će to biti put do većeg 

zajedništva između katoličkih i pravoslavnih


Slavena kojima se može stići do crkvenog 

jedinstva. - U rukopisu je ostavio mnogo 

teoloških spisa i prijevoda. Na crkvenoslavenski 

je preveo biblijske knjige: Knjigu 

Postanka, Izaiju proroka, Solomonove Priče, 

Pjesmu nad pjesmama, Evanđelje po Mateju i 

sedam pokorničkih psalama. Napisao je 

povijesne spise: De erroribus Bonfinii et 

aliorum scriptorum Hungariae, De 

Hungarorum origine, imeprio et privilegiis; 

Historia episcopatus ac dioecesis Zagrabiensis 

i Miscellanea. Također je autor filoloških 

rukopisa: Dialogus de antiquorum Illyriorum 

lingua (1642) i Dialogus de litteris antiquorum 

Illyriorum. Pisao je i teološke spise, npr. o 

izlaženju Duha Svetoga i rasprave o odnosu 

pravoslavnih i katolika. 

LIT.: M. Kombol: Povijest hrvatske 

književnosti do Preporoda. Zagreb 1945. — J. 

Fućak: Pest stoljeća hrvatskog lekcionara. 

Zagreb 1975. — F.E. Hoško: Na vrhu 

Trsatskih stuba. Rijeka 1991. F.E. Hoško 

LEVENTIĆ, Fra Žarko-Jerko (1919.-1945.) 

Rođen 27.VIII.1919. u Drinovcima, od oca 

Stjepana i majke Janje r. Majić. Osnovnu školu 

svršio u Drinovcima, gimnaziju na Širokom 

Brijegu, bogosloviju u Mostaru. U Franjevački 

red stupio na Humcu, 5.VII.1936., jednostavne 

zavjete položio 6.VII.1937., svečane 

8.IX.1940. Za svećenika zaređen 2.V.1943. 

1944.-1945. kapelan na Širokom Brijegu 

7.II.1945. spaljen na Širokom Brijegu. Bio je 

mlad fratar, savjestan u službi kao kapelan. 

Obolio od tifusa ispovjedajući staru čeljad. U 

društvu drag. LIT.: A. Nikić: Hercegovački 

franjevački mučenici 1524. -1945. , Mostar 

1992. 

A. Nikić 

LINARDOVIĆ, Klara od Božanske Ljubavi 

(Jeronima), klarisa, opatica (Brač, 11. V. 1820. 

— Split, 17. X. 1875). Stupila je u samostan 

1835. Bila je šest puta izabrana za službu 

opatice, u kojoj se pokazala blaga, razborita i 

puna ljubavi. Njezinim zauzimanjem, uz 

biskupa msgr. Kalođeru, sagrađen je novi 

samostan Klarisa na Lučcu (sada u središtu 

Splita). Ona nije doživjela prijelaz. U času 

kada je zaklopila oči, prisutni su opazili veliko 

svjetlo koje je obasjavalo ćeliju. Kao da je sam 

Gospodin na ovaj način potvrdio svetost 

njezina života. 

LIT.: Marija od Presv. Srca [Petričević], 

Samostan sv. Klare, Split 1979., 51. — 

Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], IV., 

69. 

LIPANOVIĆ (GAŠPAREVIĆ) Petar (Franjo). 

(Fojnica, 2. polovica 16. st. - ?, 2. polovica 17. 

st.). - Bio je definitor i provincijal Bosne 

Srebrene (1643-1646) te gvardijan u Kreševu. 

Za njegovog provincijalstva, dubrovački je 

senat odobrio da bosanski franjevci budu 

kapelani dubrovačke kapele u Beogradu. Radio 

je za mir i slogu. Hvali ga smederevski 

upravitelj biskup Jakov Boncarpi kao čovjeka 

miroljubiva i okretna te savjetuje Propagandi 

da ga preporuči za generalnog definitora reda. - 

Uputio je 1643. iz Olova u Rim dva pisma, 

jedno kardinalima, a drugo tajniku Propagande. 

U prvom je govor o odlukama provincijske 

kongregacije i Olovu, a u drugom o Marinu iz 

Požege, bivšem generalnom pohoditelju, koji 

nastoji postati pomoćni biskup Tome 

Mrnavića, pored protivljenja provincije. Pri 

koncu njegove službe provincijala, prvaci i 

predstavnici franjevaca u primorskim 

krajevima šalju predstavku Propagandi 1646., 

u ime 120 hercegovačkih franjevaca, da se 

odcijepe od Bosne Srebrene. 

LIT.: Jurja BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit popis 

bosanskih vikara i provincijala (1339-1735). 

Beograd 1935, 73-74. - Dominik MANDIĆ: 

Franjevačka Bosna. Rim 1968, 185-187. 

A. Barun 

LIPOVAC, Franjo, profesor teologije (Budžak 

ž. Petrićevac, 29. VII. 1909 - Torino, 16. IV. 

1961) - Rodio se od oca Franje, zemljoradnika, 

i majke Ruže r. Ćosić. Na krštenju je dobio ime 

Petar. Osnovnu je školu završio kod čč. sestara 

u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom(1921- 

1930), novicijat FS u Fojnici (1927-1928), 

teologiju u Sarajevu (1930-1934), Zagrebu i 

Rimu. Doktorirao je u Zagrebu 1937. od 1936. 

do 1960. (uz manje prekide) predaje na 

sarajevskoj Franjevačkoj teologije dogmatiku i


biblijske nauke. Još kao student obolio je od 

upale zglobova pa se to odrazilo na aritmiju 

srca. Operiran je u Zagrebu i ponovno u Torinu 

i onda podlegao. Na paitanje s. boličarke, par 

minuta pred smrt, što želi, odgovorio je: Il 

paradiso! Bio je pobožan, uzoran redovnik. 

Surađivao je u Spomenici Franjevačke klasične 

gimnazije u Visokom 1882-1932, Glasniku sv. 

Ante (1939, 1941, 1942, 1944, 1945), u 

Franjevačkom vijesniku (1937), u reviji Dobri 

Pastir (1950-1953, 1955, 1959) i u kalendaru 

Dobri pastir (1951, 1952). 

LIT.: Fra Franjo dr. Lipovac. Dobri pastir, 11- 

12 (1962), 541-542. I. Gavran 

LIPOVAC, Petar, teološki pisac, provincijal 

(Baja, oko 1700. - Baja, 8. VIII. 1761). - Kao 

član Bosne Srebrene najvjerojatnije je u Italiji 

završio filozofsko i teološko školovanje s 

ispitima za predavača takvih škola. U rodnom 

gradu predaje na filozofskom učilištu (1726- 

1729), a zatim na tek osnovanoj bogoslovnoj 

školi katoličke nadbiskupije (1733-1735) pa na 

bogoslovnoj školi Generalnog učilišta 1. 

razreda u Budimu (1735-1746). Postigao je 

naslov “lector jubilatus”, a u rukopisu ostavio 

spis De Deo uno et trino (Budae 1735-1737;, 

vel. 16 x 20 cm; franjevačka knjižnica u Iloku, 

sign. C 196). Bosna Srebrena mu je 

povjeravala i upravne poslove: god. 1737. je 

bio generalni vizitator u vlastitoj Provinciji, 

zatim kustod (1739/40) i provincijal (1748- 

1751). 

LIT.: F. E. Hoško: Prosvjetno i kulturno 

djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca 

tijekom 18. stoljeća u Budimu. Nova et vetera, 

28(1978), 1/2, 144-145. F. E. Hoško 

LIPOVČEVIĆ, Petar, filozofski pisac (Baja u 

Mađarskoj, 11. XII. 1744. - Baja, 6. III. 1785). 

- U Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga je 

pristupio 1764. godine. Filozofiju je studirao 

kod profesora Mije Pitinčevića u Budimu, 

Feldvaru i Osijeku (1765-1768), a teologiju u 

Budimu (1768-1772). U Baji je 1773. položio 

ispit za profesora filozofije s odličnim 

uspjehom, a 1778. u Somboru za profesora 

teologije. Filozofiju je predavao u Slavonskom 

Brodu (1773-1775) i Požegi (1775/76). Tezarij 

javne rasprave iz cijele filozofije je objavio 

tiskom. Kad je započ.eo profesorsku službu na 

bogoslovnoj školi u Temišvaru (1777), 

uslijedila je reorganizacija crkvenih škola na 

zahtjev državnih vlasti, što ga je usmjerilo na 

predavanje u učilištu moralnog bogoslovlja u 

Šarengradu (1780/81). 

DJELA: Propositiones exuniversa Philosophia. 

Essekini 1776. 

LIT.: F.E. Hoško: Franjevačko visoko učilište 

u Požegi. Nova et vetera, 27(1977), sv. 1, 107- 

108. — Isti: Franjevačka visoka filozofska 

škola u Slavonskom Brodu. Ibidem, 27(1977), 

sv. 2, 93-94. F.E. Hoško 

LIPOVČIĆ, Jerolim, književnik, teološki pisac, 

latinist, upravnik (Požega, 28. X. 1716. - 

Požega, 30. VI. 1766). Pristupio je Bosni 

Srebrenoj 1731. u Velikoj, a filozofiju je počeo 

studirati na nadbiskupskoj filozofsko-teološkoj 

školi u Kaloči, gdje je prvi profesor filozofije 

bio fra Emerik Buday (1733/34). Završio je 

studij filozofije u Budimu (1734-1736), a ondje 

je studirao i teologiju na generalnom učilištu 

(1736-1740). Osposobivši se za profesora 

filozofije predavao je na filozofskom učilištu u 

Baji (1740-1743). Jedno desetljeće je bio 

profesor bogoslovne škole generalnog učilišta 

u Budimu i postigao najviši prosvjetni naslov u 

Franjevačkom redu “lector jubilatus”. 

Sudjelovao je u upravi Bosne Srebrene (1754- 

1757) i Provincije sv. Ivana Kapistranskoga 

(1764-1766) kao definitor, a poslije smrti 

provincijala J. Blagoja izabran je 24. I. 1766. 

za upravitelja provincije, provincijskog vikara. 

Stolovao je u Požegi i ondje nenadano umro, 

po riječima ljetopisca, “znamenit po znanju i 

po redovničkom životu”. - U njegovoj 

literarnoj ostavštini preostala su tri tiskana 

tezarija javnih teoloških rasprava, značajno 

pastoralno djelo koje je namijenio hrvatskim 

katolicima u mađarskoj dijaspori, a E. Pavić je 

poslije njegove smrti objavio priručnik za 

vodstvo i duhovnost Franjevačkog svjetovnog 

reda. 

DJELA: Conclusiones theologicae ex Quarto 

Sententiarum Libro. Budar 1747. - Amarum 

dulce seu uberimarum gratiarum dulcissimi 

fontes... ex Quarto Sentetiarum libro. Budae


1748. - Dussu csuvaiuche pohogjenje. Budim 

1750. - Ordo confusus seu conclusiones 

Theologicae... de peccatis, virtutibus moralibus 

et legibus. Budae 1753. - Stazica duhovna. 

Osijek 1767. 

LIT.: Arhiv Franjevačkog samostana u Požegi, 

Protocollum conventus Posseqiensis s. Scritus, 

788. — F.E. HOško, Prosvjetno i kulturno 


Budimu tijekom 18 stoljeća. Nova et vetera, 

28(1978), sv. 1/2, 152-154. — Isti, Negdašnji 

hrvatski katekizmi. zagreb 1985, 80-85. — S. 

Sršan, Osječki ljetopisi 1686-1945. Osijek 

1993, 54. F.E. Hoško 

LISICA, Ciprijan, upravitelj Saveza Trećeg 

Reda (Petrčane, 9. I. 1884 - Zadar, 16. IV. 

1962). - Osnovnu školu završio je urodnom 

mjestu, nižu gimnaziju na Košljunu, stupio je u 

FZD 22. IX. 1901, daljnje gimnazijske nauke i 

teologiju završio je u Zadru, ređen za 

svećenika u Krku 6. VI. 1909. Već prije 

ređenja bio je odgojitelj pitomaca n košljunu 

pa se iprvih godina svog svećeništva posvetio 

toj dužnosti. zatim je premješten u Zadar kao 

propovjednik i spovjednik, kao kooperator u 

katedrali i kao član nadbiskupske kancelarije. 

Nakon talijanske okupacije Zadra djeluje u 

Zagrebu. Vrativši se 1931. godine u Provinciju 

bavi se pučkim misijama, postaje gvardijanom 

i učiteljem bogoslova u Splitu na Poljudu. U 

prvim poslijeratnim danima vraća se u svoj 

Zadar. Zajedno sa o. Robertom Šukunca (v. ) 

popravlja porušeni samostan sv. Frane. 

Sudjeluje u otklanjanju ruševina i prokrčivanju 

ulica u cijelome gradu. Preuzima uzastopno i 

po dvije dušobrižničke službe zajedno sa 

Belafuzi, Petrčanina, Diklu i Kožinu. 

Istovremeno zauzima svoje staro mjesto u 

nadbiskupskoj kancelariji. Tako sve do svoje 

smrti, koju je dočekao doslovno na nogama 

samo nakon sedmice dana bolovanja, a 

preminuo je sa smješkom na usnama. - U 

Zagrebu je bio od 1922. do 1931. upravitelj 

Saveza Trećeg Reda cijele Jugoslavije i kao 

takav posvuda pospanim trećoredskim 

Zadrugama budi život a osniva i organizira i 

nove. Gradi Trećoredski uboški dom. 

Reorganizira sam Savez. Osniva pučku kuhinju 

u kojoj zabadava daje obroke sirotinji i 

radnicima. čak sam ide za njima gurajući 

kolica sa hranom po ulicama i do radnih 

mjesta. Niz godina uređuje “Glasnik sv. Frane” 

i dovodi ga do zamjerne visine te dobiva i 

najveće priznanje: Papin blagoslov uz posebno 

pismo koje mu je u ime Sv. Oca uputio državni 

tajnik, kardinal Gasparri. U Splitu nekoliko 

godina uređuje “Euharistijski glasnik” i izdaje 

molitvenike “Euharistijsko blago” i “Moj 

najljepši dan” o. Hugolina Didona (v. ). U 

Diklu je nabavio nova zvona. Malo pred smrt 

sakupio je sredstva za orgulje u svojem 

samostanu sv. Frane u Zadru. 

LIT: Josip ANTOLKOVIĆ: Ciprijan Lisica, u 

knjizi s Duhovnim velikanima kroz travanj. 

Zagreb 1977. str. 303-312. G. Štokalo 

LIŠNJIĆ, FRA MARIJAN K. Jurišić 

LJUBAS, Ljubo Hrgić, Ljubo 

LJUBIN, Josip, liječnik (Kali, 4. V. 1898 - 

Split, 10. II. 1967). Pučku školu završava u 

Kalima (otok Ugljan), gimnaziju s maturom u 

Zadru. Medicinski fakultet započinje u 

Zagrebu, nastavlja u Gracu, a završava u Beču 

gdje je promoviran na čast doktora opće 

nedicine. službuje u Zagrebu, Srnetici, Drvaru, 

Sušaku, Golubovcu, Sisku i konačno u Zadru 

gdje se specijalizira za fizikalnu terapiju. 

Godine 1964. nakon smrti žene, stupa u 

franjevački red FZD. Studira teologiju i sprema 

se za svećenika. Pola godine pred ređenje nagla 

smrt mu prekida života. Odlikovao se kao 

liječnik stručnom spremom i zauzetošću za 

siromašni svijet, a kao redovnik poniznošću. 

LIT.: Fr. Josip Ljubin, doktor medicine i stud. 

teol. Vjesnik franjevačke Provincije sv. 

Jeronima u Dalmaciji i istri, br. 3-4/1967, 65- 

71. B. Barčić 

LJUDEVIT IZ DUBRAVICA (De Nemorellis), 

bos. vikar (Dubravice, 1. polovica 15. st. — ?, 

2. polovica 15. st. ili početak 16. st.). — Bio je 

kustod Bosanske kustodije te bosanski vikar 

(1481.-1484.), a vjerojatno i u prethodnom 

trogodištu. Za njegovog vikarstva kralj Matija 

Korvin daruje (1481.) bosanskim franjevcima


dva samostana u Dalmaciji. 

LIT.: D. MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 

1968., 135-136. A. Barun 

LJUDEVIT IZ KONAVALA (de Canalibus), 

klerik (?, ? - Ston, 9. III. 1647) - Član 

Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Strpljivo 

podnosio dugotrajno bolovanje. Prorekao 

vrijeme smrti. 

LIT. Benvenutus RODE: Necrologium 




LOHR, Hadrijan, filozofski i teološki pisac 

(Beč, Austrija, 15. IX. 1736. - Bač, 25. IX. 

1784) je 1755. u šarengradu stupio u novicijat 

Bosne Srebrene, a zatim je dvije godine kasnije 

postao član Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga. Dobro je govorio hrvatski. 

Teologiju je studirao u Osijeku (1760-1764), a 

zatim je na tamošnjem učilištu filozofije 

predavao kroz tri godine (1764-1767). 

Uspješno je na najtečajnom ispitu 14. VI. 1769. 

stekao naslov profesora teologije i odmah 

preuzeo učiteljsko mjesto na školi u Tamišvaru 

(1769-1773). U Petrovaradinu je u listopadu 

1773. zamijenio Lovru Bračuljevića i predavao 

dvije školske godine (1773-1775). Nastavio je 

predavati dogmatsko bogoslovlje na 

bogoslovnoj školi generalnog učilišta u 

Osijeku (1775-1777) u svojstvu “lector 

substitutus”, jer nije položio ispit za djelovanje 

na generalnim učilištima. Održao je više javnih 

rasprava, a od tiskom objavljenih preostale su 

jedne iz razdoblja poučavanja filozofije, a 

druge iz poučavanja teologije. Također su 

preostala njegova predavanja De Deo uno 

(Essekini 1777; vel. 18 x 23,5 cm; Slav. Brod, 

IV E 10). Napustivši Osijek boravio je u Iloku 

kao dekan filozofskog učilišta (1777-1780), a 

zatim kao gvardijan u Aradu, Temišvaru i 

Baču. 

DJELA: Positiones ex universa Philosophia. 

Essekini, 1767. — Cum dogmata de Deo et 

attributis. Essekini, 1777. 

LIT.: AHFPZ, Protocolum conventus 

Petroaradini, 178-191. — F.E. Hoško, Dvije 

osječke visoke škole. Kačić, 10)1978), 143- 

144. — S. Sršan, Osječki ljetopisi 1686-1945. 

Osijek 1993, 54. F.E. Hoško 

LONČAR, Fra Slobodan-Ivan (1915.-1945.) 

Rođen 3.III.1915. na Vinjanima, ž. Vir, od oca 

Petra i majke Franjke r. Bago. Osnovnu školu 

svršio na Posušju, gimnaziju na Širokom 


red stupio na Humcu, 3.VII.1934. Jednostavno 

zavjetovan 4.VII.1935., svečano 5.VII.1938. 

Za svećenika zaređen u Mostaru, 16.VI.1940. 


1944.-1945. kapelan u Drinovcima 13.II.1945. 

strijeljan u Ljubuškom Bio je poletan i 

pobožan redovnik i domoljub. Za njega bi se 

moglo reći da ni mrava nije hotimice zgazio. 

Bio je rodoljub i nigdje se toga nije stidio. Po 

naravi tih i dosta melankoličan. Bio je 

pjesnička duša, koja je teško proživljavala 

divljanja što su ih činili bezbožnici. Umro je 

hrabro, znajući da umire samo zato što je 

Kristov svećenik i franjevac.LIT.: A. Nikić: 

Hercegovački franjevački mučenici 1524. - 

1945. , Mostar 1992. 

A. Nikić 

LOPIN, Josip, misionar na Bliskom istoku 

(Mala Žuljana na Pelješcu, cca 1785 - 

Dubrovnik, 28. IV. 1847) - Krsnim imenom 

Nikola. Stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku 1805. Poglavari su ga radi 

nadarenosti željeli poslati u Italiju na više 

nauke, ali radi raspuštanja samostana u Italiji 

od strane francuskih okupacionih vlasti, morao 

je završiti svoju izobrazbu na studiju Male 

Braće u Dubrovniku. Bio je uzoran redovnik, 

strog u vršenju pravila Reda (Rode). Po 

vlastitoj je želji poslan u misije, gdje je najduže 

djelovao u Sv. Zemlji (Jeruzalem i Betlehem), 

a zatim u Smirni, te nekim krajevima Grčke i 

Makedonije. Iscrpljen od napora vraća se u 

domovinu gdje nekoliko godina prije smrti 

djeluje kao gvardijan u nekim manjim 

samostanima svoje Provincije. 

LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium 



VI. Ad Claras Aquas 1917. 542. - Nedjeljko 

SUBOTIĆ - J/ustin/ VELNIĆ: Franjevci s


poluotoka PELJEŠCA. Spomenica Gospe 

Anđela u Orebićima 1470-1970. 352-353. I. 

Djamić 

LOPUŠINIĆ Bernardin, bivši provicijal 

(Grižane u Vinodolu, oko 1530. - Sveta Gora, 

Slovenija, 2. III. 1596). Nakon što je stupio u 

Provinciju Bosnu-Hrvatsku, pošao je na nauke 

u Italiji. Po povratku u domovinu bio je 

odgojitelj novaka, a zatim samostanski 

starješina u Pazinu, Senju i Slunju; kao 

pazinski i senjski gvardijan je vodio brigu oko 

preuređenja samostanskih prostorija. God. 

1578. je ostao u Slunju zajedno s narodom, 

nakon što je grad pao u vlast Turaka. Premda je 

kršćanska vojska 1582. protjerala Turke iz 

Slunja, nije bilo više nade da se to mjesto može 

sačuvati pred njihovom silom pa su 1583. 

franjevci napustili svoj samostan, a L. je ponio 

i kip Gospe Slunjske na Trsat. U dva navrata 

je bio provincijal (1577-1580; 1592-1595). U 

drugom upravnom trogodištu je kao provincijal 

u trsatskom kaštelu dao urediti posebnu riznicu 

i u nju pohranio dragocjenosti Trsatskog 

svetišta. Zbog svojih djela, znanja i primjerna 

života ostavio je časnu uspomenu u svojoj 

Provinciji. 

Lit. F. Glavinich, Origine della provincia 

Bosna Croatia. Udine, 1648, 39-41; Isti, 

Historia Tersattana. Udine, 1648, 22. - 

Nekrologij Slovenske frančiškanske province 

sv. Križa. Ljubljana 1995. F.E. Hoško 

LOSGOTT, Stanislav, teološki pisac (†Radna, 

2. III- 1772) je teološko škoolovanje završio na 

generalnom učilištu u Budimu, a zatim je 

djelovao najprije kao profesor filozofije na 

generalnom učilištu u Osijeku (1748-1751), a 

zatim kao profesor teologije u Radni 

(1756/57), zatim u Temišvaru (1758-1762) i na 

kraju u Petrovaradinu (1759; 1762/63). Tiskom 

je objavio teološki spis iz eshatologije i popis 

teoloških teza koje je najvjerojatnije predstavio 

javnosti u Temišvaru. One jasno ukazuju da su 

poslije 1757. profesori bogoslovnih škola u 

njegovo vrijeme slijedili nastavnu osnovu 

generala Franjevačkog reda Giugonina. 

Školskim djelovanjem stekao je osobit ugled 

pa 1750. javnoj raspravi u Osijeku predsjeda 

đakovački biskup Franjo Thauszy, a 1759. 

pravoslavni episkop iz Vršca. Objelodanio je i 

molitvenik, vjerojatno na njemačkom jeziku; 

poznat je samo naslov molitvenika u latinskom 

prijevodu. Poslije školskog djelovanja bio je 

samostanski starješina u Földvaru (1764/65). 

DJELA: Tractatus polemicus de statu 

mortuorum et resurgentium, de paradiso deque 

inferno et purgatiorio. Augustae Vindelicorum, 

s.a.. — Elenchus seu ordinata methodus 

tradendi in scholis theologicas difficultates... a 

Clemente a Panormo... praescripta... de statu 

mortuorum. s. 1. 1762. — Varia pietatis 

exercitia omnibus Christifidelibus accomodata. 

Budae 1769. 

LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije u 

Zagrebu, protocolum conventus Petfovaradini, 

212, 225. — F.E. Hoško, Dvije osječke visoke 

škole. Kačić, 8(1976), 181. — S. Sršan, 

Osječki ljetopisi 1686-1945. Osijek, 1993, 34. 

F.E. Hoško 

LOVRENČIĆ, fra Modesto, kustod i 

propovijednik (Rijeka, ? - Rijeka, 24. XII. 

1796). U KR stupio 3. V. 1759. Bio je kustod 

Hrvatsko-primorske kustodije god. 1792.- 

1796., i samostanski poglavar. Bio je revan 

propovijednik, odlikovao se širenjem štovanja 

Djevice Marije. 

LIT.: Nekrologij slovenskih in hrvaških 

kapucinov, Ljubljana 1977. — A. DUJMUŠIĆ, 

Povjesničke crtice Kapucinskog samostana na 

Rijeci, Rijeka 1910, 13. Hadrijan Borak 

LOVRENČIĆ, Leon, homiletski i katehetski 

pisac, pedagog, vjeroučitelj (Palovec, Mala 

Subotica, 5. X. 1913. — Zagreb, 1. III. 1991.). 

— Poslije osnovnog školovanja u Maloj 

Subotici upisao je učiteljsku školu u Čakovcu, 

ali je uskoro nastavio i završio (1936.) srednje 

školovanje na franjevačkoj klasičnoj gimnaziji 

u Varaždinu. God. 1933. pridružio se 

Hrvatskoj provinciji sv. Ćirila i Metoda, 

stupivši u novicijat na Trsatu. Teološki fakultet 

je pohađao u Zagrebu (1936-1941), a 1942. je 

položio ispit za srednjoškolskog vjeroučitelja. 

Tu službu je obavljao na gimnazijama u 

Karlovcu (1941-1945), Virovitici (1945-1947), 

u srednjoj školi za školovanje redovnica


"Marianum" u Zagrebu (1971-1976) i na 

Institutu za crkvenu glazbu pri Katoličkom 

bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1969- 

1973). Začetnik je srednjoškolskog i 

studentskog vjeronauka u crkvenim prostorima 

crkve sv. Franje u Zagrebu (1947-1966), gdje 

je također vodio Franjevački svjetovni red 

(1954-1966). Gotovo tri desetljeća je bio 

ispovjednik i duhovnik novakinja zagrebačkih 

sestara milosrdnica (1954-1981). — Bio je 

vrstan i rado slušan propovjednik; odlikovao se 

jednostavnim, teološki bogatim i slušateljima 

pristupačnim govorom. Objavio je sedam 

svezaka propovijedi, a u rukopisu je ostavio 

biografske bilješke Uspomeni p. Mansveta 

Dujakovića (Zagreb 1940, str. 55) i 26 zbirki 

propovijedi, nagovora i kateheza, među kojima 

se aktualnnošću ističu za tisak priređeni 

katehetski priručnici: Osmišljenje života, 

(Zagreb 1974, str. 269), Kršćanski nazor na 

svijet i život (str. 225) i Kršćanska životna 

orijentacija (str. 1000). Surađivao je u 

Glasniku sv. Franje (1936, 1940), Coroni 

(1939), Marijinom Trsatu (1969, 1974) i 

Obavijestima Hrvatske franjevačke provincije 

sv. Ćirila i Metoda (1971). Bavio se i 

slikarstvom; njegove slike sv. Leopolda 

Mandića se nalaze u crkvama sv. Terezije u 

Rijeci, u Opatiji, u nadbiskupskom dvoru u 

Rijeci, te u franjevačkim samostanima u 

Zagrebu, Bjelovaru, Požegi i Krapini. 

Posljednje godine života podnosio je teške 

bolesti. 

DJELA: Bog i čovjek, Zagreb 1954. — 

Kršćanska obitelj, Zagreb 1956. — 

Razmatranja za pobožnost pet prvih subota, 

Zagreb 1957. — Blagdani, Zagreb 1958. — 

Nedjelje, Zagreb 1962. — Nedjeljna služba 

riječi, Zagreb 1966. 

LIT: R. GELEMANOVIĆ: Na pregršt pitanja 

odgovara o. Leon Lovrenčić, Obavijesti 

Hrvatske franjevačke proivncije sv. Ćirila i 

Metoda, 24 (1971), 172-176. — I. DAMIŠ, Uz 

40. godišnjicu svećeničkog rada oca Leona 

Franje Lovrenčića (1940-1980). Isto mjesto, 

32 (1979), 191-196. — B. DUDA, Ocu Leonu 

Lovrenčiću u spomen. Isto mjesto, 44 (1991), 

28-31. F.E. Hoško 

LOVRIĆ, fra Lovro, lektor, župnik i 

provincijal (Miljevci – Visovc, 15. III. 1813) 

Bio je lektor filozofije u Kninu (1768), župnik 

u Dubravicam (1773), Promini (1786), 

Miljevcima (1795-1796), gvardijan na Visovcu 

(1785, 1791, 1798), definitor (1788-1791), i 

provincijal (1800-1803). 

LIT.: A. Crnica: Naša Gospa od Zdravlja i 

njezina slava, Šibenik 1939, 341-342. V. 

Kapitanović 

LOVRIĆ, Roža, švelja (Miljevci - Drniš, 19. X. 

1885 - Šibenik, 21. II. 1976). U redovničku 

zajednicu FBŠ, je stupila 1899. Redovničke 

službe je vršila u Šibeniku, Drnišu, Senju i 

Visovcu. Među različitim kućnim poslovima 

najviše je pridonijela kao vrsna švelja sestarske 

i fratarske odjeće. Bila je i poglavarica Družbe 

od 1950-1953. i mnogo se trudila za duhovni i 

materijalni napredak zajednice. Svojom 

pobožnošću i marljivošću utjecala je na mlađe 

generacije sestara. U franjevačkom samostanu 

na Visovcu vršila je dužnost kućne 

predstojnice više godina. Uz šivanje vršila je 

sakristansku službu. Rado je molila za 

ustrajnost franjevačkih novaka i druge sestre 

poticala da mole na tu nakanu. Svoju okolnu 

znala je obradovati i sitnim pažnjama. Sestru 

Rožu nisu cijenile samo sestre u samostanu, 

već je bila poznata gotovo cijeloj šibenskoj i 

drniškoj krajini. Bila je ona vrlo snalažljiva i 

komunikativna, osjetljiva za potrebe bolesnih i 

siromašnih ljudi. U danima oskudice iz ljubavi 

prema njima spremno se odricala i svoga jela. 

Ljudi su joj se obraćali u raznim problemima i 

teškoćama. Na vratima samostana često se čulo 

pitanje: “Gdje je naša sestra Roža?” 

LOVRO “DE MONTE” (De Ragusio, 

Dubrovčanin), FKN, protuprovincijal 1414. 

Bio je kustos dubrovačke kustodije kad ga je, 

10. III. 1413., protupapa Ivan XXIII., u 

svojstvu svoga kapelana, poslao po nekim 

krajevima Bosne i Dalmacije radi crkvenih 

poslova. Po svoj prilici radilo se o pridobivanju 

klera i vjernika u spomenutim krajevima za 

pizanskog papu. Da li je za uspješno obavljene 

poslove Ivan XXIII. nagradio Lovru


imenovanjem za provincijala, nije poznato. No 

da se malo nakon toga vladao kao provincijal, 

to je sigurno. Naime, 7.VII.1414. mletački 

dužd Toma Mocenigo obratio se generalnom 

ministru Antunu Vinittiju da riješi spor između 

Nikole iz Zadra (v.) i Lovre iz Dubrovnika, tko 

je provincijal. Dužd je podržavao provincijala 

Nikolu, već 20. godina, možda i stoga što je 

Lovro boravio na teritoriju suparničke, 

dubrovačke republike. Vjerojatno da Vinitti 

nije ništa poduzeo. Ta i sam je 1409. pristao uz 

Petra Filarga, pisanskog papu Aleksandra V., 

(v.). kojega je naslijedio bolognski Ivan 

XXIII. Na saboru u Konstancu okončana je 

shizma i u franjevačkom radu, kad je 4. VII. 

1415. general Antun de Cascia imenovan za 

biskupa, a Antun Vinitti potvrđen za generala. 

Tada je valjda okončano i pitanje zakonitog 

ministra u provinciji Dalmacije. Vjerojatno je 

Lovro de Monte istovjetna osoba s Lovrom 

Menze (de Menciis) iz plemićke obitelji 

Menčetića koji je bio gvardijan u Dubrovniku 

1404., a dubrovačka ga je Republika kao 

nuncija slala kraljevima Sigismundu i 

Ladislavu Napuljskom. 

LIT.: Conradus EUBEL: Bullarium 

Franciscanum. Vol. VII, 464 br. 1290. M. 

ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca 


Zagreb 1993, 65 s oznakom vrela u Miscel. 

Franc. i Analecta Franciscana. M. Žugaj 

LOVRO iz Mondaina/Montefeltra (Feltranus, 

Montefeltranus, Monteferetranus, ex Leopoli), 

O. Min. († Dubrovnik, 31. XII. 1323.), 

nadbiskup. - U Red je stupio u samostanu 

Mondaino. Uspješno je vršio službu 

istraživatelja pravovjerja po Ankonskoj krajini. 

Nije jasno zašto ga je tamošnji provincijal 

Thodinus razriješio sluzbe. Intervenirao je papa 

Ivan XXII. koji ga je 28. VIII. 1320, cijeneći 

njegovo dotadašnje zalaganje. potaknuo da 

nastavi rad na suzbijanju krivovjerja po tim 

krajevima i dodjelio mu suradnike. Drugim 

pismom istoga dana papa ga je ovlastio da 

ispita pravovjerje vojvode Montefeltra, 

Fridrika, koji je bio osumnjičen da je prihvatio 

krivovjerje. — Prema bilješkama p. Abatea bio 

bi 1322. provincijal Sklavonske/hrvatske 

provincije. U najpovoljnijem slučaju mogao je 

upravljati provincijom kao vikar fr. Fabijanu 

koji je kao provinciaal morao te godine na 

generalni kapitul u Asiz. Papa mu je 4. X. 

1322. dopustio da po volji izabere biskupa 

posvetitelja. Dubrovačkom nadbiskupijom 

upravljao je oko godinu. 


Eubel], Romae 1898, br.405; 460; str. 616 

br.222. —C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, I, Padova 1968 2 , 411 — L. 

WADDING: Annales Minorum. (3.izd.) 

Quaracchi 1933ss, vol.VI, 460 br.72; 654s. — 

Gustavo PARISCIANI: I Frati Minori 

Conventuali del#e Marche (sec.XIII-XX). 

Falconara, 1982, 234 br. 20. 

LOVRO iz Portugala (de Portugalia, Lusitanus, 

Hortanus, Sclavinensis) barski nadbiskup, O. 

Min. († poslije 1265),. Potječe iz Portugala. 

Eubel ga naziva "Hortanus" (iz Ortea u Laziju), 

valjda zato što je u Orteu imao rodbinu koja se 

spominje u spisima. Inocent IV. poslao ga je 5. 

III. 1245. s Ivanom iz Piano del Carpine i još 

nekolicinom franjevaca velikom tatarskom 

kanu da mu navijesti krsćansku vjeru. Bio je 

osobni ispovjednik Inocenta IV., kapelan 

rimske kurije i bliski papin suradnik. Dne 9. 

VIII. 1246. papa ga šalje kao apostolskog 

legata grčkim patrijarsima u Antiohiju i 

Armeniju, te biskupima po Turskoj i Cipru, a 

24. IV. 1247. jeruzalemskom patrijarhu zbog 

pomoći siromasima, bolesnicima i 

zarobljenicima, a dan kasnije Jakobitima, 

Maronitima, Nestorijancirna. Papa mu 7. VIII. 

1247. preporučuje da oprezno i razborito 

postupa s odijeljenim biskupima i vjernicima, a 

u drugom pismu, istog dana, da nastoji dati 

zadovoljštinu za nepravde koje su Latini učinili 

Grcima. Uspio je povratiti ciparskog 

nadbiskupa iz progonstva. Papa ga iz Peruge 

salje 1251/52. u Rim da senatorima i puku 

bude tumač papinskih pisama i želja, a 

kardinalu Rikardu de Annibalis preporuča da 

mu pomogne u tom odgovornom poslu. — Iz 

pisma Aleksandra IV., asiškom gvardijanu ili 

vikaru datiranog 24. IX. 1255., doznajemo da 

je Lovro, izabrani barski biskup dao spremiti u 

sakristiji gornje bazilike sv. Franje neke knjige


i predmete Inocenta IV., koje Aleksandar IV. 

naredjuje da uruče donositelju pisma. Na 

kamenom natpisu crkve sv. Agneze u Rimu, 

posvećene 23. IV. 1256. piše da je 

prisustvovao posveti crkve (Huic consecrationi 

interfuerunt Laurentius Archiepiscopus 

Sclavinensis…). Prema jednom rukopisu 

samostana sv. Klare u Asizu, od 10. VIII. 

1265. stoji da su s Klementom IV. posveti 

bazilike, uz mnoge kardinale i biskupe, bio i 

nadbiskup Lovro, franjevac. Biskupom u Baru 

bio je još 1265. a nasljednik mu se spominje 

oko 1270. pa je vjerojatno prije te godine 

umro. 

LIT.: J. H. SBARALEA: Bullarium 

Franciscanum, I, Romae 1759ss. br. 76s; 144; 

191; 202s; 224; 228; 229 bilj. 4; II br. 108; 

484. — Bularii Franciscani Epitome, [ed. C. 

Eubel], Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1908, br. 

362; 418; 454s; 444; 473; 475; 565; 594, 703; 

813; 1032; XXIV - — C. EUBEL: Hierarchia 

catholica medii aevi, I, Padova 1968 2 , 92. — 

P. B. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae 


393. — M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca 

konventualaca Hrvatske provincije sv. 

Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 65. 

LOZO, fra Jeronim (Marković Lozinović) 

Završio je filozofiju u Zaostrogu kod fra Mate 

Zoričića, a 18. lipnja 1758, je poslan u 

Bolognu. Promaknut je u lektora teologije 3. 

studenoga 1765. i nakon toga je predavao 

filozofiju, u Zaostrogu 

V. KAPITANOVIĆ, »Testi scotisti 

d’insegnamento filosofico-teologico nella 

Provincia del Santissimo Redentore in Croazia 

nei secoli XVII e XVIII«, Antonianum, 67 

(1992), 264, 290-291. 

LUCARI, Jakov (de Luccaris), biskup 

(Dubrovnik, cca 1512 - 1575) - Porijeklom iz 

dubrovačke plemićke obitelji. Član Provincije 

sv. Franje u Dubrovniku. U Provinciji je dva 

puta vršio službu provincijala (1544-1547 i 

1550-1553). Papa Pijo IV. ga je imenovao 

Trebinjsko-mrkanjskim ordinarijem (1562) i u 

tom je svojstvu prisustvovao Tridentinskom 

saboru. - Bio je osobito vješt u kanonskom 

pravu. 

LIT.: Sebastianus DOLCI: Fasti litterario- 

Ragusini. Venetiis 1767. 28-29. - Benvenutus 

RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Ob 

servantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. 

Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas 

1917. 418-419, 572. I. Djamić 

LUCIANI, IVAN, (LUCIANUS), O. Min., 

budvanski biskup (XIV. st.). Bio je cijenjen 

zbog kreposna života i bogatog znanja, osobito 

poznavanja kanonskog prava (Farlati). Kao 

budvanski biskup spominje se 1360. (Eubel). 

Ne zna se kad je završio službu u budvanskoj 

biskupiji, no zacijelo prije 8. VI. 1368. kad se 

kao budvanski biskup spominje Natalis. Možda 

se može poistovjetiti s biskupom Ivanom de 

Langebrugge koji se spominje kao pomoćni 

biskup u biskupiji Bath i Wels u Engleskoj 

(Tossignano, Eubel). God. 1371. bio je 

prisutan kod posvete crkve sv. Jakova na 

venecijanskom otoku Giudeca (Farlati). 

LIT.: — C. EUBEL: Hierarchia catholica medii 

aevi, I, Padova 1968 2 150, 550. — Bularium 

Franciscanum, VI, [ed. C. Eubel], Romae 

1902, 395 nt. 1. — P. R. TOSSINIANENSIS: 

Historiarum Seraphicae Religionis libri tres, 

Venetiis 1586, 233v. — — L. WADDING: 

Annales Minorum, VIII, Ad Claras Aquas 

(Quaracchi) 1932, 258, nº. 20, IX, 187, nº 7, 

XVII. 164. — D. FARLATI - G. COLETI: 

Illyricum Sacrum VII, Venetiis , 215. — A. 

MILOŠEVIĆ: Schematismus dioecesis 

Catharensis... Episcopi Buduenses. Cathari 

1908., 17. — M. ŽUGAJ, Nomenklator 

franjevaca konventualaca Hrvatske provincije 

sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 48.M. 

Žugaj 

LUCIĆ, s. Klara, (Beketinci, 6. II. 1885. — 

Đakovo, 2. II. 1963), sestra sv. Križa. Prve 

zavjete položila je 1905. i iste godine započela 

njegovati blesnike u Privatnoj bolnici u Novom 

Marofu. Slijedeće godine premještena je u 

Pakrac u bolnicu. Godine 1908. šalju je 

poglavari najprije u Sofiju gdje uz dvorbu 

bolesnika vrši i službu poglavarice. Kasnije 

djeluje u Varni kao bolničarka i kao 

poglavarica. Godine 1920. poslušnost je vodi


na Ortopedsku kliniku u Zagreb, zatim (1927) 

u Slavonski Brod, pa u Vinkovce (1932). Bila 

je kućne poglavarice u Provincijalnoj kući u 

Đakovu (1934-1940). Poglavari su je 1940. 

poslali da preuzme brigu za sestre na 

Sveučilišnoj klinci u Zagrebu. Vratila se nakon 

tri godine i sve do 1954. brinula se za veliku 

zajednicu Provincijalne kuće. Posljednje svoje 

sile posvetila je svojim bolesnim i starim 

sestrama. 


Theodosia, Mitteilungen für die Scwestern von 

heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXXVIII (1963) 3, 

str. 215-216. M. Žigrić 

LUČIĆ (BOGOSLAVIĆ), Jeronim, biskup 

(Vareš, ili: Brgule kod Vareša, oko 1575 - 

Sutjeska, 15. I. 1643) - Studirao je bogoslovske 

nauke u Bolonji i vratio se u domovinu 1603. 

Služio je uglavnom u Slavoniji; bio je učitelj 

novaka, gvardijan u Našicama i Olovu, 

definitor i komisar provincije Bosne Srebrene 

te generalni vikar biskupa za Slavoniju. 21. XI. 

1634. bio je designiran za biskupa u Drivastu u 

Albaniji a tek 3. V. 1636. potvrđen i 23. IX. 

1636. određen za apostolskog vikara Bosne i 

upravitelja skradinske biskupije. U drugoj 

polovici 1639. potiskuje ga Rimska 

kongregacija s toga položaja, valjda pod 

pritiskom Bečkog dvora, u korist bečkoga 

kandidata fra Tome Mrnjavića, pa otada Lučić 

živi u samostanima Sutjesci i Olovu. Htio je da 

novom biskupu bude barem neke vrste 

koadjutor, ali mu to nije pošlo za rukom. Tri 

njegova brata, jedan nećak i jedna nećakinja 

postali su za njegova života muslimani. Za 

njega svjedoče da ga je preporučivala revnost, 

uzoran svećenički život i poznavanje 

kanonskog prava te da je bio poznat 

propovjednik. Napisao je i čitav niz 

propovijedi, koje se nisu sačuvale. - Kao 

gvardijan u Našicama povratio je taj samostan 

iz turskih ruku, u kojima je bio dvadeset 

godina, popravio ga i napučio redovnicima. U 

Slavoniji je nastojao oko uvođenja 

gregorijanskog kalendara i dvaput zbog toga 

bio napadnut kamenjem. Obavio je jednom 

kanonski pohod svog prostranog područja 

1637. i 1638. I tom prilikom krizmao 20. 800 

vjernika. O tome je poslao izvještaj u Rim. 

Njegovo je tijelo biskup fra Grgo ilić dao 

prenijeti u grobnicu koju je za sebe priredio 

1799. 

DJELA: Liber confirmatorum illustrissimi et 

reverendissimi domini episcopi Drivastensis in 

visitatione districtuum ei commissorum. 

Objavio ga Kr. Draganović u Croatica 

christiana periodica, 10(1982), 84-97 - Dopis 

kongregaciji o progonim akatolika u Slavoniji i 

Južnoj Ugarskoj 1636-1638. Ibidem, 78-84 - 

izvještaj o čudotvornoj Gospinoj slici iz 

Zvornika, objavljen u Acta Bosnae, 

Monumenta JA, vol. 28, str. 426-429, br. 1328. 

LIT.: O.J. Matković: O. Jeronim LUčić, 

Varešanin, Franjevački glasnik 9(1895), str. 

133-136, 153-156, 167-170 - Krunoslav 

Draganovičć: Biskup fra Jeronim Lučić. 

Croatica christiana periodica, 10(1982), 73 ss, 

11 (1983), 33 ss. I. Gavran 

LUČIĆ, Elzear, pedagog, provincijal (Kastav, 

1667. - Zagreb, 14. III. 1709). Stupanjem 1690. 

u novicijat u Varaždinu postao je član 

Provincije sv. Ladislava. Na filozofskom 

učilištu (1691-1693) i u bogoslovnoj školi 

(1693-1697) Generalnog učilišta u Zagrebu je 

studirao filozofiju i teologiju te postigao 

kvalifikacije profesora filozofije, odnosno 

teologije. Filozofiju je predavao na učilištima u 

Varaždinu (1697/98), Ormožu (1698/99) i 

Zagrebu (1699-1701). Na tek osnovanoj 

bogoslovnoj školi u sastavu Generalnog 

učilišta 2. razreda u Varaždinu bio je uz Celza 

iz Foligna prvi profesor (1701-1703). Školsko 

djelovanje zaključuje na bogoslovnoj školi 

Generalnog učilišta 1. razreda u Zagrebu 

(1703-1709). Provincijal A. Buzjaković mu 

povjerio izradu statuta o školama u Provinciji. 

On ih je pripravio, a kapitul 1705. ih potvrdio; 

tom kapitulu je predsjedao on sam obavivši 

prije toga generalnu vizitaciju vlastite 

Provincije. Nakon što je vršio upravne službe 

samostanskog starješine u Zagrebu (1702- 

1705) i definitora provincijalu H. Sviličiću, 

postao je 1708. provincijal. Profesorske obveze 

na bogoslovnoj školi u Zagrebu je zadržao kroz 

sve to vrijeme i stekao naslov “lector


jubilatus”. Kad je naglo umro, naslijedio ga je 

u vodstvu Provincije kao provincijski vikar M. 

Klarić. 


Zagrebu, Monumenta Custodiae S. Ladislai, 

365-371. — F.E. Hoško: Organizacija 

filozofske i teološke nastave na visokim 

školama Provincije sv. Ladislava u razdoblju 

posttridentske obnove. Kačić, 6(1974), 60.F.E. 

Hoško 

LUČIĆ, Ivan Evanđelista (Vanđo), ljekarnik 

(Prizdrina na Pelješcu, cca I. 1738 - 

Dubrovnik, 19. IX. 1818) - Krsnim imenom 

Antun. Stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku 1756.g. Po odredbi poglavara 

prekida filozofski studij i potpuno se posvećuje 

ljekarni samostana Male Braće u Dubrovniku. 

Kao vedar, smiren, častan i dobrohotan 

redovni, više je puta vršio službu gvardijana 

dubrovačkog samostana, definitora i jednom 

kustosa. Naročito pronicav u spekulativnim 

znanostima, pokazao je velik napredak i u 

proučavnju medicinske znanosti u padovi. 

Najzaslužniji je za reformu i napredak ljekaren 

samostana Male Braće u Dubrovniku (Subotić- 

Velnić), koju je opskrbio suvremenim 

inventarom. Često puta je tražen od njega 

savjet kao od najprokušanijeg liječnika, a vršio 

je i kirurke zahvate sa sretnim ishodom. 

Posebnom intuicijom je znao dijagnosticirati 

bolesti, te odabirati i vješto primjenjivati 

medikamente kao vrstan liječnik. Skroman i 

čedan, za sebe je tražio samo zadovoljstvo u 

tome što služi korisno redovničkoj subraći i 

patničkom čovječanstvu. Stručnim radom je 

znatno umnožio prihode ljekarne, koji su 

poslužili na korist Provincije, te za uređenje 

samostana i crkve Male Braće u Dubrovniku. 

Potpuno predan volji Božjoj umire od raka 

(tada rijetke bolesti) oplakan od svoje 

Provincije, biskupije i naroda. 




VI. Ad Claras Aquas 1917. 515-516. - 

Nedjeljko SUBOTIĆ-J/ustin/ VELNIĆ: 

Franevci s poluotoka Pelješca. Spomenica 

Gospe Anšela u Orebićima 1470-1970. Omiš 

1970. 349-350. - V/inko/ VELNIĆ: Rukopisni 

priručnici apoteke Male Braće u Dubrovniku. 

Arhiv za farmaciju. Beograd 9 (1959) br. 3, 

122-129. - ISTI: Tableau chronologique des 

apothicaires de la pharmacie des pères 

Franciscains à Dubrovnik. Die Vorträge der 

Hauptversammlung des Int. Pharm. Kongresses 

in Dubrovnik (26-31. VIII. 1959). Stuttgart 

1960, 189-197. I. Djamić 

LUDOVIK IZ DUBROVNIKA (Ludovicus de 

Ragusio), glazbenik (Dubrovnik, ? - prije 

1582) - Član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Vrlo vješt glazbenik. 





LUDOVIK IZ DUBROVNIKA, misionar 

(Dubrovnik, cca 1667 - 2. X. 1738) - Stupio u 

Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1688. 

Poznavao je nekoliko jezika, duže vremena bio 

u misijskim krajevima kao župnik (Beograd i 

Temišvar). Zatim vojni kapelan njemačkih i 

čeških vojnika u Madžarskoj i Napulju. o 

povratku u Provinciju vrši službu gvardijana u 

Stonu. 




VI. Ad Claras Aquas 1917. 461 I. Djamić 

LUKA (KATANA) iz Zadra, FKN, gvardijan u 

Zadru († poslije 9. IX. 1443.). Spomenut je u 

tri sačuvane pergamene zadarskog samostana 

sv. Frane, od 8. VII. 1327. do 22. X. 1436. U 

prvoj se navodi da je na njega upravljen 

prijepis bule pape Martina V. od 11. I. 1427. za 

oslobađanje zarobljenika kršćana iz turskog 

ropstva; u drugoj i trećoj radi se o novčanim 

sporovima. Poznatiji je po tome što je 9. IX. 

1443. s graditeljem orgulja Markom iz 

Venecije ugovorio izgradnju novih orgulja u 

crkvi sv Frane u Zadru za 56 zlatnika i za stare 

orgulje iz crkve. Ugovor pokazuje koliko su 

franjevci njegovali crkvenu glazbu, kad su već 

1443. Imali “stare orgulje”. 

Pavuša VEŽIĆ: Inventar pergamena


samostana sv. Frane u Zadru; u: Samostan sv. 

Frane u Zadru, Zadar 1980, 167s bbr. 99; 108; 

110. Donato FABIANICH: Storia…. Zara 

1864. Vol. II, 51s. M. ŽUGAJ, Nomenklator 


sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 66. 

M. Žugaj 

LUKA IZ BOSNE (de Bosna), egzorcista (? - 

Dubrovnik, 1610) - Član Provincije sv. Franje 

u Dubrovniku. Upravljao Provincijom kao 

vikar (1588-1590). Otišao u Svetu Zemlju i 

odande se vratio nekoliko godina prije smrti. 

Bio je obdaren silnom moći za istjerivanje 

demona. 

LIT.: Vestijarij (Arhiv samostana Male Braće u 

Dubrovniku): 1595-1826. f˚ 14 r. - Benvenutus 

RODE: Necrologium Fratrum Minorum de 

Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. 


1917. 430. I. Djamić 

LUKA IZ URBINA, Luka iz Padove 

LUKA, iz Padove (iz Urbina) O.Min. (†1. XII. 

1287), potvrdjeni dubrovački nadbiskup i 

možda padovanski provincijal. - Nakon što 

Filip Bonacolsi nije prihvatio imenovanje za 

dubrovačkog nadbiskupa, dubrovački je kaptol 

izabrao Luku iz Padove i papa Nikola III., 

potvrdio ga je 1280. za nadbiskupa. No ni on 

nije prihvatio imenovanja.— Sastavljač općeg 

kazala Annales Minorum (vol. 17) 

poistovjećuje ga s bl. Lukom Belludi, 

pratiocem sv. Antuna. No, ako je bl. Luka živio 

još 1280., bio je i odviše star da bi bio ozbiljno 

kadidiran za nadbiskupa. Postojali su međutim 

jedan ili dva provincijala Luka iz Padove, 

1267/70 i 1281-1284. Prvi se spominje kao 

lektor a drugi pod nazivom Mlađi. Možda je 

upravo ovaj posljednji bio izabran za 

dubrovačkog nadbiskupa ali je radije odabrao 

biti provincijal. — Najvjerojatnije je Luka iz 

Padove istovjetan s Lukom iz Urbina koga 

dubrovački šematizam pogrešno stavlja za 

dubrovačkog nadbiskupa pod rednim brojem 

24, uz godine 1272/74. a u stvari je 

najvjerojatnije bio vikar nepotvrđenog biskupa 

Andrije Gausonija kojega je kaptol izabrao 

1269., ali ga papa nije potvrdio, pa je 

biskupijom upravljao vikar. 

LIT.: J. H. SBARALEA: Bullarium 

Franciscanum...vol. III, 478. Romae 1765 — 

Archivio Sartori...(a cura di G. Luisetto) vol. 

III, 371s; 377s br. 14 i 18. — L. WADDING: 

Annales Minorum, V, Ad Claras Aquas 

(Quaracchi) 193, 112, 540ll — 

Schematismus ...Dioecesis Ragusinae... 

Ragusii 1916, 16 — C. EUBEL: Hierarchia 

catholica medii aevi, I, Padova 1968 2 , 411 nt. 

5.—P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae 



LUKIĆ, Ivan, filozofski i teološki pisac, 

pedagog (Skomnica kod Velike, oko 1698 - 

Bač, 27. I. 1770) je postao 28. II. 1720. član 

Bosne Srebrene. Studij filozofije i teologije je 

završio u Italiji, jer je vrlo dobro znao 

talijanski. Učiteljsko djelovanje započinje kao 

profesor filozofskog učilišta u Požegi (1732- 

1734). Zatim je boravio u Budimu kao 

odgojitelj franjevačkih studenata (1734/35) da 

bi 1735. nastupio kao profesor dogmatskog 

bogoslovlja u petrovaradinu. Već tada je Lukić 

posjedovao naslov “lector generalis”, tj. 

kvalifikaciju za predavača teologije na 

bogoslovnoj školi u sastavu generalnog 

učilišta, pa nakon prvog semestra predavanja u 

Petrovaradinu postaje profesor generalnog 

učilišta u Osijeku, i ondje djeluje jedno 

desetljeće (1736-1746). Postigao je 1745. 

najviši prosvjetni naslov u Franjevačkom redu, 

naslov “lector jubilatus”. Od 1748. do 1751. 

bio je gvardijan samostana u bačkom gradu 

Baji. Sudjelovao je 1736, 1751. i 1764. u 

komisijama pred kojima su polagali ispit 

kandidati za službu profesora teologije. Bio je i 

dekan generalnog učilišta u Budimu (1755- 

1748), a 1756/57. je obavio kanonski pohod u 

vlastitoj provinciji. Bosna Srebrena se tada 

nalazila pree svojom drugom diobom, a Lukić 

se vrlo oštro okomio na tzv. “srijemske 

separatiste” koji su, izgleda, željeli da u novu 

provinciju uđu samo podunavski samostanu, a 

slavonski da ostanu zajedno s onima u 

geografskoj Bosni. Odluka o diobi Bosne 

Srebrene pridružila je 1757. novoj Provinciji


sv. Ivana Kapistranskoga sve samostane Bosne 

Srebrene u carskim zemljama, a za provincijala 

imenovala Srijemca Filipa Penića koji je 

rehabilitirao sve one koje je Lukić prethodno 

bio označio kao “separatiste”. Prije odlaska u 

Bač, Lukić je neko vrijeme boravio u Velikoj. 

— U rukopisu je ostavio filozofska i teološka 

predavanja koja je bio priredio za potrebe 

sovjih studenata: Logica (s.1. s.a.; vel. 14 x 20 

cm; Bač, B-11). Metaphysica (s.1.s.a.; vel. 

22,5x17,5 cm; Bač, B-e-1), In Aristotelis 

Physicam; De ceteris philosophiae partibus 

(s.1. 1728; vel. 9 x 20 cm; Bač, B 137); vel. 

15,5 x 19; Vukovar, bez signature); De actibus 

humanis; De peccatis, De gratia justificante; 

De Angelis (Essekini 1735-1737; vel. 16,5 x 

21 cm; Bač, F-c-11); De incarnatione; De 

virtutibus theologicis (Essekini 1741; vel. 17 x 

21.5 cm; Bač, 4-b); Tractatus de virtutibus 

(Essekini 1741; vel. 17 x 22 cm; Vukovar, bez 

sign.); Tractatus de visione beata; Tractatus de 

Sanctissima Trinitate; De spe et charitate; De 

rerum Creatore (Essekini 1741; vel. 17 x 22,2 

cm; Bač, F-c-11); Tractatus complectes varias 

controversias circa articulos Fidei inter 

Catholicos et Acatholicos juxta verum 

Romano-Apostolicae Ecclesiae sensum exitus 

(Essekini 1743-1745; vel. 17,5 x 11,3 cm; Bač, 

F-c.11); De Romano Pontifice (Essekini 1745), 

De Deo Trino; De purgatorio; De sacramentis 

in genere; De baptismo; De confirmatione; De 

Eucharistia (Essekini 1746; vel. 15,5 x 20 cm; 

Ilok, C 195); De Eucharistia (Essekini 1746; 

vel. 17,5 x 22,6 cm; Bač, F-c-11). 

LIT: F. E. Hoško, Dvije osječke visoke škole u 

18. stoljeću. Kačić, 8(1976), 171-173. — 

Zlatko Posavac, Filozofski rukopisi 18. stoljeća 

u franjevačkim samostanima Slavonije. Zagreb 

1993. F.E. Hoško 

LUKREČIĆ, Franjo, gvardijan (? - Dubrovnik, 

1574) - Član provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Teolog i izvrstan propovjednik. U 

Provinciji obnašao mnoge službe (gvardijan 

samostana Male braće u Dubrovniku utd.). 

Izabran je za provincijala, ali ovu je službu 

odlučno odbio. 




VI. Ad Claras Aquas 1917. 417-418.I. Djamić 

LULIĆ, fra Ante, pisac i provincijal FSP, 

(Makarska, 1. XII. 1812. — 21. VII. 1888.), 

povjesničar, pisac. Za svećenika zaređen 1838. 

Bio je dvaput provincijal, gvardijan u 

Makarskoj (1860—1861). Za proslavu stote 

obljetnice smrti fra Andrije Kačića Miošića 

tiskao je posebne oglase u tri jezika. Obnašao 

je i visoke službe u Franj. redu: generalni 

vizitator provincija u Dalmaciji i Italiji i 

generalni definitor.— Lulić je objavio sedam 

knjižica na talijanskom jeziku, većinom 

povijesnog sadržaja i jednu na hrvatskom. 

Njegovo je najvažnije djelo za povijest 

hrvatske kulture osnutak franjevačke gimnazije 

u Sinju 1854, prve gimnazije u nas s hrvatskim 

nastavnim jezikom. On je bio i prvi direktor. 

DJELA:: Schematismo della Provincia del SS. 

Redentore, Split 1855. — Stato della Dalmata 

francescana provincia de M. oss. del SS. 

Redentore, Split 1857. — Compendio storicocronologico 

di Macarsca e del suo litorale 

ossia Primorje, Split 1860. — Toseretto 

spirituale di orazioni e pratiche divote 

arricchite di sante indulgenze, Rim 1865. — 

*mazia, Split 1867- Serie di tutti i Ministri 

generali di tutto l'Ordine de frati minori dalla 

loro istituzione, fino all'anno 1869 col sunto 

storico sull'Ordine dei Minori in Dalmazia ed 

in Bosnia, Split 1869. — Fiori spirituali 

raccolti ed offerti a Gesù Cristo, Split 1874 - 

Blago razlikih kršćanskih molitvica, pismica i 

bogoljubnih uzdisaja s nadarjem obilnih 

papinih s. proštenja (tri izdanja: Split —, 1874, 

1884). 

LIT.: – A. RIBIČIĆ, Crtice o školstvu u 

Zaostrogu, Zaostrog 1989, 79. K. Jurišić 

LULIĆ, fra Frano, provincijal (Igrane, 4. X. 

1864 - Zagreb, 8. IX. 1929). Nakon osnovnog 

školovanja u Igranima i srednjeg u Sinju (od 

šk. g. 1877/78) ušao je u Red 29. IX. 1882. 

Zaređen je za svećenika god. 1887. Na 

papinskom institutu (Seminarium Romanum) 

doktorirao je iz kanonskog prava. U Provinciji 

je vršio ugledne službe. Bio je gvardijan u 

Makarskoj, Imotskom, Omišu, ravnatelj


(preses) u Živogošću, župnik u Gracu i 

Tučepima i član provincijske uprave. 

Provincijal je bio dva puta (1907-1909. i 1915- 

1919). Izabran je za općeg definitora Reda. Bio 

je upravitelj Sjemeništa (1914-18). Na 

Gimnaziji je predavao kratko vrijeme (šk. g. 

1887/88) matematiku. Šk. g. 1906/07. bio je 

upravitelj Gimnazije. Među rukopisima u Sinju 

čuva se njegov dnevnik (Fasc. 28, sv. 8-9). 

LIT.: M[ate].U[jević], In memoriam fra Frane 

dr. Lulića, Hrvatska straža I/1929, br. 62, 12. 

IX, 3. U prigodi njegove smrti ima u Hrvatskoj 

straži više zapisa: br. 61, 11. IX, 4; br. 65, 15. 

IX, 4; br. 66, 17. IX, 4; br. 71, 22. IX, 5. — † 

Mp. O. Frano dr. Lulić, List Biskupije splitskomakarske, 

1929, br. 7-9, 71. — P. BEZINA, 

Srednje školstvo, 268. J. A. Soldo 

LUNG, s. Aurelijana, (Filipovo/Bačka, 30. VI. 

1918. — Germering/Njemačka, 29. XII. 

1980), sestra sv. Križa. U 12. godini došla je u 

Đakovo gdje polazi Građansku školu. U svojoj 

16. godini stupa kao kandidatica u Družbu 

sestara sv. Križa. Godine 1939. polaže prve 

zavjete i odlazi u Zagreb. Svršava bolničku 

školu Družbe i djeluje u operaciji na 

zagrebačkim klinikama 14 godina. Zatim radi 

14 godina u Beogradu na Vojnoj akademiji 

kao laborantica i voditeljica transfuzije te 

kasnije u Centru za rehabilitaciju. Zatim je 

god. 1970. premještena u Njemačku gdje 

preuzima vodstvo Staračkog doma u 

Garmischpartenkirchenu i kasnije u 

Unterpfaffenhofenu. Djelujući u medicinskoj 

službi uživala je povjerenje poglavara, sestara, 

liječnika i pacijenata zbog svoga stručnog 

znanja, spretnosti, odlučnosti i vedrine. Kad je 

došla kao poglavarica u Starački dom, u kuću 

je ušao red, život, toplina i vedrina. Bila je 

jaka, snažna i živahna osoba. Svojom ljubavlju 

obuhvaćala je svoje sestre, osoblje i štićenike, 

napose one kojima je bila potrebna posebna 

njega i pažnja. Služila je neumorno bližnjemu i 

crpila snagu za to iz duboke i žive vjere. 

LIT.: M. ŽIGRIĆ: »Marijana Lung, sestra 

Aurelijana«, U znaku Križa, List Milosrdnih 

sestara sv. Križa, Đakovo, II (1981) 1, str. 41 

42. M. Žigrić 

LUPANI, FRANJO, ŽUPANIĆ, FRAnjo 

LUPATUS, [LUPETINA ?] Rufin, FKN († 

1522), izabrani biskup. Prema Nekrologiju 

provincije FKN bio je sveta života i rođak 

Matije Vlačića Ilirika, pa bi mu prema tome 

onda i pravo prezime bilo Lupetina kao i 

Vlačićevu ujaku, poznatom istarskom 

franjevcu, Baldi Lupetini. Uz datum Rufinove 

smrti 13. I. 1522. zabilježeno je naime da je 

Vlačić obeščastio glas koji se pronosi o svetom 

životu njegova rođaka (cuius sanctitatis famam 

nepos Matthaeus Flacius Illyricus foedavit). 

Kako je zabilježio njegov suvremenik 

Bernardin Scardonio Lupatus je bio učen 

čovjek i poznat propovijednik u po čitavoj 

Italiji. Papa Hadrijan imenovao ga je 

ankonitanskim biskupom. A nakon smrti 1522. 

pokopan je u crkvi sv. Ante (Wadding). Eubel 

nije međutim mogao pronaći potvrdu za 

Lupatovo imenovanje ankonskim biskupom. 

Ukoliko je zaista bio imenovan, teško je 

prihvatiti da je to bilo odmah nakon 

Hadrijanova izbora za papu (9. I. 1522), prije 

dolaska u Rim i krunjenja (29. VIII. 1522.), pa 

bi prema tome Rufin i umro kasnije nego što 

navodi martirologij franjevaca konventualaca. 

LIT.: Nekrologij Provincije Franjevaca 

konventualaca, 13. siječnja. — L. WADDING: 

Annales Minorum, II, Ad Claras Aquas 

(Quaracchi) 1932, 62 br. 44; IV, 313 br. 9; 

XVI, 161. br. 8. — C. EUBEL-G. GULIK: 

Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 

III, Patavii, 1968, 107, bilj. 6. 

LUPETINA, Rufin, LUPATUS (LUPETINA ?), 

Rufin 

LUPI, Vinko, stonski biskup (Konavle, cca 

1646 - Ston, 3. IX. 1709). - Stupio u Provinciju 

sv. Franje u Dubrovnikuoko 1657. g. Boravio u 

Italiji (Mantova) itu je bio rado slušani 

propovjednik. Bio je i teološki savjetnik 

vojvode Karla Ferdinanda (duže vremena(:). 

Upravljao je i samostanom Male Braće u 

Dubrovniku kao gvardijan. U Dubrovačkoj 

katedrali nastupa kao propovjednik čak i iza


imenovanja za stonskog biskupa (1702). - 

Napisao je djelo Campo di Battaglia koje se u 

rukopisu čuva u biblioteci u mantovi. U 

vrijeme njegova biskupovanja postavljeni su 

temelji za samostan u Kuni na Pelješcu. 

Biblioteku samostana Male Braće u 

Dubrovniku je obogatio mnogim, za svoje 

vrijeme vrijednim knjigama. 

LIT.: Lettere e Commissioni di Ponente 

(Historijski arhiv u Dubrovniku): 1699-1703. 

n. 42, 237, 238, 241. - Sebastianus DOLCI: 

Fasti litterario-Ragusini. Venetiis 1767. 63. - 

Donato FABIANIC: Storia dei Frati Minori. II. 

Zara 1864. 219-220. - Benvenutus RODE: 

Necrologium Fratrum Minorum de Observantia 

Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta 

Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 402, 

455. I. Djamić 

LUPUS, Stephanus VUKNIĆ Stjepan 

MACEDONIĆ, Augustin Flavije (Arbanassin), 

biskup (Srebreno kod Dubrovnika, ? - Rim, 14. 

IX. 1683). - Član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Studirao na Sveučilištu u 

Salamanki u Španjolskoj. U Provinciji je 

obnašao službe: generalnog lektora teologije na 

studiju Male Braće u Dubrovniku i poslanika 

za sakupljanje pomoći radi obnove samostaa i 

crkve Male Braće u Dubrovniku nakon potresa 

1667. Boravio je u samostanima u Cavtatu 

(1659) i Lopudu (1662). Poslanik je i Senata 

Dubrovačke Republike u Beču u jednoj 

prigodi. Vrlo dobro je vladao španjolskom 

jezikom. Papa Inocent XI. ga, na prijedlog 

Senata Dubrovačke Republike, imenuje 

stonskim biskupom 1680. nakon potresa 1667. 

putuje u Španjolsku i od kraljice dobiva pomoć 

kojom je popravljena i još snabdjevena 

mnogim knjigama Biblioteka Male Braće. 

zatim ga provincijal opet šalje skupljati pomoć 

za popravak franjevačke crkve u Dubrovniku, 

ovaj puta u Beč. Napisao je dva soneta (jedan 

na španjolskom, drugi na hrvatskom jeziku) i 

jedan elogij u čast djelâ V. Andrijaševića (v.), 

koji su tiskani u knjizi adventskih propovijedi 

Vl. Andrijaševića (v.). 

LIT.: Lettere e Comjisioni di onente 1680- 

1681, n. 32, p. 77 (Historijski arhiv u 

Dubrovniku) - Vitalis ANDRIASSI: Avvento. 

Venetia 1679. - Sebastianus DOLCI: 

Monumenta historica Provinciae Rhacusinae 

Ordinis Minorum S.P.N. Francisci Neapoli 

1746, 70. - ISTI: Fasti litterario-Ragusini. 

Venetiis 1767, 5-6. - aDaniel FARLATI: 

Illyrici sacri VI. Venetiis 1800, 359. - Donato 

FABIANICH: Storia dei Frati Minori II. Zara 

1864, 197. - Benvenutus RODE: Necrologium 



VI. Ad Claras Aquas 1917. 446-448, 578. I. 

Djamić 

MACEDONIĆ, Augustin Flavije (Arbanassin), 

biskup (Srebreno, ? - Rim, 14. XI. 1683) - Član 

Provincije sv. Franje u Dubrovniku. U 

Provinciji je obnašao službe: generalnog 

lektora teologije na studiju Male Braće u 

Dubrovnikui poslanika za sakupljanje pomoći 

radi obnove samostana i crkve Male Braće. 

Poslanik je i Senata Dubrovačke Republike u 

Beču u jednoj prigodi. Vrlo dobro je vladao i 

španjolskim jezikom. Papa Inocent XI. ga, na 

prijedlog Senata, imenuje stonskim biskupom 

1680. - Nakon potresa 1667. putuje u 

Španjolsku i od kraljice dobiva pomoć kojom 

je popravljena i još snabdjevena mnogim 

knjigama Biblioteka Male Braće. Zatim ga 

Provincija opet šalje skupljati pomoć za 

popravak franjevačke crkve u Dubrovniku u 

Beč. Napisao je dva soneta (jedan na 

španjolskom, drugi na hrvaatskom jeziku) i 

jedan elogij koji su tiskani u knjizi adventskih 

propovijedi V. Andrijaševića (v.). 

LIT.: Vitalis ANDRIASI: Venetia 1679. - 

Sebastianus DOLCI: Monumenta historica 

Provinciae Rhacusinae Ordinis Minorum 

S.P.N. Francisci. Neapoli 1746. 70. - ISTI: 

Fasti litterario-Ragusini. Venetiis 1767. 5-6. - 

Donato FABISNICH: Storia dei Frati Minori 

II. Zara 1864. 197. - Benvenutus RODE: 



Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 446- 

448, 578. I. Djamić 

MADIJ, IVAN, (Madius, Magius, Medius, 

Modius, Ivan iz Splita) O.Min. († poslije 25.


VIII. 1358.), biskup. - Neprekidna tradicija 

provincije FKN, njezini nekrolozi kao i 

padovanski povjesničar A. Sartori navode ga 

kao sina splitskog samostana sv.Frane dok 

povjesničari kao Farlati i Mandić bisu sigurni 

kojemu je redu pripadao. Vjerojatno je 

biskupom postao posredovanjem bribirskih 

Šubića, koji su bili skloni franjevcima, a 

"delmitenski" biskup, čini se, trebao je biti 

neka vrst obnovljenog "hrvatskog biskupa" iz 

doba narodne dinastije, tj. na cijelom području 

vlasti Šubića. — Najstariji sačuvani podaci o 

njemu su iz 1327. U Avignonu 1328/30. 

podjeljuje oproste. Prisutan je 3. I. 1337. u 

trogirskoj općini premda je u ispravi sumnjivo 

što se pri njegovu naslovljavanju ispušta 

spomen Sv. Stolice (Dei [et apostolicae Sedis] 

gratia). — Na splitskom saboru 1344. brani 

subrata Ivana Valentina u parnici sa 

splitskim nadbiskupom. Upravljanja 

biskupijom odrekao se “zbog zloće puka 

("Propter malitiam populi") 28. X. 1344. a 

prihvaćanje odreknuća potvrđeno mu je 13. 11. 

1344. Vjerojatno se moralo raditi o paterenskoj 

vlasteli koja ga nije mogla podnositi kao 

ostatak sjećanja na Šubiće. — Nakon odreke 

dugo je živio. Bio je 20. II. 1346. U Avignonu. 

Splitsko gradsko vijeće izabralo ga je 25. VIII. 

1358. za izaslanika na pregovorima s 

predstavnicima kralja Ljudevita Velikoga, 

nakon što se Split oslobodio Mlečana 

(Mandić). 

LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii 

aevi, I, Padova 1968 2 , 230; II,146. — P. 

GAMS: Series episcoporum Ecclesiae 


406. — D. FARLATI: Illyricum Sacrum, 

Venetiis 1751ss. Vol. IV, 173. —T. 

SMICIKIAS: Codex diplomaticus...Zagreb 

l903ss. Vol. XI, 133. D. MANDIĆ: Duvanjska 

biskupija od XIV-XVII. stoljeća. Zagreb, 1936, 

13-15 (izvadak iz Croatia Sacra 1935). — M. 

OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv. 

Jeronima franjevaca konventualaca od njezina 

postanka do naših dana, Split 1973, 88. — M. 

ŽUGAJ: Hrvatska biskupija od 1352. do 1578. 

godine, Croatica Christiana Periodica. Zagreb 

10 (1986) br 17, 98s. 

M. Žugaj 

MADONIZA, Margarita od Božanskog 

milosrđa (Marija-Ana), klarisa (Trogir, 20. XI. 

1918. — Split, 30. III. 1907). Stupila je u 

samostan god. 1847. Bila je spokojna u 

kušnjama. Uz mnoge tjelesne bolesti Gospodin 

je obdario i sljepoćom. U toj tjelesnoj tami 

proživjela je 20 godina. Umrla je u času kada 

su zvona slavila Uskrsnuće. 


Samostan sv. Klare, Split 1979., 53 — 

Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], I., 

359. M. A. Petričević 

MAFFEI, Julijan (Maffeus, de Maffeis, de 

Maphaeis, de Matteis, Volaterraneus) FKN 

(Volterra/Toskana, 1436 - Rim, † pr. 5. 6. 

1510), nadbiskup dubrovački. Bio je voljeni 

učenik Franje della Rovere, kasnijeg pape 

Siksta IV. Isticao se kreposnim životom i 

učenošću. Siksto IV. imenovao ga je 1472., 

kao magistra teologije, redovitim profesorom 

filozofije ne sveučilištu u Perugi. U 

znanstveno-literarnom radu pomagao je 

kardinalu, nicejskom patrijarhu, Besarionu. 

Bio je 25 godina regens Apostolske 

Penitencijarije, vikar kardinala Julijana della 

Rovere, kasnijeg pape Julija II (1503-1513) te 

bibliotekar Vatikanske biblioteke do smrti. 

Siksto IV. imenovao ga je 24. I. 1477. 

biskupom u Bertinoru, u ravenskoj metropoliji, 

a Julije II., 18. IV. 1505., dubrovačkim 

nadbiskupom. No i nadalje je ostao u Rimu, a 

nadbiskupijom je u njegovo ime upravljao 

generalni vikar. Julije II. htio ga je imenovati 

kardinalom, ali je odustao zbog njegove 

odmakle dobi i slabog vida. Pokopan je u crkvi 

sv. Petra de Montorio u Rimu. Na spomeniku 

mu piše da je živio 73 godine i osam mjeseci. 

LIT.: Bularium Franciscanum, Nova series, 

III, [ed. I. M. Pou y Marti], Ad Claras Aquas 

(Quaracchi) 1939, br. 302, 311, 933, 1149 C. 

EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, II, 

Patavii 1968, 110; III, 281. — L. WADDING: 

Annales Minorum, XIV, Ad Claras Aquas 

(Quaracchi) 1933, 105 br. 5. — J. H. 

SBARALEA: Supplementum et castigatio ad 

Scriptores (2. izd. ) Romae 1908ss. Vol. II,


154s. — Schematismus. . . . Ragusii 1916, 21 

br. 49. 

MAGNANI, Jeronim (Magnanus, Magnan, 

Buduensis) FKN († Padova, pr. l8. 2. 1527. ), 

biskup. Bio je doktor teologije i prava. Stari 

pisci ga ističu kao izvrsnog teologa i slavnog 

propovjednika. Julije II. imenovao ga je 

biskupom u Budvi. Franjevački pisci vele da je 

to bilo 1512. godine. Međutim Milošević, 

prema Farlatiju, piše da je postao budvanski 

biskup u lipnju 1509. te navodi kako je na 

Pepelnicu, 5. III. 1511., pred papom u Raveni 

odrzao "sermonem commendabilem", a osam 

dana kasnijeposvetio je u Raveni s dračkim 

nadbiskupom Gabrijelom arkadskog biskupa. 

Bio je cijenjen i na duždevu dvoru. Određen je 

1512. da prati sedunskog (Sitten) kardinala 

Mateja Schinnera radi učvršćavanja još 

tješnijih veza izmedju Švicarske i Venecije. U 

listopadu 1515., u pismu upućenom iz rimske 

kurije potpisuje se "Buduen. episcopus, sacrae 

Theologiae, et Decretorum Doctor". Kao 

budvanski biskup, 1517., supotpisuje spise 

Lateranskog sabora P, Hieronimus Episcopus 

Buduensis. Premješten je 26. II. 1518. za 

biskupa u Viesti, u Apuliji (Eubel). Nije 

poznato kad se je povukao u rodnu Padovu, 

gdje je i umro. Nije pisao mnogo ali je pisao 

dobro i izvrsnim stilom (Sbaralea). Ostali su 

mu u rukopisu: Conciones quadragesimales et 

per annum; Sermones, Orationesque; Opuscula 

quaedam (među kojima posebno: Epistola ad 

Marinum Grimanum Patriarcham 

Aquilejensem dat. Patavii XV. kal. Oct. 

MDXII.) 

LIT.: A. MILOŠEVIĆ: Episcopi Buduenses: 

Schematismus … Catharensis… Cathari 1908, 

20s. — J. H. SBARALEA: Supplementum et 

castigatio ad Scriptores…, Romae, 1908 - 

1936. Vol. I, 367. M. ŽUGAJ, Nomenklator 



MAJER, Beno (Mayer, Mayr), glazbenik, 

provincijal (?, 1736. - Karlovac, 20. V. 1818). - 

Bio je član Hrvatsko-kranjske provincije sv. 

Križa. Kad je 1783. ta Provincija razdijeljena 

na hrvatski i slovensko-austrijski dio, priklonio 

se novoj Hrvatsko-primorskoj provinciji. 

Najveći dio aktivnog života proveo je u 

Karlovcu, gdje je uz službu orguljaša obavljao 

i druge služb bio je zamjenik samostanskog 

starješine (1776-1781; 1782-1788), 

samostanski starješina (1788-1792; 1800- 

1805), vikar Hrvatsko-primorske provincije 

poslije smrti K. Branke (1789-1792), 

provincijal (1792-1795; 1795-1798; 1805- 

1808). Kao voditelj Provincije nastojao je oko 

ponovnog ujedinjenja Hrvatsko-primorske 

provincije, koja je imala samostane u 

Karlovcu, Samoboru, Kotarima, Brdovcu, 

Klanjcu, Jastrebarskom, Senju i na Trsatu, sa 

samostanima i Sloveniji. Poduzimao je 

potrebne korake kod Hrvatskog sabora i 

Bečkog dvora. Kad to nije donijelo ploda, 

predao se unutarnjoj izgradnji svoje Provincije: 

god. 1796. je ponovno otvorio novicijat, a 

1797. filozofsko učilište; 1806. traži od države 

da vrati Provinciji dokinute samostane u 

Brdovcu i Kotarima, jer je prethodno izgubila i 

samostan u Senju. - Franjevački ljetopisci 

redovito uz njegovo ime bilježe da je bio 

“izvrstan orguljaš”, ali su glazbeni povjesnici 

tek nedavno otkrili dvije njego e mise u arhivu 

samostana na Trsatu Missa solemnis in 

honorem s. Angeli Custodis i Missa S. Antonii 

de Padua kao i 10 drugih skladbi u arhivu 

samostana u Klanjcu. 

DJELA: Skladbe za orgulje. Priredili M. 

Riman i P.A. Kinderić. Rijeka 1992. 

LIT.: S. Golenić: Iz glazbenog arhiva 

franjevačkog samostana na Trsatu. SVeta 

Cecilija, 54(1984), br. 1, 11-12. — F.E. Hoško: 

Hrvatsko-primorska provincija u zapadnoj 

Hrvatskoj na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. 

Kačić, 7(1975), 84-107. — P. Kinderić: 

Karlovački glazbenik Beno Majer, Marijin 

Trsat, 22(1989), br. 3, 11. — D. Grgurić: 

Skladbe iz samostana. Novi list, 17. IX. 1992, 

25. — M. Grgić: Rijetki primjeri. Slobodna 

Dalmacija, 13. 1. 1993, 27. 

F.E. Hoško 

MAJERLE, Germana, ŠSP, vrtlarica, (Stari 

Trg, Čenomelj, 5. III. 1901. - Imotski, 23. XII. 

1969). - Kandidaturu počinje u Ljubljani 1925. 

u zavodu “Marjanišče”. U novicijat je


primljena 8. IX. 1927. u Splitu. Nakon 

položenih zavjeta poslana je u Imotski i tamo s 

malim prekidom ostala sve do smrti. 

Jednostavnost i dobrota glavne su osobine s. 

Germane. Obavljala je uglavnom naporan 

posao u praonici i u vrtu velikom 

požrtvovnošću i marljivošću te savjesno sve do 

zadnjih nekoliko dana pred smrt. Umrla je od 

upale pluća. Na sve s kojima je živjela ostavila 

je duboki dojam svoje dobrote. Tiha i 

povučena kakva je bila, ipak nije ostala 

nezapažena. Stanovnici Imotske krajine još se 

sjećaju njezina velikog srca i darežljive ruke. 

B. Nazor 

MAJIĆ, Fra Ante-Dobroslav (1922.-1945.) 

Rođen 26.VIII.1922. u Vitini, od oca Joze i 

majke Kate r. Slišković. Gimnaziju svršio na 

Širokom Brijegu, bogosloviju učio na Humcu i 

u Mostaru. U Franjevački red stupio na 

Humcu, 29.VI.1939. Zavjetovan jednostavno 

3.VI.1940., svečano na Čerinu, 29.VI.1944. 

Kao student bogoslovije nakon puta u 

Sloveniju i logora umro od meningitisa u 

bolnici ss. Milosrdnica u Zagrebu, 6.VIII.1945. 

Pokopan na Mirogoju. LIT.: A. Nikić: 

Hercegovački franjevački mučenici 1524. - 

1945. , Mostar 1992. 

A. Nikić 

MAJIĆ, Fra Bonifacije-Anto (1883.-1945.) 

Rođen 6.V.1883. u Vitini, od oca Ambre i 

majke Kate r. Lozić. Osnovnu školu svršio u 

Vitini, gimnaziju na Širokom Brijegu, 

bogosloviju 1901.-1904. u Mostaru i od 1904. 

do 1906. Paderbornu i DÅsseldorfu 

(Njemačka), filozofski fakultet u Krakowu i 

Zagrebu 1906.-1910. U Franjevački red stupio 

na Humcu, 4.X.1900. Jednostavne zavjete 

položio 4.X.1901., svečane 16.X.1904. Za 

svećenika zaređen u Paderbornu, 14.VI.1906. 

1910.-1933. profesor na Širokom Brijegu 

1933.-1944. kateheta na pučkim školama u 

Mokrom i Širokom Brijegu 1944.-1945. u 

mirovini na Širokom Brijegu 8.II.1945. sa 

Širokog Brijega odveden u pravcu Splita i 

negdje ubijen. Bio je dobroćudan čovjek, pravi 

otac. Kao dugogodišnji prefekt sve je činio za 

mladež, znao je obnoć sve obilaziti i pokriti 

đake, koji su se u snu otkrili. Bio je vrlo 

omiljen kao čovjek, profesor i odgojitelj. LIT.: 

A. Nikić: Hercegovački franjevački mučenici 

1524. -1945. , Mostar 1992. 

A. Nikić 

MAJIĆ, Fra Stjepan-Ante (1925.-1945.) 

Rođen 26.V.1925. u Vitini, od oca Franje i 

majke Matije r. Vukšić. Gimnaziju učio na 

Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio na 

Humcu, 17.IX.1943. Jednostavne zavjete 

položio u Ve-ljacima, 18.IX.1944. Kao klerik 

jednostavnih zavjeta i učenik VIII. razreda 

gimnazije 7.II.1945. zajedno s drugom braćom 

spaljen na Širokom Brijegu. 

LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački 

mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. 

A. Nikić 

MAJSTOROVIĆ, Srećko Dragan ( ✜ Fortunat), 

vjeroučitelj i pisac (Našice, 1. V. 1905. — 

Zagreb, 21. II. 1978). Postao je 1921. član 

Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i 

Metoda. Gimnazijsko školovanje je započeo u 

Travniku (1916-1921) i završio u Zagrebu 

(1922-1925); teološko je pohađao u Zagrebu 

(1930). Djelovao je kao odgojitelj katoličke 

mladeži, napose mladih franjevaca: bio je 

pomoćnik učitelja franjevačkih novaka na 

Trsatu (1930-1932) te učitelj studenata 

teologije u Zagrebu (1932-1936), vjeroučitelj 

učiteljske škole u Čakovcu (1936-1941) i 

Zagrebu (1941-1945) i ujedno duhovnik 

katoličke organizacije "Domagoj", zatim učitelj 

novaka u Baču (1949/50) i Vukovaru (1950- 

1954). Samostanski starješina je bio u Osijeku 

(1945-1948), u Karlovcu (1954-1960) i 

Zemunu (1960-1963); u Karlovcu je bio i 

župnik. Od 1963. je bio promicatelj kanonskog 

procesa za ispitivanje života Sluge Božjega 

Vendelina Vošnjaka; boravio je u Karlovcu i u 

Zagrebu istražujući i popularizirajući njegov 

život. Povremeno se bavio i drugim povijesnim 

istraživanjima, a napisao je vrijedan priručnik 

duhovnog života za katoličke mladiće — 

Bdijte i molite i hagiografsko-homiletske spise 

o sv. Antunu Padovanskome. — U ime 

generala Franjevačkog reda obavio je kanonski 

pohod u slovenskoj Provinciji sv. Križa i u


Provinciji Presvetog Otkupitelja. 

DJELA: Bdijte i molite, Zagreb 1940, 1942. 

— Život i rad o. Vendelina Vošnjaka, Zagreb 

1952. — Evanđeoski naučitelj, Zagreb 1956. 

— Sluga Božji o. Vendelin Vošnjak, franjevac, 

Slavonski Brod 1967. — O. Vendelin prema 

oltaru, (s.l.s.a.) — Osvajač vjekova, Zagreb 

1971. — Ivan Rafael Rodić, prvi beogradski 

nadbiskup, Zagreb 1971. — Našice kroz 700 

godina — 1229-1929, Slavonski Brod 1973. 

— O. Euzebije Fermendžin, Zagreb 1978. 

LIT.: [D. DAMJANOVIĆ:] † o. Srećko 

Majstorović (1905-1978), Obavijesti Hrvatske 

franjevačke provincije, 31 (1978), 94-97. — I. 

DAMIŠ: Ulomci za povijest Katoličke Crkve u 

Hrvata, Zagreb 1995, 48, 70. F.E.Hoško 

MAKARIJE IZ VARAŽDINA (Varaždinac, 

Maccarius Varasdinensis) profesor filozofije i 

teologije, pisac i propovijednik (Varaždin, ? - 

Varaždin, 2. I. 1783). U KR stupio 15. I. 1736. 

Istakao se kao propovijednik dok je boravio u 

Zagrebu i u Varaždinu. Posebno je zaslužan što 

je sistematski uredio knjižnicu kapucinskog 

samostana u Varaždinu za koju je napisao i 

katalog. U njegovu su prijepisu ili preradbi 

sačuvana slijedeća djela koja se nalaze u 

knjižnici kapucinskog samostana u Varaždinu: 

Summa totius Cursus Theologici tradita a V. P. 

Jona Muraepontano, Lectore. Calamo expressa 

a V. P. Fr[atr]e Maccario Varasdinensi 

studente Capucino. Eius gloriosum illuxit 

principium die 18. martii 1744. Djelo je 

dovršeno 1748. godine u Grazu. — Cursus 

Philosophicus Aristotelico-thomisticus. In 

lucem datus a R. P. Eligio Annanicensi Capue. 

Conscriptus a V. Fr. Maccario Varasdinensi 

eiusdem instituti studioso. Pisano god. 1735. 

To je uglavnom prepis i prilagodba ogromnoga 

Eligijevog djela. — Moralia brevi et clara 

methodo exhibita a P. Placido Capucino. Ad 

commodiorem usum et utilitatem 

confessariorum conscripta a P. Maccario 

Varasdinensi Capucino. To je vrlo opširno 

djelo, praktično, za ispovijednike. 


kapucinov, Ljubljana 1977. Hadrijan Borak 

MALEVAC, fra Grgur, pisac (Vinica-Perudina, 

2. III. 1734. - Varaždin, 29. I. 1812.). Djelovao 

je u Zagrebu kao gvardijan samostana i u 

Varaždinu. U KR stupio je 1754, a za 

svećenika je zaređen u Zagrebu 23. VII. 1760. 

Živio je i djelovao u Zagrebu sve do ukinuća 

zagrebačkog samostana 1786. kada prelazi u 

Varaždin. Spada među najpoznatije hrvatske 

pisce kajkavskog kruga. Napisao je više 

pjesničkih djela od kojih pjesnički najvrednije 

Horvacka od Kristuševoga narođenja vitija 

(1800.). U djelu Nestranačno vezdašnjega 

tabora izpisivanje (Nepristrano opisivanje 

sadašnjeg rata 1789.-1791.) izvješćuje o 

najsuvremenijim događajima u turskom ratu 

(1787.) Iznosio je to u stihovima sa 

stanovitom crtom humora, svezak po svezak 

kroz tri godine. Nebeski pastir pogubljenu ovcu 

išče (1795.) prikaz je muke Isusove u okviru 

usporedbe o Isusu kao dobrom Pastiru. To je 

djelo izdao tiskom Fr. Schütz u Ptuju. Pun je 

invencije, topline, pa i dramatičnosti. Horvacka 

od Kristuševoga narođenja vitija (1800.) je 

izvorno zamišljena božićna igra. Zamisao je 

barokna, ali s mnogo pobožnog čuvstva i 

protkana didaktičkim elementima. — Gregur 

Malevac je »po cjelokupnom svom radu, a 

navlastito po svojoj Horvackoj vitiji... svakako 

najjači pjesnički talenat među kajkavskim 

pjesnicima triju stoljeća« (Vladoje Dukat). 

DJELA: Horvacka od Kristuševoga narođenja 

vitija (1800.) — Nebeski pastir pogubljenu 

ovcu išče, Ptuj 1795. 

LIT.: V. DUKAT, »Pater Gregur kapucin (Juraj 

Melevec)«, Rad JAZU, 207, 137-261. — V. 

DUKAT, Slatki naš kaj, Zagreb, 1944, 226. — 

T. ŠAGI-BUNIĆ, Redovnička zajednica kojoj je 

pripadao sluga Božji o. Leopold Bogdan 

Mandić, Zagreb 1976 389-390. — Franjo 

među Hrvatima, Zagreb, 1976, 245. — 

Nekrologij slovenskih in hrvaških kapucinov, 

Ljubljana 1977. — »Slovenski kapucini v 

Slovenskem biografskom leksikonu«, Letopis 

Slovenske kapucinske province, Ljubljana 

1996, 102. Tomislv Šagi-Bunić 

MALIĆ, fra Josip ( ✜ Marko) profesor biolog 

(Livno, 20. XI. 1857 - Visovac, 12. III. 1949).


Gimnaziju je pohađao u Sinju (šk. g. 1871/72 - 

1874/75). U Red je stupio godine 1875, a 

zaređen je 1880. Šk. g. 1881/82. predavao je 

prvi semestar na Gimnaziji u Sinju. Nakon toga 

bio je kraće rijeme župnik u Podaci i Igranima. 

Šk. g. 1884/85. ponovno je na Gimnaziji u 

Sinju gdje predaje talijanski. Godine 1888. 

upisao je studij prirodnih znanosti na 

Sveučilištu u Zagrebu. Nakon studija predavao 

je na Gimnaziji od šk. g. 1890/91. do 1896/97. 

matematiku, naravoslovlje, mineralogiju, fiziku 

i zoologijui talijanski. Počeo je prikupljati 

materijal za prirodoslovnu zbirku, osobito iz 

minerologije i paleontologije. Pronašao je trijas 

na Muću i oko 1830, nekoliko ponajboljih 

primjerka dao bečkom profesoru Kittelu koji ih 

je obradio. Jedna je vrsta amonita po njemu 

prozvana: Tirolites (Bittnerites) Malići Kittl. 

Godine 1899. iz obiteljskih razloga prešao je u 

biskupijske svećenike i bio profesor u 

Nautičkoj školi u Kotoru. Godine 1935. vratio 

se u Red i doživio visoku starost na Visovcu. 

LIT.: V. VRČIĆ, Župe Imotske krajine, kj. I, 

198. — P. BEZINA, Srednje školstvo, 225. — 

V. Golubić, Profesor fra Jozo Malić u povijesti 

paleontologije u Dalmaciji, Paleontološki rad 

profesora Franjevačke klasične gimnazije u 

Sinju, Sinj 1992, 21-23. J. A. Soldo 

MALTEMPIĆ, Honorije, teolog (Dubrovnik, 

cca 1717 - Daksa kod Dubrovnika, 1. III. 1787 

- Krsnim imenom Luka. Stupio u Provinciju 

sv. Franje u Dubrovniku 1733.g. Sve studije 

završio u Italiji, gdje je i ostao kroz nekoliko 

godina kao predstojnik katedre filozofije i 

teologije. Po povratku u domovinu nastavlja 

ovu službu na studiju Male Braće u 

Dubrovniku do jubilacije. Djeluje i kao 

propovjednik na narodnom jeziku. Obnašao je i 

službe: definitora i kustosa Provincije, te 

gvardijana (Mala Braća u Dubrovniku, Rijeka 

Dubrovačka, Konavli). - Kao oštrouman i vješt 

teolog smatran je za osobito naobražena 

lektora. Propovijedi su mu bile na veliku korist 

duša. (Rode). 

LITERATURA: Benvenutus RODE: 





MANDARIĆ, fra Ivan, profesor i provincijal 

(Lukar/Promina, o. 1830– Šibenik, 24. IV. 

1870), profesor na sinjskoj gimnaziji (1855- 

1863), učitelj bogoslovlja u Šibeniku (1863- 

1869), kustod 1866-1869, provincijal 1869- 

1873). Kao provincijal zauzimao se za 

izgradnju novoga sjemeništa. Poznat je bio kao 

i kao molitelj čije su molitve uslišavane. 

Lit.: – A. CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i 

njezina slava, Šibenik 1939, 348, – P. BEZINA, 

Srednje školstvo, 159, 376. – P. Bezina, Studij 

Bogoslovije, 187. – J. GRBAVAC, Franjevačka 

klasična gimnazija od godine 1854. do 1918, 

Franjevačka klasična Gomnazija u Sinju, Sinj- 

Split 2004, 182-183. – V. KAPITANOVIĆ, 

“Franjevačka gimnazija u Sinju između 

liberalizma i državnoga jursidikcionalizma”, 

Isto, 338. – N. JUKIĆ, Ravnatelji i profesori 

Franjevačke klasične gimnazije u Sinju od 

1854. do 2004. godine, Isto, 644. V. 

Kapitanović 

MANDIĆ Fra Nevinko-Andrija (1908.-1945.) 

Rođen 4.III.1908. na Lisama, ž. Široki Brijeg, 

od oca Mirka i majke Marije rođene Ćorić. 

Osnovnu školu i gimnaziju svršio na Širokom 

Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Fribourgu 

(Švi-carska). Vojsku služio 16.V.1934. - 

16.XI.1934. u Zagrebu, te u travnju 1941. u 

Banjaluci. U Franjevački red stupio na Humcu, 

29.VI.1926. Zavjetovan jednostavno 

30.VI.1927., svečano 2.VII.1930. Za svećenika 

zaređen 10.VII.1932. 1933.-1945. kateheta u 

Mostaru 11.II.1945. odveden s oltara, gdje je 

celebrirao, i ubijen. Bio je naobražen i 

suvremen svećenik i dobar kateheta. Tjelesno 

nježan, a duhom neumoran. Svu je svoju brigu 

upregao da što više mladeži, čiji je bio 

duhovnik, učini sretnom i odgojenom. Mladež 

ga je cijenila i njegove riječi provodila u djelo. 

Otrgnut je s oltara kojega se uvijek čvrsto 

držao. 



A. Nikić


MANSUET iz Cavtata (ab Epidauro), lektor 

(Cavtat, cca 1691 - Dubrovnik, 2. III. 1718) - 

Stuipio u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 

1708. Djelovao kao lektor filozofije i 

propovjednik u Ferrari (Italija). Nakon dvije 

godine napustio je zbog bolesti ove službe, 

vratio se u domovinu i umro. 


Necrologium Fratrum Minorum de Ob 

servantia Provinciae S.PP. Francesci Ragusii. 

Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aqudas 

1917. 457. I. Djamić 

MARANGONI, Ludovico FKN (Vicenza 27. 

VII. 1820. - Chioggia 21. XI. 1908.), 

provincijal, min. general, biskup. - Bio je član 

Dalmatinskopadovanske udružene provincije 

(3. VIII. 1827. -2. I. 1908. ). U Red je stupio u 

splitskom samostanu sv. Frane 1838. U Padovi 

je doktorirao iz filozofije i teologije. 

Neuobičajeno je mlad u 25 godini postao 

magister novaka, pa klerika, zatim gvardijan u 

Padovi gdje je predavao filozofiju, crkvenu 

povijest i kanonsko pravo. God. 1861. je 

postao provincijal, a 1864., zbog smrti ministra 

generala, Sveta Stolica ga imenova 

Apostolskim vikarom Reda, a 1866. je izabran 

za ministra generala. U tom razdoblju u Italiji 

su dokinute redovničke zajdenice, pa je 

Marangoni otvario kolegij u Cresu, u koji su 

primani i članovi drugih provincija. Ustanovio 

je prvu provinciju Franjevaca Konventualaca u 

Sjedinjenim Američkim Državama. — 22. XII. 

1874. imenovan je naslovnim biskupom 

Gortine, na Kreti, i istog dana apostolskim 

vizitatorom u Moldaviji. Za biskupa ga je 

posvetio kard. Franchi u Rimu 10. I. 1875. 

Biskupom u Chioggi imenovan je 21. IX. 1877. 

Tu je kroz 31 godinu bio neumoran i uzoran 

pastir, uvažen govornik i pisac. 

DJELA: Vita di S. Bonaventura Dottore 

Serafico in occasione del suo sesto centenario. 

Padova 1874. — Raccolta di pastorali, omelie 

ed altri scritti, IV-V. Chioggia 1894-1902). — 

Divorzio e matrimonio civile. Lettera 

pastorale… Chioggia, 1892. — Amiamo Iddio. 

Lettera pastorale… per la Quaresima del 1906. 

Chioggia 1906. — Lettera circolare… al 

venerabile Clero della Città e della Diocesi. 

Chioggia 1908. 

LIT.: R. RITZLER - SEFERIN: Hierarchia 

catholica medii et recentioris aevi, VIII, 

Patavii 1969, 289; 211 (literatura). — M. 



postanka do naših dana, Split 1973, 116s. 

(literatura). — Archivio Sartori… a cura di P. 

Giovanni Luisetto, Padova 1983ss. Vol. II, 

1145/48 passim; III, 1332. ). 

MARASOVIĆ, Bonaventura od Presv. 

Otkupitelja (Marija), klarisa (Skradin, 1. XII. 

1894. — Split, 8. IV. 1943). Stupila je u 

samostan god. 1936. Bila je kreposna, 

inteligentna, naobražena (poznavala je više 

jezika). Prikazala je svoj život za spas duše 

svoga brata, koji se duže vremena nalazio na 

ruskoj fronti. 



Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], II., 


MARASOVIĆ, s. Marija Anđela od Duha 

Svetoga, KL. (Skradin, 6. IV. 1902. - Zagreb, 

9. VI. 1981). Stekla je visoku opću naobrazbu. 

Poslije smrti svoga oca Jeronima naslijediliko 

gospodarstvo u Skradinu. Bila je poznata kao 

velika dobročiniteljica; posebno je pomagala 

siromašne svećenike i župnike u šibenskoj 

biskupiji. U skradinsku je župu dovela Sestre 

Predragocjene Krvi i tajno ih materijalno 

pomagala. Ostala je sama sa bolesnom majkom 

u svome domu i požrtvovno ju je dvorila do 

njene smrti, a onda, slobodna od svih obaveza, 

stupila je u samostan Klarisa u Samoboru 

1963. god. Tu je mladenačkom revnošću 

nastojala se prilagoditi u svemu redovničkom 

životu. Svotom koju je dobila za dio svoga 

prodanog imanja pomogla je zajednici da kupi 

kuću za samostan u Mikulićima, i zajedno sa 

susestrama 1964. god. preselila se u Zagreb. Tu 

je znanjem više stranih jez8ika pomogla 

sakupljati darove za izgradnju novog dijela 

samostana i crkve. A njena vlastita vila sa 

parkom sada je vlasništvu župe Skradin. 

Svečane zavjete je položila 1968. god. Bilo joj


je na srcu redovničko opsluživanje: poslušnost, 

siromaštvo i druge kreposti. Bila je uzorna 

redovnica, posebno pobožna Duhu Svetom. 

MARCHETTI, Franjo Urban, provincijal 

(Pordenone u Venetu, cca 1782 - ?, 31. XII. 

1866) - Krsnim imenom Pantaleone. Početkom 

XIX. st. dolazi s ocem Antom (puštačem krvi) 

iz Italije na Pelješac. Stupa u Provinciju sv. 

Franje u Dubrovniku 1802. Vraća se u Italiju 

1814. radi majčine smrti i tu ostaje osam 

godina u Imbrijskoj provinciji kao ispovjednik 

na hrvatskom jeziku i šest godina vrši službu 

lektora ddo jubilacije. Nastupom teških prilika 

za redovnike dolazi u Dalmaciju s ocem 

udovcem (koji postaje u Italji trećoredac) i u 

Dubrovačkoj provinciji vrši službu magistra 

novaka, sakriste crkve Male Braće u 

Dubrovniku, više puta definitora i dva puta 

provincijala (1847-1850 i 1856-1859). - 

Skroman i miran isticao se asketskim životom i 

marljivim radom u vinogradu Gospodnjem. 


Necrologium Fratrum Minorum de 

Obeservantia Provinciae S.P. Francisci 

Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras 

Aquas 1917. 534, 554-555. I. Djamić 

MARCIS, Petar (Marcius, De Marco), FKN († 

pr. 19. 9. 1483. ), skradinski biskup. Nije 

poznato odakle potječe i teško je reći kako mu 

je bilo pravo prezime. Latinski oblici su 

Marcius i de Marco, a kod Gamsa u zagradi 

označeno je još Marcis. Ako je bio Hrvat, 

mogao bi se zvati Markov. Bio je magister i 

profesor teologije. Skradinskim biskupom 

imenovan je 28. IV. 1479. Prema buli 

imenovanja naslijedio je modruškog biskupa 

Nikolu, kome je skradinska biskupija bila 

povjerena u suupravu. Prema Gamsu bi kroz to 

vrijeme biskupijom upravljao franjevac 

Aleksander, možda samo kao generalni vikar. 

— Siksto IV. je 22. X. 1479. naložio Marcisu 

da odriješi od izopćenja Stjepana, svećenika 

skradinske biskupije, koji je otpao od vjere i 

poturčio se pa se raskajan vraćao u krilo Crkve. 

— Prema Gamsu umro je 1490., a 1491. dobio 

nasljednika Arhanđela Varicassis, dok je prema 

Eubelu umro znatno ranije i već bi ga 19. IX. 

1483. naslijedio De Varicastris (!). 



(Quaracchi) 1939, 573 br. 1158. — C. EUBEL: 

Hierarchia catholica medii aevi, II, Patavii 

1968, 231. — P. GAMS: Series episcoporum 


1957], 397. D. FARLATI: Illyricum sacrum, IV, 

Venetiis 1769, 24. — M. ŽUGAJ, Nomenklator 



MARČIĆ, Aleksandar, provincijal (Rab ? - 

Nerezine, 3. X. 1828). - Predavao je teologiju u 

zadarskom samostanu sv. Frane. Dva puta je 

bio provincijal (1818-1821; 1827-1828). Umro 

je kao aktualni provincijal. 

LITERATURA: Nekrologij franjevačke prov. 

sv. Jeronima Zadar. Donato FABIANIĆ, Storia 

dei Frati Minori... in Dalmazia e Bosnia, 

secondo parte, Zara 1864. str. 378. PP 

MARDEŠIĆ, Ignacija, ŠSP, bolničarka, 

(Komiža, 3. X. 1910. - Knin, 15. V. 1941). - U 

samostan je došla s nedorečenom željom da bi 

bila misionarka. Novicijat započinje u Splitu 

15. VIII. 1934. godine. Kad je nakon novicijata 

određeno da bude bolničarkom u kninskoj 

bolnici, prihvatila je to zdušno kao svoju 

misijsku postaju i sva se posvetila njezi 

bolesnika nastojeći posebno da pomogne i 

njihovim dušama. Jednom je od svojih 

pacijenata dobila svrab, zatim tešku difteriju. 

Napokon, dvoreći tifusne bolesnike i sama se 

zarazila tifusom i postala tako žrtvom svoje 

dužnosti i svoga zvanja. Dok je danima ležala 

bez svijesti, i u nevezanom govoru iz 

podsvijesti je dolazila do izražaja njezina vjera 

i pobožnost. 

B. Nazor 

MARGITIĆ (Markovac, Jajčanin), Stipan, 

pisac (Jajce, sredinom 17. stoljeća - Fojnica, 8. 

XII. 1730). - Sam se nazivlje “bogoljubnim 

bogoslovcem”. Školovao se vjerojatno u 

fojničkom samostanu i negdje u Italiji. Bio je 

definitor Bosne Srebrene (1708-1711), 

gvardijan u Fojnici (1678, 1725) i vikar (1724), 

gvardijan u Kreševu (1714). Godine 1692.


putuje u Carigrad da brani bosanske katolike i 

franjevce od pretenzija carigradskih patrijarha. 

Mnogo je putovao po Bosni, susjednim 

pokrajinama i nekim graničnim državama te je 

stekao osjećaj za jezične i običajne razlike o 

kojima govori u predgovoru svojih Ispovidi, 

koje je narod rado čitao i nazivao “Stipanuša” 

ili “Stjepanuša”. Napisao ih je služeći se 

španjolskim isusovcem iz 17. stoljeća 

Kristoforom Vegom i fra Bernardinom 

Bustiem. Fala od sveti sadrži 48 pohvala 

posvećenih Isusu, Mariji i nekim svecima te 61 

govorenje o krepostima, grijesima i drugom. 

Zbog tiskanja djela više put je putovao u 

Veneciju. Služi se kao i Divković bosančicom, 

ali i latinicom. Uspješno odešava tekst 

čitateljstvu služeći se pričama i legendama. 

Svoj jezik naziva bosanskim ili iliričkim. U 

rukopisu su mu ostali Homilije, Kronika i 

Ljekaruša. 

DJELA: - Ispovid karstjanska... Mleci 1701, 

1704, 1717, 1788 (bosančicom); Split 1794, 

1842 (latinicom). - Fala od sveti, alliti 

govorenja od svetkovina... Mleci 1708, 1770, 

1778 (bosančicom) 

LITERATURA: - Prohaska Dragutin: Das 

Chroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien 

und der Hercegowina. Zagreb 1911, str. 128- 

131. - KREŠEVLJAKOVIĆ Hamdija: 

Stjepanuša. Nastavni vjesnik, 1917/18, knj. 

XXV, str. 39-41. - FANCEV Franjo: O 

Stjepanuši fra Stjepana Jajčanina. Prilog za 

pročuvanje naše narodne literarne 

historijografije. Nastavni vjesnik, 1923/24, knj. 

XXXII, str. 38-44, 108-114. - IVKOVIĆ 

Miloš: “Kirvo kanđava” u Stipana Margitića. 

Prilozi za književnost, jezik, istoriju i filklor, 

knj. XVIII, str. 302-304. - PREMUDA V.: 

Nešto o STipanuši fra Stipana Jajčanina. 

Franjevački vijesnik, 48(1941) 2/3, str. 82-90.- 

GEORGIJEVIĆ Krešimir: Hrvatska 

književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj 

Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, str. 292-294. - 

MARKEŠIĆ Luka: Vjera i pobožnost katolika 

u spisima “bogoljubnog bosanca” fra Stipana 

Margetića (†1714) - “teologija oslobođenja” u 

bosanskoj franjevačkoj školi 17. i 18. stoljeća. 

Fra Stjepan Margetić (†1714). Kačić, 8(1974), 

str. 193-218. - BUBALO Jakov: Zaboravljeni 

preporoditelj hrvatskog jezika i stiha. Naša 

ognjišta, 10(1980) 5, str. 17. - JELENIĆ 

Julijan: Biobibliografija franjevaca Bosne 

Srebreničke II (Rukopis u arhivu franjevačkog 

samostana u Tolisi). A. Kovačić 

MARIČEVIĆ, Antun, provincijal (Dubrovnik, 

cca 1691 - Dubrovnik, 15. XII. 1757) - Stupio 

u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1710. 

Lektor teologije us amostanu Male Braće u 

Dubrovniku do jubilacije, definitor i kustos 

provincije, te provincijal (1752-1755). 

Sinodalni ispitatelj u dubrovačkoj nadbiskupiji. 

Kao provincijal postigao da se troškom 

Republike obnovi krovna konstrukcija crkve 

Male Braće u Dubrovniku. 



OBservantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. 


1917. 467. I. Djamić 

MARIČEVIĆ, Izidor, provincijal (Ston, cca 

1740 - Dubrovnik, 2. XI. 1824) - Krsnim 

imenom Franjo. Stupio u Provinciju sv. Franje 

u Dubrovniku 1756. Nadaren i bistar, osobito 

se posvetio praktičnim stvarima (ribolov i 

drvorezbarenje). Gvardijan u više samostana, 

više puta definitor, jednom kustost, provincijal 

(1799-1802), te provincijalni vikar. 





1917. 519-520. - Nedjeljko SUBOTIĆ- J/ustin/ 

VELNIĆ: Franjevci s poluotoka Pelješca. 

spomenica Gospe Anđela u Orebićima 1470- 

1970. Omiš 1970. 351. I. Djamić 

MARIĆ, Marijan, provincijal (Grk ž. Žeravac, 

19. IV. 1878 - Rogaška Slatina, 24. VIII. 1948) 

? Krsno mu je ime Marko a sin je Marka i Ane 

r. Stipić. Osnovnu školu završio je u Žeravcu, 

gimnaziju u Gučoj Gori (1891-1895), novicijat 

FS u Fojnici (1895-1896), filozofiju u Fojnici i 

Kreševu (1896-1898), teologiju u Livnu (1898- 

1902), zaređen za svećenika 1902. - U 

Franjevačkoj gimnaziji u Visokom predavao je


1902-1908. vjeronauk, latinski, njemački, 

krasnopis i francuski. Bio je ravnatelj te škole 

1906-1907. Vršio je službu župnika u 

Potočanima (1908-1909), Svilaju (1925-1931), 

bio dvaput gvardijan na Plehanu (1919-1922. i 

1934-1940). Više puta bio je definitor, jednom 

kustos te dvaput provincijal (1922-1925. i 

1931-1934). Bio je generalni vizitator u 

provinciji Presv. otkupitelja. Kao župnik u 

Svilaju izradio je lijep župski stan. Kao 

provincijal branio je prava Provincije. Treba 

istaknuti njegov fizi takt u postupku s ljudima 

uz odluičnost tamo gdje joj je bilo mjesto. 

Pokopan je bio u Rogaškoj Slatini a kasnije su 

mu posmrtni ostaci preneseni na Plehan (21.X. 

1951). 

LIT.: † O. fra Marijan Marić. Bosna Srebrena, 

7(1948), 88-89 - In memoriam pok. Fr. 

Marijanu Mariću. Bosna Srebrena, 10(1951), 

87-88. I. Gavran 

MARIJAN IZ ZADRA, FKN, provincijal 1450- 

53. Obavljao je službu gvardijana u Šibeniku 

1445. (STOŠIĆ, ms, 88), u Bribiru 1446. (Dif., 

115), a vjerojatno i u Zadru 1428. i 1433. (usp. 

Šbk. Pergamena 26). U Zadru se naime navodi 

bez oznake, iz Zadra, jer mu u njegovu 

samostanu nije bila potrebna. Naručio je 9. I. 

1433. poliptih kod slikara Petra de Ribaldis u 

Bessanu kod Milana (Zadar, 116). Kao 

provincijal zapisan je u svibnju 1450. Na 

generalnom kapitulu u Aracoeli u Rimu (Misc. 

Franc. 35/1935/166). U Poreču, 19. VII. 1451., 

s tajnikom. Benediktom iz Zadra, te 

franjevcima tamošnjeg samostana raspravlja o 

smanjenju stanarine nekom korisniku neke 

stare kuće (SART II, 1173 br. 18), te s istim 

dopušta bratovštini sv. Franje da u crkvi sv. 

Franje izgradi oltar sv. Bernardina, uz dolično 

trajno održavanje (II, 1184 br. 2). Mletački 

dužd Franjo Foscari preporučuje ga 30. X. 

1451. svim magistratima u Istri, Dalmaciji i 

Albaniji, prilikom obilaska provincije (Zadar, 

169 br. 123). Ubrzo je međutim Marijan 

svrgnut s provincijalstva. Papa Nikola V. na 

pritužbe generalnog vikara, novoizabranog 

provincijala i drugih franjevaca obznanjuje 29. 

III. 1453. svim biskupima i nadbiskupima, od 

Istre do Albanije, da u svim crkvama objave 

izopćenje Marijana iz Zadra, koji je nakon 

svrgnuća na prošlom kapitulu provincije, 

iščezao s pečatom, dokumentim i velikom 

svotom novca provincije i samostana, i nalaže 

im da ga nastoje uhvatiti i predati sadašnjem 

provincijalu. Imajući pečat, Marijan se i 

nadalje vladao kao provincijal, tako da postoji 

čak par bilježničkih spisa u kojima se navodi 

kao provincijal i nakon 29. III. 1453. Nije 

poznato kakav je bio ishod papinske naredbe. 

U jednom rukopisu šibenskog povjesničara 

Krste Stošića (ms., 29v) zabilježeno je da je 

Marijan 7. XI. 1460. bio u šibenskom bratstvu 

sv. Frane, vjerojatno izmiren s Crkvom i 

Redom. 

Ulricus HUNTEMANN: Bullarium 

Franciscanum, nova series. Quaracchi 192 

Vol. I, 821 br. 1648. Archivio SARTORI…(a 

cura di P. Giovanni Luisetto), Padova 1983ss. 

Vol. II. Samostan sv. Frane u Zadru, Zadar 

1980. M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca 


Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 67. M. 

Žugaj 

MARIJANOVIĆ, Stjepan, gramatičar (Lipnica 

kod Kraljeve Sutjeske, 15. I. 1794 - Kraljeva 

Sutjeska, 8. III. 1848). - početne i srednje škole 

učio je u Kraljevoj Sutjesci, filozofsko-teološki 

studij završio je u Ugarskoj (1810-1817). U 

franjevački red stupio je 1809. Bio je meštar 

novaka, župnik u Varešu, gvardijan i 

predsjednik sugješkog samostana, kustos 

(1832-1835) i provincijal (1836-1842) Bosne 

Srebrene. U vrijeme Barišića afere odlučno je 

branio interese provincije. Zbog toga je 1840. 

putovao u Rim. Zaslužan je za obnovu 

sutješkog samostana (1821-1833) i osobito za 

unapređenje školstva u Bosni Srebrenoj. Josip 

ga slavi kao muža velikih kreposti i znanja. 

DJELA: - Institutiones gramaticae latinae, 

idiomate illyrico propositae. Spalati 1822. - 

Syntaxis linquae latinae juventuti provinciae 

Bosnae Argentinae. Venetiis 1823. - Origo 

vicariae Bosnae. Spalati 1823. - Bukvar 

latinski i ilirički slova. U Budimu 1835. - 

Sacrarum meditationum plana ac brevis 

methodus practicandae orationis tum mentalis 

tum vocalis. Spalati 1835. - Systema


litterarium pro directione scholarum provinciae 

bosnensis deserviens Budae 1835. - 

Schematismus... Bosnae Argentinae. Zagrabiae 

1840. 

LITERATURA: ANONIM: Marijanović 

Stjepan. Narodne novine, 16(1860) 232, str. 

639 (Nekrolog). - MATKOVIĆ Jako: 

Bibliografija bosanskih franjevaca. Sarajevo 

1896, str. 35-36. - JOSIĆ Bloaž: Elegia in 

Novo Anno honori ac memoriae a.r.p. Stephani 

Marianovich de Lipnicza... Sakotczae (1842). - 

DUKAT V.: Hrvatska priradba Grigelyevih 

!Institutiones grammaticae”. Rad JAZU, knj. 

172, - JELENIĆ Julijan: Bobu bob, a popu 

pop... Nastavni vjesnik, 37(1918) 5, str. 261- 

262. - ISTI: Bio-Bibliografija franjevaca Bosne 


samostana u Tolisi). - PAVIĆ Stjepan: Pregled 

latinskih gramatika bosanskih franjevaca. 

Franjevačka klasična gimnazije u Visokom 

1882-1982. Visoko 1983, str. 84-92. A. 

Kovačić 

MARIJO IZ KONAVALA (Marius a Conalibus), 

lektor teologije (?, cca 1675 - Dubrovnik, 17. 

V. 1743) - Stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku cca 1693. Lektor teologije i 

zborovođa u samostanu Male Braće u 

Dubrovniku. Proveo u Mantovi 26 godina, gdje 

su ga vrlo rado imali zbog časna života i 

glazbeničke vještine. Umro ubrzo po povratku 

u domovinu. 





1917. 462-463. I. Djamić 

MARIN IZ CAVTATA (ab Epidauro), poslanik 

Dubr. Republike (Cavtat, cca 1613 - 

Dubrovnik, 8. II. 1693) - Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. Teolog i poznati 

propovjednik na narodnom jeziku. Više puta 

vršio službu definitora, zatim vikara, komesara, 

komesara-vizitatora. Poslanik je senata 

Dubrovačke Republike kod kraljea Španjolske, 

Francuske i Napulja radi prikupljanja sredstava 

za obnovu Dubrovnika od potres aiz 1667. 

Obnašao je i druge javne službe. Izabran je za 

provincijala 1669. 

LITERATURA: Sebastianus DOLCI: 


Ordinis Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli 

1746. 68. - Benvenutus RODE: Necrologium 

Fratrum Minorum de Observantia Proviinciae 



MARIN IZ DUBROVNIKA (de Ragusio), biskup 

(Dubrovnik, ? ? 1605) - Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. IZvrstan propovjednik i 

učeni teolog. Provincijal (1578-1581). Biskup 

Lesh-a u Albaniji. 



Ordionis Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli 




VI. Ad Claras Aquas 1917. 429. - Luca 

VADDING: Annales Minorum XXI. Ad Claras 

Aquas 1934. 173. I. Djamić 

MARIN IZ KOTORA, Bl., apostolski misionar (? 

- Krim, cca 1300) - Učen, agilan, krepostan i 

svet, obavljao je apostolske misije. Sa fra 

Ciprijanom iz Bara pošao je po nalogu pape 

Nikole IV (Jeronim Masci (v.)) u Srbiju Urošu 

i Stefanu, sinovima kraljice Jelene (v.) (1288). 

Tamo su propovijedali protiv bogumila (Oreb). 

Poznato je pismo koje je po njima uputio papa 

Urošu i Jelenin odgovor papi (Fabianich). — Iz 

Srbije i Raške prešao je u krajeve pod 

tatarskom vlašću, po nalogu istoga pape, da bi 

učestvovao u misijama za obraćenje Slavena. 

Nakon nekoliko godina djelovanja umro je 

mučenički neutvrđenog dana. 

LITERATURA: Donato FABIANICH: Storia 

dei Frati Minori II Zara 1864, 98-99. - Arturo 

A. MMONASTERIO: martyrologium 

Franciscanum. Romae 1938, 470-471. - Marin 

OREB: Uzori svetosti... i drugi časni sinovi... 

Split 1970, 40. - Berard BARČIĆ: Povijest 

Franjevačke prov8incije sv. Jeronima u 

Dalmaciji i Istri. Zadar 1976, 56, 81.I. Djamić 

MARIN IZ KOTORA, papinski legat (? - Turska, 

iza 1472) - Poznat po učenosti i pobožnosti.


Papa Siksto V. ga šalje 1472. kao poslanika 

perzijskom kralju Ussum-Assanu da ovoga 

skloni na zajedničko djelovanje s evropskim 

kraljevima protiv Turaka, pa da se tako 

zaustavi njihovo nadiranje. Na putu su ga Turci 

uhvatili i usmjrtili. 

LITERATURA: Giuseppe GELCICH: 

Memorie storiche sulle Bocche di Cattaro. Zara 

1880, 194. - Marin OREB: Uzori svetosti... i 

drugi časni sinovi... Split 1970, 59. I. Djamić 

MARIN iz Splita, O.Min. (14. st.), biskup. 

Spominje se u stonskokorčulanskoj biskupiji 

1342. godine. Budući da je ranije bio član 

splitskog samostana sv. Frane pisci mu dodaju 

oznaku "iz Splita". Bio je 1. VI. 1343. u 

Avignonu, a krajem rujna 1544. piše u Korčuli 

svoju oporuku. Morao je biti teže bolestan jer 

je i biskupska dobra uručio vikaru fra Ivanu 

(možda kasnijem stonskokorčulanskom 

biskupu 1368. v.). Umro je 1347. Provincijski 

nekrolog franjevaca Konventualaca, Oreb) ili 

možda 1350. (Gams) nešto prije nego je Ston 

dobio novog biskupa. Za Marinova 

biskupovanja Provincija Sklavonija ustupila 

je l347. Bosanskoj vikariji svoj mali stonski 

samostan koji je Vikarija proširila. 



405; 421 — C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, I, Padova 1968 2 , 462. — M. 



postanka do naših dana, Split 1973, 88. — 


III, 57 br. l. — M. ŽUGAJ, Nomenklator 


sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 69. M 

Žugaj 

MARIN KORČULANIN, bos. vikar (Korčula, 1. 

polovica XV. st. — ?, 2. polovica XV. st.). — 

Bio je kustod stonske kustodije, a vjerojatno i 

bosanski vikar (1463.-1464.), a psolije i 

bosanski kustod. Papinski legat kardinal 

Besarion imenovao ga je svojim 

opunomoćenim povjerenikom u sakupljanju 

milodara za vojnu protiv Turaka, na prostoru 

cijele tadašnje Vikarije. Mlečani su ga držali 

sumnjivim i veoma pogibeljnim za Dalmaciju. 

LIT.: J. BOŽITKOVIĆ: Kristički ispit popisa 

bosankih vikara i provincijala (1339.-1735.). 

Beograd 1935., 27, 30. — D. MANDIĆ: 

Franjevačka Bosna. Rim 1968., 127-128, 132. 

A. Barun 

MARIN SENJANIN, FKP, (*? - Rijeka 9. IV. 

1718), misionar i graditelj. Nakon oslobođenja 

Like i Krbave od Turaka 1689. biskup 

Sebastijan Glavinić poslao ga je s popratnom 

poslanicom na lički puk u Liku "da vuči te 

narode”. To se prvenstveno odnosilo na 

preostale katolike u Lici. Car Leopold I. dao 

mu je 21. VI. 1696. posebne ovlasti, a već 6. 

srpnja iste godine kardinal Leopold Kolonić, 

bečki biskup i apostolski nuncij, dao mu je 

punu ovlast apostolskog misionara, a biskup 

Glavinić biskupsku ovlast, da u Lici i Krbavi 

može djelovati i među nekatolicima. Imao je i 

pečat s napisom: Pečat misije kneževine Like, 

Krbave i Karlobaga 1698. (Sigil. Missionis 

Com. Liccae Corbaviae et Carlobagi 1698.) Tri 

je godine misionario po Lici i sagradio dva 

gostinjca: u Ribniku i Perušiću. Kasnije se 

vratio u samostan u Rijeci, gdje je prije bio 

samostanski poglavar. Na Kapitulu u Mariboru 

u jeseni 1707. izabran je za definitora i 

ponovno je imenovan za samostanskog 

poglavara u Rijeci. Odlukom carskog dvora i u 

dogovoru s kapucinima da se u Karlobagu 

gradi samostan, određen je da nadzire gradnju. 

Od postavljanja kamena temeljca 26. VII. 

1710. do dovršenja 26. VII. 1713., kada je od 

carskih povjerenika dobio ključeve i ušao 

zajedno s braćom u samostan ravnao je 

gradnjom i istovremeno poučavao narod u vjeri 

i ćudoređu. 

LIT.: M. BOGOVIĆ, »Kapucini u obnovi Crkve 

u Lici«, Ljudima prijatelj, 1989. br. 2, 17-19. 

— R. LOPAŠIĆ, Dva hrvatska junaka, Zagreb, 

1989, str. 68-69. — I. HOLJEVAC: Podaci o 

gradnji kapucinskog samostana u Karlobagu 

napisani 1720. — F. BINIČKI, »Kapucini u 

Karlobagu«, Vrhbosna, br. 2/1927. — L. 

POTOČNIK, »Nešto iz povijesti samostana u 

Bagu«, "Ličanin" u Gospiću II. (1887). br. 5. 

— M. BEDENIK - A. KRALJ, »Kapucini na


Slovenskem v zgodovinskih virih, Nekdanja 

Štajerska kapucinska provinca«, Acta 

ecclesiastica Sloveniae, 16, Ljubljana 1994. 

Nikola Bašnec 

MARIN, fra Danijel, profesor (Knin, 1. I. 1823 

- Visovac, 25. XII. 1892). Krsno mu je ime 

Ivan. Osnovnu naobrazbu stječe u samostanu u 

Kninu, a gimnaziju uči u Splitu i Zaostrogu. 

Franjevačko odijelo oblači 11. studenoga 1844. 

u Sinju. Za svećenika je zaređan 24. listopada 

1847. god. Od 1846-1848. god studira Bibliju u 

Zadru. Kao profesor najprije predaje na 

Gimnaziji u Zaostrogu (1850-1853), a potom u 

Sinju, i to hrvatski i talijanski jezik te povijest. 

Iz Sinja odlazi na Visovac (1854). U Vrlici je 

najprije kapelan, a potom župnik (1856-1862), 

župnik je i u Drnišu (1863-1866), Promini 

(1869-1884) i na Miljevcima (1885). Uz to je 

bio dekan u Drnišu, gvardijan u Kninu (1867- 

1869) i definitor Provincije (1866-1869). Kao 

profesor napisao je za svoje učenike gramatiku 

hrvatskoga jezika, koja se nažalost izgubila, a 

za vrijeme narodnog preporoda radi oko 

podizanja narodne svijesti i pobjede 

narodnjaka. 

LIT.: P. K. BAČIĆ, Ogled Franovačke 

redodržave prisvetoga Odkupitelja u Dalmaciji 

za prostu godinu 1887. Split 1887, str. 63. — 

K. KOSOR: Fra Dane Marin, Kačić VIII/1976, 

str. 126. — P. BEZINA: Srednje školstvo..., str. 

103. B. Pezo 

MARINOVIĆ, Fra Frano vođa seobe 

(Hercegovina – Potravlje, 6. I. 1705). U 

vrijeme bečkoga rata, prema svjedočanstvu 

sinjskoga providura Antonia M. Semitecolo od 

18. IX. 1796. Marinović je doveo u Potravlje, 

Muć i Grab 736 obitelji. A prema drugom 

svjedočanstvu seoskih čelnika sa fra Tomom 

Knezovićem doveo je preko 2000 obitelji, od 

kojih je trećina bili pravoslavnih. 

Lit.: S. ZLATOVIĆ: Franovci države presvet. 


1988, 162. 


MARINOVIĆ, Grgo, prov. (Kongora kod 

Duvna, polovica 16. st. - ?, 2. polovica 17. st.). 

- Bio je provincijal Bosne Srebrene (1613- 

1616. Makarski biskup Bartul Kačić piše u 

svojim Životopisnim bilješkama da se u 

Sutjesci 1615. susreo s M. “koji bijaše tada 

minster od provincije, čovik dobar, vridan i 

naučan u provinciji bosanskoj.” 




MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 173- 

174. A. Barun 

MARINOVIĆ, Marin, provincijal (Čakovec, 13. 

VI. 1806. - Zagreb, 18. II. 1875). - Postao je 

1822. član Provincije sv. Ladislava. Godinu 

dana kasnije započeo je školovanje na 

Filozofskom učilistu svoje Provincije u 

Varaždinu (1823-1825), a teologiju je studirao 

na biskupijskim bogoslovnim školama u 

Zagrebu (1825-1827) i u Pečuhu (1827-1830). 

Postavši 1829. svećenik položio je 1830. ispit 

za propovjednika. Boravio je u Zagrebu i ondje 

1831. na Akademiji postigao naslov profesora 

filozofije. Predavao je na Filozofskom učilištu 

sedam godina; najprije zajedno s Hinkom 

Hrgovićem (1831-1834), pa s Romualdom 

Vargom (1834-1836) i na kraju sa Sabinom 

Pomperom (1836-1838). Službu samostanskog 

poglavara obavljao je u Koprivnici (1838/39, 

1852-1854, 1862-1866), Kloštru Ivaniću 

(1839-1845), Krapini (1849-1852), Varaždinu 

(1854-1857) i Zagrebu (1857-1862). U 

upravnom vodstvu Provincije sudjelovao je u 

dva trogodišta kao savjetnik (1751-1754, 1754- 

1757) i zatim kao provincijal (1866-1869). 

Stolovao je u Zagrebu, a ondje je ostao i kao 

isluženi provincijal. Protivno odluci vrhovne 

uprave Franjevačkog reda i u vrijeme 

Marinovićeve provincijalske službe brojilo je 

upravno vijeće provincije samo tri definitora. 

Na kraju njegovog upravnog trogodišta 

započinje u Provinciji sv. Ladislava razdoblje 

veće povezanosti s vrhovnom upravom Reda, 

jer je prvi put u 19. st. u njezino ime Kajo 

Agjić, član druge provincije, obavio kanonsku 

vizitaciju i predsjedao izbornom kapitulu. 

LIT.: Arhiv Generalne kurije Franjevačkog 

reda, Rim: Hungaria S. Ladislai, l09r-ll0r. - 

F.E. HOŠKO: Euzebije Fermendžin i ostaci


jozefinizma kod franjevaca u kontinentalnoj 

Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća. Croatica 

Christiana Periodica, 12 (1988), br. 22, 20-21. 

F.E.Hoško 

MARINOVIĆ, Nikola, (Marinovich), filozofski 

pisac (Čakovec, 16. III. 1781. - Varaždin, 17. 

II. 1815). - Završivši ondašnju gimnaziju 

stupio je 1797. u Sigetu u novicijat franjevačke 

Provincije sv. Ladislava. Prije filozofskog i 

teološkog školovanja na biskupijskoj 

bogoslovnoj školi u Pečuhu poučavao ga je 

1798. Eugen Klimpacher u latinskom jeziku. 

Postao je 1804. svećenik, a 1805. se pripravlja 

u Zagrebu za ispit na Akademiji iz filozofije. 

Položivši taj ispit pridružuje se te godine 

Kerubinu Csepreghiju kao nastavnik na 

Filozofskom učilištu u Varaždinu. Predavao je 

šest godina; pet s Cseprehgijem, a šestu s 

Tomom Sitarom. zatim je godinu dana bio 

samostanski starješina u Zagrebu (1811/12), a 

potom se vratio u Varaždin gdje je uz dužnost 

samostanskoga poglavara obavljao i službu 

predstojnika Filozofskog učilišta (1812-1815). 

- Tiskom je objavio četiri popisa teza iz 

nastave filozofije; dva popisa je priredio sam, a 

dva zajedno s K. Csepreghijem. Sadržaj tih 

teza ukazuje da je franjevačko Filozofsko 

učilište u Varaždinu u Marinovićevo vrijeme 

slijedilo isti program kao i Akademija u 

Zagrebu, naime od države propisan nastavni 

program filozofskog školovanja. Teze također 

potvrđuju da je M. u prirodnoj filozofiji 

napustio aristotelizam i prihvatio 

kopernikanizam (Ž. Dadić). 

DJELA: Tentamen publicum ex mathesi pura 

quod in venerabili conventu Varasdiensi... e 

praelectionibus p. Nicolai Marinovics... 1806. 

subiverunt... Zagrabiae /s.a./. - Tentamen 

publicum ex physica... tu Varasdiensi e 

praelectionibus p. Nicolai Marinovics 1807. 

subiverunt... Zagrabiae, [s.a.]. - Tentamen 

publicum ex logica, litteraria, philosophiae et 

pragmatica Hungariae provinciarum eidem 

adnexarum historia... Varasdini anno 1808. 

subiverunt... ex praelectionibus p. Nicolai 

Marinovics et p. Cherubini Csepregy... 

Zagrabiae [s.a.]. - Tentamen publicum ex 

scientiis philosophiscis Varasdini 18909. 

exhibitum iuxta praelectiones p. Nicoali 

Marinovics et p. Cherubini Csepregy... 

Zagrabiae [s.a.]. 

LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije 

sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: matica 

redovnika, sign. B 9, ad nomen. - Ž. DADIĆ: 

Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, sv. 2. 

Zagreb 1981, 37-40. F. E. Hoško 

MARIO DUBROVČANIN GENERINI, Marijo 

MARKIJSKI, Jakov, vikar (Monteprandone, 

Italija, 1. IXY. 1294 - Napulj, 28. XI. 1476). 

Rodio se u obitelji Antuna i Anice Gangale 

Rossi. Osnovnu školu učio je kod strica 

svećenika u Offidi, retoriku i filozofiju u 

Ascoli, Građansko i crkveno pravo u Peruđi. 

Nakon dokgtorata 1415. stupio je u službu u 

Firenci. Godinu dana nakon toga započeo je 

novicijat u Porciunkuli. Postavši svećenik 

1422. posvećuje se propovijedništvu. God. 

1431-1432. nalazi se u Dubrovniku. Istodobno 

se upoznaje s vjerskim prilikama u Bosni. U 

travnju 1432. general reda imenuje ga za svog 

vanrednog pohoditelja u Bosanskoj vikariji s 

ovlaštenjem da može obavljati sve vikarske 

dužnosti. Krajem proljeća održao je vikarski 

sastanak, na kojem je za vikara izabran Ivan 

Korčulanin. Na Duhove 1433. nalazi se u 

Bolonji. Na poziv kralja Tvrtka II dolazi 

ponovo u Bosnu 1435. kao generalni izaslanik 

Eugena IV. Obavio je redoviti pohod Bosanske 

vikarije i održao skupštinu na kojoj je sam 

izabran za vikara. Obavjestivši generala o 

svom izboru, započeo je sa svom odlučnošću i 

strogošću reformatorski rad u Bosanskoj 

vikariji. Nakratko se vraća u Italiju postavivši 

za vice-vikara Dominika de Casali. Krajem 

lipnja iste godine predsjeda sastanku uprave 

Bosanske vikarije. Sredinom 1436. sam ili 

preko izaslanika traži od Eugena IV. potrebna 

ovlaštenja i dopuste. Papa ga postavlja za 

inkvizitora u Ugarskoj i Austriji dozvolivši mu 

da može osnovati samostane. Isti papa obdario 

ga je i drugim povlasticama u korist njegove 

službe i same vikarije. Nastavlja inkvizitorski 

posao s još većim marom. Jesen i zimu 

1436/37. nalazi se u Ugarskoj, Srijemu i 

Slavoniji. O Duhovima 1437. sudjeluje u


Tuluzi na generalnom kapitulu reda. Vraćajući 

se u Bosnu pohodio je Eugena IV u Bolonji i 

od njega dobio nove povlastice. Uz podršku 

cara Sigismunda nastavlja inkvizitorski posao 

osobito protiv Husita. Početkom prosinca 

1437. ponovo je kod pape u Bolonji. U ožujku 

1438. nalazi se u Ostrogonu, u travnju i 

Budimu. Sredinom proljeća završava službu 

vikarstva u Bosni. Međutim, general reda 

smatra ga svojim trajnim pohoditeljem i želi da 

i dalje ostane u službi vikara. Subraća koja su 

bila protiv toga pristupili su drugim 

zajednicama. Spor se razvio do većih razmjera. 

Jakov podnosi izvještaj papi o stanju u Bosni i 

Ugarskoj, ali nije sigurno da li se tužio na 

stanje u samoj vikariji. I general reda upoznat 

je sa stanjem u Bosni. Mijenja svoju odluku te 

za vikara imenuje Ivana iz Baje. Markijski 

1438. sudjeluje općem saboru u Ferrari. Nakon 

toga vraća se u Ugarsku u svojstvu inkvizitora, 

a u travnju 1439. zbog zdravstvenih razloga u 

Italiju. — Markijski je želio Bosansku vikariju 

obnoviti u duhu novog franjevačkog pokreta u 

Italiji. Stoga je u Bosnu doveo nekoliko 

pristaša observancije. Uživao je velik ugled 

kod pape Eugena IV i od njega dobio brojne 

povlastice na korist vikarije. Nastojao je podići 

u njojnivo naobrazbe. Uz sve iskreno 

nastojanje u mnogo slučajeva događaji su išli 

na štetu Bosanske vikarije. Razlog je 

djeomično njegovo neiskustvo i slab smisao za 

vođenje zajednice i pored njegove široke 

naobrazbe. Po naravi koleričan, sklon pokori 

nije trpio oporbe i odgode te su stoga katkada 

njegovi postupci izgledali nečovječni. Slabost 

mu je bila i u tome što nije poznavao hrvatskog 

jezika, nego je i u Bosni propovijedao latinski. 

Odgojen u duhu talijanske observancije često 

je bio prestrog te je djelovao više odbojno nego 

privlačno. Istodobno je vršio više dužnosti te 

nije stizao biti dovoljno vikar Bosanske 

vikarije. God. 1726. proglašen je svetim. — 

Markijski se, kao vrstan propovjednik, bavio i 

spisateljskom djelatnošću. Pored ostalog 

napisao je raspravu protiv Maniheja u Bosni, 

koju Rački navodi pod naslovom “Način 

raspravljanja s Patarenima” (Rad JAZU, VII). 

LITERATURA: Božitković Juraj: Kritički ispit 


1735). Beograd 1935, str. 18-22. - MANDIĆ 

Dominik; Franjevačka Bosna. Rim 1968, str. 

91-109. - LASIĆ Dionysius: De vita et 

operibus S. Jacobi de Marchia. Falconara M. 

(Ancona) 1974. A. Kovačić 

MARKO ANTUN IZ DUBROVNIKA (A Ragusio), 

skotista (Dubrovnik ? - 1467) - Član Provincije 

sv. Franje u Dubrovniku. Vrstan, dugo 

nenadmašeni skotista. Jubilarni lektor. 



Provinciae S.P. Francesci Ragusii. Analecta 

Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 408. 

I. Djamić 

MARKO HRVAT, (Sclavus), OFMConv. († 

prije 28. 5. 1449.), provincijal, biskup. 

Aleksandar V. -iz istog samostana- 

imenovao je Marka 11. II. 1410. svojim 

kapelanom. Aleksandrov nasljednik, bolognski 

Ivan XXIII. postavio ga je 2. IV. 1414. na pet 

godina, provincijalom grčke provincije 

(Provincia Romaniae). O tom je imenovanju 

Ivan XXIII. obavijestio i biskupe na Kreti i 

Peloponezu, a na molbu provincijala i 

franjevaca istog dana dopustio da i Grci na 

blagdan sv. Franje u istoimenoj kandijskoj 

crkvi smiju obavljati svoje pobožnosti i služiti 

sv. Misu. Vjerojatno po isteku pet godina 

upravljanja grčkom provincijom general Reda, 

cijeneći Markov apostolski žar i stečena 

iskustva, postavlja ga za generalnog vikara u 

misijskim područjima Galicije, jednog dijela 

današnje Rumunjske i Ukrajine (Russiae, 

Walachiae et Podoliae). Odatle se obratio papi 

Martinu V. tražeći zaštitu od moldavskog 

episkopa Ivana koji je sve katoličke misionare 

proglasio krivovjernicima a katoličke 

sakramente nevaljalima, te je zamolio papu da 

potvrdi ranije povlastice dane misionarima i 

udjeli im još neke nove. Papa je 3. 7. 1421., 

potvrdno odgovorio na sva tri dopisa i s 

obzirom na optuženog episcopa Ivana naredio 

Nikoli Tramba, nadbiskupu u Gneznu da ispita 

slučaj i papinskim auktoritetom postupi kako 

bude smatrao korisnim. Isti papa Martin V. 

nagradio je 25. X. 1430. neumornog misionara 

Marka postavljajući ga za biskupa na


Cikladskim otocima Tenos i Mykonos u 

Egejskom moru. Budući da je dne 28. 5. 1449. 

upisana obveza naplate uobičajene takse 

nasljedniku Nikoli Landa "obitu Marci Sclavi", 

M. je valjda preminuo prvih mjeseci te godine. 

LIT.: Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. 

Eubel], Romae 1904, br. 1202, 1319, 1320, 

1488, 1897; str. 553 bilj. 4. — C. EUBEL: 

Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova 

1968 2 , 485; I,345 "Moldav." bilj. l; II, 251. — 

M. ŽUGAJ: I Conventi dei Minori Conventuali 

tra i Croati dalle origini fino al 1500. Roma- 

Samobor 1989, 67s. M. Žugaj 

MARKO IZ BOSNE (Bosnensis), provincijal (? - 


u Dubrovniku. U svojoj je provinciji bio dva 

puta komesar-vizitator, a istu je službu vršio 

više puta u drugim provincijama (Rode). Bio je 

vrstan teolog, dobar propovjednik, posjedovao 

je veliku snagu u borbi protiv demona i bio 

vrlo strog u borbi protiv mana. Tvrtković ga u 

svom Nekrologiju ubraja među Oce Reda 

(Rode). 





I. Djamić 

MARKO IZ KOLOČEPA (Marcus Calamotta) 

župnik (? - Koločep kod Dubrovnika, 13. VI. 


Dubrovniku. Pristankom pape Urbana VIII. 

prvi župnik otoka Koločepa. Župu je pomagao 

novcem kojega je dobio od majke. Po vlastitoj 

želji ukopan je na otočiću Daksi. 

LITERATURA: Sebastianum DOLCI: 






VI. Ad Claras Aquas 1917. 441. - Vicko 

LISIČAR: Koločep nekoć i sada. Dubrovnik 

1932, 137, 145. I. Djamić 

MARKO iz Rijeke FKN (15. st. †Knin prije 24. 

VII. 1467), biskup. - Bio je senjski biskup i kao 

takav podmirio je 4. VI. 1461. uobičajenu 

taksu rimskoj kuriji. Sladović i Senjski 

šematizam pišu da je bio augustinijanac, a 

Eubel, Gams i Wading ga navode kao 

franjevca. Kad je preminuo kninski biskup 

Speravić, Pio II. je 20. VII. 1463. sastavio 

bulu premještaja za Marka u Knin, ali je ostala 

neobjavljena. Pavao II. je na dan svoga 

krunjenja, l6. IX. 1464. izdao novu bulu u 

kojoj Marka potiče da što prije pođe u Knin a 

biskupe Krka i Raba ovlašćuje da prime 

njegovu zakletvu. Ipak konačni premještaj 

dobio je 20. VII. 1465., a u Senju dobio 

nasljednika subrata Pavla iz Bosne 20. XII. 

1465. Nakon smrti Šperavica u Knin se, 

naime, ponovno "uvalio" nekadašnji kninski 

biskup Demetrius Chupor (kninski biskup 

1438-1447). Pavao II. uspio mu je 14. VI. 

1465. dodijeliti zagrebačku biskupiju i tako 

omogućiti Marku ulazak u Knin, 20. VII. 1465. 

Marko djeluje u Kninu u vrlo teškim 

vremenima: Turci su pustošili područja 

njegove biskupije. Kralj Matija Korvin šalje 

Marka u Rim da izvjesti papu o teškom stanju, 

a usput da poradi kako bi papa podigao na 

kardinalsku čast kaločko-bačkog nadbiskupa 

Stjepana što je papa i učinio 18. IX. 1467. kad 

se Marko već preselio iz ovog svijeta. U Kninu 

je, naime, nakon njegove smrti imenovan 24. 7. 

1467. biskup Nikola. Neispravne su dakle 

kronotakse šematizama, pa i Općeg šematizma 

Katoličke Crkve (Zagreb 1974, 288), koji 

Markovo biskupovanje u Kninu navode 1462- 

1468. 

LIT.: Bularium Franciscanum, Nova series, II, 

[ed. I. M. Pou y Marti], Ad Claras Aquas 

(Quaracchi) 1939, br. l253 i br. 1314 — C. 


Patavii 1968, 234; 251; usp. i 271 — M. 

SIADOVIĆ: Povèsti biskupijah senjske i 

modruške ili krbavske, Trst 1856, 99s. — 

Grgur URLIĆ-IVANOVIĆ: Iz kninske 

prošlosti, Narodni kolendar 1894, Zadar 1894, 

44. M. Žugaj


MARKO IZ VASILJEVA POLJA, provincijal 

(Vasiljevo Polje kod Modriče, 17. stoljeće). 

Izabran je za provincijala na kapitulu u Fojnici 

1675.; dakle u vrijeme veoma teško i 

nestabilno. Kao provincijal morao je braniti od 

biskupa Ogramića stoljećima sticana prava 

Bosne Srebrene. Oko godine 1674. počeo je 

pisati Ljetopis, koji se samo djelomično 

sačuvao u prijepisu Nikole Gojaka što se čuva 

u makarskom arhivu. Objelodanio ga je Jelenić 

1918. u Glasniku zemaljskog muzeja te 1919. 

zasebno pod naslovom: Dva ljetopisa Bosne 

Srebrene. Ljetopis fra Marka iz Vasiljeva Polja 

i fra Bernardina Nagnanovića. Izdao je 26. 

prosinca 1676. priznanicu u kojoj ističe zasluge 

braće Filipa i Jakova Brnjakovića za dobrobit 

Bosne Srebrene. 

LITERATURA: JELENIĆ Julijan: Biobibliografija 

franjevaca Bosne Srebreničke II 

(rukopis u toliškom arhivu). - BOŽITKOVIĆ 

Juraj: Kritički ispit popisa bosanskih vikara i 

provincijala (1339-1735). Beograd 1935, str. 

94-95. - MANDIĆ Dominik: Franjevačka 

Bosna. Rim 1968, str. 200-201. A. Kovačić 

MARKO iz Venecije O. Min. († 1279), izabrani 

dubrovački nadbiskup. Sin venecijanskog 

samostana. Mora da je bio dobro poznat 

dubrovačkom kaptolu koji ga je po smrti 

nadbiskupa Salvija 1279. izabrao za 

nadbiskupa. No Marko je preminuo prije nego 

je od pape Nikole III. stigla promocija. 


aevi, I, Padova 1968 2 , 414. Bularii 

Franciscani Epitome, [ed. C. Eubel], Ad 

Claras Aquas (Quaracchi) 1908, br.1486; 1507. 




MARKOČ, fra Ćiril ( ✜ Ljubomir), profesor, 

dušobrižnik i putopisac (Vodice, 22. IV. 1912 - 

Frankfurt, l. IV. 1984). Osnovno školovanje 

završio je u Vodicama, gimnaziju i filozofiju u 

Sinju i teologiju u Makarskoj. Doktorirao je 

filozofiju u Rimu 1941. s disertacijom "De 

problemate beatitudinis secundum Ioannem 

Duns Scotum". Bio je profesor na Franjevačkoj 

visokoj bogosloviji u Makarskoj i Zagrebu 

(1941-1949, 1954-1956, 1958-1967) i na 

teologiji u Splitu (1963/64), župnik u Zagrebu 

(1955-1956), župnik i dekan u Šibeniku (1956- 

1958), definitor Franjevačke provincije Presv. 

Otkupitelja (1955-1958), gvardijan 

franjevačkog samostana u Makarskoj (1964- 

1967), dušobrižnik Hrvatske katoličke misije u 

Frakfurtu, bolnički i zatvorski kapelan (1967- 

1984). Sudjelovao je na međunarodnom 

skotističkom kongrasu u Oxfordu i Edimburgu 

1968. Surađivao je u "Mariji" (1965) i "Studia 

Scholastico Scotistica" (2/1968). Dobitnik je 

nagrade za humor Evangeličke i Katoličke 

crkve u Frankfurtu 1984. Uz profesorski i 

dušobrižnički rad osobito se mnogo bavio 

pomaganjem potrebnima. 

DJELA: - Moj put u Njemačku, Zagreb 1969, - 

Meine Reise durch Deutschland (Tagesbuch), 

Zagreb 1983. — Povijest filozofije, (cikl.), 

Makarska 1963. — Prijevodi s njemačkog: B. 

Kälin Kozmologija, Makarska 1966. (cikl.); B. 

Kälin, Psihologija, Makarska 1967, (cikl.). 

LIT.: — De apparitione et celebratione 

Congressus Scholastico-Scotistici 

Internationalis (Oxonii et Edimburgi diebus 

11-17 septembris 1966 celebrati), Studia 

Scholastico-Scotistica, 1, Romae 1968, XVI, 

17. — P. Dr. Ciril Markoc feiert ein 

Doppeljubiläum, Der Sonntag, 22. IV. 1977. 

— Viel Ernstes über Heiteres, Frankfurter 

Allgemeinezeitung, 25. I. 1984 [Nr. 21], S. 32. 

— Heike Lattka: Oberhirten stiften 

Humorpreis. Pater Markoč: "Ich bin Frankfurts 

Don Camillo", Bildzeitung, 25. 1. 1984. — 

Wendelin Leweke, "Einen Fröchlichgeber hat 

Gott lieb", Neue Presse, 26. I. 1984. — Preis 

für Pater mit Humor, Kölnische Rundschau, 

26. I. 1984. — E-S: Humor läst Wüsten 

ergrünen, Frankfurter Rundschau, (?), I. 1984. 

— "Auch in der Kirche darf man lachen", 

Abendpost/Nachtausgabe, (?), I. 1984. S. 6. 

— Das gibt's: Kirchlicher Humor, Neue 

Bildpost, Febr. 1984; — In Wort und Bild, Der 

Sontag, 5. II. 1984. — Mehr Humor für eine 

Kirche ohne Muff, Der Sontag. — Was ist 

Humor?... Evangelisches Frankfurt, Februar 

1984, S. 5. — Ignacije Vugdelija, I Frankfurt 

ima svoga "Don Camila", Živa Zajednica -


Lebendige Gemeinde [5]/1984, br. 5(51), str. 

13. — Frankfurts Don Camillo ist tot - 

Gehirnschlag, Bildzeitung, 5. IV. 1984. — 

Pater Ciril Markoc tot, Frankfurter 

Allgemeinezeitung, 5. IV. 1984. — Pater 

Markoc gestorben, Abendpost/Nachtausgabe, 

5. IV. 1984, S. 4. — Valter Adloch, Ein 

fröchlicher Franziskaner, Der Sontag, 15. IV. 

1984. — I[gnacije]V[ugdelija], Uz pogreb Ćira 

Markoča. "U zemlji svojoj očekuje zoru 

uskrsnog jutra", Živa zajednica - Lebendige 

Gemeinde, [5]/1984, br. 5(51), str. 14. — Dr. o 

Fra Ćiro Markoč, Vjesnik Franjevačke 

provincije Presv. Otkupitelja, 33/1984, 2, 142- 

162. - In memoriam o. fra Ćiri Markoču, 

Vjesnik Franjevačke provincije Presv. 

Otkupitelja, 33/1984, 3, 250-255. — V. 

Kapitanović, In memoriam, Fra Ćiril Markoč, 

Služba Božja, 24/1984, 2. 180. – A. RIBIČIĆ, 

Crtice o školstvu u Zaostrogu, Zaostrog 1989, 

80-81. 


MARKOTIĆ Fra Svetislav-Ante (1921.-1945.) 

Rođen 7.V.1921. u Grabovniku, od oca Ilije i 

majke File r. Mišetić. Gimnaziju svršio na 

Širokom Brijegu, bogosloviju učio na Humcu i 

u Mostaru. Vojsku nije služio. U Franjevački 

red stupio na Humcu, 13.VII.1938. Zavjetovan 

jednostavo 14.VII.1939., svečano 14.VII.1942. 

Za svećenika zaređen u Vitini, 2.VII.1944. 

Kao student bogoslovije mjeseca svibnja 1945. 

ubijen u Mariboru. Bio je idealan mladić 

svetačkih odlika. Mladomisnik, s neugasivom 

je vatrom izgarao da može raditi za Boga i 

ljude. Taj depozit ponio je prvog dana kada je 

stupio u sjemenište. Otkad je obukao 

franjevačko odijelo, svjedočio je da je u 

svemu totus catolicus i totus franciscanus. 

Marljivo je učio bogoslovne znanosti i 

usavršavao bogoslovne kreposti. Kada su ga 

odnijeli za žrtvovanje činilo se po njegovu licu 

da ide na ponovno ređenje. Bio je živi svetac. 

Bio je veliki zagovornik za pravdu i istinu 



A. Nikić 

MARKOVIĆ, Ambroz, profesor (Rijeka 

Dubrovačka, 8. XI. 1775 - Dubrovnik, 6. X. 

1834) - Krsnim imenom Marko. Stupio u 


Filozofiju i teologiju studirao u Male Braće u 

Dubrovniku, a na specijalizaciji bio u Bologni. 

U Provinciji je vršio službe: profesora 

filozofije i teologije, prefekta studija, 

definitora, kustosa, vizitatora i provincijala 

(1814-1817 i 1831. do smrti). Od generala 

Reda imenovan je jubilarnim lektorom (1816). 

— Njegov najznačajniji rad je prvo izdanje 

Gundulićeva epa Osman (Dubrovnik, A. 

Martekini 1826) s opširnim uvodom i 

komentarom, pri čemu se služio talijanskim 

tekstom i uvodom Gian-Luke Volantića. Zbog 

toga mu je prigovoreno. na te prigovore 

odgovorio je djelcem Lettera del P. Lettoro A. 

Markovich (Mleci 1828). Tiskao je i Devetnicu 

u čast sv. Franje (Dubrovnik 1828). Nastavio je 

Nekrologij Dubrovačke provincije (1777- 

1833). U rukopisu su ostale njegove 

propovijedi i teološka predavanja. Bio je 

čovjek jake volje i čvrstog karaktera (Rode), te 

čovjek nauke i pravi redovnik (Kuzmić - v.). 

LITERATURA - Urban TALIJA: O. Ambroz 

Marković. Životopisne crtice. Iskra 2(1892), 

107-109. - Franjo JURIĆ: Povjesno-opisni 

prikaz franjevačkog samostana u Dubrovačkoj 

Rijeci. Zagreb 1916, 100-113. - Benvenutus 




1917, 530-531. - Mijo BRLEK: Rukopisi 

Knjižnice Male Braće u Dubrovniku. Zagreb 

1952, 13, 204-205. - Jakša RAVLIĆ: O prvom 

izdanju Gundulićeva “Osmana” (1826). Anali 

Historijskog Instituta JAZU u Dubrovniku IV- 

V. Dubrovnik 1956, 711-716. - Mijo BRLEK 

(MB): Marković, fra Ambroz. Franjo među 

Hrvatima. Zagreb 1976, 147a. 

M. Brlek 

MARKOVIĆ, Ante, lektor (*Duvno, 18 st.). Na 

kapitulskom kongresu u Velikoj, 6. lipnja 

1717. izabran je za lektora filozofije u 

Šibeniku, gdje sigurno predaje do 1719., a 

možda i do 1720. Na kapitulu u Visovcu


određeno je da se teološko učilište iz Splita 

ponovno prenese u Šibenik i Marković se 

natjecao za lektora teologije. Kad je 1725. 

Šibensko učilište od provincijskoga podignuto 

na opće drugorazredno učilište na njemu je 

predavao Marković i Filipović. posljednji 

provincijal Bosne Srebrene (1732-1735). Kao 

provincijal održao je provincijske skupove u 

Visovcu (1733) i u Slavonskom brodu (1734). 

Na sastanku 4. ožujka 1734. Na Dobrom, u 

Splitu, izjasnio se protiv podijele Provincije 

Bosne Srebrene, a ukoliko bi moralo doći do 

diobe bio je za to da Dalmacija ostane s 

Bosnom uz uvjet da se zadrži dotadašnji način 

izbora provincijske uprave. 

LIT.: – D. MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 

1968, 220. – A. CRNICA, Naša Gospa od 

zdravlja i njezina slava, Šibenik 1939, 675. – 

V. KAPITANOVIĆ, Rukopisni priručnici 


(1699.-1825.), 197. – V. KAPITANOVIĆ, Fra 

Filip Lastrić i Dalmacija, Zbornik o fra Filipu 

Lastriću Oćevcu u povodu 300. obljetnice 

rođenja, Mostar, 2000, 104. V. Kapitanović 

MARKOVIĆ, fra Ivan, teolog i provincijal 

(Sinj, 23. X. 1839.-22. X. 1910.). Pučku školu 

završio je u Sinju a klasičnu gimnaziju u 

Zaostrogu (1851.-1852.) i Sinju. Godinu 

novicijata proveo je na Visovcu (1857.-1858.). 

Filozofiju i bogoslovlje studirao je u Šibeniku, 

Makarskoj i Zadru (1858.-1862.). Za svećenika 

je zaređen 1862. Kao mladi svećenik postao je 

predavač na Bogosloviji u Šibeniku (1862.- 

1874.). Radi bolesti napušta profesorsku 

katedru i povlači se u Sinj, gdje se bavi 

znanstvenim radom. Papa Leon XIII. dao mu je 

naslov »doctor s. theologiae« 1886. za knjigu 

Papino poglavarstvo. Vršio je službu 

provincijala (1886.-1891.) i tri puta generalnog 

vizitatora (1878. u Dubrovniku, 1879. u Zadru 

i 1887. u Beču). Značajna su njegova djela iz 

povijesti Crkve i posebno o odnosima Istočne i 

Zapadne Crkve, zatim putopisi, polemike i 

prijevodi poslanica sv. Jeronima. Bio je traženi 

ispovjednik i duhovni vođa te opslužitelj 

redovničke stege. 

DJELA: Nešto o sv. Dujmu, Poslanica mn. pošt. 

ocu Petru Krstitelju Bačiću, Split 1906. — 

Osvrt na prigovore pisca u »Hrvatskoj kruni« 

mojoj brošurici »Nešto o sv. Dujmu, Split 

1906. Il buon senso comune nella questione di 

san Doimo vescovo e martire, Quaracchi 1910. 

- Lettere dall' oriente ossia un pellegrinaggio 

in Palestina nel 1879, Trento 1897; 2 Zagreb 

1897; 3 Zagreb 1899. — Papino poglavarstvo u 

Crkvi za prvih osam viekova, poviesnokritična 

prouk, Zagreb 1883. - Učenje Leona Velikoga 

o prvenstvu svoje stolice i odnosaji papa 

naprama crkvenim kanonim, Zadar 1882. - Le 

parrocchie francescane in Dalmatia, Zara 

1885. - Gospa Sinjska s dodatkom o anđeoskoj 

kriposti, Zagreb 1886; 2 Zagreb 1889; 3 Split 

1921 (preuredio F. S. Petrov). - Sinj i njegovo 

slavlje god. 1887, Zagreb 1898. - Cezarizam i 

bizantinstvo u povijesti iztočnog razkola, I-II, 

Zagreb 1891. - Leo Veliki i Grgur Veliki o 

prvenstvu svoje stolice , Zadar 1883. - O 

Evkaristiji s osobitim obzirom na epiklezu, 

Zagreb, 1893; 2 Zagreb 1894. - Nekoliko rieči 

na odgovor mojim kritičarima, Spljet 1897, 13. 

- Gli Slavi ed i papi, I-II, Zagabria 1897. - 

Slaveni i pape I-II, (preveo o. Petar Perković), 

Zagreb 1903-1904. - Lettera al signor 

consigliere Giuseppe Alačević, Spalato 1900. - 

Cvieće za osobe koje se obećavaju pobožnosti, 

Zagreb 1901, 2 Zagreb 1901. - Dukljanskobarska 

metropolija, Zagreb 1902. - Una 

recensione senza precedenti ed un po'piu di 

luce, Zagreb 1904, 210. 

LITERATURA: MILAN ŠETKA, O. fra Ivan 

Marković, Sinjska spomenica 1715.-1965., Sinj 

1965, 307-313, ISTI, Pedesetogodišnjica smrti 

jednoga velikog franjevca, Vjesnik Provincije , 

X/1960, 9-10, 71-130. – Il "munus" del 

vescovo di Roma nel confronto ecumenico 

dottrinale di I. Marković e N. Milaš (pars 

dissertationis), Roma 1986 (lit). – A. RIBIČIĆ, 


81. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici 



H.G. Jurišić 

MARKOVIĆ, fra Kazimir ( ✜ Mirko), 

provincijal, lektor, odgojitelj (Varaždin, 1. XI. 

1805. - Varaždin, 4. V. 1882.). U KR stupio u


Varaždinu 13. III. 1824. Svečane zavjete 

položio je u Varaždinu 15. III. 1827. Bio je 

nekoliko godina lektor teologije u Rijeci i 

odgojitelj novaka, a više puta je bio mjesni 

poglavar. Provincijal je bio u dva trogodišta 

(1873.-1879.). 





MARKOVIĆ, Marijan, biskup (Dolac, 21. X. 

1840 - Banja Luka, 20. VI. 1912). Krsno mu je 

ime Franjo. Rodio se od oca Jure i majke Luce 

rođ. Ćurčić. Početne škole učio je u Docu, 

daljnje u Fojnici (1852-1856), filozofskoteološki 

studij u Đakovu (1857-1862), novicijat 

u Fojnici (1856-1857). Za svećenika je zaređen 

1863. Bio je kapelan i pučki učitelj u Docu 

(1863-1864), učitelj redovničke mladeži Bosne 

Srebrene i profesor filozofije i teologije u 

Gučoj Gori (1864-1870), župnik u Kotor 

Varošu (1870-1875), Travniku (1878-1879), 

Vitezu (1879-1882) i Docu (1882-1883), 

gvaridijan u Gučoj Gori (1875-1878). Biran je 

za definitora Bosne Srebrene (1878-1882). Za 

banjalučkog biskupa imenovan je 1883. - 

Odlikovao se čednošću, mudrošću i 

aktivnošću. Osim klasičnih jezika znao je još 

turski, talijanski i nešto slabije njemački. 

Uputio je 31 poslanicu vjernicima a 19 

svećenicima, od kojihje većina ostala u 

rukopisu Tiskane ćemo navesti prema sadržaju. 

Surađivao je u Srcu Isusovu (1882) i 

Franjevačkom glasniku (1900-1901). 

DJELA: Nastupna poslanica. Beć 1884. - O 

potrebi zahvale iza svete mise. S. 1. 1908. - O 

smislu i potrebi posta. S. 1. 1909. - O 

kršćanskim zarukama i pripremanju za 

sakramenat ženidbe. S. 1. 1910. - O trpećem 

Kristu. Banja Luka 1911. - O vrijednosti svete 

mise. S. 1. 1912. 

LIT.: BRALIĆ Alfonz: U slavu Markovića 

otca Marijana, biskupa Danabskoga i apošt. 

upravitelja bisk. Banjalučke. Prigodom njegova 

posvećenja po preuz. g. Serafinu Vanuteli, 

nunciju Apostolskom u Beču. U svibnju 1884. 

Hercegovački bosiljak, 2(1884) br. 22. - U 

slavu presvietlog F.O. Marijana Markovića 

prigodom njegove posvedbe za biskupa 

banjalučkog u Beču dne 3. svibnja. Pjeva rod i 

red. Katolički list, 35(1884) 20, str. 156. - 

ANONIM: Dolazak presv. Gosp. biskupa Fra 

Mariana Markovića u Kotar Bos. Gradiški. 

Glasnik jugoslavenskih franjevaca, 3)1889) 8, 

str. 138-141. - M/ARTIĆ/ G/rga/: Presvietlomu 

Gospodinu Fra Marijanu Markoviću biskupu. 

ANONIM: Veleč. O. Marijan Marković župnik 

u Docu blizu Travnika disigniran je od sv. Otca 

za biskupa banjalučke biskupije. Srce Isusovo, 

2(1883) 12, str. 197. - Banjalučkom spjevao 

prigodom njegova došašća u B. Gradišku. 

Glasnik jugoslavenskih franjevaca, 3(1889) 8, 

str. 141. - BELOVIĆ - Bernadzikowska Jelica: 

Biskup O. Marijan Marković. Bršljan, 

14(1899), 4, str. 99, 122-123. - ANONIM: 

REdovnički jubilej presvj. Marij. Markovića. 

Hrvatski dnevnik, 1(1906) 96, str. 1. - X: 

REdovnički jubilej biskupa Markovića. 

Serafinski perivoj, 20)1906) 4, str. 49-51. - 

ČOLIĆ A. : Jubilarni biskup fra Marijan 

Marković, Serafinski perivoj, 23(1909) 10, str. 

210-212. - DUJMUŠIĆ Dragan: Njegovoj 

presvijetlosti fra Marijanu MNarkoviću, 

biskupu banjalučkom prigodom 

dvadesetpetgodišnjice biskupovanja (4. V. 

1884. - 4. V. 1909). Vrhbosna, 23)1909) 9, str. 

135. - DUJMOVIĆ Ivan: Biskup fra Marijan 

Marković., Vrhbosna, 23(1909) 9, 136-138. - 

TOPIĆ Anka: Narodnom pobjedniku, 

presvijetlom Gosp. o. Fra Marijanu Markoviću. 

Hrvatska zajednica, 2(1910) 48, str. 1. - 

Bischof Marković geborgen. Agramer 

Tagblatt, 27(1912) 41, 4. - † Biskup o. fra 

Marijan Marković. Vrhbosna, 26(1912) 14/15, 

str. 204. - † Fra Marijan Marković. Srpska 

riječ, 8(1912) 9, str. 3. - Umro biskup fra 

Marijan Marković. Male novine, 3(1912) 164, 

str. 1. - Fra Marijan Marković. Katolički list, 

63(1912) 26, str. 312. - GABRANOVIĆ 

Berislav: Banjalučki biskup fra marijan 

Marković 1882-1912. Dobri Pastir, 

15/16(1966) I-IV, str. 205-268. - KOMARICA 

Franjo: Pastoralne poslanice banjalučkih 

biskupa fra Marijana Markovića i fra Joze 

Garića. Angažirani svećenik... Zagreb-Sarajevo 

1981, str. 296-319. A. Kovačić


MARKOVIĆ, Matija, Stjepan Zagrebec 

MARKUŠIĆ, Josip, provincijal (Čepak, 23. I. 

1880 - Jajce, 26. II. 1968). Krsno mu je ime 

Stjepan. Rodio se od oca Andrije i majke 

Katarine rođ. Pranjić. Pošto je rano ostao bez 

oca brinuo se za njega pored majke i ujak Ivo 

Pranjić-Kovač. Godine 1894. završio je pučku 

školu u Kotor Varošu, pet razreda gimnazije u 

Gučoj Gori (1894-1899), novicijat u Fojnici 

(1899-1900) teologiju u Kraljevoj Sutjesci 

(1900-1901) i Budimpešti (1901-1904). Za 

svećenika je zaređen 1904. Bio je kapelan u 

Jajcu (1905), profesor u Visokom (1905-1916), 

gvardijan u Jajcu (1915-1916, 1922-1928), 

Sarajevu (1919-1922) i Beogradu (1931-1939), 

župnik u Kotor Varošu (1916-1919), 

provincijal Bosne Srebrene (1928-1931, 1949- 

1952, 1952-1955). Biran je za ravnatelja 

gimnazije u Visokom (1919-1914), definitora 

(1916-1919) i kustosa (1934-1937) Bosne 

Srebrene. Bio je generalni vizitator u 

slovenačkoj provinciji (1950). — Markušić je 

napisao nekoliko samostalnih djela te 

surađivao pjesmama i sastavima religioznoasketskog, 

povijesno-književnog i 

programatsko-informativnog sadržaja u 

Serafinskom perivoju (1904-1913), Vrhbosni 

(1904-1906), Hrvatskoj straži (1905), Osvitu 

(19o5), Glasniku sv. Ante (1906-1944), 

Prosvjeti (1907), Obzoru ilustrovanom (1908), 

kalendaru Napredak (1909), Hrvatskoj 

zajednici (1910-1911), Našoj misli (1914- 

1919), Primorskim novinama (1922), 

SArpskom književnom glasniku (1922), 

Franjevačkom vijesniku (19927-1933), 

Orlovskoj straži (1927), Jugoslovenskom listu 

(1929), Glasniku katoličke crkve u Beogradu 

(1932), Kalendaru sv. Ante (1933, 1934, 

1942), Bosni Srebrenoj (1944-1954), Dobrom 

Pastiru (1950-1966) i u Kalendaru Dobri Pastir 

(1951, 1952, 1970). Kao profesor u Visokom 

pomogao je đacima pri uređivanju njihovog 

lista Cvijet, a sam je neko vrijeme uređivao 

Serafinski perivoj (1907-1908). Čitavog života 

bavio se proučavanjem naše narodne i crkvene 

prošlosti. Osobito drag lik bio mu je Ivan 

Franjo Jukić. Kao pristaša kršćanskog 

progresivnog aktivizma i socijalizma zalagao 

se za ostvarenje kršćanskih moralnih, etničkih i 

socijalnih načela. Posjedovao je urođeni 

smisao za lijepo i umjetničko. Njegovo pisanje 

prožeto je živom vjerom i ljubavlju prema 

Crkvi, franjevačkom redu, svojoj redovničkoj 

zajednici Bosni Srebrenoj, domovini i narodu. 

Bio je čovjek reda, rada i discipline. 

DJELA: Krvavi behari (pjesme). Sarajevo 


Schematismus Provinciae Dalmatae 

Sanctissimi Redemptoris Ordinis Fratrum 

Minorum (Croatia-Jugoslavia) anno 1965. 

[Urednici: P. Čapkun-J. Šetka] Spalati 

[Romae] 1965, 61. Petar Bezina, Studij 

filozofije u Franjevačkoj provinciji Presvetog 

Otkupitelja, Split 1992, 66 i 95. — Petar 

Bezina, Studij bogoslovije u Franjevačkoj 

provinciji Presvetog Otkupitelja, Split 1993, 

114. Soldo, Visovac, Kačić, II, 216. 


MAROJEVIĆ, Ante, misionar (Starigrad na 

Hvaru, 1801 - Letnica na Kosovu, 5. I. 1856). - 

Kao misionar je umro na glasu svetosti. 

Pokopan je u župnoj crkvi u Letnici. na njegov 

grob dolaze katolici i nekršćani. 

LITERATURA: Nekrologij franjevačke prof. 

sv. Jeronima Zadar. PP 

MAROJEVIĆ, Bonagracija, glazbenik 

(Starigrad na Hvaru, 21. III. 1810 - Hvar, 16. 

X. 1889) - Krsno mu je ime Antun. Osnovnu 

školu pohađa u rodnom mjestu u Hvaru. Stupa 

u Dalmatinsku provinciju sv. Jeronima 1825. 

Gimnazhiju pohađa u Splitu (do 1832). 

Filozofiju studira u Splitu (1832/33) i Zadru 

gdje završava i teologiju (1838). Zaređen je za 

svećenika 1837. U Provinciji obnaša službe: 

starješine samostana na Hvaru (gotovo stalno), 

definitora, te provincijala (1850-1853). U 

Hvarskoj biskupiji je savjetnik biskupima i 

prosinodalni ispitivač. Ističe se kao korizmeni 

propovjednik (Hvar, Kotor, Komiža, Mali 

Lošinj). Pisma koja mu pišu provincijali puna 

su priznanja i zahvala. U pohvalama i 

priznanjima ne zaostaju nibiskupi. Njegovo 

svestrano poznavanje školskih predmeta hvali 

Gradska uprava. Vrhovna uprava školstva 

odaje mu u dekretu za penziju (1876) 

zahvalnost i priznanje na promicanju školstva i 

nauke. — U mlađim danima privlači ga 

klasična filologija, a kasnije matematika i 

prirodne znanosti. Kao profesor djeluje u 

Hvaru (od 1839), Splitu (1851-1852) kao 

suplent, a od 1857. je stalni kateheta i 

upravitelj državne škole u Hvaru. Uz nauku 

bavio se literaturom i umjetnošću, te glazbom. 

Gotovo cijelog života bio je zborovođa i 

organista katedrale u Hvaru. U arhivu hvarskog 

samostana pronašeno je pet prigodnih govora 

o. Bonagracije. 

DJELA: - Dipinti nella chiesa e Conventu de’ 

Francescani a Lesina (Bulletino di Archeologia 

e storia Dalmata, Split 5(1882), 84-87, 99-102, 

148-152). 

LITERATURA: Vinko Justin VELNIĆ: O. 

Bonagracija Marojević. Prilozi povijesti otoka 

Hvara III. Hvar 1969. 123-132. - Mijo BRLEK 

(MB): Marijević, fra Bonifacije (treba 

Bonagracija). Franjo među Hrvatima. Zagreb 

1976, 248a. I. Djamić 

MAROJEVIĆ, Bonagracije, profesor (Starigrad 

na Hvaru 1810 - Hvar 16. X. 1889). - 

Gimnaziju i teologiju završava u Zadru. za 

svećenika je zaređen 1837. U redovničkoj 

zajednici vršio je službu gvardijana, definitora 

i provincijala. Kao nastavnik službovao je na 

državnoj osnovnoj školi u Hvaru i na državnoj 

gimnaziji u Splitu. Po potrebi je predavao 

klasične jezike, matematiku i jprirodne 

znanosti. Bio je i upravitelj osnovne škole u 

Hvaru. Pisao je u Bolletino di archeologia e 

storia dalmata, u Splitu 1882. 

LITERATURA: Nekrologij Franjevačke prov. 


MAROJEVIĆ, fra Ante, odgojitelj i dušobrižnik 

(Pasičina, 28. VIII. 1693. -Zaostrog, 17. II. 

1771.). U Franjevački je red stupio u Zaostrogu 

(1714.), gdje je vjerojatno pohađao i 

samostansku školu. Za svećenika je zaređen 

1717. u Splitu, potom predaje filozofiju u 

Šibeniku, a slijedeće godine odlazi u Anconu 

studirati filozofiju i tu ostaje do 20. IV. 1719. 

— Prije odlaska u Italiju godinu dana Bio je 

učitelj novaka i mladeži u Zaostrogu 1726. 

Bio je župnik Baćine (1724.-1728.), Vrgorca 

(1735.), gvardijan Zaostroga (1746.-1747.) te 

biskupijski generalni vikar za okružje od 

Borovaca do Vrgorca i Opuzena. Tu mu je 

dužnost povjerio biskup N. Bijanković 12. 

lipnja 1730. godine. Za vrijeme kuge, koja je 

1732. godine harala u Mostaru i okolici, fra 

Ante je kao župnik Vida mnogo učinio da se 

zaraza ne proširi u južne krajeve, na područje 

njegove župe i okolice. Nabavio je 1737.


orguIje za crkvu u Zaostrogu, a slijedeće 

godine odlazi u Veneciju radi proslave 

zaostroškog samostana. B. Pezo 

MAROJEVIĆ, Jerko, provincijal (Starigrad na 

Hvaru, 1812 - Kotor, 8. VIII. 1893). - Vršio je 

službu gvardijana, definitora, kustosa 

provincije i provincijala (1879-1882). Bio je 

generalni vizitator. Ostavio je uspomenu 

primjernog redovnika. 



MARTIĆ, Grgo, pjesnik (Rastovača kod 

Posušja, 24. I. 1822 - Kreševo, 30. VIII. 1905). 

- Krsno mu je ime Mato. Rodio se od oca 

Grege i majke Jele rođ. Kukuljević. Imao je tri 

brata i dvije sestre. Izgubio je oca kad mu je 

bilo 8 godina. Brigu je preuzeo stric Rade, koji 

ga 1834. dovodi u kreševski samostan i ovdje 

je ostao do 1839. kad je otpremljen u požešku 

gimnaziju. U franjevački red stupio je 1838., 

filozofiju je učio u Zagrebu (1839-1841), a 

teologiju u Stolnom Biogradu (1841-1844). Za 

svećenika je ređen na sam Božić 1844. Za 

vrijeme školovanja u Zagrebu upoznao se s 

Gajem, Babukićem, Vrazom, Šulekom i 

drugim ilircima, čije će ideje prihvatiti i ostati 

im vjern sve do smrti. Nakon mlade mise 

(1845) djelovao je vjerojatno oko tri godine u 

Kreševu. Nakon toga bio je kapelan u Osovi 

(1848-1851), župnik u Sarajevu (1851-1854, 

1863-1879) i Ponijevu kod Novog Šehera 

(1860-1863) te učitelj šaka u Kreševu (1857- 

1860). Godine 1856. uprava provincije 

postavila ga je za svog agenta u Sarajevu sa 

zadatkom da kontaktira s turskim vlastima i 

predstavnicima drugih država. Slijedeće godine 

putovao je u Bugarsku i Rumuniju s namjerom 

da tamo bude katolički dušobrižnik, ali se 

vratio nakon tri mjeseca. Kad je 1879. u 

Sarajevu izgorio župski stan i kuća Martić se 

zauvijek preselio u Kreeševo samo kratko 

izbivajući iz njega. Godine 1881. sudjeluje u 

Rimu na proslavi jubileja svete braće Ćirila i 

Metodija, 1882. putuje niz Neretvu do 

Dubrovnika i Kotora, 1883. nalazi se u 

Topuskom na liječenju, 1884. putuje 

Dalmacijom i Hercegovinom, 1885. posjećuje 

Požegu, 1892. predvodi u Rimu slavensku 

delegaciju na proslavi četrstogodišnjice otkrića 

Amerike, 1895. nalazi se u Zagrebu, kao 

Strossmayerov štovalac i prijatelj putuje više 

puta u Đakovo (1878, 1879, 1883, 1884, 1885, 

1886, 1900). — Martić kao ilirac razlikuje se 

od subrata Jukića po tome što je Jukićev 

ilirizam više bio prosvjetno-kulturni, a njegov 

politički. On se podjednako zanima za hrvatsku 

i srpsku kulturnu baštinu kao i za zbivanja u 

Zagrebu i Beogradu. Njegovi mladenački 

radovi nadahnuti su idejom o sveslavenskom 

bratstvu i istovjetnosti interesa južnoslavenskih 

naroda. Za prosudbu njegovog života i 

djelovanja svakako su osobito vrijedne 

monografije Augustina Cičića (1930) i Otona 

Knezovića (1931) kao i radovi Rastislava 

Drljića. Svi Martićvi životopisci zapažaju da je 

bio bistar, široko naobražen, snalažljiv, vidovit, 

da se uz svećeničke dužnosti uspješno i korisno 

bavio prosvjetno-kulturnom, društvenopolitičkom 

i spisateljskom djelatnošću. Tiskao 

je više samostalnih djela i surađivao u 

periodičnim publikacijama Serbskom 

narodnom listu (1841-1844), Danici ilirskoj 

(1842), Vrazovom Kolu (1842, 1847), Danici 

horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj (1843, 

1846), Danici (1853), almanahu Dragoljub 

(1845), Bosanskom prijatelju (1850, 1851, 

1861), Glasniku dalmatinskom (1857), 

Katoličkom listu (1858, 1860-1861), 

Sarajevskom cvjetniku (1870), Glasniku 

biskupije đakovačko sriemske (1875), 

Narodnom listu (1879, 1887, 1890), Obzoru 

(1878-1888, 1895, 1901, 1905), Viencu (1884, 

1886, 1892, 1897), Glasniku biskupije 

bosanske i srijemske (1885, 1888, 1889-1891, 

1893-1903), Iskri (1885), Glasu Hercegovca 

(1887), u Gunduliću Zvonimir (1888), 

Glasniku jugoslavenskih franjevaca (1887, 

1889-1891, 1893-1894), Vrhbosni (1889, 

1902), Hrvatskoj (1890), u Ibrišimoviću 

franjevački bogoslovi (1893), Franjevačkom 

glasniku (1894-1896, 1898),. Nadi (1895-1896, 

1899), Spomenici pedesetgodišnjice 

hercegovačke redodržave (1897), Osvitu 

(1898, 1900, 1902), Franjevačkom glasniku 

(1900), Spomen-knjigi iz Bosne (1901), 

Prosvjeti (1902), Kršćanskoj obitelji (1903),


Hrvoju (1904), Kršćanskoj školi (1905), i 

Našem jedinstvu (1905). Posthumno su tiskani 

njegovi tekstovi u Osvitu (1905), Serafinskom 

perivoju (1906), kalendaru Fra Grgo Martić 

(1906), spomenici Fra Gergo Martić (1906), 

Mladom Hrvatu (1912), kalendaru Napredak 

(1915, 1934), Narodnim starinama (1930), 

Napretku (1930, 1932), Spomenici franjevačke 

klasične gimnazije u Visokom (1932) i 

Srpskom književnom glasniku (1935). O 

njegovim Osvetnicima izrečeni su brojni i 

često puta disparatni sudovi. Neki ga uzdižu do 

Homerove slave, a drugi mu niječu svaku 

umjetničku vrijednost. Može se reći da je on 

više insistirao na povijesnoj istinitosti i 

vjerodostojnosti, nego na umjetničkoj 

vrijednosti svog stvaralaštva. Poznavao je 

nekoliko ovropskih jezika te je prevodio s 

francuskog Ozamana, Racina i Chateaubrianda 

i tekstove nekih telijanskih autora. Bavio se 

prikupljanjem narodnih umotvorina i njegovim 

publiciranjem. Preradio je nekoliko tekstova 

Lava Tolstoja. Pred kraj života u kreševskom 

samostanu napisao je Posvetnike i izdiktirao 

svoja Zapamčenja. Njegova ostavština, osobito 

korespondencija, koja se čuva u kreševskom 

samostanu čeka svoje objalvjivanje. Martić je 

odlikovan redom međedije i željeznom krunom 

III. razreda te jubilarnim lektorstvom i 

počasnim članstvom JAZU. 

DJELA: Slavodobitnica svietlomu gospodaru 

Omer-paši carsko-turskom muširu, seraskeru 

od ciele rumelisko-bosanske vojske, vitezu 

raznih turskih redovah i carsko-ruskog sv. Ane 

perve klase. Prikazana... Od I.F. Jukića i Ljub. 

Martića... Zagreb (1852). - Osvetnici. I. 

Obrenov. Događaj iz godine 1857. od Nenada 

Poznanovića. U Zagrebu 1861; drugo izddanje 

priredio Ivan Despot bez oznake mjesta i 

godine izdanja. - osvetnici II. Luka Vukalović i 

Boj na Grahovcu na Spasovdan godine 18558. 

Pjesma od Radovana. U Zagrebu 1862, u 

Đakovu 1887. - Početni zemljopis za katoličke 

učionice u Bosni. U Sarajevu 1871. - Putovanje 

u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882. Pjesma fra 

Grge Martića. Zagreb 1884. - osvetnici III. Boj 

turski i crnogorski god. 1862. Pjesma od 

Radovana. U Zagrebu 65. - Osvetnici. IV. Kiko 

i Zelić događaj u Bosni od god. 1832. U 

Osieku 1876. - Osvetnici. V. Ustanak u Bosni i 

Hercegovini od godine 1876-8. i bojevi srbski i 

crnogorski. U Zagrebu 1881. - Osvetnici. VI. 

Hadži-Lojina krajina. U Đakovu 1881. - 

Osvetnici. VII. Posjednući Bosne i 

Hercegovine po carsko-kraljevskoj vojsci god. 

1878. Zagreb 1883. - Narodne pjesme o boju 

na Kosovu godine 1289. Zagreb 1886. - 

Obrana Biograda godine 1456. slavlje svetoga 

Ivana Kapistranskoga. Đakovo 1887. - 

Pjesnička djela fra Grge Martića. Sv. 1-7. 

Sarajevo 1888. - Pjesnička djela fra Grge 

Martića. Prvi dio. Sarajevo 1893. - Pjesnička 

djela fra Grge Martića. Drugi dio. Sarajevo 

1895. - zapamčenja (1829-1878). U Zagrebu 

1906. - Izabrani spisi. Sarajevo 1956. Narodne 

pjesme bosanske i hercegovačke skupio Ivan 

Franjo Jukić Banjalučanin i Ljubomir 

Hercegovac izdao o. Filip Kunić Kuprešanin. 

Svezak pervi. Piesme junačke. U osieku 1858. 

- Narodne pjesme bosanske i hercegovačke 

sabrali fra Frano Iv. Jukić i fra Grga Martić. 

Junačke pjesme svezak I. Pretiskao Marko 

Šešelj. Mostar 1892. - Bosansko-hercegovačke 

narodne pjesme iliti “Jukićke”. Sabrali Jukić- 

Martić. Treće izdanje priredili Škarica- 

Markušić. Mostar (1909). - Bosanska 

Pjesmarica ili Junačka djela naših djedova 

pjevana od harna naroda. Priberali i priredili 

fra Grga Martić i fra Ivan Jukić. NOvo 

pregledano izdanje sa nekih povijesnim 

podacima propratio prof. Cherubin Šegvić. 

Zagreb (s.a.). - Ifigenija. Tragedija u pet čina 

od Racina. Mostar 1902. - Bijedni Novak 

(Renè od Chateaubrianda). U Đakovu (s.a.). - 

Pravedni Josip, sin Jakova Patriarha. Spjevao 

pop Petar Vuletić Kasteljanin. Preradio fra 

Grgo Martić. U Đakovu 1886. 

LITERATURA: - ČIČIĆ Augustin: 

Monografija o fra Grgi Martiću. Zagreb 1930. - 

KECMANOVIĆ Ilija: Fra Grgo Martić 1822- 

1905. Fra Grgo Martić: Izabrani spisi. Sarajevo 

1956, str. 5-23. - Godišnjak Instituta za 

izučavanje jugoslavenskih književnosti u 

Sarajevu. Knj. II. Sarajevo 1973. Bibliografija 

radova fra Grge Martića (str. 197-217) i 

Literatura o fra Grgi Martiću (str. 217-269). 

Sastavio Boris Ćorić. A. Kovačić


MARTIN BRGULJANIN, (Barguglianin), 

franjevači provincijal (Brgulje kod Vareša, 

potkraj 16. st. — sredina 17. st.). — Dok je on 

postao član Franjevačke provincije Bosne 

Srebrene, njegova su braća i ostala rodbina 

prešli na islam. Školovao se u Italiji, jer se 

služi talijanskim jezikom u dopisivanju s 

crkvenim vlastima u Rimu. Bio je provincijal 

1631. — 1634. Fermendžin i Jelenić ga 

poistovjećuju s Martinom iz Rame (Nikolićem) 

pa pogrešno zaklučuju da je ponovno bio 

provincijal (1640. - 1643). Umro je poslije 

1644. — Kao provincijal sudjeluje u sporu 

između skradinskog biskupa i upravitelja 

bosanske biskupije Tome Ivkovića († 17. VI. 

1633.) i barskog nadbiskupa Petra 

Masarecchija († 27. XI. 1634.) koji je 

upravljao smederevskom i srijemskom 

biskupijom oko granica njihove biskupske 

jurisdikcije u Slavoniji i Srijemu. Propaganda 

je 11. V. 1633. Srijem dodijelila 

smederevskom biskupu, a Slavoniju uvrstila u 

granice bosanske biskupije. Ta odluke ugrozila 

je župničku službu franjevaca Bosne Srebrene 

u Srijemu, Bačkoj i Banatu, jer je Masarecchi 

župnička mjesta nastojao podijeliti svjetovnom 

kleru optužujući franjevce da su “neposlušni, 

neuki i žalosni redovnici”. Brguljanin 

odbacuje te optužbe ističući da su franjevci 

podnijeli osobite žrtve u svom radu: “njih 

petnaest je bilo posječeno, drugi su bili na 

kolac nabijeni, neki najokrutnije batinani po 

tabanima; i nema franjevca u habitu koji u 

zadnjih deset godina nije dobio svoj dio.” U 

čestitci Jeronimu Lučiću prigodom njegova 

menovanja za drivatskog biskupa i apostolskog 

upravitelja u Bosni Gratulabundus pangebat 

Adomodum Revrerendus Pater Fr. Martinus 

Bargulensis ord. min. de obs. Prov. Bosnae 

Argentinae olim minister ( ) izražava nadu s 

novoimenovanim biskupom nastupaju bolji 

dani za franjevce i katolike pod njihovom 

pastoralnom brigom. Predviđanja se nisu 

obistinila jer su još za Lučićevog života († 20. 

I. 1643.) postavljeni Toma Mrnjavić 1639. za 

bosanskog biskupa, a Pavao Posilović 1642. za 

skradinskog biskupa pa nisu prestale prepirke 

oko granica biskupske vlasti. Sam Brguljanin 

prima 1644. s Filipom Trnovčaninom od 

biskupa Mrnjavića zadatak ispitati biskupijske 

granice između bosanske i skradinske 

biskupije. 

LIT.:— E. FERMEDNIŽIN: Acta Bosnae 

potissimum ecclesiastica. Zagreb 1892., 405- 

452. — J. JELENIĆ: Bio-bibliografija 

franjevaca Bosne Srebreničke, sv. 1. Zagreb 

1925., 60-61. — J. BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit 

popisa bosanskih vikara i provincijala (1339.- 

1735.). Beograd 1935., str. 65-67. — D. 

MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968., 181- 

184. — J. BUTURAC: Katolička Crkva u 

Slavoniji za turskog vladanja. Zagreb 1970., 

83-90. — K. DRAGANOVIĆ: Biskup fra 

Jeronim Lučić (o. 1575.-1643.) i njegovo doba. 

Croatica christiana periodica, god. 1883., br. 

11, 33-79. 

A. Kovačić — F. E. Hoško 

MARTIN iz Moravske (MARIN), O.Min. († 

Brno 1321), biskup. Bio je iz Češke provincije. 

Samo ga Sartori naziva Marinom. 

Beogradskim (Albensis) biskupom imenovao 

ga je Nikola IV., nekadašnji dugogodišnji 

provincijal Provincije Sklavonije koji je 

revnovao za sjedinjenje istočne Crkve. Preko 

gubijskog biskupa, franjevca Benvenuta, 

apostolskog nuncija u Ugarskoj, papa je 

nastojao da bi istisnuo raskolničkog biskupa i 

postavio Martina. No, čini se da je to uspjelo 

tek kasnije Filipu, biskupu iz Ferma. God. 

1300. i 1306. bio je u Padovi gdje podjelio 

oprost od 40 dana u bazilici sv. Antuna. — 

Zbog teških uvjeta među inovjercima napustio 

je Beograd i povukao se u Brno, odakle je 

pomagao olomučkom ordinariju. Sa sobom je 

pak iz Beograda ponio sve pokretnine. 

Prigodom provincijskoga kapitula u Brnu 

1320. blagoslovio je prezbiterij konventualske 

crkve, u kojoj je i pokopan 1321. Njegov 

nasljednik u Beogradu, dominikanac Andrija 

zatražio je preko Ivana XXII., da mu se vrate 

stvari koje jeM. odnio, a po njegovoj smrti su 

neke prispjele u vlasništvo olomučkog biskupa, 

druge franjevcima u Brnu, a ponešto 

svjetovnjacima, najvjerojatnije rodbini. — 

Gams ga pogrešnim čitanjem uvrštava u 

albanske biskupe. Tossignano, kojega slijedi i


Wading čita pravilno, ali ga smještaju u Alba 

Pompei, tj. Alba u milanskoj metropoliji. No, 

uistinu se radi o gradu Alba Bulgariae 

(kasnijem sjedištu bugarske kustodije bosanske 

konventualske vikarije) nazivanom i Alba de 

Nandor, Nandoralba, Nandor-sehèr-war (sehèr 

= bijel; war = grad). Prema Ljetopisu češke 

provincije u Brnu (str. 561) Eubel navodi da je 

bio biskup u Nikopolju, no radi se o njegovu 

jedno stoljeće mlađem imenjaku. 


Eubel], Romae 1898, 615 br. 163; 248 br.490 

— C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, 

I, Padova 1968 2 , 355. — P. GAMS: Series 

episcoporum Ecclesiae Catholicae, 

Regensburg 1873 [Graz 1957], 392. — 

Archivio Sartori...(a cura di G. Luisetto) vol. I, 

Padova, 1983, 1131; vol. II, 1104: "Fra 

Martino vescovo di Belgrado — Marijan ZU# 

omenklator...Zagreb 1993,71: Martin Marijan 

Zugaj 

MARTIN iz Raba, O.Min. († Šibenik 1319), 

biskup. - Sin je rapskog samostana, a valjda i 

rođen u gradu Rabu ili u okolici. Možda je 

studirao u Bologni gdje 31. 8. 1273. nalazimo 

''Martinus de Sclavonia'' (iz Hrvatske, odnosno 

iz Hrvatske provincije). Šibenik je stotinjak 

godina uzalud pokušavao dobiti biskupiju, 

odcjepljenjem od trogirske, a ova se je stalno 

pro- tivila diobi. Konačno su Šibenčani uspjeli 

preko bribirskog kneza Jurja Šubića, koji je 

posredovao preko sicilijanske kraljice Marije, 

sestre hrvatskougarskog kralja Ladislava III. 

Tako je Bonifacije VIII., ovlastio 1. V. 1298. 

nadbiskupe, franjevce, Petra u Splitu i Henrika 

u Zadru da izaberu dostojnog pastira novoj 

biskupiji. Izabrali su Martina, gvardijana 

samostana sv. Frane u Šibeniku. Veselje i 

slavlje u Šibeniku trajalo je 24.-29. lipnja, kad 

je M. posvećen za biskupa. Uz već spomunutu 

dvojicu nadbiskupa bili su prisutni i biskupi 

skradinski, ninski, hvarski, korčulanski (Ivan 

O.Min.) i kninski, te plemstvo i drugi crkveni i 

civilni dostojanstvenici kao i mnoštvo svijeta. 

Sve je to bilo opisano u zapisniku plemićkog 

vijeća (Libro rosso), koji se zagubio ali su 

ostali prijepisi koje su koristili Farlati, Fosco, 

Alačević i Oreb. Bio je "čovjek savršene 

kreposti i nauka... uzor kasnijim biskupima. 

Uredio je biskupiju, poučavao kler i puk, 

ukinuo zle običaje, izmirio građane s 

Trogiranima.” 

LIT.: Analecta Franciscana, Quaracchi, Vol. 

XI, 8). — D. FARLATI: Illyricum sacrum, IV, 

Venetiis 1769, 460. — P. GAMS: Series 


Regensburg 1873 [Graz 1957], 419, C. EUBEL: 

Hierarchia catholica medii aevi, I, Monasterii 

1913 2 , 1960 3 , 449. — K. STOŠIĆ: Samostan sv. 

Frane u Šibeniku (rukopis u sam. biblioteci sv. 

Frane u Šibeniku) str. 91-93. — M. OREB: 

Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv. 


postanka do naših dana, Split 1973, 85. M. 

Žugaj 

MARTIN Lučki (Martinus de Portu), FKN († 

prije 20. IV. 1517), biskup. Spominje se 18. II. 

1498. kao krajinski biskup (a ne krojanski, 

kako navodi Eubel), a 15. XII. 1507. kao 

hrvatski biskup. Wadding je vjerojatno oba 

imenovanja spojio u jedno, pogrešno navevši 

da je "cro(y)acensis" bila sufraganska biskupija 

splitske metropolije. — Uz hrvatsku biskupiju, 

1507., M. je zadržao i krajinsku. U prvoj je 

dobio nasljednika 20. IV. 1517., a u drugoj 17. 

XII. 1517. — Bio je član pečujskog samostana 

franjevaca konventualaca i "cantor" 

(zborovođa) u pečujskoj katedrali. Kako je 

ubilježen kao plemić, što obično nije 

ubilježavano kad se radilo o nižem plemstvu 

mogao bi kao i Matej Zrinski, koji je bio član 

i profesor u istom samostanu, i on potjecati iz 

obitelji Zrinskih. Naziv "de Portu", moglo bi se 

odnositi na Lučku županiju, ali nije isključeno 

da je riječ i o banskim posjedima: Banijska 

Livada (= Luka), na području današnje Banje 

Luke, ali može biti i Luka kod Novog 

Vinodolskoga, Luka kod Zaprešića ili ona kod 

Martinske vesi, gdje su Zrinski mogli imati 

svoja imanja. 

LIT.: L. WADDING: Annales Minorum, XV, Ad 

Claras Aquas (Quaracchi) 1933, XV, 190 br. 

26 — C. EUBEL: Hierarchia catholica medii 

aevi, II, Patavii 1968, 140; III,181 — Marijan 

Žugaj: Hrvatska biskupija 1352-1578, Croatica 

Christiana Periodica. Zagreb 10 (1986) br. 18


str.15s; usp. br. 17 str. 103 te str. 108ss. M. 

Žugaj 

MARTIN, OMin., vikar generalnog ministra 

Reda za Hrvatsku (1337). Spominje se kao 

svjedok u ispravi kojim zadarski nadbiskup 

Nikola oslobađa od crkvenih kazni zadarske 

klarise. Tu se naslovljava kao generalov vikar 

čitave provincije Sclavoniae. Nema naslov 

provincijala, jer nije izabran na provincijskom 

kapitulu, već je tu službu primio imenovanjem 

generalnog ministra. Bilo je to vjerojatno na 

temelju ovlasti od 4. X. 1331. pape Ivana 

XXII. generalnom ministru Gerardu Odonu 

(Giral Ot) da na upražnjeno mjesto imenuje 

prikladna ministra braći. Iako papa govori o 

provincijelnom ministru, general je u 

imenovanju, po svojoj pilici, upotrijebio izraz 

vikar, kako stoji i u zadarskoj listini. Razlog 

takva imenovanja moglo je biti još uvijek 

nesređeno stanje u Provinciji nakon skidanja 

Franje iz Trsta (v.), pa nije bilo uputno sazivati 

provincijalni kapitul za redovan izbor 

provincijala. — U navedenoj zadarskoj listini 

Martin dolazi bez ikakve oznake kojem je 

samostanu bio afiliran. Neki mu dodaju oznaku 

“iz Paga”. Doista u jednoj listini u Senju, 

21.VI.1345., dolazi među drugima i “Martinus 

de Pago”, no kako nema uobičajenog dodatka 

da je bio vikar čini se da su u pitanju dvije 

različite osobe. 

LIT.: Tadej SMIČIKLAS: Codex 

diplomaticus… X, 345; za M. iz Paga (v.) XI, 

203. Conradus EUBEL: Bullarium 

Franciscanum, V, 509 br. 935; usp. i str. 16 

br. 28a. M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca 



Žugaj 

MARTINAC Fra Paško-Ivan (1882.-1945.) 

Rođen 26.VI.1882. u Dragićini, ž. Čerin, od 

oca Mate i majke Ruže r. Sušac. Osnovnu 

školu učio privatno na Čerinu i dovršio na 

Širokom Brijegu 1896., gimnaziju na Širokom 

Brijegu, bogosloviju 1904.-1905. u Mostaru, 

1906.-1907. u Paderbornu (Njemačka). U 

Franjevački red stupio na Humcu, 

25.VIII.1901. Zavjetovan jednostavno 

25.VIII.1902., svečano 31.VIII.1905. Za 

svećenika zaređen u Paderbornu, 

14.VIII.1907. 1908.-1912. kapelan i kateheta u 

Gradnićima 1912.-1913. učitelj novaka na 

Humcu 1913.-1914. vikar u Mostaru 1914.- 

1915. kapelan i kateheta u Gradnićima 1915.- 

1918. župnik u Gorancima 1918.-1920. župnik 

u Gradnićima 1920.-1936. župnik u Čitluku 

1936.-1939. župnik u Međugorju 1939.-1940. 

drugi učitelj novaka na Humcu 1940.-1943. 

predsjednik rezidencije u Slanom 1943.-1944. 

u mirovini na Humcu 1944.-1945. kapelan u 

Veljacima 10.II.1945. ubijen u Ljubuškom. 

Nakon 50 i više godina njegova djelovanja u 

pojedinim župama ljudi o njemu govore kao da 

je među njima, te ih opominje kako će 

kršćanski živjeti i kako će se vladati. To je 

čovjek koji je svojom radošću, ljubaznošću, 

jednostavnošću i pobožnošću utjelovio svetog 

Franju. Napose, bio je pobožan prema 

Blaženoj djevici Mariji. Uvijek je sa sobom 

nosio zidni sat budilicu koja mu je otkucavala 

sate. To ga je poticalo da ustane i pozdravi 

Gospu. Kad je njegov župnik fra Julijan Kožul 

poveden iz Veljaka i on mu se pridružio. Ni na 

nagovor partizana da se vrati kući, jer mu ništa 

neće učiniti, on nije želio napustiti svoga 

župnika. Neka se i meni dogodi, govorio je, što 

će se dogoditi mom župniku. I krvnici su ga 

poveli. U zatvoru u Ljubuškom obojica su 

pjevali očekujući sigurnu smrt. 


mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. A. Nikić 

MARTINAC, Serafina, ŠSP, bolničarka, (Split, 

18. VIII. 1905. - Split, 4. XI. 1984). - Kao 

učenica Domaćinske škole na Lovretu odlučuje 

se za redovnički poziv i s 23 godine, 8. IX. 

1928. g. započinje novicijat u Splitu. Glavna 

služba cijeloga njezina života, osim kratkog 

razdoblja rada u lovretskoj vezionici crkvenog 

ruha, bila je služba bolničarke. Djelovala je na 

Lovćenu, u sanatoriju dra Roića u Splitu, zatim 

u kninskoj bolnici, gdje je preživjela ratne 

strahote i sama bila zaražena tifusom. Nakon 

rata radi kao bolničarka u vojnoj bolnici u 

Splitu sve do umirovljenja 1963. godine. Od 

tada do smrti - dvadesetak godina - “puno 

radno vrijeme” dvori bolesne i stare sestre u


središnoj provincijskoj kući na Lovretu. Tu je 

bila neumorna, spremna na uslugu danju i 

gotovo jos više noću kad je znala i po nekoliko 

puta ustati i pogledati teško bolesne sestre a da 

je nitko nije posebno za to molio. Ugoditi sto 

više Bogu i pomoći ljudima - bilo je stalno 

geslo njezina života. — Uz djelotvornu ljubav 

isticala se njezina djetinja vjera. i pobožnost. 

Satima je znala proklečati ispred Svetohraništa 

sklopljenih ruku. Znala je šutjeti o svojim 

patnjama. I o tuđim slabostima. Imala je 

izrazitu karizmu njegovanja starih, bolesnih i 

onemoglih. 

B. Nazor 

MARTINČIĆ, Modesto ( ✜ Baltazar), pedagog, 

provincijal (Đurđevac, 2. I. 1897. Trsat, Rijeka, 

30. VII. 1976). — God. 1913. stupio je u 

Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i 

Metoda, nakon što je u Vojnom Križu završio 

osnovnu školu, a u Zagrebu i Varaždinu nižu 

gimnaziju. Više razrede gimnazije je završio na 

Filozofskom učilištu Provincije u Varaždinu, 

ali je ispit zrelosti položio na Državnoj 

klasičnoj gimnaziji 1919. u Zagrebu. Teološko 

školovanje je zaključio na Bogoslovnom 

fakultetu u Zagrebu (1917-1921) i 1921. postao 

svećenik. Studirao je kemiju, matematiku i 

fiziku na sveučilištu u Kölnu (1921-1923) i 

Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1923-1925). 

Bio je asistent na Kemijskom institutu 

Sveučilista u Zagrebu (1925/26) i pripravljao 

doktorski rad iz kemije. Kako je 1926. preuzeo 

službu nastavnika na Franjevačkoj klasičnoj 

gimnaziji u Varaždinu, odustao je od 

doktorskog ispita; ipak je 1931. položio 

profesorski ispit iz svih triju predmeta koje je 

studirao. Više od desetljeća je vodio kao 

upravitelj tu gimnaziju i kolegij (1931-1942) 

ishodivši gimnaziji pravo javnosti, najprije za 

niže razrede, a 1939. za sve razrede. 

Sudjelovao je u vodstvu provincije kao tajnik 

(1936-1939) i definitor (1930-1936, 1939- 

1942) i zatim provincijal (1942-1946). Pred 

prijetnjom zatvora zbog čuvanja arhiva i dijela 

imovine Nezavisne Države Hrvatske u 

samostanu na zagrebačkom Kaptolu pokušao je 

početkom 1946. pobjeći preko državne granice. 

Uhvaćen je i pridružen optuženima u procesu 

protiv zagrebačkog nadbiskupa A. Stepinca; u 

tom procesu su izjave iz njegove obrane 

zloupotrebljene u optužnici protiv nadbiskupa 

Stepinca. Osuđen je na pet godina prinudnog 

rada i godinu dana gubitka građanskih prava. 

Bio je u zatvoru u Staroj Gradiški (1946/47) i 

Zagrebu (1947/48), a zatim je pušten uvjetno. 

Boravio je u Zagrebu i ponovno bio profesor 

Franjevačke gimnazije (1954-1962). Nakon što 

je upravljao gostinjcem na otoku Svetom Petru 

kod Ilovika (1962-1969), bio je na Trsatu 

ispovjednik Gospinog svetišta. 

LIT.: D. Damjanović: † Mnp. o. Modesto 

Martinčić. Obavijesti Hrvatske franjevačke 

provincije sv. Ćirila i Metoda, 19 (1976), 392, 

393. F.E.Hosko 

MARTINČIĆ, Modesto ( ✜ Baltazar), pedagog, 

provincijal (Đurđevac, 2. I. 1897. — Trsat, 

Rijeka, 30. VII. 1976). Stupio je 1913. u 


Metoda, nakon što je u Vojnom Križu završio 

osnovnu školu, a u Zagrebu i Varaždinu nižu 

ginaziju. Više razrede gimnazije je završio na 

Filozofskom učilištu Provincije u Varaždinu, 

ali je ispit zrelosti položio na Državnoj 

klasičnoj gimnziji 1919. u Zagrebu. Teološko 

školovanje je zaključio na Bogoslovnom 

fakultetu u Zagrebu (1917-1921) i 1921. postao 

svećenik. Studirao je kemiju, matematiku i 

fiziku na sveučilištu u Kölnu (1921-1923) i 

Filozofskom faltetu u Zagrebu (1923-1925). 

Bio je asistent na Kemijskom institutu 

Sveučilišta u Zagrebu (1925/26) i pripravljao 

doktorski rad iz kemije. Kako je 1926. preuzeo 

službu nastavnika na Franjevačkoj klasičnoj 

gimnaziji u Varaždinu, odustao je od 

doktorskog ispita; ipak je 1931. položio 

profesorski ispit iz svih triju predmeta koje je 

studirao. Više od desetljeća je vodio, kao 

upravitelj, tu gimnaziju i kolegij (1931-1942) 

ishodivši gimnaziji pravo javnosti, najprije za 

niže razrede, a 1939. za sve razrede. 

Sudjelovao je u vodstvu provincije kao tajnik 

(1936-1939) i definitor (193O-1936, 1939- 

1942) i zatim provincijal (1942-1946). Pred 

prijetnjom zatvora zbog skrivanja arhiva i 

dijela imovine Nezavisne države Hrvatske u 

samostanu na zagrebačkom Kaptolu pokušao je


početkom 1946. pobjeći preko državne granice. 

Uhvaćen je i pridružen optuženima u procesu 

protiv zagrebačkog nadbiskupa A. Stepinca; u 

tom procesu su izjave iz njegove obrane 

zloupotrebljene u optužnici protiv nadbiskupa 

Stepinca. Osuđen je na pet godina prinudnog 

rada i godinu dana gubitka građanskih prava. 

Bio je u zatvoru u Staroj Gradiški (1946/47) i 

Zagrebu (1947/48), a zatim je pušten uvjetno. 

Boravio je u Zagrebu i ponovno bio profesor 

Franjevačke gimnazije (1954-1962). Nakon što 

je upravljao gostinjac na otoku Svetom Petru 

kod Ilovika (1962-1969), bio je na Trsatu 

ispovjednik Gospinog svetišta. 

LIT.: D. DAMJANOVIĆ: † Mnp. o. Modesto 

Martinčić. Obavijesti Hrvatske franjevačke 

provincije sv. Ćirila i Metoda, 19 (1976), 392, 


MARTINI, Šimun, provincijal (Orebić, ? - 


u Dubrovniku. Izabran za provincijala 1606., a 

apostolski povjerenik bio od 1610. Umro u 

dubokoj starosti. - Pročuo se kao sposoban i 

popularan propovjednik na narodnom jeziku. 





1917. 437. - Nedjeljko SUBOTIĆ- J/ustin/ 


spomenica Gospe Anđela u Orebićima 1470- 

1970. Omiš 1970. 336. I. Djamić 

MARTINOVIĆ, Đuro, filozofski pisac (Pešta, 

21. XI. 1739. - Srpski Miletić, Vojvodina, 7. 

XII. 1797). Bio je član Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga. Teološko obrazovanje je 

stekao u Budimu (1761-1765). U Somboru je 

1766. položio ispit za profesora filozofije, a 

provincijal J. Blagoje ga je postavio 

profesorom na filozofskom učilištu u Našicama 

(1766-1769). Tu su nastala njegova predavanja 

iz svih filozofskih predmeta: Logica (Nassicis 

1767), Metaphysica (Nassicis 1768; jedan 

svezak vel 17 x 23; knjižnica samostana u 

Baču, sign. B 16) i Physica (Nassicis, 1768/69; 

vel. 17 x 24,5 cm; isto mjesto, sign. B 133). 

Nije nastavio učiteljsku službu, već je bio 

župnik na hrvatskoj župi u budimskom 

predgrađu Tabanu (1773), gvardijan u Budimu 

(1774-1777) i u Požegi (1780-1783) i definitor 

za provincijala J. Jakošića (1780-1783). 

Provincijal J. Pavišević mu je povjerio dužnost 

odgojitelja studenata teologije dok su oni 

boravili u generalnom sjemeništu u Egeru 

(1785-1788). Od 1788. je bio župnik u 

Srpskom Miletiću. 

LIT.: Historia Domus Bajesnis, Band I. Bajae 


MARTINOVIĆ, fra Ivan, pisac (XVIII. st.). O 

ovom franjevcu osim niže navedene knjižice 

nedostaju drugi podaci. 

Djela: Propositiones theologicae de 

sacramento baptismi selectae quas […] 

publico certamini suscipit vindicandas v. p. 

Ioannes Martinovich sacerdos Minorita […] 

ac in Lycaeo Macarensi apud Fratres Minores 

sacrae theologiae auditor. [1787] 

[Jurić 2900] 

MARTINOVIĆ, Ignjat Dominik, pedagog, 

pisac, prevratnik (Pešta, Madžarska, 20. VII. 

1755. — Budimpešta, 20. V. 1795). God. 1772. 

je stupio u Provinciju sv. Ivana 

Kapistranskoga. Polazio je filozofsko učilište u 

Vukovaru (1773-1776), bogoslovnu školu u 

Osijeku (1776/77) i zatim teološki i filozofski 

fakultet u Pešti. Postao je 1778. svećenik, a 

1779. je doktor filozofije; doktor teologije je 

pak od 1781. godine. Već je 1779. postao 

predavač filozofije na učilištu u Budimu. 

Provincijal Jakošić ga je 1780. premjestio za 

predavača na filozofsko učilište u Slavonski 

Brod, ali je on ostao još godinu dana profesor 

filozofije u Budimu da bi 1781. napustio 

Franjevački red, postao vojni kapelan u 

Bukovini, profesor fizike na sveučilištu u 

Lavovu, gdje je napisao više 

prirodoznanstvenih rasprava i političkih spisa. 

Prihatio je ideje Francuske revolucije i politički 

organizirao ugarske hrvatske jakobince (1793- 

1795). Njegov je politički istup označen kao 

zavjera pa je uhićen, osuđen na smrt i smaknut. 

— Iz razdoblja učiteljskog djelovanja na 

filozofskom učilištu u Budimu preostala su dva 

njegova tiskana spisa.


DJELA: Tentamen publicum ex mathesi, Budae 

1780. Systema universae Philosohpiae, 


LIT.: F.E. HOŠKO: Franjevačka filozofska 

škola u Slavonskom Brodu, Nova et vetera, 27 

(1977), 2, str. 82-83. — ISTI: Doprinos 

franjevačkih visokih škola skotističkoj 

filozofiji i teologiji, Franjevci Hrvatske 

provincije sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 1992, 


MARTINOVIĆ, Marko, lektor (Sinj, – Ogorje 

15. II. 1749). Stupio je u novicijat u Zaostrogu 

1719. Godine 1724. na popisu je studenata u 

Šibeniku. 1727/28 - 1729/30. spominje se kao 

lektor filozofije u Šibeniku, što je vjerojatno 

nastavio i slijedeće godine. God. 1728. 

prijavio se skupa s fra Andrijom Kačićem 

Miošićem, fra Franom Bašićem i Pavlom 

Jajčaninom (sva trojica su predavala u 

Šibeniku) na natječaj za katedru bogoslovlja u 

Budimu, odnosno u Osijeku, a kasnije se s 

njima natjecao u Veneciji na natječaju koji je 

priredila uprava Reda. Vjerojatno je već 1732. 

započeo predavati bogoslovlje u Šibeniku. U 

svakom slučaju 1734. bio je lektor i potvrđen 

je prilikom osnivanja nove Provincije te je u toj 

službi i ostao do 1742. God. 1738. bio je 

generalni vizitator i presjednik kapitula 

Provincije Presv. Otkupitelja. Vjerojatno mu je 

pripadao rukopis engleskog franjevca Francisa 

Portera teologa englekoga kralja Jakova II. 

Župnik na Ogorju bio je navodno od 1746. do 

smrti. 

LIT.: A. CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i 

njezina slava, Šibenik 1939, 337. – F. E. 

HOŠKO: “Dvije osječke visoke škole”, 161- 

162; J. SOLDO, “Samostan sv. Lovre u 

Šibeniku”, Kačić, 1 (1967), 75; V. 

KAPITANOVIĆ, “Testi scotisti d'insegnamento 

filosofico-teologico nella Provincia del 

Santissimo Redentore in Croazia nei secoli 

XVII e XVIII”, Antonianum, 67 (1992), 250- 

251; V. KAPITANOVIĆ, Rukopisni priručnici 


(1699.-1825.), – V. KAPITANOVIĆ, Fra 

Andrija Miošić i njegov franjevački krug ( u 

tisku). V. Kapitanović 

MARUN, fra Lujo, FSP, (Skradin, 10. XII. 

1857. —Knin 15. I. 1939), arheolog. Uz 

svećeničke dužnosti kao župni pomoćnik i 

župnik posvetio se posebno istraživanju i 

iskopavanju ostataka hrvatske prošlosti. 

Iskapao je u različitim mjestima u Dalmaciji, 

posebno u okolici Drniša i Knina. Pronašao je 

mnoštvo starohrvatskih spomenika 

neprocjenjive znanstvene i nacionalne 

vrijednosti. God. 1887. osnovao je Kninsko 

starinarsko društvo koje je 1893. promijenilo 

naziv u Hrvatsko starinarsko društvo. Marun 

mu je bio dugogodišnji predsjednik. Također 

1893. otvorio je i Prvi muzej hrvatskih 

spomenika, a dvije godine kasnije sa svojim 

suradnicima Pokrenuo je časopis Starohrvatska 

prosvjeta, koji je objavljivao rezultate rada s 

područja starohrvatske arheologiie. Svojim 

radom Marun je ne samo udario temelj 

starohrvatskoj arheologiii i bio njezin pionir, 

nego joj je toliko utro put da ona još i danas 

uglavnom ide njegovim stopama. 

Lit.: – P. BEZINA, Kulturni djelatnici 



— Ovo je Tekst iz Franjo među Hrvatima - 

Napravi novi! K. Jurišić 

MARUŠIĆ, fra Franjo, lector artium (XVIII. 

st.) Rodom je negdje od Mostara, God. 1738. 

poslan je na studij u Bolognu. Sačuvala su se u 

rukopisu njegova predavanja katalogizirana 

pod naslovom Disputationes philosophicae. 

Rukopis se sastoji od više djelova: 1. [De 

logica parva sive de summulis], f. 1-46; 2. 

Disputationes in logicam Aristotelicam 

Scoticam, f. 50r-211v; 3. Commentaria una 

cum quaestionibus super octo libros Aristotelis 

de physico, seu in philosophiam naturalem que 

vocatur physica, f.212r-315r; 4. [De 

metaphysica], f. 316r-338r. Rukopis je iz 1741- 

1744. a napisao ga je u Zaostrogu prema 

Marušićevim predavanjima fra Frano Krilić iz 

Baćine, kako je pribilježeno na samom 

rukopisu. 

LIT.: J. Božitković, "Ljetopisne bilješke: 8. 

Krilić o Frano kao peripatetik (1724-1804)", 

Bogoslovska Smotra, 13 (1925) 171-173.


(Božitković pripisuje navedeno djelo Kriliću). 

— V. KAPITANOVIĆ, »Testi scotisti 




(1992), 271-272. - V. KAPITANOVIĆ, 

Rukopisna i knjižna baština Franjevačke 

visoke bogoslovije u Makarskoj, (Spomenička 

baština Franjevačke provincije Presvetog 

Otkupitelja, knj. 1), Makarska 1993, 


MARZARI, Ivan iz Trsta FKN (Trst oko 1340.- 

poslije 1420), provincijal, biskup. Potječe iz 

plemićke obitelji "de Marzariis". Bio je 1368. 

gvardijan u Trstu, a prema nekima i 

provincijal. Bonifacije IX. imenovao ga je l. 

III. 1391., arbanskim biskupom u barskoj 

metropoliji, a ne rapskim biskupom 

(Arbanensis) kako su neki krivo pisali. God. 

1397. bio je u Kotoru, odakle je možda 

upravljao i biskupijom. Izalda ud. Petra 

ostavila mu je 5. XI. 1398., kao arbanskom 

biskupu, vinograd u Malari, kod Trsta, kao 

naplatu za posuđenih 100 dukata (Tomasin). — 

God. 1401. Marzari je novigradski 

(Aemonensis), a ne ljubljanski biskup, kako 

neki pišu. No, kako je protestirao 

aleksandrijski patrijarh Leonard, s 

residencijom u Grado, kome je papa prethodno 

dao administraciju novigradske biskupije, a 

kanio mu je dati za uzdržavanje neki drugi 

beneficij, Bonifacije IX. je poništio ispravu 

danu Marzariju. Mazari je postao papin nuncij 

(propovjednik) križarskog rata protiv Turaka 

od Aquileje do Albanije, a on je za područja 

biskupija zagrebačke, senjske, krbavske i 

rapske opunomoćio rapskog kustoda fra Nikolu 

iz Splita. — Avignonski papa Benedikt XIII. 

imenova ga 4. VII. 1414. tršćanskim biskupom, 

pa je, prema tome, neispravna Tomasinova 

tvrdnja da je umro1411. No, u Trstu je od 

1409. bio ordinarij franjevac Nikola de 

Carturiis, pa Marzari ne mogavši zaposjesti 

biskupiju, dobi za uzdrzavanje od Benedikta 

XIII. u komendu cistercitsku opatiju "bl. 

Marije de Arcu" sirakuske biskupije. Martin V. 

naredio je 26. VI. 1420. sirakuškom biskupu da 

ispita istinitost optužbe o rasipanju dobara koje 

je počinio "tršćanski biskup Ivan". Eubel je 

neispravno naslućivao da se radilo o 

benediktincu Ivanu koji je imenovan 

trsćanskim biskupom 1408. Nije poznat ishod 

istrage ni kada je Marzari umro, no gore 

navedenu komendu uživao je tršćanski biskup 

dominikanac Jakov Belardi (1418-24). 

LIT.: M. PREMROU: Serle documentata dei 

vescovi triestini dei secoli XV-XVIII, 

Archeografo Triestino, Serie III, vol.X (1923) 

277-287, 303-316. - P. TOMASIN, Notizie 

storiche intorno all’ Ordine dei Frati Minori 

Conventuali di... Trieste... Archeografo 

Triestino, Nova Serie vol. XXI-XXIII, Trieste, 

1899, 165-167; 215 - G. PRAGA: Documenti 

trecenteschi … dei Francescani di Zara. 

Archeografo Triestino, Serie III, vol. XV. 

Trieste 1929/30, 240s. 

MASCI, Jeronim (Mas(s)i iz Ascoli Picena “od 

Lisciana”) O.Min., provincijal, general, 

kardinal, Papa NIKOLA IV. (Ascoli oko 1230- 

Rim, 4. IV. 1292.). -Masci ili Massi je 

najvjerojatnije uobičajena kratica od Thomasii, 

tj. Tomin. Rođen je u Ascoliju, ili pak u 

Liscianu, obližnjem mjestancu koje je njegov 

djed dobio u feud. U rodnom je gradu stupio u 

franjevački Red, pa su neutemeljena nagađanja 

da je iz hrvatskih strana. To je razvidno i iz 

prvog njegova papinskog pisma cijeloj Crkvi. 

Potvrđuje to i učeni fr. Petar iz Trogira, 1385., 

kad ga naziva “Frater Jeronymus de Esculo”. 

Nepoznato je sveučilište gdje je stekao 

teološke graduse. Isusovac Vanino piše da je 

oko 1260. “u Zadru Studium generale osnovao 

učeni Maci iz Ascolija”; nažalost, ne navodi 

izvora. — Jeronim je bio najslavniji provincijal 

Hrvatske provincije “Sclavoniae”. — 

Šematizmi i strani pisci navode da je to postao 

1272. tj. kad ga je Grgur X. poslao 25. X. 

1272., s još trojicom franjevaca, Mihaelu 

Paleologu u Carigrad. On je još ranije bio 

provincijal i kao provincijal je već 7. I. 1272. 

ovlastio vikara fra Jakova iz Brescie da smije 

prodati neke posjede trogirskog samostana za 

izgradnju novoga. Spomenuti fra Petar iz 

Trogira dva puta piše da je Jeronim bio 

provincijal za generalata sv. Bonaventure 

(AFH-15/1922./399). Generalat pak njegov bio


je od 1257. - 1274. Righini specificira da je 

Jeronim bio već na narbonskom generalnom 

kapitolu kao tadašnji provincijal Sclavoniae. 

Nažalost, propustio je navesti izvor tvrdnji, kao 

i Cartelli koji veli da je Jeronim imenovan 

provincijalom na generalnom kapitulu u Pisi, 

tj. 1263. No, tu je mogao biti samo potvrđen, 

kao i svi ostali provincijali. Znakovito je da 

talijanski povjesničari uzalud tragaju da bi 

utvrdili gdje bi Jeronim u tom razdoblju bio u 

Italiji. — Jeronim je naslijedio svjetski 

glasovitog pravnika bl. Monalda iz Kopra. 

Možda je upravo ovaj zatražio od uprave Reda 

učene franjevce, kao Jeronima pa fr. 

Bonagracija Tielci, fr. Ivana iz Anagnia (v.), te 

dodao domaćeg Mihaela iz Zadra, da bi 1260. 

osnovao studij u Zadru. Svi nabrojeni bili su 

zatim provincijali u hrvatskoj provinciji. 

Bonagracija je nasljedio Jeronima i u 

generalatu Reda. Fra Ivana je Jeronim kao 

Papa Nikola IV. Postavio za nadbiskupa u 

Zadru, a Mihaela za biskupa u Osoru. 

Nedvojbeno je Jeronim, kao provincijal, 

nastojao umnožiti broj samostana i braće, a ove 

duhovno i intelektualno osposobiti za apostolat 

po balkanskim zemljama. On je naime lako 

mogao upoznati žalosne prilike rascjepa Crkve 

i heretične krstjane. Nije isključeno da je 

upravo on uspostavio i dobre veze s carem 

Mihaelom Paleologom, pa ga je 1272. Grgur X 

s još trojicom franjevaca poslao u Carigrad da 

privede kraju sjedinjenje, koje će biti ostvareno 

na Lionskom saboru 1274. Nažalost nije 

prihvaćeno u Carigradu. — Dok je Jeronim 

bio još na Istoku, general Bonaventura postao 

je kardinal, a za generala u Lionu izabran je 

odsutni Jeronim. Ponovno je izabran na 

generalnom kapitulu u Padovi, 1276. Dok je 

pak, kao papinski legat, izmirivao kastiljskog 

kralja Alfonsa X. i francuskog Filipa III., 

Nikola III. imenovao ga je 12. III. 1278. 

kardinalom i zamolio da od generalnog 

kapitula u Asizu, 1279., upravlja također i 

Redom. No za poniznog Jeronima daleko teže 

iznenađenje bilo je kad su ga 15. XII. 1288. 

kardinali jednoglasno izabrali za papu. Nije 

prihvatio. No kardinali su ponovili izbor i 

prisilili ga da prihvati da Crkva ne trpi bez 

Kristova namjesnika, koji je već 10 mjeseci 

nedostajao, a od 17 kardinala šest ih je u 

međuvremenu preminilo od pošasti. Na izboru 

su mu čestitali ban P. Šubić sa sinovima 

Jurjom i Mladenom na čemu im je Jeronim 

zahvalio po fra Jurju. Nemoguće je nanizati 

ukratko sve što je ovaj prvi franjevački papa 

izveo u ciglih 1498. dana, od krunidbe 22. II. 

1288. — Punim pravom nazvan je “Papa 

misija”. Prvo je želio pridobiti Kristove 

sunarodnjake, Židove. Tako već prve godine 

pontifikata zadužuje i provincijala fra Mihaela 

iz Zadra da uz pomoć svoje sposobne subraće 

propovijeda Evanđelje Židovima u Dalmaciji. 

A samo 38 dana nakon krunidbe šalje četvoricu 

franjevaca u tatarska područja, kamo će uputiti 

i glasovitog Ivana od Monteocrvina, koji će 

naknadno postati prvi ndbiskup u kineskom 

Pekingu; a druge je razaslao od Bugarske do 

Perzije i Indije, te do Etiopije. — Nije 

zaboravio ni Bosne, pa je tamo 23. VII. 1290. 

poslao legata franjevca Benevenuta, gubijskog 

biskupa, te ga preporučio banovima Stjepanu i 

Prizdi (Acta Bosnae,17); a 23. III. 1291. 

naredio je sklavonskom/hrvatskom 

provincijalu da pošalje dvojicu vrsnih 

franjevaca za istražitelje pravovjerja u istočnu 

Bosnu. Za jedinstvo Crkava u Srbiji i Bosni 

poslužio se srpskom kraljicom Jelenom 

Anžuvinskom, koja je inače sagradila 

franjevcima nove samostane u Kotoru, Baru, 

Ulcinu, Skadru i Draču (možda u znak pažnje 

bivšem) provincijalu Jeronimu, koji će joj kao 

papa dodijeliti ispovjednika fra Nikolu “de 

Vosica”, te je njoj i sinovima upravio više 

pisama ekumenskog sadržaja. Sačuvana su, 

nadalje, brojna pisma patrijarsima i biskupima 

istočnih crkava Armenije, Georgije, Perzije, 

Etiopije, pa Jakobitima i Nestorijancima 

euroazijskih prostranstava. Nažalost, velike 

ekumenske nade propale su naglim širenjem 

islama u Africi i Aziji. — Nije zaboravio 

provinciju koju je vodio dvanaestak godina. 

Dobro je poznavao mjesne potrebe pojedinih 

biskupija te svoje vrijedne suradnike postavljao 

za biskupe, a svog zemljaka fr. Lamberta iz 

Ripatransona (v.) za biskupa u Krku. 

Dubrovačkom nadbiskupu, fra Bonaventuri iz 

Parme, povjerio je delikatnu službu da prisili 

Veneciju na povratak otete zemlje akvilejskom


patrijarhu, pa i crkvenim kaznama. Još mu je 

naredio da providi biskupe u Stonu i Trebinju, 

odakle su biskupe otjerali sljedbenici 

Nemanjića. Crkvu sv.Frane i sv.Nikole 

(klarisa) u Zadru obdario je posebnim 

oprostima. — Isticao se i u graditeljskim 

pothvatima. Među ostalim poduzeo je gradnju 

glasovite katedrale u Orvijetu i dao uljepšati 

mozaične apside Lateranske bazilike i sv. 

Marije Velike (gdje je umjetnik J. Torriti 

ovjekovječio Nikolin zemaljski izgled). 

Pokopan je u ovoj posljednjoj, a Siksto V., još 

kao kardinal, dao mu je izgraditi divni 

nadgrobni spomenik pri ulazu u baziliku. Trpio 

je mnogo zbog nesloge kršćanskih vladara, 

koja se napose pokazala padom Akona 

(Ptolomaide), te tako i cijele Kristove 

domovine. Na sve je strane (tako i hrvatskom 

provincijalu) slao pisma da se sabiru molodari i 

vojnici za oslobođenje Svete zemlje. — Tri 

omašna sveska velikog formata čuvju bule i 

druga pisma Nikole IV. (od koji 682 su 

upućena franjevcima). Pisma mu odišu 

nepatvorenom dobrotom i očinskom toplinom 

te brigom za spas duša. Plod pak njegova 

prethodnog znanstvenog rada su: tzv. 

Comentaria in IV libros Sententiarum; 

rasprave i posstile na St. i N. zavjet; 

propovijedi kroz godinu; propovijedi za 

svetačke dane. Kao papa osnovao je tri 

sveučilšta i općenito je posvuda podupirao 

školstvo i znanost. — Fra Jeronim/Nikola IV. 

bio je “blag i ljubezan, pun svećeničke revnosti 

posebno prema siromašnijim svećenicima” i 

biskupima. Tako je novčano pomagao i 

kotorskog biskupa Dujma. Kao papa dao je 

svjetovnom franjevačkom redu novo Pravilo 

koje je vjekovima nadahnjivalo tolike koji su u 

svijetu slijdili Franjin ideal: “Mir i Dobro”. 

Preminuo je kako mu je zabilježeno na 

nadgrobnom spomeniku, na glasu svetosti. 

LIT.: M. OREB: Zaslužni članovi hrvatske 



dana, Split 1973, 76-79. K. JURIŠIĆ: Život i 

rad pape Nikole IV….u: Samostan sv. Frane u 

Zadru, Zadar 1980, 185-201. G. PARISCIANI: 

N. Qarto… Ancona 1988. Miscell. Franc. 

71/1971/13-15. A. FRANCHI: Nicolaus Papa 

IV… Porziuncula 1990. (bibliografija 275-282). 

Izostavljam literaturu spominjanu kod gornjih 

autora. F. A. RIGHINI: Provinciale ordinis 

fratrum minorum S. Francisci conventualium 

seu Policronicon Jordanis…, Romae 1764. 

Vidi i Veritas, Zagreb 27 (1988) br. 7, 8; str. 

26-27. M. Žugaj 

MASCIA, Jeronim (Masci, Massi, Geronimus 

ab Ascoli), papa Nikola IV. (Lisciano kraj 

Ascoli Piceno, Marche u srednjoj Italiji, 1227. 

- Rim, 13. IV. 1292) - Potječe iz siromašne 

obitelji. Vrlo mlad stupio u tek osnovani Red. 

Završio škole u Asizu i Perugi. Najviše 

akademske graduse stekao u Bologni i Kölnu. 

Predavao na teološkim učilištima. General 

Reda sv. Bonaventura ga imenuje 

provincijalom u Hrvatskoj (Provincia 

Sclavoniae S. Seraphini) (1270. ili 1271). Papa 

Grgur X. ga šalje kao poslanika u Carigrad 

caru Mihovilu VIII. Paleologu po pitanju 

crkvenog jedinstva (1271-1274). Generalni 

Kapitul Reda u Lyonu ga izabire za generala 

(1274). Papa Nikola III. ga imenuje kardinalom 

(1278) i biskupom u Palestrini (1280). Nakon 

smrti pape Honorija IV. izabran za Rimskog 

biskupa (1288). Papa Siksto V. (1585-1590) 

mu je podigao monumentalni spomenik nad 

grobom u bazilici sv. Marije Velike, a 

Benedikt XIV. (1740-1758) je za nj rekao da je 

“singulari virtute insignus ac pietate”, dok mu 

je kardinal Jakobo Colonna (†1318) na 

uspomenu podigao crkvu. — U Zadru je 

osnovao franjevački “Studium generale” (oko 

1260) (Vinino). Na drugi Lyonski sabor je 

doveo bizantsko i tatarsko poslanstvo (1274). 

Sudjelovao je i u izradi bule Nikole III. “Exiit 

qui seminat” - O Pravilu REda (1279). 

Posredovao u pomirenju Rudolfa Habsburškog 

i Karla Anžuvinca (1280). (Jurišić). Crkvi sv. 

Frane u Zadru je isposlovao naslov bazilike 

(1280). (Velnić). Kao papa djeluje plodno i 

raznoliko na ekumenskom i prosvjetnom polju 

(Barčić). Kratki mu je pontifikat pun zbivanja i 

pokazuje dalekovidnost neumornog apostola 

)O)reb). Ostavio je trag u crkvenoj i svjetskoj 

povijesti kao: a) Političar; oslobodio Karla II. 

Napuljskog zarobljeništva, okrunio ga za 

napuljskog kralja (1289) i tako dobio


saveznika. Stvorio je uvjete za dolazak 

anžuvinaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje 

okrunivši u Napulju za ugarsko-hrvatskog 

kralja Karla Martela, sina Karla II. (1290). 

Borio se i protiv posizanja Rudolfa 

Habsburškog za Italijom i Ugarsko-Hrvatskom. 

b) Graditelj: Podgiao više zgrada i crkava u 

Rimu. Ukrasio mozaicima baziliku sv. Marije 

Velike, obnovio je i uz nju podigao papinsku 

palaču. Pobrinuo se i za mozaike u bazilici sv. 

Ivana Lateranskog. U Orvietu je postavio 

temeljni kamen za katedralu “Santo 

Corporale”. c) Prosvjetitelj i pisac: Osnovao 

sveučilište u Montpellieru u Francuskoj 

(12298), a u Italiji u Montepulciano i Macerati 

(1290), te javne škole u padovi. Sveučilištu u 

Lisabonu je udijelio povlastice (1290). 

Njegovom se spisateljskom radu pripisuju ova 

djela: In multos sanotae Scripturae libros 

sententiarum commentarii, Sermones de 

tempore, Sermones de sanctis, Tractatus de 

infulgentiis, Regula Tertii ordinis S. Francisci, 

Statuta pro retinendo disciplinae regularis 

rigore, Statutum de divisione fructuum, 

reddituum et proventuum Ecclesiae inter 

papam et cardinales, Constitutiones quaedam, 

Bulla de censibus Ecclesiae Romanae, 

Epistolae duae de captione Accon i Bullarum 

et epistolarum volumina tria. d) Apostol misija: 

Kineskim Mongolima poslao je franjeva Ivana 

od Monte Corvina (1289), koji je tamo mnoge 

pokrstio, preveo Novi Zavjet i Psalme na 

tatarski, u Pekingu sagradio crkvu, otvorio 

školu i kasnije imenovan prvim nadbiskupom 

Pekinga. Slao je poslanstva i drugim Tatarima, 

te nastojao oko sjedinjenja Georgijanaca i 

Etiopljana. Njegova nastojanja oko sjedinjenja 

Armenaca podržao je i sam njihov kralj Hethun 

II, koji je kasnije postao franjevac. e) Borac 

protiv heretika: Borio se protiv joakimita, 

apokaliptičara, panteizma i političkog 

fanatizma šaljući franjevce kao propovjednike 

širom Evrope. Na traženje kraljice Jelene (v.) 

šalje u Srvbiju bl. Marina iz Kotora (v.) )1288), 

a provincijalu Hrvatske (Sclavonia) naređuje 

da u Bosnu pošalje franjevce (1291) 

propovijedati protiv patarena. f) Franjevac u 

odnosu prema Redu: Izdao je bulu o 

izuzimanju Reda od bilo čije, osim papinske 

vlasti (1288), promicao njegovo širenje, i dao 

mu obnovljeno Pravilo (1289), koje je bilo na 

snazi do Leona XIII. (1883). g) Revnitelj za 

Svetu zemlju: Na poziv za pomoć 

jeruzalemsko-ciparskog kralja Henrika II. 

proglasio je križarsku vojnu za oslobođenje 

Ptolomaide i sam je i materijalno pomagao 

(1291), ali se evropski vladari nisu udazvali i 

pothvat je propao bez papine krinje (Jurišić). 

LITERATURA: Daniele FARLATI: Illyricum 

Sacrum 5. Venetiis 1775, 301-302. - Donato 

FABIANICH: Storia dei Frati Minori I. Zara 

1863, 66-67, 71, 98-99, 417-420. - Tadija 

SMIČIKLAS: Codex diplomaticus 6. Zagreb 

1908, 611-617. - Luca WADDING: Anales 

Minorum 5. Quaracchi 1931, 187, 193-195, 

544-545. - Miroslav VANINO: Teologija u 

Hrvata. Croatica Sacra. Zagreb, 11-12 (1943) 

br. 20-21, 200. - Ivan OSTOJIĆ: Benediktinci 

u Hrvatskoj 2. Split 1964, 456. - Antonio 

FRANCHI: Il concilio II. di Lione (1274)... 

Roma 1965, 176, 177-178. - Marin OREB: 

Uzori svetosti... i drugi časni sinovi... split 

1970, 28-31. - Berard BARČIĆ: Povijest 

franjevačke provincije sv. Jeronima u 

Dalmaciji i Istri. Zadar 1976, 52-53, 55, 56. - 

Karlo JURIŠIĆ: Život i rad pape Nikole IV 

(1288-1292) i njegov odnos prema Hrvatima. 

Samostan sv. Frane u Zadru. Zadar 1980o, 

185-201. - Justin VELNIĆ: Samostan sv. Frane 

u Zadru - Povijesni prikaz njegova života i 

djelatnosti. Idem. 25-101. I. Djamić 

MASNOVIĆ, Grgo, prof. (Fojnica, polovica 16. 

st. - ?, 1. polovica 17. st.). - Bio je provincijal 

Bosne Srebrene (1580-1583), a prema nekima i 

drugo trogodište (1614-1617). 



1735). Beograd 1935, 49, 55, 59. - Dominik 

MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 167, 

170, 173. A. Barun 

MASTILIĆ Matej BOŠNJAK, Matej 

MATAS, fra Ante Konstantin, profesor i 

narodni preporoditelj (Kladnjice, 26. V. 1833 - 

Split, 3. X. 1884). srednju školu pohađao je u 

Splitu, Visovcu i Zaostrogu. U novicijat je


stupio u Živogošću. Bogosloviju je studirao u 

Šibeniku i Makarskoj (1853-56). Zaređen je u 

Beču gdje je studirao i 1858. položio 

profesorski ispit iz slavenske filologije, a 

godine 1859 iz povijesti i zamljopisa. Šk. g. 

1859/60. došao je u Sinj na Gimnaziju. God. 

1860. izabran je za tajnika Provincije i za 

"mjesto-ravnjatelja" i na toj službi ostao do 

godine 1871. Kad je te godine škola postala 

državna, Matas je obavljao službu ravnatelja. 

Godine 1873. sekularizirao se i nešto kasnije 

(1878) postao ravnatelj Gimnazije u 

Dubrovniku gdje se istakao marljivim radom. 

Kao umirovljeni svećenik nastanio se u Splitu i 

tu umro od pleurite. Matas se istakao na 

početku narodnog preporoda (1860) svojim 

dvjema knjižicama iznoseći osnovne zasade 

narodnog pokreta a protiv autonomaša i tome 

je ostao dosljedan cijeli život. U školi u Sinju 

posebnu je brigu posvećivao unapređenju 

nastave, gradnji nove zgrade Gimnazije, 

osnivanju školskih zbirka, povećanju knjižnice. 

Napisao je više članaka po novinama, npr. 

braneći franjevačke župnike u "Il Nazionale" 

(1862), u "Glasniku dalmatinskom" o 

političkim prilikama u Sinju, o župnicima 

Provincije u "La Dalmazia cattolica" (1873), o 

raznim povijesnim i arheološkim pitanjima u 

"Viestniku hrvatskoga arheologičkoga družtva 

" (1880. i 1882), o zaostroškom samostanu u 

"Narodnom koledaru" (1869), o dubrovačkoj 

gimnaziji u "Programu c.k. velikog državnog 

gimnaazija u Dubrovniku" (1881/82. i 

1882/83). 

DJELA: Glas hrvatsko-slovinski iz Dalmacije, 

Zagreb 1860; Šilo za ognjilo, Zagreb 1861 (oba 

djela ponovno su objavljena uz predgovor J. A. 

Solde godine 1989); Miletti versus. Iznovice na 

svietlo dao i razjasniti pokušao A. K. Matas, 

(Biblioteca storica della Dalmazia, libro I.) 

Ragusa 1882. 

LIT.: JAGIĆ Vatroslav, Biblioteca storica della 

Dalmatia, diretta da G. Gelcich, libro I. Meletii 

Versus. Iznovice..., Archiv fur slavische 

Philologie, knj. VII, 1883-84, sv. 3, 515-524; 

BAČIĆ Petar Krstitelj, Fra Ante Konstantin 

Matas, Nova revija XI/1932, br. 5, 476-477; 

PETROV Stanko, Ante Konstantin Matas, 

Izvještaj za školsku godinu 1939.-40, godište 2, 

Sinj 1940, 3-32; prikaz tog članka: ESIH Ivan, 

Monografija o prof. Anti Matasu, Obzor 

LXXX/1940, br. 172, 2; Nekrolog, Program 

ck. Velike drž. gimnazije u Dubrovniku za šk. g. 

1884/85, 64-65; MATAS Pero, Profesor Antun 

Konstantin Matas (Prilog biografiji), Zadarska 

revija, Zadar XII/1963, br. 1, 55-57; Soldo 

Josip Ante, Matas Antun Konstantin, u 

Oesterreichisches Bigraphisches Lexikon 

1815-1950, sv. 27, Wien 1974, 136; G. 

NOVAK, God. 1860. u polemičkim spisima, 

Radovi Inst. JAZU u Zadru, sv. 8, 1961, 12. sl. 

STANČIĆ Nikša, Nacionalna integraciona 

ideologija dalmatinskih narodnjaka 1860/61. 

godine, Radovi IHP XI/1978, 154. i sl.; Matas, 

Antun Konstantin, Franjo među Hrvatima, 

249; BEZINA Petar, Srednje školstvo, 141-144. 

– A. RIBIČIĆ, Crtice o školstvu u Zaostrogu, 

Zaostrog 1989, 82. — BEZINA Petar, Ante 

Konstantin Matas, Split 1992. – P. BEZINA, 

Kulturni djelatnici Franjevačke Provincije 

Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i XIX. stoljeću, 

Zagreb 1994, 140-142. J. A. Soldo 

MATEJ (Matija) (delmitensis, ep. Dalmatiae), 

O. Min. († Duvno 1392), biskup. Matija se 

spominje kod neke nagodbe u Splitu, 5. III. 

1375. kao izabrani i još nepotvrđeni duvanjski 

biskup. U Splitu se spominje kao biskup 

Dalmacije 18. V. 1392. pri potpisivanju 

sporazuma o nekom zemljištu između splitskog 

nadbiskupa Andrije i Nikole Mihe Madijeva. 

Spomenut je također l2. X. 1392., ali već kao 

pokojni, u imenovanju nasljednika mu Jurja 

Imoćanina za duvanjskog biskupa (Wadding). 

Mateja ne spominju ni Eubel, ni Gams, pa čak 

ni Mandić. Kako je razvidno iz gornjih navoda 

bio je biskup "delmitensis", a 1392. i 

"Dalmatiae". 

LIT.: T. SMIČIKLAS: Codex diplomaticus regni 

Croatiae,Dalmatiae et Slavoniae. Zagreb 

1903ss. Vol. XV, 105s br. 80; XVII, 438 br. 

321. — L. WADDING: Annales Minorum, IX, 

Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1932, 133 br. 17 

- Croatica Christiana Periodica, Zagreb 10 

(1986) br. 17 str. 105s bil j . 76 i 79. — M. 



Zagreb 1993, 72.


MATEJ DALMATINAC (Matthaeus de 

Dalmatia q. Joannis), student (XV. st). 

Studirao je na bolognskom studiju 1444/45. 

Možda je kasnije postao i provincijal? (v. 

Matej iz Modruša). 

LIT.: Analecta Franciscana. Vol. XI, 393; 397. 

M. Žugaj 

MATEJ DALMATINUS BOŠNJAK, Matej 

MATEJ DE JADRA Bošnjak, Matej 

MATEJ DE LINQUA ILLIRICA BOŠNJAK, 

MATEJ 

MATEJ DE LITTERA SCLAVA BOŠNJAK, 

Matej 

MATEJ IZ Konavala (De Canalibus), astronom 

(? - Dubrovnik, 1633) - Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. Poznat je bio kao 

propovjednik, te učeni moralista. Bavio se 

astronomijom. Ubrojen je među Oce Provincije 






1917. 434. I. 

MATEJ iz Modruša, FKN, provincijal (XV. 

st.). – Prema naznaci uz ime, bio je afiliran 

modruškom samostanu. Kao provincijal 

spominje se 5. VIII. 1447. u Knjizi troškova 

šibenskog samostana. U to je vrijeme, do tada 

najmanja kustodija, rapska, uhvatila zamah u 

otvaranju brojnih samostana osobito u zaleđu 

Modruša. — Nagađanje da je bio otočki 

(Nomenklator) biskup zasnovano je na 

pogrešci u Bularium Franciscanum. Teško je 

reći je li on “laureandus” što se spominje u 

Bologni 1445., kao Matej Ivanov iz Dalmacije 

(Analecta Franciscana, Vol. XI., 397). 

LIT.: J. M. POU Y MARTI: Bullarium 

Franciscanum, Nova series, Quarachi 1939. II., 

20 br. 38. — M. ŽUGAJ: I Conventi… Roma, 

1989, 24), Žugaj, Hrvatska provincija, 46. M. 



Zagreb 1993, 73. 

M. Žugaj 

MATEJ IZ MODRUŠA, FKN, provincijal (XV. 

St.). Spominje se uz nadnevak 5. XII. 1447., 

kao provincijal u knjizi izdataka šibenskog 

samostana sv, Franje (Liber expensarum 

conventus Sibenicensis), a u Nekrologiju 

Franjevačke konventualske provincije taj se 

dan navodi kao dan preminuća. 

LIT.: Marijan ŽUGAJ u Hrvatska provincija 

franjevaca konventualaca nekad i danas, 


MATEJ O. Min. († u Rimu 1302), krčki biskup. 

Bonifacije VIII. pozvao je 25. V. 1297. krčkog 

biskupa Lamberta iz Ripatransona za vikara 

u Rim, a pet dana kasnije naredio mu je da 

providi nekoga za krčkog biskupa. Imenovan je 

Matej koji je već 15. V. 1298. kao krčki biskup 

skupa s biskupom Lambertom podijelio oprost 

od 40 dana posjetiteljima crkve sv. Franje u 

Ascoli Picenu, pa je netočna Gamsova i 

Eubelova tvrdnja da je imenovan biskupom tek 

1299. godine. Iz bule imenovanja nasljednika 

mu u Krku, Tome iz Montefiorea, od 13. 

VIII. 1302. saznajemo da je umro u Rimu. Nije 

isključeno da ga je Lambert povukao u Rim 

mnogo prije smrti da mu pomaže u odgovornoj 

službi rimskog vikara. 


aevi, I, Padova 1968, 518; usp 527. — Bularii 


Claras Aquas (Quaracchi) 1908, 213 bilj. 4: 

222 br. 2192: BF, IV 557 (e) Miscelanea 

Fancescana 35 (1935) 32. — P. GAMS: Series 


Regensburg 1873 [Graz 1957], 425; usp. 857 - 

M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca 



Žugaj 

MATEJ ZADRANIN BOŠNJAK, Matej


MATIĆ STUPARIĆ, fra Josip, dušobrižnik i 

lektor teologije (Sinj, 11. I. 1854.-Zaostrog, 

4.111.1926.). Stupio je u Franjevački red 19. 

X. 1871, svečane zavjete položio 27. X 1875., 

za svećenika zaređen 14. V. 1876. Bio je 

župski pomoćnik u Sinju (1877.-1881.), 

župnik Hrvaca (1881.-1884.), Sinja (1884.- 

1888.) i Otoka (1888.-1893.) definitor 

provincije (1899.-1902) samostanski vikar u 

Šibeniku i lektor teologije i filozofije u 

Šibeniku, Makarskoj i Zaostrogu do 1917. 

Mnogo je čitao i bio veoma pobožan 

(svakodnevno se ispovijedao), a zbog svoga 

držanja obljubljen među franjevcima. 

Lit. A. CRNICA: Naša Gospa od zdravlja i 

njezina slava, Šibenik 1939, 351. 


MATIĆ, Ambroz, gramatičar (Blaževac kod 

Dubrava, 1795 - Garevo, 24. VII. 1849). - 

Osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu stekao je 

u Kraljevoj sutjesci, filozofsko-teološke nauke 

završio je u prekosavlju (1815-1824), novicijat 

u Kraljevoj Sutjesci (1814-1815). Bio je 

duhovni pmoćnik u Tolisi (1824-1826), učitelj 

gramatičke škole i meštrov pomoćnik u 

Kraljevoj Sutjesci (1826-1831) i župnik u 

Tremošnici (1831-1849), kada se istakao 

graditeljskom djelatnošću. Biskup Barišić 

imenovao ga izvanjskim vikarom (1832), a 

dvaput je bio definitor bosne Srebrene (1835- 

1838, 1847-1851). Zaslužan je za unapređenje 

školstva u Bosni Srebrenoj. Za potrebe svojih 

učenika “iz latinskog i bosanski jezik prenose” 

Raczun za prvu i drugu godinu shkulsku” i 

sastavi gramatiku latinskog jezika. Pjeva na 

latinskom jeziku prigodnice. Josić ga slavi kao 

matematičara. 

DJELA: - Carmen adgratulatorium m.v.p. 

Stephano Marianovich... Eszekini (1825). - 

Illustrissimo domino Gabrieli Barischich... 

Eszekini (1827). - Isitirion illustrissimo ac 

reverendissimo domino Gabrieli B arichich... 

Eszekini (s.a.). - Raczun za pervu i drugu 

godinu shkulsku iz latinskog u bosanski jezik 

prinese... U Ossiku (1827). - Knjixica rucsna s’ 

upravam korisnim, i uveshtbanjem lasnim za 

mladiche latinski jezik ucseche, u bosanski 

jezik složena... U Ossiku 1832. 

LITERATURA: - JELENIĆ Julijan: Biobibliografija 

fra Ambroza Matića. Franjevački 

vijesnik, 37(1930) 3, str. 65-68. - PAVIĆ 

Stjepan Pregled latinskih gramatika bosanskih 

franjevaca. Franjevačka klasična gimnazija u 

Visokom 1882-1982. Visoko 1983, str. A. 

Kovačić 

MATIĆ, fra Petar (Vrdovšević), lektor, 

stradalnik (Umčine kod Vrgorca – Krvavac na 

Neretvi 2. X. 1685). Obukao je franjevačko 

odijelo 21. IV. 1672. Ubili si ga turci iz zasjede 

s još šestoricom suputnika kad se vozio lađom 

iz Opuzena prema Norinskoj kuli u kojoj je 

trebao preuzeti kapelansku služnu. Glave su im 

odnijeli u Čitluk (Gabelu). Prema 

Vladmiroviću i nekim nekrolozima pokopan je 

na Bobalju nad selom Kulom, dok drugi drže 

da su tjelesa pokopana u Zaostrogu. 

Lit. RIMDALÙ (premetaljka: ULADMIR = L. 

VLADMIROVIĆ], Cronaca della città e 

territorio di Narenta, Venezia 1788, 87. – S. 

ZLATOVIĆ, Kronika O. Pavla Šilobadovića o 

četovanju u Primorju (1662-86), Starine, XXI, 

Zagreb 1899, 112. – R. JERKOVIĆ, Župe 

Neretve, List Biskupije Splitsko-makarske, 56 

(1939) 25-26. – G. CVITANOVIĆ, Prava Mala 

braća – Uspomene iz samostana Zaostroga, 

Gospa Sinjska, 6 (1927), 202-203. – K. 

JURIŠIĆ, Katolička crkva na biokovsko 

neretvanskom području u doba turske 

vadavine, Zagreb 1972, 237-238. 


MATIĆ, Fra Stipan, Predvodnik seobe 

stanovništva iz Rame u Dalmaciju, gvardijan u 

Rami. Prema Fra Petru Filipoviću sam je 

svojom rukom 1687. zapalio samostan sv. 

Petra apostola u Rami, na bijegu franjevaca iz 

Rame u Cetinu. (Pismosaranište, 4v) 


MATIĆ, Franjo, vojni kapelan i pisac 

(Čavoglave kod Drniša o. 1716. — Šibenik, 8. 

5. 1786). U franjevački je red stupio 31. V. 

1731. na Visovcu. God. 1735. bio je poslan na 

studij u Anconu ali nije imao dozvolu 

generalnog ministra pa je, čini se, 1736. pošao


na studij u Italiju. Nakon završenih studija, 

general franjevačkog reda Rafael a Lugano 

dopustio mu je 15. VIII. 1743. da pođe u Beč 

za kapelana hrvatskih pandura. Od konca 

listopada 1743. do kraja 1745. godine pratio je 

hrvatsku vojsku pod vodstvom potpukovnika 

Gabrijela Škrlca po Bavarskoj, i drugim 

djelovima Carstva. Potkraj navedene godine 

vraća se s vojnicima u Hrvatsku. Slijedeće 

1746. godine prati hrvatsku vojsku, pod 

zapovjedništvom Baltazara Bušića, u Belgiju i 

Nizozemsku. Tu je ostao do potkraj 1748. 

Prema iskazu podkapetana Hrvatskog 

kraljevstva baruna Stjepana Josipa Patačića od 

Zajezde, Matić je, uz uredno obavljanje 

kapelanske službe, utjecao da je 36 nekatolika 

prešlo u Katoličku crkvu. Polovicom 1749. 

prešao je iz carske vojske u mletačku. Pod 

njegovim je utjecajem, među ostalim, 

pravoslavni svećenik Arsenije Ivanović prešao, 

u Veneciji 1751., u Katoličku crkvu. Crnica 

navodi da je 28. IV. 1760. dobio dozvolu da 

pođe u Veneciju za bolničkog kapelana. Prema 

izvornom dokumentu vjerojatnije se radi o 

produženju dotadašnje dozvole za obavljanje 

službe u bolnici. Nakon povratka iz Venecije, 

od 1765. povjerenik je Sv. Zemlje za 

Dalmaciju. Godine 1767-1768 boravio je na 

Visovcu. God. 1770. izabran je za gvardijana u 

Kninu. Najkasnije 1777. preselio se u Šibenik 

gdje je i umro. 

DJELA: Jezgra istomaçegnia stvarii naj 

potribitii nascega spasegnia s kratkii upitagnii, 

i odgovaragnii, korisno ne samo karstjanom, 

dalli i ispovidnikom, za upitagnia pokornikaa. 

U Mlezci, Pritiskano od Antona Bassanesa, 

1762. 

LIT.: I. KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Bibliografija 

hrvatska I, Zagreb 1860, 93. — Š. Ljubić, 

Ogledalo književne povijesti jugoslavjanske na 

podučavanje mladeži, II, 1869, 462. — K. 

BALIĆ, Kroz Marijin perivoj. Štovanje Bl. 

Djevice Marije u franj. Provinciji Presv. 

Otkupitelja, Šibenik 1931, 66. — A. CRNICA, 

Naša Gospa od zdravlja i njezina slava, 

Šibenik 1939, 419-420. — V. KAPITANOVIĆ: 

Franjevci kao vojni kapelani u mletačkoj 

vojsci, Kačić, 16 (1984) 179-180 i 185. — F. 

E. HOŠKO: Dva mala katekizma dvojice »Male 

braće Države Prisvetog Otkupitelja«, Služba 

Božja, 24 (1984) 2, 157-162. — F. E. HOŠKO: 

Negdašnji hrvatski katekizmi, Zagreb 1985, 92- 

96. — V. Kapitanović: Rukopisna i knjižna 

baština Franjevačke visoke bogosovije u 

Makarskoj, (Spomenička baština Franjevačke 

provincije Presvetog Otkupitelja, knj. 1), 

Makarska 1993, 273. – P. BEZINA, Kulturni 

djelatnici Franjevačke Provincije Presvetoga 

Otkupitelja u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 

1994, 73-75. 


MATIĆ, Karlo, (Kujundžić) pučki učitelj i 

profesor filozofije (Otavice/Drniš. Filozofiju je 

studirao u Šibeniku (1785), a teologiju na 

generalnom učilištu u Perugiji (1786). Nakon 

povratka iz Italije bio je lektor filozofije u 

Šibeniku (1791). Austrijska vlast nakon pada 

Mletačke Republike imenovala ga je učiteljem 

u Drnišu, a god . 1806-1810. bio je definitor. 

Bio je poznat kao bogomoljan čovjek. Prema 

Baćiću koji ga je kao dijete susretao, na 

Visovcu je pod starije dane imao viganj i, uz 

redovničke, bavio se i kovačkim poslovima. 

Sačuvala su se njegova predavanja iz filozofije 

Eclecticae Philosophiae synopsis, quam P. 

Carolus Matich Ordinis Minorum 

observantium in Archigymnasio Provinciae SS. 

Redemptoris huius Facultatis triennalis lector, 

die III. Novembris, compilare suisque 

auditoribus dictare incepit. Sibenici 

MDCCXCI. (Šibenik, Sv. Lovre, rkp. 43). 

Lit.: Lulić memorie, 55-56. — Baćić, 259— A. 

CRNICA: Naša Gospa od zdravlja i njezina 

slava, Šibenik 1939, 390. — V. KAPITANOVIĆ 

»Rukopisni priručnici franjevačkog filozofskog 

učilišta u Šibeniku (1969-1825)«, Prilozi za 

istraživanje hrvatske filozofske baštine, 20 

(1994) br. 1-2 (39-40), str. 175-176, 198. V. 

Kapitanović 

MATIJA Ivanov (MATEJ "de 

Vivariis/Vinariis") FKN (XVI. st.), pomoćni 

dubrovački biskup i naslovni episcopus 

Amiclensis u patraskoj metropoliji. Wadding 

navodi datum biskupskog imenovanja 26. XI. 

1517., a Tossignano i Gulik-Eubel imaju 1. 

VII. 1517. pa bi Waddingov nadnevak mogao,


mozda, označava imenovanje za dubrovačkog 

pomoćnog biskupa. Gams ga navodi kao 

biskupa u Ohridu u dubrovačkoj metropoliji. 

Dodatak "de Vivariis" odnosno "de Vinariis" 

mogao je nastati pogrešnim prepisivanjem od 

Matthias Juani zamjenom slova Ju u Vi i 

slova n u ri (Juani >Vinarii > Vivarii). Matija 

je za svoje uzdržavanje primao 200 dukata 

godišnje, od toga 50 na račun primanja 

papinske kancelarije od strane dubrovačke 

nadbiskupije. U Dubrovniku je bio pomoćni 

biskup franjevcu nadbiskupu Rajnaldu 

Graziani, koji se odrekao biskupije 13. III. 

1521. M. pak dobiva nasljednika u amiklenskoj 

biskupiji samo dva mjeseca kasnije, l7. 5. 

1521. no, nije poznat da li je M. odstupio ili 

umro. 

LIT.: P. R. TOSSINIANENSIS: Historiarum 

Seraphicae Religionis libri tres, Venetiis 1586, 

233b L. WADDING: Annales Minorum, XVI, Ad 

Claras Aquas (Quaracchi) 1933, 75 br. 47 - 

Conradus EUBEI,: Hierarchia Catholica medii 

aevi. (2.izd.) Padova 1968ss vol.III 107; 346. 

— P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae 

Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], 392 

MATIJA IZ ENGLESKE, bosanski vikar 

(XIV/XV. st. ). — Bio je deseti po redu 

bosanski vikar i upravljao je tri puta po tri 

trogodišta Bosanskom Vikarijom (1411.- 

1420.). 

LIT.: J. BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit popisa 

bosanskih vkara i provincijala (1339.-1735.). 

Beograd 19345., 15-16. — D. MANDIĆ: 

Franjevačka Bosna. Rim 1968., 84-85. 

A. Barun 

MATIJA IZ PELJEŠCA (a Puncta), slikar 

(Pelješac, ? - Dubrovnik, 1612) - Član 

Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Brat laik. 

Sakristan u crkvi Male Braće u Dubrovniku 

kroz četrdesetak godina. Vješt slikarski 

majstor. - U franjevačkoj crkvi u Dubrovniku 

uresio strop slikama i pozlatom, ali je njegov 

važan slikarski rad sav stradao u potresu 1667. 





1917. 430. - Nedjeljko SUBOTIĆ - J/ustin/ 


Spomenica Gospe Anđela u Orebićima 1470- 

1970. Omiš 1970. 335. I. Djamić 

MATIJEVIĆ, Ante, profesor (Zablaće, 11. IX. 

1895 - Zadar, 10. IX. 1956). Pučku školu 

završio u rodnom mjestu, nižu gimnaziju na 

Košljunu, višu u Zadru. Stupio u franjevački 

red FZD g. 1912. Teološki studij započeo u 

centralnoj nadbiskupskoj teologiji u Zadru, a 

završio u franjevačkoj teologiji u Dubrovniku. 

Za svećenika je zaređen g. 1920. God. 1922. 

započinje studfij povijesti na Sveučilištu u 

Beogradu odakle slijedeće godine prelazi u 

Beč. Tu, uz povijesnu grupu, apsolvira i 

trogodišnji tečaj iz paleografije i diplomatike 

na Oesterreichischer Institut für 

Geschichtforschung i dogodišnji tečaj na 

Musikakademie, Abteilung für Kirchenmusik. 

God. 1926. promoviran je u Beču na čast 

doktora obradivši dizertaciju pod naslovom 

“Die Geschichte Dalmatiens zur Zeit der ersten 

österreichischen Besitznahme”. Po završetku 

studija predaje na nižoj franjevačkoj gimnaziji 

s pravom javnosti na Badiji (Korčula). Godine 

1935. prelazi na višu franjevačku gimnaziju s 

pravom javnosti u Dubrovnik. God. 1943. 

postaje ravnateljem državne glazbene škole u 

Dubrovniku. God. 1946. prelazi u Split gdje 

predaje glazbu na državnoj glazbenoj školi. 

God 1948. prelazi u Zadar gdje predaje na 

novootvorenoj gimnaziji nadbiskupskog 

sjemeništa sve do g. 1955. kada radi bolesti 

napušta službu profesora. Uz rad u školi veoma 

je aktivan i u pastoralu, osobito kao korizmeni 

propovjednik. Na Badiji vrši neko vrijeme 

službu odgojitelja pitomaca. U Provinciji vrši 

službu definitora od g. 1932-1935. Objelodanio 

je manje priloge u Novoj reviji (1931), i 

Obzoru (1933), u Franjevačkom vjesniku 

(1936), u Alma Mater Croatica (1931, 1940). 

Važniji su mu radovi: O nekim poveljama 

pogrešno datiranim u Smičiklasovu Zborniku 

*(Vjesnik kr. drž. arhiva u Zagrebu, god. VII), 

Odlomak brevijar-antifonala samostana sv. 

Frane u Zadru prema sudu g. Giuseppe Praga 

(Zadarske revije, g. II, br. 1, 1953), Zadarsko


porijeklo korala osorske katedrale (Radovi 

Instituta JAZU u Zadru, sv. 1., Zagreb 1954), 

Porijeklo renesansnih Psaltira franjevačkog 

samostana u zadru (Radovi Instituta JAZU u 

Zadru, sv. 2., Zagreb 1955), Glazbenik Franjo 

Divnić i njegovi korali (Radovi Instituta JAZU 

u Zadru, sv. 3., Zagreb 1957), Neriješeni 

problem orgulja u šibenskoj katedrali od 

njezina početka do danas (Radovi Instiktuta 

JAZU u Zadru, sv. 3., Zagreb 1957), Arhiv i 

knjižnica franjevačkog samostana u Zadru 

(Zadarski Zbornik, 1964, Matica Hrvatska, 

Zagreb). (Nb! Tri zadnje rradnje objavljene su 

poslije smrti pisca). U rukopisu je ostala radnja 

“Pisci franjevačkih sredovječnih korala u 

Zadru.” 

LITERATURA: Berard BARČIĆ: O. Ante 

Matijević (Glasilo franjevačke Provincije sv. 

Jeronima u Dalmaciji, god. II., br. 8-9/1956. - 

ISTI: Oproštajni govor. Idem. - Ljubomir 

MAŠTROVIĆ: Dr. Ante Matijević (Zadarska 

revija, V, br. 3, str. 219-220). - Berard 

BARČIĆ: MATIJEVIĆ, fra Ante (Franjo među 

Hrvatima 1226-1976, Zagreb 1976). - ISTI: 

Povijest franjevačke Provincije sv. Jeronima u 

Dalmaciji i Istri, Zadar 1976 (ciklostilski). - 

ISTI: O. Ante Matijević (Samostan sv. Frane u 

Zadru, Zadar 1980, 277-289). B. Barčić 

MATIJEVIĆ, s. Berhmana (Žegar, 18. VIII. 

1887 Đakovo, 21. XI. 1963), sestra sv. Križa. 

Dugogodišnja nastavnica fizike i matematike 

na građanskim školama Sestara sv. Križa u 

Đakovu i Hercegnovom. Učenice je se sjećaju 

kao stroge, ali pravedne sestre. Posebno je 

suosjećala sa siromašnom djecom te joj je bilo 

stalo da nešto nauče za život. U Hercegnovom 

vršila je i dužnost ravnateljice građanske škole 

i uz to je bila poglavarica zajednice. 

Provincijalnom poglavaricom postala je 1937. 

Njezinim nastojanjem Provincija je izgradila 

vlastitu bolnicu u Vukovaru (1940), otvorila 

Žensku klasičnu gimnaziju u Osijeku (1941) i 

preuzela njegu bolesnika na Klinici Rebro u 

Zagrebu (1942). Zbog slabog zdravlja zahvalila 

se nakon šest godina na službi provincijalke. 

Godine 1943. preuzela je upravu bolnice u 

Vukovaru. Bila je jednostavna, u zajednici 

ugodna i društvena, poglavarima iskreno 

poslušna kao da nikada nije bila na čelu 

provincije. 



von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXXIX (1964) 

2, str. 134-135. M. Žigrić 

MATIJEVIĆ, Stjepan, prevodilac (Tuzla, druga 

polovica 16. stoljeća - ?, prva polovica 17. 

stoljeća). Sam se naziva “Solinjaninom” te se 

iz toga može zaključiti da je bio od Tuzle. Zna 

se da je bio šest godina kapelan u Sarajevu i 

oko dvadesetak godina pastoralni radnik u 

drugim krajevima Bosne. Kao sarajevski 

kapelan počeo je prevoditi djelo od Girolama 

Panormitana Confessasrio racolto dai dotori 

Catolici Venezia 1575), a nastavio u Rimu na 

poticaj fra Rafaela Levakovića. Djelo prevodi, 

kako sam kaže “iz latinskoga” tj. talijanskog “u 

moj bosanski jezik”. 

DJELA: - Izpovidenik, sabran iz pravoslavnieh 

naučitelja po P.O. meštru Jeronimu 

Panormitanu... Prenešen u jezik bosanski. U 

Rimu 1630. 

LITERATURA: MATKOVIĆ Jako: 


1896, str. 12. - PROHASKA Dragutin: Das 

Kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und 

der Herzegowina. Zagreb 1911, str. 104-106. - 

pavešić SLAVKO: Jezik Stjepana Matijevića. 

Prilog proučavanju jezika bosanskih pisaca 17. 

stoljeća (Disertacija). Zagreb 1960. - 

GEORGIJEVIĆ Krešimir: Hrvatska 

književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj 

Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, str. 162. A. 

Kovačić 

MATKOVIĆ, Ante, prov. (?, 1. polovica 16. st. 

- Požega, 1583). - Bio je provincijal Bosne 

Srebrene (1572-1573), a prema nekim 

povjesničarima i ranije (1527-1530), zatim 

bosanski biskup od 1573. te upravitelj 

biskupija u Slavoniji, Ugarskoj i Beogradu. 



1735). Beograd 1935, 41, 47. - Dominik 

MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Rim 1968, 159, 

164. - J. BUTURAC - A. IVANDIJA: Povijest


Katoličke crkve među Hrvatima. Zagreb 1973, 

151. A. Barun 

MATKOVIĆ, Ante, prov. (Duvno, 1686 - 

Fojnica, 1772). - Bio je profesor na 

generalnom učilištu u Šibeniku i provincijal 

Bosne Srebrene (1732-1735). Prve godine 

provincijalstva ne pohađa tursku Bosnu zbog 

strašne kuge koja tamo hara. Za njegovog 

provincijalstva, zbog prostranosti provincije i 

pripadnosti pod tri različite države, nastaje spor 

između bosanskih, dalmatinskih i slavonskih 

fratara, koji je riješen 1735. podjelom na tri 

provincije, ali i ponovnim ujedinjenjem iste 

godine prekosavskih i bosanskih franjevaca. - 

Liber Archivalis kaže da je bio “Čovjek visoka 

stasa, crnkaste boje, tih, blag, opslužitelj 

redovničkog pravila, dosta učen, spor na 

srdžbu sklon milosrđu, veoma strpljiv, ništa ne 

radi bez savjetovanja, svima drag...” 





A. Barun 

MATKOVIĆ, Ante, provincijal (prva polovica 

16. stoljeća - 1582. ili 1583). Ljetopisci 18. 

stoljeća navode ga kao provincijala Bosne 

Srebrene u razdoblju 1527-1530. Mandić, 

međutim, smatra da je on bio provincijal u 

trogodištu 1572. - 1575., budući da je 16. 

kolovoza 1573. imenovan bosanskim 

biskupom i upraviteljem beogradske biskupije 

upravo kad je bio provincijal Bosne Srebrene. 

Kao biskup upravljao je crkvu u Bosni, Sr iji, 

Dalmaciji, Slavoniji i Ugarskoj. 

LITERATURA: BOŽITKOVIĆ Juraj: Kritički 

ispit popisa bosanskih vikara i provincijala 

(1339-1735). Beograd 1935, str. 41, 47. - 

MANDIĆ dominik: Franjevačka Bosna. Rim 

1968, str. 164-165. A. Kovačić 

MATKOVIĆ, Filip, filozofski i teološki pisac 

(Požega, 17. III. 1740. - Budim, 25. II. 1789) je 

1756. pristupio franjevcima u Baču. Nije 

poznato gdje je studirao filozofiju, a teologiju 

je završio u Budimu (1761-1765). Kako je 

odmah položio ispit za profesora filozofije, 

predavao je na filozofskom učilištu u 

Slavonskom Brodu (1765-1768), a zatim se je 

posvetio pastoralnoj službi kao blagdanski 

propovjednik na hrvatskom jeziku u Budimu 

(1769-1772) te župnik i gvardijan u Našicama 

(1772-1775). U Petrovaradinu je predavao 

teologiju dvije godine (1775-1777) po 

potridentskoj franjevačkoj nastavnoj osnovi. 

Položivši ispit za profesora teologije po 

državnom nastavnom programu 7. IX. 1778. u 

Samoboru bio je dvije godine profesor 

osječkom odjelu bogoslovne škole koja je 

početni odjel imala u Petrovaradinu, a završni 

u Osijeku (1778-1781). Učiteljsko djelovanje 

je poslije toga nastavio u Budimu (1781-1783), 

gdje je ostao i poslije dokidanja djelovanja 

franjevačkih visokih škola kao samostanski 

poglavar (1783/84), odgojitelj studenata 

filozofije na peštanskom sveučilištu (1784/85) 

i upravitelj franjevačke suknare sve do smrti 

25. II. 1789. godine (51). O njegovom 

učiteljskom radu govore danas objavljeni popis 

teoloških teza iz vremena kad su crkvene škole 

slijedile državnu nastavnu osnovu, te četiri 

filozofska spisa i jedan teološki priručnik u 

rukopisu: Enchyridion Philosophicum (Brodii, 

1765/66; vel. 17,5 x 22,5 cm; Budim, k I 4), 

Disputationes in Physicam transcendentalem 

seu Aristotelico-scoticam Metaphysicam 

(Brodii, 1766; vel. 17 x 22 cm; Budim, k I 9), 

Physica naturalis seu Physica generalis (Brodii, 

1767; vel. 16,6 x 22 cm); Budim, k I 8), 

Philosophiae naturalis seu Physicae particuralis 

tractatio (Brodii 1767; vel. 18 x 23 cm; Našice, 

s.s.) te De Verbo Dei incarnato (Essekini 1788; 

18,5 x 23 cm; Budim, k III 29). 

DJELA: Assertiones ex universa Theologia 

dogmatica. Essekini, 1781. 

LIT.: F.E. Hoško, Dvije osječke visoke škole, 

2. dio, 166-167. — Isti, Prosvjetno i kulturno 

djelovanje... u Budimu, 175 - 176. — S. Sršan, 

Osječki ljetopisi 1686-1945. Osijek 1993, 80, 

96, 127, 139. F.E. Hoško 

MATKOVIĆ, Jako, kul. povjesničar (Guča 

Gora, 3. VI. 1855 - Guča Gora, 30. IV. 1909). 

- Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, 

srednju u Fojnici, filozofsko-teološki studij u 

Đakovu (1870-1876) i Ostrogonu (1876-1878).


U franjevački red stupio je 1870, za svećenika 

zaređen 1879. Bio je učitelj u Docu, župnik i 

učitelj u Ovčarevu, lektor filozofije, župnik i 

gvardijan u Gučoj Gori do 1909., tajnik (1885- 

1888) i kustos (1894-1897) Bosne Srebrene. 

Pored strogo svećeničkih dužnosti bavio se i 

spisateljskom djelatnošću. Prvi je napisao 

cjelovitu bibliografiju franjevaca Bosne 

Srebrene. Surađivao je u Srcu Isusovu (1883), 

Vrhbosni (1889), Franjevačkom glasniku i 

Hrvatskom pravu (1905). 

DJELA: - Schematismus... Bosnae Argentinae. 

Sarajevii 1895. - Bibliografija bosanskih 

franjevaca. Sarajevo 1896. - Svoje čuvaj, tuđe 

poštuj. Zagreb 1906. - Život o. Jakova Baltića 

1813-1887. Sarajevo 1908. 

LITERATURA: - ALAUPOVIĆ Tugomir: 

Nad grobom svoga učitelja fra Jake Matkovića. 

Serafinski perivoj, 23(1909) 5, str. 85-87. - O. 

Jako Matković. Serafinski perivoj, 23(1909) 5 

str. 103-104. - JELENIĆ Julijan: Biobibliografija 


(Rukopis u arhivu franjevačkog samostana u 

Tolisi). A. Kovačić 

MATKOVIĆ, Landulf, provincijal (Nagy 

Kanisza, 11. IX. 1812. - Maria Gyud, 5. X. 

1881). - Rodio se od hrvatskih roditelja u 

Velikoj Kanjiži, a 1827. je pristupio Provinciji 

sv. Ladislava. Studirao je na filozofskom 

učilištu u Varaždinu (1829-1831) i zatim u 

biskupijskoj bogoslovnoj školi u Pečuhu 

(1831-1835). God. 1835. je zaređen za 

svećenika. Još 1834. ga je provincijal Toma 

Sitar odredio za profesora filozofije; taj naslov 

je 1837. postigao na Akademiji u Zagrebu i 

zatim predavao na filozofskom učilištu u 

Varaždinu (1838-1840). Nije bio zadovoljan 

učiteljskim obvezama pa prihvaća pastoralne 

službe; kapelan je i propovjednik u Sigetu 

(1840-1845), vjeroučitelj u Kanjiži (1845- 

1849), kapelan i vjeroučitelj u Maria Gyudu 

(1854-1857), gvardijan i župnik u Segesdu 

(1849-1851), Kanjiži (1851-1854), Nagy 

Attadu (1857-1863) te u Maria Gyudu (1866- 

1863) svom negdašnjem profesoru filozofije 

Anzelmu Bolenyiu i zatim Šimunu Szömöricsu 

(1869-1872); sam je bio provincijal od 1863. 

do 1866. godine, a u upravnom vijeću 

Provincije su tada bili oba njegova profesora iz 

filozofije, Bolenyi i H. Hrgović. Odmah o 

izboru za provincijala je obećao vrhovnoj 

upravi Reda da će njegovati povezanost 

Provincije sa središnjicom Reda. 


reda u Rimu; Hungaria S. Ladislai, sv. I, 90rv. 

— F.E. Hoško Euzebije Fermendđin i ostaaci 



Christiana Periodica, 12(1988), br. 22, 20-22. 

F.E. Hoško 

MATKOVIĆ, Remigije, pedagog (Cernik, 4. 

VII. 1794. — Cernik, 26. IX. 1830). Postao je 

1813. član Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga, a svećenički red je primio 

1819. godine završivši teološko školovanje u 

Vukovaru. Kad je položio ispit za profesora 

filozofije i tzv. slobodnih umjeća, postao je 

profesor filozofskog učilišta, najprije u Iloku 

(1822-1827) i zatim u Slavonskom Brodu 

(1827-1830). Predavao je zajedno s A. 

Kimpekom, a dekan učilišta u Slavonskom 

Brodu je bio I. Balatović. Uz redovite 

predmete filozofskog školovanja predavao je 

crkveno pjevanje i poučavao u orguljanju te 

obavljao službu odgojitelja stuednata. 

LIT.: G. CSEVAPOVICH: Recensio...Provinciae 

S. Ioannis a Capistrano, Budae 1830, 442-443, 

— J. JANČULA: FRANJEVCI U CERNIKU, Slav. 

Požega 1980, 200. F.E. Hoško 

MATKOVIĆ, s. Borgija, (Subotica, 16. XI. 

1880 Đakovo, 19. VII. 1979), sestra sv. Križa. 

Prve zavjete polaže 1903. Iste godine 

poslušnost je šalje u Sisak gdje u bolnici dvori 

bolesnike. Nakon devet godina prelazi u 

Domobransku bolnicu (Sveti Duh) u Zagrebu 

gdje vrši i službu poglavarice. U tijeku rata 

poglavari je šalju u Trst gdje radi u lazaretu 

(1917-1918). Vraća se na svoje prijašnje 

mjesto i nastavlja vršiti poglavarsku službu. 

Godine 1921. premještena je na kliniku u 

operacijsku dvoranu za instrumentalku. Tu će 

službu vršiti i u Pakracu, Novom Sadu te u 

Zagrebu na Ortopediji. Djeluje još u bolnicama 

u Somboru, Novom Sadu (drugi put!) te u 

Vukovaru i u isto vrijeme vrši službu


poglavarice. Nakon što su sestre bile istjerane 

iz vlastite bolnice u Vukovaru, s. Borgija 

preuzima brigu za sestre i vrši službu 

sakristanke u franjevačkoj crkvi u Vukovaru. 

Godine 1954. dolazi u Provincijalnu kuću gdje 

će još nekoliko godina vršiti službu 

sakristanke. 

LIT.: Teodozija, Interno glasilo sestara 

sv.Križa, Đakovo, IX (1979) 3, str. 28-29. 

M. Žigrić 

MATOŠEVIĆ, Luka, pedagog (Baja, oko 1720. 

— Bač, 29. X. 1768). — Postao je član Bosne 

Srebrne, a prije 1745. je završio u Budimu na 

bogoslovnoj školi tamošnjeg Generalnog 

učilišta teološko školovanje. Kako je stekao 

naslov profesora filozofije, predavao je na 

filozofskom učilištu u Vukovaru (1745-1748) i 

predavanja zaključio s tri javne rasprave iz 

cijelog trogodišnjeg nastavnog gradiva. Već je 

1748. položio na natječajnom ispitu u Baču 

ispit za predavača teologije na bogoslovnim 

školama pokrajinskog značenja i zatim 

predavao na takvoj školi u Radni (1748-1750). 

Nakon što je u Požegi 1750. položio ispit za 

profesora na bogoslovnim školama u sastavu 

generalnih učilišta i preuzeo predavanja u 

Osijeku (1750-1756), a zatim u Budimu (1756- 

1761) Rečenica nejasna. Po završetku 

nastavničkog djelovanja postao je nosilac 

najvišeg prosvjetnog naslova u Franejvačkom 

redu lector jubilatus. Djelovao je kao dekan 

visokih škola u Osijeku (1763-1768), a prije 

toga je u svojstvu definitora bio član upravnog 

vijeća Provincije sv. Ivana Kapistranskoga 

(1762-1764). 

LIT.: F.E. HOŠKO: Dvije osječke visoke škole 

u 18. stoljeću. Kačić, 8 (1976), 177-178. — 

ISTI, Prosvjetno i kulutrno djelovanje 

bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. 

stoljeća u Budimu, Nova et vetera, 28 (1978), 

sv. 1/2, 161-162. — ISTI: Filozofsko učilište u 

Vukovaru (1733.-1783.), Anali za povijest 

odgoja, 1 (1992), 17-18. F.E. Hoško 

MATOŠEVIĆ, Mato, past. radnik (Mali 

Mošunj-ž. Vitez, 7. II. 1908 - Zenica, 18. XII. 

1978). - Krsno mu je ime Ivan. Sin je Joze i 

Mande rođ. Pranjković. Osnovnu školu završio 

je u Vitezu (1916-1920), gimnaziju u Visokom 

(1920-1926, 1927-1929), teologiju u Sarajevu i 

Zagrebu (1929-1933), novicijat započeo u 

Fojnici 1926., za svećenika zaređen 1935. 

Doktorirao je u Zagrebu 1937. tezom Sv. 

Pavao i Mojsijev zakon. Bio je kapelan u 

Varešu (1933-), Docu (1967) i Brajkovićima 

(1970-1976), župnik u Tuzli (1945-1954), 

Zenici (1954-) i Docu (1968-), profesor na 

Franjevačkoj teologiji u Sarajevu do 1945. te 

gvardijan u Gučoj Gori (1961-). Javljao se 

kraćim prilozima u Cvijetu (1928-1929) u 

Kalendaru sv. Ante (1931), Glasniku sv. Ante 

(1932), Franjevačkom vjesniku (1937, 1938), i 

Dobrom Pastiru (1953, 1956, 1960). Premda je 

doktorirao biblijskom temom, u praksi se bavio 

pastoralno-pravnim pitanjima. Godine 1977. 

odlikovan je oredenom bratstva i jedinstva sa 

srebrnim vijencem. 

LITERATURAQ: Kartoteka osoblja Bosne 

Srebrene. - I.R.M.: † Fra Mato Matošević, 

Bosna Srebrena, 30 (1979) 1, str. 18-19. A. 

Kovačić 

MATUTINOVIĆ, Andrija (Andro, ✜ Mate), 

župnik, propovjednik i pisac (Zaostrog, 15. I. 

1861 -3. I. 1947). Stupio je u novicijat 1878 a 

zaređen za svećenika 1883. Bio je župnik u 

Kruševu (1886-1889), Vrgorcu (1889-1890) 

Drašnicama, 1891-1893, Igranima (1893- 

1894), Živogošću (1894), Pasičini (1908- 

1915), Plini (1915-1916), Borovcima (1816- 

1819), Hrvacima (1919-1925), Drveniku 

(1826), Bristu (1927) i u isto vrijeme često 

nastupao kao poznati propovjednik po 

različitim mjestima. Bio je širitielj bratovština 

sv. Antuna Padovanskoga. Surađivao je u 

Narodnom listu (1887). Pripisuje mu se 

knjižica Pobožna bratovština sv. Ante od 

Padove, Zadar 1901 (Ribičić). 

DJELA: Rukovet cvijeća, Tisk. umjet. zavod 

"Miriam", Rijeka, 1911. 

Lit.: – A. CRNICA: Naša Gospa od zdravlja i 

njezina slava, Šibenik 1939, 265. – J. A. 

SOLDO: Djelovanje franjevaca Provincije 

Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735- 

1985). Kačić, 17 (1985), 292. – A. RIBIČIĆ, 


82. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici





MATZEK, Josip, pastoralni pisac, provincijal, 

generalni definitor (Radna, 7. XII. 1793. - Beč, 

14. V. 1869). završivši gimnaziju u Požegi 

postao je 1811. član Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga u Baču. zatim je studirao na 

filozofskom učilištu u Baji (1813-1815) i 

bogoslovnim školama u Mohaču (1815-1817) i 

Vukovaru (1817-1819). Za svećenika je 

zaređen 1817. godine. Postigavši potrebne 

kvalifikacije počeo je 1819. predavati na 

bogoslovnoj školi u Baji crkvenu povijest i 

crkveno pravo. Ondje je priredio popis teza iz 

crkvenog prava za javnu raspravu Assertiones 

ex iure ecclesiastico (1819; rukopis je bio u 

vukovarskom samostanu). Na bogoslovnoj 

školi u Vukovaru je predavao moralno i 

pastoralno bogoslovlje te pedagogiku (1820- 

1829); istodobno je bio dekan vukovarske 

škole. U rukopisu je preostao i njegov spis 

Prolegomena theologiae pastoralis universae 

(Vukovar, 1818, rkp. us amostanskoj knjižnici 

u Cerniku, sign. 5 E-162, str. /214/). Bio je 

samostanski starješina u Slavonskom Brodu 

(1828), Vukovaru (1828-1830) i Budimpešti 

(1834-1836), a provincijal u tri trogodišta 

(1830-1833), 1836-1839, 1842-1845). God. 

1851. je bio generalni vizitator Kustodije Svete 

Zemlje, a 1863. je vizitirao vlastitu provinciju. 

Sudjelovao je u vrhovnoj upravi Franjevačkog 

reda kao generalni definitor (1850-1856); god. 

1856. je bio na generalnom kapitulu Reda. Od 

1846. je boravio u Beču kao povjerenik za 

poslove Svete Zemlje u Habsburškoj 

monarhiji. Iz fonda POvjereništva za Svetu 

Zemlju obnovio je više crkava u palestini i 

crkvu sv. Katarine u Aleksandriji u Egiptu, a u 

Jeruzalemu je ustanovio tiskaru. U pet svezaka 

je napisao na njemačkom jeziku povijest 

misijskog djelovanja na Bliskom Istoku. 

Uspješno je gradio razumijevanje među 

članovima Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga, usprkos pripadnosti različitim 

narodnostima. Vrhovna uprava Franjevačkog 

reda smatrala ga je gotovo dva desetljeća 

osobom povjerenja u upravnim poslovima za 

područje Habsburške monarhije. 

DJELA: Missionsnotizzen aus dem Heiligen 

Land. Wien 1864. 

LIT.: Fortunat Nagy: Elegia honoribus... 

Josephi Mathek... oblata. Essekini 1833. — 

Mathias Arnold: Gefühle der Freude. 

Jerusalem 1851. — F.E. Hoško: Euzebije 

Fermendžin i ostaci jozefinizma kod franjevaca 

u kontinentalnoj Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća. 

Croatica Christiana periodica, 12(1988), br. 22, 

5-17. — Historia Domus Bajensis, Band I, 

Baja 1991, 161-502. — S. Sršan: Osječki 

ljetopisi 1686-1945. Osijek 1993, 145-155.F.E. 

Hoško 

MAVRIN iz Rijeke (Rječanin, Maurinus 

Fluminensis), propovijednik († Rijeka, 25. VI. 

1762). Stupio je u Franjevački kapucinski red 

oko 1738. — Ostavio je u rukopisu djelo: 

Manuale Minoritarum. Complectens diversa 

tum in genere tum in particulari Quaesita et 

monitiones supra Regulam S. Francisci, 

desumpta ex variis Authoribus approbatis. Item 

Casus reservatos: Authoritatem absolvendi, 

dispensandi et Vota commuttandi, cum 

responsionibus seu interpretationibus 

antiquorum Patrum Ordinis tam doctrina quam 

Sancitate celebrium, praecipue et 

Declarationibus Summorum Pontificum 

traductis singulariter Nicolai III. et Clementis 

V. cuique Fratri Capucino Professo Regulam 

Sti Francisci utilia et scitu necessaria, 

conscripta a P. Maurino Fluminensi indigno 

Capucino. Anno reparatae salutis 1747. Djelo 

se čuva u varaždinskoj samostanskoj knjižnici, 

a ima 383 stranice. To je opširno tumačenje 

Pravila; rješava različite moralne i pravne 

probleme povezane s obdržavanjem Pravila. 



MAYOR, Bernardin, (Major), provincijal 

(Pečuh, 19. I. 1706. - Pečuh, 22. XII. 1774). U 

Provinciji sv. Ladislava sa središnjim 

samostanom u Zagrebu je stupio 1726. u 

Varaždinu. Filozofiju je studirao kod Arsena 

Čakleca u Varaždinu i Sigetu, a teologiju u 

Varaždinu (1730-1733). Sam je pak predavao 

filozofiju na dva mjesta: u Čakovcu i Ivaniću


(1734-1736), a moralno bogoslovlje u Kanjiži 

(1738-1741). U međuvremenu je 1740. pred 

komisijom kojoj je predsjedao generalni 

vizitator Josip Janković položio ispit za 

profesora teologije na generalnom učilištu, ali 

nije dobio mjesto predavača ni u Pečuhu ni u 

zagrebu pa je dvije godine predavao na 


Makarskoj (1743-1745). Po povratku iz 

Makarske predavao je u Zagrebu (1745/46, 

1749-1755). i Pečuhu (1746-1749). U Zagrebu 

je postigao naslov “lector jubilatus” a zapisao 

je i svoja predavanja iz teologije koja su danas 

izgubljena. Samostanski starješina je bio u 

Šiklošu (1736/37), u Pečuhu (1755-1758, 

1766-1768) i zatim u Zagrebu (1763/64), a dva 

trogodišta je vodio i provinciju kao provincijal 

(1758-1761, 1768-1771). U prvom upravnom 

razdoblju je donio uredbe o odgojnom 

programu u tzv. drugom novicijatu ili 

profesoriju utvrdivši tu ustanovu kao mjesto 

ascetskog vježbanja i franjevačke izobrazbe. U 

ime vrhovne uprave Franjevačkog reda obavio 

je kanonski pohod u Bugarskoj provinciji i u 

Provinciji Bosni Srebrenoj. S Generalnim 

učilištem u Pečuhu bio je osobito povezan, jer 

mu je bio na čelu niz godina kao dekan 

(1762/63, 1764-1768, 1771-1774). Tiskom je 

objavio spis iz hrvatske vojne povijesti, dok su 

njegova predavanja u rukopisu zagubljena. 

DJELA: Aenigmata in suis nobilibus 

nominibus Croatico-martialium virorum una 

cum suis solutionibus. Zagrabiae 1750. 

LIT.: Arhiv Provincije u Zagrebu, Matricula 

officiorum, B 2, ad nomen. - Arhiv 

Franjevačkog samostana u VAraždinu, L. 

Potočnjak: Liber memoriarum, 22). - F. E. 

Hoško: Odgoj franjevaca provincije sv. 

Ladislava u razdoblju potridentske obnove. 

Dobri Pastir, 26(1976), sv. 1/2, 210-211.F. E. 

Hoško 

MAŽIBRADIĆ, Dionizije (Maxibradich), Otac 

Provincije (Dubrovnik, ? - 15. II. 1449) - Član 

Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Nazvan je 

Ocem Provincije. 





1917, 421. - Necrologium Fratrum Minorum 

Provinciae Dalmatiae S. Hieronymi. Ragusii 1. 

I. 1909. (Arhiv Samostana Male Braće u 

Dubrovniku). I. Djamić 

MECIĆ, Šimun, teolog, filozof, pisac, upravnik 

(Požega, oko 1783. — Požega, 23. III. 1735). 

Kao član Bosne Srebrene studirao je filozofiju, 

čini se, u Napulju, a telogiju u Bariju (1707). U 

Italiji je položio profesorske ispite iz filozofije 

i dogmatske teologije. U rodnom gradu je 

profesor filozofskog učilišta (1714-1717), a u 

Budimu bogoslovne škole (171/18). Predavao 

je zatim teologiju na Generalnom učilištu u 

Dubrovniku (1718-123), da bi se ponovno 

vratio u bogoslovnu školu u Budim (1723- 

1729), koja je njegovim osobitim nastojanjem 

uzdignuta 1722. na stupanj generalnog učilišta 

1. razreda. U Budimu je postigao najviši 

prosvjetni naslov u Franjevačkom redu, lector 

jubilatus, a car Karlo VI. ga je 1731. odlikovao 

naslovom carskog teologa i savjetnika. 

Djelovao je također kao gvardijan u Budimu 

(1729/30) i u Požegi (1730/31), a u Požegi 

(1730/31) i u Pleternici (1731-1734) je bio 

župnik. Vrhovna uprava Reda imenovala ga je 

22. I. 1735. provincijalom u Bosni Srebrenoj, 

koja je prema planiranoj trodijelnoj diobi 

trebala obuhvaćati franjevce u Bosni i Slavoniji 

bez Srijema. Mecićeva neočekivana smrt i 

suprotstavljanje velikog broja braće bili su 

razlogom da je tada provedena samo 

dvodijelna dioba Bosne Srebrene; odijeljeli su 

se samostani u Dalmaciji. — Mecić je zapisao 

svoja predavanja iz filozofije Universa 

philosophia (Posegae s.a.; vel. 14,5 x 20,5 cm, 

349 nepag. strana, u samostanu u Požegi, sign. 

br. 7). Zapisao je i popis katolika u požeškoj 

župi — Liber nominalis ... personarum totius 

parochiae conventus S. Spiritus...civitatis 

Posegae (Posegae 1730; vel. 16 x 20 cm, u 

samostanu u Požegi, br. 24). Na hrvatskom 

jeziku napisan i otisnut Mecićev molitvenik 

jest vrijedan spis hrvatske pastoralne literature 

ranog baroka, zanimljiv povijesti književnosti i 

povijesti teologije. 

DJELA: Cvitak pokornih aliti knishice sedam 

pismi pokorni s officiom s. Krixa i drugim


mlogim bogogliubnim molitvam kako i s 

naukom karstianskim nakichene. Budim 

1736. 

LIT.: A. SEKULIĆ: Šimun Mecić graditelj i 

čuvar jezika hrvatskoga, Croatica christiana 

periodica, 1 (1977), br. 1, 34-46. — F.E. 

HOŠKO: Franjevačko visoko učilište u Požegi, 

Nova et vetera, 27 (1977), sv. 1, 90-92. — ISTI: 

Prosvjetno i kulturno djelovanje... 

franjevaca...u Budimu, Ibidem, 28 (1978), 

sv.1/2, 128-130. — ISTI: Negdašnji hrvatski 

katekizmi, Zagreb 1985. F.E. Hoško 

MEČARIĆ, Šimun, glagoljaš (Senj, XV. st.). — 

Pripadao je bratstvu franjevačkog samostana 

sv. Petra u Senju, koji su franjevcima 1297. 

poklonili knezovi Dujam i Leonard Krčki, 

kasnije nazvani Frankopanima. Zbog 

uspješnije obrane Senja od Turaka car 

Ferdinand I (15271564) je naredio senjskom 

kapetanu Ivanu Lenkoviću da sruši samostan 

izvan gradskih zidina i franjevcima dodijeli 

mjesto za novi samostan u gradu. Iz prvotnog 

senjskog samostana potječe glagoljski natpis, 

pronađen 1974. na građevinskom spoliju u 

tvrđavi Nehaj, dimenzija 80 x 23 x 23,5 cm; 

sada se nalazi u Gradskom muzeju u Senju, a 

natpis glasi: "To pisa fra Simun Mečarić". 

LIT.: M. BOGOVIĆ: Glagoljica u Senju. Senj 

1994, 41. F. E. Hoško 

MEDARIĆ, Filip, filozofski i teološki pisac 

(Slavonski Brod, 19. I. 1741. - Ilok, 27. XII. 

1789) je u Budimu studirao teologiju na 

generalnom učilištu Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga (1762-1766). Kad je 1766. 

položio ispit za profesora filozofije u Somboru, 

predavao je na filozofskom učilištu u Mohaču 

(1766-1768) i u Iloku (1768-1769). Jedno 

vrijeme je obavljao pastoralnu službuu 

Našicama (1775), ali se pripravljao i za 

profesora teologije na nastavnoj osnovi koju je 

propisalo državno jozefinističko 

zakonodavstvo. Premda je tek 1778. položio 

ispit za tu dužnost, preuzeo je učiteljsko mjesto 

godinu dana ranije u Budimu i predavao do 

kraja djelovanja crkvenih teološkoh škola 

(1777-1783), a tada odlazi u Mohač za 

hrvatskog propovjednika (1783-1788). 

Posljednju godinu života bio je župnik u Iloku. 

Dva tezarija, jedan iz filozofije i drugi iz 

teologije, otkrivaju sadržaj njegovog 

učiteljskog djelovanja. 

DJELA: Selectae aliquot ex universa 

Philosophia theses. Essekini 1768. — 

Assertiones theologico-dogmaticae. Budae 

1780. 


Osijeku, Josip Pavišević, Epistolae ad 

religiosos intra Provinciam, sv. 1, 25, sv. 2, 

285. — F.E. Hoško, Prosvjetno i kulturno 


Budimu tijekom 18. stoljeća. Nova et vetera, 

28(1978), sv. 1/2, 173, 174. F.E. Hoško 

MEDOVIĆ, Celestin, slikar (Kuna na Pelješcu, 

17. XI. 1857. - Sarajevo, 20. I. 1920). - Krsnim 

imenom Mato-Krsto-Baldo. Potječe iz brojne 

zemljoradničke obitelji. Osnovno školovanje 

završio u rodnom mjestu u franjevačkom 

samostanu, gdje ga je P. Radaljević (v.) 

pripravio za teološki studij koji pohađa zajedno 

sa U. Talijom (v.) u Male Braće u Dubrovniku 

(1867-1880). Stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku 1868. Zaređen za svećenika u 

Dubrovniku 1880. Putuje preko Zadra - gdje 

upoznaje J. Rossi ()v.) - u Rim studirati 

slikarstvo. Tamo stanuje u irskom samostanu 

sv. Izidora i uči kod L. Seitza i F. Grandija 

(1881-1882). Nastavlja studij kod A. Ciserija u 

Firenzi (1992-1883), uči modeliranje kod 

kipara Bartollinija u Faenzi (1884) i po savjetu 

P. Mančuna mjedorez u kalkografiji kod A. 

Gillija (1885). Vraća se u Dubrovnik (1886) i 

radi u samostanu Male Braće. Na preporuku 

bečkog slikara E. J. Schindlera nastavlja studij 

u Münchenu na Akademiji (1888). Tu se u 

samostanu sv. Ane susreće s franjevcimastudentima 

iz Bosne, Dalmacije i Hercegovine, 

druži s njem. franjevcem E. Schmidtom jednim 

od prvih njemačkih literarnih kritičara i 

upoznaje slikare P. Jovanovića i M. Murata. 

Nastavnici su mu G. Hackl i L. Löfftz. Vraća 

se u domovinu (1890) i upoznaje biskupa 

Strossmayera. Putuje u München (1892) i pariz 

(1892), a po povratku u Dubrovnik ima atelje u 

vili M. Pucića. Dr. Rački ga poziva da dođe u 

Zagreb. Odlazi u rodno mjesto, pa Zagreb gdje


susreće V. Bukovca i potom u Rim i Napulj 

(1894). Definitivno preselio u Zagreb (1895), 

radi u Križevcima i putuje s V. Bukovcem i R. 

Frangešom u Budimpeštu (1896), putuje u 

Dansku i Njemačku (1897). Prelazi u 

dijecezanski kler Zagrebačke nadbiskupije 

(1897). Putuje u Crnu Goru (1897), Dalmaciju 

(1898), Slav. POžegu (1899), Pariz i Novu 

Gradišku (1990), Bjelovar (1902), Italiju (gdje 

portretira papu Pija X) i Prag (1903), Beograd 

(1904), Sofiju i Osijek (1906), Budimpeštu i 

rodno mjesto (1907). Napušta Zagreb i izlaže u 

Splitu (1908), preseljava u Beč (1912) i vraća 

se u Kunu (1914). Razboli se i odlazi u bolnicu 

u Sarajevo (1919). — Za svoje je radove 

odlikovan: Malom Srebrnom medaljom za 

sliku “Sv. Magdalena” u Münchenu na izložbi 

radova učenika Akademije (1891), Velikom 

Srebrnom medaljom za sliku “Bakanal” na 

istovrsnoj izložbi (1893), a isti mu je rad 

odlikovan u Parizu (1892). Crnogorski knez 

Nikola mu je dodijelio “Krst Danilova reda” 

(1901). — Bio je član “Académie 

Contemporaine des arts, littérature et science” 

(1892), Društva hrvatskih umjetnika, Društva 

umjetnosti, član odbora društva Medulić, te 

počasni član JAZU u Zagrebu (1919). — Prvi 

je puta izlagao na Međunarodnoj izložbi u 

Rimu (1882), a posljednji puta na Izložbi 

jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije u Splitu 

(1919). U tom vremenu je izlagao 38 puta (19 

u zemlji i toliko u inozemstvu). Nakon smrti 

djela su mu izlagana na 25 izložbi. — Slikao je 

historijske, religiozne kompozicije, portrete, 

mrtve prirode, pejzaže i marine u tehnikama: 

ulje (na platnu, pločici škriljevca, kartonu i 

drvetu), fresco, tempera na zidu, bakropis, 

olovka, ugljen, kreda, tuš, akvarel. — Njegovo 

slikarstvo do zagrebačkog boravka pokazuje 

osobine talijanskog akademizma ottocenta 

upotpunjenog manirom münchenske škole 

(Bakanal). Visok uspon hrvatskog portretnog 

slikarstva pokazuju, slikani na solidan 

münchenski način. Portret majke i Portret 

starca, a na ova se djela nadovezuju i rana 

zagrebačka (Sv. Franjo Asiški i Sv. 

Bonaventura). Kasnije M. poprima sve očitije 

obilježje Bukovčeva načina. Njegove 

kompozicije, u kojima detalji odaju istinske 

umjetničke vrijednosti, zagušene su forsiranim 

aranžmanom i patetikom (Splitski sabor, 

Dolazak Hrvata, Pijo X., J. Posilović i slike za 

ikonostase). M. ostaje iza F. Quiquereza prvi 

slikar mlade generacije koji radi historijske 

kompozicije i predstavlja prijelaz do O. 

Ivekovića. U sukobu “Starih” i “Mladih” M. 

ostaje izvan grupacija. (Šenoa). 

DJELA: Registriranih slika ima 648, od kojih 

je 190 ili u nepoznatom vlasništvu ili su 

propale (Kružić Uchytil). Neki radovi: Portret 

fra Pavla Ljubova, ulje na platnu. Dubrovnik 

do 1880, Jakov Mirošević, Dubrovnik. - 

Immaculata, ulje na platnu, oltarna pala. 

Duzbrovnik ok 1879. Franj. samostan u 

Pridvorju u Konavlima. - Sv. Franjo u ekstazi, 

ulje na platnu. Dubrovnik 1880, Franj. 

samostan Cavtat. - Portret Luca Waddinga, ulje 

na platnu. Rim 1882, Biblčioteka Samostana 

Male Braće u Dubrovniku. - Madona della 

Providenza, ulje na platnu. Fucecchio 1882, 

Franj. samostan “La Vergine”, Fucecchio. - 

Madona sa svecima, ulje na platnu. Firenze 

1883-1884, Crkva sv. Antuna Pustinjaka u 

Tkonu na Pašmanu. - Cristo Risorto, ulje na 

pločici škriljevca. Rim 1885, Collegio di S. 

Isidoro Roma. - Sv. Franjo Asiški, ulje na 

platnu. Dubrovnik 1888. Samostan Male Braće 

u Dubrovniku. - Sv. Antun Padovanski, ulje na 

platnu, oltarna pala. München oko 1889, crkva 

franjevačkog samostana St. Anna am Lehel, 

München. - Sv. Franjo Asiški, ulje na platnu. 

München oko 1890, Strossmayerova galerija 

Zagreb. - Madona sa sv. Antunom 

Padovanskim i sv. Antunom Pustinjakom, ulje 

na platnu. Dubrovnik 1893-1894, kapela sv. 

Antuna u Baškoj na Krku. - Portret majke, ulje 

na platnu. Kuna 1894, Galerija umjetnina u 

Splitu. - Sv. Jeronim, ulje na platnu. Zagreb 

1895, oltar zagrebačke katedrale. - Ikonostas 

grkokat. crkve sv. Duha u Križevcima, 1896. - 

Sv. Franjo u molitvi, ulje na platnu. Zagreb 

1898, Franjevački samostan. Gospa od 

Karmela sa sv. Franjom i sv. Antunom, ulje. 

Zagreb 1895-1900, vjerojatno izgorjela u Kuni 

1943. - Ikonostas pravoslavne crkve sv. Duha u 

Bjelovaru, Zagreb 1902. - Portret pape Pija X, 

ulje na platnu (sa vlastoručnim papinim 

potpisom), Rim 1903, Zagrebačka


nadbiskupija, Zagreb. - Sv. Franjo Asiški, ulje 

na platnu. Zagreb 1905, Don Frano Vučetić, 

Dubrovnik. - Smrt sv. Josipa, ulje na platnu. 

Kuna 1909, Župna crkva Šmarje-Sap kod 

LJubljane. - Sv. Martin na konju, ulje na 

platnu. Kuna 1910, Župna crkva sv. Martina u 

Bermu. - Sv. Jeronim, ulje na platnu. Kuna 

1914, crkva franj. samostana u Slanom kod 

Dubrovnika. - Sv. Ivan Krstitelj - krštenje 

Krista, ulje na platnu. Kuna 1914, franj. 

samostan Delorita na Kuni. 

LITERATURA: Knjiga zavjetovanja 1766- 

1939 (Arhiv Samostana Male Braće u 

Dubrovniku) - (nekrolog) List Dubrovačke 

biskupije 20 (1920) br. 2, str. 24. - Nedjeljko 

SUBOTIĆ: Celestin Medović (monografiski 

prikaz). Hrvatska prosvjeta Zagreb 1925. br. 7, 

159. br. 8-9, 193. br. 10, 223. 1926 br. 1, 15. 

br. 2, 39. br. 3, 59. br. 4, 85. br. 5, 112, br. 7-8, 

162. br. 9, 187. br. 10, 214. br. 11, 127. 1927 

br. 2, 32. br. 4, 88. br. 6, 143. br. 9, 191. br. 

12, 166. 1928 br. 2, 28. br. 3, 63. - V/elimir/ 

D/eželić, st.: Celestin Medović. Znameniti i 

zaslužni Hrvati 93325-1925. Zagreb 1925, 184. 

- Z/denko Š/ENOA: Medović, Celestin (Mato). 

Enciklopedija likovnih umjetnosti 3. Zagreb 

1964, 432. - Vera KRUŽIĆ UCHYTIL: Mato 

Celestin Medović (monografija). Zagreb 1978. 

I. Djamić 

MEDVID, fra Bernardo ( ✜ Mate), župnik 

(Radošić, 29. IX. 1914 - Grab, 7. III. 1979). 

Gimnaziju je završio u Sinju (šk. g. 1926/7 - 

1932/3). U novicijat je stupio g. 1933. Nakon 

toga je studirao na Franjevačkoj visokoj 

bogosloviji u Makarskoj (1936-1941). Zaređen 

je za svećenika g. 1940. Bio je župni 

pomoćnik u Šibeniku (1941-43), član 

splitskoga (1943-44) i sinjskoga samostana 

(1944-46). Od g. 1946. do g. 1948. bio je u 

zatvoru. Na gimaziji predavao je pjevanje (šk. 

g. 1948/49) a zatim je boravio u Splitu, bio 

župnik u Gali-Gljevu (1953-64) te župnik u 

Grabu. Stradao je u autobusnoj nesreći.J. Soldo 

MEĐUREČKI, Timotej, osnivač Provincije sv. 

Ladislava, provincijal (Varaždin, 1610. — 

Varaždin, 6. III. 1678). God. 1629. stupio je u 

Provinciju sv. Marije; u njoj je bio definitor 

(1651-1654) i gvardijan u Zagrebu. U to je 

vrijeme predvodio članove hrvatske narodnosti 

u toj provinciji u nastojanju da se odijele od 

madžarskih članova i obrazuju samostalnu 

redovničku pokrajinu. Uz suglasnost Pavla 

Jančića boravio je početkom 1654. u Rimu i 

ishodio odobrenje vrhovne uprave 

Franjevačkog reda i Kongregacije za biskupe i 

redovnike o odjeljivanju hrvatskih samostana 

te provincije u samostalnu Kustodiju sv. 

Ladislava sa središtem u Zagrebu. Odluku o 

uspostavi nove kustodije donijela je 4. IX. 

1655. spomenuta kongregacija, odnosno 10. 

VII. 1656. papa Aleksandar VII. Ona je 

okupila u svom sastavu sedam samostana; 

jedan je od njih bio samostan klarisa u 

Zagrebu. M. je izabran za prvog kustoda 

(1655-1658) pa sudjeluje 1658. na generalnom 

kapitulu u Toledu i uspješno brani 

samostalnost nove zajednice, odnosno nastoji 

oko naslova provincije za tu zajedenicu. Nakon 

što je gotovo godinu dana boravio u Rimu, 

ishodio je 16. VII. 1661. odluku pape 

Aleksandara VII kojom zagrebačkoj kustodiji 

daje naslov Provincija sv. Ladislava i zatim 

19. IX. 1661. i njega potvrđuje za prvoga 

provincijala (1661-1664). On je i nadalje 

sudjelovao u vodstvu i izgradnji nove 

provincije kao kustod (1664-1668) i definitor 

(1671-1674). Odbio je 1674. ponovni izbor za 

provincijala, ali ga je prihvatio 1676. 

obavljajući dužnost dvije godine kad se 

zahvalio 3. II. 1678. zbog bolesti. Provincija 

sv. Ladislava ga je obdarila naslovom "prvi i 

trajni otac Provincije", a njegovi životopisci ga 

"zbog svih njegovih zasluga i osobnog 

redovničkog života nazivaju svetim". 

LIT.: F. E. HOŠKO: Franjevačka obnova u 

sjevernom dijelu Banske Hrvatske sredinom 

XVII. stoljeća, Kačić, 4 (1971), 83-103. 

F.E. Hoško 

MENČETIĆ, Jakov (Menze), kandidat za 

biskupa (Dubrovnik ? - 1583. ?) - Potječe iz 

dubrovačke plemićke obitelji. Član Provincije 

sv. Franje u Dubrovniku. Doktor obaju prava. 

“Vikar (stonskog samostana), osoba uzorna 

života, bogobojazan, veoma solidno poznaje 

teologiju.” (Vlada u pismu od 12. I. 1582. moli


papu Grgura XIII. da M. imenuje stonskim 

biskupom). 





1917. 427-428. I. Djamić 

MENINI, fra Robert ( ✜ Antun), biskup i 

misionar (Split, 18. X. 1837. - Sofija, 14. X. 

1916.) Otac mu se zvao Dominik a majka 

Magdalena Lovrić. Nakon što su mu se 

roditelji preselili u Zadar, gdje mu je otac bio 

upravitelj pošte, Antun je pohađao osnovnu 

školu i od god. 1846- do 1854. višu državnu 

gimnaziju. Nakon položenog ispita zrelosti 

(1854) pošao je na sveučilište u Graz studirati 

pravo. Dvije godine kasnije odlazi u Beč, gdje 

nastavlja studij i priprema doktorat. Kroz to 

vrijeme prakticirao je kod vojnog suda i kod 

nekog odvjetnika. Okružen liberalnom 

sredinom zapustio je vjerski život. Svršivši 

studij prava natjecao se god. 1859. za katedru 

prava na sveučilištu u Paviji, a kad mu to nije 

uspjelo, i u Padovi, jer nije htio biti ni sudac ni 

odvjetnik. U tom lutanju bolje je upoznao 

kapucine u Beču i njima izrazio želju da bude 

primljen u Red. Bilo mu je savjetovano da 

stupi u Tridentinsku (Trento) kapucinsku 

provinciju, što je i učinio koncem studenoga 

1860. gdje je dobio redovničko ime Robert. 

Sklon još strožijoj stegi želio je prijeći u 

kartuzijance, ali je istovremeno osjećao i želju 

poći među pravoslavne i raditi za jedinstvo 

Crkve. Za svećenika je zaređen 5. VII. 1863. u 

Trentu . Nakon završenog studija imenovan je 

pomoćnikom učitelja novaka, ali je već nakon 

pola godine morao preuzeti službu profesora 

pastoralne teologije. God. 1868. preuzeo je 

dužnost propovjednika pučkih misija, te je s 

uspjehom propovijedao po cijeloj Italiji. Papa 

Leon XIII. imenovao ga je 2. I. 1880. 

naslovnim biskupom Metellpolitanskim i 

apostolskim vikarom u Bugarskoj. Postavljen 

je za koadjutora biskupu Dominiku 

Reynaudiju. Biskupsko posvećenje primio je 3. 

II. 1880. u Tor de Specchi, a posvetio ga je 

kardinal Ivan Simeoni. Nakon toga otputovao 

je u Plovdiv gdje je ubrzo naučio bugarski 

jezik. Kad je godine 1885. Reynaudi dao 

ostavku na službu apostolskog vikara, Menini 

je preuzeo vodstvo vikarijata i ujedno je 

imenovan naslovnim biskupom Gangre. Kao 

biskup nastojao je što jače organizirati 

karitativnu i kulturnu djelatnost Crkve i tražio 

je sve moguće zgode za stvaranje dobrih 

odnosa s pravoslavnim klerom. Morao je stalno 

poduzimati nove korake da katolici budu 

zakonom zaštitćeni i da imaju ista prava kao 

pravoslavni. U Plovdivu je 1. I 1882. otvorio 

sjemenište i primio prvih šest đaka i tako 

započeo odgoj bugarskog klera. Sjemenište je 

već do 1893. dalo 26 domaćih svećenika. 

Osobito je bilo plodno njegovo karitativno 

djelovanje. Menini je uspio dovesti iz Zagreba 

sestre milosrdnice, te su četiri njihove sestre 

1891. preuzele novoizgrađenu bolnicu sa 40 

postelja u Sofiji. Jednako tako je osam sestara 

milosrdnica došlo 1898. u Plovdiv i tamo 

preuzelo rad u bolnici. Na njegovu inicijativu 

sestre milosrdnice iz Zagreba preuzele su 1905. 

sirotište u Sofiji, u kojoj su iste godine otvorile 

bugarsku i njemačku osnovnu školu. Uz 

izgradnju brojnih crkava, uspješnan odgoj 

domaćeg klera i djelotvorno širenje kršćanske 

ljubavi, Robert Menini uvijek se smatrao 

vjeroučiteljem svojih vjernika, te je i kao 

nadbiskup ostao »pučki misionar«. Kroz 36 

godina služenja bugarskoj Crkvi svojim je 

vjernicima često slao pastoralna pisma a bio je 

i stalni ispovjednik svoje katedrale. Pokopan je 

u katedrali u Plovdivu. — U arhivu 

kapucinske tridentinske provincije u Trentu 

sačuvani su njegovi rukopisi Un frammassone 

santificato, Plovdiv, 1908. (30 str.) i L'ideale di 

una società perfetta, Plovdiv, 1907. (28 str.) 

DJELA: Brevi meditazioni in tutti giorni 

dell'anno, Udine, 1897. — Compendium 

Hermeneuticae sacrae, Budapest, 1898. — 

Compendium Theologiae dogmaticae 

fundamentalis, Budapest, 1898. — Manuale 

depromptum ex Institutionibus Theologiae 

theoreticae, Monteregali, 1899. — Brevi 

letture spirituali per tutti i giorni dell'anno, 

Udine, 1900. — Historiae Ecclesiasticae breve 

Compendium, Udine, 1901. — Brevi discorsi 

sopra la perfezione Cristiana, Verona 1905. — 

Quaresimale quotidiano, Verona, 1906. — La


sacra missione, Verona, 1907. — Il mese di 

maggio, Verona, 1908. — Autobiografia di un 

Cappuccino, Trento, 1910. 

LIT.: H. BORAK, »Splićanin fra Robert Menini, 

apostol Bugarske«, Kačić, XIV (1982), 243- 

260. Hadrijan Borak 

MIALJIĆ, (Miagljić, Mihaljić), fra Ivan, vođa 

seobe (XVII-XVIII. st.). S ostalim redovnicima 

prebjegao je 1683. iz Rame u Sinj. Pripisuje 

mu se da je bio maloga stasa i da je na Gospin 

zagovor izrastao, pa bi to bilo prvo zapisano 

čudo povezano uz sliku Gospe Ramske, kasnije 

Sinjske. 

Lit.: J. ŠETKA, Čudotvorna Gospa Sinjska, 

Sinjska spomenica, Sinj 1965, 12 (Razpisanje, 

4v). V. Kapitanović 

MICHAELIS, Inocent, sveta života ( ? - Ston, 9. 

VI. 1680) - Pitomac Rimskog sjemeništa. 

Postao član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Nekoliko sedmica nakon 

svećeničkog ređenja teško je obolio. Liječio sle 

u Napulju, te se izliječen nastanio u stonskom 

samostanu. Danju i noću je molio. Tjelesno je 

oslabio od posta i drugih žrtava. Slovio je kao 

veliki protivnik svake isprazne riječi. Preminuo 

je na glasu svetosti. 





I. Djamić 

MIDENJAK, Konstanca od Isusa (Ana-Jelena), 

klarisa, opatica i upraviteljica (Sinj, 2. II. 1810. 

— Split, 18. XI. 1859). — Stupila je u 

samostan 1823., u svojoj 12. godini. Više 

godina upravljala je samostanskom školom i 

Samostanom. Na samostanskom zvoniku i 

danas se nalazi oveće zvono, što ga je ona 

darovala god. 1855., ukrašeno cvjetovima i 

likovima svetaca. 


Samostan sv. Klare, Split 1979., 45 i 52. — 



MIHAČEVIĆ, Lovro, provincijal (Kreševo, 23. 

VII. 1856 - Kreševo, 25. V. 1920). - krsno mu 

je ime Stjepan. Rodio se od oca Stjepana i 

majke Franjke rođ. Vidović. God. 1864. 

počinje učiti osnovnu školu u Kreševu, 

gimnaziju završava u Sarajevu i Kreševu, 

novicijat u Kreševu (1872-1873), filozofskoteološki 

studij u Đakovu (1874) i Ostrogonu 

(1877-1880) s odličnim uspjehom. Za 

svećenika je zaređen 1880. Po završetku 

studija proputovao je veći dio Austro-Ugarske. 

Bio je kapelan i pučki učitelj u Osovi (1880- 

1882), vikar u Kreševu (1882), učitelj mladeži 

u probandatu u Trošanu u Albaniji (1883- 

1893), gvardijan u kreševu (1893-1896) i 

Skadru (1909-1910), župnik u Novom Šeheru 

(1897-1906) i Podhumu kod Konjica (1910- 

1916). Od 1886. generalovom odlukom bio je 

direktor kolegija u Trošanu, te istodobno 

župnik i profesor. Predavao je latinski, 

talijanski i albanski jezik. Uz pomoć ostale 

subraće iz Bosne razvio je vrlo uspješnu 

građevinsku djelatnost. Stoga ga albanska 

provincija proglasila titularnim definitorom. U 

rujnu 1892. doveo je u Bosnu 6 kandidata za 

novicijat. Biran je za definitora Bosne Srebrene 

(1894) i generalnog vizitatora u provinciji sv. 

Jeronima. Sudjelovao je 1915. na generalnom 

kapitulu u Rimu. Mihačević se odlikovao 

marljivošću, aktivnošću, franjevačkim 

življenjem i širokom naobrazbom. Znao je 

klasične jezike, albanski, francuski, talijanski, 

njemački i nešto mađarski. Spada među bolje 

poznavaoce albanske prošlosti i života. 

Njegovu biblioteku ačinjavalo je oko 600 

knjiga na raznim jezicima, među kojima i 

brojne knjige iz medicine. Objelodanio je 

nekoliko samostalnih djela asketskopastoralnog 

i povijesnog sadržaja. Njegovo 

djelo Liber sapientiae može se smatrati nekom 

vrstom “vade mecuma” kršćanske filozofije, 

etike i pastoralnih uputa. Putopisno djelo Po 

Albaniji proveo je Otto Szlavik na njemački 

jezik (Prag 1913). U rukopisu su mu ostali 

Kućni liječnik ili Zdravlje za svakoga, Dnevik 

o životu ir adu u Albaniji i neke Epistolae 

encyclicae. Surađivao je u periodičnim 

publikacijama Hrvatska (1889), Glasniku sv.


Ante (1909-1910), Serafinskom perivoju 

(1909), 1911-1913), Malim novinama (1913) i 

Našoj misli (1915, 1918). 

DJELA: Redovništvo il misli sv. Tome 

Akvinskoga i sv. Alvonza Ligvorskoga o ulazu 

u sveti red za katoličku mladež u Bosni i 

Hercegovini. Zagreb 1893. - Liber sapientiae et 

prudentiae humanae sive Nucleus veritatum ex 

variis operibus depromtarum in utilitatem 

utriusque Cleri. Romae 1908. - Manuale 

Franciscanum sive Instructio occasione sacrae 

pastoralis visitationis. Sarajevo 1909. - Po 

Albaniji - dojmovi s puta. Zagreb 1911. - 

Crtice iz Albanaške povijesti. Sarajevo 1912. - 

Epistola encyclica ministri provincialis Bosnae 

Argentinae. Sarajevo 1913. - Litterae 

encyclicae ministri provincialis Bosnae 

Argentinae. Sarajevo 1915. - Schematismus 

almae provinciae franciscanae missionariae 

Albaniae concinatus prima vice. Sarajevo 

1908. 

LITERATURA: - r/IBLER Jenko/: Fra Lovro 

Mihačević. Po Albaniji. Narodne novine, 

77(1911) br. 287. - RADIĆ Stjepan: Šest 

dobrih knjiga za narod. Dom, 5(1911) br. 51. - 

/ANONIMUS/: Fra Lovro Mihačevišć: Po 

Albaniji. Dojmovi s puta. Zagreb 1911. Izdala 

Matica Hrvatska. Zvezda, 1912, sv. 10, str. 

639. - D.: Fra Lovro Mihačević: Po Albaniji. 

Strossmayerov kalendar, 5(1915) str. LXXIV- 

LXXV. - ĐORĐEVIĆ Tih/omi/R: Fra Lovro 

Mihačević: Po Albaniji. Dojmovi s puta. Srpski 

književni glasnik, 38(1912) 6, str. 467-472. - 

VUKIĆ Ante: Fra Lovro Mihačević: “Po 

Albaniji” Dojmovi s puta. Izdala Matica 

Hrvatska. Narodni list, 51(1912) 66, str. 67. - 

WESTER Josip: Fra Lovro Mihačević: “Po 

Albaniji. Dojmovi s puta. Zagreb 1911. Izdala 

Matica Hrvatska. Ljubljanski zvon, 32(1912) 1, 

str. 54-55. - V.Č.: Fra Lovro Mihačević: Crtice 

iz albanaške povijesti. Sarajevo 1912. 

Bosanska vila, 28(1913) 3, str. 48. - D.: 

Mihačević o političarima. Liber sapientiae et 

prudentiae humanae fra Lovre Mihačevića o 

političarima. Hrvatska straža, 9(1937) 91, str. 

6. - V.S.: Po Albaniji. Dr. Lovro Mihačević. 

Narodno jedinstvo, 3(1920) 32, str. 2.- (gr): 

Arbanasi - siromašan ili čestit narod. Prikaz fra 

Lovre Mihačevića, dobrog poznavaoca 

arbanaške narodne duše. Hrvatski narod, 

6(1944( 1000, str. 3. - DRLJIĆ Rastislav: Fra 

Lovro Mihačević (bio-bibliografija). Dobri 

Pastir, 4/6 (1955) I-IV, str. 159-163. - ISTI: 

Ocjena rada pokoj. mnp. o. fra LOvre 

Mihačevića. Dobri Pastir, 15/16(1966) I-IV, 

str. 407. - CANA Zekeria: Naučni doprinos fra 

Lovre Mihačevića. Perparimi, 1964, 7-8, str. 

596-507. - M/ISILO/ K/ runoslav/: 

Pedesetgodišnjica smrti fra LOvre Mihačevića. 

Bosna Srebrena, 21(1970) 12, str. 154-167. A. 

Kovačić 

Mihael Anđeo Dubrovčanin, 

(Michallangelus a Ragusa) BOŽIDAREVIĆ, 

Mihael Anđeo 

MIHAEL ANĐEO IZ CAVTATA (ab Epidauro 

Illyrica), provincijal (Cavtat, cca 1621. - 

Dubrovnik, 21. VIII. 1695) - Član Provincije 

sv. Franje u Dubrovniku. Učeni teolog i 

poznati propovjednik. Kustos, komesarvizitator, 

te provincijal (1658-1661). U 

dubrovačkoj nadbiskupiji vršio je službu 

sinodalnog ispitatelja. 





I. Djamić 

MIHAEL iz Zadra FKN († 28. 10. 1387 ?), 

provincijal, biskup. Kao lektor spominje se 

1341, a kao provincijal 20. VI. 1351. i to zbog 

nekih poslova koji su se ticali senjskog 

biskupa. U ime senjskog samostana primio je 

5. I. 1354. vinograd koji je tom samostanu 

darovala grofica Elezabeta. Provincijalat mu je 

vjerojatno trajao, bez prekida, dva trogodišta, 

l349-1355. Vršio je i službu istražitelja 

pravovjerja, a prema Sbaragli i Abateu i 

provincijala (Abate).— Po smrti franjevca 

Bonifacija, Urban V. postavio ga je 17. lipnja 

1364. (a ne srpnja 1363) za osorskog biskupa. 

Kao i neki drugi osorski biskupi i M. je dugo 

izbivao iz biskupije, možda zbog malaričnosti 

područja. Sveta Stolica ga je prisilila na 

rezidiranje, pa se “revno dao na podizanje


vjerskog života”. Dao je popraviti crkvu sv. 

Nikole iznad Osora i crkve sv. Marije 

Magdalena i sv. Pavla, nedaleko samostana sv. 

Petra. Brinuo se za crkvene potrepštine, 

unaprijeđenje bogoslužja i povećanje broja 

svećenika. Ne zna se kad je dobio nasljednika. 

Nekrologij provincije stavlja mu spomen na 

dan 28. X. 1387, no bilo je to možda i ranije. 

LIT.: T. SMIČIKLAS: Codex diplomaticus regni 

Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. XII. 

Zagreb 1903ss. – Bularium Franciscanum, VI, 

[ed. C. Eubel], Romae 1902, 376 br. 913 — C. 

EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, 

Padova 1968 2 , 67. — ABATE, Schedario dei 

provinciali — Hrvatska provinciaa franjevaca 

konventualaca nekad i danas, Zagreb 1989, 43. 

— M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske 



dana, Split 1973, 69 i 90. 

MIHAEL iz Zadra O. Min. (†1293 ?), 

spominjan kao provincijal i biskup. U 

Historiografiju ga je, čini se, uveo Wading koji 

ga uz god 1291. naziva magistrom, 

provincijalom Dalmacije, istražiteljem 

krivovjerja i osorskim biskupom. Farlati, Eubel 

i Gams navode kao početak njegova 

biskupovanja u Osoru 1290. U Osoru je 

sačuvana nadgrobna ploča biskupa Mihaela, ali 

kako je oštećen natpis koji spominje njegove 

godine biskupovanja mogla bi pristajati i 

mlađem Mihovilu iz Zadra. — Redovito se 

navodi da je bio provincijal u 

sklavonskoj/hrvatskoj provinciji 1276. - o. 

1288., a zatim biskup u Osoru. Vjerojatno je 

njemu, kao provincijalnom ministru, bila 

upravljena bula Nikole IV Vineam Sareth 

od 4. 8. 1288. Tom bulom papa zadužuje 

provincijala s još trojicom sposobne braće da 

propovijedaju Evandjelje Židovima u 

Dalmaciji. Kao godina smrti navodi se 1293, 

1295 ili čak kasnije. Ukoliko je uopće bio 

osorski biskup, posljednje dvije godine su 

isključene jer se 10. X. 1295. spominje već 

pokojni biskup Jakov. 

LIT.: D. FABIANICH: Storia dei Frati Minori... 

Zara 1863, 417-420. — T. SMICIKIAS: 

Codex diplomaticus...Zagreb 1903ss, 

vol.6,251. — Samostan sv. Frane u Zadru, 

Zadar 1980, 20 - Luca WADDING: Annales 

Minorum. Quaracchi 1933ss (3. izd.), vol. V 

309 br. 49. —Bularium Franciscanum, V, [ed. 

C. Eubel], Romae 1898, 613, br. 119. — M. 



postanka do naših dana, Split 1973, 68 i 84. — 




MIHAJLOVIĆ, Ivan (Giovanni da Possegha 

Bosnense), prizrenski biskup, mučenik 

(Požega, oko 1605. - Prizren, 1643). Potjecao 

je iz ugledne trgovačke obitelji. Na njegov 

odgoj mnogo su utjecali ujak fra Jeronim 

Lučić, gvardijan našički, i fra Marko 

Bandulavić, koji je kao generalni vikar 

bosanskog biskupa fra Franje Baličevića 

boravio u Požegi i Velikoj. POčeo je 

školovanje u Velikoj, a teologiju je studirao u 

Perugi; odatle, naime, piše 1. travnja 1633. 

Propagandi izvještaj o vjerskom stanju u 

Slavoniji s opisom raspoloženja naroda prema 

pitanju biskupijskih granica u Slavoniji između 

skradinskog biskupa i administratora bosanske 

biskupije Tome Ivakovića († 1633) i barskoga 

nadbiskupa koji je upravljao i smederevsku 

biskupiju Petra Massarechia († 1634). 

Sudjelovao je u rješavanju tog spora kao 

izaslanik biskupa Ivkovića pred 

Kongregacijom u Rimu, koja je 11. svibnja 

1633. odredila rijeku Dravu do Osijeka kao 

granicu biskupske vlasti spomenutih biskupa. 

Tada je Srijem pripao Masarechiu a Slavonija 

Ivkoviću, odnosno njegovom nasljedniku fra 

Jeronimu Lučiću (1634-1639). M. je Lučićev 

tajnik i prati ga 1637. kad je obavljao kanonski 

pohod župa u okolici Đakova, Našica i požege. 

Kako provincijal Bosne Srebrene Nikola 

Brajković nije surađivao s biskupom Lučićem, 

imenovao je 1637. Mihajlovića učiteljem u 

Sarajevu. On je odbio tu dužnost, jer je mogao 

računati na razumijevanje Propagande koja ga 

je 30. kolovoza 12638. pozvala u Rim da 

izvjesti o netrpeljivosti Provincije Bosne 

Srebrene prema biskupu Lučiću. Od 1638. je


također Lučićev generalni vikar pa ga prati u 

kanonskom pohodu po većem broju bosanskih 

i slavonskih župa. Kad je 1639. biskup Lučić 

umirovljen, M. se mogao posvetiti radu koji je 

još 1637. bio nakanio započeti u Požegi 

otvaranjem gimnazije za 30 do 50 učenika pa 

je tada u Rimu nabavljao školske knjige. 

Gimnaziju je uspio 1640. otvoriti u Velikoj i 

do 1643. u njoj vodi 40 učenika iz Slavonije, iz 

južne Ugarske i čak Srbije. U to vrijeme je 

izbio sukob između slavonskih i bosanskih 

članova Bosne Srebrene i pokret za 

odijeljenjem slavonskih franjevaca u novu 

provinciju na koju bi se onda oslanjala i nova 

biskupija sa središtem u Požegi. U tom sukobu, 

koji se rasplamsao 1645. do te mjere da je 

Kongregacija odobrila kazne prema tzv. 

slavonskim separatistima, M. je od početka 

djelovao pomirljivo. Svakako je to bio jedan od 

razloga da ga je Sveta Stolica 1642. imenovala 

biskupom u Prizrenu. Uzdržavanje sina 

biskupa je prihvatio 12. lipnja 1643. pismenom 

obvezom njegov otac Matej. Potkraj iste 

godine M. je pošao u Prizren, ali su ga ondje 

ubili muslimani. Nikada se nisu doznale 

okolnosti njegove mučeničke smrti. 

LIT.: Josip Buturac: Fra Ivan Požežanin za 

latinsku školu u Požegi g. 1637. Almanah 

POžepške gimnazije 1699-1969. Požega 1969, 

52. — Isti: Katolička Crkva u Slavoniji za 

turskoga vladanja. Zagreb 1970. F.E. Hoško 

MIHAJLOVIĆ, Stjepan, generalni vikar 

bosanskog biskupa (Požega, oko 1610. - ? ). 

Brat je biskupa Ivana, nećak biskupa fra 

Jeronima Lučića (1634-1639). - Završio je 

bogoslovne škole u Italiji i stekao poznanstva u 

Rimu pa je smatrao da smije 1637. predlagati 

kandidata za smnederevskog biskupa sa 

sjedištem u Beogradu. Prije 1638. je bio učitelj 

u Kreševu. U želji da proširi biskupsku vlast 

svog ujaka Jeronima Lučića i na Srijem, oteo je 

svjetovnom kleru 1638. župu u Bapskoj. Zbog 

toga je upao u crkvene kazne, ali se nije na njih 

obazirao ni on ni novi bosanski biskup fra 

Toma Mrnavić (1640-1644) koji ga je uzeo za 

tajnika. U suprotstavljanju slavonskih i 

bosanskih članova Bosne Srebrene, on se 

protivi diobi Provincije. Ne slijedi primjer 

pomirljivosti svoga brata biskupa, nego se 

oštro suprotstavlja prvacima slavonske struje 

Petru Nikoliću i Marinu Ibrišimoviću. 

Provincijal Petar Lipanović ga stoga postavlja 

za gvardijana u Velikoj, odstranivši prethodno 

Nikolića. Bosanski biskup fra Marijan Maravić 

(1645-1660) ga je 1646. postavio za 

generalnog vikara. Sudjelovao je kod 

sporazuma beogradskog biskupa Marina 

Ibrišimovića i Marijana Maravića 1647. glede 

slavonskih župa koji je proglašen 14. siječnja 

1648. i po njem bosanski biskup upravlja u 

Bosni, a beogradski župama u Srijemu, dok 

župama između Save i Drave upravlja kao 

administrator skradinski biskup Fra Pavao 

Posilović. Tada je M. bio kustos Bosne 

Srebrene (1647-1650). 

LIT.: Josip Buturac: Katolička Crkva u 

Slavoniji za turskoga vladanja. Zagreb 1970. 

F.E. Hoško 

MIHALIĆ, Leonard, profesor-kateheta (Baška, 

19. IV. 1899 - Dubrovnik, 17. XII. 1965). - 

Osnovnu školu završio je u rodnoj Baški, 

gimnaziju na Badiji, Košljunu i Zadru, 

teologiju u Dubrovniku gdje je položio i 

katehetski ispit te je od države priznat kao 

profesor. Stupio je u FZD 25. X. 1914, zaređen 

je za svećenika u Dubrovniku 16. VII. 1922. 

Odmah je započeo sa odgojiteljskom i 

profesorskom službom najprije na Košljunu 

1923-1926, a onda na Badiji gdje je 17 godina 

bio rektor Serafskog kolegija (1927-1945). 

Kroz to vrijeme bio je jedno trogodište tajnik 

provincije i dvaput definitor. Poslije rata bio je 

gv ardijan u mjestima provincijskih odgojnih 

zavoda na Poljudu i u Zadru, a zatim u Puli. 

Godine 1964. kao bolesnik od raka premješten 

je u Dubrovnik gdje je i preminuo. - “Poštovali 

smo ga. I zaslužio je. Bio je stup odgoja, 

nosioc reda, discipline. U školi nam je 

predavao vjeronauk, latinski i matematiku, i 

znao je u naše male glave uliti solidne temelje 

znanja i ljubavi za nauku... Ugasila se Badija, 

ali se nije ugasio njegov odgojiteljski žar... 

nikad se nije prestao interesirati za naše 

najmlađe. Cijelo je vrijeme sve do smrti vodio 

statistiku, izračunavao procente uspjeha, 

uspoređivao ih sa nekadašnjim BAdijskim


uspjesima, te je odgovornima davao korisne 

napomene i sugestije, svih je hrabrio. Kad je 

sestrica smrt pokucala na njegova vrata, trebalo 

se Bogu pokoriti i on je to učinio svjesno 

prikazujući svoj život za naše najmlađe,...” 

(Štokalo) 

LITERATURA: Gabrijel ŠTOKALO: O. 

Leonard Mihalić, prof. IZvještaj za 3. školsku 

godinu 1965/66. Franjevačke srednje škole 

Split-Poljud (Šapirografirano), 1966, 15-17.G. 

Štokalo 

MIHIĆ, Josip, pedagog, povjesničar (Osijek, 

potkraj 17. st. - Osijek, 1. XII. 1745). Sredinom 

drugog desetljeća 18. st. je stupio u Provinciju 

Bosnu Srebrenu i najvjerojatnije izvan 

domovine završio filozofsko i teološko 

školovanje osposobivši se i za profesora 

filozofije. Predavao je na filozofskim 

učilištima u Iloku (1720-1723) i zatim u Požegi 

(1723-1726). Samostanski starješina je bio u 

Petrovaradinu (1728/29), u Našicama (1739- 

1742) i Osijeku (1744/45). Kad je u svojstvu 

definitora sudjelovao u uprqavi Provincije 

Bosne Srebrene (1732-1735) za provincijala 

Antuna Markovića, pohodio je po zahtjevu 

Bečkog dvora sve župe u Slavoniji i Srijemu i 

sastavio njihov opis. Njegove izvještaje 

dijelom su objavili B. Glogovac i M. Barbarić. 

Pripisuje mu se i jedno tiskom objavljeno 

nabožno djelo na hrvatskom jeziku kojemu je u 

naše vrijeme zameten trag. 

DJELA: Pisme duhovne B. M. (Budim) 1835. 


sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Protocollum 

sive archivium conventus Petrovaradini, sv. 2, 

131. - I. Kukuljević-Sakcinski: Bibliografia 

hrvatska. Zagreb 1860, 99, br. 1136. - M. 

Šrepel: Jakošićev spis “Scriptores 

Interamniae”. Građa za povijest književnosti 

hrvatske JAZU, knjiga 2. Zagreb 1899, 121. - 

B. Glogovac: Kratka izvješća o nekim 

slavonskim župama iz god. 1733. 4. Katolički 

list, 58(1907), 388-391, 400-402. - Isti: Iz 

prošlosti župe kobvačke i pakraške. Ibidem, 

606, 607. - M. Barbarić: Neke crkve u 

Slavoniji za Turaka. Vjesnik županije 

virovitičke, 31(1922), 39, 40, 45-56. - F. E. 

Hoško: Franjevačko visoko učilište u Požegi. 

Nova et vetera, 27(1977), 1, str. 93.F. E. Hoško 

MIHOVIL HRVAT (iz Hrvatske), bos. vikar (?, 

2. polovica 15. st. — 1. polovica 16. st.). — 

Bosanski je vikar od 1484.-1490., a vjerojatno i 

u sliejdećem trogodištu. Uspješno se borio za 

jeidnstvo Vikarije u vrijeme kad je Bosanska 

kustodija, zbog posebnih neprilika s Turcima, 

radila na tome da se odvoji o posebnu vikariju. 

Svojom okretnošću postigao je da bude 

opozvana bila koju je dobio Franjo Zlatović na 

papinskoj kuriji u Rimu i kojom je bio 

imenovan “vikarom svih bosanskih krajeva 

pod Turcima”. Vikarija je i dalje ostala 

jeidnstvena, kako je to većina braće željela i 

tražila, iako je Bosanska kustodija dobila 

gotrovo potpunu samostalnost u upravljanju 

(1487.). Generalni kapitul opservanata u 

Firenci (1493.) zabranjuje pod kaznu izopćenja 

da se ne sije raditi na razdiobi Vikarije te da 

kustodi bosanski i zvornički budu povjerenici 

bosanskog vikara, svaki na svom području. 

LIT.: D. Mandić: Franjevačka Bosna. Rim 

1968., 136-140. A. Barun 

MIHOVIL IZ SPLITA, (XIV. st.) Bonifacije IX. 

dopušta mu 1. IV. 1398. neograničeno vrijeme 

boraviti u samostanu na Sionu u Jeruzalemu, 

kao svakom članu tamošnje zajednice (možda 

se Mihovil nadao da će kao njegov subrat 

Nikola iz Šibenika steći palmu mučeništva). 

Papa veli za nj da ga preporučuje pobožan i 

častan život, prokušanost i mnogoostruke 

zasluge. 

MIHOVIL, FKN († pr. 31. V. 1419. ), 

beogradski biskup. Spominje se u buli 

imenovanja nasljednika mu Grgura de Nexe, 

od 31. V. 1419. U nedostatku podataka moglo 

bi se nagađati da je Mihovil istovjetan s 

apostolskim penitencijarom Mihovilom kojega 

je Alekdsandar V., imenovao 23. X. 1409., 

naslovnim biskupom Trapezunta, a već 2. XII. 

1409. na njegovo mjesto postavio franjevca 

Marcela (Wading) ili Nikolu de Gamundia 

(Eubel). Možda je Mihovil tada premješten u 

Beograd. — Nije isključeno da bi Mihovil 

mogao biti istovjetan i s Mihovilom iz Splita.


LIT.: Opći šematizam katoličke Crkve u 

Jugoslaviji. Zagreb 1974, 658. Bularium 

Franciscanum, VII, [ed. C. Eubel], Romae 

1904, 520 br. l413; 415 bilj. 4; 81 br. 246. — 


Padova 1968 2 , 493; 355. — L. WADDING: 

Annales Minorum, IX, Ad Claras Aquas 

(Quaracchi) 1932, 414 br. 15. 

MIKAČIĆ, Anđelika od Uskrsnuća (Mila), 

klarisa, opatica Split, (19. II. 1879. — Split, 

18. IV. 1947). Stupila je u samostan god. 

1894. Preko 20 godina, uz nešto prekida (kada 

bijaše vikarica), upravljala je Samostanom, 

požrtvovno i energično, ističući se nadasve 

dobrotom, velikodušnošću, otmjenošću duha i 

ljubavlju. Kod nje su tražile savjeta mnoge 

duhovne osobe. Bila je strpljiva u dugoj 

bolesti. 

LIT.: Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], 

II, 67. M. A. Petričević 

MIKAČIĆ, Serafina od Duha Svetoga (Ana), 

redovnica klarisa (Split, 1. II. 1874. — Split, 

22. XII. 1957). Stupila je u samostan god. 

1891. Bila je učiteljica novakinja i sakristanka. 

Bila je sva ljubav. U njoj bijaše očito 

djelovanje Duha Svetoga. I kao starica dolazila 

je svake ponoći u kor na moljenje časoslova. 

Posebno je štovala otjastvo Utjelovljenja, a 

preminula je, nakon strpljivo podnesene bolesti 

iz ljubavi prema Kristu, pred sam blagdan 

Kristova rođenja. 





MIKIĆ, Mato, ljetopisac (Kostrč kod Tolise, 

19. IV. 1826 - Ulice kod Brčkog, 13. XII. 

1862). - Pučku školu učio je u Tolisi, srednju u 

Kraljevoj Sutjesci, teologiju također u Bosni. U 

franjevački red stupio je 1842. Privatno je 

naučio talijanski, a turski s Martinom Nedićem. 

Prevodio je dokumente s turskog na hrvatski 

jezik. Bio je nastavnik u naukovnim zavodima 

Bosne Srebrene, župnik u Tuzli, gdje je 

drugovao s pašom i usavršio se u turskom 

jeziku, te na Ulicama. U Ljetopisu sutješkog 

samostana opisao je, služeći se bilješkama 

Martina Nedića i Ilije Starčevića, događaje od 

1822. do 1838. 

LITERATURA: JELENIĆ Julijan: Ljetopis 

sutješkog samostana. Glasnik zemaljskog 

muzeja u Bosni i Hercegovini za godine 1913, 

str. 5-7. - DRLJIĆ Rastko: Životopisi dvojice 

poznatijih bos. franjevaca iz XIX vijeka: o. fra 

Stjepana Mikića i fra Mate Mikića. Franjevački 

vijesnik, 48(1941) 2-3, str. 109-110.A. Kovačić 

MIKULIĆ Fra Darinko-Božo (1919.-1945.) 

Rođen 16.XII.1919. u Kočerinu, od oca Grge i 

majke Matije r. Zovko. Osnovnu školu učio na 

Kočerinu, Gimnaziju na Širokom Brijegu, 

bogosloviju u Mostaru. U Franjevački red 

stupio na Humcu, 11.VII.1937. Zavjetovan 

jednostavno 12.VII.1938., svečano na Humcu, 

12.VII.1941. Za svećenika zaređen 

22.VIII.1943. u Mostaru. U noći između 4. i 5. 

lipnja 1945. ubijen negdje kod Krapine. Bio je 

mlad, poletan i nadobudan svećenik. 

Marljivost, šutljivost, ozbiljnost, a nada sve 

kolegijalnost bile su karakteristike ovog 

mladog svećenika. U poslušnosti i savjesnosti 

nikomu nije dao prednost. Bio je korektan u 

svakom poslu. 



A. Nikić 

MILANKOVIĆ, Ante, provincijal (Fojnica, 

druga polovica 16. stoljeća - ). - U suvremenim 

izvorima poznat je i kao Ante Bošnjak. Bio je 

provincijal Bosne Srebrene 1599-1602, prema 

Božitkoviću, odnosno 1598-1601. prema 

Mandiću, te kao takav sudjelovao generalnom 

kapitulu rada u Rimu 160/0. i bio izabran za 

generalnog definitora. 

LITERATURA: BOŽITKOVIĆ Juraj: 

Katolički ispit popisa bosanskih vikara i 

provincijala (1339-1735), Beograd 1935, str. 


ABosna, Rim 1968, srtr. A. Kovačić 

MILANOVIĆ Anđelko, glazbenik (Otok, 2. 

VIII. 1913.). U rodnom mjestu pohađao je 

pučku školu (1919.-1924.) i u Sinju


Franjevačku klasičnu gimnaziju (1924.-1930.). 

U Zaostrogu je u novicijatu (1930.) i zatim u 

Sinju završava preostala dva razreda gimnazije 

i filozofiju. Teologi;u studira u Makarskoj 

(1933.-1937.). Zaređen je za svećenika u crkvi 

Gospe od Zdravlja u Splitu 6. V. 1937. — 

Diplomirao je u Rimu na Pontificio Instituto di 

Musica Sacra koral i kompoziciju. Od 1942. u 

Makarskoj je profesor na Franjevačkoj visokoj 

bogosloviji. — U Splitu je tajnik provincijalov 

(1946.), vodi crkveno pjevanje u crkvi Gospe 

od zdravlja i predaje glazbu na Visokoj 

bogoslovnoj školi i sjemenišnoj gimnaziji u 

Splitu. — Predaje u Sinju pjevanje na 

Franjevačkoj gimnaziji i vodi pjevanje u 

Svetištu (1952.-195~.). — U Zagrebu je 

profesor glazbe na Franjevačkoj visokoj 

bogosloviji i vodi pjevanje u Svetištu Gospe 

Lurdske. Na Bogosloviji u Makarskoj predaje 

pjevanje (1958.) a od 1962. je gvardijan. Za 

boravka u Makarskoj vodio je u Splitu tečaj 

crkvenih orguljašica. U Zagrebu predaje glazbu 

na Bogoslovnom fakultetu i postaje predstojnik 

i profesor na Institutu za crkvenu glazbu 

(1966.). Od 1969. je urednik »Sv. Cecilije«. — 

Sa zborom Instituta nastupa u Povijesnom 

muzeju Hrvatske, na svećeničkim tečajevima, 

u zagrebačkoj katedrali i drugim crkvama. 

Pisao je u časopisima: Bogoslovska smotra, Sv. 

Cecilija, Kačić i Služba Božja. — Sudjelovao 

je na međunarodnim kongresima 

postkoncilskee liturgijske glazbe (Salzburg, 

Polzan, Rim, Torino, Venecija).— Skladao je: 

litanije, motete, pjesme, mise, pripjevne 

psalme. Harmonizirao je razne gregorijanske 

napjeve. U Misalu na hrvatskom jeziku 

priredio je sve pjevane djelove za svećenika. 

— Bio je član Odbora za crkvenu glazbu 

zagrebačke nadbiskupije i Liturgijskog vijeća 

Djela:: - Hrvatska pučka misa u C duru, 

Makarska 1963; 2. izd. u D duru, Zagreb 1964 

- Gregorijanski napjevi za hrvatski prijevod 

predslovlja, Kačić, I/196; 305-3 15. - 

Instrumentalna glazba i jazz u Crkvi, 

Bogoslovska smotra XXXlX/196g, 400-411. - 

Doprinos franjevaca crkvenoj glazbenoj 

umjetnosti u Hrvatskoj, Kačić IXI1977, 163- 

174. - Liturgijska glazba u »Sv, Ceciliji, Sveta 

Cecilija, XLVIII/1978, 2-3 65-67 - Devetnica 

Božiću, Makarska 1960; 2. izd. Makarska 

1961, 20; 3. izd. Zagreb 1965, 16. - V711. 

koralna misa »De angelis« (hrvatsko izdanje), - 

Misa za pokojne »defunctoruma (hrvatsko 

izdanje), 

MILANOVIĆ LITRE, fra Stanko, stradalac 

(Otok/Sinj, 28. VIII. 1911. - Ruduša/Sinj, 10. 

XI. 1944). Stupio je u novicijat na Visovcu 30. 

VIII. 1929. Zaređen je za svećenika na Trilju 5. 

VII. 1936. — Školske godine 1936/37. na 

Gimnaziji predaje zemljopis, prirodopis i 

pisanje. Bio je župski pomoćnik u 

Zavojanima, Otoku, Drnišu i Sinju. Osuđen na 

smrt i ubijen. F. Laco 

MILANOVIĆ, Lovro, mučenik (Gabela, 1776 - 

Turić ž. Tremošnica, 3. II. 1807). Ubili ga 

Turci dok je išao stricu Franji u Dubrave. 

Krsno mu je ime Stjepan. Djetinjstvo je 

proživio u Sarajevu. Novicijat je započeo u 

Kraljevoj Sutjesci 17. III. 1792. Ovdje i u 

Italiji završio je humanističke i filozofskoteološke 

nauke. I danas ga katolički narod iz 

Posavine štuje kao mučenika. 

LITERATURA: JELENIĆ Julijan: 

Necrologium Bosnae Argentinae, Sarajevo 

1917, str. 15 (ILOVAČA) Velimir: Uz 

spomenik fra Lovre Milanovića, Kalendar sv. 

Ante, 1934, str. 116-117. - MIJIŠ Stanko: 

Sjećanja na davno preminulog brata, Bosna 

Srebrena, 27(1978) 11, str. 222. A. Kovačić 

MILAŠIN, Nikola, višegradski biskup (Čavolj, 

Mađarska, 1. V. 1738. - Szèkeszferèhvar, 

Mađarska, 2. VI. 1811). Sin je bunjevačkih 

roditelja, imenom Bartul. Osnovno i srednje 

školovanje zadobio je u Baji, Kečkemetu, 

Segedinu i Budimu. U Baču je 8. V. 1756. 

stupio u novicijat Bosne Srebrene, a godinu 

dana kasnije je postao član Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga. Filozofiju i teologiju je 

studirao i na Generalnom učilištu u Budimu 

(1757-1761), a zatim u Firenzi (1761-1764). 

Govorio je hrvatski, mađarski talijanski i 

njemački. Predavao je filozofiju na učilištu u 

Lodi kraj Milana (1764-1767). Od 1767. je 

vojni kapelan. S jedinicom boravi u Beču, gdje


ga upoznaje car Josip II. i postavlja za 

vrhovnog vojnog dušobrižnika. Tu službu 

obavlja u vrijeme tzv. Dubičkog rata (1788- 

1791) i sudjeluje u osvajanju Beograda. Car 

Josip II ga je 19. I. 1790. imenovao za biskupa 

u Stolnom Biogradu (Szèkesehèrvar), a 

posvećenje je primio 8. IX. 1790. u 

franjevačkoj crkvi u Budimu. Car Leopold II. 

je njega i brata Pavla proglasio plemićima. U 

Stolnom Biogradu je gradio i završio 

biskupsku palaču, preuredio karmelićanski 

samostan i u njem 1802. otvorio biskupijsko 

sjemenište te osnovao mirovni dom za 

svećenike. U Rim je poslao tri izvještaja “ad 

limina”: 1795, 1800. i 1806. godine. 


Slavonskom Brodu: Nomina fratrum 

Provinciae S. Ioannis a Capistrano, ad nomen. 

— S. Beretić: Biskup Nikola Milašin (1736- 

1811). Subotička danica, kalendar za 1990. 

godinu. Subotica 1989, 133-135. 

F.E. Hoško 

MILETA, Jeronim (Antun), FKN (Šibenik, 17. 

IV. 1871.- 23. XI. 1947.), biskup. Gimnaziju i 

novicijat je završio u Cresu gdje se izavjetovao 

21. VIII. 1887, teologiju u Rimu, na učilištu 

Propaganda Fidei, gdje je doktorirao 1893., i 

23. IX. iste godine bio zaređen za svećenika. 

Predavao je u Cresu, pa Camposanpieru i 

konačno u Rimu na Bonaventurianumu 

povijest i liturgiju. Osim profesorske službe, u 

Rimu je bio konzultor u nekoliko kongregacija, 

posebice Kongregacije za oproste, za relikvije, 

Kongregacije obreda, a bio je član i komisije 

za liturgiju. Od 1902-1906. bio je bibliotekar 

glasovite Antoniane u Padovi. — God. 1907- 

1913. prvi je asistent/definitor Reda i počasni 

provincijal Sv.Zemlje, vizitator gotovo svih 

europskih provincija. Za vrijeme prvog 

svjetskog rata iz Fribourga podržava veze 

vantalijanskih provincija sa središtem Reda u 

Rimu. Poslije rata ponovno je u Rimu profesor 

teologije i konzultor raznih kongregacija. — 

Benedikt XV. imenova ga je 16. I. 1922. 

biskupom u Šibeniku. Posvetio ga je kard. 

Merry de Val, 26. I. 1922. U Šibeniku je 

oduševljeno dočekan 29. III., a svečano je 

ustoličen 2. IV. 1922. Bio je i apostolski 

administrator većeg dijela zadarske 

nadbiskupije koji je bio u sastavu Jugoslavije. 

S pavlovskim geslom "Charitas Christi urget 

nos", preko 25 godina bio je pastir, otac, 

učitelj, tješitelj i neustrašivi branitelj ljudskih 

prava. Za vrijeme drugog svjetskog rata 

otvoreno je i neustrašivo ustajao na obranu 

pravde. Svojim uspješnim intervencijama 

spasio je mnoge živote. Samo u jednoj preko 

pape i talijanskog kralja spasio je 189 života. 

Uživao je veliki ugled u domovini i 

inozemstvu. — Čestim pastirskim pohodima, 

dijeljenjem sakramenata, pastirskim pismima, 

euharistijskim kongresima i na druge načine 

unaprijedio je biskupiju i administraciju u 

svakom pogledu. God. 1929. podigao je malo 

sjemenište. Nastojao je uvećati broj svećenika 

u biskupiji. Zauzeo se za izgradnju Katoličkog 

doma. Pod njegovom upravom izdavan je 

tjednik Katolik, a za svećenstvo je pokrenuo 

Dijecezanski list. Skromnošću, pobožnošću, 

blagošću i pristupačnošću osvajao je srca 

vjernika. Sve što je imao dijelio je sirotinji i u 

dobrotvorne svrhe. Za 20. obljetnicu 

biskupstva, 1942. primio je odlikovanje 

Asistenta papinskog prijestolja, a za 50. 

obljetnicu svećeništva, proglašen je rimskim 

knezom. Uz pastirska pisma, koja je svake 

godine upućivao vjernicima, objavio je i 

mnoštvo članaka u katoličkim listovima. — 

Pokopan je u grobnici koju je dao izraditi u 

crkvi sv. Frane, uz oltar sv. Nikole Tavilića 

koga je posebno štovao. Sadržajni epitaf na 

mramornoj ploči sastavio je gen. vikar Mons. 

Rudolf Pian. — Uspomena na Miletu još 

uvijek je živa u Šibeniku i na obljetnicu 

njegove smrti skupi se mnoštvo vjernika na 

svečanoj misi u crkvi Sv. Frane u Šibeniku. 

DJELA: Diurnale Ordinis. Roma 1894. — 

Compendium Rubricarum pro Novitiis. — 

Caeremoniale Ordinis. Padova 1904. (veliki 

format, str. XII+976). — Breviarium Ordinis 

— Missale Ordinis — Martirologium Ordinis 

(priredio i skrbio izdanja). Roma 1909-1910. 

— Enchiridion pro directoribus 

Congregationum Tertii Ordinis saecularis S. P. 

Francisci Assisiensis, Roma 1913. —Trattato 

giuridico sul Terz' Ordine secolare di 

S.Francesco, Roma 1921.


LIT.: M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske 



dana, Split 1973, 120-122. M. Oreb 

MILETIĆ, Anđeo, profesor (Dubrovnik, 21. XI. 

1834 - 13. II. 1882) - Kao kandidat Provincije 

sv. Franje u Dubrovniku pohađao je javnu 

školu kod Školske Braće u Dubrovniku. 

Novicijat je obavio u Italiji i položio zavjete u 

Monteprandone (provincija sv. Jakova u 

Abruzzi) g. 1853. Tamo je studirao i filozofiju 

i teologiju. Po povratku u domovinu zaređen je 

za svećenika 1858. U provinciji je vršio službe: 

profesora gramatike, retorike, filozofije i 

teologije, dva puta definitora, magistra klerika, 

te kroz više godina vikara samostana Male 

Braće u Dubrovniku. Već kao učenik isticao se 

osobitom nadarenošću i jedinstveno 

memorijom. Zbog slaba je zdravlja, po 

povratku sa studija, određen za poučavanje 

klerika i na toj je službi ostao do smrti. 

Učenicima je bio na korist zbog svoga obilnog 

znanja. Vjerničke je kreposti cijenio više od 

intelektualnih sposobnosti koje je imao. Iznad 

svega isticao se skromnošću i povučenošću 

(izvan samostana nije imao društva). Ljubav 

prema svetom siromaštvu i ljubaznost prema 

svakome i u svakoj prilici učinili su da je bio 

na pomoć starješinama, a na izgradnju 

podložnicima i mnogima izvan samostana. 






MILETIĆ, Augustin, biskup (Fojnica, 16. II. 

1763 - Vidoši kod LIvna, 18. VII. 1831). - 

Krsno mu je ime Toma. Rodio se od oca 

Augustina i majke Ivanke rođ. Kulijerević. 

Ostao je bez majke kad mu je bilo dvoje 

godine. Početne škole učio je u fojničkom 

samostanu, u franjevački red stupio je 1779., 

dva razreda gimnazije završio je u Štajerskom 

Gracu (1780-1782), filozofiju i teologiju u 

Italiji. Položivši rigoroze iz filozofije i 

teologije bio je generalni lektor filozofije u 

Breši, a zatij teologije u padovi. Slovio je kao 

izvrstan propovjednik i dobar poznavalac 

talijanskog jezika. Godine 1793. postavljen je 

za duhovnika i ispovjednika sestara franjevki u 

Udinama, 1799. putuje preko Dalmacije u 

Bosnu. Papa Pijo VII. imenovao ga je 1803. 

naslovnim daulijskim biskupom i pomoćnim 

biskupom apostolskom vikaru fra Grgi Ilijiću s 

pravom nasljedstva. U Bosnu je stigao 1804. 

posjetivši prije toga papu u Rimu i cara Franju 

II u Beču. Nakon Ilićeve smrti (1813) preuzeo 

je vodstvo duhovne pastve u apostolskom 

vikarijatu. SVake treće godine obilazio je 

pojedine župe tom prilikom poučavajući 

vjernike i svećenike te djeleći sakramenat 

krizme. U razdoblju od 1805. do 1830. uputio 

je preko dvadeset pastoralnih poslanica puku i 

svećenstvu, od kojih su neke i objelodanjene. 

Začetnik je analfabetskih tečajeva u Bosni i 

Hercegovini i spada među one bosanske 

franjevce koji su unapređivali školstvo ne samo 

u samostanima nego i izvan njih. Njegov 

Početak slovstva i nauka krstjanskoga, koji je 

narod nazivao Bisku0povača, dugo se i rado 

čitao. Sastavio je liturgijsko-pučke pjesme Na 

planinu Kalvarije i Ponizno se teb’ klanjamo, 

od kojih se druga još i danas pjeva u Bosni na 

mlade nedjelje. 

DJELA: Početak slovstva, napomena i kratko 

istomačenje stvari potrebiti nauka 

karšćanskoga. Split 1815, 1822 2, Zagreb 1885 

3. Istomačenje stvari potrebitii nauka 

karšćanskoga za uvižbanje dice, i čeljadi 

priprostite u daržavi bosanskoj. Split 1815, 

Rim 1828 2, 18867 3. - naredbe i Uprave 

namisnika apoštolski pročasti i sadašnjega... 

Split 1818, Rim 1828. 

LITERATURA: ŠUNJIĆ Marijan: De vita 

illustris viri Augustini Milletich. Romae 1835. 

- JUKIĆ Ivan Franjo: Pisaoci, koji su 

abecedom pisali. Bosanski prijatelj, 2(1851) 

str. 82-90. - BATINIĆ Mijo Vjenceslav: 

Životopis fra augustina Miletića. Zagreb 1883. 

- ISTI: Franjevački samostan u Fojnici. Zagreb 

1913, str. 137-140. - MATKOVIĆ Jako: 


1896, str. 42-43. - ĆORIĆ Anto: Neke 

povjesne crtice o redovitim i administrativnim 

biskupima i vikarima apoštolskim u Bosni od 

god. 1543. do 1878. te o pogorjelom arhivu


vikarijata apoštolskoga. Serafinski perivoj, 

22(1908); 23(1909). - JELENIĆ Julina: 

Kultura i bosanski franjevci II. Sarajevo 1915, 

str. 437-440. - PREMROU M.: Serie 

documenata dei vicarii apostolici di Bosna ed 

Ercegovina 1735-1881. Archivum 

franciscanum historicum, 21(1928); 22(1929). 

- ĆUTURIĆ Leonardo (Zvonigradski fra Jozo): 

Stogodišnjica apostola Bosne. Franjevački 

vijesnik, 38(1931). - ISTI: Put po krizmi 

biskupa Miletića god. 1831. Franjevački 

vijesnik, 41)1934) 2, str. 47-50. KAMBER 

Dragutin: Novi dokumenti o Bosni. Vrhbosna, 

55(1941) 2, 30-32; 5/5, str. 90-91; 7/8, str. 143- 

145. - ISTI: Prilozi povijesti bosanskih 

franjevaca. Stanje župa i duša apostolskog 

vikarijata u Bosni srebreničko otomanskoj 

prema popisu izvršenom 1813. Franjevački 

vijesnik, 38(1931); 39(1932). - JABLANOVIĆ 

Ivan: Apostolski vikari u Bosni i Hercegovini. 

Vrhbosna, 52(1938). - MARKOVIĆ Stipo: 

Bosanski biskup fra Augustin Miletić (1763- 

1831) pobijač nepismenosti. Napredak, 

13(1938) 12, str. 141-142. - BARUN Boris: 

Dušobrižnički rad biskupa fra Augustina 

Miletića 1763-1831. Zagreb 1957. Izvadak iz 

doktorske dizertacije (strojopis). VRDOLJAK 

Bono: Apostolski vikarijat u Bosni 1735-1881. 

Visoko 1961. Inauaguralna dizertacija 

(strojopis). A. Kovačić 

MILETIĆ, Franjo, prov. (Banja Luka, početak 

17. st. - ?, konac 17. st.). - Za provincijala 

Bosne Srebrene (1662-1666) izabran je u 

Fojnici pod neobičnim okolnostima. Papinski 

povjerenik Serafij Prijin i Bošnjaci bili su za 

Miletića, a vizitator Martin Požežanin i 

Tuzlanci za Ivana Drnišanina. Kapitul su 

napustili provincijal Ogramić sa Slavoncima i 

Tuzlancima, a ostali su izabrali Miletića. 

Nakon toga kapitul u Požegi, sazvan na 

inicijativu Ogramića i vizitatora, bira 

Drnišanina. Nastao je rascjep u provinciji do 

14. kolovoza 1663. kad je spor u Rimu riješen. 

- Provincijal M., na saboru reda u Rimu 1664. 

odriče se bosanske kustodije u Transilvaniji u 

korist novoosnovane transilvanijske kustodije. 

LITERATURA: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički 


(1339-1735). Beograd 1935, 86. - Dominik 


196. A. Barun 

MILIĆEVIĆ Fra Lujo-Nikola (1919.-1945.) 

Rođen 23.IX.1919. u Studencima, od oca Ivana 

i majke Jele r. Sivrić. Osnovnu školu učio u 

Ljubuškom, gimnaziju na Širokom Brijegu, 


stupio na Humcu, 11.VII.1937. Jednostavno 

zavjetovan 12.VII.1938., svečano na Humcu, 

12.VII.1941. Za svećenika zaređen 

22.VIII.1943. U mjesecu svibnju 1945. 

poginuo negdje u Sloveniji. Pripada generaciji 

poletnih i nadobudnih svećenika. Vanjštinom 

lijep, unutrašnjošću izgrađen, duševno nadaren, 

pobožnošću obdaren, svima simpatičan. Zadnju 

godinu teologije završio je na Teološkom 

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Upravo kada 

se spremao krenuti u svoju Hercegovinu i 

zaorati na Gospodnjoj njivi, zločinci su 

presijekli sve njegove planove. Resile su ga sve 

kreposti. Tako bi se moglo reći da se 

Gospodinu malo više prosulo kroz prste kad je 

dijelio ljudima svoje darove. 



A. Nikić 

MILIN, Anđela, prva misionarka Družbe na 

Dančama, (Ugljan, 7. X.1897. - La 

Plata/Argentina), 22. Xl. 1953). Osnovnu školu 

pohađala je u rodnom mjestu. U dvadesetoj 

godini života (l. V. 1917.) ulazi u zajednicu 

“Trećoredkinje sv. Franje” u Dubrovniku u 

kojoj se već nalazila njezina sestra ↗ Margarita 

Milin. Iako na različitim područjima odigrale 

su vrlo važnu ulogu u povijesti i razvoju 

Zajednice. Učiteljsku školu za dječje zabavište 

završila je u Dubrovniku. Poslije završene 

škole dugo godina radi u dječjem zabavištu i 

domaćinskoj školi u Stonu, koja je dozvolom 

Zetske banovine bila otvorena u prostorijama 

samostana sv. Nikole. Pripomogla je nesebično 

i u pripremama za Euharistijski kongres koji se 

održao u Stonu 1933. godine. Godine 1938. 

pružila joj se prigoda potpuno se posvetiti 

najsiromašnijima. Na poziv o. Leonarda


Ruskovića, Margarita Milin šalje grupu sestara 

na čelu s Anđelom kao voditeljicom, u misije u 

Argentinu. Preuzimaju Sirotište za malu djecu 

koja su ostala bez roditelja. U početku nailazi 

na mnoge probleme koji postaju još teži zbog 

nepoznavanja jezika. Ali Anđela progovara 

“jezikom ljubavi”, jezikom koji svatko 

razumije. Svoje majčinstvo poklanja 

siromašnim mališanima koji ga rado 

prihvaćaju. U tom su joj puno pomogle i sestre 

koje su bile s njom. — Preuzima “popravni 

dom” za djevojke. Svojim životom i radom 

uspjeva pomoći mladim djevojkama da shvate 

uzvišenost i ljepotu života. Nakon kratkog 

vremena javljaju se prva zvanja među mladima 

s kojima su radile sestre. Za njihov duhovni 

odgoj i za školovanje mladih kupuje 1940. 

zemljište i izgrađuje kuću u La Plati. U 

novosagrađenoj kući otvara prvi novicijat 

izvan domovine, osnovnu i srednju školu. 

Budući da se broj zvanja povećavao, vrhovna 

uprava iz Dubrovnika imenuje Anđelu za 

provincijalku te misijske zajednice u Argentini. 

Nakon 15 godina misijskog rada i nesebičnog 

darivanja, izmučena teškom bolešću umrla je u 

56 godini života. K. Zorić 

MILIN, Margarita, obnoviteljica Družbe na 

Dančama (Ugljan, 29. VIII. 1891. - Dubrovnik, 

26. XII. 1947.) Potječe iz mnogobrojne obitelji. 

Primjerni kršćanski odgoj primila je od 

roditelja. Završila je osnovnu školu u rodnom 

mjestu a potom je u Dubrovniku postigla 

školsku spremu odgojiteljice. Bila je aktivni 

član društva “Kćeri Marijine”. U devetnaestoj 

godini (1. VIII. 1911.) pridružuje se zajednici 

”Trećoretkinje sv. Franje” u Dubrovniku na 

Dančama koje su se bavile njegom bolesnika 

po kućama, čuvale crkvu i groblje. 

Opskrbljivale su životne potrebe ručnim radom 

bojeći, tkajući, pletući i šivajući ruho. 

Dubrovački biskup Josip Marčelić pod čiju je 

duhovnu vlast spadala zajednica, imenovao je 

Margaritu 1923. za poglavaricu zajednice. Prve 

zavjete je položila 1933. Uz službu poglavarice 

(1923-1947) obavljala je dužnost odgojiteljice 

mladih sestara (1933-1947) i djelovala kao 

odgojiteljica u djevojačkom domu (1918- 

1941). - Kad je M. stupila u zajednicu Dumni 

trećoredica sv. Franje, ta je zajednica brojila 

pet djevojaka koje su živjele redovničkim 

životom bez redovničkih zavjeta. Netom je 

Margarita preuzela službu poglavarice zauzela 

se za duhovnu obnovu zajednice. Dozvolom 

crkvenih vlasti zajednica je promijenila ime u 

“Družba sestara Bezgresnog Začeća III. Reda 

sv. Franje”, dobila je vlastite konstitucije, a 

1932. ustanovila novicijat. Kod obnove 

zajednice pomogli su joj dubrovački franjevci, 

posebno Petar Vlašić i Kvirin Orlić i 

napose Urban Talija, koji su ishodili da je 

zajednicu franjevački generalni ministar 

Bernardin Klumper 1925. priznao kao 

samostalnu redovničku ustanovu i pripojio je 

franjevačkom redu pod nazivom Družbe 

sestara Bezgrešnog začeća III reda sv. Franje 

Njezinim zalaganjem zajednica je počela i 

brojčano rasti podignut je novi matični 

samostan na Dančama. i osnivane nove kuće. 

U radu i životu odlikovala se dalekovidnošću, 

plemenitošću, taktom i duhom molitve, a zbog 

svog životnog djela uživala je u crkvenim 

krugovima i kod dubrovačkog građanstva 

visok ugled i duboko poštovanje. 

LIT.: K. ZORIĆ: Milin s. Margarita, Franjo 

među Hrvatima. Zagreb 1976, 252. 

K. Zorić 

MILINOVIĆ, fra Jakov ( ✜ Stipe), provincijal 

(Lovreć, 28. VI. 1809-Omiš, 6. XII. 1971). 

Kao mladić od 17. godina dolazi u Omiš i tu u 

franjevačkom samostanu završava osnovnu 

školu i humanističke nauke. U Red je stupio 

28. listopada 1829. god. u Zaostrogu. 

Filozofiju i teologiju studira u Splitu i 

Makarskoj, gdje je 26. studenoga 1833. god. 

položio svečane zavjete. Iste godine, skupa s 

Bonaventurom Mlinarom, odlazi na studij 

povijesti Crkve i moralnog bogoslovlja na 

sveučilištu u Beču. Za svećenika je zaređan 19. 

srpnja 1837. god. Spomenute godine vraća se u 

Provinciju i određen je za lektora moralne i 

pastoralne teologije u Makarskoj, gdje ostaje 

do 1858. godine. Slijedeće godine preuzima 

dužnost ravnatelja Gimnazije u Sinju, a 1860. 

je izabran za provincijala (1860-1863). Bio je i 

tajnik Provincije te njezin definitor (1866- 

1869). Nakon toga se zbog bolesti, povlači u


Omiš. Za vrijeme boravka u Makarskoj neko 

vrijeme poslužuje ćupu Makar, a u Omišu je 

bio vikar samostana. Dobar poznavalac sv. 

Pisma, cijenjeni propovjednik, čovjek kreposna 

života i blage naravi. 

LIT.: Fra Vjeko VRČIĆ: Svećenici i reodvnici 

Imotske krajine, Imotski 1970. str. 38. — Fra 

Bruno PEZO: Milanović, fra Jakov, 

Franjevačka visoka bogoslovija - Makarska 

1736-1986, Makarska 1989. — Fra Petar 

BEZINA: Srednje školstvo u Franjevačkoj 

provinciji presv. Otkupitelja (1735-1920), Split 

1989, str. 141. B. Pezo 

MILINOVIĆ, fra Šimun, ml. nadbiskup i 

primas Srbije (Lovreć, 24. II. 1835- Bar, 22. 

III. 1910.) - Roditelji Ante i Ana dadoše mu 

ime Mate. U Lovreću kod župnika fra Anđela 

Udiljka stječe osnovnu naobrazbu koju 

zaokružuje u Omišu. Gimnaziju pohađa u 

Zaostrogu (1848-1853.), a redovničko odijelo 

oblači 23. listopada 1853. u Živogošću. 

Filozofske nauke i teologiju studira u Šibeniku 

i Makarskoj, pa 11. travnja 1858. god. prima 

svećenički red. Iste godine odlazi za profesora 

na Gimnaziju u Sinju i tu ostaje do 1862. 

godine. Tada je poslan u Beč na studij 

povijesti, zemljopisa i slavistike. U Beču 

predstavlja Provinciju u poznatoj "Šmrlingovoj 

aferi" kada je bila uskraćena financijska pomoć 

Gimnaziji u Sinju te uz pomoć utjecajnih ljudi 

radi na obrani Provincije i njezina ugleda u 

svijetu. Iz Beča se vraća 1866. god. i odmah u 

drugom polugodištu 1865/66) nastavlja 

predavati na Gimnaziji. Predavao je latinski, 

talijanski, hrvatski i njemački jezik (do odlaska 

u Beč), a potom uz zemljopis i povijest opet i 

talijanski i njemački jezik. Uz svoj redoviti 

preofesorski rad isticao se kao narodni vođa u 

borbama protiv autonomaša, uredio je 

arheološku zbirku, bio nadzornik školskih 

čitaonica u Sinju, župnik Sinja (1869 i 1870) te 

definitor Provincije (1852-1855). Direktor 

Gimnazije je 1878-1880. i 1885/86. Na toj 

dužnosti zateklo ga je imenovanje za barskog 

nadbiskupa. Posvećen je u Rimu 7. studenoga 

1886. Mnogo je učinio za svoju biskupiju, a 

njegovom je zaslugom izdan glagoljski misal u 

Rimu 1886. god. Njemu i njegovim 

nasljednicima 1901. god. papa priznaje naslov 

"Primas Serbiae". U biskupiji se zauzimao za 

procvat staroslavenske liturgije. Odlikovan je 

od talijanskoga kralja Viktora Emanuela III. i 

knjaza Nikole. Prijateljevao je s mnogim 

poznatim suvremenicima kao pr. s M. 

Pavlinovićem, J. J. Strossmayerom, knjazom 

Nikolom, papom Leonom XIII i dr. Objavio je 

više povijesnih, geografskih i drugih studija i 

članaka. Kao veoma dobar stilist bio je uvršten 

u srednješkolske čitanke. Surađivao je u: 

Glasnik dalmatinski, Arhiv za poviesticu 

jugoslavensku, Vienac, Narodni list, Obzor, 

Hrvatski učitelj, Katolička Dalmacija, Viestnik 

Hrvatskog arheološkog društva, Narod, 

Hrvatska, Glasnik biskupija bosanske i 

srijemske, Naša sloga, Naše jedinstvo te Zapisi 

i Franjevački vjesnik. 

DJELA: Crtice o slovenskoj liturgiji, Zadar, 

1880; Biač, starodavna hrvatska prestolnica u 

Kaštelim, Zadar, 1886; Pastirnica svećenstvu i 

vjernome puku, Rim, 1886; Cetinski knez 

Domaldo, Zadar, 1886. 

LIT.: Novi barski nadbiskup, Katolička 

Dalmacija, XVII, 1886, str. 75; Fra Simone 

Milinović, Narod, III, 1886, str. 98; Nadbiskup 

barski naš suotačbenik, Narodni list XXV, 

1886, str. 71; Josip PAIĆ: Šimun Milinović, 

Vienac, XVIII, 1886. str. 51; Nezaboravnom o. 

Šimunu Milinoviću presvietlom hrvatskom 

nadbiskupu zbogom iz bieloga Sinja, Narodni 

list XXVI, 1887, str. 6; + Nadbiskup 

MIlinović, Hrvatski narod, XIX, 1910, str. 13; 

Nadškof Milinović, Dom in svet, XXIII, 1910, 

str. 7; Fra Krsto BELAMARIĆ: Kraj hladne 

pliče barskog nadbiskupa srpskoga primasa o. 

Šimuna Milinovića, Spljet 1910; Fra Stanko 

PETROV: Milinović o. Šimun, Znameniti i 

zaslužni Hrvati, Zagreb 1925, str. 191-192; Fra 

Vjeko VRČIĆ: O. fra Šimun Milinović, 

Sinjska spomenica 1715-1965; Sinj 1965, str. 

315-327; Fra Jeronim ŠETKA: Milinović fra 

Šimun, Franjo među Hrvatima, Zagreb 1976, 

str. 252-253; Fra Karlo KOSOR: Fra Šimun 

Milinović - dobrotvor Gospina Sinja, Gospa 

Sinjska IV/1977, br. 1 (13), str. 4; Fra V. 

VRČIĆ: Plamen iz kamena, Lovreć 1985. – P. 

BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke 

Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i


XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 143-146. 

B. Pezo 

MILIŠIĆ, Bono, provincijal (Rumboci-Rama, 

15. II. 1841 - Sarajevo, 17. VIII. 1902) - Na 

krštenju je dobio ime Ilija. O. Bono Perišić je 

njega i brata mu Petra I(kasnije o. Ivana 

Milišića-Jurića, misionara u Sv. Zemlji( poučio 

u čitanju i pisanju pa ih kao darovite dječake 

uputio u fojnički samostan kao kandidate Reda. 

Tu je stupio u novic ijat FS 1856. a slijedeće je 

godine poslan u Đakovo na daljne nauke. Tri 

godine iza toga otišao je u biskupsko 

sjemenište u Eger (Mađarska), gdje je s 

odličnim uspjehom svršio teologiju i bio 

zaređen za svećenika 1863. Najprije je bio 

kapelan u Bugojnu a zatim u Rami do 1866. 

kad je postao učitelj novaka u Fojnici (1866- 

1871). Tada je postao tajnikom biskupa 

Vujičića ali je tu službu zbog slabog zdravlja 

vršio samo godinu dana. Bio je zatim župnik u 

Rami (1872-1876). Kad su Mađari na silu 

premjestili bosanske franjevačke klerike iz 

Đakova u Ostrogon, Milišić im je kao iskusan 

odgojitelj postavljen 1876. za prefekta. Odatle 

je 1877. došao u Fojnicu za gvardijana, gdje 

umalo da nije 1878. platio glavom od nekog 

siledžije, koji ga je prilikom okupacije 

zlostavljao. Te je godine postao definitorom a 

1882. župnikom u Podmilačju. Tri godine iza 

toga bio je župnik i predsjednik rezidencije u 

Rami. G. 1888. izabran je za provincijala FS i 

kao takav prisustvovao generalnom kapitulu u 

Rimu 1889. 1891. došao je za poglavara na 

Šćit. Umro je od kapi u bolnici u Sarajevu. - 

Kao meštar, bio je mladeži drag. Kao poglavar 

u Rami, nastavio je uređivanje tek ozidane 

crkve (stropovi, popločavanje poda, žbukanje, 

bojenje i djelomično nabavljanje namještaja). 

Uredio je i rezidenciju i u njoj uspostavio 

dobru knjižnicu s dosta filozofskih, teoloških i 

povijesnih djela, tako da se mogla “takmiiti s 

najboljim samostanskim knjižnicama kod nas”. 

Kao provincijal kupio je već prve godine 

zemljište za sjemenište u Visokom, ali mu je 

Vlada spriječila da ga i izgradi. 

LITERATURA: V.: O. Bono Milišić. 

Serafinski perivoj, 16(1902), 190-193 - Dr. fra 

Ignacije GAVRAN: Razvoj Franjevačke 

gimnazije u Visokom (1882-1982). 

Franjevačka klasična gimnazije u Visokom 

1882-1982, Visoko 1982, 37. 

I. Gavran 

MILJANOVIĆ, Vid, graditelj (Barlovci kod 

Banja LUke, 28. XI. 1854 - Petrićevac, 27. XI. 

1937). Krsno ime mu je Petar. Otac Vid poslao 

ga je u Banja Luku da izuči trgovački zanat, ali 

po želji majke Ane, rođ. Anušić, vratio se u 

Ivanjsku da uči školu kod franjevaca. Novicijat 

je završio u Livnu (1870-1871), filozofskoteološki 

studij u Đakovu (tri godine) i 

Ostrogonu, postdiplomski u Beču, gdje je 

doktorirao iz teologije. Za svećenika je zaređen 

1878. Bio je kapelan na Petrićevcu (1878- 

1879) i Banja Luci,m neko vrijeme lektor u 

provinciji, predsjednik rezidencije (1884-1885) 

i gvardijan (1885-1886, 1899-1903) na 

Petrićevcu te istodobno župnik, župnik u 

Barlovcima (1886-1887, 1893-1899, 1903- 

1913). Kao predsjednik rezidencije na 

Petrićevcu proširio je samostan i sagradio 

crkvu uz njega. Bio je kustos provincije, 

generalni vikar i dugogodinji konzistorijalac u 

banjalučkoj biskupiji. Za turske uprave biran je 

za člana pokrajinske uprave (medžlisa). 

Sagradio je crkvu u Barlovcima. God. 1882. 

doveo je u Bosnu sestre Kćeri Božje ljubavi. 

Prijateljevao je s Petrom Kočićem. 

Objelodanio je u Franjevačkom vijesniku 

(1930) kratku bilješku o Jukiću. Bio je širokog 

znanja, odličnog pamćenja i razborit u svemu. 

LITERATURA: - (ILOVAČA) Velimir: 80 

godišnjcica dra fra Vida Miljanovića. 

Franjevački vijesnik, 42)1935) 1, str. 27-28. - 

ISTI: Petar Kočić i franjevci. Franjevački 

vijesnik, 44(1937) 10/11, str. 365. - † Dr. fra 

Vid Miljanović. Franjevački vijesnik, 45(1938) 

1, str. 48. - † Dr. fra Vid Miljanović. Glasnik 

sv. Ante, 32(1938) 1, str. 35. - GAVRANOVIĆ 

B/erislav/: Povijest franjevačkog samostana 

Petrićevac i franjevačkih župa u Bosanskoj 

Krajini. Dobri Pastir, 9(1959) str. 111-226. - 

ATLIJA Alojzije: Sto godina crkve na 

Petrićevcu (1884-1984). Nova et Vetera, 

34(1984) I-II, str. 107-120. A. Kovačić


MILOŠEVIĆ, fra Ivan (Arnaut, ✜ Jakov), 

dušobrižnik i političar (Glavice kod Sinja o. 

1761. † Split 3. II. 1835). Stupio je u 

franjevački novicijat 1782. i zavjetovao se 

slijedeće godine. Od 1783-1786. studirao je u 

Splitu filozofiju i vjerojatno neke teološke 

predmete, a zatim je poslan na studij u Italiju. 

Nakon završetka studija obavljao je 

dušobrižničku službu na različitim župama. 

Bio je gvardijan samostana Gospe od Zdravlja 

u Splitu 22. VI. 1800-21. VI. 1803. i potom u 

vrijeme francuske okupacije Dalmacije 10. 

XII. 1806-4. IX. 1809. Zamjerio se Francuskoj 

vlasti i zbog toga je 2. X. 1810. u Šibeniku. 

osuđen u odsustvu na smrt. Pobjegao je na 

područje pod engleskim nadzorom. Francuski 

policijski izvještaj naziva ga "Chef 

revolutionnaire" 1809. godine. Prema generalu 

Tomašiću utekao se pod zaštitu Sicilije i 

Engleske. jedno je vrijeme boravio na Visu, 

gdje su ga naročito štitili Britanci. Nakon 

uspostave druge austrijske uprave u Dalmaciji 

povratio se u Split. Bio je odlikovan zlatnom 

medaljom i mirovinom od 200 forinta. 22. X. 

1827- 12. X. 1829. ponovno je izabran za 

gvardijana samostana u Splitu i nakon toga za 

samostanskog vikara 12. X. 1829. i kustoda 

Provincije 22. X. 1829.do 1832. Zalagao se za 

dogradnju samostana u Splitu. 

LIT.: S. ZLATOVIĆ, Franovci Države 

Presvet. Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, 

Zagreb 1888, 387. — A. CRNICA: Naša Gospa 

od zdravlja i njezina slava, Šibenik 1939, 301, 

331, 400, 424, 442, Kapitanović 

MILOŠEVIĆ, fra Petar Krstitelj ( ✜ Jakov), 

dušobrižnik i profesor (Sinj, 1. IV. 1858 - Sinj, 

1. IV. 1893). Osnovnu školu završio je u 

rodnom mjestu a tu je pohađao i srednju školu. 

U novicijat je stupio na Visovcu godine 1874, 

a nakon završene filozofije i bogoslovije 

zaređen je godine 1880. Još prije ređenja bio je 

prednadzornik u Sjemeništu (1879-80) a nakon 

toga nadzornik (1880-81). Neko vrijeme 

predavao je na Bogosloviji u Šibeniku (1881- 

83). U Otoku je bio tri godine župnik (1883- 

86); tu je sagradio župnu crkvu. Godine 1886. 

upisao je na Zagrebačkom sveučilištu grupu 

povijesti i zemljopisa. Diplomirao je godine 

1889. a profesorski ispit položio godine 1890. 

Na Gimnaziji je predavao svoju grupu (šk. g. 

1890/91. do 1893/94). U slobodnom vremenu 

bio se počeo baviti arheologijom i javio se u 

splitskom Bullettinu (Starinska iznašašća u 

Čitluku kod Sinja, 14/1891, br. 5, 68-69). 

Umro je mlad od upale pluća. Materijal sa 

studija čuva se u rukopisnoj Knjižnici franj. 

samostana u Sinju (Fasc. XXVIII, 13) a malen 

broj spisa u arhivu istog samostana (Fasc. 18, 

sv. 5). 

LIT.: KROLO Augustin, Župa Otok kod Sinja, 

Otok 1979, 100. J. A. Soldo 

MILOŠEVIĆ, Franjo, provincijal (Kreševo, oko 

1753 - Žepče, 9. XII. 1808). u franjevački red 

stupio je oko 1786. Umro je kao aktualni 

provincijal obavljajući vizitu provincije. 

LITERATURA: JELINIĆ Julijan: 


1917, str. 16. A. Kovačić 

MIMBELLI, Bernardin, provincijal (Orebić na 

Pelješcu, cca 1724 - Dubrovnik, 25. IX. 1773) - 

Stupio u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 

oko 1738. Studirao u Bologni. N astudiju u 

samostanu Male Braće u Dubrovniku isprva je 

lector artium, a kasnije lector theologiae. 

Imenovan je jubilarnim lektorom. Kao 

generalni lektor ovog studija imenovan je i 

sinodalnim ispitivačem 

dubrovačkenadbiskupije. Izabran je za 

definitora provincije, pa provincijala 1772. 

LITERATURA Benvenutus RODE: 



Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 475. - 

Nedjeljko Subotić J/ustin/ VELNIĆ: Franjevci 

s poluotoka Pelješca. Spomenica Gospe Anđela 

u Orebićima 1470-1970. Omiš 1970. 343-344. 

I. Djamić 

MINOR iz Drača, F KN († prije 1. X. 1412) 

provincijal, nadbiskup. Provincijalstvo je 

započeo 1377. kako se vidi iz završetka 

rukopisa fra Petra iz Trogira Catalogus 

Ragusinus Generalium Ministrorum (danas u 

Oksfordu) koji je fra Petar završio 11. I. 1385,


osme godine Minorova provincijalstva. Kao 

provincijal spominje se u spisima trogirske 

općine, 23. V. 1379., a u istoj ulozi sudjeluje i 

4. VI. 1384. na generalnom kapitulu u Padovi. 

Možda je 1385. bila i posljednja godina 

njegova provincijalata. Ubrzo nakon toga 

imenovan je biskupom u Svaču (između 

Ulcinja i Skadarskog jezera). Bonifacije IX. 

premjestio ga je 13. 9. 1403. za nadbiskupa u 

Drač, a on se 11. VIII. 1404. obvezao podmiriti 

uobičajenu taksu. Nadbiskupski palij dodijeljen 

mu je 11. V. 1405. Nakon njegove smrti 

određen mu je nasljednik 1. X. 1412. (Gams) 

Illyricum Sacrum.Venetiis 1717ss. vol. VII, 

370 — G. BIGONI: L Archivio conventuale di 

S.Francesco di Cherso. Città di Castello 1973, 

163, Archivúm Franciscanum Historicum 15 

(1922) 348. — C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, I, Padova 1968 2 , 466; 233. — M. 



postanka do naših dana, Split 1973, 91 — P. 



407. 

MIOČ, Vojislav, književnik (Livno, 5. VIII. 

1896 - Zagreb, negdje poslije 1945). Rodio se 

od oca Petra i majke Anđe, rođ. Deronja. 

Osnovnu školu (1903-1908) i jednu godinu 

trgovačke škole (1908-1909) zavrio je u 

rodnom mjestu, gimnaziju s maturom u 

Visokom (1911-1917), filozofsko-teološki 

studij u Sarajevu i Freiburgu (1917-1923). 

Doktorirao s područja teoloigje 1922. i 

filozofije 1933. Po završetku studija predavao 

je na Franjevačkoj teologije u Sarajevu te od 

1926. na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u 

Visokom. Napustivši franjevački red (1935) 

službovao je kao profesor na državnim 

školama u Šapcu i Derventi. Biko je svestrano 

naobražen. Pisao je samostalna teološkofilozofska 

djela te surađivao prilozima 

književnog i drugog sadržaja u Glasniku sv. 

Ante (1909, 1912-1914, 1917, 1923-1924), 

Euharističnom glasniku (1911, 1913), Našoj 

Misli (1919), Zori /Dunaj, Ljubljana/ (1919- 

1920), Luči (1920-1926), Književnoj kritici 

(1923), Književnom pregledu (1923), Reči 

(1925), Belgrader Zeitungu (1925), Kalendaru 

sv. Ante (1926), Franjevačkom vijesniku 

(1927) i Novom čovjeku (1931) potpisujući se 

najčešće: F.M.V. fra V.M. Sjenski, Roza 

Venny, Sjenski, T. Sjenski, Tihomil Sjenski, V. 

Sjenski gimn. i Venny. 

DJELA: Septem dona Spiritus Sancti in 

doctrina S. Bonaventurae. Sarajevo 1924. - 

Bela Baština. Novele. Sarajevo 1926. - Sene. 

Pjesme. Beograd 1927. - Novele Sombor 1929. 

- Teorija spoznaje Dr. Dragiše M. Gjurića. 

Šabac 1933. - Analiza saznanja. Šabac 1934. 

LITERATURA: - MARAKOVIĆ Lj/ubomir/: 

Naši suradnici: Venny. Hrvatska prosvjeta, 

10(1923) 4, str. 184-188. - BOŽITKOVIĆ 

J/uraj/: Mioč P.V.O.F.M. Septem dona Spiritus 

Sancti in doctrina S. Bonaventurae. Disertatio 

doctrinalis. Sarajevi 1924. NOve revija, 

3(1924)3, str. 301-301. - VIDOVIĆ M/ilenko/: 

Zašto ljudi nisu sretni? Jugoslavenski list, 

7(1924) 136, str. 5; 143, str. 6-7. - ISTI: 

Čovjek - Bog i čovjek - zvijer. (Odgovor na 

kritiku dra fra Vojislava Mioča . Jugoslavenski 

list, 7(1924) 171, str. 2. - KLJAJO S.:Bela 

Baština. Luč, 21)1925-1926) 14, STR. 4-5. - 

BADROV B/onivac/: Bela Baština. 

Jugoslavenski list, 9(1926) 60, STR. 5. - Izop: 

Vennyeva Bela baština. Hrvatska prosvjeta, 

13(1926) 5, str. 120. - ŠARAC S.:Tri zbirke 

pjesama (Veni: Sene; B. Storov: Novi akcenti; 

LJ. Ppremužić; Osvitanje). Luč, 22(1926-1927) 

11/12, Str. 217-218. - IVIĆ K/azimir/: Venny: 

Sene. Franjevački vijesnik, 34(1927) 4, str. 95- 

97. - SKURLA.ILIJIĆ V.: Pesme oca franjevca 

Venny (tj. Vojislav Mioč): “Sene”. Večernja 

pošta, 1927, 1957, str. 2. - UJEVIĆ M/ato/: 

Dvije zbirke pjesma. Hrvatska prosvjeta, 

14(1927) 3, str. 66-69. - SPASIĆ Ž.: Dr. V. 

Mioč, Venny (Sombor 1929) . Život i rad, 

2(1929) Knj. IV. Sv. 23, Str. 870. - VIDOVIĆ 

Đ.: Dr. V. Mioč - Venny: Novele. Sombor 

1929. Štamparija oblasti u Somboru. Obzor, 

72(1929) 215, Analiza saznanja. Šabac 1934. 

Novi istočnik, 2(1936) 7, str. 227-230. - FIŠIĆ 

L/adislav/: Mioč dr. fra Vojislav. Franjevačka 

klasična gimnazija u Visokom 1882-1982- 

Visoko 1983, str. 134-136. A. Kovačić


MIOČEVIĆ, Franjo (Mihocevich), stradalac za 

vjeru i domovinu († Boričevac/Lika o. 1646.). 

U vrijeme kad su ga Turci uhvatili bio je 

župnik Vinjerca. 

LIT.: — V. Kapitanović: "Die Rolle der 

Franziskaner von Visovac in der Kroatischen 

Geschichte", Archivum Franciscanum 

Historicum, 77/1984, 4, 426. 


MIOLIN, Josip, profesor i pisac. (Kaštel 

Sućurac 1857 ?-1. VI. 1887) Studirao je 

toelogiju u Innsbrucku a predavao na 

bogoslovnom učilištu u Šibeniku. Prevodio je 

J. Balmesa, pisao školske tekstove i o sv. 

Bonaventuri. Rukopisi mu se čuvaju samostanu 

sv. Lovre u Šibeniku. 

DJELA: Ruska sinoda ili sustav Ruske crkve 

uslied reforme Petra I. samodržca sve Rusije 

(priredio), Brzotiskom "Katoličke Hrvatske 

Tiskarne", Zadar1884. – Duhovni pokoj ili 

način kako se imamo prilagoditi volji Božjoj 

(preredio), Zadar 1886. 

LIT.: S. ZLATOVIĆ, Franovci Države Presvet. 

Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb 

1888, 473. – K. BALIĆ, Kroz Marijin perivoj. 

Štovanje Bl. Djevice Marije u franj. Provinciji 

Presv. Otkupitelja, Šibenik 1931, 72. – P. 


Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i 



MIRČETA, Ivan, ljetopisac (Split, oko 1754 - 

Fojnica, 25. VI. 1807). - Škole je učio u 

učilištima Bosne Srebrene i vjerojatno u Italiji. 

Bio je kustos, definitor i sekretar provincije. 

God. 1800. odlučeno je na sastanku provincije 

da Mirčeta nastavi pisati ljetopis provincije. 

Piše od 1757. do 1783. pod naslovom 

Chronologia historico-legalis provinciae 

Bosnae Argentinae i to na temelju građe iz 

samostanskih arhiva, starijih ljetopisa i nekih 

tiskanih djela. Neke važnije okružnice i dekrete 

unosi doslovce, a druge prepričava. Rukopis se 

čuva u Arhivu Bosne Srebrene. 

LITERATURA: - JELENIĆ Julijan: 

Necrologium Bosnae Argentinae. Sarajevo 

1917, str. 16. - ZIRDUM Andrija: Franjevački 

ljetopisci u Bosni i Hercegovini. Radio 

Sarajevo - treći program. Sarajevo 1984, 45, 

str. 428-429. A. Kovačić 

MIROŠEVIĆ DUBAJ, Bonaventura 

(Mirossevich, Dubalj, Bonaventura di 

Curzola), sveta života (Blago na Korčuli, 1710. 

- Badija kod Korčule, 1792). - Član OFM 

Provincije sv. Jeronima u Zadru. Školovao se u 

Bologni (Italija) gdje je i zaređen za svećenika. 

Starješina u više samostana Provincije, a sa 

svake bi se službe povlačio nakon tri godine u 

samoću. U Italiji je već kao mlad svećenik 

poznat kao vrstan propovjednik. Korčulanski 

biskup Antun Belglava tvrdi za M. 1783. g. da 

bi ga se po svetosti moglo usporediti sa starim 

samostancima te da je vrstan voditelj duhovnih 

vježbi za duhovne osobe, a da je vedra duha 

uvijek unatoč postovima, bdijenjima i 

trapljenjima (Fabianich). Iz poštovanja prema 

M. u svakom pokoljenju obitelji M. - Dubaj do 

danas po jedan muški član nosi ime Bone 

(Protić). 

LITERATURA: Donato FABIANICH: Storia 

dei Frati Minori... in Dalmazia e Bossina... II., 

Zara 1864, 114-115. - Hrvatin Gabrijel 

JURIŠIĆ: Sveti sljedbenici Franje Asiškog u 

našoj prošlosti, Kačić 9 (Split 1977) 37-69, 52. 

- Ivo PROTIĆ: Župa Blato od IV-XX st. II., 

Blago 1978., 116. I. Djamić 

MISILO, Krunoslav, provincijal (Kreševo, 21. 

I. 1903 - Kreševo, 12. VII. 1971). - Krsno mu 

je ime Ivo. Rodio se od oca Ive i majke Marije 

rođ. Anukić, koji su imali 14 djece. Osnovnu 

školu završio je u Kreševu (1910-1914), 

gimnaziju u Visokom (1914-1923), novicijat u 

Kraljevoj Sutjesci (1918-1919), filozofskoteološki 

studij u Sarajevu i Paderbonu (1923- 

1927), klasičnu filologiju, arheologiju, 

umjetnost i njemački u Beogradu (1928-1934). 

Za svećenika je zaređen 1927. - Bio je kapelan 

u Kreševu (1927-1928), i Jajcu, profesor u 

Visokom (1934-1942, 1945-1946), provincijal 

Bosne Srebrene (1942-1945), župnik u Osovi i 

Novom Šeheru, gvardijan u Kreševu i graditelj 

crkve (1963-1971). U međuvremenu je 

predavao neko vrijeme na gimnaziji u Flodropu


i bio duhovnik časnih sestara u Frankfurtu i 

Beču. Kao gimnazijski proesor obavljao je 

dužnost samostanskog vikara, prefekta klerika, 

direktora KOnvikta i direktora gimnazije 

I(1945-1946). Uređuje lapidarij i etnografsku 

zbirku, popunjava numizmatičku, 

prirodoslovnu i fizikalni kabinet. Vodio je 

“Tamburaški zbor”, “Napredak”, “Dom fra 

Grge Martića” i Napretkove godišnje zabave. 

Zaslužan je za osnivanje Franjevačkog 

teološkog fakulteta u Sarajevu i za uređenje 

knjižnice u Kreševu kao i Martića ostavštine. 

Za vrijeme rata, osobito kao provincijal, 

zauzimao se za progonjene Židove. - Misiloo 

se od studenskih dana bavio znanstvenim 

radom i spisateljskom djelatnošću. Svoje 

radove kulturno-povijesnog, arheološkog i 

organizacijsko-muzejskog sadržaja tiskao je 

uglavnom u Glasniku zemaljskog muzeja 

(1936) i Dobrom Pastiru (1950, 1960), a druge 

u Glasniku sv. Ante, Kalendaru sv. Ante (1927, 

1939, 1942-1945), Franjevačkom vijesniku 

(1927, 1929-1932, 1934-1935, 1937), Bosni 

Srebrenoj, i Glasniku bl. Nikole Tavelića 

(1943). 

LITERATURA: - ĆORKOVIĆ M/iroslav/: 

Uspomeni fra Krune Misila. Bosna Srebrena, 

22)1971) 9, 189-190. - A/lojzije/: Pok. fra 

Kruno Misilo. Bosna Srebrena, 22)19710 9, str. 

190-192. - DRLJIĆ Rastko: Spomen na fra 

Krunu Misila. Dobri Pastir, 21/22)19720 I-IV, 


MIŠIĆ, alojzije, biskup (Bosanska Gradiška, 

10. XI. 1859 - Mostar, 26. III. 1942) - Roditelji 

su mu Mato i Marta r. Križanović, izvanredno 

pobožna žena. Na krštenju je dobio ime 

Stjepan. Osnovnu školu završio je u rodnom 

mjestu kod učitelja Ive Ćutića (1866-1870). 

Niže gimnazijsko školovanje dobio je u 

franjevačkoj razidenciji u Ivanjskoj (1870- 

1874), gdje su ga poučavali fra Anđeo Ćurić 

(v.) i fra Lovro Lacić. Iza toga je stupio u 

novicijat u Fojnici a zatim učio filozofiju u 

Gučoj Gori (1875-1878) i teologiju u 

nadbiskupskom sjemeništu u Ostrogonu (1878- 

1882). Zaređen je tamo 1882. i odmah 

postavljen za kapelana u Banjoj Luci. 

Starješinostvo ga je, kao izvanredno nadarenog 

đaka, odlučilo poslati u Augustineum u Beč, da 

tamo položi doktorat iz teologije, no njegov 

tadašnji župnik, fra Marko Marić, bojeći se za 

njegovo zdravlje, uspio je da to omete. 

Umjesto toga, na prijedlog nadbiskupa 

Stadlera, postavljen je katehetom u SArajevu 

na gimnaziji, preparandiji, višoj djevojačkoj 

školi, vježbaonici i školi milosrdnih sestara, a 

uz to je pomagao župnicima u duhovnoj pastvi 

u Sarajevu. To je vršio od 1882. do 1884. Te 

godine postao je, na želju biskupa fra M. 

Markovića (v.) njegovim tajnikom i tu je 

dužnost vršio sedam godina. Godine 1891. 

imenovan je gvardijanom i župnikom na 

Petrićevcu a zatim bio župnik u Bihaću. G. 

1903. ponovno je gvardijan i žujpnik na 

Petrićevcu do 1907. kad je postao 

predsjednikom Franjevačkog kolegija u 

Visokom. Već ranije bio je definitor (1898) a 

tada (1907) postao je i kustos Provincije. Na 

kapitulu 1909. izabran je za provincijala i 

tokom provincijalstva, u ožujku 1912. 

imenovan za biskupa mostarsko-duvanjske 

biskupije i upraviteljem trebinjske biskupije. 

Posvećen je u Rimu 1912. Pokopan je u crkvi 

na Petrićevcu. Bio je slaba zdravlja, sklon 

sušici, no uspješno se liječio Kneippovom 

mnegtodom. Odlikovao se jakim molitvenim 

životom is užitkom molio krunicu. Bio je 

iznimno blagog, taktičnog nastupa, iako 

odlučan iu načelnim stvarima, vrlo radin, 

skroman, pa i kao biskup stroga redovničkog 

života. Kao kateheta, kapelan i župnik istakao 

se osnivanjem i vođenjem društva: Marijine 

kongregacije, Omladinskog društva, Saveza 

hrvatskih trgovaca, a osobito je revno širio 

treći red. Da zaštiti seljake, osnivao je štedne 

zadruge (Hrvatska narodna zadruga), pomoću 

kojih su se mnog kmetovi iskupili od kmetstva 

i izbavili od raznih lihvara, kad im je novac bio 

neophodno potreban. Posebno se brinuo za 

siročad da se zbrinu i nađu nove roditelje. 

Najviše se bavio čistom pastoralnom 

aktivnošću, osobito organiziranjem 

vjeronaučne pouke na selima: u pojedinim 

selima zadužio bi jednu ili više katehistica 

I(iskusnijih starica) koje su poučavale djecu u 

vjeronauku a on im davao opskrbu, napose 

žito. Da probudi narodnu svijest, osnovao je


Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo 

“Krajišnik” u Bihaću. Podigao je 1899. novi 

župski stan u Bihaću, koji je dugo važio kao 

jedan od najljepših u Bosni, jer je dotada taj 

stan bio u slu Žegar, 2 km. udaljen od grada i 

crkve. Ujedno je proširio i nadogradio crkvu 

(1900). Kao gvardijan, dovršio je znatnim 

dijelom samostan na Petrićevcu (j8užno krilo i 

gospodarske zgrade) a tako izgradio i zvonik, 

nabavio olgtare, izveo svodove i popločenje. 

Kao predsjednik visočkog kolegija kupio je od 

begovske obitelji Začevića dvije njive tik uz 

gimnaziju za igralište i park đacima i nastojao 

da se dosta franjevačkih studenata pošalje u 

inozemstvo, da se tamo osposobe za nastavnike 

u gimnaziji i bogosloviji. Kao provincijal, u 

vrlo napetim odnosima između Ordinarijata i 

franjevaca (politički spor oko Hrvatske 

narodne zajednice), branio je svim silama 

Provinciju u Rimu i kod kuće nastojao 

dobrotom i taktom izbjeći sukobe koliko god je 

to bilo moguće. Zauzeo se u Bosanskohercegovačkom 

saboru za uzdržavanje 

franjevačkih naukovnih zavoda. Pripremao je 

proširenje gimnazijske zgrade, započeo 

izgradnju svetišta sv. Ante u Sarajevu, 

nadogradnju zgrade bogoslovije (za još jedan 

kat) i preselio teološku školu iz Livna u 

Sarajevo. Područje njegove biskupije bilo je 

oduvijek, a osobito nakon I. svjetskog rata, vrlo 

siromašan kraj, pa je tako bilo mnogo župa bez 

crkve i župskog stana. Biskup je poticao 

podizanje novih crkava i župskih stanova i 

svojim znatnim doprinosima pa je tako njegovo 

svećenstvo podiglo znatan broj crkava i 

župskih stanova (oko 25) a dosta ih je bilo 

obnovljeno, prošireno ili opremljeno na 

dostojan način. O njegovu biskupskom radu 

izrekao je dobru ocjenu fra V. Vasilj - da je bio 

“duhovni vođa, koji je vještom rukom znao 

voditi stado... otkloniti opasnosti... i zadovoljiti 

potrebe. Njegova razboritost pribavila mu je 

privrženost i neograničenu ljubav vjernika, a 

poštovanje i naklonost pripadnika drugih 

vjera”. to se najbolje pokazalo u ljeto 1941, 

kad je oštro prosvjedovao protiv ubijanja i 

zlostavljanja početkom rata, kao prvi od 

hrvatskih biskupa. 

LITERATURA: J. JELENIĆ: Hrvatska 

seljačka zadruga u Bosni. Naša misao, 30 

(1916), 81 ss - J.Z.: Suvremena djelatnost 

hrvatskih franjevaca. Naša misao, 29 (1915), 

63 ss - Fr. B/oris-I/LOVAČA: Biskup o. fra 

Alojzije Mišić. Franjevački vijesnik, 36 (1929), 

347-354 - † Biskup Mišić. Katolički list, 93 

(1942) 165, 189-190 - Dr. fra Franjo 

LIPOVAC: † O. fra Alojzije Mišić, biskup 

mostarski. Glasnik sv. Ante, 37 (1942), 151- 

154 - B. GAVRANOVIĆ: Povijest 

Franjevačkog samostana Petrićevac i 

franjevačkih župa u Bosanskoj Krajini. 

Sarajevo 1959 (Posebni otisak iz revije Dobri 

pastir 9 (1959), 111-226. posebno 163-164, 

182-184) - Dr. Ivo BAGARIĆ: Pastoralne 

poslanice biskupa fra Alojzija Mišića. Nova et 

vetera, 30 (1980), sv. 2, 97-124. 

I. Gavran 

MIŠURA, fra Paško (Pajo, ✜ Ante, Ante Pajo), 

profesor latinskoga i grčkog jezika i pisac. 

(Mandalina 13. I. 1877 - ) Stupio je u Novicijat 

25. IX. 1895. 8. X. 1899. Doktorirao je 

klasičnu filologiju u Parizu. Bio je profesor na 

Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju 

(1901-1912) i njezin ravnatelj (1908-1912). 

Napisao je Golgotska pobjeda i dobio 

odobrenje za tisak Provincijalat br. 1250/1912, 

ali nije poznato je li djelo tiskano. Objavio je 

po jednu pjesmu na grčkom i latinskom u 

Spomen knjizi franjevačkog gimnazija u Sinju 

1854-1904 (Sinj-Sarajevo 1905). 49, 75. 109- 

111; Surađivao u Prosvjeti/Zagreb (1911). 

Napustio je 21. III. 1921. službu u Provinciji a 

15. I. 1922. isključen je iz Franjevačkoga reda. 

DJELA: Colonia Romana Aequm Claudium 

(Čitluk), Graz-Vienne 1921. – Sudbina 

izdajice. Religijozni epos u dvanaest pjevanja / 

spjevao Pajo Mišura, Šibenik : Hrvatska tiskara 

(Dr. Krstelj i drug), 1912. 

Lit.: Schematismus Provinciae Sanctissimi 

Redemptoris in Dalmatia, Sibenici 1897. – 

Franjevačka klasična Gomnazija u Sinju, Sinj- 

Split 2004., 851 (kazalo). 


MITROVIĆ, Beninj. provincijal (Slano, cca 7. 

VI. 1755 - Dubrovnik, 7. VIII. 1805) - Krsnim


imenom Mato. Stupio u Provinciji sv. Franje u 

Dubrovniku 1773. U Italiji studirao filozofiju i 

teologiju, te koralno pjevanje. Svršivši studije, 

vcratio se u Provinciju i zaslužno vršio službe: 

zborovođe, učitelja novaka, sakriste crkve 

Male Braće u Dubrovniku, definitora 

provincije i provincijala (1796-1799). - Bio je 

karakteran i uzoran, izvanredan redovnik 


LITERATUR Benvenutus RODE: 




I. Djamić 

MITROVIĆ, Celzo, provincijal (Dubrovnik, cca 

1734 - Pelješac, 22. VIII. 1809) - krsnim 

imenom Ivan. Stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku 1751. g, završivši prije toga 

gramatiku i retoriku. Poslan je na studije u 

Milano. Po povratku vrši službe: više puta 

magistra novaka i definitora, gvardijana raznih 

samostana, sakriste crkve Male Braće u 

Dubrovniku, kustosa provincije, komesaravizitatora, 

te provincijala (1781-1784 i 1790- 

1793). Često je pomagao kao ispovjednik. Po 

naravi povučen (nije nikada prihvatio katedru), 

u općenju je bio uljudan, pravičan, pošten i 

ponizan sa svakim. Rado je čitao glasovite 

autore, iz čijih je djela upoznavao povijest i 

literaturu. Bio je neumoran u molitvi. Za 

razonodu se bavio drvorezbarenjem u čemu je 

bio vješt majstor. 






MITROVIĆ, Mikelanđelo, propovjednik 

(Dubrovnik, cca 1. IV. 1751 - 2. X. 1806) - 

Krsnim imenom Ivan. Tumač za turski jezik. 

Napustivši državnu službu stupio u Provinciju 

sv. Franje u Dubrovniku 1770. Studirao u 

Bologni i Torinu. Nakon studija predaje 

filozofiju, upravlja samostanima i drži 

propovijedi. - Živahna duha i dobra pamćenja 

spadao je među najbolje propovjednike na 

narodnom jeziku (održao više korizmenih 

propovijedi). 




Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 5O6- 


MLINAR, Bonaventura, župniki i pisac 

(Promina, 1813 – 11. II. 1810). U franjevački 

red je stupio u Visovcu (1830), filozofiju 

studirao u Splitu (1831-1832), teologiju u 

Makarskoj (1833) i Beču (1833-1837), 

filologiju u Beču. Bio je profesor u 

franjevačkoj srednjoj školi u Kninu i Karinu 

(1843-1846), župnik u Mirloviću (1849) i 

Drniškom Gracu (1850), prof. u gimnaziji na 

Visovcu (1858-1862), župnik i dekan u Drnišu 

(1863) i župnik u Promini. Surađivao je u Zori 

Dalmatinskoj. 

DJELA: Gdi je prava crkva (prir. Budilo [M. 

Mlinar]), Zagreb 1872. (Zlatović) 

Lit.: S. ZLATOVIĆ, Franovci države presvet. 


1988, 473. – K. KOSOR: Drniš u ogledalu tiska 

za hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji 

(1860-1921), Kačić 8 (1976), 126. – P. 



XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 128. 


MLINAR, Mate, ( ✜ Filip), profesor (Promina, 

1831 - ?) Osnovnu školu pohađa u Kninu, a 

gimnaziju u Splitu i na Visovcu. U Red je 

stupio u Živogošću 6. studenoga 1851. 

Filozofiju uči u Zaostrogu, a teologiju u 

Šibeniku i Makarskoj. Za svećenika je zaređan 

30. listopada 1855. Kao mladi svećenik odlazi 

na Visovac gdje je vikar (1857-1858), a potom 

je dobio dozvolu da može poći u Italiju ili 

druge zemlje na studij, ali umjesto taga 

prispjeva u Sinj i na Gimnaziji predaje latinski, 

zemljopis i povijest (jednom i fiziku) od 1858 

do 1861. Nakon Sinja ide za profesora 

teologije u Šibenik i u Šibeniku od 19. srpnja 

1863. obavlja službu župnika. U Drnišu je 

župnik i dekan (1866-1871) a odatle odlazi na 

studij u Prag. Napustio je svećnički stalež i 

predavao na gimnaziji u Kragujevcu.


LIT.: K. KOSOR: Drniš u ogledalu tiska za 

hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji 

(1860-1921), Kačić 8 (1976), 127; Fra Petar 

BEZINA: Srednje školstvo ..., str. 156.B. Pezo 

MOLANI.MANZARIĆ, Paulin, sveta života 

(Dubrovnik, cca 1739 - 7. I. 1804) - Krsnim 

imenom Luigi. Stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku 1756. Studirao u Italiji. Vodio 

katedru filozofije na studiju Male Braće u 

Dubrovniku. Tajnik Provincije, gvardijan 

samostana Male Braće u Dubrovniku i u još 

nekim samostanima, definitor, provincijal 

(1784-1787), komesar-vizitator Umrijske 

provincije, a duže vrijeme i propovjednik u 

crkvi Male Braće u Dubrovniku. Najpredanije 

je održavao pravilo Reda. Uvijek je bio 

zaokupljen molitvom, živio isposnički trapeći 

se postovima i bičevanjem. Bio je rado slušani 

propovjednik. 






MONTEGRINUS Franjo, provincijal 

(Dubrovnik, ? - 1594) - Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. Poznati teolog. 

Provincijal (1593-1596). 





I. Djamić 

MONTI, Zoilo, provincijal (Zadar, 1810-Zadar, 

1880). - Odlikovao se uzornim redovničkim 

životom. Slovio je kao dobar propovjednik. 

Vršio je službu provincijala (18857-1860). 

LITERATURA: Donato FABIANICH, Strotia 

dei Frati Minori... in Dalmazia e Bosnia, parte 

seconda, Zara 1864. str. 378. PP 

MOROVIĆ, Petar, pedagog, generalni vikar 

Srijemske biskupije (Ilok (?), oko 1695. — 

Šarengrad, 25. VI. 1754.). God. 1721. je 

posjedovao naslov profesora filozofije i 

preuzeo učiteljsku stolicu na filozofskom 

učilištu u Osijeku (1721-1724). On je 

posljednji profesor tog učilišta u njegovom 

prvom razdoblju djelovanja (1707-1724). 

Ujedno je prvi poznati profesor učilišta 

moralnog bogoslovlja u Petrovaradinu (1725). 

Po učiteljskom djelovanju obavljao je službu 

župnika i samostanskog starješine u Našicama 

(1728-1730), Iloku (1741-1743) i Šarengradu 

(1753), a bio je i učitelj novaka u Iloku (1735- 

1738). Sudjelovao je i u vodstvu Bosne 

Srebrene kao definitor (1738-1741), a jedo 

desetljeće je bio generalni vikar srijemskoga 

biskupa Ladislava Szoerenyia (1741-1751). 

LIT.: F.E. HOŠKO, Dvije osječke visoke škole 

u 18. stoljeću, Kačić, 8 (1976), 144. F.E. 

Hoško 

MOSHMOMER, Alan, filozofski pisac 

(Varaždin, 10. X. 1731. — Remetinec, 3. V. 

1789). Uvrstio se 1749. u Provinciju sv. 

Ladislava i zatim učio na filozofskom učilištu 

u rodnom gradu (1750-1752) i na bogoslovnim 

školama u Zagrebu (1752-1755) i Pečuhu 

(1755/56). Odmah po završetku visokog 

školovanja položio je ispit za profesora 

filozofije, ali je tek 1760. preuzeo predavanja 

na filozofskim učilištima u Zagrebu (1760/61) i 

Varaždinu (1761/62). Tada je priredio i svoje 

filozofske tekstove: Philosophia peripatethicoscotistica 

(Varasdini 1762, vel. 29,9 x 20,2 cm, 

Varaždin, d 117). Prije toga, vjerojatno još kao 

student, je priredio spis Collationes Scoti 

(Zagrabiae 1756, vel. 20 x 15,8 cm, Varaždin, f 

170); čini se da njemu pripada i spis Dubia 

theologica (s.l. 165, vvel. 20,3 x 16, str. 112, 

Varaždin, h 131). 


sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Matricula 

officiorum, sign. B 2, ad nomen. — F.E. 

HOŠKO: Doprinos franjevačkih visokih škola 

skotističkoj filozofiji i teologiji, Franjevci 

Hrvatske provincije sv. Ćirila i Meotda, 

Zagreb 1992, 63. F.E. Hoško 

MOSTARAC (A PONTE0, Šimun (Simeon), 

prov. (Mostar, 1. polovica 16. st. - konac 17. 

st.). - Bio je provincijal Bosne Srebrene (1574- 

1577) iako ga nema ni u jednom popiszu 

provincijala 18. i 19. st., a ne spominje ga ni


Božitković u svom Kritičkom ispitu popisa 


LITERATURA: Dominik MANDIĆ: 

Franjevačka Bosna, Rim 1968, 165-166. 

A. Barun 

MOSTARAC, Ivan, prov. (konac 15. st. ili 

početak 16. st. - 2. polovica 16. st.). - 

Vjerojatno je bio provincijal Bosne Srebrene 

(1551-1554) prema u suvremenim izvorima 

nema podataka koji bi govorili u prilog toga te 

zato neki povjesničari njegovu službu 

provincijala stavljaju pod upitnik. 





A. Barun 

MRNJAVAC, fra Ilija, odgojitelj i župnik 

(Lovreć, oko 1741. - Omiš, 29. X. 1895.). U 

Franjevački red stupio 9. VII. 1760. godine. 

Poslije ređenja (najvjerojatnije 1766.) odlazi u 

Mantovu na daljnji studij (»ad studia 

generalia«. Tu je vjerojatno ostao sve do 1770. 

godine kada je (9. X.) imenovan lektorom i 

propovjednikom. — Predavao je filozofiju u 

Zaostrogu (1773.), potom odlazi u Imotski 

(1975.) gdje je najprije učitelj mladeži, lektor 

moralnog bogoslovlja, gvardijan i župnik, 

(1977.). Slijedeće godine vikar samostana, opet 

učitelj mladih (1779.-1780.), gvardijan (1782.- 

1784.), župnik Lovreća (1785.-1789.) i 

Studenaca (1790.) te gvardijan u Omišu 

(1791.-1793.). Svršivši službu gvardijana opet 

je učitelj mladeži u Omišu, gdje ga je zatekla 

smrt. B. Pezo 

MUHA, Vatroslav Antun, pedagog (Požega, 

11. VI. 1811. - Osijek, 18. Xi. 1877). - postao 

je 1827. Član provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga. Studirao je na filozofskom 

učilištu u Iloku (1828-1830), a zatim na 

bogoslovnim školama u Baji (1830-1832) i u 

Mohjaču (1832-1835); god. 1834. je postao 

svećenik. Profesorsku službu na gimnazijama 

zpočinje kao zamjenik ostalih profesora i 

duhovnik gimnazije u Baji (1835-1837), a 

nastavlja kao profesor gramatike i vjeroučitelj 

u Osijeku (1837-1839; 1847-1852) i Požegi 

(1839-1847; 1852-1863); u Osijeku je njegov 

učenik bio Josip Juraj Strossmayer. Nakon 

školske reforme ministra Leona Thuna (1850) 

predaje “ilirski jezik”, povijest i zemljopis. U 

Požegi je također bio direktor gimnazije (1852- 

1863) i gvardijan (1854-1860). Samostanski 

starješina je bio i u Budimpešti (1863-1866), u 

Mohaču (1854-1860) i u Osijeku (1872-1878); 

u Mohaču je bio istodobno župnik i upravitelj 

pučke škole. U tri navrata je sudjelovao u 

vodstvu Provincije kao definitor (1866-2869, 

1872-1875, 1875-1877). U Požegi je 1854. 

osnovao fond za potporu siromašnih učenika 

koji je 1870. nazvan “Društvo za podupiranje 

siromašnih učenika”. Osijeku je pak obnavljao 

samostansku zgradu, negdašnju isusovačku 

rezidenciju. 

DJELA: O prvestnici i njenom predavanju na 

učilištah. Godišnje izvestje o... osečkoj 

gimnazii. Zagreb 1852. — Kratka povestnica 

gimnazie požeške. Godišnje izvestje... o 

Požeškoj gimnazii sa četiri razreda. Zagreb 

1853. — Kratka poučnica gimnazie. Ibidem. 

Zagreb 1854. 

LIT.: Gabrijel ŽValečić: Povijest požeške 

gimnazije. Spomen-izvještaj državne gimnazije 

u Slav. Požegi za školsku godinu 1926. 

Slavonska Požega 1927, 25-30. — Tomo 

Matić: Osječka humanistička gimnazija od 

osnutka do godine 1848. Rad JAZU, 

25791937), 22. 

F.E. Hoško 

MURVAR, s. Marija Stefana od svetoga Križa, 

KL, (Molat, 5. VII- 1892. - Zagreb, 5. V. 

1969), učiteljica. Školovala se u Dubrovniku. 

Kao učiteljica djelovaja u raznim mjestima, 

najviše u Imotskom. Tu se upoznala s fra 

Antom Antićem i god. 1924. unatoč 

protivljenju svojih roditelja stupila je u 

samostan klarisa u svojoj 33. godini. Mnogo je 

pridonijela uređenju samostana u Splitu. U 

želji da osnuje još jedan samostan klarisa, god. 

1944. s još jednom sestrom pošla je u Zagreb i 

na preporuku nadbiskupa Alojzija Stepinca 

privremeno se nastanila u franjevačkom 

samostanu u Samoboru. Tu je samostan 

kanonski podignut 1948. i sestre prelaze od


Urbanske Regule na opsluživanje Regule sv. 

Klare. Zajednica od 19 članica uz pomoć 

dobročinitelja kupila je u Zagrebu (Mikulići) 

kuću i tu se preselila god. 1964. S. Stefana 

gotovo kroz cijeli vrijeme bila je opaticom i 

izvanredno je bila utješena kad je u jesen god. 

1968. nadbiskup Kuharić blagoslovio papinsku 

klauzuru u novom samostanu. Pri radu na 

osnivanju novog samostana s. Stefanu vodila je 

vjera i duboko pouzdanje u Boga. Duhovni lik 

ove izvanredne žene karakterizira iskrenost i 

jednostavnost. Bila je ponizna službenica 

Božja, puna žara za kult Božji, revna u 

opsluživanju Pravila i milosrdna prema 

siromasima. 

MUŠEG, Jakov, filozofski pisac (Đurđevac, 27. 

3. 1732. - Zagreb, 26. VI. 1770. Stupio je 1750. 

među franjevce Provincije sv. Ladislava. 

Studirao je na filozofskom učilištu u Krapini 

(1752-1754) i bogoslovnoj školi u Varaždinu 

(1754-1758). Ispit za profesora filozofije je 

položio 1758. u Čakovcu s vrlo dobrim 

uspjehom i zatim predavao na filozofskom 

učilištu u Pečuhu (1760-1763). U Ivaniću je 

1766/67. predavao moralno bogoslovlje; prije 

te službe je bio gvardijan u Virovitici (1763- 

1766), a poslije gvardijan u Zagrebu (1767- 

1770). Spis Theologia christiano-moralis (s.l. 

1767) ima na hrptu natpis “Theolo. Moralis 

P.I.”, što bi moglo značiti “Patris Iacobi”; spis 

je vel. 21 x 17 cm; čakovečki rkp. br. 10), dok 

spis Extractus theologiae moralis (s.1. 1767) 

ima bilješku da ga je zapisao 23. srpnja 1767. u 

Ivaniću student Petar Pavao (vel. 19,9 x 16 cm. 

str. 127; virovitički rkp. br. 9). Autor je spisa 

Metaphysica et physica generalis (Quinque- 

Ecclesiis, 1761: vel. 22,6 x 17,6 cm; 

varaždinska knjižnica, sign. g. 8), dok se tek 

usporedbom teksta gornjih rukopisa iz 

moralnog bogoslovlja mora utvrditi da li je to 

isti tekst da bi se sa sigurnošću mogao pripisati 

Mušegu. 



officiorum, sign. B 2, ad nomen. - F.E. Hoško. 

Skotistička filozofija zagrebačkog kruga 17. i 

18. stoljeća. Blogoslovska smotra, 39(1970), 

1/3, str. 211. F. E. Hoško 

MUŠEG, Jakov, filozofski pisac (Đurđevac, 27. 

III. 1732.- Zagreb, 26. VI. 1770). Stupio je 

1750. među franjevce Provincije sv. Ladislava. 

Studirao je na filozofskom učilištu u Krapini 

(1752-1754) i bogoslovnoj školi u Varaždinu 

(1754-1758). Ispit za profesora filozofije je 

položio 1758. u Čakovcu s vrlo dobrim 

uspjehom i zatim predavao na filozofskom 

učilištu u Pečuhu (1760-1763). U Ivaniću je 

1766/67. predavao moralno bogoslovlje; prije 

te službe je bio gvardijan u Virovitici (1763- 

1766), a poslije gvardijan u Zagrebu (1767- 

1770). Prosuđujući oznake mjesta i vremena 

treba mu pripisati spis Theologia christianomoralis 

(s.l. 1767; na hrptu natpis 

"Theolo.Moralis P. I."; vel. 21 x 17 cm; 

čakovečki rkp. br. 10); istog je sadržaja spis 

Extractus theologiae moralis (Ivanichi 1767; 

pisar Petar Pavao; vel. 19,9 x 16 cm, str. 127; 

virovitički rkp. br. 9). Također je autor spisa 

Metaphysica et physica generalis (Quinque- 

Ecclesiis, 1761; vel. 22,6 x 17,6 cm; 

varaždinska knjižnica, sign. g 8). 



officiorum, sign. B 2, ad nomen. — F.E. 

HOŠKO: Skotistička filozofija zagrebačkog 

kruga 17. i 18. stoljeća. Bogoslovska smotra, 

39 (1970), 2/3, str. 211. F. E. Hoško 

MUTIĆ, Anđeo, pisac (Vareš, 25. V. 1901 - 

Zenica, 19. I. 1978). - Krsno mu je ime Josip. 

Otac Šimo i majka Marija rođ. Musić-Gašić 

rodili su dvanaestoro djece. Josip je novicijat 

započeo 1918. Osnovnu školu završio je u 

Varešu, gimnaziju u Visokom, teologiju u 

Sarajevu i Zagrebu, gdje je i doktorirao. Za 

svećenika je zaređen 1926. Službovao je kao 

kapelan, župnik u Varešu, gvardijan u 

Kraljevoj Sutjesci i profesor u Sarajevu. 

Posljednje godine proživoo je u Kraljevoj 

Sutjesci. 

DJELA: Pohađanje bolesnika i skrb za njih. 

Zagreb 1966. - Ima li Bog? Zagreb 1969. - Tko 

je Bog? Zagreb 1970. 

LITERATURA: Zlatna misa p.o. fra Anđela 

Mutića. Bosna Srebrena, 27(1976) 9, str. 144-


145. - vt: Umro Dr fra Anđeo Mutić. Bosna 

Srebrena, 29(1978) 1/2, str. 23-24. A. Kovačić 

NAGNANOVIĆ, Bernardin, (Nagnan), profesor 

i ljetopisac (Brotnjo, ? - Zaostrog 23. VI. 

1717). U franjevački je red stupio u Zaostrogu 

10. V. 1700. Prema Petru Baćiću, kojeg slijede 

kasniji autori, više filozofsko-bogoslovne 

studije završio je u Italiji. Čini se 

najvjerojatnijim da je potom predavao negdje u 

inozemstvu. Definitorij Provincije Bosne 

Srebrene, imenovao ga je, naime, 24. VI. 

1715.na svom sastanku u Velikoj, lektorom 

Bogoslovije u Budimu, a ta se dužnost redovito 

mogla dobiti samo poslije tri godine 

predavanja filozofije. Dvije godine poslije toga 

4. VI. 1716. definitorij ga je imenavao 

lektorom na provincijskom učilištu u Šibeniku 

umjesto fra Ante Bandića, koji je pošao na 

Nagnanovićevo mjesto u Budim. U Šibeniku je 

predavao samo godinu dana skupa s poznatim 

Lovrom Sitovićem. Zbog nedostatka sredstava 

bogoslovno učilište u Šibeniku prekinulo je 

neko vrijeme rad i na poziv nadbiskupa 

Cupillija udružilo se s nadbiskupijskim 

učilištem u Splitu gdje je preselio i 

Nagnanović. Uz profesorski rad bavio se 

skupljanjem povijesnih dokumenata i pisanjem 

ljetopisa. U ljetu 1717. izabran je za tajnika 

Provincije Bosne Srebrene. No prije nego je 

preuzeo tajničku dužnost zatekla ga je smrt. 

DJELA: Notitia Provintiae Bosnae Argentinae, 

J. JELENIĆ: Dva ljetopisa Bosne Srebrene, 

Sarajevo 1919, 9-15. – Kratka povijest Bosne 

Srebrene (dvojezično, pr. S. Hrkač), Čitluk 

2001. 

LIT.: Norinij Starogradianin Neretvanski [L. 

Vladmirović], Pripisagnie poçetka kragliestva 

bosanskoga, Mleci 1775, 69. — S. Zlatović: 

Historijski pobirci, Glasnik jugoslavenskih 

franjevaca, 3 (1889) br. 1. — J. Jelenić: Dva 

ljetopisa Bosne Srebrene, Sarajevo 1919, 9-15. 

A. Crnica: Naša Gospa od Zdravlja i njezina 

slava, Šibenik 1939, 413-414.– A. RIBIČIĆ, 


85. V. Kapitanović 

NAGNANOVIĆ, Bernardin, ljetopisac )Broćno 

u Hercegovini, sredinom 17. stoljeća - 

Zaostrog, 1717. Početne škole učio je u 

samostanima Bosne Srebrene, a teologiju u 

Italiji. Bio je učitelj pripravnika za novicijat, 

nastavnik filozofije i teologije. Kao lector 

sexenalis izabran je 1714. za tajnika provincije. 

Znao je osim latinskog još njemački, talijanski 

i mađarski jezik. Napisao je, držeći se 

Gonzage, Varadinca i Orbinija, Brevis historia 

provinciae Bosnae Argentinae, čiji se rukopis 

čuva u Zaostrogu. Više je ovo skica, nego 

dorađeni tekst ljetopisa u kojem se opisuju 

stradanja franjevaca Bosne Srebrene u vrijeme 

turske vladavine. 

LITERATURA: - Z/LATOVIĆ S/tjepan/: 

Historijski pabirci. Glasnik jugoslavneskih 

franjevaca, 3(1889( 1, str. 13-15. JELENIĆ 

Julijan: Bio-bibliografija franjevaca Bosne 



NAGY, s. Arkanđela, (Filipovac/ Lipik, 12. 

III. 1906 Zagreb, 2. XII. 1992), sestra sv. 

Križa. Završila je Učiteljsku školu u Pakracu te 

su svi koji su je poznavali očekivali da će 

nakon mature potražiti namještenje i raditi kao 

učiteljica. No ona je pošla drugim putem: 

privukao ju je primjer sestara sv. Križa koje su 

radile u pakračkoj bolnici i činile puno dobra. 

Kao kandidatica stvorila je odluku: "Pod svaku 

cijenu, uz pomoć Božju, želim postati sveta. 

Zato sam izabrala redovništvo." Ta je radikalna 

odluka tipična za njezinu osobu. Znala je 

odlučiti, poći svojim putem i ne skretati. Bila je 

spremna na žrtvu i napor. Njezine odgojiteljice 

u Samostanu u Đakovu brzo su otkrile njezine 

dobre strane te je poglavari šalju u Kuću 

maticu u Švicarsku na redovničku formaciju. 

Tako je postulat i novicijat završila u 

Ingenbohlu te položila prve zavjete god. 1930. 

Vraća se u Đakovo te po nalogu poglavara radi 

na Osnovnoj ženskoj školi u Đakovu koju su 

vodile sestre sv. Križa. Ondje ostaje 11 godina 

te dolazi na glas kao vrsna učiteljica koja 

primjenjuje najsuvremenije metode u nastavi. 

Posebnu pažnju posvećuje slabije nadarenoj 

djeci i onoj siromašnoj. Pomaže im na razne 

načine i ima s njima vidnog uspjeha. Ta briga 

za prikraćene ostat će njezina odlika kroz cijeli 

život. Kad se najbolje snašla u prosvjeti,


redovnička poslušnost traži od nje prestanak 

rada u školi i preuzimanje službe magistre 

novakinja. Tekla je godina 1941. Rat je 

bjesnio. Tu je službu rado prihvatila a nije joj 

bila posve nova jer je već ranije povremeno 

pomagala bivšoj magistri koja je pobolijevala. 

Dolaskom u novicijat njezina poznata vedrina i 

optimizam su porasli. Svim silama revnuje da 

mlade privede što bliže Bogu. I opet kad se 

najbolje snašla trebalo je napustiti započeto i 

preuzeti novu službu. Naime, 1943. postaje 

asistentica provincijalne poglavarice majke -› 

Amadeje Pavlović. Na toj dužnosti ostaje sve 

do 1955. kad postaje provincijalnom 

poglavaricom Hrvatske provincije. Tu će 

službu vršiti do 1964. Nastavila je na 

promicanju župnog apostolata i bolničkog 

djelovanja. Kako je kroz sve ratne i poratne 

nevolje i teškoće bila na odgovornim mjestima, 

morala je podnijeti često nadljudske napore. 

Nakon isteka mandata odlazi za kućnu 

poglavaricu u Donji Miholjac, gdje ostaje šest 

godina. Već je ondje davala privatne satove što 

će nastaviti nakon povratka u Provincijalnu 

kuću. Rad s djecom bio je njezina najveća 

radost kroz cijeli život. 

LIT.: Z. KOJAKOVIĆ: »Matilda Nagy, sestra 

Arkanđela«, U znaku Križa, List Milosrdnih 

sestara sv. Križa Đakovo, XIII (1992) 2, str. 

44 45. M. Žigrić 

NAKIĆ ALFIREVIĆ, fra Vjenceslav, profesor 

(Kadina Glavica, 30. XI. 1890.-Split, 13. III. 

1964.). Osnovno je školovanje završio na 

Visovcu (1897) i Kninu (1898-1901), 

gimnaziju u Sinju (1902- 1908). Novicijat je 

proveo na Visovcu (1908-1909). Filozofiju je 

studirao u Šibeniku (1909-1911), a teologiju u 

Makarskoj (1911-1914). Svečane zavjete 

pololožio 4. XII. 1912. a za svećenika zaređen 

26. VII. 1914. Studira Filozofiju u Fribourgu 

(1914-1921) gdje je i doktorirao na temlju 

radnje "De principio individuationis ad 

mentem Joannis Duns Scoti". Po povratku sa 

studija obnaša razne službe u provinciji 

(prefekt sjemeništa u Sinju, podmagister i 

magister, profesor filozofije i gvardijan u 

Zaostrogu i Sinju (1937 do 1940). Definitor 

provincije u razdoblju od (1931- 1934), a 

kustod (1937-1940). U ratnom i poratnom 

razdoblju gvardijan u Kninu (1942-1946). Od 

(1947- 1957) predaju u Zagrebu logiku, 

psihologiju, filozofiju, vjeronauk i ustav. 

Ujedno je i direktor gimnazije (odjeljka u 

Zagrebu). Od (1957-1964) predaje u 

Makarskoj filozofiju. 

LIT.: H. G. Jurišić 

NAKIĆ VOJNOVIĆ, fra Ante, lektor (Skradin, 

1660 – Šibenik 6. II. 1716). Bio je sin drniškog 

serdara Mate. Filozofiju je i teologiju studirao 

u Peruggi. Tu je 16. V. 1693. zaređen za 

svećenika. “Mladu” misu služio u crkvi sv. 

Jure na Žitniću 21. VI. 1693. Bio je profesor 

filozofije i teologije na generalnim učilištima u 

Ferrari i Mantovi. Mantovski vojvoda 

Ferdinand izabrao ga je 1705. članom skupa 

teologa. Bio je generalni vizitator i predsjednik 

kapitula provincije Bosne Srebrene koji se 

održao u Sinju (6-10. IX. 1711) i na istom 

kapitulu bio izabran kustodom provincije. 

Sudjelovao je na provincijskom kapitulu u 

Đakovu (1714). Umro je u samostanu sv. 

Lovre u Šibeniku. 

LIT.: - A. KAČIĆ MIOŠIĆ, Razgovor ugodni, 

Zagreb 1942, 398. — FERRARI CUPILLI, Cenni 

biografici, Nachich Antonio, Il Dalmata, 22 

(1877) 51, Appendice. — J. SOLDO, Samostan 

sv. Lovre u Šibeniku, Kačić, 1/1967, 73. — K. 

KOSOR: »Drniška krajina za turskog vladanja«, 

Kačić 11 (1979) 181-182. – V. KAPITANOVIĆ, 

»Rukopisni priručnici franjevačkog filozofskog 

učilišta u Šibeniku (1969-1825)«, Prilozi za 

istraživanje hrvatske filozofske baštine, 20 

(1994) br. 1-2 (39-40), str., 193. 


NAKIĆ, fra Ante, ( ✜ Marko), profesor 

(Siverić, 30. XI. 1883 - Sumartin, 8. XII. 

1954). Pučku je školu (šest razreda) pohađao u 

Siveriću (1890-1896), a gimnaziju u Sinju 

(1896-1901). U Franjevački rad stupio na 

Visovcu 25. IX. 1901. Filozofijuje studirao u 

Šibeniku, a teologiju u Makarskoj i Münchenu 

gdje je ostao dvije godine (1905-1907). U 

Münchenu je položio svečane zavjete 4. X. 

1905), a za svećenika je zaređen 16. VI. 1906, 

također u Münchenu. Nakon studija u


Njemačkoj, vraća se u Provinciju u kojoj vrši 

različite službe. Bio je prefekt u sjemeništu u 

Sinju (1907-1908), profesor na gimnaziji 

(1908-1929), direktor (1917-1920) i upravitelj 

sjemeništa (1920-1937). Predavao je Latinski, 

njemački, matematiku, zemljopis i povijest. 

Osim toga, bioje dvaput definitor (1919-1925) 

i jednom kustos Provincije (1928-1931). 

Odlikovao se razboritošću i svetošću života. 

Strpljivo podnoseći bolest, god. 1937. se 

povlači u samostan na Sumartin gdje ostaje do 

konca života. M. Ćaleta 

NAKIĆ, fra Pavao (Nakich, Nachini, don 

Petar, Pietro), graditelj orgulja ( 

NALETILIĆ Fra Stjepan-Nikola (1907.-1942.) 

Rođen 1.XI.1907. u Lisama, ž. Široki brijeg, 

od oca Grge i majke Petronile r. Karačić. 

Osnovnu školu i gimnaziju učio na Širokom 

Brijegu, bogosloviju 1930.-1933. u Mostaru, 

1933.-1935. u Fribourgu (Švicarska). U 

Franjevački red stupio na Humcu, 29.VI.1926. 

Zavjetovan jednostavno 30.VI.1927., svečano 

2.VII.1930. Za svećenika zaređen u Mostaru, 

5.XI.1933. 1935.-1936. kapelan na Humcu 

1936.-1938. kapelan u Tomislavgradu 1939.- 

1942. župnik u Kongori U noći između 19. i 

20.V.1942. odveden iz župskog stana u 

Kongori i oko 24.V., u Jezeru blizu Rilića 

ubijen. Ima dovoljno dokaza da je fra Stjepan 

mučen na razne načine. Na silu su ga izveli iz 

župne kuće i odveli prema Riliću. Gore su ga 

razapeli između dvije bukve i pod njim naložili 

vatru. Tako je izgorio. To su učinili srbočetnici 

iz susjedstva. Fra Stjepan je bio 

rodoljub. Svoje je cijenio a tuđe poštivao. Bio 

je vrijedan svećenik. Nitko nije mogao 

očekivati njegovo mučenje, osim da je janje 

vodu vuku mutilo, iako je bilo ispod njega - 

rekao bi narod! 



A. Nikić 

NALJEŠKOVIĆ, Stjepan (Nale), misionar 

(Dubrovnik, ? - ?, cca 1661) - Član Provincije 

sv. Franje u Dubrovniku. Misionar i župnik u 

Nagykanizsa (Canissa) u Madžarskoj. 





I. Djamić 

NARCIS, Jenko (Matić, Eugen), književnik 

(Livno, 2. II. 1889 - Livno, 26. VII. 1918). - 

krsno mu je ime Perica. Sin je Jakova i Ane rđ. 

Deronja. Osnovnu školu završio je u Livnu, 

gimnaziju u Visokom (1900-1906), novicijat u 

Fojnici (1906-1907), filozofsko-teološki studij 

u Sarajevu i Livnu (1907-1911). Za svećenika 

je zaređen 1911. Isti dan kad je rekao mladu 

misu umro mu je otac. Kratko je službova u 

Livnu (1911-1912), zatim je bio profesor u 

Visokom (1912-1914). Zbog bolesti se 

zahvalio na profesuri. God. 1915. amputirana 

mu je noga u Beču. Poslije toga živio je i 

djelovao na Gorici kod Livna sve do smrti. 

Narcis još kao gimnazijalac piše vlastite 

književne sastave u đačkom listu Cvijet. 

Postupno izrasta u originalnog stvaraoca, koji 

je dobro poznavao dušu bosanskog čovjeka i 

prošlost Bosne te o tome piše u svojim 

romanima, pripovijestima (Bosančice, Čas 

stvaranja, I nestade najjačeg dima, Jezero, 

Jozinica, Kočijaš Zulfo, Kosidba, Mi smo sami 

sebi krivi, Nad vodama, Naš povjek, Naši ljudi, 

Nijema bol, Predodređeni, Pod jesen, Rđavi 

put, Sin bijede, Stipurin Omer, Sumnja, Šćirka, 

U bolnici, U rodnom mjestu, Zlatka, Župnik 

Ninić) i feljtonima (Dert, Mamon, Mehrak, Mi, 

Misli, Misterija boli, Portreti nutarnjeg 

čovjeka, Pri zapadu sunačnom, Trudovi, 

Umiranje, Uskrsno slovo, Venus primitiva) 

dok u književnim kritikama i studijama (o 

Matošu, Sienkiewiczu, Bahru, Jergensenu i 

drugima) pokazuje da je dobro poznavao našu i 

inozemnu književnost, a u prikazima, 

ocjenama, člancima i raspravama potvrđuje 

svoju ljubav prema bosanskoj prošlosti i 

franjevačkoj tradiciji u njoj. Svi njegovi radovi 

tiskani su u periodičnim publikacijama, a neki 

tek poslije njegove smrti i zasebno. 

Objelodanjivani su u Hrvatskoj zajednici 

(1911), Serafinskom perivoju (1912), Glasniku 

sv. Ante (1913), Našoj misli (1914-1918), 

Kalendaru sv. Franje (1916), Kalendaru


Napredak (1916), Hrvatskoj prosvjeti (1915- 

1919). Hrvatskoj obrani (1918-1920), 

Novinama (1916-1918), Luči (1918-1920), 

književnom kalendaru Zrno (1919), Jadranu 

(1922), Seljačkom kalendaru (1920), Narodnoj 

slobodi (1913), Gradu i selu (1928/29), Anđelu 

čuvaru (1942), Glasniku sv. Josipa i još nekim 

drugim publikacijama. Preveo je s talijanskog 

Fioretti di san Francesci i objelodanio ih 1913. 

pod naslovom Miomirisni cvjetići iz života 

siromaška Isukrstova sv. Franje Asiškoga, 

pretiskao je 1915. Muku Gospodina našega 

Isusa Krista i plač majke njegove od fra Petra 

Kneževića, a 1916. izdao Malo Biserje sv. 

Ante za vojnike, napisao je predgovor za 

Narodne junačke pjesme iz Bosne i 

Hercegovine, koje je 1915. izdao Zbor “Jukić”, 

uređivao je Glasnik sv. Ante. Koncipirao je 

romane Ahmet-beg Begović, Đakovačka 

katedrala i Sinovi sunca, ali ih, zbog prerane 

smrti, nije napisao. Bio je književno nadaren, 

ali noseći se s vremenom i bolešću sve svoje 

radove nije stigao ni mogao jezično i stilski 

dovoljno dotjerati. Znao je osim klasičnih 

jezika još i francuski, njemački i talijanski. 

Neobično je volio naše ljude, privlačio ih 

nenametljivom blizinom i o njima pisao. 

DJELA: - Razlomci. Zagreb 1922. - Spiritus 

procellarum. Osijek 1922. - Tri pučke 

pripovijetke. Zagreb 1922. (skupa s V. 

Novakom). Bosančice. Zagreb 1923. - Obitelj 

vojvode Hrvoja. Zagreb 1934, 1971 2. 

LITERATURA: TOMASOVIĆ Jakov: Matić 

Eugen: (O Spir. procell. pripovijestima, 

feljtonima iz ratnog doba). Naša misao, 

29(1915) 11/12, str. 190-191. - ISTI: Narcis 

Jenko: Obitelj vojvode Hrvoja. Jadranska vila, 

7(1924) 12, str. 144. - Andrić Josip: Za jednim 

umetnikom večnog pera. Zora. 21(1918/19) 

1/2, str. 23. - BEGO Marin: Matić Eugen. 

Novine, 5(1918) 197, str. 2. - JAKOVLJEVIĆ 

Ilija: Narcis Jenko (fra E. Matić). Hrvatska 

prosvjeta, 5(1918) str. 392-404. - ISTI: 

Razlomci. Hrvatska obrana, 21(1922) 120, str. 

2. - PAŠALIĆ Jako: † fra Eugen Matić. 

Novine, 5(1918) 164, str. 2. - JELENIĆ 

Julijan: Nad grobom Narcis Jenka. Novine, 

5(1918) 165, str. 2. - ISTI: Nad grobom 

Narcisa Jenka. Naša misao, 32(1918) 5-8, Str.. 

52-53. - IVIĆ Kazimir Nad grobom Narcisa 

Jenka (Eugena Matića) 2. 2. 1889. - 26. VII. 

1918. Naša misao, 32(1918) 5-8, str. 56. 

Pjsma. - aMARKIĆ Marcel: Narcis Jenko (fra 

E. Matić) Luč, 14(1919/20) 2/3, str. 66-67. - 

PADOVAN Ante: Narcis Jenko: Spir. procell. 

Narodna politika, 5(1922) 190, str. 2-3. - PELZ 

Stjepan: Fra Eugen Matić (N. Jenko). Hrvatska 

obrana, 21(1922) 177, str. 2. - RAŠEN Ivo: 

Književna djela N. Jenka (Razlomci, Sp. 

procell.). Glasnik sv. Ante, 17(1922) 8/9, str. 

140-141. - ŠTEVANIĆ Vjekoslav: Narcis 

Jenko: Razlomci, Luč, 18(1922/23) 1/2, str. 37- 

38. - TOMAŠIĆ Stanko= Narcis Jenko: 

Razlomci: Jugoslavenska njiva, 6(1922) 2-6, 

str. 273-274. - UJEVIĆ Mato: Narcis Jenko: 

Razlomci. Jadran, 4(1922) 60, str. 2. . ISTI: 

Razlomci. Narodna politika, 1(1922) 172, str. 

2. - Matić Eugen. Jadran, 4(1922) 102. - Narcis 

Jenko: Spiritus procellarum. Život, 4(1922/23) 

2, str. 125-126. - MARKOVIĆ Ljubomir: 

Narcis Jenko: Razlomci. Hrvatska prosvjeta, 

10(1923) 5, str. 247-248. - Narcis. Anđeo 

čuvar, 25(1925/26) 7. - VUJICA Stanko: 

Narcis Jenko (prigodom 10-obljetnice smrti). 

Cvijet, 8(1927/28) 5/6, str. 24-28. - BADROV 

Bonifac: Fra Eugen Matić - Narcis Jenko 

(Prigodom 10.godišnjice smrti). Kalendar sv. 

Ante 1928, str. 53-55. - ISTI: Narcis Jenko - 

Gabrijel Jurkić: korespodencija. Dobri Pastir, 

17/18(1968) I-IV, str. 203-226. - GRGEC 

Petar: Predstavnici nedavne prošlosti (O Narcis 

Jenku /E. Matiću/ i biskupu Langu). Selo i 

grad, 1(1928/29) 147-150. - BALETOVIĆ Ivo: 

O bosanskom piscu Narcis Jenku. Uz njegov 

roman: Obitelj vojvode Hrvoja. Obitelj, 

7(1935) 20, str. 390. - Narcis Jenko: Obitelj 

vojvode Hrvoja (Historijski roman. Ilustracije 

Gabrijela Jurkića, I dio). Katolički list, 

86(1935) 5/6, str. 68. - DŽAJA Matko: Livno i 

livanjski književnici (o Mirku Jurkiću i Narcis 

Jenku). Napredak, 12(1937) 11, str. 138-139. - 

KOZARČANIN Ivo: Pregled proze (prikaz 

djela... N. Jenka /E. Matić/ Spiritus 

procellarum). Hrvatska revija, 8(1935) 8, str. 

438-442. - ROZIĆ Ivan: Narcis Jenko 

(prigodom 20-obljetnice smrti). Cvijet, 

19(1937/38) 3/4, str. 59-63. - S.K.: Bosna u 

djelima Narcis Jenka (prigodom 20-obljetnice


smrti:). Cvijet, 20(1937/38) 1/2, str. 3-6. - 

H/RGIĆ/ Lj/ubo/: U spomen 50-godišnjice 

smrti Narcisa Jenka, Dobri Pastir (kalendar), 

1969, str. 156-158. - VRGOČ Franjo: Narcis 

Jenkov Vojvoda hrvoje i naša zaboravnost. 

Nove et Vetera, 27(1977) II, str. 219-226. - 

BRČIĆ Mladen: Narcis Jenko (sjećanje uz 60tu 

godišnjicu smrti). Nova et Vetera, 28(1978) 

I-II, str. 239-252. A. Kovačić 

NARDI, Cezar, FKN (Monopoli 1572-1633), 

biskup. Završio je crkveno pravo i bio profesor 

i propovjednik na carskom dvoru na 

talijanskom jeziku. Grgur XV. imenovao ga je 

na carev prijedlog biskupom biskupije koja se 

u konzistorijalnim aktima naziva Ansarensis. 

Oprostio mu je naplatu takse i zatražio od cara 

da mu providi sredstva za doličan život dok se 

drukčije ne uredi. — Prema Acta Miscellanea 

97 f. 151, god. 1621. Spomenuti grad “Civitas 

Anserensis” u Dalmatinskom kraljevstvu bio je 

pod turskom strahovladom i imao je katedralu 

kaja je pripadala zadarskoj nadbiskupiji, ali je 

zbog turskog pustošenja ostala bez pastira i 

opustošena. U biskupiji je navodno bilo malo 

katolika koji su o Uskrsu dolazili u Šibenik 

primiti sakramente u crkvi franjevaca 

konventualaca. — Zbog sličnosti naziva 

Ansarensis i Auxerensis Gauchat ih je 

poistovjetio, te uvrstio Nardija među osorske 

biskupe, iako je morao, u bilješci, priznati, 

kako je nakon smrti Oktaviana Garzadorija 2. 

VII. 1633., za biskupa imenovan Antonio 

Verità, a ne kaže ništa o Cesaru Nardiju kao 

biskupu. — Po gornjem opisu Acta 

Miscellanea, radi se o nekom gradu u blizini 

Zadra, možda o rimskoj Asseriji, nedaleko koje 

je u Lepurima otkrivena velika trobradna 

bazilika s pripadnim zgradama. Pape su u tom 

isturenom teritoriju turske vlasti možda željeli 

uspostaviti biskupiju. Prethodio je, 1608. 

franjevac Bardoni Berengarije (v.). a nije 

isključeno da je krajem 14. st. (točnije 28. X. 

1387.) bio ondje u blizini Asserije “Joannes 

Cartalensis” ili Corčulensis=Korčulanski 

(Smičiklas). Možda to treba čitati 

“Corlatensis”, što bi se odnosilo na Korlat, 

kojih 8 km sjevernije od Assarije? U 

Apostolskom breveu od 1. VII. 1622., dolazi 

još naziv: “ep. Ancyran.”, što bi moglo biti od 

“ep. Ansaren.” ili pak, “ep. Argyrunt.”. Ovo 

posljednje bi se odnosilo na Argyruntum 

(Starigrad podno Velebita), kojih 60 km od 

Asserije, koji nije bio pod Turcima. Nardi je 

kasnije navodno bio pomoćni biskup u 

Olomucu, a 1631., u Aquileji. U 

konventualskoj crkvi u Montopoliju izgradio je 

navodno veliki oltar, te u istoj crkvi pokopan 

1633. 

LIT.: P. GAUCHAT: Herarchia catholica medii 

et recentioris aevi, IV, Pataviii 1968, 104. – S. 

MELCHIORRI, Anales Minorum… Quaracchi 

1934. Vol. XXV., 425 br. 66; 588 br. 187. – 

Miscellanea Francescana, 31 (1931.) 115 (s 

literaturom mss.). T. SMIČIKLAS: Codex 

diplomaricus regni Croatiae, Dalmatiae et 

Slavoniae, Zagreb 1903., ss. Vol. XVIII., 96. 

Povijesni atlas, Zagreb, 1980., 7; 11; 76. 

M. Žugaj 

NEDIĆ, Bono, povjesničar (Tolisa, 19. IV. 

1841 - Tolisa, 2. I. 1903). - Početne škole učio 

je u Tolisi. U franjevački red stupio je 1857. 

Filozofsko-teološki studij završio je vjerojatno 

u Italiji. Za svećenika je ređen 1864. Bio je 

vikar rezidencije u Tolisi (1866), župnik u 

Potočanima (1872), TGolisi (1874), Brčkom 

(1876), Dubravama (1878) i Tišini (1896), te 

gvardijan u Tolisi (1880). Biran je za definitora 

provincije. Zaslužan je za uređenje 

samostanske knjižnice u Tolisi. Odlikovan je 

(1896) viteškim križem Franje Josipa I. - 

Surađivao je u Srcu Isusovu (1886), Vrhbosni 

(1902) i Novom prijatelju Bosne (1888, 1890). 

Jelenić je objelodanio ulomak iz njegovog 

Dnevnika u Franjevačkom vijesniku (1929). 

Nekoliko radova tiskano mu je i zasebno. 

DJELA: Pjesme o ulazu careve vojske u 

Bosnu... god. 1878... Đakovu 1881. - Dva 

razbojnika, događaj iz sedamnaestog vijeka... 

Pećuh 1885. - Barun Josip Filipović ulazi s 

vojskom u Bosnu godine 1878... Pećuh 1888. - 

Kratka povjest župe, crkve i samostana 

toliškoga... Pećuh 1888. - Uputstva za gajenje 

šljiva. Brčko 1889. 

LITERATURA: - († Fra Bono Nedić). 

Serafinski perivoj, 17(19)3) 2, str. 56. - 

JELENIĆ Julijan: Bio-bibliografija franjevaca


Bosne Srebreničke II (Rukopis u arhivu 

franjevačkog samostana u Tolisi). A. Kovačić 

NEDIĆ, Franjo Cvjetko, pravni pisac (Tolisa, 

1. VII. 1851. - Tolisa, 2. IX. 1895). - Osnovnu 

školu završio je u Tolisi. Svršivši latinsku 

školu započeo je novicijat u Kraljevoj Sutjesci 

1866. Filozofsko-teološkis tudij završio je u 

Đakovu i Gučoj Gori (drugu godinu teologije). 

Za svećenika je zaređen 1874. Kratko je bio 

lektor, a potom je poslan u Beč gdje je položio 

rigoroze iz sv. Pisma, dogmatike te pastoralne i 

moralne teologije. Vrativši se u provinciju 

nastavio je svoja filozofsko-teološka 

predavanja, koja su se odlikovala jasnoćom. 

Neko vrijeme bio je predsjednik franjevačkog 

filozofsko-teološkog učilišta u Pećuhu. 

Žeupnikovao je na Ulicama i u Vidovicama. 

God. 1891. odlikovan je naslovom jubilarnog 

lektora. U Glasniku jugoslavenskih franjevaca 

(1889) pod naslovom Božji ugodnici iz Bosne, 

piše u Katarini Kotromanić, Šimunu 

Filipoviću, Anđelu Zvizdanoviću i Petru 

Bošnjaku. Surađivao je još u Katoličkom listu 

(1882) i Vrhbosni (1887). Pozdravio je 

imenovanje Josipa Stadlera za sarajevskog 

nadbiskupa, ali je smatrao da franjevci u Bosni 

i Hercegovirni i dalje imaju pravo na župe i to 

na temelju posebnog prava i povlastica. 

DJELA: Pozdrav prečasnom gospodinu dru. 

Josipu Stadleru... prigodom njegova 

imenovanja za prvobiskupa vrhbosanskoga i 

prvostolnika bosanskoga i hercegovačkoga. 

(Beč 1881). - Jura specialia. Đakovae 1883. - 

Radosnica prigodom ustolidbe i imendana 

presvietlog i preč. gospodina fra Marijana 

Markovića... biskupa danabaskoga i 

apostolskoga upravitelja biskupije u 

Banjaluki... (Pećuh 1884). - Monumenta 

privilegiorum. Vukovarini 1886. 

LITERATURA: JELINIĆ Julijan: - Biobibliografija 


(Rukopis u arhivu franjevačkog samostana u 

Tolisi). A. Kovačić 

NEDIĆ, Martin, povjesničar (Tolisa, 1. IV. 

1810 - Tolisa, 16. V. 1895). - Krsno mu je ime 

Ivan. Rodio se od oca Ilije i majke Mande rođ. 

Oršolić. Početne škole učio je u Tolisi kod fra 

Bone Benića mlađeg, gimnaziju u Kraljevoj 

Sutjesci, filozofsko-teološki studij u Subotici 

(1827-1828), Solnoku, Agriji, Đanđešu (1831- 

1832) i Vacu (1833-1835). U franjevački red 

stupio je 1825., a za svećenika zaređen 1833. U 

franjevački red stupio je 1826, a za svećenika 

zaređen 1833. Bio je kapelan u Orašju kod 

Travnika župniku fra Marijanu Šunjiću, koji ga 

je učio turski, arapski i perzijski (1836-1839), 

nastavnik u srednjoj samostanskoj školi u 

Kraljevoj sutje:sci (1839-), župnik na ULicama 

(1848-1851), u Kraljevoj Sutjesci (1856-1861) 

i Tolisi (1861-1874), upravitelj (ekonom) 

dobara Bosne Srebrene u šakovu (1874-1883). 

Posljednje godine proveo je kao umirovljenik u 

Tolisi (1883-1895). Biran je za definitora 

(1851-1854) i provincijala Bosne Srebrene 

(1854-1857), prati provincijala Stjepana 

Marjanovića 1838. u svojstvu tajnika po 

Hercegovini, putuje dvaput u Carigrad u 

vrijeme Barišića afere (1843, 1845) te 1852. u 

Beč u svezi9 školskih problema Bosne 

Srebrene, dovodi 1853. klerike Bosne Srebrene 

u Đakovo na školovanje, izdaje prvi 

sistematski šematizam Bosne Srebrene 1855., 

sudjeluje 1848. na sastanku kojeg je vezir 

sazvao u Travniku te 1856. na generalnom 

kapitulu red u Rimu. - Nedić se kao student 

upoznao s idejama hrvatskog narodnog 

preporoda, koje kasnije uporno propagira. 

Zalagao se za interese kršćanske raje i 

provincije Bosne Srebrene. Sudjeluje u reformi 

njezinog školstva, prati rad Zbora redovničke 

mladeži Bosne Srebrene, gradi crkvu i 

samostan u Tolisi. Napisao je nekoliko 

samostalnih djela i brojne priloge u tadašnjim 

periodičnim publikacijama. Objelodanjuje pod 

vlastitim imenom, anonimno ili pod 

pseudonimima: Vila Bosanka, žalovan, 

Slavoljub Otačbinović, Miloje Dobranović ili 

pod znakom krnjeg mjeseca i zvijezde, u 

Danici Ilirskoj (1837, 1841, 1848,- 1850, 1852- 

1855, 1862, 1865), Ilirskim narodnim 

novinanama, Arhivu za povjesnicu 

jugoslavensku (1858, 1863), Obzoru (1859, 

1860, 1878), Katoličkom listu (1860), Glasniku 

biskupije bosanske i sriemske (1875, 1880, 

1881, 1885, 1888, 1890), Slovincu (1879), 

almanahu Slava preporoditeljem (1885) i


Hrvatskoj (1895). Posthumno su mu tiskane 

neke pjesme, pisma i kraći dopisi u 

Serafinskom perivoju (1908, 1913), Vrhbosni 

(1914), Obzoru (1916, 1932), Ljetopisu JAZU 

(1923), Franjevačkom vijesniku (1930, 1932, 

1938-1939), Prosveti (1931), Glasniku sv. Ante 

(1933), Hrvatskoj straži (1933) te u Drljićevoj 

monografiji o Nediću (1940), Gabranovićevoj 

građi Bosna i Hercegovina od 1853. do 1878. 

(1956) i još nekim drugim edicijama. 

DJELA: Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe 

u pramallitje godine 1835. U Karlovcu (s.a.). - 

Razgovor koga Vile Ilirkinje imadoše u 

Pramalitje godine 1841... (Napredak 

(kalendar), 1934, str. 145-151). - Pokret godine 

1848. i 1849... U Carigradu 1851. - piesma 

bjegovu veličanstvu Franji Josipu I... U 

Budimu... 1852. - REgula et testamentum 

seraphici patris sancti Francisci... Zagrabiae 

1854. - Schematismus almae missionariae 

provinciae Bosnae Argentinae. Budae 1855. - 

Pjevanje presvietom i prepoštovanom 

gospodinu Marianu Šunjiću... U Osijeku 1855. 

- Kitice od devet u raznih zgodah ubranih 

cvietova, preuzvišenom gospodinu Josipu Jurju 

Štrosmajeru... u Osieku 1875. - Ratovanje 

slovinskoga naroda proti Turcima godine 

1875-1878. Dubrovnik 1881. - Pjesma 

prigodom posvećenja nove crkve u Đakovu 

dne 1. listopada god. 1882... Đakovo 1882. - 

Život fr. Marijana Šunjića... U Đakovu 1883. - 

Poraz bašah a zavodenje Nizama u Bosni... U 

Pečuhu 1884. - Stanje Redodržave Bosne 

Srebrene poslije pada kraljevstva bosanskoga 

pak do okupacije... Đakovo... 1884. 

LITERATURA: NAPOTNIK Mihael: Kratak 

pregled bosanskoga školstva. Maribor 1884, 

str. 45-50. - JELENIĆ Julijan: Prigodom 

stogodišnjice rođenja ilirskog književnika - O. 

Martina Nedića. Serafinski perivoj, 24(1910) 9, 

str. 151-153. - ISTI: Fra Martin Nedić i 

njegova lijepa knjiga. Kultura i bosanski 

franjevci. Sarajevo 1915, str. 505-512. - ISTI: 

Nedić fra Martin. Vedre hrvatske duše, 1922, 

knj. 2, str. 231-242. - KREŠEVKJAKOVIĆ 

Hamdija: “Razgovor vila ilirkinja god. 1835” 

napisao je fra Martin Nedić. Zagreb 1918. - 

ŽIC Nikola: Nedićev razgovor od 1841. 

Napredak (kalendar), 23)1934), str. 145-151. - 

DRLJIĆ Rastislav: Prvi Ilir Bosne fra Martin 

Nedić 1810-1895. Sarajevo 1940. A. Kovačić 

NEDIĆ, Stipan, slikar (Tolisa, oko 1820 - 

Plehan kod Dervente, oko 1860) - Franjevac 

kojije slikao kor u staroj (sada porušenoj) crkvi 

samostana u Kraljevoj Sutjesci. U Tolisi je 

nekoć postojao od njega portret olovkom fra 

Martina Nedića, (v.). I to, a i svi ostali njegovi 

radovi, netragom su nestali. Napravio je i pet 

kopija Fojničkog Grbovnika. 

LITERATURA: J. JELENIĆ: Kultura i 

bosanski franjevci. sv. II, 1780-1878, Sarajevo 

1915, 579-580. - Đoko MAZALIĆ: Leksikon 

umjetnika BiH. Sarajevo 1967, s.v. 

I. Gavran 

NEGOVEC, Aleksandar, provincijal, generalni 

definitor (Bela, 2. VII. 1692. - Varaždin, 28. 

VIII. 1749) je sin Stanislava i Katarine r. 

Porelapić. Po završenoj srednjoj školi stupio je 

1711. u Ormožu u novicijat. Filozofiju je 

slušao u Zagrebu (1712-1714), a ondje je 

započeo i teologiju (1716/17) da bi zatim 

studirao u inozemstvu (1717-1720). Svećenik 

je postao 1715. godine. Službu samostanskog 

poglavara obavljao je u više samostana: u 

Čakovcu (1722-1725, 1726-1729), u Sigetu 

(1725/26), u Zagrebu (1730-1733, 1734-1736) 

i Remetincu (1736-1740) dok je bio u 

Čakovcu, posvetio se je izgradnji i uređenju 

samostana. U vodstvu provincije sudjelovao je 

kao definitor (1733-1736) za provincijala 

Antuna Fabšića, a sam je bio od 1740. do 1743. 

provincijal. Na generalnom kapitulu u 

Valaloidu u Španjolskoj je izabran za 

generalnog definitora u vodstvu Franjevačkog 

reda. Opisao je svoj put u Španjolsku preko 

Štajerske, Austrije, Njemačke i Francuske te 

povratak preko Italije; na putu je proveo 

ukupno pet mjeseci. Da iskaže jednakost 

hrvatskog i ugarskog dijela provincije, privolio 

je da 1740. dvije visoke škole u Varaždinu 

prepuste svoj visokoškolski stupanj 

Generalnog učilišta 2. razreda filozofskom 

učilištu i bogoslovnoj školi u Pečuhu. 


sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Monumenta


Provinciae, sv. 2, 19. - Ibidem. Matricula 

officiorum, sing. B 2, str. 137. F. E. Hoško 

NEMETH, Alojzije (Nemethi, Nemethy), 

filozofski i teološki pisac (Szombatelj, 1722. - 

Našice, 3. VII. 1770). Poslije teološkog 

školovanja u Budimu bio profesor filozofskog 

učilišta u Baji (1750-1753) i predavač teologije 

na učilištu moralnog bogoslovlja u Radni 

(1756-1758), da bi zatim preuzeo teološke 

učiteljske stolice na Generalnim učilištima u 

Osijeku (1758-1761; 1765-1768) i Budimu 

(1761-1765). Postigao je visok prosvjetni 

naslov u Franjevačkom redu, “lector jubilatus”. 

Uživao je ugled u Redu: u Provinciji je bio 

definitor provincijalu J. Blagoju (1764-1767) i 

generalni vizitator u Bugarskoj. Zapisao je 

svoja filozofska predavanja: Tractatus in 

universam logicam Aristotelis iuxta inconcussa 

domata Joannis Duns Scoti (Bajae 1751; vel. 

16,5 x 19,5 cm, sign. k I 26, knjižnica u 

Budimu), Tractatus in octo libros Physicorum 

(Bajae 1753; vel. 16,5 x 20 cm; sign. k I 25, 

knjižnica u Budimu), De anima juxta mentem 

Doctoris Subtilis (Bajae 1753; 16,5 x 10,2 cm, 

sign. k I 20, knjižnica samostana u Budimu). 

Sačuvane su i razrade teoloških pitanja: De 

Deo uno et trino; De Ecclesia: De Romano 

Pontifice; De Conciliis (Essekini 1766/67; 

jedan svezak vel. 17 x 22,2 cm; sign. XXI B 1d 

u samostanskoj knjižnici u Osijeku); De 

incarnationis mysterio (Budae 1761): De verbo 

Dei scripto i De tradionibus (Budae 1762; ta tri 

traktata i posljednja dva iz prvog sveska 

zapisana su u dva druga sveska; prvi je vel. 18 

x 22 cm u Našicama, a drugi vel. 18,5 x 24 cm 

u Baču). 

DJELA: Positiones theologicae de ixteriori 

cultu Dei, degue Christi mediatione. Essekini 

1766. 

LIT.: F.E. Hoško: Dvije osječke visoke škole, 

dio 2. Kačić, 10(1978), 139-140. — Isti: 

Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i 

hrvatskih franjevaca u Budimu tijekom 18. 

stoljeća. Nova et vetera, 28(1978), sv. 1/2, 165- 


NEUMANN, Henrik, filozofski pisac (Egra, 

Češka, 27. VII. 1752. — Radna, Rumunjska, 4. 

I. 1794). Postavši 1768. član Provincije sv. 

Ivana Kapistranskoga, studirao je teologiju na 

bogoslovnoj školi u Temišvaru (1772-1776). 

God. 1779. položio je ispit za profesora 

filozofije, i to po novom od države propisanom 

programu nastave, i počeo predavati na 

filozofskom učilištu u Našicama (1779) da bi 

nastavio u Slavonskom Brodu (1780-1782). Na 

kraju trogodišnjeg programa nastave održao je 

u Brodu javnu raspravu i objavio popis teza. 

Nastavio je predavati na učilištu u Slavonskom 

Brodu, ali je sljedeće godine država zabranila 

daljnji rad crkvenih visokih škola. 

DJELA: Positiones ex universa philosophia, 


LIT.: F.E. HOŠKO: Franjevačka filozofska 


(1977), 2, str. 82-83. — ISTI: Doprinos 

franjevačkih visokih škola skotističkoj 

filozofiji i teologiji, Franjevci Hrvatske 

provincije sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 1992, 


NEUWIRTH, s. Gertruda, ŠSM, (Slovenske 

Gorice, 24. V. 1864. — Potoci, 7. X. 1948.), 

prva provincijalka Hercegovačke provincije. S. 

Gertruda je bila jedna od prve tri sestre koje su 

došle u Hercegovinu 1899. da preuzmu rad u 

ženskom sirotištu biskupa Buconjića u Mostaru 

i u Potocima. Od 1932. do 1938. vršila je 

dužnost provincijalke. — Izuzetno strpljivo 

borila se godinama s oskudicom koja je pratila 

rad sirotišta. A nije priskrbljivala djeci samo 

materijalna dobra. Posjedovala je ljubav i 

brižnost majke, a za vrijeme bolesti, djeci je 

bila strpljiva i predana njegovateljica. Pomogla 

je u Hercegovini odgojiti nekoliko naraštaja 

sestara. Nastojala je da se u Mostaru osnuje 

novicijat desetak godina prije nego što je 

Hercegovina dobila svoju provinciju. Kad je 

došlo u pitanje osnivanje provincije, i kad su se 

u Mariboru mnogi tome protivili, s. Gertruda je 

sve činila da se provincija ustanovi. Smatrala je 

to potrebnim i jedinim mogućim i pravednim 

rješenjem u trenutku kad su odnosi između 

sestara u Hercegovini i Vrhovne uprave u 

Marib oru bili napeti. — Kao poglavarica 

prema sestrama se odnosila tako da su je


uistinu mogle s ljubavlju slušati. 

A. Bubalo 

NIKOLA (ZANCHANI; iz Zadra?) FKN († 

poslije 12. I. 1435), (izabrani ?) biskup. - Uz 

god. l438., Gams u Senju ima biskupa Nikolu, 

franjevca, koji bi 16. VII. 1443. bio premješten 

u Rab. Međutim u Rabu, pod istim nadnevkom, 

ima: "Nicolaus de Zara, O.S.D. (Fr.?)'' i umro 

bi 1447. Eubel pak ima u Senju biskupa Nikolu 

O.P., ali tek 4. V. 1442., premjesten u Rab 24. 

VII. 1443. kao Nicolaus de Zara O.P. Sladović 

ima u Senju biskupa Nikolu III. 1438-43. — 

Djelomično razjašnjenje u toj zavrzlami, čini 

se, pruža Rački kad kaže da je Nikola II 

izabran 1432. pod pritiskom senjskih knezova i 

protiv volje Rima, te da je bio biskup do 19. 

VIII. 1443. kad je premješten u Rab, dok je 

zakoniti biskup bio Ivan de Dominis, 

Rabljanin. To potvrđuje povelja devetorice 

braće Frankopana, od 12. I. 1435., kojom 

franjevcima konventualcima daruju jedan mlin 

uz stanovite misne obveze. Uz senjske 

franjevce s gvardijanom, tu je bio i provincijal 

Nikola iz Drača, senjski biskup upravo od 

1443. pa dalje. U ispravi notar Vilim iz 

Padove naziva Nikolu Zanchani još 1435. 

izabranim senjskim biskupom. Iako nije 

označeno iz kojeg je Reda, iz okolnosti bi se 

moglo zaključiti da je bio franjevac jer su 

Frankopani bili tijesno povezani s franjevcima. 

Dosljedno je, dakle, da je prema Gamsu 

franjevac Nikola bio biskup u Senju. No nije 

sigurno da je baš on 1443. premjesten u Rab. 

To je mogao biti i dominikanac Nikola (Eubel), 

a franjevac je mogao ostati do smrti 

nepotvrđen. 



389; usp. 395 - Conradus EUBEL: Hierarchia 

Catholica... (2. izd.) Padova 1968. vol. II, 237; 

usp. 92 - [Franjo RAČKI]: Schematismus...pro 

anno 1916, Segniae 1916, 27 br. 19 - M. 

SLADOVIĆ: Povèsti biskupijah senjske i 

modruske ili krbavske, Trst 1856, 99; 243. 

NIKOLA “de Monte" /iz Gore=Gorski, 

(Nicolaus Croyacensis) FKN († poslije 1515), 

biskup. Eubel uvrštava Nikolu među hrvatske 

biskupe na temelju registra taksenih obveza od 

8. 3. 1476. Naziv de Monte mogao bi, možda, 

biti oznaka samostana u Gori kod Petrinje ili, 

vjerojatnije, plemićki naslov tamošnje utvrde. 

Možda potječe iz obitelji Zrinskih. — Dobio je 

14. II. 1483. Hironsku biskupiju na Kreti. 

Premda Eubel piše da je premješten, čini se da 

mu je ta biskupija samo pridružena radi 

beneficija, kao što će i njegovu nasljedniku u 

Hironu, Andriji, nadbiskupu Monobazije kod 

Korinta biti pridružena 2. V. 1515. Hironska 

biskupija nakon što se Nikola prethodno 

odrekao. — Početkom prošlog soljeća, 

popunjavajući popis pisaca franjevaca 

konventualaca povjesničar Papini zabilježio je 

da se nikola isticao znanjem i pobožnošću te da 

su se sačuvali predviđanja i proroštva 

(Nicolaus de Croatia ibidem Episcopus floruit 

doctrina et pietate saeculo XV. Euius Vaticinia 

et Prophetiae habentur). Nažalost nije 

zabilježio gdje se djelo nalazi. No sam izraz 

Nicolaus de Croatia ibidem Episcopus koji je 

Papini vjerojatno preuzeo sa spomenutih spisa 

potvrđuje da je Nikola bio biskup Hrvatske 

biskupije. 


aevi, Padova 1960. vol. II, 140, 127; III, 166, 

181, 248. — N. PAPINI: Appendix ad 

Supplementum Scriptorum Franciscanorum... 

(Arhiv kurije franjevaca konventualaca u 

Rimu: ms. cl. III-81 str. 55 br. 552) — M. 

ŽUGAJ: Hrvatska biskupija... Croatica 

Christiana Periodica, 10 (1986) br. 18. str. 13s. 

NIKOLA ABRAHAMOV, FKN († poslije 10. IV. 

1410.), (imenovani ?) biskup beogradski. Gams 

navodi da je Nicolaus Abraham bio biskup u 

Beogradu 1410, ali mu ne navodi godinu 

prestanka, a za nasljednika mu stavlja 31. V. 

1419. Grgura de Nexa. i Eubel tvrdi da ga je 

Aleksandar V. postavio 10. II. 1410. 

predstojnikom spomenute crkve, ali ga ne 

uvrštava u redoslijed beogradskih biskupa u 

1410., jer je u buli imenovanja Grgura de Nexe 

spomenut predšasnik Mihovil “iz Splita” V.; a 

upravo tog Mihovila Gams posve ispušta. 

Budući da 1427-1432. Dolazi biskup Nikola, 

to je Eubel postavio pitanje da Nikola 

Abrahama nije možda ista osoba. Držim da su


to različite osobe. Naime, između tih dvaju 

pontifikata bila su trojica biskupa, a stanovito 

vrijeme pred Grgurom, uopće nije bilo biskupa. 

Mihovila je 23.X.1409. imenovao Aleksandar 

V. biskupom u Trapezuntu, a 2.XII. t.g. na 

njegovo mjesto došao je Nikola de Gamundija. 

U nedostatku bula imenovanja, možemo 

nagađati da je Mihovil premješten drugamo - 

možda u Beograd, a odatle na drugo mjesto - a 

u Beograd je postavljen Nikola. Može se 

nagađati da je bio iz Dalmatinske provincije 

(do tada sklavonske/hrvatske) jer je Aleksandar 

V. u svom kratkom vladanju postavio više 

franjevaca za biskupe u hrvatskim krajevima i 

najmanje trojicu hrvatskih franjevac van 

granica Provincije. 

LIT.: Pius Bonif. GAMS, Series Episcoporum 

Ecclesiae Catholicae, Graz 1957., 396. 

Conradus EUBEL, Hierarhia Catholica, 

Padova 1968. Vol. I . 355, bilj. 5. M. Žugaj 

NIKOLA BAZIJIN (Nicolaus Baziae, Bazija), iz 

Krka FKN († poslije 1. X. 1412), biskup. 

Bonifacje IX. imenovao ga je 15. II. 1391. za 

biskupa u Drivastu u sjevernoj Albaniji, i po 

njegovu nalogu posvećen je u rimskoj kuriji. 

Međutim vijest o smrti drivatskog biskupa 

Atanazija, kojega je kasnije naslijedio Andrija 

iz Montanae (v.) nije bila točna. Nikola je l6. 

II. 1394., promaknut za biskupa u gradu 

Caorle, u patrijarhatu Grado. (U buli 

imenovanja izričito se navodi kao franjevac). 

No, od 1408. izbivao je iz biskupije, pa ga je 

Ivan XXIII. svrgnuo zbog četverogodišnje 

odsutnosti te je 1. X. 1412. imenovao 

dominikanca Antuna. Čini se da je to papa 

pokušao i ranije oko 1411. imenujući franjevca 

Franju iz Ugarske (možda iz hrvatskog dijela 

ugarske provincije). 



406; 781. — Bularium Franciscanum, VII, 

[ed. C. Eubel], Romae 1904, br. 52; 129. — C. 


Padova 1968 2 227; 164. — M. OREB: Zaslužni 

članovi Hrvatske provincije sv. Jeronima 

franjevaca konventualaca od njezina postanka 

do naših dana, Split 1973, 90. — M. ŽUGAJ, 



Zagreb 1993, 79. 

NIKOLA DE CA[R]TUR[I]S, (DE CARTURIO, 

CARTURI), iz Trsta OFMConv., tršćanski 

biskup († Trst 13. I. 1516.) — Potječe iz 

plemićke tršćanske obitelji Carturio. Bio je 

magister i profesor teologije. Doktorat je 

postigao vjerojatno na nekom talijanskom 

sveučilištu. Član je Dalmatinske provincije, a 

1409. je gvardijan tršćanskog samostana. 

Waddingov navod — “suorum consolidalium 

prafectus” — treba razumjeti “suorum 

sodalium Tergesti praefectus”, tj. tršćanski 

gvardijan a ne i provincijal, jer je provincijal 

tada bio njegov imenjak Nikola iz Splita. 

Pisanski papa Aleksander V. promaknuo je 9. 

VIII. 1409. Nikolu za biskupa u rodnom gradu, 

premjestivši benediktinca Ivana u Tripoli. 

Nikola se 2. IX. 1409. osobno obvezao 

podmiriti uobičajenu taksu za Trst od 300 

florena. Po svoj je prilici bio slabog zdravlja te 

se odrekao biskupije i 4. VII. 1414. dobio 

nasljednika Ivana Marzarija. Umro je godinu 

i pol nakon toga. Po vlastitoj želji pokopan je u 

crkvi sv. Franje u Trstu, gdje su mu subraća 

postavila nadgrobnu spomen-ploču. 


Eubel], Romae 1904, 415 nt. 4; 746 br. 187 — 

L. WADDING: Anales Minorum, anno 1409., 

br. 15 — C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, I, 477. — P. GAMS: Series 


Regensburg 1873 [Graz 1957], 320. — M. 



postanka do naših dana, Split 1973, 92. M. 

Oreb 

NIKOLA FRANKO (Francus, Franco, Nikola iz 

Padove), FKN, porečki biskup († 9. I. 1499). 

Njegovu franjevačku pripadnost nedvojbeno 

svjedoče dokumenti Padovanske provincije 

kojoj je pripadao. Prema Sartoriju Franco bi 

možda bilo prezime; čini se ipak vjerojatnijim 

da je drugo ime. Pripadao je padovanskom 

samostanu. Porečkim biskupom imenovan je 

1477., a premješten je u trevisku biskupiju 21.


II. 1485. (Eubel) ili 1486. (Gams). Nekrologij 

padovanske provincije veli da je bio biskup u 

Trevisu 14 godina što bi značilo do 1485. 

LIT.: Archivio Sartori. . . a cura di P. Giovanni 

Luisetto. Padova 1983ss. Vol. III, 1288 i 1272 

br. 52. — P. GAMS: Series episcoporum 


1957], 799. — C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, II, Patavii 1968, 212; 249. — M. 



Zagreb 1993, 81. 

NIKOLA IZ DRAČA FKN, (designirani?) biskup 

neretvanski, oko 1402. Eubel bilježi kako je 

franjevac Nikola zanemario potvrditi pristanak 

na imenovanje za biskupa Stefansko-benedske 

biskupije u Dračkoj metropoliji pa je imenovan 

I.Greybay (v.), 2. III. 1403. Iz engleskih izvora 

doznajemo kako je taj franjevac Nikola iz 

Drača i da se radi o Stefanskoj biskupiji, 

odnosno neretvanskoj u Dalmaciji. Radilo bi 

se, dakle, samo o traženju pristanka. Međutim 

Eubel piše da je Bonifacije IX. Već 1400. 

Stjepanskim biskupom imenovao zadranina 

Maura, jer je pogrešno pretpostavljeno da je ta 

biskupija Nikolinom smrću ostala bez biskupa. 

Dakle, Nikola bi 1400. Još uvijek bio biskup, 

možda je bio biskup avignonske obedijencije. 

Bonifacija IX. je to moglo navesti da 1400. 

imenuje Maura. Ustanovivši, međutim da je 

Nikola živ, mogao mu je ponuditi rimsko 

imenovanje. Nikola nije odgovorio, ili je u 

međuvremenu umro, pa je imenovao Greybya. 

Ipak u buli nije spomenuo predšasnika Nikolu, 

jer ga nije smatrao zakonitim biskupom, pa je 

Greybyu označio kao predšasnika Andriju. 


aevi, I, Patavii 1968, 463 bilj. 4. M. Žugaj 

NIKOLA IZ DRAČA, FKN, provincijal, 

istraživač pravovjerja († poslije 14. II. 1446.). 

Studirao je u Padovi i tu doktorirao. Prem 

kritičkim vrelima bio je provincijal 1430/1- 

1446/7. Kao provincijal naslijedio je Ljudevita 

iz Pirana. Prvi spis koji ga spominje datiran je 

13. III. 1432., a odnosi se na molbu 

Dubrovačkog vijeća da bi opservantima 

prepustio samostan na otočiću Daksi kod 

Dubrovnika. U ime senjskog samostana primio 

je 12. I. 1435. od devetorice braće Frankopana 

mlin u viličkom polju s obvezom slavljenja 

određenog broja svetih misa. Dubrovačko 

vijeće 9. VII. 1440. traži da se provincijal 

Nikola iz Drača pobrine da se dubrovačkom 

samostanu vrate knjige, kaleži i predmeti 

franjevaca umrlih izvan Dubrovnika koji su bili 

afilirani dubrovčkom smostanu. Bernardin 

Polonijo u svom Nekrologiju (f.129) piše da je 

Nikola izabran 1442. na kapitulu u Rabu. 

Spominje se 10. VI. 1443. među potpisnicima 

na generalnom kapitulu u Padovi i 14. II. 1446. 

sa šestoricom drugih franjevaca šibenskog 

samostana sv. Frane. 

LIT.: Miscel. Franc. 14/1912/24s; 

14/1912/123. Manojlo SLADOVIĆ: Poviesti 

biskupijah Senjske i Modruške ili Krbavske, 

Trst 1856, 242; 99. Luka WADDING, Annales 

Minorum, Quaracchi 1932. Vol. XI, 55. M. 



Zagreb 1993, 80s. ISTI u Hrvatska provincija 

franjevaca konventualaca nekad i danas, 

Zagreb 1989., 45. Codex Diphnicus f. 155. M. 

Žugaj 

NIKOLA IZ DUBE (a Duba), vizitator (Duba u 

Konavlima, koncem 16. st. - Wiener Neustadt, 


Dubrovniku. Provincijal do 1602-1605. 

General Reda Benignus a Genua ga je 

imenovao komesarom - vizitatorom u 

Hrvatskoj, Bosni i Kranjskoj. Na toj dužnosti 

je i umro. — Bio je propovjednik i vrstan 

teolog (Dolci), poznat po razboritosti, kojega je 

svatko rado primao, osobito Ferdinand II. 

Habsburški (car 1619-1637). (Cerva). 







VI. Ad Claras Aquas 1917, 432. - Seraphinus 

CERVA: Bibliotheca Ragusina II. Zagrabiae 

1977. 532. I. Djamić


NIKOLA IZ DUBROVNIKA (Nikolaus a 

Ragusio), trebinjski biskup (Dubrovnik, ? - 


Dubrovniku. - Njemu i njegovim nasljednicima 

vlada Dubrovačke Republike daje 1332. g. 

Molunat, te otoke Mrkan, Bobaru i Sveti Petar 

zbog teških uvjeta života u trebinjskoj 

biskupiji. Od tada Dubr. Republika ima 

povlasticu imenovati biskupe trebinjskomrkanjske 

biskupije. 




1746, 21. - Daniel FARLATI: Illyricy sacri VI. 

Venetiis 1800, 193. - Simeoni GLIUBICH: 

Dizionario biografico degli uomini illustri della 

Dalmazia. Viena 1856, 2. - Benvenutus RODE: 



Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 404- 


NIKOLA iz Dubrovnika, O .Min. († 1336), 

biskup. - Bio je član sklavonske/tj. hrvatske 

provincije i uglavnom se tvrdi da je iz 

Dubrovnika. Eubel ga uz godinu 1322., navodi 

kao trebinjsko-mrkanjskog biskupa, a prema 

Dodatku III. bio bi 1317.-1336. pomoćni 

biskup Freisingena. 12. V. 1326. napisao je 

oporuku, u kojoj su obuhvaćena i neka dobra 

mrkanjske opatije. Papa Ivan XXII. ovlastio 

ga je 21. XII. 1327. da skupa s kotorskim 

biskupom uruči palij dubrovačkom nadbiskupu 

Tomi. Dubrovački nekrologij i rukopisi koji o 

njem ovise pišu da je N. umro 1333. — Po svoj 

prilici nije zalazio na područje trebinjske 

biskupije. Nakon što je srpski kralj Uroš 1252. 

otjerao trebinjskog biskupa Salvija, ovaj je 

živio od prihoda opatije na Lokrumu. Za 

Nikoline nasljednika Eubel veli da se mogu 

nazivati samo trebinjskim naslovnim 

biskupima. No čini se da to vrijedi i za Nikolu. 

Njemu je dubrovačko Malo vijeće dodijelilo 

otočić Mrkanj s tamošnjom opatijom, a 23. 

XII. 1322., dodijeljujući mu 2 perpera, izričito 

ga nazivlje mrkanjskim biskupom. On se sam u 

oporuci naziva: "Frater Nicolaus de Ordine 

Minorum divina providetia et apostolica gratia 

episcopus tribunensis". 


aevi, I, Padova 1968 2 , 495; 553 (Frising.). — 

B. PANDŽIĆ: De dioecesi Tribuniensi et 

mercanensi, Romae 1959, 17 i 85.— M. OREB: 



postanka do naših dana, Split 1973. 

NIKOLA IZ KOTORA, FKN, provincijal (XV. 

st.). Doktorirao je, vjerojatno, u Veneciji. Kao 

provincijal spominje se u Veneciji, u listopadu 

1422. u raspravi o nekim već ranije danim 

dozvolama sahrana u crkvi. Samostanskom 

zajednicom predsjedao je padovanski 

provincijal, a u raspravi su sudjelovali i 

provincijali: grčki, kalabreški, rimski, 

umbrijski i markijski koji su svojim potpisima 

potvrdili zajedničku odluku. Nešto kasnije 

zabilježen je 13. XI. 1422. Nikolin boravak u 

Padovi. Prema arhivskim vrelima iz Siracuse 

provincijal je u to vrijeme bio (v.) Didak ili 

Diego Scibilia. 

Archivio SARTORI…(a cura di P. Giovanni 

Luisetto), Padova 1983ss. Vol. II, 1875.; III, 57 

br. 3; I, 1118. CAGLIOLA: Siciliensis 

Provinciae…, Venetiis 1644, 33. M. Žugaj 

NIKOLA IZ MONTEFELTRA, BLAŽENI (de 

Montefeltro, de Reno, de Bononia, 

Bononiensis) O. Min., treći provincijal 

hrvatske franjevačke protoprovincije 1230-40. 

(† Bologna poslije 1294.). Salimbene daje 

Nikoli dodatak “de Montefeltro”, Giordano da 

Giano pak “de R(h)eno”, a neki drugi ljetopisi 

“de Bononia” ili “Bononiensis”. Oba navedena 

ljetopisca su osobno vrlo dobro poznavala 

Nikolu, prema tome i dali mu ispravni naziv. 

Valjda je rodom iz pokrajine Montefeltra, 

možda čak iz obitelji montefeltranakih 

vojvoda. Naziv “de Reno” mnogi su shvaćali 

kao da se radi o Rajni u Njemačkoj gdje je 

Nikola neko vrijeme djelovao. Ako bi se radilo 

o rijeci, što nije uobičajeno za franjevce, onda 

bi to bila rječica Reno, koja prolazi uz 

Bolognu. Čini se ipak vjerojatnijim da se radi o 

mjestu Reno (postoje dva) u području te rijeke, 

nešto sjevernije od Bologne. Nikola je bio 

pravnik u Bologni. Tu je 1211. zaštitio fra


Bernarda de Quintavelle i subraću mu od 

uvreda bolognske dječurlije i darovao im prvi 

samostan u koji je ubrzo i sam ušao, a nakon 

1240. više godina tu proboravio te napokon uz 

počasti pokopan u samostanskoj crkvi Sv. 

Marije “de Puliolis”. — Salimbene i Giordano 

ističu neviđenu Nikolinu poniznost i daju mu 

nadimak Ponizni (Humilis). Nakon Bernardina 

de Bessa (c.1280) ljetopisi ističu Nikolinu 

svetost posebno nabrajanjem čudesa po 

njegovu zagovoru, ili poslije njegove smrti, 

premda je Salimbene zabilježio da je Nikola 

molio Boga da po njegovoj smrti ne bi činio 

čudesa. Tu neobičnu poniznost Nikola je 

naučio u školi sv. Franje, od koga je primio i 

redovničko odijelo, a Mazzara (1676) tvrdi da 

je fr. Nikola dva puta pratio sv.Franju na 

njegovim putovanjima. — Nikola je bio 

gvardijan u Erfurtu, a zatim kustos u Saksoniji. 

Giordano opisuje kako je Albert iz Pise (v.), 

tadašnji njemački provincija, predložio Nikoli 

da bude kustos, a ovaj se otimao, jer da ne zna 

biti “gospodin i prelat”. Albert ga je prekorio 

što gospodom smatra one koji služe braći i 

pozvao ga da prizna grijeh. Nikola je to 

spremno učinio i zatražio pokoru. Albert mu 

dade: da bude kustos Saksonije! — Poznato je 

da je 1227. Bio provincijalov vikar u 

Njemačkoj. Na generalnom kapitulu 1227. 

Albert je imenovan provincijalom 

“Hungariae”/Hrvatske. Čini se da je sa sobom 

poveo Nikolu, možda za vikara. Kad je pak 

1230. Albert imenovan provincijalom u 

Tarvizijskoj Marki, vjerojatno je predložio 

Nikolu za nasljednika u provinciji 

“Hungariae”. Salimbene piše da je Nikola bio 

mnogo godina ministar u Ugarskoj i kasnije u 

Slavenskoj zemlji ili u Dalmaciji, a nakon toga, 

kao jednostavni fratar, dugo živio u 

bolognskom samostanu. — Neki sastavljači 

kronotakse provincijala stavljaju Nikolin 

provincijalat nakon 1246., drugi poslije 1248., 

ili čak poslije 1278. godine. 

SALIMBENE DE ADAM: Cronica, Bari 

1966, 809ss. JORDANUS DE YANO: 

Cronica, bbrr. 47, 49, 52. M. ŽUGAJ: S. 

Francesco in Croazia e la Protoprovincia 

Croata (1217-1239) u: Miscellanea 

Francescana, Roma 1982. (I separat) s vrelima 

i literaturom. O Nikoli str. 293-307. M. Žugaj 

NIKOLA iz Splita FKN († prije 25. X. 1428), 

biskup. - Čini se da je Nikolu skradinskim 

biskupom imenovao Martin V. oko 1426. 

Novog biskupa Skradin je dobio 25. X. 1428. 

vjerojatno nedugo nakon Nikoline smrti. Iako 

nema sigurnih dokaza može se s vjerojatnošću 

pretpostaviti da Biskup Nikola istovjetan s 

Nikolom iz Splita koji je 1384. vršio službu 

zadarskog kustoda a 1388. bio profesor. Tog 

Nikolu Splićani su poslali kralju Sigismundu i 

kraljici Mariji s molbom za pomoć protiv 

Bosanaca i Klišana. God. 1390. bio je 

istražitelj pravovjerja; 1401. kao rapski kustod 

imenovan je propovjednikom protiv Turaka (o 

tome v.Marzari Ivan). Svi ga šematismi navode 

kao provincijala, uglavnom oko 1406. kad 

sigurno nije bio, no možda neko drugo 

trogodište do 1418. Neispravne su tvrdnje da je 

bio biskup ceretenski pa skradinski i da je 

umro kao bosanski biskup. 


Eubel], Romae 1904, 659 bilj. 1 — C. EUBEL: 


1968 2 , 438 — P. GAMS: Series episcoporum 


1957], 397 - Tadej SMICIKLAS: Codex 

diplomaticus...Zagreb 1903ss, vol. XVIII, 152; 




dana, Split 1973, 95 — Hrvatska provincija 

franj. konv. nekad i danas, Zagreb 1989, 45M. 



Zagreb 1993, 84. 

NIKOLA iz Zadra FKN (2. pol. 13. st.- Senj 

1332/33), provincijal, biskup. - Sastavljači 

popisa provincijala stavljaju Nikola uz god. 

1297. ili 1299. No, isključivši bl. Adama "iz 

Kotora" kao provincijala u posljednjem 

desetljeću 13. st., Nikola mora da je naslijedio 

Ivana iz Anagnija kad je ovaj postao zadarski 

nadbiskup, 1291. Prema tome Nikoli je morala 

biti upućena bula Terrae Sanctae Nikole IV. od 

1. II. 1292., kojom papa zadužuje provincijala


Sclavoniae (Hrvatske) da izabere šestoricu 

sposobnih franjevaca da propovijedaju i 

skupljaju milodare i vojnike za oslobođenje 

Svete Zemlje. — Kao što su dva Nikolina 

predšasnika postali biskupi, vjerojatno je i on 

onaj senjski biskup Nikola što se spominje 

1308 (Gams, Eubel, Sladović) Kao senjski 

biskup posvetio je 3. 2. 1303. crkvu u Lubomu, 

Bratislavske biskupije. (HC II str.XXXVIII). S 

krčkim biskupom Tomom iz Montefiore-a 

prima 23. VIII. 1308. kardinala Gentilisa, 

papinskog legata za kraljevstva Ugarsku, 

Hrvatsku i Dalmaciju, koji nakon svečane sv. 

mise u kašteletu donosi neke sudske presude. 

Nikola je prvi u dugom nizu franjevaca 

senjskih biskupa. Prema Sladoviću preminuo je 

1333. ili krajem 1332. Premda je i u 

trogirskom samostanu 1302. i 1319. postojao 

fra Nikola iz Zadra (CD XI, 37 i 547) teško je 

pretpostaviti da je bio provincijal jer to notar 

zacijelo ne bi propustio spomenuti, kao što nije 

propušteno u drugim ispravama (usp. CD XIII, 

39 br. 27). 

LIT.: M. SLADOVIĆ: Povèsti biskupijah 

Senjske i Modruške ili Krbavske, Trst 1858, 

96. — P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae 


389. — D. FABIANICH: Storia dei Frati Minori 

dalla loro istituzione in Dalmazia e Bossina 

fino ai nostri giorni, I, Zara 1863, 420-425. 

NIKOLA IZ ZADRA, FKN, provincijal († poslije 

7.VII.1414.). Prema bilježničkom spisu od 

2.VII.1384. u Zadru navodi se kao diplomirani 

teolog sveučilištau u Cambridgeu (bacalaurio 

Catabagie). No, prema dopisu biskupa Petra 

Filarga, kasnijeg pape Aleksandra V., teologiju 

je završio na oksfordskom sveučilištu. Nije 

posve isključeno, međutim, da je neko vrijeme 

studirao i u Bologni jer se tu 1383. spominje 

Nikola Jurjev iz Zadra. Spomenutim dopisom 

Filarg je Nikolu uzeo 30. XI. 1393. za kapelana 

i člana biskupske kurije. Ubrzo je potom 

promaknut za provincijala Dalmatinske 

provincije, a kardinal Franjo (prema 

Fabianichu, Paulus) iz reda cistercita, protektor 

franjevačkog reda podjeljuje mu 22. VIII. 

1393. skrb i upravljanje svim samostanima 

klarisa na području provincije. Blagoslovi je i 

postavio 8. VII. 1397. kamen temeljac za 

zvonik bolognske crkve sv. Franje. Kralj 

Vladislav pribrojio je Nikolu 25. VII. 1398. 

među svoje kapelane i ukućane, sa svim 

povlasticama koje im pripadaju. Stjepan prior 

kartuzijanaca ubrojio ga je 15. I. 1401. među 

velike dobročinitelje koji će zauvijek biti 

uključeni u sve molitve cijelog im Reda. 

Bonifacije IX. razriješio ga je 14. VII. 1402. 

provincijalstva , bez obrazloženja, i postavio za 

provincijala Petra iz Paga (v.). No ubrzo ga je 

ponovno uspostavio te mu 13. XII. 1402. 

uputio dva dekreta: prvim uvažava molbu za 

osnutak dračke kustodije, drugim ninske 

klarise vraća pod jurisdikciju provincijala 

Dalmacije (neko su vrijeme bile pod vlašću 

vikara Bosne). Nikola je 1406. i nakon kapitula 

u Puli, provincijal (Sacro Convento kodeks 633 

lr). Kao provincijal spominje se u bilježničkim 

spisima u Zadru: 2. X. 1411.; 24. IV. 1412.; 

12. II. 1413.; 3. VI. 1413.; 13. I. 1414. pa je, 

prema tome, bio provincijal po trogodištima, 

od 1390-1415. (osim kratkog vremena 1402.) 

— Nikolin je provincijat uzastopno 

najdugotrajniji u 780 godina povijesti 

Provincije: sedam ili čak osma trogodišta s 

dvije i čak tri obedijencije Zapadnog raskola. 

Kroz to vrijeme Provincija nije ostala 

pošteđena od dvostruke svoje hijerarhije. Neki 

sastavljači kronotaksa provincijala ubacuju uz 

1395. Benedikta iz Zadra (v.) koji je bio samo 

vikar; uz 1401. Ivana (zapravo Jakova) “de 

Montina” (v.); uz 1403. Nikolu iz Drača; i 

nepoznate godine Nikolu “de Catturis” (v.). Da 

li je ijedan od navedenih bio doista 

“protuprovincijal” osim Lovre “de Monte” iz 

Dubrovnika (v.) iz 1414. teško je utvrditi. 

Hrv. Arh. Zadar, Spisi zad. Bilježnika 

Articutiusa de Rignano, Busta III Frasc. XII. 

Svešč. 2. Donato FABIANICH: Storia dei 

frati minori…, Vol. I, 428; 430; 434; 435. 

Rodolphius DE TOSSIGNANO: Historiarum 

Seraphicae Religionis libri tres, Venetiis 1586, 

266r. Conradus EUBEL, Bullarium 

Franciscanum, Vol. VII br. 414; 442s. Hrv. 

Arh. Zadar, Spisi zd. Notara Theodorusa de 

Prandino. Svez. I fol. 1. Marijan ŽUGAJ u 

Hrvatska provincija franj. Konv. Nekad i 

danas, Zagreb 1989, 44s. M. ŽUGAJ,




Zagreb 1993, 85s. M. Žugaj 

NIKOLA KAZUKIJEV (Nicolaus Casuchii,) 

FKN, novigradski biskup († poslije 1. 6. 1387). 

Potjecao je iz Agrigenta na Siciliji. Studirao je 

u Parizu, a doktorirao u Bologni. Predavao je 

na raznim učilištima Reda. Izabran je u 

odsutnosti za provincijala i potvrdjen na 

generalnom kapitulu u Napulju 1370. Htio je 

uvesti više reda u provinciji, ali je optužen 

kralju Ferdinandu. Umiješao se i inkvizitor, 

dominikanac, Šimun de Puteo, koji je otprije 

bio s Nikolom u teološkim rasprama i, čini se, 

iz osvete osudio Nikolu kao krivovjerca. 

Nikola je iznio papi zakulisne i lažne podvale, 

pa je papa naredio napuljskom nadbiskupu da 

ispita slučaj i obavijesti ga o ishodu. Nije 

poznat ishod istrage, ali papino pismo od 13. 8. 

1375. nadbiskupu Otranta Jakovu, svjedoči da 

je Nikola bio uvažen i obljubljen u Firenci te 

da su mu i kardinali povjeravali osjetljive 

poslove na dobrobit Crkve. Slično se o Nikoli 

izrazio i budući kardinal Šimun Colonna 

milanskom nadbiskupu da je vrlo vješt 

naučitelj u teologiji i ostalim znanostima, 

brižan mislilac i jasan nastavnik (In sacris 

litteris peritissimus doctor et in aliis scientiis, 

in quibus fas est virum christianum insistere, 

accuratissimus speculator et clarus 

instructor…). — Nije stoga slučajno da je 

papa, l4. V. 1376., promaknuo Nikolu za 

biskupa u Novigrad u Istri, a kad je uskoro 

preminuo nadbiskup u Palermu, franjevac 

Matej, papa je Nikolu smatrao dostojnim da ga 

16. II. 1377. premjesti za nadbiskupa glavnog 

grada rodne mu Sicilije. Nakon 10 godina, 

l387. Nikola se odrekao i povukao u 

samostansku tišinu. 



770; 952. —Bularium Franciscanum, VI, [ed. 

C. Eubel], Romae 1902, br. 910; 1204; 1335; 

1374 bilj. 2; 1432; 1461— C. EUBEL: 


1968 2 , 74; 388. — Archivium Franciscanum 

Historicum. Quaracchi, 27 (1934) 12-14. — 




NIKOLA KUZMIN, franjevac konventualske 

struje, nadbiskup (druga pol. 14. st. — † 

1429.). Bio je Za nadbiskupa u Draču postavio 

ga je 6. VII. 1422. papa Martin V. (Eubel; 

Sbaraglia). Njegov episkopat traje do njegove 

smrti 1429. jer te godine 29. X. isti papa 

postavlja “zbog smrti fra Nikole Kuzmina” za 

nadbiskupa u Draču Ivana de Monte. U Listi 

znamenitih muževa Dalmatinske provincije sv. 

Jeronima (Zadar) koja se nalazi u hvarskom 

franjevačkom samostanu navedeno jeda je 

Dalmatinac (dalmata). 


aevi, I, Monasterii 1913 2 , 233. — MES br. 

836, str. 123. — M. OREB, Životopis biskupa 

članova Provincije sv. Jeronima Franj. konv. 

(ms) Zagreb 1968., str. 143. M. Oreb 

NIKOLA O. Min. († oko 1350.), biskup. - Nije 

poznato kad je postao biskup i došao u Risan, 

nakon duge sedis vacantiae ili pak razdoblja 

nepoznatih biskupa, a vrijeme smrti mu se 

uglavnom označava oko 1350. U svakom 

slučaju umro je prije 23. III. 1351., kad mu je 

imenovan nasljednik fra Dujam iz Splita (V ). 

Prvi je od poznate šestorice franjevačkih 

biskupa u Risnu u razdoblju od nešto više od 

dva stoljeća postojanja, do pada pod Turke. 


aevi, I, Padova 1968 2 , 419 — C. EUBEL: 

Bullarium Franciscanum... Romae 1902.vol. II, 

249 br. 569. — P. GAMS: Series episcoporum 


1957], 415. 

NIKOLA S MLJETA (a Melita), u Svetoj Zemlji 

(Mljet, cca 1626 - Dubrovnik, 16. VIII. 1686) - 

Brat laik. Član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Dugo boravio po raznim mjestima 

Svete Zemlje. Po povratku boravio u 

samostanu Male Braće u Dubrovniku, kao 

čuvar vinske konobe kroz niz godina. 



Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta


Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 449. 

I. Djamić 

NIKOLA VALENTINOV (Nicolaus Valentini), 

biskup (Krka ? - † Krk 17. XII. 1484). Možda 

je studirao u Ferari 1435. Krčkim biskupom 

imenovao ga je 29. IV. 1457. Kalikst III., 

nakon što je premjestio Franju (v.) u Krbavu. 

Bio je drag kaptolu i knezu Ivanu Frankopanu. 

(Eubel). Cijenila ga je i Sv. Stolica koja ga je, 

13. V. 1469., zajedno s rapskim biskupom, 

imenovala da prosudi ispravnost ili 

neispravnost izopćenja kojim je generalni vikar 

zagrebačke biskupije udario Martina 

Frankopana zbog uskrate desetine. Nakon 

Nikoline smrti imenovan mu je 17. XII. 1484. 

kao nasljednik na krčkoj biskupskoj stolici 

biskup Donat. 



(Quaracchi) 1939, 154s br. 300; 717 bilj. 2. — 



425. — C. EUBEL: Hierarchia catholica medii 

aevi, II, Patavii 1968, 263. — — M. OREB: 



postanka do naših dana, Split 1973, 99s. — M. 



Zagreb 1993, 85. — Analecta Franciscana. 

Quaracchi 1855ss. Vol. XI, 393. 

NIKOLA VALENTINOV (Valentini) FKN († pr. 

17. XII. 1484.) biskup. Možda je studirao u 

Ferrari jer se tu 1435. spominje neki Nikola iz 

Krka. Postao je profesor. Kalikst III. imenovao 

ga je 29. IV. 457. krčkim biskupom. Bio je 

drag kaptolu i krčkom knezu Ivanu 

Frankopanu. Papa ga je 13.I.1469. ovlastio 

skupa s rabskim biskupom Ivanom da ispitaju 

je li generalni vikar zagrebačke biskupije 

ispravno ili neispravno postupio izopćivši 

kneza Martina Frankapana zbog neke 

uskraćene desetine. Nasljednika je dobio 

17.XII.1484. 

LIT.: Joseph M. POU Y MARTI, Bullarium 

Franciscanum, nova series. Quaracchi 1939. 

Vol. II, 154s; 717 bilj.2. Conradus EUBEL: 

Hierarhia Catholica, 2. Izd.) Padov 1968. Vol. 

II, 263. Pius Bonif. GAMS, Series Episcorpum 

Ecclesiae Catholicae (2. Izd.) Graz 1957, 425. 

Analecta Franciscana, Quarrachi 1855ss. Vol. 

XI., 393. M. OREB: Zaslužni članovi hrvatske 



dana, Split 1973, 99s. M. ŽUGAJ, Nomenklator 


sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 85.M. 

Žugaj 

NIKOLA, Abrahama, NIKOLA, beogradski 

biskup 

NIKOLA, DE GAMUNDIA NIKOLA, 

beogradski biskup 

NIKOLA, FKN († l319 ?), skradinski biskup. 

Gams, uvrštava Nikolu u Skradinsku biskupiju 

s naznakom "oko 1315", ali bez oznake 

redovničke pripadnosti. Eubel ga stavlja uz 

god. l315., kao da bi ga preuzeo od Gamsa, ali 

bez naznake da li je dominikanac ili franjevac. 

Opći šematizam katoličke Crkve, navodi uz 

godine 1315-1319., u Skradinu kao biskupa 

franjevca Nikolu. — Da je Nikola bio zaista 

franjevac moglo bi se zaključiti iz povezanosti 

franjevaca s knezovima Šubićima koji tih 

godina imaju velik utjecaj u Hrvatskoj. 

Franjevci su prvi biskupi u Šibeniku kao i prvi 

u obnovljenoj Makarskoj biskupiji, pa se može 

opravdano pretpostaviti da je njihov član 

postao i biskup u Skradinu, u komu je ban 

Pavao Šubić 1299., sagradio franjevcima novu 

crkvu, a sin Mladen novi samostan, baš oko 

1319., da bi im povjerili duhovnu asistenciju 

skradinskih klarisa kojima je opatica bila 

Pavlova kći Stanislava. 

LIT.: Opći šematizam katoličke Crkve u 

Jugoslaviji. Zagreb 1974, 288. — C. EUBEL: 


1968 2 , 438. — P. GAMS: Series episcoporum 


1957], 397. — M. ŽUGAJ, Nomenklator 


sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 78.


NIKOLA, FKN († pr. 8.II.1432.), beogradski 

biskup. Gams stavlja Nikolu za beogradskog 

biskupa uz godinu 1427., a naslijedio bi ga 

Blaž Ivan 8.II.1429. Eubel preuzima Gamsa uz 

laganu ispravku: Blaž Ivanov i navodi godinu 

1430., no prema bulli, pomiče datum na 

8.II.1432. I. Opći šematizam trajanje Nikolina 

biskupstva stavlja 1427-32., te dodaje 

“franjevac”. — Eubel se pita nije li ovaj Nikola 

istovjetan s Nikolom Abrahamovim koji se 10. 

IV. 1410. obvezao biti predstojnik beogradske 

crkve (Obl. Tom. 56 f. 27). Držim ipak 

vjerojatnijim da su to dva različita imenjaka (v. 

Nikola Abrahamov ) 

LIT.: P. B. GAMS, Series Episcoporum 

Ecclesiae Catholicae, Graz 1957., 396. C. 


Patavii 1968, 355; II, 198. Usp. Bfns. I br. 43. 

Opći šematizam katoličke Crkve u Jugoslaviji, 

Zagreb 1974; 658. M. Žugaj 

NIKOLA, FKN stonskokorčulanski biskup († 

1426 ?),. Bio je 1392. biskup u Lavellu, 

sufragan Barija (Gams). Premješten je u 

stonskokorčulansku biskupiju i osobno se 1. 5. 

1392. obvezao uplatiti uobičajene pristojbe 

rimskoj kuriji (Eubel). U kodeksu br. 715 

Biblioteke Sjemeništa u Padovi, zapisan je 7. 

IX. 1401. i 6. IX. 1405. kao "fr. Nicolò 

vescovo di Curzula", a Sartori ga bilježi kao 

člana Dalmatinske provincije. — Prema 

Gamsu umro je 1405. a prema ispravama 

naslijedio ga je Andrija 1426. ("obitu Nicolai. 

Andreas Michaelis… 1426 Dec. 9") pa nije 

isključeno da je Nikola umro tek nešto prije tog 

vremena (Eubel). 



889, 405. — C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, I, Padova 1968 2 , 296; 463. — 


III, Padova 1983ss. 57 br. 3. — M. ŽUGAJ, 



Zagreb 1993, 79. 

NIKOLA, FKN, senjski biskup, umro poslije 

1312. Spominje se u listinama 1292., 1293., 

1295., ali nigdje nije označen kao redovnik. 

Gams mu stavlja oznaku “brat” (frater), a 

Sladović “reda samostanskog”. Posvetio je 3. 

II. 1303. crkvu u Lubomu, Bratislavske 

biskupije. U Senju je 1308. primio kardinala 

Gentilea (Rački). Bio je prisutan s Tomom iz 

Montefiorea (v.) kad je kardinal gentile 23. 

VIII. 1308. izrekao presudu o njivi Drid. Pratio 

je 29. VI. 1308. spomenutog kardinala u Vrani. 

Spomenut je još dva puta u bilježničkom spisu 

25. VII. 1312. kojim se franjevci odriču dviju 

kuća koje su bile ostavljene oporučno 

tamošnjem samostanu.— Nije utvrđeno kad je 

umro. Možda čak 1333. 

LIT.: F. RAČKI, Schematismus cleri 

dioecesium Seniensis et Modrušiensis seu 

Corbaviensis, Segniae 1916., 26. Pius Bonif. 

GAMS, Series Episcoporum Ecclesiae 

Catholicae, Graz 1957, 389. C. EUBEL: 

Hierarchia catholica medii aevi, I, Patavii 

1968, 450. Manojlo SLADOVUĆ, Povesti 

biskupijah senjske i modruške ili krbavske, Trst 

1856, 96. Tadej SMIČIKLAS, Codex 

diplomaticus, Zagreb 1903ss. Vol. XI, 204; 

173; 180; 314s; VII, 81; 157; 212. HC II str. 

XXXVIII. M. Žugaj 

NIKOLA, iz Krbave FKN (†prije 21. 5. 1428), 

biskup. - Nakon što su se u Kninu u tridesetak 

godina izmijenila 4 kralja i svaki je postavljao, 

s odobrenjem pape ili antipape, biskupa, a 

smirio se i zapadni raskol, Martin V., je, nakon 

smrti biskupa Ladislava, imenovao 5. XII. 

1418. kninskim biskupom franjevca Nikolu 

člana krbavskog samostana. Njegovo 

imenovanje zabilježeno je u registru 

biskupskih imenovanja. — Može se nagađati 

kao vjerojatno da se radi o bivšem provincijalu 

Nikoli iz Zadra (oko 1392.- 1414), koji je, čini 

se, imao nekoliko "protuprovincijala". Bio je 

veliki pobornik protiv odluke kölnskog 

generalnog kapitula 1393. da se izmijeni naziv 

provincije Sclavoniae (Hrvatske) promjeni u 

Dalmatiae, što je ipak 1398. papinskom 

odredbom nametnuto. N. je mogao nakon 

završetka provincijalstva otići "u misije", u 

krbavski samostan i transfilijacijom postati 

član krbavskog samostana. Nikolinom smću 

biskupsko mjesto u Kninu ostalo je prazno pa


ga je dobio 21. V. 1428. čazmanski prepozit 

Ivan što znači da jeNikola umro nešto ranije. 


Eubel], Romae 1904, 516 bilj. 1 — C. EUBEL: 


1968 2 , 486. — P. GAMS: Series episcoporum 


1957], 423. — URLIĆ-IVANOVIĆ: Iz kninske 

prošlosti. Narodni Kolendar za god. l894. 

(izd.Matica dalmatinska), Zadar 1894, 42. — 

M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije 

sv. Jeronima franjevaca konventualaca od 

njezina postanka do naših dana, Split 1973, 94. 

NIKOLA, iz Zadra FKN († pr. 2. X. 1489. ), 

biskup. - Sin zadarskog samostana. Možda se 

upravo on spominje u Zadru 1428., u Vicenzi 

1441., ili u Faenzi 1448. Duvanjskirn 

biskupom postao je 2. I. 1460, nakon što se 

biskupske službe odrekao Jeronima iz Trogira 

(v.), uslijed turskog zauzimanja Duvna 1465. 

Pošao je u Veneciju kardinalu Besarionu koji 

je dobio zadatak da nagovori Veneciju na otpor 

Turcima. Bessarion je ovlastio Nikolu da po 

Furlaniji i Istri propovijeda križarski rat protiv 

Turaka i da sabire pomoć stanovništvu pod 

Turcima. Poduzeti su ozbiljni dogovori da bi 

Nikola trajno ostao u Gemoni s odredjenim 

nadarbinama. Sveta Stolica nije odobrila te 

kombinacije, pa se morao vratiti u svoju 

biskupiju ili barem u neposrednu njezinu 

blizinu. (Mandić). Po Nikolinoj smrti 

naslijedio ga je 2. X. 1489. hvarski kanonik 

Vid Fusko (de Fuschis). 

LIT.: D. Mandić: Duvanjska biskupija od XIV- 

XVII. stoljeća. Zagreb 1936. (izvadak iz 

Croatia Sacra 1935), 27-30 (lit.). — M. OREB: 



postanka do naših dana, Split 1973, 100. — M. 



Zagreb 1993, 86. 

NIKOLA, ZADRANIN, biskup (Zadar??? - 20. 

VII. 1480). - Bio je biskup u Duvnu. Nakon 

pada Duvna 1463. g. pod tursku vlast vraća se 

u Zadar. Mletčke vlasti su ga pozvale u 

Veneciju da ih informira o stanju u okupiranim 

područjima. U Veneciji se upoznao i 

sprijateljio s kardinalom Besarionom koji ga je 

poslau u Kranjsku i istru kao svoga komesara 

da traži pomoć za borbu protiv nevjernika. 


sv. Jeronima Zadar. Donato FABIANICH, 

Storia dei Frati Minori... in Dalmazia e Bosnia, 

parte seconda, Zara 1864. str. 29-30. PP 

NIKOLA,"de Castronovo (Novo Castro, 

Generi) FKN († prije 1433), biskup. - Možda je 

naziv dobio kao član samostana "Novi Castri", 

današnji Hercegnovi, zvan takodjer "Generi", 

možda po mjestancu Đenovići, nedaleko 

Hercegnovog. Studirao je u Parizu, gdje je 

predavao dvije godine i jednu godinu u Metzu 

da bi postigao doktorat i magisterij. Bio je, u to 

vrijeme, ispovjednik lotaringijskog vojvode 

Karla. Malo nakon toga, 10. IX. 1410., 

protupapa Ivan XXIII. imenovao ga je 

ispovjednikom "in curia Romana", a 30. V. 

1411. biskupom u Danju u sjevernoj Albaniji. 

Teško je reći da li je N. rezidirao i koliko dugo 

u biskupiji. Naime, pola godine od imenovanja, 

29. XI. 1411., papa mu dopušta da može vršiti 

biskupske čine i izvan svoje biskupije, a 2. 

XIII. iste godine šalje ga propovijedati 

križarski rat, u biskupije Metz, Toule i Verdun. 

Posljednji sačuvani dokumenat je od 20. 1. 

1419., kad mu Martin V. dopušta da smije 

primiti crkvenu nadarbinu jer od svoje 

biskupije ne prima ništa. Nakon Nikoline smrti 

danjska je biskupija 23. VII. 1533. imala već 

novog biskupa, pa se može pretpostaviti da je 

to i godina Nikoline smrti. 


Eubel], Romae 1904, br. 1040, 1216, 1404. — 


Padova 1968 2 , 221 bilj. 4; vol. II, 142. — P. 



415; usp. str. 406. M. ŽUGAJ, Nomenklator 



NIKOLIĆ (RAMLJAK, IZ RAME0, Martin, prov. 

(Rama, konac 16. st. - ?, 2. polovica 17. st.). - 

Bio je provincijal Bosne Srebrene (1640-1643). 

Svoj izbor za provincijala javio je tajniku


Propagande riječima: “Bio sam općenito biran 

mirno i jedinstveno od svih PP. otaca i time je 

bilo uspostavljeno jedinstvo i mir u cijeloj 

provinciji.” Za njegovog provincijalstva cvala 

je gimnazija u veličkom samostanu. Njegovim 

zauzimanjem i preporukom Pavao Posilović 

imenovan je skradinskim biskupom 1642. 



(1339-1735). Beograd 1935, 71-72. - Dominik 


185. A. Barun 

NIKOLIĆ, Pavao, prov. (Šibenik, 1663 - 

Budim, 19. III. 1717). - Bio je definitor, 

sekretar provincije i presjedatelj provincijskog 

kapitula (1720). Svojom umješnošću podigao 

je crkvu u Šibeniku, popravio crkvu na 

Visovcu i samostan u Šibeniku. Na 

provincijskom kapitulu u Našicama biran je za 

provincijala ABosne Srebrene (1726-1727), 

kada se nalazio u Rimu u svojstvu 

provincijskog zastupnika uparnici s biskupom 

Bačićem. na svom prvom kanonskom pohodu 

p provinciji, provincijal N. dođe u Đakovo kod 

Bačića, koji ga magovori da kod njega ostane 

na objedu. Poslije jela provincijala je napala 

Vrućica i pratila sve do Budima, gdje u 

samostanu sv. Franje preminu. 



(1339-1735). Beograd, 1935, 137-139. - 

Dominik MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 

1968, 218. A. Barun 

NIKOLIĆ, Petar, generalni vikar zagrebačkih 

biskupa u Slavoniji (Požega, oko 1607. - 

Velika, 1675). Kao član Bosne Srebrene je 

studirao teologiju u Veroni (1627), a 1630. je 

zaređen za svećenika. Pastoralno djeluje u 

Slavoniji, u Kaptolu i Kutjevu, gdje je obnovio 

crkvu, postavio novi krov, pribavio slike i 

kaleže. Već 1643. je gvardijan samostana u 

Velikoj. Istodobno je jedan od vodećih 

slavonskih franjevaca u pokretu za diobu 

Provincije Bosne Srebrene i za osnivanje nove 

biskupije; i nova biskupija i nova provincija 

trebale su okupiti franjevce u Slavoniji. Poslije 

smrti bosanskog biskupa fra Tome Mrnavića su 

1644. slavonski franjevci predložili Propagandi 

da se osnuje nova biskupija sa sjedištem u 

Požegi i Slavonija izdvoji iz vlasti bosanskog 

biskupa. Provincijal Bosne Srebrene Petar 

Lipanović 5. svibnja 1645. skida Nikolića sa 

službe gvardijana u Velikoj, a velički franjevci 

i požeški katolici se zbog toga žale Propagandi. 

Dok je biskupsku vlast od 1651. do 1657. u 

Slavoniji vršio beogradski biskup fra Matej 

Benlić, prestao je sukob između slavonskih i 

bosanskih članova Bosne Srebrene. U tom 

razdoblju je Nikolić bio definitor i kustos 

Bosne Srebrene. Kad je pak 1658. Maravić 

dobio biskupski vlast u Slavoniji, sukob se 

obnavlja. Samostani u Slavoniji i oni u 

tuzlanskom kraju (Modriča, Gradovrh i Donje 

Soli) žele novu provinciju, a to isto žele i 

samostani u Dalmaciji Slavonski franjevci ne 

misle više onakvoj biskupiji nego se 

priklanjaju zagrebačkom biskupu i Petar 

Petretić 1658. proglašava Nikolića svojim 

generalnim vikarom za Slavoniju. U istoj 

službi ga je 1667. potvrdio i biskup Martin 

Borković, nakon što su ga za vikara predložili 

franjevci u Slavoniji; štoviše, Borković je 

1669. tražio od generala Franjevačkog reda da 

ga i on potvrdi u toj službi. Nikolić se 1672. 

potpisuje kao generalni vikar zagrebačkog i 

beogradskog biskupa, što valjda znači da 

zamjenjuje biskupa Benlića u srednjoj 

Slavoniji. Propaganda nije odobravala 

povezivanje slavonskih franjevaca sa 

zagrebačkim biskupom pa potvrđuje kaznu 

kojom je provincijal fra Franjo Miletić 9. 

studenoga 1665. zabranjuje samostanu u 

Velikoj primati novake i dokida novicijat i 

gimnaziju u tom samostanu. Dvikje godine 

kasnije Nikolić i fra Mijo Domazetović 

potpsuju molbu da se dokine ta kazna. I 

bosanski biskup Ogramić je 1671. molio da se 

ona dokine, a 1674. to moli čak bosanski 

provincijal Antun Travničanin. Tek je 1676. 

Propagnda ponovno dopustila otvaranje 

novicijata u Velikoj. - Nikolićev izvještaj koji 

sadrži popis župa koje po njegovom mišljenju 

pripadaju Zagrebačkoj biskupiji od 18. svibnja 

1660. iz Našica predstavlja osobito značajan 

dokumenat za crkvenu, demografsku i kulturnu 

povijest Slavonije; objavili su ga Smičiklas,


Fermendžin i Barlè. 

DJELA: Popis župa u Donjoj Slavoniji; 

objavili: Tadija Smičiklas: Dvjestogodišnjica 

oslobođenja Slavonije, 2. dio. Zagreb 1891, 7- 

14; Euzebije Fermendžin, Acta Bosnae. Zagreb 

1892, 492-498; Janko Barlè: Popis župa u 

Donjoj Slavoniji. Vjesnik Zemaljskog arhiva, 

9(1907), 161-172. 

LIT.: Josip Buturac: Katolička Crkva u 

Slavoniji za turskoga vladanja. Zagreb 1970. 

— Franjo Emanuel HOško: Slavonskopodunavski 

dio Bosne Srebrene u doba 

njezinih dviju dioba. Kačić, 17(1985), 95-124. 

F.E. Hoško 

NINKOVIĆ, Stjepan, pedagog (Slavonski Brod, 

1. VII. 1796. - Slavonski Brod, 2. VI. 1848). - 

God. 1812. je stupio u Provinciju sv. Ivana 

Kapistranskoga, a 1819. je u Vukovaru završio 

teološki studij i u Baji se spremao za 

profesorski ispit iz teologije na sveučilištu u 

Budimu. Položivši potrebne ispite provincijal 

Grga Čevapović ga je 1821. postavio za 

predavača crkvene povijesti i crkvenog prava 

na bogoslovnoj školi u Baji. Te predmete je 

tumačio, dok je predavao zajedno s Tadijom 

Stojanovićem (1821-1825), a zatim je učio 

biblijske jezike i biblijsku hermeneutiku (1825- 

1830); pravo i povijest je pak predavao Erazmo 

Tomeček. Istodobno je bio pomoćnik 

odgojitelja studenata (1821-1825), odnosno 

njihov odgojitelj (1825-183). Među njegovim 

studentima bili su također kasniji profesoi 

teologije Narcis Hutović, Kajo Agjić i Ernest 

Benišić. God. 1830. ga je postavio za profesora 

na novouspostavljenom odjelu bogoslovne 

škole u Slavonskom Brodu provincijal J. 

Matzek; istodobnoje ondje bio gvardijan 

(1830-1833). Provincijal NMarijan Jaić ga je 

premjestio za gvardijana i dekana bogoslovne 

škole u Vukovar (1833/34), odnosno u Baju 

(1834-1836, 1839-1842); u Baji je u 

međuvrmenu bio i dekan filozofskog učilišta 

(1836-1839). Tako je više od dva desetljeća 

neposredno djelovao u odgoju i izobrazbi 

mladih članova svoje Provincije. Napustivši 

Baju vratio se je 1842. u rodni grad i ondje do 

smrti obavljao službu gvardijana. 

LIT.: F.E. Hoško: Pastoralna formacija 

hrvatskih franjevaca u 19. stoljeću. Kaić, 

14(1982), 73. — Historia Domus Bajensis. 

Band I. Baja 1991. F.E. Hoško 

NOLA, fra Karlo, profesor i provincijal 

(Podgora, 1. IV. 1894. - Makarska, 24. VIII. 

1973.). Osnovnu školu završio je u rodnom 

mjestu (1900-1906.). Klasičnu gimnaziju u 

Sinju (1906 -1911). Godinu novicijata proveo 

na Visovcu (1911 -1912). Filozofiju i 

bogosloviju pohađao je u Zaostrogu i 

Makarskoj (1912.-1918). Za svećenika zaređen 

29. VII. 1917. — Kratko radi kao župski 

pomoćnik u Sinju (1919), zatim kao nastavnik 

na gimnaziji (1920-1921). Prema potrebi 

predaje matematiku, latinski, grčki, vjeronauk i 

kaligarfiju. U Fribourgu (Švicarska) studira 

klasičnu filologiju (1921-1922), ali se zbog 

bolesti vraća i radi kao vjeroučitelj na 

Državnoj gimnaziji u Sinju (1922-1926). 

Nakon toga je gvardijan (1926 -1930) i župnik 

(1930) u Imotskom, Šibeniku (1930), Omišu 

(1930-1932), Zaostrogu (1933-1934), Splitu 

(1935-1946) te definitor (1935-1937) . Kroz to 

vrijeme u Splitu gradi novu, današnju, crkvu 

"Gospe od Zdravlja" (1936-1937). Od (1947- 

1949) zamjenik provincijala, a od ( 1949-1955) 

provincijal. U razdoblju (1956-1968) predaje 

moralno bogoslovlje u Zagrebu i Makarskoj. 

— Dva puta obnaša službu generalnog 

vizitatora i to (1942) u Bosni Srebrenoj i 

(1949) u Hercegovini, a od (1956-1949) službu 

kustoda. God. (1958) od generala reda 

Sepinskog promoviran je za generalnog lektora 

moralnog bogoslovlja "lector generalis in 

theologia morali". — Bio je poznati voditelj 

duhovnih vježba i obnova, traženi ispovjednik i 

propovjednik i razboriti starješina kao i veliki 

dobrotvor siromašnih i potrebnih. — Počevši 

od (1926) kad se javio prvim člankom, pa sve 

do pred samu smrt objavio je stotinjak većih i 

manjih članaka po raznim listovima, 

glasnicima, revijama i časopisima. Katolička 

škola (1926), Katolički list (1926), Nova revija 

(1931, 1932, 1933, 1934, 1935, 1940), Gospa 

Sinjska (1932, 1933, 1934, 1936, 1937), 

Jadranska vila (1932), List biskupije splitskomakarske 

(1936, 1940, 1941), Katolička riječ 

(1937, 1939, 1940), Katolički tjednik (1944),


Dobri pastir (1950, 1957, 1959, 1960, 1962, 

1970), Bogoslovska smotra (1964, 1965, 1966, 

1968, 1969, 1971), Crkva u svijetu (1966), 

Služba Božja (1969-1972), i u zbornicima Fra 

Petar Grabić (Split, 1964), i Fra Ante Crnica 

(Split,1970). Kao provincijal pokrenuo i 

uređivao Vjesnik Provincije. 

Djela: Homilije za sve nedjelje i blagdane 

crkvene godine, Šibenik — Duhovni razgovori 

prigodom svih nedjelja u godini, Gospodnjih i 

Gospini svetkovina i duhovnih vježba, Split 

1940. — Stablo života, predavanja za duhovne 

vježbe i egzorte svećenicima i redovnicima, 

Šibenik 1941. — Dan sabranosti, dvanaest 

konferencija za mjesečnu duhovnu obnovu, 

Sarajevo 1955. — Šestokrili serafin, dužnosti i 

kreposti poglavara, Makarska - Đakovo 19 68. 

— De sexto. . . Moralne poruke za svećenike, 

Makarska 1963, 146. — Kazuistika, slučajevi 

savjesti iz zapovijedi: dekaloga, Crkve i 

sakramenata 

LITERATURA. ŠIMUN ŠIPIĆ, Fra Karlo Nola - 

život i djela. Kačić, VII/1975, 177-201. K. 

Jurišić 

NOVAK, Bernardin, filozofski pisac (Trnava, 

Slovačka, 16. VII. 1730. - Šarengrad, 4. II. 

1789). Studirao je kod Ilije Sove filozofiju 

(1753-1756) i zatim teologiju (1756-1760) na 

Generalnom učilištu u Budimu; branio je 1757. 

u javnoj raspravi teze profesora L. Matoševića. 

Nakon što je predavao filozofiju u Baji (1760- 

1763) bio je kroz tri godine u službi Kustodije 

Svete Zemlje, a potom nekoliko godina 

ispovjednik u bazilici sv. Marije od anđela u 

Porzioncola kod Asiza. Djeluje zatim kao 

učitelj duhovnosti (“lector mystices”) u 

novicijatu u Šarengradu (1776). Prreminuo je 

zarazivši se lsužeći oboljelim vojnicima u 

Tovarniku. U rukopisu su ostali njegovi 

filozofski spisi: Logica et metaphysuica (Bajae 

1760, vel. 17 x 21 cm, u knjižnici samostana u 

Baču, sign. B 12); Physica generalis (Bajae, 

1762, vel. 17,5 x 21 cm; isto mjsto, sign. B 

138) i Physica particularis (Bajae 1763; vel. 18 

x 22 cm; isto mjesto, sign. 138). 


Slavonskom Brodu: Nomina fratrum 

Provinciae S. Ioannis a Capistrano, ad nomen. 

F.E. Hoško 

NOVAK, Karlo, redovnički upravnik (?, 1736 - 

?, 1797). Bio je član Hrvatsko-kranjske 

provincije sv. Križa i u njoj se osposobio za 

predavača filozofije i teologije. Djelovao je 

kao profesor bogoslovnih škola u sastavu 

Generalnih učilišta na Trsatu (1772-1774) i u 

Ljubljani (1774-1777). Obavljao je upravne 

dužnosti: Bio je gvardijan na Svetoj Gori 

poviše Gorice (1777/78) i Karlovcu (1791- 

1795), tajnik (1778-1781) i definitor (1781- 

1783) Hrvatsko kranjske provincije, savjetnik 

provincijala Bene Majera u Hrvatskoprimorskoj 

provinciji i tajnik dvaju 

provincijskih kapitula (1792. i 1795); posebnu 

je dužnost obavljao od 19. V. do 23. IX. 1783. 

kad je upravljao hrvatskim samostanima 

Hrvatsko-kranjske provincije u svojstvu 

povjerenika provincijala Šimuna Burgera i 

pripravio otcjepljenje tih samostana u novu 

Hrvatsko-primorsku provinciju. 

LIT.: F.E. Hoško: Hrvatska provincija u 

zapadnoj Hrvatskoj na prijelazu iz 18. u 19. 

stoljeće. Kačić, 7(1975), 73-86. F. E. Hoško 

NOVAKOVIĆ, Leonard, pedagog (Osijek, 3. 

VI. 1871. - Slavonski Brod, 7. X. 1945). — U 

Provnciju sv. Ivana Kapistranskoga stupio je 

1890. i u Beču završio novicijat. Zatim je 

studirao na filozofskom učilištu u 

Dunaföldvaru (1891-1893) i u bogoslovnoj 

školi u Baji (18931897); god. 1896. je zaređen 

za svećenika. Još u novicijatu se je pridružio 

skupini braće koja su se opredijelila za veću 

strogost u franjevačkom opsluživanju Pravila. 

Stoga se 1897. kao kapelan u Cerniku pridružio 

Rafi Rodiću i prihvatio nove generalne 

konstitucije koje su zahtijevale takvo 

opsluživanje i postao član tzv. Generalnog 

komisiarijata u Beču, gdje je i boravio 

(1899/1900) prije nego što je zajedno s 

Rodićem 1900. stupio u novoosnovanu 

Provinciju sv. Ćirila i Metoda. U njoj je 17 

godina bio odgojitelj novaka na Trsatu (1900 - 

1915, 1921-1923), uskladivši svoja odgojna 

shvaćanja i postupke sa shvaćanjima o 

franjevačkom životu Sluge Božjega


Vendelina Vošnjaka, prvog provincijala 

Provincije Sv. Ćirila i Metoda. U život po 

spomenutim generalnim kostitucijama uveo je 

kao samostanski starješina bratstva u Iloku 

(1915-1918) i Slavonskom Brodu (19251933, 

1939-1943). Bio je također gvardijan i čuvar 

Svetišta na Trsatu (1933-1939), gdje je 1937. 

bio domaćin Liturgijskog kongresa Senjskomodruške 

biskupije; prije toga je u godinama 

prije Prvog svjetskog rata bio član Odbora za 

izgradnju nove proštenišne crkve na Trsatu. 

LIT.: B. DUDA: Moj Sveti Franjo. Zagreb 

1990, 190-191. F. E. Hoško 

NOVAKOVIĆ, s. Florijana, ŠSM, (Jaklići, 24. 

V. 1939. — Zagreb, 2. III. 1983.), pletačica. U 

kandidaturu je stupila 10. IX. 1966., a u 

novicijat 22. VIII. 1968. u Potocima. — S. 

Florijana je radila u sestarskim kućama: Potoci, 

Sarajevo, Konjic, Lištica kao pletačica. 

Obavljala je službu predstojnice u Lištici. 

Premda je sama bila teški bolesnik, neprestano 

se posvećivala dvorbi bolesnika. Bila je osoba 

koju su voljele sestre u zajednici, voljeli su je 

ljudi izvan zajednice, a napose bolesnici. 

Premda nije posjedovala: ni zdravlje, ni 

naročitu ljepotu, ni izobrazbu, bila je sretna i 

zadovoljna. Nametnula se prirodnošću, 

smislom za humor, jednostavnošću i 

spremnošću da se drugima daruje. Nadasve je 

privlačila njezina iskrena pobožnost i duboka 

vjera. Prilično mlada umrla je u bolnici na 

Jordanovcu u Zagrebu. Ni u smrti nije 

pripadala sebi. Svjesno umirući prikazala je 

svoje patnje i svoj život za redovničku 

zajednicu i Crkvu u Hercegovini. A. Bubalo 

NOVINIĆ, fra Miroslav ( ✜ Tomo), odgojitelj, i 

duhovni vođa (Zebanec-Selnica, 11. XII. 

1913.- Osijek, 15. II. 1981.). Rodio se u 

Međimurju, u dobroj kršćanskoj obitelji s 

brojnom djecom. Gimnaziju je završio kao 

kapucinski kandidat u Ptuju. Stupio je 1934. u 

Kapucinski red, a 1935. je započeo 

bogoslovsko školovanje u Splitu. Zaređen je za 

svećenika 1938. na Hvaru. Od 1938. do 1939. 

studirao je matematiku u Švicarskoj, a po 

povratku u domovinu postao je prefekt đaka u 

Kapucinskom konviktu u Varaždinu. — Službu 

kapelana vršio je u župi sv. Jeronima u 

Zagrebu, a župnik i kateheta je bio u župi 

Gospe od Pojišana u Splitu. Gvardijansku 

službu je obnašao u Varaždinu, Splitu, Osijeku 

i Rijeci. U više samostana bio je asistent 

Trećeg reda sv. Franje. Više je puta vodio 

pučke misije. U samostanima je redovito bio 

kroničar, a u Osijeku i knjižničar. Tu je 

uređujući knjižnicu, istraživao i skupljao 

bogate povijesne podatke kapucinskoga 

samostana u Osijeku. Plod tih istraživanja je 

neobjavljeni rukopis pod naslovom “Letimice 

kroz povijest Kapucinskog samostana u 

Osijeku”. Rukopis se čuva u osječkom 

samostanu. Bio je izvanredan promicatelj 

štovanja sv. Leopolda Bogdana Mandića s 

kojim se susreo u Padovi. Posljednjih 14 

godina posvetio je apostolatu ispovijedanja u 

Osijeku. 

LIT.: Analecta OFM Cap., 97 (1981) 137 

(nekrologij). — »Sretan put«, Spomenica 

Gospe od Pojišana, Split 1939., str. 19-21. — 

M. NOVINIĆ, Letimice kroz povijest 

Kapucinskog samostana u Osijeku, 

(neobjavljen rukopis), Osijek 1975. — »Naša 

zvijezda«, Spomenica Gospe od Pojišana, Split 

1939., str. 46-56. — B. POLANSKI, »Na grobu 

o. Miroslava«, Vjesnik Hrvatske kapucinske 

provincije, IV., god. XV (1981), br. 1., str. 

269-271. — Z. B. ŠAGI, »Propovijedi na misi 

zadušnici za o. Miroslava«, Vjesnik Hrvatske 

kapucinske provincije, IV, god. XV (1981), br. 

1., str. 271-273. — S. TURČIN, »Nad otvorenim 

grobom oca Miroslava«, Vjesnik Hrvatske 

kapucinske provincije, IV., XV (1981), br. 1., 

str. 267-269. — S. TURČIN, »O. Miroslav- 

Tomo Novinić«, Prijatelj ljudi, XI (1981), 16- 

18. Ivica Petanjak 

NUIĆ Fra Anđelko-Jure (1908.-1945.) Rođen 

10.IV.1908. u Drinovcima, od oca Ivana i 

majke Kate r. Šimić. Osnovnu školu svršio u 

Drinovcima, gimna-ziju u Mostaru i Širokom 

Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Breslawi 

(Njemačka). Vojsku služio 15.V.-7.XI.1932. u 

Mostaru. U Franjevački red stupio na Humcu, 



zaređen u Mostaru, 11.XII.1932. 1934. kapelan


u Mostaru 1934.-1937. kapelan u Konjicu 

1937.-1939. župnik u Gorancima 1939.-1941. 

župnik u Izbičnu 1941.-1943. kapelan na 

Čitluku 1943.-1945. kapelan u Međugorju 

Ubijen u maršu smrti poslije 15.V.1945. 

Partizan ga htio premetnuti i opljačkati, a on 

nije dopustio. 



A. Nikić 

NUIĆ Fra Arkanđeo-Nikola (1896.-1945.) 

Rođen 21.II.1896. u Drinovcima, od oca Perke 

i majke Šime r. Perić. Osnovnu školu učio u 

Drinovcima, gimnaziju na Širokom Brijegu, 

bogosloviju u Mostaru i Beču. Doktorat 

teologije položio na Bečkom sveučilištu 1923., 

Filozofski fakultet (klasična filologija) studirao 

u Parizu 1923.-1927. U Franjevački red stupio 

na Humcu, 17.IX.1914. Zavjetovan 

jednostavno17.IX.1915., svečano 4.X.1918. Za 

svećenika zaređen u Beču, 28.VII.1921. 

1922.-1923. nastavnik na Širokom Brijegu 

1923.-1927. studirao klasičnu filologiju na 

Sorbonni u Parizu 1927.-1945. profesor na 

Širokom Brijegu 8.II.1945. spaljen na 

Širokom Brijegu. Bio je fin, odgojen, 

istančana ukusa, umjetnik, inteligentan i dobar 

naš "Fra Rođo". Zvali su ga od milja "ovčica 

Božja". Izgledao je kao kost i koža. Predvodio 

je širokobriješke glazbenike. Ali, on je bio 

svestrano naobražena osoba. Imao je doktorat 

iz teologije i profesorat iz latinskog i grčkog 

jezika. Jedno je vrijeme predavao i umjetnost u 

VIII. razredu. 



A. Nikić 

ÖCKL, Cecilijan, filozofski i teološki pisac 

(Culma, Češka, 12. V. 1753 - Vukovar, 15. III. 

1809). U Šarengradu je 1769. postao franjevac. 

Teološko školovanje je završio na generalnom 

učilištu u Osijeku. na Sveučilištu u Pešti je 

stekao profesorsko zvanje iz filozofije i 

teologije. Predavao je na filozofskom učilištu u 

Našicama (1779/80) a zatim Aradu (1780- 

1782). U vrijeme razmahalog jozefinizma bio 

je niz godina jedan od tajnika provincijala 

Josipa Paviševića (1783-1791). Jedno je 

vrijeme bio upravitelj samostana u Baji, a umro 

je u službi gvardijana u Vukovaru i dekana 

vukovarske teološke škole. - U rukopisu su 

ostali njegovi spisi Collectio ordinationum 

regiarum pastores animarum concernentium te 

Tractatus Isagogicus in Theologiam 

Dogmaticam seu de religione et locis 

theologicis (Bajae 1802); Rukopisi su bili u 

knjižnici Franjevačkog samostana u Vukovaru 

(Fermendžin). 

DJELA: Tentamen publicum ex mathesi et 

geometria necnon propositiones ex universa 

philosophiy. Essekini 1781. - Propositiones ex 

tehologia dogmatica nec non positiones ex 

morali et pastorali. Budae 1802. - propositiones 

de religi0one et Isagogia in Theologiam 

dogmaticam. Budae 1803. - Synopsis 

collectanae vitae... Joannis a Capistrano. Budae 

1803. 

LIT.: [E. FERMENDŽIN]: Brevis catalogus... 

scriptorum Provinciae S. Ioannis a Capistrano. 

Schematismus almae Provinciae s. Ioannis a 

Capistrano... Temisvarini 1887, 16x17. — F.E. 

Hoško: Pastoralna formacija hrvatskih 

franjevaca u 19. stoljeću. Kačić, 14(1982), 73. 

F.E. Hoško 

OGRESTINI, Salvator, lektor teologije 

(Dubrovnik, cca 1693 - 11. XII. 1743) - 

Krsnim imenom Franjo, Stupio u Provinciju sv. 

Franje u Dubrovniku 1712. g. Propovjednik na 

narodnom jeziku. Lektor teologije na studiju 

Male Braće u Dubrovniku. Imenovan 

jubilarnim lektorom. Dva puta izabran za 

definitora, gvardijan samostana Male Braće u 

Dubrovniku, komesar - vizitator Provincije. 





I. Djamić 

OHMUČEVIĆ, Jeronim (Ohmuchievich), 

komesar-vizitator (Slano kod Dubrovnika, cca 

1589 - Napuljska Provincija, 1639) - Član 

Napuljske provincije (Terrae Laboris). Tamo 

sagradio jedan samostan. Imenovan je 

komesarom-vizitatorom Provincije sv. Franje u


Dubrovniku. 





I. Djamić 

OLIVARI, Dolores Tereza (Tijesno/ Šibenik 

19.rujna 1890. - 11. siječnja 1938. Ugljan) 

Redovnica hrvatske franjevačke Družbe Kćeri 

milosđa. Odlikovala se u strogoj pokori i 

prijaznosti i posebnom milosrđu prema 

patnicima, u pravoj pobožnosti i sabranosti, 

ljubeći posebno Raspetog Isusa i B1. Dj. 

Mariju od 7 žalosti. Vršila je dužnosti mjesne 

predstojnice i bolničarke u bolnici. Njezin 

život žrtve nije poznavao granica koliko za 

bolesnike u bolnici toliko i one po privatnim 

kućama, koje je pomagala kao prava 

samaritanka i misionarka sve do posljednjeg 

časa života kao teška plućna bolesnica. Za 

vrijeme službovanja u bolnici u Velesu, 

životno svjedočenje s. M. Dolores poticalo je 

bolesnike na promjenu života i na primanje 

sakramenata kršćanske inicijacije. 

E. Barbarić 

OLIVERIJE O.Min. († poslije 1262.), biskup. - 

Prema Gamsu je postao biskup kao franjevac, a 

prema Eubelu stupio je u franjevački red nakon 

odreknuća biskupije. Obično mu se pridaje da 

je bio srijemski biskup 1247.-1262., no neki 

pišu da je postao biskupom već 1231., a 1447. 

bi se eventualno vratio nakon tatarske invazije 

1240/42. Odreknuće je po nalogu Urbana IV., 

od 13. XII. 1262. primio kaločki nadbiskup. 

Možda je povod za odreknuće bilo 

podvrgavanje srijemske biskupije kaločkoj 

nadbiskupiji, koje traženo već 1246. Srijemska 

biskupija do tada je bila sufragan dubrovačke 

metropolije, jedino područje u sjevernoj 

Hrvatskoj koje do tada mađarska hijerarhija 

nije prisvojila. Bosnu će priključiti 1264. 

Možda se Oliverije nije slagao s time, kao što 

se njegov predšasnik Ivan I. nije odobrava 

mađaarsku politiku prema Bosni te nije 

prihvatio poziv pape Honorija III. da pomogne 

Mađarima protiv bosanskih krstjana. 


aevi, I, Monasterii 1913 2 , 1960 3, 453. - ISTI: 

Bullarium Franciscanum... Romae 1898. Vol. 

I, 607 br.XXXVIII — P. GAMS: Series 



ŽUGAJ: San Francesco in Croazia e la 

Protoprovincia Croata (1217-1239) u 

Miscellanea Francescana 82 (1982) 70 bilj.75. 

OLUJIĆ, fra Josip, profesor, biolog, stradalac 

(Opanci k/Lovreć, 20. I. 1888 - okolica Sinja, 

listopad, 1944). - Sin je Joze i Mare r. Balić. 

Na krštenju je dobio ime Marijan. Pučku je 

školu završio u Lovreću (1895/96) i Omišu 

(1896/99), a srednju u Sinju (1899-1905). U 

franjevački je red stupio 25. rujna 1905. Studij 

filozofije, koji se onda shvaćao kao nadopuna 

gimnaziji, završio je u Šibeniku (1906-1908), a 

teologiju u Makarskoj (1908-1911). Za 

svećenika je zaređen 30. rujna 1911. Nakon 

ređenja vršio je dvije godine službu odgojitelja 

u sjemeništu i suplenta na gimnaziji u Sinju 

(1911-1913). God. 1913. odlazi na Friburško 

sveučilište studirati fiziku, matematiku i 

kemiju. Licencijat iz prirodne filozofije položio 

je 14. VII. 1916, a doktorat 5. I. 1918. Vraća se 

u domovinu i radi kao profesor na gimnaziji 

sve do konca života. Olujić je osim nastavničke 

službe, obnašao i druge službe u Provinciji. 

Bio je definitor (1925-1928), zamjenik 

ravnatelja (1926-1928) i direktor gimnazije 

(1928-1931). Stradao je od partizana u okolici 

Sinja koncem listopada 1944. — Uz svoj 

nastavnički i svećenički rad, Olujić se bavio i 

znanstvenim radom. Njegovi važniji radovi 

jesu: Prilozi poznavanju kvarternoga doba 

sinjske okolice (Nova revija, 1925/2); Prilog 

poučavanju o prolaženju u razdjelivanju 

elektriciteta kroz provodnice (Nastavni vjesnik, 

sv. 7. i 8. Zagreb, 1922); Über die 

geschlossenen, progressiven 

Entwicklungsreihen der Schalen der pontischen 

Prosostheenien (O zatvorenim, progresivnim 

razvojnim nizovima ljuštura pontskih 

prozostenija) (Archiv für Molluskenkunde, 

Frankfurt M, 1936); Über die Ahnenreihen 

einiger Melanopsiden und Prosostheniden aus 

Melanopsis lanzae - Schichten der Sinjaner 

Neogenformation aus der sarmatischer Stufe


(O nizovima nekih melanopsida i prososthenija 

iz Melanopsis lanzae - slojeva sinjske 

neogenske formacije sarmatskog razdoblja, 

rukopis). 

DJELA: Bieträge zur Messung der 

Radiumemanation in der Atmosphäre 

Dissertation, Leipzig 1818. 

LITERATURA: L. K(ušćer): Paleontološki 

primer za razvoj novih vrst, Proteus, ilustriran 

časopis za poljuđeno prirodoznanstvo, 

Ljubljana IV/1937,2. - C.: Znanstveno važna 

najdba, dr. fra Joso Olujić, Slovenec, 31. I. 

1937 (osvrt na predavanje koje je Olujić 

održao u Ljubljani u organizaciji 

Prirodoslovnog društva na sveučilištu). - V. 

KAPITANOVIĆ, Olujić, fra Jozo, Franjo među 

Hrvatima, zbornik radova franjevačkih 

zajednica u prigodi 750. obljetnice smrti sv. 

Frranje asiškoga (1226-1976, Zagreb 1976, 

255. - V. KOCHANSKI-DAVIDÈ: Prilozi 

povijesti geoloških znanosti u Hrvatskoj. VIII. 

Naši paleontolozi amateri, Geološki vjesnik, 

Zagreb 1983, vol. 35, str. 209-215. - Fra Mijo 

ĆALETA: Život i rad fra Josipa Olujića (1888- 

1944), Čuvari baštine, Imotski 1989, str. 533- 

546. M. Ćaleta 

OPPICZ, Cecilije, pedagog (Varaždin, 17. II. 

1717 - Varaždin, 7. III. 1771). Među članove 

Provincije sv. Ladislava je stupio 1737. godine. 

Studirao je na filozofskom učilištu u Varaždinu 

(1739-1741) i na teološkim školama u 

Varaždinu (1741/42) i Križevcima 1742-1745). 

Kao svećenik djeluje najprije u Koprivnici, 

obavljajući također dužnost orguljaša (1746- 

1749). Posvećuje se odgoju i izobrazbi mladih 

franjevaca pa predaje na filozofskim učilištima 

u Remetincu (1749/50) i Varažcinu (1750/51), 

na učilištu moralnog bogoslovlja u Koprivnici 

(1753-1755), zatim tumači dogmatsko 

bogoslovlje na školama u Varaždinu (1756/57), 

Pečuhu (1757-1760) i u Zagrebu (1760-1765). 

Postigao je visok prosvjetni naslov “lector 

jubilatus” i u Varaždinu bio dekan tamošnjih 

školskih zavoda (1765-1771). Od njegovog 

učiteljskog rada preostao je spis De visione 

beatifica (Varasdini 1765; vel. 21 x 16, 2 cm; 

knjižnica varaždinskog samostana sign. 1-52- 

I). Sudjelovao je i u vodstvu Provincije kao 

definitor za provincijala K. Fabšića (1765- 

1768). 


Zagrebu, Matricula officiorum, ad nomen. — 

F. E. Hoško: Doprinos franjevačkih visokih 

škola skotističkoj filozofiji i teologiji. 

Franjevci hrvatske provincije sv. Ćirila i 

Metoda. Zagreb 1992, 67. F.E. Hoško 

OREB, Marin (Ivan Krešimir), FKN, 

vjeroučitelj, gvardijan, povjesničar (Vela Luka 

9. I. 1918. – Novi Marof 7. X. 1989.). Pučku 

školo pohađao je u rodnom mjestu, u 

sjemenište je primljen 1929. Niže razrede 

gimnazije pohađao je u ptujskom a više u 

zagrebačkom samostanu — Veliku maturu 

postigao je na II. Klasičnoj gimnaziji u 

Zagrebu. Uz prethodno završen novicijat, 

jednostavne zavjete položio je u Zagrebu 20. 

VIII. 1935., a svečane 10. I. 1939. Prve tri 

godine bogoslovnog fakulteta pohađao je u 

Zagrebu, sljedeće i studij za doktorat (1944.) u 

Rimu, gdje je 10. IV. 1943. zaređen za 

svećenika. Licencijat iz crkvenog prava 

postigao je 1945. na Lateranskom sveučilištu. 

U domovinu se vratio 1946. Najprije je 

djelovao kao vjeroučitelj u Zagrebu. Diplomu 

profesora iz povijesti i etnologije postigao je 

1950. Od 1950. Do 1962. djeluje u Puli, Cresu, 

Savudriji i Visu. Od 1962. do 1968. predaje na 

Srednjoj vjerskoj školi u Zagrebu. Od siječnja 

1969. do ožujka 1989., uz prekide, je gvardijan 

u Visu odakle, tri dana u tjednu odlazi u Split i 

kao profesor predaje u nadbiskupijskoj 

gimnaziji. Nakon izljeva krvi u mozak liječi se 

u Splitu, Krapinskim Toplicama, Zagrebu te 

Novom Marofu, gdje i umire. Pokopan je 13. 

X. 1989. na viškom groblju, uz svoj “Mali 

samostan”. — Nije znao što je dvoličnost, 

srdžba; nije imao neprijatelja, niti je bio 

zlopamtilo. Od mladih dana trpio je glavobolju, 

ali je bio uvijek veseo i spreman druge 

razveseliti; rekli bismo, enciklpedijskog 

znanja, ali nenametljiv, neumišljen i uvijek na 

raspolaganju za svaku redovničku službu ili 

posao. Tko ga je upoznao, morao ga je zavoliti 

(Slobodna Dalmacija 2. VIII. 1988., str. 13). — 

Bio je plodan pisac, povjesničar svoje 

provincije, napose njezine hagiografije te


viškog samostana. Surađivao je u različitim 

izdanjima. Pomorski zbornik objavio mu je 

članak Cymba (6/1968) 475-500), Starine 

JAZU, IVAN IZ KARPINA: Povijest Mongola 

koje nazivamo i Tatarima (56/1975,37-107), za 

što ga je Republika Mongolija nagradila 

trotjednim boravkom u Mongoliji; Kulturna 

baština samostana sv. Frane u Šibeniku, 

(Zadar 1968, 7-38) i Radovi Instituta JAZU u 

Zadru, 13-14/1968 277-308, članak Samostan 

sv. Franje u Šibeniku, što je objavljeno i u 

posebnom otisku. Zbornik Franjo među 

Hrvatima 1226-1976., Zagreb 1976, donio je 

njegov opis 20 svijetlih likova franjevaca 

konventualaca iz XIX. i XX. stoljeća. 

DJELA: Notio peccati in Didache, Roma 1946. 

(doktorska dizertacija).— Slava franjevačke 

Istre, Zagreb 1960. (ciklostilom).— Bl. Oton iz 

Pule, Zagreb 1962. (ciklostilom) preuređeno i 

prošireno izdanje tiskom, 2 Zagreb 1983. — 

Uzori svetosti – sv. Nikola Tavelić i drugi 

članovi Provincije sv. Jeronima male braće 

konventualaca, Split 1970.— Moj mali 

samostan – Samostan sv. Jere, Vis, Split 

1971.— Zaslužni članovi Hrvatske provincije 


njezina postanka do naših dana, Split 1973. — 

Izbor štenja i obrednih i pučkih religioznih 

pjesama otoka Visa, Split 1979. — Viška 

pjesmarica I-III, Vis 1984, 1985 i 1987. — 

Msgr. Don Ivo Oreb 1915-1988., život i djelo, 

Split 1995. (posmrtno; rukopise sredio i izdao 

mr. Franko Oreb, Vela Luka 1995). 

LIT.: [Augustin KORDIĆ], Curriculum vitae 

oca Marina Oreb, Fraternitas, glasilo hrvatske 


konventualaca, Zagreb 25/1989/ br. 3 str. 35ss. 

Usp. i Fraternitas… 23/1987/26. M. Žugaj 

ORELLO, Franjo (De Or(r)ello, Orellus), 

FKN, trebinjski biskup 1520ss. Možda su 

Orellus i de Orello latinizirani oblik prezimena 

Orlić. Jedini ga Pandžić u novijoj redakciji, 

ukoliko se ne radi o tiskarskoj pogrešci, naziva 

“de Ocello”. Imenovan je nasljednikom 

franjevca biskupa Jurja (v.) 21.V.1520; a bula 

mu je proslijeđena na dan krunidbe novog pape 

Klementa VII. 26.XI.1523. Eubel – Gulik su ga 

uvrstili u Dubrovačkoj nadbiskupiji, Gams, 

prema Farlatiju, u Makarsku i Trebinjsku. 

Farlati navodi da je boravio u franjevačkom 

samostanu u Makarskoj. Opći šematizam 

katoličke crkve (Zagreb 1974, 390) ispravlja 

biskupiju makarsku u mrkansku. Pandžić se u 

mladim godinama 1959., priklonio Eubelovu 

mišljenju, ali se boljim uvidom u izborne spise 

uvjerio da je imenovan trebinjskim biskupom. 

No, s čuđenjem dodaje u bilješci: “Nije jasno 

radi čega je imenovan ovaj biskup kad je u to 

vrijeme bio trebinjsko-mrkanski biskup 

Augustin Nalješković”. Odgovor na to čuđenje 

v. kod Jurja, trebinjskog biskupa, predšasnika 

Franje Orella. i moju obradu o nomenklatoru 

treba poboljšati prema gore iznesenom 

izlaganju. 

LIT.: C. EUBEL-G. GULIK, Hierarchia 

catholica medii et recentioris aevi, III, Patavii, 

1968, 318. Joseph M. FONSECA, Annales 

Minorum, Florentiae 1933. Vol. XVI.,126 

br.35. Pius Bonif. GAMS, Series Episcoporum 

Ecclesiae Catholicae, Graz 1957, 411. 

Dominicus FARLATUS: Illyricum Sacrum, 

Vol. VI., 304s. Basilius PANDŽIĆ: De 

dioecesi Tribuensi et Mercanensi, Romae 

1959, 93. ISTI u Tisuću godina Trebinjske 

biskupije, Sarajevo 1988, 99. M. ŽUGAJ, 




ORHANOVIĆ, Augustin, propovjednik 

(Oskorušno na Pelješcu, cca 1668. - 

Dubrovnik, 1. IX. 1722) - Potječe iz vrlo 

imućne obitelji pomorskog kapetana. Postao 

član Provincije sv. Franje u Dubrovnikuoko 

1688. g. U Provinciji je obnašao službe: 

magistra novaka, dva puta definitora, te 

jednom kustosa Provincije. Uz to je djelovao 

kao propovjednik. — Strogo je obdržavao 

Pravilo, živio je tiho i sabrano. Isticao se 

odličnim poznavanjem moralnog bogoslovlja. 

Zbog ovih odlika dosta je vremena bio 

(uglavnom kao starješina) na Pelješcu. Najviše 

je zaslužan za izgradnju samostana na Kuni na 

Pelješcu (Subotić-Velnić). U tome mu je 

dijelom i pomagala rodbina što se tiče 

financija. 

LITERATUR Benvenutus RODE:




Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 458. - 

Nedjeljko Subotić-J/ustin/ VELNIĆ: Franjevci 

s poluotoka Pelješca. Spomenica Gospe Anđela 

u Orebićima 1470-1970. Omiš 1970, 340. I. 

Djamić 

ORLANDIĆ, fra Ante, odgojitelj i dušobrižnik 

(Budva ? — Split, 24. V. 1809). Prema Crnici 

potječe od pravoslavnih roditelja. Stupio je u 

Bugarsku franjevačku provinciju a studirao je 

bogoslovlje na generalnom učilištu Reda u 

Šibeniku. Kao mladi svećenik 1756. nastavio je 

studij u Budimu Godine 1757. kompilirao je 

svoj Tractatus mycrologicus iuxta subtilium 

omnium subtilissimi Marianae innocentiae 

defensoris acceririmi Ioannis Duns Scoti, 

(Knjižnica franjevačkog samostana na 

Dobromu, 205 x 135 mm. [6+] 1-446 [+28]) 

kako sam svjedoči na njegovoj naslovnoj 

stranici. Godine 1759. prešao je u Provinciju 

Presvetog Otkupitelja. Otada je obavljao 

različite službe. Bio je lektor filozofije u Sinju 

(10. II. 1789-15. IX, 1789), župnik na 

različitim župama, vikar i potom gvardijan 

splitskog samostana (1789-1791) te učitelj 

mladeži.(1797-1804) 

LIT.: A. CRNICA: Naša Gospa od zdravlja i 

njezina slava, Šibenik 1939, 395. — V. 

KAPITANOVIĆ, »Testi scotisti d’insegnamento 



XVII e XVIII«, Antonianum, 67 (1992), 279. 

— V. Kapitanović, Latinski filozofski rukopisi 


ORLIĆ, Benevenut Antun, pisac, provincijal 

(Hrvatska Kostajnica, 7. I. 1758. - Varaždin, 

28. V. 1829). - pridružio se je 1774. Provinciji 

sv. Ladislava stupivši u Ormožu u novicijat. 

Crkveno govorništvo je učio u Kanjiži 

(1775/76. Filozofsko školovanje je započeo u 

Čakovcu, a teološko u Varaždinu, ali je jedno i 

drugo zaključio na filozofskom učilištu (1776- 

1778) i u bogoslovnoj školi (1778-1782) 

Generalnog učilišta I. razreda u Zagrebu. 

Branio je filozofske teze D. Skurjanca i u dva 

navrata teološke teze B. Galjufa. Za svećenika 

je zaređen 7. IV. 1782. i započeo 

pastoralnodjelovanje kao propovjednik u 

Koprivnici (1784/85), Krapini (1785/86) i 

Zagrebu (1786). Bio je tajnik provincije u 

vrijeme upravljanja trojice provincijala: A. 

Horjača (1785-1791), s. Sekovanića (1797- 

1800) i E. Klimpachera (1803-1806), a 

savjetnik provincijala I. Hercera (1806-1809) i 

Ladislava Lackovića 91815-1817). U 

zagrebačkom samostanu je bio gvardijan više 

godine (1794-1797, 1800-1802, 1815-1818) i 

dva puta je obnavljao samostan: prvi puta 

poslije Dubičkog rata s Turcima (1788-1791) i 

drugi puta nakon ratovanja s Napoleonovom 

Francuskom (1816), jer je u tim godinama 

vojska koristila samostan za bolnicu. U dva 

navrata je bio provincijal (1809-1812; 1827- 

1829); umro je obavljajući tu službu, a kao 

vikar Provincije ga je naslijedio L. Lacković. - 

God. 1796. se je pripravljao na polaganje ispita 

za profesora filozofije na Akademiji u 

Zagrebu, ali je odustao i nastavio pastoralno 

djelovanje. Isticao se kao vrstan propovjednik, 

“blagorečnik horvatski” koji “vnoga prodečtva 

vu rukopisih ima” (Mikloušić); spominju se 

četiri sveska njegovih propovijedi (Strohal), ali 

danas je sačuvan samo jedan: Prodečetva 

korizmena za csetiri letta i nekoja za szetechne 

dane ( Zagreb 1813; rkp. 17 x 22 cm, str. 

/18/+416+/6/). Preostali su također njegovi 

administrativni spisi: Ordo divinorum pro ven. 

conventus Zagrabiensis (1810), Cathalogus 

bibliotecae inferioris conventus Zagrabiensis 

PP. Franciscanorum (1813), Series legatorum 

piorum ... conventus Zagrabiensis; svi ti 

rukopisi su u knjižnici franjevačkog samostana 

na Kaptolu u Zagrebu. Važni izvori crkvene i 

književne povijesti su spisi: Matricula 

Provinciae S. Ladislai Regis pro usus P. 

Benvenuti Orlich (1817; rkp. u samostanskoj 

knjižnici u Varaždinu) i Scriptores ex Ordine 

Sancti Patris Francisci Provinciae Bosnae 

Argentinae in Croatia connotati (rkp. u 

franjevačkom samostanuu Novom Mestu, br. 

37, VI, str. 14). Za provincijala E. Klimpachera 

(1803-1806) je priredio nove uredbe o 

redovničkom životu, prilagodivši negdašnje 

zakonike novim prilikama pa vode računa o 

jozefinističkom zakonodavstvu. Ta je Statuta


provincialia inclytae provinciae s. ladislai 

Regis (Zagreb 1806) prihvatio i proglasio 28. 

VI- 1806. provincijski kapitul pod 

Klimpacherovim predsjedanjem; važan su 

svjedok crkvenog, napose franjevačkog, života 

u Habsburškoj monarhiji tijekom 19. stoljeća. 

LIT.: L. Ptočnjak: Liber notitiarum. marginalni 

br. 78. — R. Strohal: Svećenici hrvatski 

knjioževnici u 18. i početkom 19. vijeka ovkraj 

Velebita. Katolički list 61(1910), 331. — 

Znameniti i zaslužni Hrvati. Zagreb 1925, 203. 

— F.E. Hoško: Doprinos franjevačkih visokih 


Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i 

Metoda. Zagreb 1992, 74, 79. T. Mikloušić: 

Izbor dugovanj vsakoverstnih. Građa za 

povijest hrvatske književnosti, 12(1933), 166. 

F.E. H oško 

ORLIĆ, Kvirin, skladatelj, (Punat na Krku, 7. 

III. 1890 - Cavtat, 29. VIII. 1969) - Krsnim 

imenom Antun. Pohađao nižeu gimnaziju na 

Košljunu kod franjevaca (1901-1905). Stupio u 

Provinciju sv. Jeronima i završio novicijat u 

Kopru (1906). Ispit zrelosti položio na 

gimnaziji u Zadru (1909). Studij teologije 

pohađao u Male Braće u Dubrovniku (1909- 

1913). Za svećenika je zaređen 1912. Poslije 

studija boravi u samostanu na Hvaru. U Beču 

pohađa Akademiju za glazbu i likovnu 

umjetnost, odio za crkvenu glazbu i studira 

orgulje, povijest glazbe, kompoziciju i pjevanje 

(1923-1926). Predaje glazbu na gimnaziji na 

Badiji kod Korčule (1926-1927), zatim je 

učitelj novaka u Dubrovniku (1928-1932), 

boravi na Košljunu (1928-1932), gvardijan je u 

Male Braće u Dubrovniku (1932-1935), te 

provincijal (1935-1937), magistar klerika u 

Dubrovniku (1938-1940) pa gvardijan (do 

1948). Imenovan starješinom rezidencije u 

Cavtatu (1952) tu ostaje do smrti. — U 

Dubrovačkoj biskupiji je vršio službe: defensor 

vinculi kod ženidbenog suda i člana 

dijecezanske komisije za crkvenu glazbu. — 

Kao gvardijan Male Braće vješto je upravljao 

samostanom brinući se očinski za braću (kojih 

je u ratno vrijeme bilo i do 70) i siromahe 

(kojih je također bilo do 150). Njegovom je 

zaslugom modernizirana Biblioteka Male 

Braće, a mnogo je zadužio dijecezansku 

kongregaciju Sestara Franjevki Bezgrešnog 

Začeća. — Preveo je Bergellinieve Cvjetiće sv. 

Klare. Njegov muzički stvaralački opus počiva 

na solidnim temeljima ozbiljne crkvene glazbe. 

Poznatije su mu kompozicije: mise: In 

honorem SS. Triniktatis, in honorem S. Clarae, 

Infantis Iesu, B.M.V. Immaculatae de Lourdes, 

sv. Josipa radnika, Sv. Jeronima zaštitnika 

Provincije, za pokojne, Muka Isusova: Cvjetne 

nedjelje, Velikog petka. Brojne su pjesme, 

litanije, Divnoj dakle i sl. koje je uglazbio. Još 

se i danas u crkvi Male Braće u Dubrovniku 

pjeva njegova skladba Ako za rajem čeznete. 

Isključivo se posvetio crkvenoj glazbi, osobito 

koralu. Njegovo vođenje pjevanja koralnih 

misa i kompozicija bilo je na zavidnoj visini. 

DJELA: Cvjetići svete Klare (prijevod djela: 

Piero BARGELLINI: I fioretti di Santa 

Chiara). Cavtat 1968. 

LITERATURA: Izvještaj Franjevačke klasične 

gimnazije s pravom javnosti (Badija- 

Dubrovnik) šk.god. 1938/39. Dubrovnik 1939, 

27. - Mijo BRLEK: Rukopisi Knjižnice Male 

Braće u Dubrovniku. Zagreb 1952, 13-14. - O. 

Kvirin Orlić (kratki podaci o životu i tri 

posmrtna govora). Vjesnik Franjevačke 

provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. 11 

(1969) br. 5-8, 117-120. - M/ijo/ B/RLEK/: 

Orlić, fra Kvirin. Franjo među Hrvatima. 

Zagreb 1976, 256a. M. Brlek 

ORLOVČIĆ, Marijan, prov. (1. polovica 16. st. 

- Rim, 1567). - Bio je provincijal Bosne 

Srebrene (1566-1567) i umro je prve godine 

upravljanja provincijom. Budući da se ne 

spominje u poznatim suvremenim izvorima, 

Mandić njegovu službu provincijala stavlja pod 

upitnik. 





A. Barun 

ORLOVIĆ, Antun, pedagog (?, 1667. - Zagreb, 

1. II. 1703). - Članom Provincije sv. Ladislava 

postao je 1638. stupanjem u novicijat u 

Križevcima. Započeo je 1685. studirati


filozofiju na učilištu u Varaždinu, ali ga je 

provincijal A. Buzjaković poslao na školovanje 

u Češku. Vratio se je 1689. i još godinu 

studirao teologiju na bogoslovnoj školi 

Generalnog učilišta u Zagrebu. Za svećenika je 

ređen 1691, a već 1690. predaje na filozofskom 

učilištu u Varaždinu (1690-1693). i u Ormožu 

(1693/94). Postigao je u međuvremenu naslov 

profesora teologije s pravom predavati na 

školama pokrajinskog i sveopćeg značenja. 

Stoga predaje dogmatsko bogoslovlje na tek 

osnovanoj bogoslovnoj školi pokrajinskog 

značenja Križevcima (1695/96) i zatim u 

Varaždinu (1697-1703). Ondje je bio duhovnik 

bratovštine pojasa sv. Franje, a sudjelovao je i 

u vodstvu Provincije kao definitor za 

provincijala A. Partleca (1699-1701) i 

provincijskog vikara A. Buzjakovića 

(1701/1702). Buzjaković mu je povjerio 

zadaću prirediti statute za filozofska učilšta i 

teološke škole u Provinciji, ali su ga bolest i 

smrt spriječili da ispuni tu zadaću; preuzeo ju 

je E. Lučić. 

LIT.: F.E. Hoško: Organizacija filozofske i 

teološke nastave na visokim školama 

Provincije sv. Ladislava u razdoblju 

potridentske obnove. Kačić 6 (1974), 60. 

F.E. Hoško 

OROVČANIN, Klement, ljetopisac, (Požega, 

15. XII. 1755. - Požega, 14. V. 1813). On sam 

bilježi da je bio student filozofije kod Franje 

Kovačevića pa je sudjelovao u obrani teze 

svojega profesora u javnoj raspravi u Iloku 17. 

IX. 1775. i zatim 6. i 8. IX. 1777. u Vukovaru. 

U Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga je 

stupio1773. u Baču. Teologiju je pak studirao u 

Temišvaru (1777/78) i Budimu (1778-1781). 

Na sveučilištu u Pešti je 1782. zaključio studij 

filozofije i položio ispit za profesora. Predavao 

je na učilištu u Baji (1782/83), a kako su tada 

prestale djelovati redovničke visoke filozofske 

i teološke škole, posvetio se pastoralnom 

djelovanju: bio je propovjednik u Baču 

(1783/84), u Velikoj (17844/85, 1789-1794) i 

Slavonskom Brodu (1806-1809, 1811-1813). U 

Vukovaru (1809/10) i Iloku 1810/11) je bio 

samostanski starješina. Vratio se je 

profesorskoj službi i predavao na filozofskim 

učilištima u Vukovaru (1797/98), Našicama 

(1801-1803) i Mohaču )1803-1806). Tada je 

objavio dva popisa teza iz filozofijske nastave, 

a u rukopisu je ostavio ljetopis Notatu 

quaedam digniora ab anno 1773. (vel. 21 x 

16,5 cm; Franjevački samostan u Slav. Brodu, 

sign. B-3) s bilješkama o zbivanjima u 

Slavoniji kroz četiri desetljeća. 

DJELA: Tentamen publicum ex logica, historia 

philosophiae et mathesi pura. (Essekini 1803). 

- Tentamen publicum ex mathesi pura. 

(Essekini 1806). 

LIT.: [E. Fermendžin]: Brevis catalogus 

patrum et fratrum scriptorum Provinciae S. 

Joannis a Capistrano... eorumque operum et 

opuscolorum partim typis in lucem editorum, 

partim autem in manuscriptis existentium. 

Schematismus almae Provinciae S. Joannis a 

Capistrano. Temesvarini 1887, str. 1-23. - F. E. 

Hoško: Ljetopis Klementa Orovčanina. 

Croatica Christiana Periodica, 4(1980), br. 5, 

55-60. - Isti: Doprinos franjevačkih visokih 



Metoda. Zagreb 1992, 76. F. E. Hoško 

OROZOVIĆ, Emil, bibličar (Tuzla, 22. X. 1904 

- Beograd, ljeti 1968) - Roditelji su mu bili 

Dragutin, željezničar, i Oliva r. Krmeza, a 

krsno ime bilo mu je Hubert. Osnovnu školu 

završio je u Varešu, gimnaziju (I-VI r.) u 

Visokom (do polovice IV. r. kao vanjski đak, 

otada kao sjemeništarac) (1916-1922); VII i 

VIII r. položio je kasnije, privatno kao 

svećenik, na Državnoj gimnaziji u Sarajevu. U 

novicijat FS stupio je u Fojnici 1922, a iza 

njega studirao teologiju u Sarajevu (1923- 

1924) i Londonu (1924-1927) i bio zaređen 

1927. Iza toga je bio kratko vrijeme kapelan u 

Varešu a zatim studirao u Rimu i doktorirao. 

Od samog početka 1932. pa do svog istupa iz 

Reda predavao je na Franjevačkoj teologiji u 

Sarajevu, izuzevši šk. g. 1935-1936, kad je, 

radi biblijskih studija, boravio u Jeruzalemu. 

Pripremao je prijevod itumačenje Joba ali taj 

posao nije priveo kraju. Vodio je izgradnju 

zgrade Franjevačke teologije u Kovačićima 

(Sarajevo). Red je napustio 9. VI. 1942. pa je 

otada bio najprije u državnoj službi u Zagrebu


a iza rata u Srbijik u Loznici, gdje je u nekoj 

tvornici radio kao stručnjak za strane jezike. 

Umro je opremljen sv. sakramentima. 

Surađivao je u Franjevačkom vijesniku (1927, 

1930-1933, 1936, 1937), Glansiku sv. Ante 

(1935, 1936, 1941), Kalendaru sv. Ante (1931, 

1937). 

DJELA: Pjesma nad pjesmama (preveo i 

protumačio). Beograd 1937. To je separatni 

otisak iz Franjevačkog vijesnika, 44 (1937). I. 

Gavran 

OSIVNIČANIN, Euzebije EUZEBIJE 

(Osivničanin 

OSJAK, Aleksandar ( ✜ Pavao), profesor 

teologije (Vukovar, 15. I. 1843. — Osijek, 18. 

II. 1910). Pristupio je 1857. Provinciji sv. 

Ivana Kapistranskoga. Nakon filozofskog i 

teološkog školovanja na visokim školama 

vlastite Provivncije zaređen je 1866. za 

svećenika. Već je 1866. predavač teologije u 

bogoslovnoj školi u Baji. Predavao je 

dogmatsko bogoslovlje, premda nije položio 

potrebne ispite. Zato već 1868. djeluje kao 

vjeroučitelj i kapelan u Vingi, naselju 

katoličkih Bugara u temišvrskom Banatu. Bio 

je u administrativnoj službi Provincije kao 

tajnik dvojice provincijala, Hantkena i 

Krkvarića (1872-1878) i tajnik Provincije 

(1878-1881). Zatim se ponovno vratio 

pastoralnoj službi i bio gvardijan i župnik u 

Vukovaru (1881-1887), vjeroučitelj u 

Našicama (1887-1890), gvardijan i župnik u 

Mohaču (1890-1893) i gvardijan u Požegi 

(1893-1896). Kasnije je boravio u Slavonskom 

Brodu (1896-1900), a posljednje je godine 

života proveo kao poglavar franjevačke kuće u 

Osijeku (1900-1910). U vodstvu je Provincije 

sudjelovao u dva trogodišta kao definitor 

(1881-1884, 1890-1893). 


reda u Rimu, Hungaria Capistrana, sv. I, 230v, 

119v, 207v, 292r, sv. II, 102r, 103v, 329r, 

389r. 

F.E. Hoško 

OSTOJIĆ, Bono, političar (Vranci ž. Kreševo, 

4. V. 1893 - Kreševo, 5. X. 1969) - Krsno mu 

je ime bilo Anto a roditelji su mu bili Franjo 

Ostojić, kovač a kasnije rudar, i Jelka r. Čabrić, 

tkalja. Osnovnu je školu završio u Zenici,m 

gimnaziju u Visokom 1906-1915. (maturu 

položio 1916), teologiju u Sarajevu 1915-1918, 

bio zaređen za svećenika 1918. Bio je kapelan 

u Bugojnu (1918-1923) a zatim nastavnik 

Franjevačke gimnazije u Visokom (1923- 

1926): predavao je latinski i hrvatski jezik i bio 

I potprefekt. Župnik je bio u Novom Šeheru 

(1926-1931), Šapcu (1931-1937), Kiseljaku 

(1937-1940). Bio je gvardijan i ujedno žujpnik 

u Kreševu (1940-1942) i u Jajcu (1942-1945), 

te gvardijan U Sarajevu (1945-1946), zatim 

ponovno župnik u Kiseljaku (1946-1950). 

Definitor je bio u tri navrata, Od 1950. do 

1958. boravio je u Sarajevu kao prvi 

predsjednik Udruženja katoličkih svećenika 

“Dobri pastir”, kojemu je bio osuosnivač. Od 

10. II. 1959. do smrti boravi u Kreševu. - 

Ostojić se osobito istakao svojim radom u 

vrijeme rata u Jajcu, gdje je pomirljivim 

stavom i pomaganjem ljudima bez obzira na 

konfesiosnalnu pripadnost stekao povjerenje i 

priznanje. Time je došao u vezu s istaknutim 

ljudima NOB-e pa je bio potpredsjednik 

“Narodnog fronta” u Jajcu za vrijeme rata, te 

ujedno prisustvovao i II zasjedanju AVNOJ.a i 

I. skupštini ZAVNOBiH-a. Ekumenski i 

ljudski stav je zadržao i nakon rata pa je 1955. 

odlikovan ordenom bratstva i jedinstva I reda. 

Pri osnivanju Udruženja “Dobri pastir” 

naglasio je da u njemu nema mjesta onima koji 

bi bili protiv Crkve ili njezine hijerarhije. 

Svojim tihim djelovanjem on je znao stvariti i 

uspješno njegovati kontakte s ljudima na vlasti 

s ciljem da pomogne drugima. - Neki njegovi 

govori i pisani radovi objavljeni su u reviji 

Dobri pastir (1950, 1951, 1955, 1956, 1960) te 

u kalendaru Dobri pastir (1952). 

LITERATURA: K. KARIN: Skromno 

djelovanje čovjeka, uzor-svećenika i rodoljuba. 

Dobri pastir, 9 (1959), 307-312 - ISTI: 

Nekoliko sjećanja iz života fr. Bone Ostojića. 

Dobri pastir, 9(1959), 313-318 - † Fra Bono 

Ostojić. Dobri pastir, 19-20 (1970), 365-368.I. 

Gavran


OSTOJIĆ, Marko, provincijal (?, oko 1778 - 

Fojnica, 1. X. 1838). - Bio je lektor filozofije i 

gvardijan, biran je za definitora i provincijala 

Bosne Srebrene (1823-1826). 




OSTOJIĆ, Tomislav, odgojitelj (Fojnica, 14. 

VII. 1903 - Fojnica, 1. VII. 1964) - Roditelji su 

mu Toma (gostioničar i Kata r. Tomić. Na 

krštenju je dobio ime Franjo. Osnovnu školu 

završio je u Fojnici, gimnaziju u Visokom 

(1915-1923), teologiju u Sarajevu (1923-1925) 

i Ljubljani (1925-1927). U Ljubljani se uz 

redovni studij teologije bavio i studijem 

pedagogije. Zaređen je za svećenika 1927. Bio 

je kapelan u Zenici od polovice 1927. do 1. IX. 

1928. Na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom 

predavao je (1928-1945) vjeronauk, latinski i 

hrvatski jezik, bio I. prefekt sjemeništa (1932- 

1942), upravitelj Konvikta (1942-1945) i 

definitor Provincije FS (1942-1945). Bio je, 

osim toga, gvardijan u Sarajevu (1955-1961), 

vikar u Fojnici (1949-1951. i 1961-1964), 

gvardijan i župnik u Fojnici (1951-1955), 

kustos Provincije (1951-1955) te vizitator 

Hercegovačke provincije (1955). Od 20. XI. 

1958. do smrti bio je predsjednik Udruženja 

katoličkih svećenika “Dobri pastir”. - Kao 

odgojitelj, bio je poznat po svojoj blagosti i 

dobroti i suosjećanju sa đacima, 

sjemeništarcima i konviktorcima; ove zadnje 

vodio je na izlete sve do Asiza i pariza. Kao 

gvardijan, radio je na obnovi samostana i crkve 

u Fojnici. Kao predsjednik Udruženja nastojao 

je da pomogne u rješavanju konkretnih 

životnih problema svećenika i čč. sestara u 

Bosni i Hercegovini. Pisao je malo i to 

prigodno u reviji Dobri pastir (1960. i 1962). 

LITERATURA: Dr. fr. Karlo KARIN: Novi 

predsjednik Udruženja katoličkih svećenika 

NR BiH. Dobri pastir, 9(1959), 319-322 - † 

Fra Tomislav Ostojić. Bosna Srebrena, 

15)1964), 140 - Dr fra Karlo KARIN: “ Fra 

Tomislav Ostojić. Dobri pastir, 15-16 (1966), 

501-505. I. Gavran 

OŠTIR, Filip, glazbenik i slikar (Škalje kod 

Celja, 12. II. 1871. - Trsat, 31. III. 1934). Na 

krštenju je primio ime Anton. Pohađao je 

učiteljsku i glazbenu školu u Celju. God 1893. 

je stupio u Hrvatsko-kranjsku provinciju sv. 

Križa i 1898. položio vječne redovničke 

zavjete. Kod razdvajanja hrvatskih i slovenskih 

samostana te Provincije, pristupio je 1900. 

novoosnovanoj Hrvatskoj provinciji sv. Ćirila i 

Metoda. Bio je orguljaš i zborovođa u Požegi 

(1901-1907), Varaždinu (1908/08), Samoboru 

(1908/09, 1920/21), Klanjcu 1909-1919); ondje 

je osnovao pjevački zbor “Cecilijino društvu”. 

Zatim je bio u Karlovcu (1919/20, 1923-1926), 

u Slavonskom Brodu (1921-1923) i od 1926. 

ponovno na Trsatu. U Samostanima Hrvatske 

provincije nalazi se niz njegovih skladbi. Na 

Trsatu: Trinaest crkvenih pjesama, 

litografirana zbirka popijevki. Stala Mati, 

kantata za sole, četveroglasn zbor i orkestar; 

Četiri tijelovske himne za zbor i orkestar; Sion 

goro, Kraljice neba, za zbor i orkestar; 

Requiem za četiri glasa, Nadgrobnica za 

mješoviti zbor te više skladbi necrkvenog 

sadržaja: Šumski vir, Hrvatski barjak, Čergo 

moja, Živo biju naša srca i Balade. U Zagrebu 

na Kaptolu se nalaze skladbe Romanza i 

Andante, a u Cerniku Te Deum i dvije 

marijanske popijevke pod istim imenom 

Zdravo Marijo. I Klanjcu se čuva njegova 

Zbirka crkvenih pjesama za bas, litografirana. 

Danas su izgubljene skladbe koje su izvedene 

na koncertu 1923. u Slavonskom Brodu: 

Fantazija, Budi Majko i Kantata Euharistiji. U 

Cerkvenom glazbeniku 1897. i 1898. su 

objavljene njegove kompozicije: Pred sv. 

Obhajilom, Molitev i Prijatelji. Njegovo 

skladateljstvo je u duhu shvaćanja 

cecilijanskog pokreta u Sloveniji i Hrvatskoj. - 

Oštir se također bavio umjetničkom 

fotografijom i filmskim snimanjem pa je kao 

fotograf Ilustrovanog Slovenca 1931. i 1934. 

bio u Svetoj Zemlji i ostalim zemljama Bliskog 

Istoka te Italiji i Lurdu. Bio je i slikar. Za 

trsatsko svetište je naslikao jaslice, a još su 

sačuvane njegove slike Posljednja večera, 

Vipavska dolina i Okić-grad. 

LIT.: P. Kinderić: Orguljaš i skladatelj Filip


Oštir. Marijin Trsat, 22(1989), br. 1,9. 

F.E. Hoško 

OZRETIĆ, Duje župan-nadglednik dobara 

Samostana sv. Klare u Splitu (Split. ?— Split. 

12. XII. 1944). Od svoga djetinjstva bio je u 

službi Samostana; on i njegov otac oko 100 

godina. Vršio je i službu sakristana. Svu svoju 

kršćansku ljubav poklonio je Samostanu, a 

preko njega Bogu. 


Samostan sv. Klare, Split 1979., 68. M. A. 

Petričević 

OZRETIĆ, Honorat, provincijal (Split, 1827 - 

Split-Poljud, 15. VII. 1899). - Za vrijeme svog 

redovničkog života vršio je službu gvardijana, 

definitora, kustosa provincije i dva puta 

provincijala (1873-1876; 1885-1888). 


sv. jeronima Zadar. PP 

OŽEG, fra Odorik, komisar (Varaždin, 14. II. 

1868. - Varaždin, 7. XII. 1950.) Bio je 

provincijalni definitor (1914) i učitelj novaka 

(1911.-1915). God. 1918. imenovan je 

komisarom Hrvatskog komisarijata. Početkom 

XX. stoljeća bio je profesor filozofije na 

Kapucinskoj bogoslovnoj školi na Rijeci. — U 

knjižnici franjevačkog kapucinskog samostana 

u Varaždinu sačuvana su u rukopisu njegova 

Razmišljanja i Duhovne vježbe. Rukopis 

Razmišljanja (657 + 674 str.) pisao je za svoju 

redovničku zajednicu u Varaždinu oko 1930- 

35. a sadrži razmatranja za redovnika za sve 

dane kroz godinu. Duhovne vježbe (654 str.) 

sadrže razmatranja i ispit savjesti za 

desetdnevne duhovne vježbe za redovnike. 

Uglavnom slijedi metodu sv. Ignacija. 

LIT.: Testimonium scolasticum Kapucinske 

teološke škole na Rijeci, od 1902.-1919. Gdje 

se nalazi ?— Descriptio localis et personalis 

Provinciae Illyricae 1921.-1967. Gdje se 

nalazi ?— Nekrologij slovenskih in hrvaških 


PAARZAGO, Ivan Ev., nadbiskup (Cremona- 

Zadar, 24. VIII. 1688). Bio je vrstan teolog i 

dobar poznavalac latinske i talijanske 

književnosti. Surađivao je sa kardinalom 

Petrom Ottoboni (kasnije Aleksandrom VIII). 

Imenovan je za zadarskog nadbiskupa 1648. 

Dvadeset godina je upravljao nadbiskupijom. 

Kroz to vrijeme je sedam puta vizitirao župe i 

crkve svoje nadbiskupije. Svoju biblioteku je 

poklonio samostanu sv. Frane u Zadru. 

Pokopan je u koru crkve sv. Frane. 



Storia dei Frati Minori... in Dalmazia e Bosnia 

parte seconda, Zara 1864. str. 33-34. P. PEJIĆ 

PACIFIK IZ DUBROVNIKA (Pacificus a 

Ragusio), sveta života (Dubrovnik, 13.-15. st) - 

Član Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Brat 

laik. U narodu slavljen kao čudotvorac, u 

Nekrologiju nazvan časnim slugom Božjim 

(Rode) i čovjekom koji je tako živio da se 

takvog života nitko ne treba stidjeti 

(Andriassi). Do 1758. g. je postojala slika na 

kojoj je prikazana sa aureolom i osim ovoga 

nije postojalo nikakvo drugo svjedočanstvo o 

njemu. 

LITERATURA: Vitalis ANDRIASSI=: 

Necrologium (rukopis u Arhivu Samostana 

Male Braće u Dubrovniku). - Sebastianus 

DOLCI: Monumenta historica Provinciae 

Rhacucinae Ordinis Minorum S.P.N.Francisci. 

Neapoli 1746, 22. - Benvenutus RODE: 




Hrvatin Gabrijel JURIŠIĆ: Sveti sljedbenici 

Franje Asiškog u našoj prošlosti. Kačić 

9(1977), str. 44a. I. Djamić 

PACIFIK IZ ŽUPE DUBROVAČKE (a Breno), 

sveta života (Župa Dubrovačka, cca 1693 - 

Arimini, 15. VIII. 1796) - Krsnim imenom 

Ivan. Stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku 1708. Lektor i propovjednik. 

Težeći za svetijim životom otišao u samostan 

Preminuća sv. Bonaventure rimske reformatske 

provincije. Po savjetu liječnika vratio se u 

domovinu, odakle je otišao u Arimini u 

samostan Preminuća sv. marije od milosti. 

Ondje je, nekoliko dana umro. - Provodio je


vrlo pobožan i savršen život. 





I. Djamić 

PAČARIĆ, s. Georgija, (Semeljci, 10. X. 1861 

— Đakovo, 15. IX. 1938), sestra sv. Križa. 

Kao mlada sestra odlazi na Jadran na kojem će 

provesti gotovo sav svoj radni vijek u službi 

ljubavi. Prvih 16 godina djeluje kao bolničarka 

na Velom Lošinju. Na molbu kotorskog 

biskupa Uccelinija Provincija preuzima (2. 

XII. 1900) rad u staračkom domu u Dobroti, 

Boka Kotorska. S. Georgija oduševljeno će 

prionuti uz teški život i rad na tom kršu. Uz 

dvorbu siromaha i staraca dva puta nosi i teret 

službe kućne poglavarice (1900-1917. i 1920- 

1926). S puno takta, odlučnosti i ljubavi uvela 

je u Dom red i kućnu disciplinu. Djelovanje s. 

Gregorije i njezinih sestara bilo je izuzetno 

plodno. To se pokazalo i prigodom 25. 

obljetnice njezina djelovanja ondje. "Kolo 

srpskih sestara" u Dobroti pozdravilo ju je i 

odlikovalo 17. III. 1926. zlatnom kolajnom. 

Bili su tom zgodom prisutni crkveni i svjetovni 

dostojanstvenici. Arhiepiskop kotorski naglasio 

je njezinu požrtvovnu ljubav koju je jednako 

velikodušno iskazivala i pravoslavnima i 

katolicima. Stoga joj predaje spomen križ od 

ebanovine sa zlatnim korpusom na zlatnom 

lancu. Nakon 40 godina vraća se s. Georgija u 

Provincijalnu kuću u Đakovo gdje posljednje 

godine svoga života provodi u gotovo 

neprestanoj molitvi. 



von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LIV (1939) 1, 

str. 46-47 M. Žigrić 

PAIĆ, fra Josip, provincijal (Tijesno, 9. II. 

1842 - Sinj, 18. IX. 1908) - Roditelji su mu se 

u Tijesno preselili iz Bićana kod Skradina. 

Osnovnu školu pohađao u rodnom mjestu, a 

srednju u Sinju na Franjevačkom kl. gimnaziji. 

U Franjevački red stupio je zajedno s kolegom 

fra Ivanom Markovićem, na Visovcu 17. 

studenoga 1857. Kao redovničko ime zadržao 

je krsno. Profesor na gimnaziji bio je još kao 

đakon, (1861-1862). Z asvećenika zaređen je 7. 

rujna 1862. Nakon ređenja na gimnaziji je do 

1872. Bio je i župnik u Bajagiću (1871-1874) i 

istovremeno predavao na gimnaziji (1873- 

1875). Tek tada odlazi na sveučilište u Graz. 

Nakon studija vraća se opet na gimnaziju ina 

njoj, uz manje prekide, ostaje od 1878. do 

1906. Predavao je više predmeta, a najviše 

grčki i latinski. Kad je god. 1881. gimnazija 

izgubila apravo javnosti, mnogi profesori 

napustiše profesorsku službu, a Paić ostaje i 

dalje na gimnaziji, posvećujući joj sve svoje 

snage. Ostao je njezina duša. Dugi niz godina 

bio je i njezin ravnatelj (1882-1885, 1886- 

18976. i 1898-1904). — Paić je vršio i druge 

odgovorne dužnosti u Provinciji. Bio je njezin 

prokurator, provincijal (1882-1885) i definitor 

(1902-1904). Umro je od bolesti srdobolje. — 

God. 1878, prigodom proslave 200. obljetnice 

dolaska franjevaca i naroda iz Rame u 

Cetinsku krajinu, ispjevao je pjesmu: S 

postojbine negda Bosne slavne. 



u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 149. 

M. Ćaleta 

PAIĆ, FRA PAŠKO H. G. Jurišić 

PALATIN, fra Jeronim, lektor i provincijal 

(Skradin o. — Šibenik, 16. XII. 1844). 

Studirao je filozofiju u Šibeniku (1797). Bio je 

lektor filozofije u S. Francesco alla Vigna u 

Veneciji (1804-1810) Zalagao se za sačuvanje 

učilišta u Provinciji i zbog toga je putovao caru 

u Beč. God. 1834. kao profesor filozofije 

doživio je srčani udar. U Šibeniku su 

djelomično sačuvana njegova predavanja koja 

je predavao u Veneciji pod naslovom: 

Philosophia P. Hieronymi Palatiano a Scardona 

in Conventu s. Francisci Vine˛ Venetiarum ab 

ipso spatio trium annorum tradita; nempe 

clericis ejusdem Ordinis, et etiam s˛cularibus; 

incipiendo a die 1. Octobris 1804. usque ad 

diem 1. Novembris 1807. 

Arhiv Franjevačke provincije Split, S/29, f. 

56r.— Zlatović, 411-412. Bezina, Studij 

filozofije, 37, 67. — J. Soldo, Samostan sv.


Lovre u Šibeniku, Kačić, 1/1967, 80. P. 

Bezina: Srednje školstvo u franjevačkoj 

provinciji presv. Otkupitelja, Split 1989. 68-71, 

77-78. V. Kapitanović 

PALČIĆ, RINA, svetačka života ( Novalja, 1939 

- 1967). - Od djetinstva je teško hodala, u ranoj 

mladosti prestala je i hodati pa je samo sjedeći 

uz napor vršila kućne poslove: kuhala, plela i 

šivala. ŽIvjela je tiho, jednostavno, veselo 

noseći svoj križ koji je doslovno ispunjaonjezin 

život. Stigmatizirani sv. Franjo Asiški bio je 

svojim primjerom njezin duhovni vođa, pa se 

ona danomice sve više odricala svojih i 

najplemenitijih želja na primjer da ju nose u 

crkvu. Sve je prinosila za duhovna zvanja i za 

dobro duša. Ljudi, posebno oni duhovnog 

staleža, dolazili su k njoj da se nadahnu, da 

dobiju duhovno osvježenje, polet i snagu. Kad 

se već pred Bogom odrekla i svoje davne želje 

da postane trećoredica, primili su je u TR na 

njezinu iskrenu radost. Preminula je smirena u 

Gospodinu. 

LITERATURA: Berith (Smiljana RENDIĆ): 

Valerija. Glas Koncila V(1966), br. 7(75), 16. - 

Gabrijel ŠTOKALO: Trečoredica - velika 

patnica. Vjesnik Franjevačke provincije sv. 

Jeronima IX(1967) br. 9-10, 221-222. - ISTI: 

PALČIĆ, Rina. Franjo među Hrvatima, Zagreb 

1976. str. 257. G. Štokalo 

PALKOVIĆ, Godefrid ( ✜ Ivan), nabožni pisac 

(Celindorf, Gradišće / Zillingtal, Burgenland, 

5. XII. 1714. - Szombately, Madžarska, 19. III. 

1778). Provinciji sv. Marije pristupio je 1736. i 

zatim studirao na filozofskom učilištu u Györu 

i na bogoslovnoj školi u Bratislavi. God. 1739. 

je primio svećeničko ređenje. Djelovao je 

među hrvatskim pukom u Novom Gradu 

(Güssing) i u Željeznu na Brigu (Oberberg- 

Eisenstadt). U tim mjestima je bio i gvardijan; 

najprije u prvom (1756/57, 1764-1766), a 

zatim u drugom (1759-1762, 1767-1770). 

Uživao je glas vrsnog hrvatskog 

propovjednika, a 1746. je tražio od 

provincijskog kapitula da dopusti 

propovijedanje na hrvatskom jeziku i u 

samostanskoj crkvi u Železnom kao i posebnog 

voditelja za hrvatske članove Franjevačkog 

svjetovnog reda; u to vrijeme u Železnom se 

propovijedalo hrvatski samo u župskoj crkvi 

sv. Nikole. God. 1761. je po odredbi crkvenih 

vlasti cenzurirao knjigu Csetveroversni 

duhovni persztan E. Kragela. S. L. Bogovićem 

je priredio hrvatsku početnikcu, “šlabikar”, i 

tiskao je u uvodnom dijelu svog molitvenika 

Duhovni vertlyacz (Sopron 1753). Drugi 

njegov molitvenik, Duhovna kiticza (Sopron 

1760), sadrži također katekizam i pjesmaricu; 

doživio je devet izdanja pod istim ili 

izmijenjenim naslovom Nova duhovna kitica 

(Kiszeg 1888). 

DJELA: Duhovni vertlyacz, Sopron 1753. — 

Duhovna kiticza, Sopron 1760. 

LIT.: S. ZVONARICH: Franjevci kao 

utemeljitelji nabožne literature u Gradišćanskih 

Hrvata. Kačić, 13 (1981), 89-120. - I. KARALL 

- S. Zvonarich: Popis franjevaca gradišćanskih 

Hrvata. Kačić, 14 (1882), 97-120. - M. 

KRUHEK: Crikva kod južnogradišćanskih 

Hrvatov. Bauertum und Kirche bei den 

südburgeländischen Kroaten. Güttenbach- 

Pinkovac 1990, 123-130. F. E. Hoško 

PANDŽIĆ Fra Borislav-Ljubo (1910.-1945.) 

Rođen 7.I.1910. u Drinovcima, od oca Jure i 

majke Janje r. Čulina. Gimnaziju svršio na 

Širokom Brijegu 1922.-1931., bogosloviju u 

Mostaru1931.-1936. Vojsku služio 2.V.1934.- 

2.XI.1934. u Zagrebu. U Franjevački red stupio 

na Humcu, 29.VI.1928. Zavjetovan 

jednostavno 3.VII.1929., svečano 5.VII.1932. 

Za svećenika zaređen u Mostaru, 11.XI.1934. 

1936.-1937. kateheta na Humcu 1937.-1940. 

tajnik gimnazije i podmeštar sjemeništaraca na 

Širokom Brijegu. 1940.-1945. nastavnik 

vjeronauka na gimna-ziji na Širokom Brijegu 

1941.-1945. prvi meštar sjemeništaraca na 

Širokom Brijegu 7.II.1945. spaljen na Širokom 

Brijegu. Bio je pronicav čovjek, kao svećenik 

vrlo dobar, besprijekoran... To je nevino, 

bezazleno čeljade, ne bi on ni muhe ubio. 



A. Nikić 

Pandžić Fra Krešimir-Stjepan (1892.-1945.) 

Rođen 4.III.1892. u Drinovcima, od oca Pilipa


i majke Ruže r. Majić. Osnovnu školu svršio u 

Drinovcima, gimna-ziju (I-VI) na Širokom 

Brijegu, (VII-VIII) u Mostaru, bogosloviju u 

Mostaru, filozofski fakultet u Grazu (Austria) i 

Zagrebu. Doktorat iz filozofije u Zagrebu, 

31.VII.1923. U Franjevački red stupio na 

Humcu, 9.VIII.1909. Zavjetovan jednostavno 

9.VIII.1910., svečano 7.IX.1913. Za svećenika 

zaređen 31.I.1915. u Mostaru. 1919.-1940. 

profesor na Širokom Brijegu 1929.-1934. 

ravnatelj gimnazije 1940.-1943. provincijal 

hercegovačkih fra-njevaca 1943.-1945. 

profesor na Širokom Brijegu 8.II.1945. ubijen 

nedaleko od župskog stana u Mostarskom 

Gracu. Bio je vrlo savjestan profesor i 

svećenik. Strog profesor klasičnih jezika. 

Savjesnošću i upornom marljivošću postigao je 

mnogo. Bio je vrlo discipliniran i nadasve 

pravedan. Od đaka je tražio istinito znanje, a 

od redovnika istinito zvanje. Što god je radio - 

radio je temeljito. Nasuprot sposobnosti i 

visokih službi, uvijek je ostao ponizan i 

pobožan redovnik. Radi točnosti prozvan je 

Prus. 



A. Nikić 

PAPA, Marin, misionar (Cavtat, cca 1681 - 

Dubrovnik, 2. IX. 1747) - Stupio u Provinciju 

sv. Franje u Dubrovniku oko 1699. Više puta 

skarista samostanske crkve Male Braće u 

Dubrovniku, te vikar i gvardijan. Tri godine 

proveo u Svetoj Zemlji. - Osobito je gajio 

siromaštvo. Bio je vrlo poštivan. 





I. Djamić 

PAPIĆ, Pavao, prevodilac (Sarajevo 1593 - ?). 

- Za svećenika je zaređen 1618. Uživao je velik 

ugled u Rimu. Neki kardinali htjedoše ga 

imenovati sofijskim biskupom. God. 1623. i 

1624. nalazi se u Rimu skupa s fra Jurom 

Bošnjakom. Ocrtaju žalosno stanje katolika u 

Bosni, mole pomoć, izvješćuju o smrti 

sofijskog biskupa fra Petra Zlojutrića i mole 

mu nasljednika, zauzimaju se za prava 

skradinskog biskupa na beogradsku katoličku 

kapelu. Bio je župnik u Beogradu i Baču i kao 

takav 1629. moli Zbor za raširenje vjere da 

zaštiti Bosance u Beogradu od dubrovačkih 

trgovaca. Preveo je s talijanskog na hrvatski 

djelo pisca Da Salustio Bartolomeo La sette 

trombe per risvegliar pecatorea... (Venetia 

1619) i bosančicom objelodanio, posvetivši ga 

2. travnja 1649. provincijalu Mihovilu 

Bogetiću. 

DJELA: Sedam trublji. /S.1. et s.a./. 

LITERATURA: - FERMENDŽIN Euzebije: 

Chronicon observantis provinciae Bosnae 

Argentina... Starine JAZU, 1890, knj. XXII, 

str. 32,33. - ISTI: Acta Bosnae. Zagrabiae 

1892, str. 368, 370, 387, 388, 411. - 

PROHASKA Dragutin: Das Kroatischeserbische 

Schrifttum in Bosnien und der 

Herzegowina. Zagreb 1911, str. 108-109. - 

MATKOVIĆ Jako: Bibliografija bosanskih 

franjevaca. Sarajevo 1896, str. 12. - JELENIĆ 

Julijan: Spomenici kulturnog rada bosanskih 

franjevaca. Sarajevo 1918, str. 88-89. A. 

Kovačić 

PAPONJA Fra Fabijan-Jakov (1897.-1945.) 

Rođen 26.IX.1897. u Lipnu, od oca Joze i 

majke Šime r. Prskalo. Gimnaziju učio 1910.- 

1919. na Širokom Brijegu, bogosloviju 1919.- 

1920. u Mostaru, 1920.-1923. u Innsbrucku 

(Austria), filozofski fakultet u Innsbrucku 

1923.-1924. i u Ljubljani 1924. do 1927. U 

Franjevački red stupio na Humcu, 7.VI.1915. 

Zavjetovan jednostavno 7.VI.1916., svečano 

5.VII.1919. Za svećenika zaređen 3.IX.1922. u 

Salzburgu (Austria). 1927.-1945. profesor na 

Širokom Brijegu 8.II.1945. odveden sa Širokog 

Brijega u pravcu Splita i negdje ubijen. Bio je 

vrlo plemenit i čovjekoljubiv, pa je znao 

cijeniti žrtve svojih ministranata...(darivao ih 

je). "Ali nama svaki njegov dar bio je velik dar, 

jer je potjecao iz njegove čiste ljubavi prema 

nama, pogotovu kada smo znali, da su to bili 

darovi od njegovih darova. Taj je čovjek bio 

fizički izvanredno dobro razvijen i jak, ali u 

tom je snažnom fizičkom liku djelovala živa 

ljubav prema njegovim đacima... Kao pravi 

Franjin brat, fra Fabijan je volio prirodu".




A. Nikić 

PAPUŠLIĆ, Antun, filozofski i teološki pisac, 

književnik (Lipik, oko 1706. - Cernik 2. XI. 

1766) je oko 1725. postao član Bosne Srebrene 

stupanjem u novicijat u Velikoj. Zatim je 

studirao na filozofskom učilištu u Budimu, 

gdje je na bogoslovnoj školi započeo studij 

teologije (1731/32). Teološko školovanje je, 

čini se, bio zbog bolesti prekinuo kroz dvije 

godine i boravio u Baji (1732-1734) da bi ga 

završio u inozemstvu, najvjerojatnije u Italiji. 

Prihvatio je učiteljsku službu i predavao 

najprije na filozofskom učilištu u Požegi 

(1738-1741). God. 1739. je zbog kuge izbjegao 

sa studentima u Veliku i pastoralno se brinuo 

za zaražene u selu Gornji Kunovci. Ispit za 

profesora dogmatske teologije je položio 21. 

IV. 1743. i u jesen iste godine preuzeo 

učiteljsku stolicu u petrovaradinskoj školi. 

Ondje je predavao jednu ili dvije školske 

godine, jer je najkasnije 1745. postao profesor 

visoke bogoslovne škole u Osijeku, a od 1749. 

do 1756. je predavao na bogoslovnoj školi u 

Budimu. S naslovom “lector jubilatus” bio je 

dekan generalnih učilišta u Budimu (1757) i 

Osijeku (1759-1764), a u međuvremenu je 

1757. bio s gradiščanskom regimentom u 

Pruskom ratu (1757/58). Obavljao je i upravne 

službe: bio je gvardijan u Radni (1742/43), 

definitor Provincije (1751-1754) i generalni 

vizitator Provincije sv. Ladislava. U rukopisu 

su ostala dva njegova spisa, filozofski 

Tractatus in universam Aristotelis logicam 

(Požegae 1738; vel. 16 x 19,5 cm; Požega, spis 

br. 9) i teološki De Verbi Divini incarnatione 

(Essekini 1746; vel. 16 x 20 cm; Ilok C 194). 

Tiskom je pak objavio tezarij javne rasprave iz 

dogmatskog bogoslovlja, knjižicu koja sadrži 

govore u čast sv. Josipu, sv. Franji i sv. Antunu 

Padovanskom na latinskom jeziku i teološkohomiletsko 

djelo na hrvatskom jeziku koje 

sadržajem predstavlja pučku mariologiju. 

DJELA: Praelectiones teheologicae ex libro 

quarto Sententiarum de sacrosanctis... 

sacramentis. Essekini 1748. — Dužna slava 

sinovskog bogoljubstva. Budim 1751. 

LIT.: Franjo Emanuel Hoško, Dvije osječke 

škole u 18. stoljeću, Kačić, 8(1976), 173-175. 

— Isti, Franjevačko visoko učilište u Požegi. 

Nova et vetera, 27(1977), sv. 1, 100-101. — 

Isti, Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih 

i hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljeća u 

Budimu. Ibidem, 18(1978), sv. 1/2, 149-151. 

— Isti, Marijoljublje naših starih. Rijeka 1992, 

55-60. F.E. Hoško 

PAPUŠLIĆ, Antun, pisac (Lipik kod Pakraca, 

1710 - Cernik, 2. XI. 1768). - Novicijat je 

završiko u Velikoj. Bio je generalni lektor 

filozofije (dvije godine) i teologije (deset 

godina) u Osijeku i Budimu. Neko vrijeme 

vršio je dužnost prefekta škole u Osijeku. God. 

1756. proglašen je jubilarnim lektorom. Za 

vrijeme pruskoga rata bio je vojni kapelan kod 

gradiške pukovnije (1756-1763). Biran je za 

definitora Bosne Srebrene 1751. i generalnog 

vizitatora u provinciji sv. ladislava. Pisao je 

propovijedi u čast Blažene Djevice Marije, sv. 

Josipa, sv. Franje, sv. Ante i drugih svetaca. 

DJELA: - Sacer mons Alverniae... Essekini... 

Anno Domini 1748. - Duxna slava sinovskoga 

bogoljubstva... Godine 1751. Štampano u 

Budimu... Tres sacri sermones de s. Josepho... 

Budae 1754. - Praelectiones theologiae (?). 

LITERATURA: - MATKOVIĆ Jako. 


1896, str. 46. - JELENIĆ Julijan: Biobibliografija 

franjevaca Bosne Srebreničke II. 

(rukopis u arhivu franjevačkog samostana u 

Tolisi). - MEDVJED I/van/: Najstarija 

sačuvana knjiga štampana u Osijeku. Hrvatski 

list, 19(1938) 117, str. 9. A. Kovačić 

PARTLEC, Antun, pedagog, provincijal 

(Koprivnica, 1661. - Varaždin, 28. X. 1701). 

Njegovi roditelji Matija i Uršula su ga 

imenovali Stjepan. U Provinciji sv. Ladislava 

ga je 1679. u Križevcima primio provincijal H. 

Sviličić. Studirao je na filozofskom učilištu u 

Varaždinu (1682-1684) i na bogoslovnoj školi 


(1648-1688). Osposobljen za profesora 

filozofije predavao je na filozofskom učilištu u 

Varaždinu (1689-1691). Vrlo mlad prihvaća 

upravne službe pa je gvardijan u Varaždinu


(1690/91). u Krapini (1691-1693) i u Zagrebu 

(1694/95), tajnik provincije za dvojice 

provincijala: A. Buzjakovića (1693-1696) i M. 

Klarića (1696-1699); također je član 

Klarićevog upravnog vijeća kao definitor. 

Obavljao je i dužnosti orguljaša u Varaždinu i 

voditelja bratovštine sv. Antuna u Krapini. 

Ponovno se je vratio profesorskoj službi i 

preuzeo učiteljsko mjesto na bogoslovnoj školi 

Generalnog učilišta u Zagrebu (1698/99), ali je 

uskoro postao provincijal. Teško je obolio, kad 

je bio 1700. pred polaskom na generalni 

kapitul u Rim na kojem su njegov zamjenik A. 

Buzjaković i provincijal Bosne Srebrene 

Franjo Travničanin uglavili granice između 

njihovih provincija u Slavoniji i južnoj 

Ugarskoj. 


Zagrebu, Monumenta Custodiae S. Ladislai, 

333-339. — Ibidem, Matricula officiorum, ad 

nomen. F.E. Hoško 

PARUN, fra Bonaventura, lektor teologije 

(Igrane, 2. X. 1839. - Živogošće, 22. V. 1915.). 

Stupio u Franjevački red 5.X. 1857. Posljednje 

dvije godine teologije uči u Nadbiskupskom 

sjemeništu u Zadru, a svečane zavjete polaže 5. 

X. 1861. godine. Za svećenika je zaređen 8. IX. 

1862. Predavao je teologiju u Zaostrogu i 

Makarskoj. Godine 1887. dobiva jubilaturu uz 

napomenu da već 24 godine predaje sv. 

teologiju. Imenovan je ispitivačem ređenika 

(1875.) i sinodalnim ispitivačem. Obavljao je i 

dužnost samostanskog vikara u Živogošću i 

Makarskoj. Kao čovjek mirne naravi isticao se 

i redovničkom skromnošću. B. Pezo 

PARUN, Ruža, misionarka, (Igrane, 21. I. 

1903. - San Lorenzo, 20. I. 1988). - U 24. 

godini života, 1925. g. stupila je u kandidaturu 

u Splitu, a 8. IX. 1927. započinje novicijat, 

također u Splitu. Osam godina poslije odlazi u 

Južnu Ameriku da tamo navijesti Kristovo 

Evanđelje. U Buenos Aires je stigla 10. lipnja 

1935. Bio je to početak njezinog dugog i 

plodnog djelovanja. Više od pola stoljeća 

stalne požrtvovnosti i predanosti u volju Božju. 

Došla je a da nije znala ni jednu riječ na 

španjolskom jeziku. Veliko siromaštvo. Druga 

kultura i drugi običaji. I klima joj je bila 

neprijatelj, posebno kada je morala raditi na 

sjeveru Argentine i u Paragvaju. Međutim, 

njezin je misionarski duh bio jači od svega 

toga. S veseljem je nosila svoj svakodnevni 

križ, a posebno je to pokazala posljednjih 10 

godina kad joj je bolest onemogućila aktivno 

djelovanje. — Iz Buenos Airesa uputila ju je 

poslušnost na sjever - Formosu, gdje je ostala 

nekoliko godina pomažući u domaćinskim 

poslovima. Kad je bila otvorena nova bolnica u 

paragvajskom gradu Concepcionu, započela je 

svoj rad kao bolničarka. Tu je proživjela 

najteže dane jer ju je zatekla Paragvajska 

revolucija g. 1947. Kroz to vrijene nije znala za 

odmor, dala je sve od sebe da bi barem u 

nekom smislu poboljšala stanje onih koji su 

ostali bez ičega. Iz Paragvaja se vratila u 

Formosu. I tu je čekao rad u bolnici. Radila je i 

u misiji Laishi s Indijancima. Jedna od zadnjih 

podružnica bila je Montevideo - Urugvaj, gdje 

je provela 22 godine. — U 53 godine samo je 

jednom imala priliku posjetiti rodni kraj. 

Posljednjih osam godina bolest ju je prikovala 

uz krevet. Kroz to vrijeme bila je u 

provincijalnoj kuci u San Lorenzo, gdje je i 

umrla. M. Vranjković 

PARŽIK (PARIK), Karlo, arhitekt (Jičin, Češka, 

1857 - Sarajevo, 16. VI. 1942) - Kao mladi 

arhitekt radio je s drugima na Votivkirche u 

Beču pa su ga kao darovitog graditelja 

preporučili J. Vancašu (v.)) za suradnika. 

Došao je u Sarajevo 1885. i tu ostao do smrti. 

Bio je građevni nadsavjetnik i šef za 

graditeljstvo u Bosni i Hercegovini a pošto je 

stupio u mirovinu bio je savjetnik i arhitekt 

Vrhbosanske nadbiskupije kroz 22 godine (do 

smrti). Paržik je radio nacrte za svjetovne i 

crkvene zgrade i pored Vancaša ostavio najviše 

arhitektonskih djela u predragnom Sarajevu. 

Radio je zgrade Zemaljskog muzeja hotela 

“Evropa” (s Vancašem), Sudsku palaču, 

Državnu tiskaru, Vakufsku (Husrefbegovu) 

palaču, Zemaljsku banku, Šerijatsku školu i niz 

drugih školskih i stambenih zgrada. Isto tako 

radio je sudske i kotarske zgrade gotovo 

posvuda po Bosni, hotel “Neretva” i biskupsku 

palaču u Mostaru. Izvan Bosne sudjelovao je u


nacrtima za Skadar, Zagreb, Beograd. - U 

Bosni je izradio 24 župske crkve, 23 župska 

stana i samostana, oko 15 kapelica i mnoštvo 

manjih radova. Od crkava se najviše ističu 

crkva sv. Josipa na Marindvoru i protestantska 

na Obali u Sarajvu a izvan njega Gospina crkva 

u Olovu. - Paržik je kao urbanist predlagao 

valstima da se staro Sarajevo očuva u biti 

onakvo kakvog ga je zatekla okupacija a da se 

novo Sarajevo gradi od Koševa prema 

sarajevskom polju. Na žalost, taj prijedlog nisu 

usvojili. - Paržikov stil je u najvećem dijelu 

izdanak vremena eklektičkih historijskih 

stilova; pod kraj se osjeća pojednostavljivanje 

zgrade prema bečkim secesijskim uzorima i 

prema staroj hrvatskoj arhitekturi. 

DJELA: Zemaljski muzej u Sarajevu. Glasnik 

Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 

Sarajevo, 36 (1914), 35-42. 

LITERATURA: † Karlo Parik. Glasnik 

hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, 44 

(1942), 533-535. - † Arhitekt Karlo Parik. 

Vrhbosna, 56 (1942), 160-161 - Isp. također 

kratke bilješke u Enciklopediji likovnih 

umjetnosti i u Leksikonu umjetnika BiH, s.v. 

Paržik. I. Gavran 

PASCHASIUS IZ SEVERINA (SEVERINAC, 

SEVERINENSIS Capucinus), propovijednik. († 

Zagreb, 3. XI. 1787). Ostavio je u rukopisu, 

koji se nalazi u varaždinskoj samostanskoj 

biblioteci, djelo s naslovom: Libellus 

Benedictionum Severinensi Capucino, Anno 

Domini 1787. Zagrabiae in Conventu nostro 

Capucinico. To je obrednik raznih blagoslova. 

Uz obrednik koji obuhvaća 229 stranica slijedi 

56 stranica uputa kako se pripremaju razna jela 

i liječe razne bolesti. Obrasci blagoslovnih 

molitava pisani su latinski, a sve ostalo 

hrvatskim jezikom. — O. Pashazije je ostavio 

i jedan prijepis na hrvatski već prevedenog 

djela Capucinus solitarius (Cappucino ritirato). 

Taj prijepis je napravljen 1784.-85. u 

Varaždinu. Pashazije je onda bio "concionator 

festivus". — Umro je u 41. godini života i 21 

godini redovništva. 



PASCONI, Klaro, ml, pedagog (Nova Gorica, 

Slovenija, 1739. - Trsat, 8. XII. 1787) je bio 

član Hrvatsko-kranjske provincije sv. Križa. 

God. 1783. se pridružio Hrvatskoj primorskoj 

provinciji i boravio na Trsatu obavljajući 

službu samostanskog starješine. Bio je profesor 

filozofskog učilišta na Svetoj Gori kod Nove 

Gorice i u rukopisu je ostavio razradu svih 

predmeta koje je predviđala nastavna osnova 

pod naslovom Universa philosophia (1771). 

Poslije toga je postigao naslov profesora 

dogmatske teologije i opet priredio predavanja 

koje je držao studentima bogoslovne škole 

generalnog učilišta u Ljubljani pod naslovom 

Institutiones theologicae, sv. 1-6 (Ljubljana, 

1775-1779; spomenuti spisi su u franjevačkoj 

knjižnici na Trsatu). P. je postigao naslov 

lektora jubilata, a bio je i izvrstan talijanski 

propovjednik. 

LIT: E. HOŠKO, Na vrhu Trsatskih stuba. 

Rijeka, 1991, 167- 168. - Nekrologij Slovenske 

frančiškanske province sv. Križa. Ljubljana 


PASCONI, Klaro, st, povjesnik (Nova Gorica, 

Slovenija, 1693. - Trsat, 8. XII. 1741). Bio je 

član Hrvatsko-kranjske provincije. Posvetio se 

učiteljskoj službi i predavao filozofiju i 

teologiju. Postigao je naslov generalnog 

lektora. Kad je predavao na bogoslovnoj školi 

na Trsatu, napisao je Tractatus de virtute et 

sacramento poenitentiae (Tersacti 1716), a za 

studente generalnog učilišta u Ljubljani je 

priredio spise: Lectiones canonicae, De 

intellectu et scientia Dei (Ljubljana 1720), 

Theologia beatorum, Prologus in quatuor 

libros Sententiarum. Obavljao je i upravne 

službe definitora i kustosa Provincije. 

DJELA: Triumphus coronatae Reginae. 

Venetiis 1731. 

LIT: F.E. HOŠKO, Na vrhu Trsatskih stuba. 

Rijeka, 1991, 167. - Nekrologij Slovenske 

frančiškanske provice sv. Križa. Ljubljana 


PASTIROVIĆ, PETAR, prov. (ILok, 1. polovica 

17. st. - Ilok, 11. XI. 1738). Dulje vremena bio 

je lektor filozofije u Mletica i uživao velik


ugled kod mletačkog plemstva. Poslije 

povratka u provinciju (1708) bio je 

propovjednik u Osijeku i izabran za gvardijana 

u Vukovaru (1710). Na kapitulu u Sinju 

izabran je za provincijala Bosne Srebrene 

(1711-1714). Značajna je odluka tog kapitula, 

da se provincijsko starješinstvo bira “per 

turnum” po regijama: Prekosavlje, Bosna i 

Dalmacija - provincijal, kustos i dva definitora. 

- Obišao je Bosnu dva puta, a Dalmaciju 

jedanput. Prisustvovao je krunidbi kralja Karla 

III (VI) u Požunu (1711), koji mu izdaje 

pismeni dokumenat da biskupi ne smiju 

franjevcima oduzimati župe, u kojima su 

franjevci služili za teških turskih vremena. Na 

godišnjim sku0pštinama, dosta vremena 

posvećuje školstvu. Premješta filozofski licej iz 

Broda u Požegu, unapređuje filozofski licem u 

Osijeku i osniva novi filozofski licem u 

Petrovaradinu. Obavlja službu kustosa (1714- 

1717), a poslije smrti provincijala Pavla 

Nikolića, kao dekan provincije, predsjeda 

provincijskom kapitulu u Brodu (1727). 

Suvremeni ljetopisac za njega veli: “Homo fuit 

parvus statura, sed magnus ingenio et fortuna. 

In suo gubernio fuit audax, et zelotus, cum 

prudentia in (fima).” 



(1339-1735). Beograd 1935, 121-124. - 


1968, 214-218. A. Barun 

PASTIROVIĆ, Petar, provincijal, generalni 

vikar Srijemske biskupije (Ilok, oko 1675. - 

Ilok, 11. XI. 1738). God. 1693. je stupio u 

Bosnu Srebrenu. Filozofsko i teološko 

školovanje je završio u Italiji, vjerojatno u 

Veneciji, jer je ondje dulje vrijeme predavao 

filozofiju. U domovinu se vratio 1708. godine i 

u Osijeku bio propovjednik, zatim je počeo 

službu samostanskog starješine i župnika u 

Vukovaru (1710711), ali ga je tada provincijski 

kapitul izabrao za provincijala (1711-1714). 

Prisustvovao je 1711. krunidbi kralja Karla VI. 

u Požunu i tom zgodom ishodio carsku povelju 

koja potvrđuje franjevačka prava u Slavoniji i 

Podunavlju na upravljanje župama. Podržao je 

1710. osnovanu visoku bogoslovnu školu u 

Budimu i 1712. potakao da i u Osijeku bude 

primjerno školsko središte Provincije. Kao 

bivši provincijal je 1727. predsjedao izboru 

provincijskog vikara Šimuna Tomaševića, a 

1729. Petra Karapandžića; god. 1729. je bio 

generalni vizitator i predsjednik kapitula u 

Bosni Srebrenoj. Srijemski biskup Ladislav 

Szoerenzi imenovao ga je 1735. generralnim 

vikarom svoje biskupije; tu je službu obavljao 

do konca života boraveći u Iloku, gdje je bio i 

samostanski starješina (1727-1729). Ljetopisac 

spominje da je bio malen rastom, a velik umom 

i srećom, a u upravljanju Bosnom Srebrenom 

je bio razborit i zauzet za redovničko 

opsluživanje. 

LIT.: D. MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Rim 

1960, 214. - F.E. HOŠKO, Dvije osječke visoke 

škole u 18. stoljeću. Kačić, 8 (1976), 141-142. 

F.E. Hoško 

PAŠALIĆ, Filip, provincijal (Livno, 17. I. 1806 

- Carigrad, 17. IX. 1861). Osnovnu i srednju 

školu učio je u Livnu i fojničkom samostanu, a 

filozofsko-teološki studij u Italiji. U 

franjevački red stupio je u Fojnici 1821. Bio je 

učitelj redovničke mladeži Bosne Srebrene u 

Fojnici, meštar novaka, bibliotekar i pomoćnik 

župnika. U vrijeme provincijalstva Sjeepana 

Marijanovića vršio je dužnost tajnika i arhivara 

provincije. Igrao je značajnu ulogu u sporu 

provincije s biskupom Barišićem. God. 1843. 

generalni vizitator Karlo Peoten namjeravao ga 

je, između ostalih, poslati u zatočeništvo u koji 

talijanski samostan. Biran je za generalnog 

komisara te kustosa i provincijala (1857-1860) 

Bosne Srebrene. Značajan je njegov 

pastoralno-politički rad u Carigradu u vrijeme 

dok je bio predsjednik samostanske residencije 

sv. Jurja u Galati. istodobno je bio i agent 

carigradske agencije te kao takav upoznao se s 

brojnim istaknutim ličnostima crkvenog i 

političkogh života s kojima se dopisivao. Više 

put je putovao u Beč, Pariz i Peštu. Ono što je 

Martić bio u sarajevskoj to je Pašalić u 

carigradskoj agenciji. Borio se za interese 

provincije, bio ute0čišđte ne samo članovima 

provincije nego i svim drugima s naših strana 

koji su dolazili u Carigrad, pomagao je 

bosanskim begovima koji su iz političkih


razloga bili protjerani da se što bolje snađu. 

Znao je dobro latinski i talijanski jezik. preko 

porodice Brlić slao je dopise u Gajeve Narodne 

novine. Primao je Srpski dnevnik. 

LITERATURA: Iz Carigrada. Zagrebački 

katolički list, 12(1861) 42, str. 333-334. - 

BATINIĆ Mijo: Franjevački samostan u 

Fojnici od stoljeća XIV. - XX. Zagreb 1913. - 

JELENIĆ Julijan: Kultura i bosanski franjevci 

II. Sarajevo 1915, str. 288-289. - DRLJIĆ 

Ratko: Residencija sv. Jurja u Galati. 

Franjevački vijesnik, 44(1937) 10-11, str. 343- 

346. A. Kovačić 

PAŠALIĆ, Jako, političar (Brina ž. Livno, 9. 

IX. 1877 - Gorica-Livno, 16. II. 1960) - Rođen 

je od oca Šime, zemljoradnika, i Anđe r. Balta. 

Krsno mu je ime bilo Ivan. Rano je ostao 

siroče pa je kao takav primljen u samostan u 

Livnu. Tu je dobio osnovnu pouku i odatle 

pohađao osnovnu školu u Livnu. Gimnazijske 

nauke učio je u Gučoj Gori (1892-1896), u 

novicijat FS stupio 1896, filozofiju i teologiju 

svršio u Livnu (1897-1902) i bio zaređen za 

svećenika 1902. Privatno, kao kapelan u Livnu 

1902-1903, spremio se za natječaj da bude 

nastavnik. Kao takav djelovao je u Visokom 

1902-1905. i 1906-1909, a ravnatelj gimnazije 

bio je od 19077. do 1909. U Visokom je jedno 

vrijeme bio i prefekt. Predavao je latinski, 

grčki, vjeronauk, zemljopis, povijest i 

krasnopis. Bio je kateheta, kapelan i župnik u 

Livnu, Čukliću, Ljubunčiću i Suhom Polju; bio 

je definitor 1937-1939. Bio je gvardijan 

samostana Gorica-Livno (1916-1919) i narodni 

zastunik u Konstituanti 1920. te banski 

vijećnik u Splitu. Pisao je malo: u 

Franjevačkom glasniku (1901, 1902, 1907) 

dosta dug članak o Wasmannu i evoluciji), u 

NOvinama (1918, br. 164, str. 2), Kalendaru 

sv. Ante 1927, te u Glasniku sv. Ante (1930). - 

isticao se kao temperamentan propovjednik i 

govornik. Kao pastoralni radnik rado je vodio 

treći red sv. Franje (preko 500 članova u 

Ljubunčiću) i Omladinusv. Ante (oko 800 

članova). Kao politički radnik zalagao se za 

prava seljaka i ujedno budio seljačku stalešku i 

narodnu svijest i nastojao oko otvaranja škola i 

unapređenja zdravstvene službe na selu. 

LITERATURA: † Fra Jako Pašalić: Dobri 

pastir, 15-16(1962), 533-535. 

I. Gavran 

PAŠALIĆ, Jako, političar (Brina-Livno, 9. IX. 

1877 - Gorica-Livno, 14. III. 1960). - Krsno 

muje ime Ivan. Sin je Šimuna i Anđe rođ. 

Balta. Otac mu je umro kad mu je bilo voje, a 

majka deset godina. Nakon majčine smrti 

pošao je u “fratre” na Goricu. Osnovnu školu 

završio je u Livnu, gimnaziju u Gučoj Gori 

(1892-1896), filozofiju i teologiju u Livnu 

(1899-1902), novicijat započeo u Fojnici 

1896., za svećenika ređen 1902. Kratko je 

službovao kao kapelan i kateheta u Livnu, 

zatim kao nastavnik, ravnatelj gimnazije i 

prefekt u Visokom (1903-1905, 1906-1909). 

Župnikovao je preko 20 godina na raznim 

livanjskim župama i to u Suhom Polju, 

Čukliću, Livnu i Ljubunčiću, zatim kraće u 

Beogradu i Kreševu. bio je gvardijan (1916- 

1919) i vikar (1937), na Gorici biran je za 

definitora Bosne Srebrene (1937-1939). Kao 

svećenik posebnu pažnju psovećivao je Trećem 

redu sv. Franje i Omladini sv. Ante, a kao 

građanin zalagao se za bratstvo i jedinstvo, za 

prava seljaka, njihovo prosvjećivanje i 

zdravstvenu zaštitu. Zbog toga je 1920. biran 

za poslanika u Konstituanti te za bosanskog 

vjećnika u Splitu. Kao narodni poslanik i 

vjećnik suprotstavljao se vlastodršcima, koji su 

tlačili narod. Surađivao je kraćim prilozima u 

Franjevačkom glasniku (1901), Serafinskom 

perivoju (1902, 1907) i Kalendaru sv. Ante 

(1927). Posljednje godine života proveo je u 

Sarajevu (1943-1947). Sutjesci (1947-1950) i 

na Gorici (1950-1960). 

LITERATURA: Kartoteka osoblja Bosne 

Srebrene. - X.Y.: † Fra Jako Pašalić, Dobri 

Pastir, 11-12(1962) I-IV, str. 533-535. A. 

Kovačić 

PAŠTROVIĆ, Franjo Antun Andjeo 

(PASTROVICCHI), FKN (Senogallia, 2. X. 

1710.-Viterbo, 4. IV. 1783), biskup. - 

Podrijetlom je iz Dalmacije. Za svećenika je 

zaređen 6. IX. 1733. Doktorirao u Rimu 15. V. 

1739. Slovio je kao uvaženi propovjednik. Bio


je konzultor sv. Oficija i ispitavač kandidata za 

biskupe. Posebnim breveom Klement XIV. 

postavlja njega i njegove nasljednike u službi 

konzultora sv. Oficija definitorima Reda 

(povlastica je važila do 1969.). Isti papa 

imenovao ga je 14. XII. 1772. za biskupa 

Viterba i Tuscanije. 

DJELA: Panegirico di s. Emidio, recitato in 

Ascoli nella Quaresima del 1753, Ascoli 1753. 

— De B. Josepho a Copertino O.M.C. Oratio 

habita ad S.R.E. Cardinales in Basilica SS XII 

Apostolorum die 6 maji 1753, Romae 1753. — 

Compendio della Vita Virtù e Miracoli del B. 

Giuseppe di Copertino dell'Ordine dei Minori 

Conventuali di S. Francesco, Roma 1758. 

LIT.: R. RITZLER - P. SEFRIN: Hierarchia 

catholica medii et recentioris aevi, VI, Patavii 

1958, 444. — D. SPARACIO: Frammenti biobibliografici 

di Scrittori ed autori Minori 

Conventuali dagli ultimi anni del 600 al 1930, 

Assisi 1931, 142s. — Miscellanea Francescana 

31 (1931) 167. — M. OREB: Zaslužni članovi 

Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca 


dana, Split 1973, 116. 

PAULIĆ, Pavao, latinski pjesnik (Varaždin, 30. 

I. 1816. - Zagreb, 18. IV. 1877). U Provinciju 

sv. Ladislava je stupio 1832, a za svećenika je 

zaređen 1839. godine. Bio je profesor 

gimnazije u Varaždinu (1844-1854), 

vjeroučitelj i učitelj u Koprivnici (1855) i 

Čakovcu (1857, 1875), propovjednik u Krapini 

(1856), Kostajnici (1858-1861) i Zagrebu 

(1865) te samostanski starješina u Kostjanici 

(1870-1875). Pjevao je prigodne i druge 

pjesme na latinskom jeziku. 

DJELA: Carmen...Domini Georgii 

Haulik,...episcopi zagrabiensis dum sacram 

onomaseos suae diem...recoleret. Zagrabiae 

1838. Lusus poetici sive apologi quidam 

oblectandis animis accommodata cum 

nonnullis aliis diversi generis et tenoris 

poematibus. Varasdini 1852. — Beatissimo 

Patri...Pio Nono. Zagrabiae 1869. 

LIT.: Schematismus almae Provinciae divi 

Ladislai Regis. Kanisae 1856. F. E. Hoško 

PAULIĆ, Pavao, latinski pjesnik (Varaždin, 30. 

I. 1816. — Zagreb, Zagreb, 18. IV. 1877). U 

Provinciju sv. Ladislava stupio je 1832, a za 

svećenika je zaređen 1839. godine. Bio je 

profesor gimnazije u Varaždinu (1844-1854), 

vjeroučitelj i učitelj u Koprivnici (1855) i 

Čakovcu (1857, 1875), propovjednik u Krapini 

(1856), Kostajnici (1858-1861) i Zagrebu 

(1865) te samostanski starješina u Kostajnici 

(1870-1875). Pjevao je prigodne i druge 

pjesme na latinskom jeziku; iz pedagoških 

razloga je preveo tekstove D. Obradovića. 

DJELA: Carmen...Domini Georgii 

Haulik,...episcopi zagrabiensis dum sacram 

onomaseos suae diem...recoleret, Zagrabiae 

1838. — Lusus poetici sive apologi quidam 

oblectandis animis accommodata cum 

nonnullis aliis diversi generis et tenoris 

poematibus, Varasdini 1852. — Beatissimo 

Patri...Pio Nono. Zagrabiae 1869. 

LIT.: Schematismus almae Provinciae divi 

Ladislai Regis, Kanisae 1856. F.E. Hoško 

PAULINUS A RAGUSIO BRUNI, Paulin 

PAVAO IZ BAJE, pedagog, povjesnik (Baja, 

oko 1720. — Sombor, 14. I. 1768). Nepoznate 

su pojedinosti o vremenu njegovog ulaska u 

Franjevački red i o njegovom školovanju kao i 

o mjestu gdje je predavao filozofiju. Četiri 

godine je predavao teologiju na bogoslovnoj 

školi u Radni (1750-1754), a dvije godine na 

bogoslovnoj školi u Petrovaradinu (1754- 

1756); u to vrijeme su to bi škole provincijskog 

značenja, dok su škole u Osijeku i Budimu bile 

općeg značenja, tj. školske ustanove za cijeli 

Franjevački red. Dok je boravio u Radni, 

istraživao je prošlost tamošnjeg svetišta i 

napisao njegovu povijest na latinskom jeziku; 

knjigu je netko poslije njegove smrti objavio i 

na njemčakom jeziku pod naslovom 

Wunderscheinender Waldschatten (Ofen, 

1771). 

LIT.: [K. CSILLAG]: Brevis memoria 

Provinciae Capistranae, Budae 1875, 46. — E. 

FERMENDŽIN: Brevis Catalogus...scriptorum 

Provinciae s. Ioannis a Capistrano, 

Temesvarini 1887, 18. F.E. Hoško


PAVAO IZ DUBROVAČKOG PRIMORJA (a 

Terranova), provincijal (? - Ancona, 28. VII. 

1964) - Član Provincije sv. ŽFranje u 

Dubrovniku. Definitor provincije, kustos, 

provincijal 1687-1690). U starosti otišao u 

Anconu radi liječenja. Djelovao je kao 

propovjednik na narodnom jezku. Samostanu u 

Slanome pribavio dosta dobara, a pobrinuo se 

da se u crkvi Male Braće u Dubrovniku 

podignu oltari u čast sv. Križa i sv. Franje. 






PAVAO IZ JAJCA (Jajčanin), generalni lektor 

(XVIII. st.). Obukao je franjevački habit u 

Fojnici 8. prosinca 1720. godine. Nije poznato 

gdje je studirao filozofiju i teologiju, ni kako 

mu je prezime, ukoliko ga ne možemo 

poistovjetiti s Pavlom Narančićem koji je 

1724. studirao filozofiju u Šibeniku, a tom 

prezimenu se kasnije gubi svaki trag. God. 

1728. prijavio se skupa s fra Andrijom 

Kačićem Miošićem, fra Franom Bašićem i 

Markom Martinovićem na natječaj za katedru 

bogoslovlja u Budimu, odnosno u Osijeku, a 

1732 natjecao se s njima u Veneciji. Tu je 

ostao i slijedeće 1733. godine. Bio je lektor na 

Generalnom učilištu u Šibeniku. Zabilježeno je 

da je 1738. propovijedao u Puli. Dopisivao se 

Filipom Lastrićem i kao član Bosne Srebrene 

zastupao je njezine interese u polemikama oko 

pečata s Provincijom Presvetoga Otkupitelja. 

Nakon desetogodišnjega predavanja, 18. 

kolovoza 1743., krenuo je u svoju provinciju 

Bosnu Srebrenu sa počasnom pratnjom fra 

Ivanom Vucićem i fra Pavlom Junakovićem 

koji su ga trebali otpratiti do Udbine, ali su ih 

neki pravoslavci u Bruvnu temeljito opljačkali. 

Dana 6. IX. 1743. ovjerovljena mu je i diploma 

lektora Jubilata. 

Lit. Usp. F. E. HOŠKO: »Dvije osječke visoke 

škole«, 161-162; J. SOLDO, »Samostan sv. 

Lovre u Šibeniku«, Kačić, 1 (1967), 75. – V. 

KAPITANOVIĆ, »Rukopisni priručnici 


(1969-1825)«, Prilozi za istraživanje hrvatske 


str. 157-199. – V. KAPITANOVIĆ, Fra Filip 

Lastrić i Dalmacija, Zbornik o fra Filipu 

Lastriću Oćevcu u povodu 300. obljetnice 

rođenja, Mostar, 2000, 103-1014. – V. 

KAPITANOVIĆ, Fra Andrija Miošić i njegov 

franjevački krug (u tisku). 


PAVAO IZ MILANA (a Mediolano), komesarvizitator 

(Milano, cca 1617 - Dubrovnik, 26. 

XI. 1687) - Stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku oko 1644. Zbog niska rasta nazvan 

Paulinus. Specijalizirao moralnu teologiju. Na 

studiju u samostanu Male Braće u Dubrovniku 

lector artium (1666), definitor Provincije 

(1666), gvardijan dubrovačkog samostana (od 

1669, 1571 i 1681), kustos Provincije (1681), 

te komesar-vizitator. Bio je redovnik sveta i 

pobožna života, kako o njegovu boravku na 

Daksi pjeva pjesnik: 

“Dubrovnik ga za proroka/I za sveca drži 

svoga/Er njegova svies visoka/Molbam 

svojiem steže Boga.” (Palmotić) 

LITERATURA: Vestiarij god. 1595-1826 

(Arhiv samostana Male Braće u Dubrovniku). 

44r, 47r, 49r, 50r, 51v, 54v, 58r, 60r, 62r, 65r. - 

Cronicom necnon Decreta et Acta... Prov. 

Ragusinae 1649-1713 (Arhiv samostana Male 

Braće u Dubrovnikuj). 10r, 17rv. - Jaketa 

PALMOTIĆ GJONORIĆ: Dubrovnik 

ponovljen. Dubrovnik 1878. 72, 83, 88, 93-94. 

- Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum 

Minorum de Observantia Provinciae S.P. 

Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. 

Ad Claras Aquas 1917, 449-450. I. Djamić 

PAVAO IZ STRIDONA (rođen o. 1410.). Stupio 

je u franjevački red sa oko 25 god. Boravio je 

dugo u Jeruzalemu, a pod starije dane povratio 

se u domovinu i nastanio u samostanu sv. 

Marije kod Korčule. Bavio se crtanjem. Njegov 

suvremenik Santo Brasca tvrdi da mu je na 

prolazu kroz Korčulu 19. lipnja 1480. pokazao 

zemljovid svete Zemlje i mnoge druge ljupke 

crteže što ih je sam nacrtao. Nažalost 

zemljovid i crteži su se zagubili i danas im je 

trag nepoznat.


J. GOLUBOVIĆ: Ichonographiae locorum et 

monumentorum veterum Terrae Sanctae, 

accuratae delinetae et descriptae a P. Elzeario 

Horn Ordinis Minorum Provinciae Thuringiae 

(1725-44), Romae, 1902, p. XII. — Viaggio in 

Terra Santa di Santo Brasca 1480, (com. Anna 

Laura Momigliano Lepschy), Milano 1966. V. 

Kapitanović 

PAVAO MODRUŠANIN, FKN († poslije 15. I. 

1536.) Priredio je za tisak i u Veneciji 1528., 

glagolskim pismom, objavio “Misal Hrvatcki” 

na 233 lista. Tekst je pisan u dva stupca, 

ukrašen inicijalima i većim i manjim slikama. 

Nakon misala iz 1483. i 1494., to je, treći po 

redu hrvatski tiskani misal. U kolofonu je 

zapisan: “…A korežen po fratru Pavlu 

Modrušaninu ot reda serafika svetago 

Frančiska konventuali, nareen i uredinann”; 

štampan pak “po Frančisku Binfoni i Mafio 

Pasino tovariši na leti g(ospod)ni 1528”. 

Ugovore za tisk kao i podmirivanje troškova 

vodio je u Veneciji Pavlov subrat fra Bernard 

iz Dubrovnika (v.). Postojanje tih spisa 

zabilježio je Sartori: “1528. – P. Bernardo di 

Ragusa faceva contratti con Maffio Pasini, 

stampatore a S. Moise, per stampa di messali 

Sciavoni Cosi con Bartolomeo Zanetti da 

Brescia. (Archivio di Stato Venezia. S. Maria 

Gloriosa de Frari b(usta) 106”. Sartori je 

također zabilježio višekratnu fra Pavlovu 

prisutnost u Veneciji: 19. X. 1519.; 12. I. 

1520.; 9. I 1532.; 16. VI. 1535. i 15. I. 1536., 

gdje je sudjelovao u raznim odlučivanjima na 

samostanskim kapitulima u “Magna Domus 

Venetiarum”. Provincijski Nekrolog do 1992. 

vodio ga je pod nadnevkom 22. X. 1531. 

Nepoznat mu je dan smrti kao i mjesto 

preminuća. — Budući da je u Veneciji 1527. 

Tiskana prva Hrvatsko-glagoljska početnica, 

Josip Bartulić nagađa da bi njen sastavljač 

mogao biti Pavao Modrušanin ili koji od 

njegovih suradnika, slično možda i ugovorenih 

ali neodštampanih, “oficijeta” (v. Bernardin 

Dubrovčanin). 




Archivio Sartori… (a cura di P. Giovanni 

Luciestto), Vol. II, Padova 1986., 1929 br. 43; 

1893 bbr. 61 i 74; 1774b; 1778 bbr. 177s. M. 

OREB: Zaslužni članovi hrvatske provincije sv. 


postanka do naših dana, Split 1973, 192s. J. 

BARTULIĆ, Hrvatske početnice do narodnoga 

preporoda, Prva hrvatskoglagoljska početnica 

1527, Zagreb 1983., 16 (pretisak). M. Žugaj 

PAVAO, beogradski biskup Riapa 

PAVAO, de Nosseis (Nosero, Nostero) FKN († 

poslije 1418), biskup. Prema Gamsu bio je 

augustinac, a prema ostalim piscima franjevac. 

Čini se da je nastupio u Pićnu u Istri kao 

biskup već 1396. (Ugheli) ili 1397 (Gams), što 

i nije posve nevjerojatno, jer je tada iz Trsta 

premješten u Pićan njegov redovnički subrat 

Henrik de Wildenstein, bivši "hrvatski" biskup, 

pa je mogao uzeti Pavla kao pomoćnog 

biskupa za vikara. Za pićanskog biskupa 

imenovao ga je 20., ili 23. kolovoza 1409., 

pisanski papa Aleksander V, franjevac koji je 

bio povezan s hrvatskim krajevima i 

franjevcima te je više njih postavio za biskupe. 

Čini se da se Pavao ubrzo odrekao biskupije, 

valjda nastupom bolognskog pape Ivana 

XXIII., pa je biskupiju prepustio Ivanu 

zvanom Straus. God. 1418. bio je pomoćni 

biskup u Salzburgu. 


Eubel], Romae 1904, 415 bilj. 4; 746 br. l90. 




aevi, I, Padova 1968 2 , 397; 556. — F. 

UGHELI: Italia Sacra. V, 1 Romae 1644ss, 452. 

— M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca 



PAVAO, IZ BOSNE, FKN biskup († 1486). 

Imenovan je senjskim biskupom 20.XII.1465. 

(Eubel pogrešno bilježi 1464.). Naslijedio je 

subrata Marka iz Rijeke (v.). Rački, začudo, 

tvrdi da se Pavao spominje samo 1471-1488. u 

javnim spisima, a za senjsku biskupiju piše da 

je bila upražnjena ne samo 1464. i 1465., već i


1468. te 1469. Naprotiv Sladović opširnije piše 

o Pavlu da je na biskupsku čast izabran od 

senjskih kanonika i potvrđen (1465.) od pape 

Pavla II., te da je branio prava senjske crkve, 

“proti skupoći (tj. gramzivosti) kraljevskih 

častnikah u čem ga sam kralj Matija pismeno 

podupiraše”. — Prema knjizi taksenih obveza 

u Vatikanskom arhivu Pavla je, nakon smrti, 

naslijedio 1.XII.1486. Andrija iz Modene (v.). 

Prema tome otpadaju sva nagađanja 

povjesničara o Pavlu nakon te godine. 

LIT.: Josepf M. POU Y MARTI: Bullarium 

Franciscanum, Nova series. Vol. II Quaracchi 

1939, 668 br. 1314. C. EUBEL: Hierarchia 

catholica medii aevi, II, Patavii 1968, 237. P. 

B. GAMS: Series Episcoporum Ecclesiae 

Catholicae, Graz 1957, 389. M. SLADOVIĆ: 

Povesti biskupijah senjske i modruške ili 

krbavske, Trst 1856, 100; 170. (F. RAČKI:) 

Schematismus cleri dioecesium Segniensis et 

Modrušiensis seu Corbaviensis…, Segniae 

1916, 27. M. Žugaj 

PAVAO, iz Urbina (de Urbino, de Contibus 

Urbini) FKN (XIV. st.), biskup. Kao pićanski 

biskup pojavljuje se 1389. (Gams, Eubel). 

Sačuvan je natpis u kamenu s pročelja crkve 

sv. Franje u Milju/Muggia, danas u tršcanskom 

muzeju u kojem se veli da je u veljači 1389. 

crkvu i groblje posvetio pićanski biskup Pavao 

dei Conti di Urbino. Umro je vjerojatno prije 

16. II. 1394. kad je pićanskim biskupom postao 

Andrija. Kako se izričito navodi da je Andrija 

imenovan nakon smrti biskupa Lovre 

vjerojatno Pavao nije bio valjano izabran ni 

potvrđen. 


Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], 802 

- M. ŽUGAJ: I Conventi dei Minori Conventuali 

tra i Croati...Roma 1989, 135 (s literaturom o 

natpisu). 

PAVIĆ, Emerik, teološki pisac, književnik, 

latinist, prevodilac, povjesnik (Budim, 5. I. 

1716. — Budim, 15. IV. 1780) središnja je 

ličnost budimskog kulturnog kruga u 18. st. 

Bosni Srebrenoj je pristupio 1734. u Velikoj; 

filozofiju je slušao u Budimu kod N. Kesića 

(1736-1739), a teologiju na gneralnim 

učilištima u Budimu kod Pavlovića, 

Lipovca i Jankovića (1739-1742) i u Osijeku 

kod Radića, Franje Ivanovića i Lukića 

(1742/43). Najviše je ipak utjecaja na nj imao 

Stjepan Vilov. Usmjerio se je obrazovnoj 

djelatnosti pa je filozofiju predavao na učilištu 

u Baji (1743-1746), a teologiju na Generalnom 

učilištu u rodnom gradu (1750-1761). Gotovo 

dva desetljeća je predvodio to Generalno 

učilište kao "skula vladalac", dekan (1761- 

1780). Obavljao je redovničke upravne 

dužnosti: samostanskog gvardijana u Budimu 

(1747-1749), tajnika Provincije (1748-1750), 

definitora (1748-1751, 1760-1764) i 

generalnog vizitatora u dva navrata u 

Bugarskoj (1762, 1769). Plod njegovog 

profesorskog rada su tri objavljena popisa 

teoloških teza. Od Vilova je 1746. preuzeo 

uređivanje hrvatskog kalendara i nastavio ga 

uređivati do smrti. Priredio je hrvatsku 

početnicu, hrvatski rječnik, neki pedagoški 

priručnik (1771-1774) te spis »Knjige od 

Svetog Pisma poroda i izhoda«, ali se tim 

spisima u rukopisu zameo trag; sačuvao se 

biblijski prijevod — »Psaltir iliti pisme 

Davidove« (Budim 1774, vel. 11,3 x 18,5 cm; 

str. 10+302+5; franj. samostan u Budimu, sign. 

k IV 19). Pisao je prigodne govore na 

latinskom jeziku, katehetičke i homiletske 

spise, djela s biblijskim sadržajem, ascetičku 

literaturu, pjesnička ostvarenja, povijesna djela 

i medicinski spis; najveći dio tih spisa nije u 

potpunosti izvoran, već je odgovor na potrebe 

prosvjete i vjerskog obrazovanja u duhu 

potridentske obnove kao i tzv. reformnog 

katolicizma koji je postao sastavnicom 

jozefinizma. 

DJELA: Exemplar encomiorum commodo 

juventutis seraphicae donatum, Budae 1754. 

— Spes evacuata, Budae 1754. — Jezgra 

nauka kerstjanskoga, Budim 1754. — Tri 

dara duhovna s govorenjem predikaturskim 

navištena i istomačena, Budim 1755. — 

Positiones theologicae ex tractatu de angelis, 

Budae 1757. — Propugnatio thesium 

theologicarum de Sanctissima Trinitate, 

Budae 1759. — Ogledalo temelja vire i zakona 

katoličanskoga, Budim 1759. — Ogledalo 

događajah sv. Pisma staroga i novoga zakona,


Budim 1759. — Exhortatio oratorie deducta et 

antecapitulariter dicta, Budae 1760. — 

Prosvitljenje i ogrijanje jesenskog i zimskog 

doba, Budim 1762. — Prišašće, Budim 

1762. — Fragmenta poetica e variis poeseos 

exercitationibus concinnata, Budae 1762. — 

Epistole i evanđelja priko godišnji nediljah i 

svetkovina, Budim 1762, Budim 1808. — Via 

crucis pro usu Provinciae S. Ioannis a 

Capistrano, Budae 1764. — Descriptio solita 

et rytmica regum, banorum caeterorumque 

heroum slavinorum seu illyricorum, Budae 

1764. — Ramus viridantis olivae... seu ... 

descriptio Provinciae Bosnae Argentinae, 

Budae 1766. — Prodromus asceticus recte 

ducens tramite at spiritualis vitae 

perfectionem, Budae 1767. — Flos 

medicinae, Pestini 1768. — Nadodanje 

glavnih događaja Razgovoru ugodnom naroda 

slovinskoga nedavno na svitlost danomu, Pešta 

1768. — Molitvena knjiga s nikim pismam 

duhovnim, Budim 1769. — Putovanje 

duhovno u stazice različitog bogoljubstva 

razdiljeno, Pešta 1769. — Treći sad iliti 

iztomačenje Trećega reda, Budim 1769. — 

Jezgra rimskoga pravovirnoga nauka 

krstjanskoga za mladež, Budim, 1769. — Novi 

i glavni u dvdeset stazicah razdiljeni put 

nebeski, Budim 1772. — — Libellus de 

gratiis B.V. Mariae Radnensis (s.l.s.a.). — 

Kratki nauci i tumašenja sviu nedijljnih 

glavnih evangjelja, Budim 1778. — Oca 

poštovanog Goffine pravovirno po misalu 

crkvenom uređeno knjiženstvo, Budim 1778. 

LIT.: Cjelovita bibliografija i literatura 

objavljena je u ponovnom izdanju Flos 

medicinae — Cvit likarije, Split 1980, 17-22. 

F.E. Hoško 

PAVIŠEVIĆ, Josip, pedagog, književnik, 

provincijal (Požega, 8. VIII. 1834. Osijek, 24. 

XI. 1803). Postao je 1750. član Bosne 

Srebrene, a prijelaz u novoosnovanu Provinciju 

sv. Ivana Kapistranskoga dočekao je kao 

student bogoslovne škole u Budimu (1755- 

1757); studij teologije je nastavio u Osijeku 

(1757/58) i Rimu gdje je 1759. primio 

svećeničko ređenje. Vrativši se u Provinciju 

predavao je na Generalnom učilištu 1. razreda 

u Osijeku, i to najprije na filzofskom učilištu 

(1761-1764), a zatim na bogoslovnoj školi 

(1768-1777). U međuvremenu je bio odgojitelj 

studenata filozofije u Vukovaru (1764-1766) i 

tajnik dvojice provincijskih vikara, Jerolima 

Lipovčića i Benka Zebića (1766-1768). U 

rukopisu su preostala sljedeća njegova 

predavanja: Philosophia mentis ac sensuum 

(Mursiae 1761; vel. 23 x 19 cm, samostan u 

Šibeniku, br. 56); Tractatus de divina gratia, 

Tractuatus de angelis (Essekini, 1768/69; vel. 

17,2 xx 22 cm, str. 267; samostan u Našicama, 

br. 13); Tractatus...de Divini Verbi 

incarnatione (Mursae, 1769; vel. 17 x 23 cm, 

str. 186, našički rkp. br. 11); Tractatus de Deo 

Trino (Mursiae 1772, vel. 18 x 22,5 cm; 

samostan u Budimu, k II 31); Tractatus de 

divina revelatione (Essekini 1773, vel. 18 x 23 

cm, str. nepag. 414, samostan u Slavonskom 

Brodu, sign. IV F 9); De Deo ejusque divinis 

attributis, De invisibilitate Dei, de ipsius 

intellectu ac voluntate ac de Dei providentia 

(Mursae 1776, vel. 19 x 23 cm, str. 297, 

našički rkp. br. 10). Na kraju desetgodišnjeg 

predavanja teologije u trodenvenoj javnoj 

raspravi njegove su teze branili njegovi 

studenti, među kojima su bili Matija Petar 

Katančić, Hadrijan Zubanović i Ignjat 

Dominik Martinović. Postigao je prosvjetni 

naslov "lector jubilatus" i bio dekan osječkog 

Generalnog učilišta (178-1783). — U teškim 

godinama razmahalog jozefinizma bio je 

kustod (1780-1783) i provincijal (1783-1791, 

1797-1800) svoje provincije. Mudro i uspješno 

je tražio ravnovjesje između naslijeđenih 

tridentskih uredbi o franjevačkom životu i 

jozefinističkih zakona. Državnim vlastima je u 

svojim urednim dopisima pružio dojam da 

vjerno slijedi državne propise, a u stvarnosti je 

nastojao do krajnje mjere umanjiti njihovu 

zahtjevnost. Uredio je arhiv Provincije i bio 

njegov upravitelj (1891-1997). Spis o povijesti 

Provincije Recensio conventuum juxta 

antiquitatem eorum Provinciae S. Ioannis 

Capistranensis (Essekini 1783) je izgubljen; 

možda se je njime služio G. Čevapović u 

pisanju knjige sličnog naslova. Izgubljeni su 

također objavljeni spisi koje spominje


Jakošić: o uzgoju dudovog svilca, o glazbi, o 

krudnibi cara Leopolda II. te tri spisa o stanju 

redovnika u jozefinističkom vremenu. U 

rukopisu su ostale tri zbirke njegovih uredskih 

pisama (vel. 24 x 38, samostan u Osijeku): 

Epistolae ad religiosos intra Provinciam, 1. i 

2. svezak, i Epistolae ad religiosos extra 

Provinciam, a raznolikog su sadržaja dva 

sveska njegovih različitih bilježaka: Ex 

collectionibus Fr. Joseph Pavissevich; 1. 

svezak obuhvaća zapise do 1780. godine, a 

drugi u sljedećem desetljeću (pripadaju 

samostanu u Vukovaru). Svojim pak 

književnim djelima iz ratničke proze započeo 

je prvi među slavonskim književnicima pisati o 

temama koje ne slijede uobačajeni program 

katoličke književnosti u podtridentskom 

vremenu; vjerojatno ih je zato objavio pod 

pseudonimom. 

DJELA: Kratkopis poglavitij događaja vojske 

među Marijom Terezijom i Fridrikom IV., 

Pešta 1762. — Sancto Joseph utriusque 

testamenti patriarchae, Mursae 1776. — 

Saecula seraphica, Essekini 1777. — Cum ex 

universa theologia … disputationes fierent, 

Essekini 1777. — Propositiones ex universa 

theologia ad Elenchum ... Clementis a 

Panhormo. Essekini 1777. — Polaženje na 

vojsku prusku-bavarsku svitlih krajina 

Slavonije, Srima i Potisja g. 1778. i povraćenje 

istih g. 1779, Osijek 1779. — Jubilaeum 

clementiu ...sacerdotii...Jacobi Spatzierer, 

Budae 1780. — Fragmenta poetica, elogia, 

epitahpia, Essekini 1793. — Tragoedie et aliae 

diversi generis repraesentationes, Essekini 

1794. 

LIT.: J. JAKOŠIĆ: Scriptores interamniae, 

Zagreb 1899, 128, 129; hrv. prijevod: S. 

SRŠAN: Slavonski pisci, Revija, 28 (1988), br. 

1, 70-72. — F.E. HOŠKO: Dvije osječke vioke 

škole u 18. stoljeću, Kačić, 10 (1978), 134-137. 

— V. KAPITANOVIĆ, »Rukopisni priručnici 




str. 178. F.E. Hoško 

PAVLOVIĆ (OLOVČIĆ, A PLUMBO, 

PLUMBENSIS). Marijan, prov. (Olovo, 1573? - 

?, polovica 17. st.). - Za njegovog 

provincijalstva u Bosni Srebrenoj (1622-1625), 

prestaju misije bosanskih franjevaca u 

Bugarskoj, jer je osnovana samostalna 

bugfarska kustodija (1624). Njegovim 

zauzimanjem, Propaganda odluči napisati 

kršćanskim knezovima, da milostinjom 

pomognu bosanske franjevce, koji stradavaju 

od silnog i nesnosnog turskog harača. 





176. A. Barun 

PAVLOVIĆ, Antun, pedagog (Budim, oko 

1700. — Budim, 9. V. 1756). U Baču je 1717. 

postao član Bosne Srebrene. Možda je u 

inozemstvu završio ne samo filozofsko i 

teološko školovanje, nego je ondje i predavao 

filozofiju, jer se 1730. prvi puta spominje već 

kao profesor moralnog bogoslovlja u 

Petrovardinu i odmah zatim preuzima katedru 

bogoslovne škole u Osijeku (1731-1735). 

Svoju profesorsku službu u potpunosti je 

razvio tek na bogoslvnoj školi Generalnog 

učilišta u rodnom gradu (1735-1745); u to 

vrijeme je četiri puta predložio javnoj raspravi 

svoje teološke teze, a jednom je sudjelovao u 

javnoj raspravi osporavajući teze Jerolima 

Lipovčića. Od njegovih predavanja samo je 

sačuvan dodatak spisu Franje Ivanovića De 

sacrosancto Dominicae incarnationis mysterio 

(Budim 1734; vel. 15,5 x 20 cm, nepaginiran; 

samostan u Iloku, sign. E 106), njegovog 

prethodnika na katedri bogoslovne škole u 

Budimu. 


u 18. stoljeću, Kačić, 8(1976), 151, 183, 187. 

— ISTI: Prosvjetno i kulutrno djelovanje 



sv. 1/2, 135-136. F.E. Hoško 

PAVLOVIĆ, fra Bernardin, pisac i vojni 

kapelan (Ston o. 1685, — Split, 18. VI. 1763). 

God. 1706. pošao je na studij u Firenzu. U 

vrijeme rata s Turcima 1715. bio je 

dušobrižnik čitlučke tvrđave u Hercegovini.


Preveo je iz "turske" Hercegovine 52 obitelji 

sa 264 osobe na "mletačko" područje. 

Neposredno nakon toga pošao je za vojnog 

kapelana u regimentu Stjepana Rosanija na 

Krf. U četiri godine kapelanstva na kopnu, i na 

ratnom brodu Feniks, kao i u krvavim 

sukobima na brdu Aframo i Sv. Spasitelj, 

Pavlović se, prema mnogobrojnim 

svjedočanstvima, među kojima i glasovitog 

feldmaršala Schoulembourga, isticao 

zalaganjem za hrvatske vojnike, revnošću, 

postojanošću i neustrašivošću. Neko je 

vrijeme bio povjerenik Sv. Zemlje za 

Dalmaciju. U razdoblju 16. VI. 1720. -1722 

bio je vikar izbjegličke sinjske redovničke 

obitelji koja se smjestila u Splitu, u samostanu 

na Pojišanu . God. 1722-1723 gvardijan je u 

Kninu, 1730-1732 starješina hospicija na 

Dobrom u Splitu, gdje je započeo izgradnju 

kapele Gospe od Zdravlja, koja je kasnije 

prerasla u svetište. God. 1745-1746 obavljao je 

službu gvardijana samostana na Dobromu, na 

čemu se zahvalio. 

Djela: Pripravglegnie za dostojno rechi suetu 

missu, i posli iste Boggu zahuaglegne, 

izuagieno iz Missala rimskoga, i skupgleno, 

iztomaceno iz mnoghi ostaly devoti kniga, i u 

haruaski jezik pomgliuo i virno privedeno. U 

Mleczi, Po Stipanu Monti, 1747. — 

Pokripglienye umiruchi, za dobro i sveto pochi 

u milosti Boxiyoi s ovoga svita, iztomaçeno i 

skupgieno pria po Don Luczi Terzichiu. Koie 

da boglie i upraunie izgovara ù haruaski iezik; 

popravi i pristampa po ozcu P. fra Bernardinu 

Paulovichiu iz Dubrovaçhe darssave, stioz, 

pripovidoc i sudaz Provincie SS. Odkupitegla ù 

Dalmacii i namisnik komesara od Svete 

Zemglje Jeruzolimske. Reda obsluxitegla Male 

brachie S. O. Francesca. I od istoga 

nadostaugleni mnogi i razliçizi blagosovi i 

drughe stuari svete i kriposne za korist naroda 

harvasckoga kako se moxe viditi na suarsi isti 

kniga. [U Mlezci po Bortolu Occhi 1 1747, 

2 1797] U Mleczi, po Simunu Occhj, MDCCC. 

LIT.: L. VLADMIROVIĆ, Pripisagnie poçetka 

***— LUCIUS NARENTINUS [Vladmirović]: 

Chronicon archiviale continens brevem 

descriptionem principii et continuationis 

venerabilis conventus Sanctae Mariae 

Zaostrogiensis, Venetiis 1770, 17. — I. 

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Bibliografija hrvatska 

I, Zagreb 1860, 123. — P.J. ŠAFARIK - J. 

JIRIČEK: Geschichte der illirischen und 

kroatischen Litteratur, Prag , 1865, 263. — Š. 

LJUBIĆ, Ogledalo književne povijesti 

jugoslavjanske na podučavanje mladeži, II, 

Rijeka 1869, 452, 458-459. — K. BALIĆ, Kroz 

Marijin perivoj. Štovanje Bl. Djevice Marije u 

franj. Provinciji Presv. Otkupitelja, Šibenik 

1931, 66-67.— FRA ANTE GOSPE OD 

ZDRAVLJA [Crnica]: o. Bernardin Pavlović, 

Gospa od Zdravlja, 1935, 83-86, 119-122. — 

A. CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i njezina 

slava, Šibenik 1939., 215-220.— V. 

KAPITANOVIĆ, Franjevci kao vojni kapelani u 

mletačkoj vojsci, Kačić, 16 (1984), 168 i 185- 

186. — V. KAPITANOVIĆ, Franjevačka 

knjižnica u Makarskoj, Franjevačka visoka 

Bogoslovija Makarska 1736-1986, Makarska 



u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 37-38.V. 

Kapitanović 

PAVLOVIĆ, s. Amadeja, (Petrovaradin, 28. I. 

1895 Sušak, 26. XI. 1971). Sestra sv. Križa. 

Nakon položenih zavjeta 1926. djeluje na 

državnoj pučkoj školi u Đakovu. God. 

1929/1930. završava u Zagrebu Višu 

pedagošku akademiju. Od 1930. do 1941. 

predaje na Građanskoj školi Družbe u Đakovu 

hrvatski, zemljopis i povijest. Voljela je djecu i 

rad u školi te imala fini pedagoški takt. Godine 

1937. ulazi u provincijalno vijeće a tri godine 

kasnije postaje zamjenica provincijalke. Veći 

dio tereta nosi sama jer provincijalka ozbiljno 

pobolijeva. U jeku rata, 1943. preuzima službu 

provincijalke. Taj će teret nositi 12 i pol 

godina, sve do srpnja 1955. To je vrijeme bilo 

možda najteže doba Provincije. Bilo je to 

doba kad su sestre bile istjerane iz škola, 

vlastite škole ukinute, imovina nacionalizirana, 

sestre gubile namještenja i po bolnicama, i kad 

su često bile ugrožene. Majka Amadeja nije se 

bojala nikoga kad je trebalo braniti sestre i 

Družbu. Događalo se da nije imala vijesti o 

pojedinim zajednicama. Da dođe do sestara,


pješačila je kilometre po kiši i snijegu. Boljelo 

ju je kad su sestre masovno dobivale otkaz iz 

službe, no njezino pouzdanje u Providnost bilo 

je neograničeno. Znala je, ako se raspadnu 

zajednice, neće više biti redovničkog života. 

Zato je uvijek našla mogućnosti da sestre 

namjesti u drugoj službi. U problemima toga 

tjeskobnog vremena rado je tražila savjet 

kardinala Stepinca i vjerno ga je slijedila. Nije 

mogla podizati nove zgrade, ali je u sestrama 

gradila zgrade redovničkog duha. To joj je i 

bila najveća briga. Nakon isteka službe 

provincijalne nadstojnice odlazi 1955. na 

Sušak za kućnu poglavaricu. Zatim joj je 

povjerena briga za kandidatice učenice na 

Vrhovcu u Zagrebu. Tu je dužnost vršila s 

posebnom ljubavlju. Od 1966. opet je u 

Đakovu, gdje svoje zadnje sile posvećuje 

pisanju ljetopisa Provincije. Smrt ju je zatekla 

na Sušaku a pokopana je u grobnici 

provincijalki u Đakovu. Bila je pobožna, 

duboko sjedinjena s Bogom, žena žive vjere. 

Proživjela je život onako kako je dala uklesati 

na grobnu ploču sestarskog groblja u Đakovu: 

"U sjeni Križa našle su smisao života. Po 

njegovoj nauci služile su bližnjemu. U njegovu 

svjetlu očekuju dan Uskrsnuća." 

LIT.: In Memoriam, Đakovo, 1971 *** 

»Majke nikad ne umiru, Uz 20. obljetnicvu 

smrti…«, U znaku Križa, List Milosrdnih 

sestara sv. Križa, Đakovo, XII (1991) 4, str. 

24-26. Kasilda Vidović 

PAVLOVIĆ, Savin, propovjednik (Gradac u 

Popovu POlju, cca 21. IV. 1759 - Jadransko 

more između Pelješca i Dubrovnika, 25. VI. 

1800) - Krsnim imenom Rafael. Stupio u 


Srednju školu učio u Dubrovniku s izvrsnim 

uspjehom. U teologiji (osobito moralnoj) vrlo 

vješt. Gvardijan u više samostana izvan 

Dubrovnika (u posljednje vrijeme u Orebiću na 

Pelješcu), te definitor Provincije. Putujući 

brodom na Kapitul utopio se nakon brodoloma. 

— Bio je vrstan i častan redovnik primjerna 

života. Kao starješina bio je poznat po 

razboritom upravljanju. Održao je više 

korizmenih propovijedi na području svoje 

provincije, te u kotorskoj i korčulanskoj 

biskupiji. 





I. Djamić 

PAVO iz Bosne, FKN, senjski biskup 1465- 

1486. Senjskim biskupom imenovan je bulom 

20.XII.1465. Naslijedio je Marka iz Rijeke 

(v.). Rački piše da je senjska biskupija bila 

upražnjena 1464., 1465., 1468. i 1469. Prema 

Račkome bio je franjevac i rodom iz Bosne, a 

spominje se u javnim spisima 1471-88. Možda 

je zbog političkih nemira nekoliko godina 

izbivao iz biskupije slično njegovu nasljedniku 

Andriji iz Modene (v.). Senjski knezovi 

Frankopani nisu naime, htjeli Matiju Korvina 

za kralja pa im je Matija oteo Senj. Prema 

Farlatiju Sladoviću i Gamsu završio bi 

biskupsku službu prije 1488. ili 1489. No, 

prema vatikanskim spisima umro je ranije, a 

nakon smrti naslijedio ga je 1.XII.1486. 

Andreas Campana (Eubel). 

LIT.: Bullarium Franciscanum, nova series. 

Vol. II, 668 br. 1314. Hierarhi Catholica. Vol. 

II, 237. Pius Bonif. GAMS, Series Eouscropum 

Ecclesiae Catholicae, Graz 1957, 389. Manojlo 

SLADOVIĆ: Povesti biskupijah senjske i 

modruške ili krbavske, Trsr 1856, 100; 170. 

(Franjo RAČKI) Schematismus…Segniensis et 

Modrušiensis seu Corbaviensis…, Segniae 

1916, 27 bbr. 22-23. M. Žugaj 

PAVUNOVIĆ, Mijo, pedagog, graditelj, 

upravnik, generalni vikar (?, oko 1690. — 

Cernik, 17. III. 1751). God. 1706. je u Velikoj 

postao član Bosne Srebrene. Zatim je kod fra 

Ivana Srijemca slušao filozofiju na učilištu u 

Osijeku (1708-1711). Teologiju je studirao u 

Ferarri (1711-1715). Kako je položio 

profesorski ispit iz filozofije, predavao je na 

filozofskom učilištu u Đakovu (1715-1718). 

Zatim je bio tajnik provincijala 

Ivanagića (1720-1723) za Slavoniju i 

njegov pratilac 1723. na generalnom kapitulu u 

Rimu. U Cerniku je bio samostanski starješina 

i župnik (1723-1726, 1730-1733, 1735-1738, 

1741-1744, 1747-1750); kroz 21 godinu


boravka u Cerniku podigao je južno i zapadno 

krilo samostana te samostansku crkvu. Također 

je kao poglavar samostana i župnik u 

Vukovaru gradio crkvu i uredio dio tek 

izgrađenog samostana (1726-1729). 

Sudjelovao je u vodstvu Bosne Srebrene kao 

definitor (1723-1726) i kustod (1732-1735) te 

generalni vizitator i predsjednik kapitula 

(1748) na kojem je P. Lipovac izabran za 

provincijala Bosne Srebrene. Biskup Juraj 

Branjug imenovao ga je poslije Ivanagićeve 

smrti svojim vikarom u Slavoniji pa već 

potkraj 1730. koristi pečat s naznakom svoje 

službe: "Vikar i naslidnik u duhovne stvari 

nasega Prisvitloga gospodina Biskupa". 

Papušlić mu je posvetio teološku raspravu 

Praelectiones theologicae ex Libro quarto 

Sententiarum (Essekini 1748). 

LIT.: Arhiv samostana u Makarskoj: Liber 

arhcivalis , 60, 104, 110, 115, 152. — F.E. 

HOŠKO: Dvije osječke visoke škole u 18. 

stoljeću, Kačić 8 (1976), 174-175. — ISTI: 

Miho Pavunović i organizacija pastoralnog 

djelovanja u zapadnoj Slavoniji, Sedam 

stoljeća Cernika, Cernik 1994, 113-118. — J. 

JANČULA: Franjevci u Cerniku, Slav. Požega 

1980, 97-120. F.E. Hoško 

Provjeri pažljivije složeno tipom slova 

jer je pri konvertiranju došlo do 

nejasnoća. 

PAX, O. Min., provincijal (XIV/XV st.). Kao 

provincijski ministar u Sclavoniji spominje se 

samo među svjedocima u bilježničkom zapisu 

od 4. X. 1302. (pogrešno navođenom 28. X. 

1302.) u kojem je uglavljen sporazum 

zadarskog nadbiskupa Jakova iz Foligna (v.) s 

upravom grada Zadra o upravljanju dobrima 

katedralne crkve. Nije poznato kad je postao, 

ni kad prestao biti provincijal, ni odakle je. 

Većinom mu daju dodatak iz Zadra (de 

Jaderra). Iz navedenog spisa to se ne može 

zaključiti, tim više što se za dvojicu drugih 

svjedoka Antuna iz Pule i Nikolu iz Zadra 

vjerojatno kao manje poznate navode precizniji 

podaci. — Možda je Pax naslijedio 

provincijala Nikolu 1302, a nakon 

provincijalstva u Hrvatskoj (1308?) postao 

provincijal u Toscani? Tu je naime 27.X.1310. 

bio provincijal istog imena. Ako se radi o istoj 

osobi, potječe iz Toskane. Jedan Toskanac 

naime istog imena bio je 1296. Gvardijom 

Svetog samostana u Asizu. 

LIT.: T. SMIČIKLAS, Codex diplomaticus, 

Zagreb 1910. Vol. VIII, 37 AFH 10/1917/197 

br. 243. L. WADDING, Annales Minorum, 

Quaracchi 1932. Vol. VI, 194. M. ŽUGAJ, 



Zagreb 1993. Pax (89); Jakov (54); Jakov iz 

Zadra (56). M. Žugaj 

PEHAR Fra Nenad-Venancije-Josip (1910.- 

1945.) Rođen 7.V.1910. u Stubici, od oca 

Franje i majke Mande r. Dugandžić. Osnovnu 

školu svršio u Trebižatu, gimnaziju na Širokom 

Brijegu, bogosloviju u Mostaru, filozofski 

fakultet u Zagrebu. Vojsku služio 4.X.1937.- 

4.V.1938. u Beogradu. U Franjevački red 

stupio na Humcu, 3.VIII.1930. Zavjetovan 

jednostavno 5.VIII.1931., svečano 

12.VIII.1934. Za svećenika zaređen u Kotoru, 

14.VI.1936. 1938.-1939. kateheta u Konjicu 

1939.-1943. studirao filozofiju u Zagrebu 

1943.-1945. profesor na Širokom Brijegu 

14.II.1945. bačen u Neretvu u Mostaru. Bio je 

nježna pjesnička i umjetnička duša. Idealan 

svećenik. Vrlo discipliniran. To je tražio i od 

učenika. Mogao je slobodno pokazati na sebe 

kao na uzor vladanja. U svojoj poniznosti 

ponašao se kao jedan od đaka. Đaci su ga 

voljeli, cijenili i nasljeđivali. Bio je redovnik u 

punom značenju. Čovjek molitve i pobožnosti. 



A. Nikić 

PEHM, Kerubin, teološki pisac (Koprivnica, 

12. II. 1727. — Krapina 28. VIII. 1787). U 

Provinciju sv. Ladislava je stupio 1746. 

godine. U Pečuhu je završio studij filozofije 

kod Fabijana Savora (1747-1749), a kod 

Elzeara Tauzesa, Antuna Delamartine i 

Silvestra Thara školovanje u dogmatskoj 

teologije (1749-1753). God. 1751. postao je 

svećenik. Pred ispitnom komisijom kojoj je 

predsjedao Kerubin Fabšić položio je 1753. u


Pečuhu ispit za profesora filozofije kao najbolji 

među pet kandidata i odmah preuzeo službu 

korepetitora filozofije u Krapini (1753-1755). 

Filozofiju je predavao u Zagrebu (1755-1757), 

a zatim je bio profesor biskupijskog sjemeništa 

u Pečuhu (1758-1760) pa profesor moralnog 

bogoslovlja u Virovitici (1760-1762). Na 

bogoslovnoj školi Generalnog učilišta u 

Zagrebu je predavao 12 godina (1762-1774), a 

1775. je proglašen “lector jubilatus”. U dva 

navrata sudjeluje u vodstvu provincije kao 

definitor (1768-1771; 1777-1780), a od 1777. 

do 1780. je ljetopisac Provincije sv. Ladislava. 

Posljednje godine je proveo u Krapini, gdje je 

bio i gvardijan (1783-1786). Kao “lector 

jubilatus” bio je u Zagrebu dekan Generalnoga 

učilišta (1774-1783) i sudjelovao u ostvarenju 

novih državnih propisa o usvajanju nove 

nastavne osnove. Uz objavljenu knjigu koja po 

sadržaju pripada kontroverzističkoj literaturi s 

protestantima ostao je u rukopisu i njegov spis 

De revelatione et traditionibus (Zagreb 1770; 

vel. 19,8 x 16 cm. str. /478/, sign. br. 2); čuva 

se u knjižnici franjevačkog samostana u 

Koprivnici. Pehmn je objavio i dvije knjižice 

homiletskog sadržaja, pisane na hrvatskom 

jeziku. Pripadao je krugu Baltazara Krčelića, a 

njegov ugled kod jansenistički i jozefinistički 

usmjerenih školskih vlasti potvrđuje činjenica 

da je 1776. bio član državne ispitne komisije za 

profesore novoosnovane Kraljevske akademije 

u Zagrebu. 

DJELA: Manuale theologiae dogmaticae seu 

Catechismus biblicus. Zagrebiae 1765. - Častni 

pokoj radi dvojstrukog jubileuma od častnoga 

otca Marcela Jurkina. Zagreb 1780. - 

Govorenje na drugoj mladoj misi Marcela 

Jurkina rečeno u Virovitici. (s.l.) 1983. 


sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Monumenta sv. 

2, 103, 104. - M. Mesić: Korespodencija 

Krčelićeva i nješto građe iz njegove velike 

pravde. Starine JAZU, 8)1876), 93-1441. - V. 

Klaić: Kraljevska akademija znanosti u 

Zagrebu (1776). Hrvatsko kolo, 7(1912), 23. - 

F. E. Hoško: Skotistička teologija zagrebačkog 

kruga 17. i 18. stoljeća. Kačić, 3(1970), 92, 97. 

- Isti: Pastoralno djelovanje franjevaca 

Provincije sv. Ladislava na području 

Zagrebačke biskupije u vremenu potridentske 

obnove. Bogoslovska smotra, 46(1976), br. 4, 

472. F. E. H oško 

PEJČINOVIĆ, Augustin, provincijal (Vareš, 

oko 1763 - Vareš, 28. IX. 1819). Školovao se u 

Kraljevoj Sutjesci i u provinciji sv. Ivana 

Kapistrana u Ugarskoj. U franjevački red 

stupio je oko 1778. Kao vareški župnik 

sagradio je crkvu na čast sv. Mihovila. Biran je 

za definitora, kustosa i provincijala Bosne 

Srebrene (1802-1805). 



1917, str. 17. - ISTI: Kultura i bosanski 

franjevci II, Sarajevo 1925. A. Kovačić 

PEJOVIĆ, Aleksandar, provincijal 

(Dubrovnik, cca 1737 - 3. X. 1809) - Krsnim 

imenom Antun. Stupio u Provinciju sv. Franje 

u Dubrovniku 1757.g. Studije završio u Brescii 

s izvrsnim uspjehom. Pozvan u Cremonu za 

lektora filozofije. Stekao je i zvanje lektora 

teologije, te se toliko usavršio, da je postavljen 

za generalnog lektora. Na studiju u samostanu 

Male Braće u Dubrovniku je deset godina 

predavao teologiju i imenovan jubilarnim 

lektorom. Kroz više je godina bio starješina u 

samostanima u Lopudu i Cavtatu, dva puta 

definitor, provincijal (1793-1796) i 

provincijalni vikar (1804-1805), a General 

Reda ga postavlja za prefekta studija u 

Dubrovniku. Određen za propovjednika u crkvi 

Male Braće od Senata Dubr. Republike, za 

uspješno obavljen ovaj rad dobiva doživotnu 

penziju od 30 dukata. — Izvanredno nadaren 

(odlično je znao francuski jezik) te neumoran, 

svakom je poslu uspješno dorastao. Bio je rado 

slušani propovjednik (propovijedao na 

narodnom jeziku u Male Braće i korizmene 

propovijedi u dubrovačkoj katedrali). U 

nagovorima je bio ugodan, vedar, iskren, 

jednostavan, u razmatranju i molitvi postojan i 

neumoran. 





I. Djamić


PENDO, Ivan Krstitelj, ljekarnik (Golubinica 

na Pelješcu, cca 1766 - Dubrovnik, 11. II. 

1845). - Krsnim imenom Petar. Stupio u 

Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1787.g. 

Njegov rođak I.E. Lučić (v.0 ga je kao đaka 

uzeo za pomoćnika u ljekarni samostana Male 

Braće u Dubrovniku. U Provinciji je više puta 

biran za definitora i jednom za kustosa. - 

Samostanskom apotekom je upravljao oko 

četrdeset godina imajući uvijek na umu dobro 

pacijenata i napredak Provincije. Uputio je u 

ljekarničko umijeće I.E. Kuzmića (v.). 





542. - Nedjeljko SUBOTIĆ. J/ustin/ VALNIĆ: 

Franjevci s poluotoka Pelješca. Spomenica 

Gospe Anđela u Orebićima 1470-1970. Omiš 

1970, 353. - Vinko VELNIĆ: Tableau 

chronologique des apothiciares de la pharmacie 

des Pères Franciscains à Dubrovnik. Die 

Vorträge der Hauptversammlung des Int. 

Pharm. Kongresses in Dubrovnik (26.-31. VIII. 

1959). Stuttgart 1960, 189-197. I. Djamić 

PENIĆ, Filip, pedagog, provincijal (Vukovar, 

oko 1718. - Budim, 4. II. 1767). Postavši član 

Bosne Srebrene studirao je teologiju na visokoj 

bogoslovnoj školi u Budimu (1739-1843). 

Neko je vrijeme proveo u Italiji i 

najvjerojatnije ondje stekao naslove profesora 

filozofije i teologije te predavao filozofiju. 

Školske godine 1755/56 predavao je na 

bogoslovnoj školi Generalnog učilišta u 

Budimu, ali ga je H. Campion tužio vrhovnoj 

upravi Franjevačkog reda da nema ispravne 

dokumente za tu službu. General Reda 

Joanecije a Molina mu je naredio da ponovno 

pristupi natječajnom ispitu za profesore 

generalnih učilišta pod predsjedanjem M. 

Dominkovića, ali je on to odbio i u Rimu se 

opravdao uz pomoć svog zaštitnika J. 

Jankovića. Istodobno je u Rimu predočio spise 

J. Jankovića u prilog diobe Bosne Srebrene. 

Usprkos suprotnom stavu tadašnjeg 

provincijala Bosne Srebrene Antuna Bačića i 

njegovog upravnog vijeća, vrhovna uprava 

Franjevačkog reda je razdijelila Bosnu 

Srebrenu na Kustodiju sv. Križa, uskoro 

Provinciju sv. Križa, na području pod turskom 

vlašću i na Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga 

na području pod carskom vlašću; prvim 

provincijalom nove provincije imenovala je 

Filipa Penića. Papa Benedikt XIV. je tu odluku 

potvrdio 5. VI. 1757. bulom Ad regularis 

disciplinae. Peniću su osporili prava bivšeg 

provincijala pa se on 1762. odrekao tih prava i 

službe gvardijana u Vukovaru. — Iz razdobolja 

njegove profesorske djelatnosti ostao je spis 

Tractatus historico-dogmaticus de gratia et 

sacramentis (vel. 20 x 14 cm, str. 508, 

samostan u Vukovaru). 

LIT.: F.E. HOŠKO: Dvije osječke vioke škole u 

18. stoljeću, Kačić, 10 (1978), 134- 128-130. 

F.E. Hoško 

PENSA, fra Ljudevit ( ✜ Ivan), (Trogir - 

Sinj, 25. IX. 1871). Potječe iz obrtničke 

obitelji. Ocu mu je bilo ime Ante. Nakon 

osnovnog školovanja dolazi u Sinj i tu na 

Franjevačkoj gimnaziji pohađa srednju školu 

(1857-1863). Filozofske i teološke nauke 

završio je također na učilištima Provincije. Na 

Gimnaziji je bio profesor od 1867. do 1870. 

god. Odlikovao se blagom i mirnom naravi. 

Umro je od tuberkuloze u 26. godini života. 

M. Ćaleta 

PEPER, Oton, pedagog, teološki pisac 

(Varaždin, 5. XI. 1717. — Pečuh, Madžarska, 

21. XI. 1763). God. 1735. postao je član 

Provincije sv. Ladislava, a školovanje je 

završio na filozofskom učilištu u Varaždinu 

(1737-1739) i bogoslovnim školama u 

Varaždinu i Križevcima (1740-1744). Ubrzo je 

položio profesorske ispite iz filozofije i 

teologije pa je predavao na obje visoke škole 

Generalnog učilišta u Zagrebu, na filozofskom 

učilištu (1746-1748) i u bogoslovnoj školi 

(1751-1761). Nosio je naslov "lector jubilatus" 

i upravljao kao dekan Generalnim učilištem u 

Pečuhu (1762/63). 

DJELA: Propositiones ex theologia 

speculativo-critico-dogmatica, Zagrabiae 1757. 

LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije u


Zagrebu: Matricula officiorum, ad nomen. — 

F.E. HOŠKO: Škole hrvatske franjevačke 

provincije sv. Ladislava (1613-1783), Zagreb 

1968, 87, 98, 122. — ISTI: Doprinos 

franjevačkih visokih škola sktostičkoj filozofiji 

i teologiji, Franjevci Hrvatske provincije sv. 

Ćirila i Metoda, Zagreb, 1992, 77. F.E. Hoško 

PERECZKY, Antun, filozofski pisac (Budim, 

26. III. 1748. - Budim, 15. XII. 1792.). — 

Potjecao je iz hrvatske obitelji. Uz hrvatski je 

govorio njemački i nešto madžarski. Filozofiju 

je studirao u Osijeku (1766-1769), a teologiju u 

Budimu (1769-1773). Ispit za profesora 

filozofije položio je 8. VIII. 1773. u Baji. 

Predavanja iz filozofije je započeo u Iloku 

(1773/1774), a nastavio u Vukovaru (1774- 

1776). Zatim je predavao na učilištu moralnog 

bogoslovlja u Radni (1776-1778). Nakon što je 

1778. položio ispit za profesora teologije po 

državnom nastavnom planu, predavao je u 

zaključnim odjelima škola dogmatske teologije 

u Osijeku (1778/1779) i Budimu (1779-1783). 

Tiskom je objavio dvije liste filozofskih teza, a 

u rukopisu je ostavio spise: Instrumentum 

scientiarum omnium seu Logica maior 

(Illokini, 1774) i Philosophiae mentis pars 

altera seu Metaphysica (Vukovarini, 1776; 

vel. 19 x 23,5 cm; Budim, k II 16). Kad je 

prestao predavati u Budimu, postao je župnik u 

Čereviću (17841786), a zatim u crkvi sv. Roka 

u Petrovaradinu (1786-17891). 

DJELA: Cum propositiones ex Metaphysica, 

Essekini 1776. — Cum propositiones ex 

universa Philosophia, Essekini 1776. 


Osijeku, J. PAVISSEVICH, Epistolae ad 

religiosos intra Provinciam, sv. 2, 98. — F.E. 

HOŠKO, Prosvjetno i kulturno djelovanje 

bosanskih i hrvatskih franjevaca u Budimu 

tijekom 18. stoljeća, Nova et vetera, 28 

(1978), sv. 1/2, 174-175. F.E. Hoško 

PERECZKY, Martin, profesor filozofije 

(Budim, oko 1743. - Čakovec, 21. IV. 1777) 

postao je 1762. član Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga i zatim studirao filozofiju 

(1763-1765) i teologiju (1766-1770) na 

generalnom učilištu 1. razreda u rodnom gradu. 

Položivši ispit za profesora filozofije u 

Vukovaru predavao je filozofiju na katedri 

filozofskog učilista u Baji (1770-1773); 

istodobno je bio i redovnički odgojitelj svojih 

studenata. Objavio je tiskom popis teza javne 

rasprave s 59 opširno formuliranih tvrdnji, 

otisnutih na 98 stranica. Po djelovanju u Baji 

bio je tajnik provincijala Ladislava Spaića 

(1774-1777). Umro je "cjenjen zbog znanja i 

poznat zbog pobožnosti". 

DJELO: Positiones ex universa philosophia, 

Calocae, 1773. 

LIT.: Historia Domus Bajensis, Band I. Bajae 

1991, 62, 70-72. F.E. Hoško 

PEREGRIN IZ STONA (Peregrinus a Stagno), 

ljekarnik (Ston, cca 1591 -16. IX. 1671). - Član 

Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Isticao se 

redovničkim krepostima. Bio je poznat kao 

odličan ljekarnik. Na području praktične 

medicine je mnogo dobra učinio po 

samostanima i među narodom. 





Nedjeljko SUBOTIĆ. J/ustin/ VALNIĆ: 



1970, 337. - Vinko VELNIĆ: Tableau 

chronologique des apothiciares de la pharmacie 

des Pères Franciscains à Dubrovnik. Die 

Vorträge der Hauptversammlung des Int. 

Pharm. Kongresses in Dubrovnik (26.-31. VIII. 

1959). Stuttgart 1960, 189-197. I. Djamić 

PEREGRIN IZ TRSTA (PEREGRINUS, DE 

TERGESTO) O. Min., provincijal 1246. 

Povjesničari ga povezuju uz osnivanje 

plemićke bratovštine sv. Franje u Trstu 1246. 

Vjerojatno je izabran za provincijala u Genovi 

1244. Prvi je provincijal ređen na tlu Provincie 

Sclavonie ali o njegovu djelovanju na 

hrvatskom području nema nikakvih podataka. 

LIT.: P. IRENEO DELLA CROCE: 

Historia…della citta di Trieste…, Venezia 

1698, 657s. (Opširno) Archivio 

SARTORI…(a cura di P. Giovanni Luisetto).


Vol. II, 1703s (prema ms. U Pesaru F. 

BENOFFI: La Provincia del Santo. Str. 644- 

646v. M. Žugaj 

PEREGRIN, (bl.) iz Saksonije O. Min. 

(Đakovo, † 28. 1. 1356.), biskup. - P. je prvi 

vikar franjevačke vikarije u Bosni, osnovane 

1340. Da osigura bolje i mirnije studije 

mladjim narastajima, otvara samostane i van 

granica Bosne, u Stonu i Đakovu, odobrenjem 

Klementa VI. od 21. III. 1347. Isticao se 

misijskim žarom, razboritosću i svetosću 

života. Ban Stjepan Kotromanić preporučio ga 

je 1348. za bosanskog biskupa. Da to mogne 

učiniti, papa je dotadasnjeg biskupa Ivana 

premjestio u Fermo u Italiji, a Peregrina 

imenovao 28. I. 1349. biskupom. Bio je poznat 

i izvan Bosne, pa ga je splitski kanonički 

kaptol izabrao za splitskog nadbiskupa. No 

papa je smatrao da je on mnogo važniji za 

Crkvu u Bosni kao prokušani misionar i vikar. 

Iako je biskupsko imenovanje potpisano 

krajem siječnja, dne 6. 3. 1349. papa mu 

dopušta da sam izabere biskupa konsekratora. 

— P. je zacijelo bio poduzetan organizator koji 

je zacrtao glavne smjernice upravo 

začuđujećem razvoju bosanske vikarije u 

njezinu prvom stoljeću postojanja, a djelomice 

su opisane već 3. IV. 1347. u izvjestaju bana 

Stjepana Kotromanića papi Klementu VI. 

Vjerojatno mu treba pripisati glavnu ulogu u 

ustrojstvu novih biskupija: visočke, krajinske, 

dalmatinske i hrvatske koje su osnovane oko 

1343-1352., uz već postojeće u Duvnu i u 

Đakovu za sjeverno područje Bosne. — Sveto 

je preminuo u Đakovu, možda 2. 1. 1356., iako 

mu je spomen u franjevačkom Martirologiju 

28. I. Bularium Franciscanum, VI, [ed. C. 

Eubel], Romae 1902, 222s br 486. — C. 


Padova 1968 2 , 459. - E. GAŠIĆ: Brevis 

conspectus historicus dioecesium Bosniensis- 

Diacovensi et Sirmienisis. Mursae [Osijek] 

1944,16s. 

PEREGRIN, (bl.) iz Saksonije O. Min. 

(Đakovo, † 28. 1. 1356.), biskup. Bio je prvi 

vikar franjevačke vikarije u Bosni, osnovane 

1340. Da osigura bolje i mirnije studije mlađim 

naraštajima, otvara samostane i van granica 

Bosne, u Stonu i Đakovu, odobrenjem 

Klementa VI. od 21. III. 1347. Isticao se 

misijskim žarom, razboritosću i svetosću 

života. Ban Stjepan Kotromanić preporučio ga 

je 1348. za bosanskog biskupa. Da to mogne 

učiniti, papa je dotadašnjeg biskupa Ivana 

premjestio u Fermo u Italiji, a Peregrina 

imenovao 28. I. 1349. biskupom. Bio je poznat 

i izvan Bosne, pa ga je splitski kanonički 

kaptol izabrao za splitskog nadbiskupa. No 

papa je smatrao da je on mnogo važniji za 

Crkvu u Bosni kao prokušani misionar i vikar. 

Iako je biskupsko imenovanje potpisano 

krajem siječnja, papa mu 6. 3. 1349. dopušta da 

sam izabere biskupa konsekratora. — P. je 

zacijelo bio poduzetan organizator koji je 

zacrtao glavne smjernice upravo začuđujećem 

razvoju bosanske vikarije u njezinu prvom 

stoljeću postojanja, a djelomice su opisane već 

3. IV. 1347. u izvještaju bana Stjepana 

Kotromanića papi Klementu VI. Vjerojatno mu 

treba pripisati glavnu ulogu u ustrojstvu novih 

biskupija: visočke, krajinske, dalmatinske i 

hrvatske koje su osnovane oko 1343-1352., uz 

već postojeće u Duvnu i u Đakovu za sjeverno 

područje Bosne. — Sveto je preminuo u 

Đakovu, možda 2. 1. 1356., iako mu je spomen 

u franjevačkom Martirologiju 28. I. 

LIT.: Bularium Franciscanum, VI, [ed. C. 

Eubel], Romae 1902, 222s br 486. — C. 


Padova 1968 2 , 459. - E. GAŠIĆ: Brevis 

conspectus historicus dioecesium Bosniensis- 

Diacovensi et Sirmienisis. Mursae [Osijek] 

1944,16s. 

PEREGRIN, iz Aragonije FKN († 7. 5. 1409. ), 

nadbiskup. God. 1400. bio je zamjenik vikara 

franjevačke bosanske vikarije, fr. Bartula iz La 

Verne. (Farlati) - Za splitskog nadbiskupa 

imenovao ga je 18. 4. 1403. Bonifacije IX., 

premjestivši dotadašnjeg nadbiskupa Andriju 

Goalda. Čini se da je Andrija bio pristaša kralja 

Sigismunda, i kao takav nepoželjan u Splitu, pa 

je splitski kaptol 24. XII. 1402. izabrao Marina 

a Cutheis ali ga papa nije potvrdio. Po svoj 

prilici Peregrina je preporučio kralj Ladislav 

Napuljski, jer ga papa obavještava o


imenovanju, premda ga ne oslovljava kao 

kralja Hrvatske, iako ga je jedan dio Hrvata 

izabrao za kralja nakon smrti Ljudevita I. 

(1382). Dne 4. V. 1403. papa je poslao 

Peregrinu metropolijski palij i dopustio mu da 

izabere biskupa koji će ga posvetiti. 

LIT.: D. FARLATI: Illyricum sacrum, III, 

Venetiis 1765, 359a. — P. GAMS: Series 


Regensburg 1873 [Graz 1957], 420. — 

Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. Eubel], 

Romae 1904, 166s br. 457. — C. EUBEL: 


1968 2 459. — Š. LJUBIĆ: Listine… JAZU. 

Zagreb 1868ss. Vol. V, 56 br. 62. D. 

MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Roma 1968, 

76. — M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca 



PERETTI, Felice, FKN, papa SIKSTO V. 

(Grottammare, 13.XII.1520. – Rim, 

27.VIII.1590.). Bio je Hrvat u petom koljenu 

(Piazza). Peretti potječe iz vrlo siromašne 

obitelji. Zahvaljujući ujaku fra Salvatoru 

Ricciu, koji je uočio dječakovu bistrinu, ulazi u 

red franjevaca konventualaca. Studira u Fermu, 

Ferrari, Bologni, Riminiu, Sijeni. Doktorirao je 

u Fermu 1548. Rektor je studija u Napulju 

(1553.), pa u Veneciji (1556.). Teolog je i 

konsultor sv. Oficija (1560). Izvrstan je i tražen 

propovjednik. Kao uzoritom i revnom 

redovniku Red mu povjerava vizitacije i 

obnove brojnih samostana. 1562-64. Profesor 

je na rimskom sveučilištu. U rujnu 1561. 

Prokurator je Reda. Njegova 

beskompromisnost pribavila mu je priličan broj 

neprijateljski raspoložene subraće. U Rimu je 

prijateljevao s budućim svecima Filipom 

Nerijem, Ignacijem Lojolskim, fra Felicem da 

Cantalice, s budućim papom Pavlom IV., i 

Pijom V. koji ga je, postavši papa, imenovao 

14. I. 1456., po smrti generala Antuna de 

Sapienti, vikarom Reda, potom 15. IX. 1566. 

biskupom i 17. V. 1570. kardinalom, davši mu 

9. VI. 1570. u naslov crkvu Sv. Jeronima 

“degli Schiavoni”. Za papu je jednoglasno 

izabran 24. IV. 1585. i uzeo je ime subrata 

Siksta IV. (1471-1484.). Kao papa je iz temelja 

sagradio novu, sadašnju crkvu sv. Jeronima i u 

njoj ustanovio zbor kanonika i prebendara 

(ukupno 11) – jedinstven slučaj u tisućljetnoj 

povijesti Rima – svi moraju biti “Nationis 

Illyricae” (Hrvatske narodnosti). Sagradio je 

također novi hrvatski gostinjac (bolnicu), uz 

rečenu crkvu, a smrt ga je pretekla da nije u 

blizini kupio zgrade za odgoj hrvatskog klera u 

Rimu. Smrt ga je također pretekla da nije u 

crkvu sv. Jeronima prenio i tijelo istoga sveca 

iz sv. Marije Velike, kao i kosti sv. Ćirila iz 

bazilike sv. Klementa. — Bio je jedan od 

najvećih papa. Pastor piše da mu je nepravedno 

uskraćen naslov “Veliki”. “Genijalan u 

zamislima, neustrašiv pred poteškoćama, 

energičan u izvođenju, iznad svega praktičan”. 

Uvjeren da je miran poredak prvi preduvjet 

uspješnog djelovanja, skršio je svaki oblik 

nasilja i banditizma; uklonio je prostituciju; od 

praznih blagajni, i uza svu opsežnost radova 

ostavio je papinskoj državi preko 4 milijuna 

dukata. Jedan je od najvećih graditelja Rima po 

dobro smišljenom planu: ulice, vodoskoci, 

obelisci, Lateranska palača, Vatikanska 

biblioteka, tipografija, vodovod “Aqua Felice”, 

kupola sv. Petra, itd. No, za crkvu je bilo 

važnije njegovo ustrojstvo Kongregacija, 22. I. 

1588. bulom “Immensa aeterni”. Njima je, pod 

vodstvom kardinala, podjelio široke ovlasti za 

brže rješavanje crkvenih poslova. Broj 

kardinala od 24 povisio je na 70 (tako je ostalo 

sve do Ivana XXIII). Za što tješnju suradnju 

između pape i biskupa, 20. XII. 1585., uveo je 

biskupske pohode u Rimu (Visitatio ad limina). 

— Iako je fra Felice do svog izbora za papu bio 

daleko od diplomatskog života, kao papa se 

pokazao vrlo vješt i sposoban održati ravnotežu 

među katoličkim državama Europe 

zahvaljujući upravo svojoj praktičnoj 

razboritosti i energičnoj upornosti, po uzoru na 

svog zemljaka sv. Jeronima kojega je posebno 

štovao. — Svom se Redu odužio utemeljenjem 

Kolegija Svetog Bonaventure uz baziliku 

Svetih Apostola u Rimu (18. XII. 1587), 

zvanom također i “Collegium Sixtinum”, koji 

je uz Paris, Oxford, Köln, Bolognu i Veneciju 

postao jedan od najvažnijih kulturniih i 

znanstvenih centara franjevaca konventualaca. 

— Siksto V. pokopan je u kapeli Jaslica u


bazilici sv. Marije Velike, u kojoj je pohranio i 

pronađene zemne ostatke sv. Jeronima. Na 

ulazu u baziliku dao je izraditi spomenik nad 

grobom Nikole IV. (Jeronima Masci). — Do 

1921. Bilo je općenito smatrano da je Siksto V. 

bio porijeklom Hrvat. Svjedočila je to tradicija 

kotorsko-kruševička, grottomarsko-montaltska 

i rimsko-svetojeronimska, a najstarije 

nedvojbeno jasno pisano svjedočanstvo potječe 

iz 15. V. 1657., kad odvjetnik kardinala 

Francesca Perettija, Aleksandar Saracinelli, 

braneći kardinalovu parnicu izjavljuje pred 

sucima (a da se nijedan ne čudi niti išta 

primjećuje): “….Svima je poznato da se u 

Apuliji, Abruzzima, Kalabriji, Ankonskoj 

krajini i drugdje uz Jadransko more nalaze 

brojne slavenske (=hrvatske) naseobine u 

kojima se ne služe drugim jezikom do li 

slavenskog, kako je bio slučaj s ocem Siksta 

V., koji je kao Ilir [=Hrvat iz Montalta] pošao 

u Grottammare, ondje se nastanio, oženio i tu 

mu se rodio rečeni Siksto…”. Na tu tvrdnju 

Sakač nadodaje: “Na usta Saracinellia govorio 

je praunuk Sikstove sestre Kamile i to samo 50 

godina poslije njezine smrti”. Tako se držalo 

preko Piazze, Tempestija i drugih učenjaka, pa 

Lava XIII. u buli “Slavorum gentem” od 

1.VII.1900. (Sisto V, il creatore della nuova 

Roma, Vaticano 1922, 38). No kasnije je 

Pastor, ne provjeravajući dokumente, brzopleto 

povjerovao prijatelju Pistlosiju u nijekanju 

hrvatskog porijekla Siksta V. — Opsežnom 

knjigom: Siksto V. Papa “Piceno” 

(Ripatransone 1990., str.587), fra Isidro Gatti 

pokušao je obezvrijediti tvrdnju o hrvatskom 

porijeklu Siksta V. Krunski dokaz bio bi 

postojanje genealogije Sikstovih predaka u 

Montaltu više stoljeća unatrag. Iste sam godine 

napisao članak da oni koje Garri navodi, nisu 

uopće preci Sikstova šukundjeda. Nažalost, 

nije objavljen. 

Izabrana literatura: Franceso PISTOLESI, 

Siksto V. e Montalto da documenti inediti, 

Montalto Marche 1921. Bartol Piazza 

Gerarchia Cardinalizia, Roma 1703, 636ss. 

Ludwig von PASTOR, Storia dei Papi X, 

Roma 1928. str. XXVII i 502. — Remigio 

RITZLER, I Cardinali e i Papi dei Frati 

Minori Conventuali, Roma 1971, 59-61; 74-75. 

Stj. Krizin SAKAČ, Papa Siksto V. Talijanski 

Hrvat, Život, Zagreb 24(1943)199-277. 

Marijan ŽUGAJ, Sisto V tra Oriente ed 

Occidente, Miscellanea Francecana 86 (1986) 

593-775 (separat Roma 1987 str.187). 

M. Žugaj 

PERIĆ, Antun (Ivan), lektor bogoslovlja i 

propovjednik (Sućuraj, 1725.-Makarska, 28. 

VI. 1806.). Potječe iz velikaške obitelji. 

Osnovno školovanje pohađao je u Makarskoj. 

U novicijat je stupio 19. IV. 1744, u 

Živogošću. Viši filozofsko-teološki studij 

završio je vjerojatno u Italiji. Postao je 20. XI. 

1756. lektor moralnog bogoslovlja u Zaostogu, 

a potom lektor bogoslovlja u Nadbiskupskom 

sjemeništu u Splitu (1757.-1775.). Uz to je bio 

dva puta definitor Provincije Presvetog 

Otkupitelja (1760-1763, 1770-1773). God. 

1771. dobio je naslov lektora jubilata, a 1775 

imenovan je predstojnikom studija u 

Makarskoj, gdje je čini se i predavao 

bogoslovlje. Bio je sinodalni ispitatelj u 

Splitskoj nadbiskučliji i makarskoj biskupiji te 

teolog biskupa Fabijana Blaškovića. God. 

1791-1794. bio je Provincijal Provincije Presv. 

Otkupitelja. Papa Pijo VI. imenovao ga je 28. 

VIII. 1792. generalnim definitorom 

Franjevačkog reda, a 27. III. 1798. po drugi 

put. U vrijeme anarhije 1797. promicao je mir 

u Makarskom i Vrgorskom kraju. — Perić se 

istakao i kao propovjednik, kontroversist i 

predavač. Possebno je odjeknula njegova 

propovijed koju je održao prigodom prijenosa 

ostataka sv. Dujma 1770. godine. Bio je član 

Splitske gospodarske akademije. Čini se da mu 

se s pravom može pripisati i filozofski 

priručnik sačuvan u rukopisu pod naslovom 

Institutiones Phisicae s brojnim crtežima 

sačuvan u Makarskoj knjižnici (sign. IIa 36). 

Lit. F. GIANUIZZI, Exhibita, non quaesita 

meritorum A. R. P. Antonii Perić monumenta, 

Venetiis 1799, 24 — J. BOŽITKOVIĆ, 

»Ljetopisne bilješke: 3. 4. Perić Ivan Antun, 

kao filozof (1725.-1806.)«, Bogoslovska 

Smotra, 13 (1925) 163-164. – A. CRNICA: 


Šibenik 1939, 364-368. — J. BAJAMONTI, 

»Nastavak povijesti sv. Dujma«, Zapisi o


gradu Splitu, (ur. D. Kečkemet), Split 1975, 

259. — I. OSTOJIĆ, Nadbiskupsko sjemenište u 

Splitu (1700-1970), Split 1971, 33. — V. 

KAPITANOVIĆ: Fra Andrea Dorotić (1761- 

1837), il suo tempo, la sua attività e il suo 

pensiero, Roma 1978. 79. — Ž. Dadić, Prilog 

poznavanju prirodnofilozofskih stavova u 

srednjoj Dalmaciji u 18. stoljeću, Prilozi za 

istražćivanje hrvatske filozofske baštine, 8 

(1982), 15-16, 170-177. — 78-79. — D. 

BARBARIĆ: Filozofija Andrije Dorotića 

(Monografije iz hrvatske filozofske baštine, 9), 

Zagreb 1987, 38-40. — J. A. SOLDO: 

»Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga 

Otkupitelja kroz 250 godina (1735-1985)«. 

Kačić, 17 (1985), 261. — V. KAPITANOVIĆ: 




Otkupitelja, knj. 1), Makarska 1993, 45 i 104. 

– P. BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke 




PERIĆ, fra Franjo Ante, profesor (1782. 

Živogošće - 17. IX. 1852. Split Dobri), 

profesor, propovijednik i pisac. Prvo 

školovanje završio je vjerojatno u 

franjevačkom samostanu u Živogošću. 

Filozofiju u Makarskoj. Provincijal fra Andrija 

Dorotić poslao ga je na više teološko 

školovanje u Veneciju. God 1808. predavao je 

filozofiju u Šibeniku. Natječaj za generalnog 

lektora polagao je na Visovcu 28. XI. 1813. Od 

1813. do 1816. predavao je na generalnom 

učilištu u Šibeniku. Tada se premješta za 

lektora u Makarsku. Godine 1824. premješten 

je iz Makarske za profesora filozofije na 

biskupsko sjemenište u Splitu. Tu je nakon 

deset godina predavanja postigao i jubiliaciju. 

Kroz to je vrijeme bio dva puta samostanski 

vikar, te ravnatelj klerika i propovijedao je po 

različitim mjestima. Ostali su mu u rukopisu 

spisi: Exercitationes philo(so)phicae a F. 

Francisco Perich exaratae, a variis auctoribus 

et manuscriptis depromptae atque in unum 

collectae. Eiusdem manu conscriptae (rukopis 

u Franjevačkoj Knjižnici u Makarskoj) i 

Glasnik evangjelski na pripovidalištu sa 

osamdeset govorenja (rukopis, Arhiv 

franjevačkog samostana Sinj). Bezina mu bez 

dokaza pripisuje i anonimnu knjižicu 

Upravgliagnje griscnika k’ Bogu, U Mletczih 

1768. No, među osam redovnika, koji su 

dotične godine putovali u Veneciju ne 

nalazimo Perićevo ime. 

LIT.: Š. Ljubić, Ogledalo književne povijesti 


1869, 468. — J. Božitković, Prilozi za 

povijest filozofije u Franjevačkom redu, 

Bogoslovska smotra 29 (1931) 448-453. 

— A. Crnica, Naša Gospa od zdravlja i 

njezina slava, Šibenik 1939, 369-370.402 — V. 

KAPITANOVIĆ, »Studenti Franjevačke 

bogoslovije u Makarskoj 1736/37-1986/87.«, 

Franjevačka visoka bogoslovija Makarska 

1736-1986, Makarska 1989, 273. — Latinski 

filozofski rukopisi, — »Rukopisni priručnici 


(1969-1825)« Prilozi za istraživanje hrvatske 


str. 198. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici 




PERIĆ, Josip Vergilij, profesor i narodni 

poslanik (Podbablje, 16. IV. 1845. - Zadar, 2. I. 

1919). Osnovnu školu pohađao je u Imotskom 

a Gimnaziju u Sinju (šk. g. 1858. do 1863/64). 

Naknadno je privatno položio VII. i VIII. 

razred i ispit zrelosti (1870). U novicijat je 

ušao 1864. Filozofiju i bogosloviju studirao je 

u Šibeniku i Makarskoj. Nakon ređenja (1869) 

imenovan je za nastavnika u Sinju i predavao 

je od šk. g. 1869/70. do 1871/72. hrvatski, 

latinski i grčki. Znao se potpisivati "Divko". 

Nakon toga se sekularizirao i otišao u Graz gdje je studirao 

klasičnu filologiju i slavistiku. Diplomirao je g. 1887. 

Službovao je kao profesor u Kotoru i Zadru. Perić je bio 

nastavnik, narodnjak, narodni poslanik u Beču, ljubitelj 

hrvatskih starina, veoma angažiran oko rada Hrvatskoga 

starinarskog društva u Kninu, pisac i prevodilac. Surađivao 

je u raznim listovima i revijama. 

DJELA: Govor zastupnika J.V. Perića u Carevinskom 

vijeću u Beču, Zadar 1891; Kula od Uzdaha, Zagreb 1900 

(reprint g. 1989); Der Serbokroatische Streit, Beč 1903; 

Pjesme i poslanice, Zadar 1906; O sveopćoj pučkoj 

prosvjeti, Osijek 1912; Govor prof. J-V- Perića...prigodom


25-godišnjice "Hrvatskog starinarskog društva", Split 

1912. 

LIT.: Znameniti i zaslužni Hrvati, Zagreb 1925, 211; 

ŠIMUNDŽA Drago, Josip Vergilij Perić - život i djelo, 

Čuvari baštine, Imotski 1989, 521-532 (u članku ostala 

literatura). – P. BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke 

Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i XIX. stoljeću, 

Zagreb 1994, 151-152. 

J. A. Soldo— V. Vrčić 

PERIŠIĆ, Bono, prosvjetno-kulturni radnik 

(Fojnica, 15. XI. 1813 - Fojnica, 9. XI. 1887). - 

Školovao se u Fojnici i Pečuhu. U novicijat je 

stupio 1828. Kao svećenik obavljao je razne 

službe. Bio je kapelan u Tolisi i Skoplju, učitelj 

redovničke mladeži Bosne Srebrene i župnik. 

Još kao student u Pećuhu oduševio se idejama 

hrvatskog narodnog preporoda, koje skupa s 

Jukićem i drugim bosanskohercegovačkim 

ilircima širi u Bosni i Hercegovini. Iz tih 

razloga dopisivao se s Jukićem i Brlićima iz 

Broda te drugovao s Šunjićem. Jukić ga slavi 

kao izvrsnog poznavaoca književnosti, skuplja 

s njim narodne pjesme i druge umotvorine, 

18490. obavještava ga o namjeri da osnuje u 

Bosni prvo književno društvo. Čitava života 

intenzivno se bavio knjigom. Batinić ističe 

kako je bio enciklopedijski naobražen. Godine 

1851. počeo je pisati svoju kroniku prema 

rukopisu fra Ive Mirčetića, koju počinje s 

pojavom Turaka u Evropi 1373., a završava s 

godinom 1666. Dio ove kronike priopćio je 

Drljić 1964. u Dobrom Pastiru. U fojničkom 

arhivu čuvaju se njegovi rukopisi: životopisi 

Augustina Miletića, Vice Vicića, Jakova 

Križanca, Mije Ćuića, Mate Krističevića i Mije 

Zubića, zatim latinski pisana povijest Crkve te 

“Nacrt o uređenju numizmatike, galerije slika, 

knjižnica i o domoljublju” pisam latinski pod 

naslovom “Dissertatio de nummis et de 

Museis” 1867. Prigodom njegove smrti o 

njemu je napisano: “S njim gubimo možda 

najučenijeg, pak i najpobožnijeg redovnika, 

vatrena rodoljuba i vrla svećenika”. 

LITERATURA: - † O. Bono Perišić, Glasnik 

Jugoslavenskih franjevaca, 2(1888) 1, str. 6-7. 

- BATINIĆ Mijo V.: Franjevački samostan u 

Fojnici od stoljeća XIV. - XX, Zagreb 1913. - 


II, Sarajevo 1915. - ISTI: Bio-bibliografija 

franjevaca Bosne Srebreničke II (rukopis u 

Tolisi). - DRLJIĆ Rastko: Neobjavljena 

Kronika fra Bone Perišića (1812-1887), 

Franjevački vijesnik, 46(1939) 1, str. 42-47. - 

ISTI: Fra Bono Perišić - pretača u nacrtu rada 

Zemaljskog muzeja, Dobri Pastir, 13-14(1964) 

I-IV, str. 297-300. - JUKIĆ Ivan Franjo: 

Dokumentarna građa, Sarajevo 1970. A. 

Kovačić 

PERIŠIĆ, Elizabeta (Ana), redovnica klarisa 

(Kaštel Štafilić, ? — Split, 3. IV. 1836). Pod 

prisilom roditelja dođe pred oltar i sklopi 

ženidbeni vez, ali istoga dana pobježe u 

samostan i Crkva je riješi te veze. U samostanu 

proživje pobožno 44 godine. 

LIT.: Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], 

II., sr. 17. M. A. Petričević 

PERKOVIĆ, fra Petar Krstitelj ( ✜ Antun), 

profesor i prevodilac (Klis, 7. VI. 1856 - Sinj, 

23. X. 1924). Osnovnu školu je završio u 

Šibeniku a Gimnaziju od drugog razreda u 

Sinju (šk. g. 1869/70 - 1871/72). U novicjat je 

stupio godine 1873. Nakon završetka filozofije 

i bogoslovije zaređen je za svećenika godine 

1878. Bio je dobar propovjednik. Preveo je na 

hrvatski jezik knjigu fra I. Markovića "Slaveni 

i pape", I. II. dio (Zagreb, 1903-04). Bio je 

dvaput definitor provincije, gvardijan u Sinju i 

Omišu, kustod i provincijal (1904-07). Za 

profesora je osposobljen u Zagrebu. Neko 

vrijeme je predavao na Bogosloviji u Šibeniku. 

U Sinju je vršio službu nadzornika u 

Sjemeništu (1877-80). Na Gimnaziji je dugo 

predavao, od šk. g. 1879/80. do 1899/1900. i to 

većinom vjeronauk i logiku, ali i hrvatski, 

zemljopis, živinstvo i talijanski. Dio njegove 

korespondencije i nešto spisa čuva se u Arhivu 

Franjevačkog samostana u Sinju. U Glasniku 

"Gospa Sinjska " posthumno je godine 1925. 

objavljeno nekoliko njegovih člančića o Mariji. 

Petrov piše da je ostavio prijevod nekih 

propovijedi Bossueta. 




J. A. Soldo


PERKOVIĆ, Mihovil, (Primorac) stradalac za 

vjeru i domovinu (Kakma/Vrana, ) Turci su ga 

uhvatili u izviđanju i nabili na kolac. 



1988, 91, 117. — V. Kapitanović: "Die Rolle 

der Franziskaner von Visovac in der 

Kroatischen Geschichte", Archivum 

Franciscanum Historicum, 77/1984, 4, 426. 


PERKOVIĆ, Toma, pedagog († Osijek, 15. IV. 

1725). Svojim učiteljskim djelovanjem je bio 

vezan uz Osijek. Najprije je ondje predavao na 

filozofskom učilištu (1718-1721), a zatim je 

bio jedan od prve dvojice profesora teologije 

na 1724. u Osijeku osnovanoj bogoslovnoj 

školi; predavao je zajedno sa Stjepanom 

Vilovom. Na žalost je smrt prekinula njegovo 

učiteljevanje. Između dva djelovanja na 

osječkim školama bio je samostanski starješina 

u Petrovaradinu (1722, 1723). 

LIT.: Arhiv franjevačkog samostana u 

Makarskoj, Liber archivalis, 119. — F.E. 

HOŠKO: Dvije osječke visokeškole u 18. 

stoljeću, Kačić, 8 (1976), 143, 146.F.E. Hoško 

PERNAR, Augustin, povjesnik i homolitečar 

(Varaždin, 27. X. 1834. — Karlovac, 19. I. 

1876). Postao je 1857. član Hrvatsko-kranjske 

provincije sv. Križa, a 1860. je zaređen za 

svećenika. Djelovao je kao vjeroučitelj u 

Klanjcu i Karlovcu. Skupljao je povijesnu 

građu o hrvatskim samostanima svoje 

provincije i pripada mu prvenstvo u 

istraživanju tog dijela Hrvatsko-kranjske 

provincije. Pisao je povijesne priloge u 

Katoličkom listu (1858) i Arhivu za povjestnicu 

jugoslavensku (1868), a u rukopisu je ostao 

latinski pisani spis Epitome historiae seu initia, 

porgressus et vicissitudines almae Provinciae 

Crucis Croatiae-Carnioliae (Klanicii, s.a., 

fasc. LVII u samostanu u Karlovcu). 

DJELA: Korizmene propovijedi, (Dušobrižnik, 

1897). — Marijanske propovijedi, (Ibidem, 

1897). F.E. Hoško 

PERRVAN, Miroljub, povjesničar (Podgradina 

kod Livna, 24. VII. 1905 - Zenica, 15. XI. 

1968). - Krsno mu je ime Ivan. Rodio se od oca 

Ivana i majke Ruže rođ. Perković. Osnovnu 

školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u 

Bisokom i Vukovaru, teologiju u Parizu, gdje 

je i doktorirao. Franjevac je postao 1923., a 

svećenik 1928. Bio je nastavnik u Visokom 

(1928-1929), kateheta u Livnu (1929-1932), 

profesor teologije u Sarajevu (1932-1937, 

1938-1960), gvardijan u Sarajevu (1945-1948), 

de familia na Gorici kod Livna (195:60-1962), 

župnik u Ljubunčiću (1962), kapelan u Tuzli 

(1962-1965), Fojnici (1965-1967) i Zenici 

(1967-1968). Vršio je dužnost tajnika i 

ekonoma provincije (1939-1942) te biran za 

definitora (1949-1952, 1958-1961). Umro je od 

srčane kapi. - Bio je vedre i živahne naravi, 

komunikativan ali nenametljiv, angažirano 

zauzet za siromašne, nevoljene i bolesne. Zbog 

revnosti ispovijedanja koševskih bolesnika 

zvali su ga koševskim župnikom. Kao 

povijesničar bavio se prou7čavanjem 

srednjovjekovne bosanske prošlosti, a pisao je i 

o raznim temama religioznog sadržaja u 

Kalendaru sv. Ante (1927, 1928, 1944), 

Franjevačkom vijesniku (1927, 1934-1938), 

Glasniku bl. Nikole Tavelića (1944), 

Spremnosti (1944), Bosni Srebrenoj, reviji 

(1951, 1953, 1955, 1956, 1957, 1960, 1962, 

1964, 1966, 1968) i kalendaru (1954, 1968, 

1969) Dobri Pastir. Za posljednja dva godišta 

kalendara Dobri Pastir napisao je tematski 

(glavni) tekst. 

DJELA: Saint Boniface et la rèforme de l’ 

Église Franque. Paris 1938. 

LITERATURA: Rek. /REŠAD Kadić/: Kako je 

sarajevski franjevac otac Pervan spasio 

dragocjenu Gazi Husrevbegovu knjižnicu. 

Sarajevski novi list, 1(1941) 144, str. 5. - P. 

Jean Miroljub Pervan O.F.M. “Saint Boniface 

et la rèforme de l’ Église Franque”. Katolički 

list, 96(1945) 14/15, str. 116. - H/RGIĆ/ 

Lj/ubo: In memoriam. Ostavio nas je 

“siromašni fratar” Bosna Srebrena 19(1968) 

12, str. 192-193. - ŠIMIĆ Domagoj: Oproštajni 

govor fra Domagoja Šimića. Bosna Srebrena, 

19(1968) 12, str. 193-194. - /UREDNIŠTVO/:


† Dr fra Miroljub Pervan. Dobri Pastir, 

19/20(1970) I-IV, str. 363-364. - KOVAČIĆ 

Anto Slavko: Spomenica 

dvadesetpetogodišnjice Udruženja katoličkih 

svećenika “Dobri Pastir” 1950-1975. Sarajevo 

1967., Bibliografija..., str. 134-136.A. Kovačić 

PEŠTALIĆ, Grgur, književnik, profesor 

filozofije, fizičar (Baja, 27. VI. 1755. — Baja, 

1. II. 1809) postao je 1722. franjevac u 

Šarengradu. Poslije redovitog filozofskog i 

teološkog školovanja na visokim školama 

Provincije sv. Ivana Kapistranskoga studirao je 

filozofiju na sveučilištu u Budimu (1777-1779) 

postigavši naslov doktora filozofije. Zaređen je 

1778. za svećenika, a 1779. je počeo predavati 

filozofiju po državnom nastavnom programu, i 

to najprije u Baji (1779-1781) i zatim u Požegi 

(1781-1783). Bio je knjižničar osječke 

gimnazije (1783), ali je još iste godine pošao u 

Baju gdje je bio zamjenik samostanskog 

starješine (1783/84, 1788-1791, 1792) i 

hrvatski propovjednik; za tog boravka je u 

crkvi podigao glavni oltar i obnovio samostan 

obavljajući zadaću samostanskog predstojnika 

(1791). U teškim danima kuge bio je gvardijan 

u Vukovaru (1794-1797); istu je službu 

obavljao i u rodnom gradu (1806-1809). U 

međuvremenu je 1801.-1806. predavao na 

obnvoljenom učilištu filozofije u Mohaču. Bio 

je "odličan poznavalac filozofskih disciplina i 

predavač istaknutih didaktičkih sposobnosti" 

(Čevapović). O njegovom učiteljskom 

djelovanju govore i tri objavljena tezarija. S 

Ignacijem Katićem je konstruirao zrakoplov 

koji je poletio 1784. u Baji pred mnoštvom 

promatrača. U desetercu je ispjevao ep o 

ratnim pothvatima bačkih Hrvata te prepjev 

sedam pokorničkih psalama s uputama o 

čuvanju od kužne zaraze. Incijali njegovog 

imena i prezimena potiču na pomisao da je on 

autor latinske pjesme o osvojenju Beograda 

Taurunum auspiciis Josephi II. Aug. 

recuperatum, Poemation a G. P. concinnatum 

(Pestini 1789). Svakako svojim djelovanjem na 

prosvjetnom i kulturnom polju nadmašuje 

svoje suvremenike (Sekulić). 

DJELA: Tentamen publicum ex logica, historia 

philosophiae et mathesi, Bajae 1780. — 

Dostojna plemenite Bacske starih uspomena, 

sadashnjih i drugih slovinske kervi delijah - 

slava, Kaloča 1790. — Utišenje ožalostjenih 

u sedam pokornih pisama kralja Davida, 

Budim 1797. — Tentamen publicum ex 

physica et philosophia morum, Budae 1803. 

— Positiones philosophiae, Budae 1805. 

LIT.: G. CSEVAPOVICH: Synoptico-memorialis 

catalogus ... Provinciae S. Ioannis a 

Capistrano, Budae 1823, 302, 322. — J. 

FORKO: Crtice iz "slavonske" književnosti u 

18. stoljeću, I, 28. — A. SEKULIĆ: 

Književnost bačkih Hrvata, Zagreb 1970, 42. 

— ISTI: Ulomci iz nepoznate hrvatske kulturne 

povijesti, Kačić, 3 (1970), 133. — ISTI: Grgur 

Peštalić i njegova filozofska djela, Prilozi, 6 

(1980), br. 15-16, 93-121). — F.E. HOŠKO: 

Franjevačko filozofsko učilište u Požegi, Nova 

et vetera, 27 (1977), sv. 1, 109-111. — 

Historia Domus Bajensis, Band I. Bajae 1991, 

104-259. F.E. Hoško 

PETAR DE CORBAVIA BOGDANIĆ, PETAR 

PETAR de Marnhaco O.Min. (14. st.),biskup 

kninski. - Dodatak uz ime, po svoj prilici, je 

plemićki naslov. P. je vjerojatno bio iz 

rodbinstva napuljsko-sicilijanskih kraljeva, a 

za kninskog biskupa možda ga je "progurao" 

Karlo Drački, okrunjeni hrvatsko-ugarski kralj 

(1385). Za kninskog biskupa imenovao ga je 

19. II. 1386. avignonski papa Klement VII. 

Čini se da mu se nije žurilo primiti biskupsko 

posvecenje i poći u Knin. Naime, još pola 

godine kasnije, l. IX. 1386., Klement VII. 

produžuje mu rok za biskupsko posvećenje, 

dopuštajući mu da po volji izabere biskupa 

posvetitelja. Ujedno mu je dopustio da za 

suradnike smije uzeti jednog ili dvojicu 

franjevaca. Da li je Petar uopće otišao u Knin, 

teško je sa sigurnošću ustvrditi jer nedostaju 

povjesna vrela. Kralj Sigismund u svojim 

poveljama spominje u tom razdoblju kninskog 

biskupa, svog pristašu, Pavla. Ukoliko je P. 

doista upravljao kao biskup u Kninu, 

nedvojbeno se povukao kad je Tvrtko zatražio 

biskupsko imenovanje za Mihaela. To 

potvrđuje njegova prisutnost u Avignonu dne 

14. VII. 1390., kad je bio u pratnji sicilijanskog


kralja prema Napulju. 


Eubel], Romae 1904, 259s br.735; 274 bilj. l 


I, Padova 1968 2 , 486. 

PETAR IZ BOLOGNE, O.Min., krbavski biskup 

(† London, 19. I. 1332). Rodio se oko 1260 u 

Crespellanu kod Bologne, te oko 1278. ušao u 

bolonjsku provinciju. Spominje se 

31.VIII.1284.u sakristiji crkve franjevca 

konventualca u Bologni, zatim 8. VI. 1289. u 

Ravenni, 1291. u Bologni i 5. VII. 1294. u 

Modeni. Ređen je za svećenika oko 1285. U 

Modeni je bio lektor bogoslovlja. — Gams, 

Eubel, Sladović i Robinson drže da je postao 

krbavski biskup. No, krbavski biskup, bar do 

1310. bio je Ilija iz Montefiore (v.). Petar iz 

Bologne je bio 23. VII. 1308. u Zadru uz 

papinskog legata kardinala Gentilea (v.), ali ne 

kao biskup. Nije isključeno da je Gentile uočio 

lijepe odlike Petrove, pa ga je možda, 

naknadno, preporučio papinskoj kuriji kao 

korisnog djelatnika, pa je po smrti biskupa Ilije 

došlo do Petrova imenovanja. Spominje se 4. 

XII. 1316. s papinskim pismima za pet 

francuskih biskupija, u vezi s poslovima za 

koje se zahtijeva biskupski red. No, bolje je 

poznato njegovo životno djelovanje od 17. III. 

1317., kad je s dvojicom kardinala poslan da 

izmiri škotskog kralja Roberta Bruce i 

engleskog kralja Eduarda II. Od tada pa do 

pred smrt djelovao je kao neumorni “leteći” 

biskup po biskupijama York, London, 

Winchester, Lincoln i Canterbury, zadržavajući 

se po franjevačkim samostanima u tim i 

drugim gradovima. Sudjelovao je u biskupskim 

posvećenjima, obavljao brojna ređenja, 

ustoličavao opate, posvećivao crkve, oltare i 

kaleže; blagoslivljao zvona, crkveno ruho, itd. 

Privremeno je upravljao biskupijama Londona, 

Winchestera i Canterbury kad nisu imale 

vlastitog biskupa. Robson spominje da je 

sačuvan i njegov biskupski pečat, rijedak slučaj 

franjevačkih pomoćnih buskupa prije 

Reformacije u Engleskoj. — U Regestu 

londonskih franjevaca konventualaca stoji: 

“Pod južnim lukom [crkve] leži časni otac, 

manji brat Petar Bolonjski, nekoć krbavski 

biskup u ugarskoj i sufragan londonskog 

biskupa koji je preminuo … mjeseca sječnja 

godine gospodnje 1331 [=1332]”. (“… in 

archu australi jacet venerabilis Pater frater 

minor Petrus Bononiensis, quondam episcopus 

Corboniensis in Hungaria et suffraganeus 

episcopi London: qui obiit… di mensis Januarii 

Anno domini 1331” [=1332[. A u Nekrologiju 

priorata Cambrigeske katedrale, na dan 19.I.: 

“Preminuo je dobre uspomene Petar, krbavski 

biskup, reda Manje braće”. [Obierat bone 

memoriae Petrus Corbaviensis episcopus de 

ordine fratrum minorum]. Annales Paulini 

spominju da je priminuo na dan sv.Wulfstana u 

Londonu kod “Greyfriars”, kojima je pripadao, 

“vir excellentissime vite et omni bonitate 

repletus…” (Kronika kraljeva Eduarda I. i II.). 

LIT.: Pius Bonif. GAMS: Series Episcoporum 

Ecclesiae Catholicae, Graz 1957, 399. C. 


Patavii 1968, 208. Manojlo SLADOVIĆ: 

Povesti biskupijah senjske i modruške ili 

krbavske, Trst 1856,135. Franjo RAČKI: 

Schematismus cleri dioecesium Segniensis et 

Modrušiensis seu Corbaviensis, Segniae 

1916,29 br. 4. Michael ROBINSON: Peter of 

Bologna (c.1260-1332) Franciscan Bishof of 

Corbavia u Collectanea Franciscana 63 

(1993) 5-35. Tadej SMIČIKLAS: Codex 

diplomaticus, vol.VIII, 188 br. 169. 

M. Žugaj 

PETAR iz Paga (Petrus de Pago, Dešković, 

Dišković) FKN (†30. XII. 1426), nadbiskup. 

Bonifacije IX. postavio ga je 14. VII. 1402. za 

provincijala, razriješivši dotadašnjega Nikolu 

iz Zadra. Ako je uopće nastupio bilo je to za 

kratko jer se isti papa u prosincu te godine, s 

dva dekreta, obraća Nikoli kao provincijalu. 

Inocent VII. imenovao je Petra 22. VI. 1406. 

biskupom u Faenci. Kao biskup prisustvovao je 

saboru u Pisi (1409.) i u Bologni (1410.). 

Pristao je uz Ivana XXIII., koji ga 19. X. 1411. 

premjestio za splitskog nadbiskupa. U Splitu 

nije bio prihvaćen, pa ga Ivan XXIII. uzeo 9. 

IV. 1412. za tajnika i referendara Signature, a 

4. I. 1413. poslao ga kao Legata u Toskanu 

"radi nekih crkvenih poslova". Sudjelovao je


1415. na saboru u Konstanzu, na kome se 

odrekao splitski biskup Dujam. No. kad je 

Dujam vidio da raskol nije okončan povukao je 

svoje odreknuće. Petar je 1418. blagoslovio 

temeljni kamen crkve sv. Jelene nedaleko 

Venecije. — Kad je konačno 11. XI. 1417. 

završio Zapadni raskol i izabran za papu 

Martin V. Dujam se 1420. odrekao 

nadbiskupije (Gams), pa je P. mogao ući u 

posjed u rujnu te godine. Martin V. postavlja 

Petra 15. I. 1420., kao splitskog nadbiskupa, 

administratorom i hvarske biskupije. 

Vjerojatno je bio zagrijani pristaša Mlečana ili 

se je bar dao iskoristiti u njihovoj raboti protiv 

hvarskog biskupa, svog sufragana i subrata, 

Jurja Imoćanina. I sam je papa Martin V. 

nasjeo Petrovim iskazima, pa su bile potrebne 

skoro tri godine da Juraj bude vraćen u Hvar. 

— Prema nekim piscima Petar je navodno 

sudjelovao i na saboru u Sieni, 1423-24. Dok 

mu neki pisci pripisuju veliku ulogu na tom 

saboru, Pastor ga, međutim, niti ne spominje. 

Pokopan je u splitskoj katedrali pred velikim 

oltarom. 


Eubel], Romae 1904, br. 414, 1567; str. l93 

bilj. 3 i 450, bilj. 3 — P. GAMS: Series 


Regensburg 1873 [Graz 1957], 401 — C. 


Monasterii 1913 2 , Padova, 1960 3, , 246; 398; 




dana, Split 1973, 91 - M. ŽUGAJ, Nomenklator 



PETAR IZ PIRANA, SARDA, PETAR 

PETAR PAKRAČANIN IVANOVIĆ, Petar 

PETAR TROGIRANIN, FKN, pisac (XIV. st.), († 

poslije 11.I.1386.). Neki su ga nazivali Dujam 

iz Trogira, zamijenivši “Dompnus = Dominus 

= Gospodin s “Dompnius” = Domnius = 

Dujam. Prema sličnim uzorcima sastavio je 

popis provincija i vikarija s odgovarajućim 

brojem kustodija i samostana. Od devet sličnih 

popisa do 1400. Petrovi su brojevi, čini se 

najvjerojatniji. Tako na pr. u Popisu Bartola iz 

Pise (oko 1390) zabilježen je 1531 samostan u 

Redu, dok Dubrovački popis bilježi 1641. 

Pizanac za provinciju Sclavonia stavlja 25 

samostana, dok Trogiranin ima 30 (zacijelo je 

svoju provinciju bolje poznavao od Pizanca). 

Jedini je od devetorice sastavljača popisa 

zabilježio i broj trećoredskih bratstava u 

pojedinoj provinciji. Cijenjen je također njegov 

odsjek: Catalogus Regusinus Generalium 

Ministrorum, koji završava spomenom 

provincijala Minora iz Drača (v.) i naznakom 

da je katalog dovršio 11.I.1385. od Kristova 

utjelovljenja, tj.11.I.1386. po današnjem 

načinu računanja vremena. 

Archivum Franciscanum Historicum, 15 

(1922) 336-348. M. BRLEK, Rukopisi 

knjižnice Male Braće u Dubrovniku, Zagreb 

1952 knj. I, 7s. M. ŽUGAJ, Nomenklator 


sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 93. G. 

GOLUBOVICH, Biblioteca Bio-Bibliografica 

della Terra Santa… Vol. II, 241-258, 

Quaracchi 1913. - M. ŽUGAJ, Conventi dei 

Minori Conventuali tra i Croatia dalle origini 

fino al 1500., Roma 1989, 23. M. Žugaj 

PETAR UGRIN, (Hungarus) O. Min. († Split 

prije 26. IX. 1324.), nadbiskup. Bio je kapelan 

sicilskonapuljske kraljice Marije (majke sv. 

Ljudevita biskupa i unuke Bele IV. i Marije 

Virovitičanke), pa je možda i zbog toga 

smatran Ugrinom. Za splitskog nadbiskupa 

imenovao ga je 10. V. 1297. Bonifacije VIII. 

nakon što se arhiđakon Jakov odrekao 

upravljanja biskupijom. Papa mu je 18. V. 

1297. poslao metropolitanski palij, a 21. V. 

1297. dopustio da mu biskupsko posvećenje 

podijeli napuljski nadbiskup ili, po želji, bilo 

koji drugi biskup. — God. l311. suspendirana 

mu je, za neko vrijeme, uprava u nadbiskupiji, 

jer je pratio kardinala Gentilea, legata u 

hrvatskougarskoj kraljevini (Eubel). 

LIT.: Bullarium Franciscanum, IV, (ed. J. H. 

Sbaralea) Romae 1759-68, 436 br. 116; 474 

(h); V, [ed. C. Eubel], Romae 1898, 614 br. 

l28. Bularii Franciscani Epitome, [ed. C. 

Eubel], Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1908,


213 br. 2107. — P. GAMS: Series episcoporum 


1957], 420. — C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, I, Padova 1968 2 , 459; II, str. 

XXXVIII. — M. ŽUGAJ, Nomenklator 



PETAR, FKN ? († 1379), biskup. Nazvan je 

Bistuensis prema rimskom gradu Bistue. Eubel 

ga pogrešno uvrštava u Budvansku biskupiju 

(Biduanensis). Zna se naime da je 1377. 

bosanskog vladara Tvrtka okrunio za kralja 

biskup Petar u bazilici u mjestu zvanom Mel ili 

Mil, odnosno Mile, kod Visokog. To nije 

mogao biti Petar ‘bosanski' biskup sa sjedištem 

u Đakovu jer je već 23. I. 1376. premješten za 

biskupa u Đur, a nasljedio ga je dominikanac 

Dominik (EUBEL). Čini se da je biskup Petar 

istovjetan s biskupom Petrom što ga god. 

1355., Eubel navodi u njemu nepoznatoj 

biskupiji "Melunensis", a što se zapravo odnosi 

na Mel/Mil (Visoko). — Budući da Petrovo 

biskupstvo pada u zlatno doba Bosanske 

vikarije, kad je osnovano više biskupija s 

franjevcima biskupima ( Ivan Valentin, 

Gverin, Jakov, Peregrin Saksonac) čini 

se da nije pretjerano predmnijevati da je i Petar 

bio franjevac. 


aevi, I, Padova 1968 2 , 142; 150; 282; 335. — 

M. ŽUGAJ, Croatica Christiana Periodica, br. l7 

(1986) 100 bil j . 43. 

PETAR, FKN ? († prije 9. IV. 1434.), biskup. 

Spominje ga Eugen IV. pri imenovanju 

Stjepana Radozovića za biskupa u srednjoj 

Bosni ("Bistuanensis et Visoconensis" - Bistue 

i Visoko). Budući da su mu predšasnik Egret 

Ivan i dvojica nasljednika, sve do turske 

okupacije Bosne, bili franjevci, nije preuzetno 

nagađati da je i Petar bio franjevac. Kako je 

Egret imenovan biskupom 1386, a Petar 

završio 1434., a nemamo podataka da bi još 

netko u međuvremenu bio biskup, to bi 

razdoblje biskupske uprave pripadalo njima 

dvojici. 

LIT.: Bularium Franciscanum, Nova series, I, 

[ed. U. Hüntemann], Ad Claras Aquas 

(Quaracchi) 1929, 62 bilj. l. — Croatica 

Christiana Periodica br. 17 (1986) 100 bilj. 43. 

PETAR, beogradski biskup, RIAPA 

PETAR, O. Min. (?) (druga polovica XIII. st. ), 

biskup. - Dne 11. III. 1286. Honorije IV. 

ponavlja odredbu predšasnika Martina IV., iz 

1284., dubrovačkom nadbiskupu, franjevcu 

Bonaventuri iz Parme da providi prikladnog 

pastira sufraganskoj biskupiji u Stonu, koja je 

zbog srpske okupacije u zaleđu bila dugo bez 

biskupa. Nakon papina požurivanja, još iste 

godine 1286. Ston dobiva biskupa Petra, koji 

se iste godine spominje prisutan u Anagniju, 

jednoj od papinskih rezidencija. Odrekao se 

uprave biskupije 1298. — Da je bio franjevac 

može se zaključiti iz činjenice što ga je 

predlagao franjevac Bonaventura, kao što je tih 

godina Lambert sebi za nasljednika u Krku 

predložio franjevca Martina a zadarski 

nadbiskup Ivan iz Anagnija u Osoru 

frannjevca Anđela. 




aevi, I, Padova 1968 2 , 462; II, str. XXXVIII. 

— M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca 



PETKOVIĆ, Imelda Jaka (Blato, Korčula 16. 

lipnja 1906. - 9. siječnja 1993. 

Cortines/Argentina). Redovnica hrvatske 

franjevačke Družbe Kćeri milosđa Cijeli svoj 

redovnički život radila je kao neumorna 

misionarka za širenje Božjeg kraljevstva u 

dušama. Godine 1936., s prvom grupom 

sestara otišla je u Južnu Ameriku kao 

misionarka. Vjerna kći Očeva milosrđa, s. M. 

Imelda upućuje i širi Očevo milosrđe po 

raznim zajednicama koje je otvarala na južno 

američkom tlu. Odlikovala se u franjevačkoj 

jednostavnosti, miru i nesebičnoj 

požrtvovnosti. U dnevnoj molitvi crpila je 

snagu od Gospodina tijekom 44 misionarskog 

rada u Južnoj Americi i 67. godina redovničkih


zavjeta. Umrla je u Cortinesu (Argentina) u 87. 

godini života. E. Barbarić 

PETKOVIĆ, KOVAČ, Marija Propetog Isusa, 

utemeljiteljica. (Blato na Korčuli, 10.prosinca 

1892. - Rim, 9. srpnja 1966). Iz ugledne je i 

bogate zemljoradničke obitelji i osmo dijete 

Marije i Antuna Petković. U rodnom je mjestu 

završila nižu srednju školu i rano se posvetila 

vjersko-dobrotvornom radu s djecom i 

odraslima, osobito siromašnima i bolesnicima. 

Na poticaj i uz pomoć dubrovačkog biskupa dr. 

Josipa Marčelića osnovala je u Blatu 4. X. 

1920. hrvatsku franjevačku redovničku obitelj 

Kćeri milosrđa s glavnom svrhom posvetiti se 

Bogu po djelima duhovnoga i tjelesnog 

milosrđa. Upravljala je družbom od osnutka do 

siječnja 1961. kad se svojevoljno povukla i od 

Crkve dobila priznanje zaslužne poglavarice. 

Od 1940.-1952. predvodila je svoje sestre u 

misijskom apostolatu Južnoameričke Crkve u 

Argentini, Paraguaju i Čileu. Vratila se u 

Europu 1952. i prenijela u Rim vrhovnu upravu 

Družbe iz kuće matice u Blatu. Isticala se 

velikom ljubavlju prema Bogu i siromasima. 

Odgajala je djecu, prvenstveno siromašnu i 

napuštenu i otvorila je prvo sirotište za mjesnu 

siročad u matičnoj kući Družbe u Blatu. U 

misijama je neumorno promicala vjerskoobrazovni 

rad i prosvjetu među 

najsiromašnijima. sav njezin život i rad bio je 

jedinstvo akcije i kontemplacije ljubavi i 

milosrđa Nebeskog Oca kojemu je u čast 

sastavila "Hvale i Zazive". Umrla je 9. srpnja 

1966. i pokopana na rimskom groblju Campo 

Verano, odakle je tri godine kasnije prenesena 

u kapelicu središnje kuće. Na rimskom 

vikarijatu otvoren je 28. veljače 1989. 

biskupijski istražni postupak o svetosti njezina 

života. Do sada su obavljena istraživanja 

svjedoka u domovini, Italiji, Argentini i Čileu. 

21. studenog 1998. njezini zemni ostaci 

preneseni su u rodno Blato, gdje počivaju u 

kripti Kuće Matice. 

LIT.: K. Zorić: Marija Propetog Isukrsta 

(1892-1966). Novi život, 5 (1966), 2-3, 169174. 

A.G. MATANIĆ: U znaku ljubavi, Zagreb, 

1969. Ž. BRZIĆ, Uči se od sunca, Zagreb, 

1982.,60-63. Majka Marija Propetog Isusa 

Petković (radovi simpozija), Rim, 1987. K. 

REŽIĆ: Marija Propetog Isusa Petković (1892- 

1966), Dobri Otac Antić, 19 (1989), br.3, 27- 

28. K. REŽIĆ: Marija Propetog Isusa 

Petković: Poruke vjere, Blato 1990. K. Režić 

PETKOVIĆ. KOVAČ, Marija Propetog Isusa, 

utemeljiteljica. (Blato na Korčuli, 10. XII. 

1892. - Rim, 9. VII- 1966). Iz ugledne je i 

bogate zemljoradničke obitelji i osmo dijete 

Marije i Antuna Petković. U rodnom je mjestu 

završila nižu srednju školu i rano se posvetila 

vjersko-dobrotvornom radu s djecom i 

odraslima, osobito siromašnima i bolesnicima. 

Na poticaj i uz pomoć dubrovačkog biskupa 

dr. Josipa Marčelića osnovala je u Blatu 4. X. 

1920. hrvatsku franjevačku redovničku obitelj 

Kćeri Milosrđa s glavnom svrhom posvetiti se 

Bogu po djelima duhovnog i tjelesnog 

milosrđa. Upravljala je s Družbom od osnutka 

do siječnja 1961. kad se svojevoljno povukla i 

od Crkve dobila priznanje zaslužne 

poglavarice. Od 1940.-1952. predvodila je 

svoje sestre u misijskom apostolatu 

Južnoameričke Crkve u Argentini, Paraguaju i 

Čileu. Vratila se u Europu 1952. i prrenijela u 

Rim vrhovnu upravu Družbe iz kuće matice u 

Blatu. Umrla je 9. VII. 1966. i pokopana na 

rimskom groblju Campo Verano, odakle je tri 

godine kasnije prenesena u kapelicu središnje 

kuće, a nakon toga u Blato na Korčuli. Na 

rimskom vikarijatu otvoren je 18. II. 1989. 

biskupijski istražni postupak o svetosti njezina 

života. Do sada su obavljena istraživanja 

svjedoka u domovini, Italiji, Argentini i Čileu. 

Isticala se velikom ljubavlju prema Bogu i 

siromasima. Odgajala je djecu, prvenstveno 

siromašnu i napuštenu i otvorila je prvo 

sirotište za mjesnu siročad u matičnoj kući 

Družbe u Blatu. U misijama je neumorno 

promicala vjersko-obrazovni rad i prosvjetu 

među najsiromašnijima. Sav njezin život i rad 

bio je jedinstvo akcije i kontemplacije ljubavi i 

milosrđa Nebeskog Oca kojemu je u čast 

sastavila “Hvale i Zazive”. 

LIT.: K. Zorić: Marija Propetog Isukrsta 

(1892-1966). Novi život, 5 (1966), 2-3, 169- 

174. A. G. MATANIĆ: U znaku ljubavi, Zagreb 

1969. Ž. BRZIĆ, Uči se od sunca, Zagreb 1982.


60-63. Majka Marija Propetog Isusa Petković 

(radovi simpozija), Rim, 1987. K. REŽIĆ: 

Marija propetog Isusa Petković (1892-1966), 

Dobri Otac Antić, 19 (1989), br. 3, 27-28. K. 

REŽIĆ: Marija Propetog Isussa Petković: 

Poruke vjere, Blato 1990. 

K. Režić 

PETRAMUSTUS (Petrusmustus, Petrusanctus, 

Petrus Sanctus) O.Min. († prije 9. 5. 1429) 

biskup. Spominje se pod raznim imenima, 

vjerojatno nadimcima, pa čak i kao 

augustinijanac (Eubel). U knjizi obligacija 

spominje se 24. III. 1401., a kao skradinski 

biskup 30. VII. 1410. u spisima Ivana XXIII. 

Kao franjevac, po svoj prilici se priklonio 

franjevcu Aleksandru V., koji je umro 3. V. 

1410. pa ga je potvrdio 30. VII. 1410. 

nasljednik, protupapa, Ivan XXIII. — 

Premješten je 15. 1. 1420. u Castro, u srednjoj 

Italiji, da bi ustupio mjesto Jurju Imoćaninu, 

koji je na prijevaru Petra iz Paga 

(Diškovića) premješten iz Hvara u Skradin, 

kamo nije htio poći, pa je biskupija do 1426. 

ostala nepopunjena. 




aevi, I, Monasterii 1913 2 , 438; 174. 

PETRELLI, Rikard, misionar (Ancona, ? - 

Dubrovnik, 3. X. 1871) - Stupio u franjevački 

red u rodnom gradu. Kako je od mladosti želio 

poći u misije, poslan je odande u Albaniju (oko 

1819). Među albanskim negostoljubivim 

brdima, zaraznim močvarama, nevjernicima i 

praznovjerjem ostaje četrdesetak godina sa 

apostolskom ustrajnošću. Godine 1859. je 

odlučio poći u domovinu radi oporavka. Radi 

nemira u Italiji doklazi u samostan Male Braće 

u Dubrovniku i tu umire u samostanskoj 

bolnici. Pobožna, miroljubiva i dobronamjerna, 

žalila ga je čitava franjevačka obitelj u 

Dubrovniku. 





I. Djamić 

PETRIČ, Leonida (Franciska), krojačica i 

dugogodišnja predstojnica. (Blatna 

Brezovica/Vrhnika u Sloveniji, 21. II. 1896. — 

Kloštar Ivanić 23. XI. 1983). God. 1925. dolazi 

u zajednicu školskih sestara u Mariboru. Tu 15. 

VIII. 1926. stupa u novicijat i 16. VIII. 1930. 

polaže doživotne zavjete. Do drugog svjetskog 

rata radi u kući matici u Mariboru kao 

krojačica, a potom odlazi u Bosansko-hrvatsku 

provinciju, gdje “izgara” služeći Bogu i 

bližnjima u Visokom, Fojnici, Plehanu, 

Sarajevu i Koštar Ivaniću u kojem je provela 

zadnjih 20 godina života. Bila je radina, 

šutljiva, savjesna, ozbiljna, premda u trenucima 

šaljiva, i prilično stroga. U dugogodišnjoj 

bolesti skleroze, predana volji Božjoj, 

uspjevala je ostati strpljiva, komična i izrazito 

zahvalna za najmanji izraz ljubavi i pažnje koji 

joj je bio iskazan. — Marija Među nama, 17 

(1987) 

Lit.: Renata Mrvelj: S.M. Leonida Petrič, 

Nekrologij Školskih sestara franjevaka Krista 

Kralja Bosansko-Hrvatske Provincije.— 

Vatroslava Šimundić: Ugasla se još jedna 

svijeća, S.M. Leonida Petrič, Marija među 

nama, 14 (1984) 1, str. 30-32. R. Mrvelj 

PETRIS, DE, MARCELLO, Antun Franjo (De 

Petris, Petriš), FKN (Cres 1450 - 8. IX. 1526), 

provincijal. general, nadbiskup. - Iz plemićke 

je creske obitelji, za koju je njegov rodjak, 

filozof Franjo Petris, zapisao da potječe iz 

Bosne. Otac mu se zvao Nikola, djed Stjepan, a 

majka potječe iz mletačke obitelji Marcello. 

Kao i brat mu Ivan često uzima oba prezimena. 

Orlini tvrdi da je P. školovanje završio u Cresu. 

No, jasno da akademske stupnjeve nije mogao 

postići u Cresu. Bakalaureat je postigao u 

Veneciji, gdje je poslije toga 1491. i sam 

predavao teologiju. God. 1493. je rapski 

kustod. — Postao je provincijal krajem 1493. 

Mihael Luciani darovao mu je 12. XI. 1496., 

kao kao provincijalu Albanije, Dalmacije i 

Istre, za osnutak samostana u Labinu sve svoje 

imanje, kuće i započetu crkvu. God. 1505. 

teško je obolio, a u Rimu se pročulo da je 20. 

X. te godine i umro, pa je general odredio 

magistra Julijana iz Milja/Muggia da predsjeda


izbornom provincijalnom kapitulu. No vijest je 

bila netočna. P. se oporavio tako da je 1506. 

prisustvovao na gen. kapitulu u Rimu. — 

Generalni ga je ministar 1. V. 1513., kao 

provincijala Dalmacije imenovao da pred sjeda 

padovanskom provincijskom kapitulu, na kom 

je 15. 5. t. g. izabran za padovanskog 

provincijala. Provinciju je vodio 20 godina, i 

čini se da je on uveo četverogodišnji period 

provincijskih kapitula, a što je u provinciji 

franjevaca konventualaca u Dalmaciji trajalo 

do 1925. — Jednoglasno je 1517. izabran za 

44. generala franjevaca konventualaca a 

potvrdio ga je osobno papa Leon X. Isti ga je 

papa 21. V. 1520. imenovao patraskim 

nadbiskupom, a 6. IX. 1521. postao je ordinarij 

novigradske biskupije u Istri, uz odobrenje da i 

nadalje zadrži naslov nadbikkupa. — 

Posljednjih par mjeseci proveo je u creskom 

samostanu živeći vrlo skromno. Uz oltar sv. 

Antuna vezao je legat od 300 dukata. Pokopan 

je u samostanskoj crkvi. Nadgrobni mramorni 

reljef naravne veličine u biskupskom ornatu 

naknadno je dignut i postevljen na zid kapele 

sv. Franje. 

LIT.: A. ORLINI: Chiesa e convento di S. 

Francesco e Cherso...Padova 1966, 33-47. — 

G. BIGONI: L’Archivio conventuale di S. 

Francesco di Cherso... Città di Castello 1973, 

207-231. — M. OREB: Zaslužni članovi 



dana, Split 1973, 107-109. — Hrvatska 

provincija franjevaca konv. nekad i danas. 

Zagreb 1989, 47 - M. ŽUGAJ, Nomenklator 



PETRIŠ, Antun Franjo Petris, de, Marcelo, 

PETROV, fra Stanko, FSP, (Metković, 8. I. 

1887. — Sinj, 13. III. 1963), Pisac, jezični 

književni kritik. Gímnaziju je učio u Sinju i 

Šibeniku, bogosloviju u Makarskoj i 

Zaostrogu. Na sveučlištu u Fribourgu studira 

klasičnu filologiju i polaže doktorat. Iza toga je 

neko vrijeme gimnazijski profesor u Zaostrogu, 

a zatim za dugo godina u Sinju. Uz 

nastavničku službu vrši dužnost duhovnika u 

sjemeništu. U svojoj redovničkoj zajednici bio 

je definitor i provincijal. God. 1941. bio je opći 

pohoditelj u Slovačkoj. — Ističe se kao 

religiozni pisac i pjesnik. Napisao je bezbroj 

članaka, propovijedi, pjesama i crtica iz 

povijesti Crkve, misija, života svetaca. . u 

različitim katoličkim listovima, osobito u 

glasniku Gospa Sinjska, koji on pokreće i 

uređuje za 9 godina (1922—1931). 

Posuvremenio je jezik Kneževićeva djela Muka 

Gospodina našega Isukrsta i plač Matere 

Isusove (Šibenik 1951). S talijanskog je preveo 

i udesio: Veliko obećanje od A. Milanija 

(Šibenik 1940, 2 1941. - Zdravo Kraljice od 

istoga pisca (Šibenik 1941); Kršćanski brevijar 

od G. Rossija (Zagreb 1961); Svećenik i žrtva 

(Split 1962); Sv. Franjo i njegova braća 

(Makarska 1963). Osim toga bavio se i 

različitim pitanjima hrvatskoga jezika i 

književnosti. Iz toga je područja napisao više 

recenzija, prikaza, polemičkih članaka u 

različitim časopisima i novinama. Posebno ie 

izdao- Naša patnička nerazorena ognjišta 

(Šibenik 1938): Dvostruki jubilej Ivana 

Gundulića (Šibenik 1939), Ijekanje u hrvatskoj 

knjizi (Šibenik 1940). Odličan ie poznavalac 

hrvatskoga iezika i književnosti. Stil mu se 

odlikuje posebnom bistrinom i jasnoćom. 

DJELA: Gospa Sinjska (priređeno prema II. 

Markovićevu izdanju), Split 1921, 2 Društvo 

sv. Jeronima, Zagreb 1928; — Moderni 

konvertiti, Split 1926. — Vjenčić Gospe 

Sinjske, Šibenik 1929, 2 1930, 3 1940; — Fra 

Petrove zgode i nezgode, Sinj 1931; — Svetac 

svega svijeta, Sinj 1932; — Sveta ura ili Sat 

klanjanja pred Presvetim Sakramentom i sv. 

Misa, Split 1935, 2 1939; — Zrcalo bez ljage, 

Sinj 1938; — Čudo dvadesetoga vijeka, 

Zagreb 1942, 2 1943; J. Šetka - G. Jurišić 

PETROV, Jozo, publicista (Višegrad, 13. IV. 

1914 - Sarajevo, 4. VII. 1981). - Krsno mu je 

ime Anto. Rodio se od oca Joze i majke 

Antonije rođ. Šifner. Osnovnu školu završio je 

u Zavidovićima, gimnaziju u Visokom, 

filozofsko-teološki studij u Sarajevu i 

Bratislavi, gimnastiku u Beogradu. U 

franjevački red stupio je 1931. za svećenika


ređen 1938. Bio je profesor u Visokom do 

kraja Drugog svjetskog rata, župnik u 

Kiseljaku i Varešu, gvardijan u Sarajevu, 

Beogradu i Jajcu. Petnaestak osljednjih godina 

djelovao je kao kapelan u Docu, Kreševu i 

Fojnici. Bio je marljiv, točan, dobar 

propovjednik i zanimljiv sugovornik. Od 1970. 

do 1982. pisao je tematski (glavni) dio 

Kalendara Dobri Pastir, koji je u Bosni i 

Hercegovini veoma čitan, te surađivao u 

Glasniku sv. Ante (1932, 1944-1945). 

DJELA: - Kalendar Dobri Pastir. Sarajevo 

1970. /OBitelj/. - 1971. /Karitativna 

aaktivnost/. - 1972. /Psovka/. - 1973. 

/Alkoholizam/. - 1974. /Božje zapovijedi/. - 

1975. /Molitva/. - 1976. Druga zapovijed 

Božja. - 1977. IV. zapovijed Božja. - 1978. V. 

zapovijed božja . - 1979. V. zapovijed Božja 

(nastavak).- 1980. Vi. zapovijed Božja. - 1981. 

Sedma i deseta Božja zapovijed. - 1982. Osma 

Božja zapovijed. 

LITERATURA: - /KARLOVIĆ Vlado/: Umro 

je fra Jozo Petrov. Kalendar Dobri Pastir. 

Sarajevo 1982, str. 173-175. - M.P.: † Jozo 

Petrov. Vrhbosna, 1981, 4, str. 47. - VEŠARA 

Miroslav: Pokojni fra Jozo Petrov. Bosna 

Srebrena, 32(1981) 3, str. 109-111.A. Kovačić 

PETROVIĆ Fra Julijan-Berislav (1923.-1945.) 

Rođen 23.VII.1923. u Duvnu, od oca Mate i 

majke Luce r. Batinić. Osnovnu školu svršio u 

Duvnu, gimnaziju na Širokom Brijegu, 

bogosloviju počeo učiti u Mostaru. U 

Franjevački red stupio u Duvnu, 24.VI.1941. 

Zavjetovan jednostavno25.VI.1942. Kao klerik 

jednostavnih zavjeta i student bogoslovije u 

noći između 4. i 5. lipnja 1945. odveden iz 

franjevačkog samostana u Krapini i negdje 

strijeljan. 



A. Nikić 

PETROVIĆ, Fra Leo-Grgo (1883.-1945.) 

Rođen 28.II.1883. u Klobuku, od oca Marijana 

i majke Anđe r. Juričić. Osnovnu školu učio u 

Veljacima, gimnaziju 1894.-1900. na Širokom 

Brijegu, bogosloviju u Mostaru 1901.-1903., i 

Fribourgu (Švicarska) 1904.-1907. Promoviran 

za doktora teologije u Fribourgu, 31.I.1908. U 

Franjevački red stupio na Humcu, 4.X.1900. 

Zavjetovan jednostavno 4.X.1901., svečano 

19.X.1904. Za svećenika zaređen u Fribourgu, 

30.VII.1905. 14.II.1945. kao provincijal 

odveden iz samostana u Mostaru, osuđen na 

smrt, strijeljan i bačen u Neretvu. 1907.-1917. 

profesor teologije u Mostaru 1917.-1919. 

župnik u Klobuku 1919.-1925. gvardijan i 

župnik u Mostaru 1925.-1926. profesor 

bogoslovije u Mostaru 1926.-1934. bilježnik 

biskupskog Ordinarijata u Mostaru 1934.- 

1942. generalni vikar biskupija mostarskoduvanjske 

i mrkanjsko-trebinjske 1937.-1943. 

konsultor biskupija 1943.-1945. provincijal 

hercegovačkih fra-njevaca Dizertacije: 

Disquisitio historica in originem usus slavicae 

idiomatis in Liturgia apud Slavos praecipue 

Chroatos, Mostar 1908. Krstjani bosanske 

crkve, Sarajevo 1953. Bio je čovjek čvrsta i 

odlučna karaktera, radin i savjestan. Pisac o 

staroj hrvatskoj povijesti. Franjevac čelična 

karaktera, učen i komunikativan. Uvijek je bio 

spreman saslušati i točan savjet dati. Uza svu 

svoju svetost, učenost i popularnost ostao je 

mali brat, spreman svakome učiniti uslugu. 

Poslije svoje mise ostajao bi u crkvi i 

posluživao kod oltara. Volio je posluživati 

mladomisnike. Redovito posljednji bi napuštao 

crkvu i odlazio na svoj posao. 



A. Nikić 

PETRUSIN, Valerije (Petrussius, Pirusio, de 

Justinopoli, di Capodistria, de Capite 

Istriae, iz Kopra), FKN, Provincijal († poslije 

1575.). Bio je član koparskog samostana. 

Spominje se 13. XII. 1525. kao svećenik, na 

padovanskom studiju. Tu je valjda i doktorirao. 

Predavao je teologiju u raznim samostanima. 

Izabran je za provincijala u svibnju 1535, na 

kapitulu u Krku. Ovlašten je 3. VII. 1537. da 

proda neku zemlju i jednu kuću u Umagu, 

vlasništvo samostana S. Nicoletto u Veneciji. 

Za njegova su provincijalata trogirski građani, 

zbog općeg dobra, razrušili stari samostan i 

darovali franjevcima crkvu s. Lazara i


samostan na Čiovu (Sbarglia i Lucić). 

Zamjenik mu je 2. VI. 1538. bio Antun Malj 

(Bartoli f. 146). Sastavljači popisa provincijala 

pogrešno bilježe da je 1538. bio provincijal 

Matej iz Trsta, a neki u 1539. stavljaju Franju 

Salutis (v.). Prvi je mogao biti generalni 

povjerenik i predsjedatelj provincijskog 

kapitula, a drugi izabran na kapitulu kad je 

Nikola Divnić 1540. pošao na generalni kapitul 

u Cremonu. — Drugi mu je provincijalat bio u 

razdoblju 1551-55. Spomenut je u više 

dokumenata: 1552., 1553., 1554., 1555. Uz 

god. 1555. Sartori navodi pogrešno Valengo 

Destrusi umjesto Valerio Petrusi. — Prema 

Actus Provinciae Valerije je izabran 1575. za 

gvardijana u svom koparskom samostanu. 

Nasljednika je dobio prema dokumentima tek 

1583. Čini se da je on onaj “Valerius Bacc.” 

Koji je 7. IV. 1524. nosio izvještaj kardinalu 

protektoru, Andriji della Valle, da zaštiti 

dugogodišnje stečeno pravo Provincije na 

kapitul svakih 4 godine (Bart. 116; 223v). 

Archivio SARTORI… (a cura di P. Giovanni 

Luisetto), Padova 1983-88. Vol. I, 1199 br. 15; 

II, 1185 br. 3; 1174 br. 24; 1280 br. 88; 1176 

br. 34; 1182 br. 20 (“prov. Istriae et 

Dalmatiae”) III, 137. Bartolijev zbornik ff. 

138r; 177; 234. Jo. Hyac. SABARALEA, 

Supplementum ad Annales…(ms. Curia Gen. 

OFMonv.) 1317 br. 60. M. ŽUGAJ, 



Zagreb 1993, 101; ISTI u Hrvatska provincija 

franj. Konventualaca nekad i danas, Zagreb 

1989, 48s. M. Žugaj 

PETZ, s. Fides, (Đakovo, 6. XI. 1878 - 

Đakovo, 28. II. 1950), sestra sv. Križa. 

Službovala je kao učiteljica pučke škole u 

Đakovu, nastavnica na Višoj djevojačkoj školi 

Đružbe u Đakovu, ravnateljica školâ svoje 

Družbe u Bosanskom Brodu, zatim ponovno 

učiteljica u Đakovu i odgojiteljica u internatu. 

Od godine 1940. bila je poglavarica u internatu 

Družbe na Sušaku, zatim je radila na Klasičnoj 

gimnaziji Družbe u Osijeku. Kao provincijalna 

savjetnica i zamjenica provincijalne 

poglavarice bila je dugi niz godina u vodstvu 

svoje Provincije. Kad je 1944. došla u 

Provincijalnu kuću kao bolesnica, nije 

mirovala. Dokle god je mogla, radila je. 

Prevodila je duhovno asketske knjige svojim 

sestrama. Kao učiteljica i odgojiteljica u školi 

i internatu imala je mnogo uspjeha. Svoje 

učenice znala je oduševiti, ohrabriti te u njima 

podići samopouzdanje i ponos ne samo svojom 

inteligencijom i pedagoškom spremom, nego 

još više svojom majčinskom dobrotom i 

ljubavi. Bila je vedre naravi, vrlo inteligentna, 

umjetnički nadarena, puna dobrote i 

pristupačnosti. 



von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXVI (1951) 3, 

str. 231 233. M. Žigrić 

PIANCARPINO, bl. Ivan (de Plano-Carpini, 

Plancarpinus, da Pian del Carpine), barski 

nadbiskup (Magione kod Perugie, cca 1190 - ?, 

1. VIII. 1252) - Jedan od prve subraće sv. 

Franje. Sudjelovao na Duhovskom kapitulu 

(1221). Propovijeda u Würtzburgu (1222), 

propagira Red u Saksoniji (1223). Kustos 

Saksonije (1223-1224), pa provincijal (1228- 

1230). Na Generalnom kapitulu u Asizu (1230) 

imenovan provincijalom u Španjolskoj (1230- 

1233). Ponovno je provincijal u Saksoniji 

(1233-1239). U Češkoj predsjeda kapitulu u 

Pragu (1238) i upoznaje se s kraljem 

Venceslavom. Papa Inocent IV. ga uzima za 

svoga ispovjednika, a poslije šalje kao 

poslanika ruskom knezu Vasiliku, ruskim 

pravoslavnim episkopima i tatarskom Batukanu 

u Mongoliju. U ovu misiju uzima sobom 

fra Sjtepana iz Češke i fra Benedikta iz Poljske 

(1245-1247). Zatim ga papa šalje kao 

poslanika kralju Luju IX. (1248) te imenuje 

barskim nadbiskupom (1248). — Radio je na 

širenju franjevačkog reda u Češkoj, Poljskoj, 

Madžarskoj, Danskoj, Norveškoj i Lotaringiji. 

Svoje putovanje među Tatare je opisao 

vojnički vrlo stručno, a po nalogu pape opis je 

umnožen i razaslan širom Evrope. Do danas se 

sačuvalo više rukopisnikh verzija izvještaja 

ovog “prvog ambasadora Evrope u Aziji” 

(Golubovich), a preveden je na sve važnije 

jezike. — Kao barski metropolita dovodi 

franjevce i dominikance u Gornju Albaniju


koju su napustili benediktinci (Malaj). Održao 

je i pokrajinski sabor u Baru (1249 ili 

početkom 1250), na kojem su rješavana pitanja 

crkvene imvine, te vjernika i svećenika koji su 

radi međusobnih razmirica upali u interdikt. 

Papa je, na izričito traženje P., odobrio 

pismeno zaključke ovoga sabora (1250. i 

1252). Također je u vrijeme njegova 

biskupovanja riješeno pitanje jurizdikcije onog 

područja dubrovačke i barske metropolije 

(1252) (Marković). 

LITERATURA: Daniele FARLATI: Illyricy 

sacri VI. Venetiis 1800, 104. - Idem VII. 

Venetiis 1817, 7-9, 11, 36-41, 17, 103. - 

Donato FABIANICH: Storia dei Frati Minori I. 

Zara 1863, 48. - Ivan MARKOVIĆ: 

Dukljansko-barska metropolija. Zagreb 1902, 

80, 82-83, 84-85, 99-100, 189-190. - Girolamo 

GOLUBOVICH: Biblioteca bio-bibliografica 

della Terra Santa I. Quaracchi 1906, 117, 170, 

190-215, 402. - Idem II. Quaracchi 1913, 225, 

317, 318-319, 322. - Patricius SCHLAGER: 

Mongolenfahrten der Franzuiskaner im 

dreizehnten Jahrhundert. Trier 1911, 4-42. - 

Arturo A. MONASTERIO: Martyrologium 

Frnciscanum. Romae 1938, 289-290. - Marco 

POLO: Il Milione (prijevod i komentar: 

Borivoj MAKSIMOVIĆ). Zagreb 1954, 13, 

195, 206, 214. - Touring Club Italiano: Guida 

d’ Italia - UMbria. Milano 1966 4, 121. - R. 

FERRI: O Ivanu Karpinu i njegovom putopisu 

iz XIII. st. Riječka Revija 15(1966) br. 6-7, 

543s. - Marin OREB: Ivan Karpin (sa 

prijevodom izvještaja). Starine JAZU 56. 

Zagreb 1975, 37-107. - Vinko MALAJ: 

Apostolsko i kulturno djelovanje franjevaca 

među vjernicima albanskog naroda. Kačić 14. 

Split 1982, 262-264. - Fortunato 

MARGIOTTI: Giovanni da Pian del Carpine 

ambasciatore papale al Gran Khan. Osservatore 

Romano 123 (1983) br., 90(3728) srijeda 20. 

IV. 1983, 6. I. Djamić 

PILLINGER, Adalbert, provincijal (Varaždin, 

14. XII. 1794. - Kanjiža, Madžarska, 20. VI. 

1857) pristupio je 1812. Proviciji sv. 

Ladislava. Za svećenika je zaređen 1818, 

nakon što je u Pečuhu na biskupijskoj 

bogoslovnoj školi završio teološko školovanje. 

Provincijal Karlo Ištoković ga je 1819. 

odredio da se pripravi za profesora filozofije, 

ali je odustao od te svoje odluke i imenovao ga 

predavačem crkvenog govorništva, najprije u 

Koprivnci (1819), a zatim u Čakovcu (1822). 

Budući da je potjecao iz njemačke obitelji i 

dobro govorio njemački, obavljao je službe 

njemačkog propovjednika i vjeroučitelja u 

Kanjiži (1823-1829) i Pečuhu (1829-1842). 

Samostanski starješina bio je u Kanjiži (1842- 

1845) i Zagrebu (1849-1851), a obavljao je 

također dužnosti tajnika (1845-1848) i 

savjetnika (1848-1851) Provincije. U Kanjiži je 

kao gvardijan bio i župnik. U dva navrata je 

bio izabran za provincijala (1851. i 1854) i 

kroz šest godina je u toj službi upravio 

članovima Provincije više poziva i poticaja na 

vjerno redovničko opsluživanje. Također je u 

to vrijeme surađivao s ugarskim primasom 

kardinalom Janošem Scitowzskym, koga je 

papa Pijo IX. imenovao apostolskim 

vizitatorom redovnika u ugarskom dijelu 

Monarhije. Poštovao je obnovljenu povezanost 

s vrhovnom upravom Franjevačkog reda u 

Rimu i 1856. sudjelovao na generalnom 

kapitulu u Italiji. 


Zagrebu, Dispositiones capitulorum 1829- 

1900,2-81. — Arhiv Generalne kurije 

Franjevačkog reda, Rim, Hungaria S. Ladislai, 

sv. 1, 22r, 24r, 26r, 84r. — F.E. HOŠKO: 

Marijan Jaić obnovitelj među 

preporoditeljima, Zagreb 1996, 102. F.E. 

Hoško 

PINJATELA, Josip, svjetovni trećoredac (Ston, 

16. X. 1910 - Zadar, 15. XII. 1967). - Pučku 

školu završio u Biogradu na moru, gimnaziju u 

Šibeniku. Po završetku gimnazije radi na 

katastru u Biogradu na moru. Uslijed ratnih 

neprilika seli, u istoj službi, u Petrinju. God. 

1952. dolazi u Zadar gdje do smrti radi na 

katastru. Bio je uzoran otac obitelji. U službi 

veoma savjestan. Sudjelovao je u katoličkim 

društvima između dva rata. Posebno se bavio 

socijalnim pitanjem. Smrt ga je omela da o 

tome nije objavio svoje misli i poglede. Član 

FSR (trećoredac) postaje u Zadru i tu razvija 

svoj tihi ali plodni apostolat u stilu


franjevačkog trećoreca. Goji osobitu pobožnost 

prema Euharistiji i Bl. Djevici Mariji. Mariji se 

posvetio i preko nje nastoji rasti u kršćanskom 

životu. Živo se zanimao za liturgijski pokret. 

Za vrijeme Drugog vatikanskog sabora 

marljivo prati rad Sabora poput nekog teologa, 

a osobito pozorno prati rad oko obnove 

liturgije. Za vrijeme Sabora imao je gotovo 

sheme za obnovljeni red Mise. U tom smislu 

slao je više prijedloga na Komisiju za obnovu 

liturgije. Tajnik te Komisije, kasnije tajnik sv. 

Zbora za bogoštovlje, monsinjor A. Bugnini, 

veoma se pohvalno izrazio o nekim njegovim 

prijedlozima za obnovljeni red Mise. Sav je taj 

rad išao preko potpisanoga. 

LITERATURA: Berard BARČIĆ: Josip 

Pinjatela. Franjevačka zajednica (1967), br. 3, 

7-11, prilog “Vjesnika franjevačke Provincije 

sv. Jeronima u Dalmaciji i istri, god. XVIII, br. 

3, 1976. - ISTI: PINJATELA, Josip, TR 

(Franjo među Hrvatima 1226-1976, Zagreb 

1976. B. Barčić 

PINTARIĆ, Fortunat, glazbenik, skladatelj 

(Čakovec, 3. III. 1798 - Koprivnica, 25. II. 

1867). Na krstu je dobio ime Josip. Pučku 

školu je pohađao u Čakovcu, gimnaziju u 

Zagrebu i Varaždinu. U Provinciju sv. 

Ladislava ušao je 1815. godine i zatim studirao 

na filozofskom učilištu Provincije (1816-1818) 

i na biskupijskoj bogoslovnoj školi u Zagrebu 

(1818-1821). Kroz sve vrijeme zagrebačkog 

školovanja poučavali su ga u glazbi katedralni 

orguljaš Franjo Langer i glazbenik Đuro 

Wiesner Morgenstern. Za svećenika je zaređen 

1821. i odmah postaje odgojitelj studenata 

teologije (1821-1826), 1830, 1832-1835), a 

obavlja i dužnost samostanskog starješine 

(1826-1828). Položivši ispit za profesora 

gimnazije, prihvaća tu službu u Varaždinu 

(1835-1850). Kasnije ostaje u Varaždinu pa je 

tajnik Provincije (1857-1860), gvardijan i 

župnik u Virovitici (1860-1866) i gvardijan u 

Koprivnici (1866/67). - Za potrebe svojih 

učenika priredio je i objavio priručnu 

pjesmaricu i priručnik glazbenog odgoja u 

srednjim kolama, a u rukopisu je ostao spis 

Temelj i nauka pjevanja (1864; rukopis u 

franjevačkom samostanu u Varaždinu). 

Njegovo glazbeno stvaralaštvo obuhvaća: 

jedanaest zbirki crkvenih popijevki od kojih je 

najpoznatija Crkvena lira (1850), 47 misa, 47 

figuralnih crkvenih popijevki, 12 skladbi za 

orgulje, 7 svjetovnih popijevki i 14 svjetovnih 

instrumentalnih skladbi (Filić, Kinderić); među 

skladbama za orgulje su njegovi “dudaši”. 

Tiskanje kantuala Crkvena lira je bio spreman 

platiti biskup J.J. Strossmayer, ali pod uvjetom 

da tekst popijevki bude u duhu onovremenog 

književnog jezika. Tu je obvezu prihvatio u 

Koprivnici Đuro Ester. On je obavio svoju 

zadaću, ali je Pintarićeva smrt spriječila 

tiskanje. Redigirani rukopis je samo 

djelomično sačuvan, ali je u prijepisu Antuna 

Feržića (1862) ostao neredigirani primjerak. Po 

sveukupnom stvaralaštvu mu pripada prvo 

mjesto među crkvenim kompozitorima u 19. 

stoljeću, a također i vidno mjesto među 

svjetovnim skladateljima preporodnog 

razdoblja. 

DJELA: Knjiga bogoljubnosti karstjanske. Beč 

1849. — Uputa u pjevanje za srednje škole. 

Zagreb 1852. — Kompozicije za klavir. 

Priredio S. Stančić, Zagreb 1964. 

LIT.: S. Valdec: Nekoliko uspomena na o. 

Fortunata Pintarića. Sveta Cecilija, 13(1918), 

sv. 3, 77-79. — K. Kupres: Prigodom 

sedamdesetgodišnjice smrti skladatelja o. 

Fortunata Pintarića. Sveta Cecilija, 31(1937), 

sv. 4, 113-116. — A. Vidaković: Crkvena 

glazba u zagrebačkoj stolnoj crkvi u XIX. 

vijeku. Zagreb 1945, 6-8. — K. Filić: Glazbeni 

život u Varaždinu. Varaždin 1972, 334-353. — 

M. Jurašin - D. Feletar: Glazbeni život 

Koprivnice u doba Fortunata Pintarića. 

Podravski zbornik 1992. 149-156. — P. 

Cvekan: Životni put franjevca Fortunata 

PIntarića. Ibidem, 157-164. — P. A. Kinderić: 

Skladateljski rad Fortunata Pintarića. Ibidem, 

165-180. — L. Županović: Skladateljstvo 

Josipa Fortunata Pintarića (1798-1867) s 

posebnim osvrtom na djelo “Šest sonacih za 

glasovir”. Ibidem, 181-205. — J.A. Škvorc: 

“Crkvena lira” F. Pintarića. Diplomska rdnja 

na Institutu za crkvenu glazbu KBFa u 

Zagrebu. F.E. Hoško


PINTER, s. Mihaela, (Glina, 18. IX. 1865. — 

Đakovo, 18. XI. 1943), sestra sv. Križa. Kći 

austrijskog časnika. Vrlo mlada stupila je u 

Družbu i bila jedna od prvih sestara Hrvatica 

mlade Provincije. Dugi niz godina bila je i 

provincijalna savjetnica. Sve svoje sposobnosti 

uložila je u odgoj i naobrazbu mladeži. Vrlo 

inteligentna, naobražena i pjesnički nadarena 

ostavila je iza sebe bogat repertoar književnih 

napisa. Mnoga njezina djela uspješno su se 

izvodila na pozornici. Nije bilo svečanosti u 

Samostanu u Đakovu ili u školi, nije bilo 

svečanog dočeka visokih gostiju, a da toj 

svečanosti nije dala ton s. Mihaela pjesmom, 

pozdravom ili priredbom. Djela su joj odgojno 

religioznog sadržaja. Njezin prijevod scenske 

igre »Kuća u Nazaretu« Vilima Molitora 

objevljen je u Izvještaju o djevojačkih školah u 

Samostanu Milosrdnica svetoga križa, Đakovo 

1890. Izvorni su joj igrokazi: »Alojzije 

Gonzaga, povijesna drama u 1 činu«, 

objavljena u Izvještaju o djevojačkih učionah u 

samostanu milosrdnica svetoga križa, Đakovo 

1891, »Moj Isuse, jesi li tuj?« objavljen u 

Izvješću niže pučke škole i samostanske više 

škole, Đakovo 1910, »Srce Mesije« objavljen u 

Izviešću niže pučke djevojačke škole i 

samostanske više škole, Đakovo, 1911, 

»Marijina zbornica«, alegorična slika, 

melodram, objavljeno u Izvješću niže pučke 

škole i samostanske više škole sestara svetoga 

križa, Đakovo 1915. U rukopisu su joj ostale 

»Nabožna božićna igra« (1896) i »Za 

zvijezdom« (1917) također božićna igra. 



von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LIX (1944) 1, 


PIPERKOVIĆ, Mijo, senjski biskup, upravitelj 

Modruške biskupije (Cetingrad, oko 1530. — 

Senj, 28. II. 1586). — Bio je član Bosanskohrvatske 

provincije i njezin provincijal (1580- 

1583) prije nego što ga je car Rudolf 

imenovao senjskim biskupom i upraviteljem 

Modruške biskupije; papa Grgur XIII. je 26. 

VII. 1583. odobrio imenovanje. Poznato je da 

je bio u sukobu sa senjanima zbog 

desakralizacije crkve sv. Vida. Umro je prije 

10. XII. 1586, jer tada car Rudolf preporuča 

kardinalu Azzolinu fra Bonaventuru iz Aquile 

za njegovog nasljednika. 

LIT.: C. Eubel—G. Gulik: Hierarchia 

catholica medii et recentioris aevi, sv. 3. 

Monasterii 1923, 299. — M. SLADOVIĆ: 

Poviesti biskupijah senjske i modruške ili 

krbavske, Trst 1856, 104. E. Hoško 

PIŠPEK, Alojzije, biolog, pedagog (Globočac, 

30. XII. 1893. — Vukovar, 14. VI. 1945). God 

1913. je postao član Hrvatske franjevačke 

provincije sv. Ćirila i Metoda. Nakon studija 

teoogije u Zagrebu postao je 1921. svećenik i 

nastavio studirati biologiju u Münchenu i u 

Zagrebu zaključivši studij 1727. doktoratom. 

Istraživanjem tzv. edafskih mukorineja stekao 

je ugled znanstvenika među botaničarima u 

zemlji i svijetu. Bio je profesor biologije i 

direktor novoosnovane privatne Franjevačke 

gimnazije u Varaždinu (1825-1835), a zatim se 

predao pastoralnom radu u Vukovaru, Cerniku, 

Kloštru Ivaniću i vukovarskom novom naselju 

Borovo, gdje je osnovao samostalnu 

kapelaniju. Teško je ranjen za vrijeme 

bombardiranja tvornice obuće u Borovu i ubrzo 

podlegao ranama. 

DJELA: Prinos poznavanju edafski mukorineja 

Jugoslavije, Zagreb 1925. — Edafske 

mukorineje Jugoslavije, Zagreb 1929. 

LIT.: F.E. HOŠKO: Pišpek fra Alojzije, Franjo 

među Hrvatima 1226-1976, Zagreb 1976, 261, 


PITINČEVIĆ, Mijo, filozofski pisac i predavač 

(Đakovo, 20. XII. 1740. — Đakovo, 28. II: 

1794). Franjevac Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga od 1758. godine, a visoko 

školovanje je obavio na filozofskom učilištu u 

Budimu (1759-1762) i bogoslovnoj školi u 

Osijeku (1762-1766). Kako je 1766. položio 

ispit za profesora filozofije u Somboru, 

preuzeo je učiteljsko mjesto na filozofskom 

učilištu u Budimu (1766), zatim u Földvaru 

(1767) da bi svoje profesorsko djelovanje 

zaključio u Osijeku (1767). Ostavio je u 

rukopisu cjeloviti raspored učevnog gradiva iz 

filozofije: Logica parva; Logica maior (Budae


1766), Metaphysica (Foeldvarini 1767) i 

Physica (Essekini 1767; vel. 17,5 x 22,5 cm, 

Slavonski Brod, sign. XV D 14; vel. 17 x 22 

cm, str. 317, Našice, br. 12). Pastoralno je 

potom djelovao u Slavonskom Brodu (1773.- 

1780), Osijeku (1778) i Đakovu (1783-1794). 

U Slavonskom Brodu (1777) i Đakovu (1780- 

1783) je bio i samostanski starješina. 

LIT.: F.E. HOŠKO, Dvije osječke visoke škole 

u 18. stoljeću, Kačić, 6 (1976), 155. — ISTI, 

Prosvjetno i kulutrno djelovanje bosanskih i 

hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljeća u 

Budimu, Nova et vetera, 28 (1978), sv. 1/2, 


PIVAC, fra Josip (Pivčević), lektor (Zavojane, 

oko 1711. - Živogošće, 6. V. 1744.). Završivši 

osnovni i humanistički nauk stupa u 

Franjevački red u Živogošću (1727.). 

Filozofiju i teologiju završava na učilištima 

Provincije. Prvi put se spominje 1737. god. kao 

lektor filozofije u Makarskoj. Iz Makarske 

1739. prelazi u Zaostrog, gdje također predaje 

filozofiju. Gvardijan je u Živogošću (1741.- 

1744.) gdje ga je zatekla smrt. B. Pezo 

PJANIĆ, Augustin, pedagog (Slavonski Brod, 

oko 1670. — Baja, 7. II. 1721.). U Našicama je 

1699. postao član Bosne Srebrene. U Provinciji 

sv. Nikole, u Apuliji, završio je filozofsko i 

teološko školovanje i stekao kvalifikacije 

profesora filozofije. Vrativši se u domovinu, 

predavao je u Budimu, i to najprije filozofiju 

(1707-1710), a zatim je 1710. preuzeo katedru 

teologije na tek uspostavljenoj budiskoj 

bogoslovnoj školi, i to zajedno s Ivanom 

Srijemcem; tada je to bila još bogoslovna škola 

pokrajinskog značenja. God. 1717. je završio 

profesorsku službu i zadobio naslov 

šestogodišnjeg predavača. Iste godine je postao 

predstojnik bratstva u Baji sa zadaćom da 

završi radove na izgradnji nove crkve i 

samostana. Nova kuća je proglašena 

samostanom, a on je postao prvi gvardijan. U 

toj službi je i umro. 

LIT.: F.E. HOŠKO: Prosvjetno i kulturno 

djelovanje bosanskih i hrvtskih franjeaca 

tijekom 18. stoljeća u Budimu, Nova et vetera, 

27 (1978), sv. 1/2, 122. F.E. Hoško 

PJANIĆ, Bernardin, filzofski pisac (Slavonski 

Brod, oko 1700. — Budim, 22. IV. 1730). 

Najvjerojatnije je bio u rodu s Augustinom 

Pjanićem, koji je desetljeće prije njega bio 

profesor filozofskog učilišta u Budimu. Svoju 

učiteljsku službu je započeo predavajući 

godinu dana filozofiju u Iloku (1726/27), a 

zatim je nastavio na učiteljskoj stolici u 

Budimu (1727-1730). On je pisac prvog 

sačuvanog filozfskog rukopisa za potrebe 

studenata, i istodobno svjedok da su hrvatski 

franjevci u to vrijeme u Slavoniji i Podunavlju 

njegovali aristotelizam u duhu skotizma. Spisu 

je naslov: In octo libros Physicorum Coriphae 

Aristotelis juxta mentem Ioannis Duns Scoti 

(Budae 1729; vel. 16 x 19,7 cm, samostan u 

Budimu, sign. k I 28). 

LIT.: F. E. HOŠKO: Prosvjetno i kulutrno 

djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca 

tijekom 18. stoljeća u Budimu, Nova et vetera, 

28 (1978), sv. 1/2, 132, 133. F.E. Hoško 

PLASAJEC, Platon (Blaž), propovjednik i 

homiletski pisac (Koretinec kod Maruševca, 1. 

II. 1913. — Varaždin, 29. VI. 1995). Kao 

polaznik Franjevačke gimnazije u Varaždinu 

postao je 1928. član Hrvatske provincije sv. 

Ćirila i Metoda. Teološko školovanje je 

zaključio u Zagrebu i 1936. postao 

svećenikom. Djelovao je u pastoralnoj službi, 

napose kao propovjednik, u Klanjcu (1937- 

1945), na Trsatu (1945/46, 1951-1955, 

1963/64), Virovitici (1946-1951), Slavonskom 

Brodu (1964/65, 1969-1972), Karlovcu (1965- 

1969) i Varaždinu (1955-1958, 1972-1995). 

Osobnim marom je izvanškolskim studijem 

stekao visoko filozofsko i teološko znanje koje 

su otkrivale njegove izgovorene propovijedi, a 

potvrđuju ih zbirke napisanih crkvenih govora. 

Objavio je pet svezaka svetačkih propovijedi, 

pet marijanskih, četiri blagdanskih, jedan 

korizmenih i šesnaest svezaka nedjeljnih 

propovijedi. Njegovi spisi obiluju izvornim 

teološkim shvaćanjima, i to u duhu skotističke 

tradicije. Premda je najveći broj svojih knjiga 

objavio u razdoblju poslije Drugog 

vatikanskog sabora, u njima ne odustaje od 

vjernosti neoskolatičkoj filozofiji i teologiji.


Mnogi su propovjednci kroz dva desetljeća 

koristili njegove propovijedi kao predložak 

svojem nedjeljnom i blagdanskom navještanju. 

DJELA: Marijini dani, Zagreb 1960. — S 

Marijom, Slavonski Brod 1967. — Gospodnja 

slavlja, Slavonski Brod 1965. — Svetački 

vijenac, 1. i 2. dio, Slavonski Brod 1966. — 

Nedjeljna riječ, 1 i 2. dio, Slavonski Brod 

1966, 1967. Hvalospjev misli, Slavonski Brod 

1967. — Misli dana Gospodnjih, 1. i 2. dio, 

Slavonski Brod 1968, 1969. — Aureola misli, 

Slavonski Brod 1969. — Magnifikat misli, 

Slavonski Brod 1969. — Nedjeljna svjetlost, 6 

svezaka, Slavonski Brod 1972.—1975. — S 

neba sjaj, 1. i 2 dio, Varaždin 1975, 1976. — 

Zvijezde Božjega neba, 1. i 2 dio, Varaždin 

1976, 1977. — Suncem obučena, 1. i 2. dio, 

Varaždin 1977, 1978. — Nedjljeno cvijeće, 6 

sezaka, Varžadin 1978-1981. — Korizmeno 

cvijeće, Varaždin 1981. 

LIT.: B. DUDA: Sluga i rob Isusa Krista, vječne 

Riječi, Obavijesti Hrvatske franjevačke 

provincije sv. Ćirila i Metoda, 47 (l995), br. 3, 

193-200. — F. JESENOVIĆ: Važno je da smo 

Božji, Ibidem, 200-201. F.E. Hoško 

PLAVŠA, fra Andrija, profesor (Otok, 22. 

VIII. 1809- MIrlović, 21. XII. 1856). - Na 

krštenju je dobio ime Frano. Kao dječak je u 

Sinju pohađa samostansku školu. U Red ulazi 

27. studenoga 1825. god. Filozofiju studira na 

Visovcu, u Sinju i Splitu, a 1831. god. odlazi u 

Beč na studij teologije. Za svećenika je zarađen 

8. listopada 1833. Iz Beča se vraća 1835. i 

počinje predavati teologiju u Sinju. 1858. god. 

je premješten na Teologiju u Šibeniku ali tamo 

ostaje samo godinu dana pa se opet vraća u 

Sinj. U Sinju predaje sve do 1854. godine i to 

teologiju, kanonsko pravo i povijest Crkve. Uz 

profesorsku službu bio je i župnik Ogorja 

(1839-1845.), Otoka (1846-1850) i Sinja 

(1851-1853). Iz Sinja prelazi na Visovac 

odakle poslužuje župu Mirlović gdje ga je 

zatekla i smrt. Bio je jednom i tajnik 

Provincije. 

LIT.: Fra Petar BEZINA: Srednje školstvo ..., 

str. 154. B. Pezo 

PLEPEL, fra Lujo, župnik i propovjedač FSP, 

(Kaštel Sućurac, 21. V. lX81. — Šibenik, 24. 

X. 1948), župnik, pisac, sakupljač narodnog 

blaga. Srednjoškolske i bogoslovne nauke učio 

je na učilištima Provincije Presv. Otkupljenja. 

Postavši svećenik skoro sve do smrti vrši 

službu dušobrižnika po različitim mjestima 

Južne Hrvatske. Uz pastoralni rad bavi se 

književnošću. U različitim časopisima 

(Euharistijski Glasnik, Hrvatska prosvjeta, 

Dan, Težačke novine, Dalmatinska smotra, 

Naša misao, Ženska misao, Gospa Sinjska...) 

piše pripovijetke, crtice... iz našega seoskog 

života (Stana, Prvi rez, Krsno ime...). Uz to 

skuplja narodno blago: molitvice, izreke, 

poslovice, zagonetke. Posebno je izdao: 

Dalmatinke — pripovijetke dalmatinskog sela, 

Jeronimska pučka knjižnica 213 (Zagreb 

1925); Zagorke— pripovijesti iz života 

zagorske Dalmaciie (Šibenik 1931); 

Dalmatinske narodne pobožne pjesme i 

legende (Šibenik 1930). Dosta je ostavio u 

rukopisu. O njegovu se književnom radu 

kritika povoljno izrazila. Neke njegove 

pripovijetke, npr. Pregažen život (Zagorke, str. 

5 do 33), kritičari smatraju pravom 

umjetninom. J. Šetka 

PLETIKOSA, fra Jakov (Vaćani, 1704- 

Sumartin, 7. IV. 1769.). Prema Baćiću, kojeg 

slijede kasniji autori, rodio se u Vaćanima, 

danas u župi Piramatovci Sam se Jakov naziva 

Skradinjaninom. Stupio je u franjevački Red 

na Visovcu 2. VI. 1720. s još nekoliko 

sposobnih kolega kao što su bili kasniji pjesnik 

fra Petar Knežević, lektor i pisac filozofskih 

bilježaka fra Mihovil Dragičević, vojni 

kapelani fra Filip Piljić i fra Jure Samaluk. Kao 

svećenik bio je župski pomoćnik u Mirloviću 

(1730-1735), učitelj novaka na Visovcu (1737- 

1743; nakon čega je ubrojen u počasne 

definitore. 1749-1751), Učitelj u Zaostrogu i 

kapelan u Drveniku (oko 1746). Župnik u 

Opuzenu. Misionar u Svetoj zemlji (uputio se 

21. VIII. 1751, stigao u Jeruzalem 31. VII. 

1752 —1756), učitelj redovničke mladeži na 

Visovcu (19. XI. 1756- 30. X. 1763), Splitu 

(30. X. 1763-9. VI. 1765. i Karinu (9. VI.


1765- lipanj 1768). — Iz njegova rukopisne 

povijesti Svete Zemlje očito je da je tri godine 

proživio u Jeruzalemu (p. 73a v ). Baćić a 

poslije njega Crnica i ostali pisci navode da je 

bio gvardijan samostana sv. Ivana “in 

Montana”, što je srednjovjekovni naziv za 

samostan sv. Ivana u ‘Ain Karemu. Sigurno je 

da je u tom samostanu Pletikosa boravio 

nekoliko mjeseci i u njemu je napisao povijest 

tog samostana, no čini se da nije bio gvardijan, 

jer u vrijeme svoga boravka spominje drugog 

redovnika kao gvardijana (p. 140), a 

gvardijansko je mjesto u tom samostanu 

pripadalo Španjolcu. Ukoliko je Pletikosa bio 

gvardijan onda bi to moglo biti u Betlehemu 

što daje naslutiti njegova rečenica u nabrajanju 

samostana u sv. zemlji kad kaže: “Treći[ j]e e 

manastir u Betlemu, gdi se rodio spasitelj, i 

vlada gvardijan po tri miseca od četiri naroda, 

to [j]est Italije, Nimačke, Španje i Francije (gdi 

sam bio i ja) i stoji u njemu najmanje 18 

redovnika” (p. 93). Tu je Pletikosa mogao biti 

možda gvardijan kao pripadnik mletačke 

države, no to bi još trebalo istražiti. — Njegov 

putopis Putovanje k Jeruzolimu iako još uvijek 

u potpunosti neobjavljen često je spominjan u 

Hrvatskoj književnosti, kao najstariji putopis 

na hrvatskom jeziku, lijepa jezika i stila. Manje 

je spominjano njegovo djelo “Sveta Zemglia 

od koga je bila posidovana od poçela svita do 

ovoga vika sadagnega ovde pripisue se 1755.” 

sačuvano u rukopis Codex 24 u arhivu 

franjevačkog samostana u Sumartinu. I to djelo 

spada više u književnost nego u pravu povijest 

jer je Pletikosa po naravi naginjao 

umjetničkom pripovijedanju, pa je njegova 

nadahniteljica muza Klio u tom djelu došla u 

potpunosti do izražaja. — Drugo je 

Pletikosino djelo u istom rukopisu Breve 

ragguaglio del sagro Convento di s. 

Gio(vanni) Battista in Montana e della casa di 

s. Zaccaria, ove la Beatissima Vergine visitò 

santa Elisabetta con relazione di acuni 

miraculosi successi ed aparizioni fatte ne’ 

sudetti santuari. / 1755. / Di più aggiunti due 

sucessi in Giaffa, e Gran Cairo. 

LIT.: Liber archivalis, Arhiv franjevačkog 

samostana Makarska, 132 i 145. — Š. Ljubić, 

Ogledalo književne povijesti jugoslavjanske na 

podučavanje mladeži, II, 1869, 462.— A. 

CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i njezina 

slava, Split 1939, 312-314. — T. MATIĆ, 

Hrvatski putopis iz sredine osamnaestog 

vijeka, Zbornik u čast Stjepana Ivšića, Zagreb 

1963, 255-261. — I. Pederin, Prvi hrvatski 

putopis fra Jakova Pletikose, Kačić 16 (1984), 

137-151. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici 




POGAČNIK, Lujo, profesor (Trst, 11. XI. 1863. 

- Trogir, 12. I. 1933). - Gimnaziju i teologiju 

pohađa u Zadru. Za svećenika je zaređen 1886. 

Bio je profesor matematike, fizike i prirodnih 

znanosti. Njegova izvanredna pronicljivost 

pokazala se u rješavanju trigonometrijskog 

problema kako razdijeliti kut na tri jednaka 

dijela. Taj je izum patentirao kod austrijske 

vlade. Objelodanio je studiju: Komet Halley-ev 

i njegove pojave kroz vjekove, (Dalmatinska 

smotra) 1910. U rukopisu je ostavio više 

studija, nacrta i propovijedi. 


sv. Jeronima Zadar. - Franjo među Hrvatima, 

Zagreb 1976. str. 262. PP. 

POKOVIĆ, Ilija (a Canalibus), drvorezbar 

(Konavle, cca 1680 - Dubrovnik, 14. II. 1738) - 

Krsnim imenom Stjepan. Stupio u Provinciju 

sv. Franje u Dubrovniku 1701. g. Brat laik. 

Pred smrt službovao u Rijeci Dubrovačkoj. Bio 

je izvanredno vješt drvorezbar. 





I. Djamić 

POLJAK, fra Pijo, propovjednik i pisac 

(Glavice4. III. 1834- Sinj, 29. II. 12916). U red 

je stupio 5. X. 1855. Srednje školovanje 

završio je u Sinju. Bogoslovlje je studirao u 

Šibeniku i Makarskoj a zaređen za svećenika 

1859. Bio je učitelj novaka u Visovcu i 

Zaostrogu, župni pomoćnik u Sinju. Poslije 

toga je živio u Splitu i propovijedao po 

različitim mjestima. Nekoliko godina prije


smrti premjestio se u Sinj. U rukopisu mu je 

ostalo djelo Kršćanska obitelj (Crnica). 

Djela: Put raja to jest spasonosna promišljanja 

za svaki dan preko godine, I-II, Split 1905- 

1906. 

Lit.: — A. CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i 

njezina slava, Split 1939, 372-374. – P. 




POLJAK, Henrik, bos. vikar (?, u Poljskoj, 2. 

polovica 14. st. - ?, 1411). - Dulje vremena 

djelovao je u Bosanskoj vikariji i isticao se 

svojim požrtvovnim radom. Izabran je za 

vikara 1411. god., ali je umro prije nego je bio 

potvrđen. 




MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Rim 1968,84. 

A. Barun 

POLZ, s. Radegunda, (Steierling/Austrija, 25. 

VII. 1847. — Linz, 10. X. 1924), sestra sv. 

Križa. Stupa u Družbu u Linzu, gdje polaže 

prve zavjete 1869. U Đakovo dolazi slijedeće 

godine. Rado je učila hrvatski, ali je željela da 

pitomice nauče, uz svoj materinski hrvatski, 

dobro njemački. Posve se uživjela u hrvatske 

prilike i zavoljela hrvatski narod. Bila je 

učiteljica stručne škole te je znala cijeniti naše 

narodne ručne radove i brižno ih njegovala. U 

Stručnu školu Družbe u Đakovu uvela je tkanje 

ćilima po narodnim uzorcima. Ti su ćilimi 

zbog skladnih boja i fine izrade dobili 

priznanje na izložbama ručnih radova u 

Domovini i na svjetskim izložbama u Haagu i 

Barceloni. Godine 1897. imenovana je trećom 

provincijalnom poglavaricom u Đakovu. Za 

njezina mandata preuzimaju sestre rad u 

Domobranskoj bolnici u Zagrebu, u Gradskoj 

bolnici u Slavonskom Brodu, Pakracu, 

Virovitici, u privatnoj bolnici u Novom Marofu 

i u rudarskoj bolnici u Drnišu. U Bugarskoj 

preuzimlju rad u bolnici u Varni te u 

Klementinskoj bolnici u Sofiji. Pod njezinom 

upravom proširuje djelovanje sestara na pet 

osnovnih škola: Donji Miholjac, Hercegnovi, 

Nuštar, Bosanski Brod i Pula, te zabavišta ( 

dječji vrtići) i obdaništa : Suhopolje, Sušak i 

Pula. U Osijeku sestre preuzimaju rad u 

internatu za djevojke, obdaništu i zabavištu 

(vrtiću). Godine 1906 1908. gradi novu 

Provincijalnu kuću u Đakovu s crkvom 

Presvetog Srca Isusova. Kupuje kuću na 

Sušaku (Rijeka) i uz nju gradi crkvicu 

Presvetog Srca Isusova za potrebe građana. Na 

molbu gradskog poglavarstva iz Suška šalje 

1911. godine u Dragu kod Sušaka šest sestara 

koje su se dobrovoljno javile za dvorbu 

oboljelih od kolere. Godine 1912. velikodušno 

daje sestre za dvorbu ranjenika u Balkanskim 

ratovima u Crnoj Gori i Bugarskoj. Uz želju i 

brigu da pomogne ranjenicima, brine se i za 

svoje sestre: odlučno zastupa i brani njihove 

interese. U većini bolnica koje su sestre 

preuzimale, čekao ih je pionirski rad skopčan s 

nebrojenim teškoćama. Ugovori između 

bolničih uprava i Družbe, koje je ona sklapala, 

ostali su uzor do najnovijeg vremena. Godine 

1914. završava službu provincijalke i odlazi u 

Provinciju iz koje je i došla u Đakovo u Linz. 

Ondje je i umrla. Sve do smrti sačuvala je 

ljubav prema Hrvatskoj. 



von heiligen Kreuz, Ingenbohl, XL (1925) 1, 


PONTIĆ, Luka, pedagog (Slavonski Brod, oko 

1680. — Slavonski Brod, 10. I. 1736). Kao 

član Bosne Srebrene najvjerojatnije je u Italiji 

završio visoko školovanje i zatim 1708. u 

Velikoj predavao moralno bogoslovlje, a tek 

poslije toga filozofiju. Bio je na dva učilišta 

filozofije prvi predavač; najprije je predavao u 

Slavonskom Brodu (1710-1712), a zatim u 

Požegi (1712-1714). Požeško učilište je bio 

osnovao provincijal Petar Pastirović s 

obrazloženjem da će ono u tom gradu pružiti 

priliku za natjecanje i suradnju s isusovačkim 

kolegijem i gimnazijom. 

LIT.: F.E. HOŠKO: Franjevačko visoko učilište 

u Požegi, Nova et vetera, 27 (1977), sv. 1, 89, 

90. — ISTI, Franjevačka visoka filozofska 

škola u Slavonskom Brodu, Ibidem, 27 (1977), 

sv. 2, 73-74. F.E. Hoško


POSILOVIĆ (MOŠUNJANIN), Pavao, biskup 

(Glamoč, krajem 16. ili početkom 17. stoljeća - 

Rama, oko 1653). - Izgleda da je škole završio 

na Visovcu i u Italiji. U franjevački rd stupio je 

na Visovcu, gdje je nakon ređenja bio nekoliko 

godina nastavnik samostanskim đacima. nakon 

smrti biskupa fra Tome Ivkovića 1633. 

“nadmeće se” s Jeronimom Lučićem za čast 

skradinskog biskupa. Bosna Srebrena predlaže 

Posilovića, koji 1634. putuje u Rim u svezi 

popunjavanja skradinske biskupske stolice. 

Tek 1642. promaknut je na ovu čast. Poslije 

smrti biskupa fra Bartula Kačića upravlja neko 

vrijeme i makarskom a od 1639. do 1644. i 

duvanjskom biskupijom dok nije imenovan 

biskupom fra Marijan Maravić. U 

međuvremenu bio je i apostolski vikar u 

Slavoniji. Godine 1650. povlači se u ramski 

samostan. Ovdje su ga, izgleda, ubili Turci s 

još nekoliko franjevaca. U svakom slučaju 

1658. više nije živ. — Provincijal Bosne 

Srebrene fra Mijo Bogetić potakao ga je da 

piše i objelodanjuje svoja djela. Nije stigao da 

bude originalan, nego je više kompilator i 

prevodilac tuđih tekstova. Pri sastavljanju svog 

Naslađenja služi se osobito franjevcem 

Bartolomeom Cambi-em i dominikancem 

Bartolomeom D’Antelo, Cvijet je “izvadio iz 

jezika latinskoga”. Ove dvije moralnodidaktičke 

knjige rado su čitane i stoga više put 

izdavane bosančicom i latinicom. Posilović je 

utjecao na djelatnost Margitića i Babića. 

Mnogo štošta iz njegovog života i djelovanja 

još nije dovoljno objašenjeno. Neki (Kolendić) 

ističe kako se natjecao za biskupske časti, a 

drugi (Vladić) tvrde da se to na temelju 

dokumenata ne može tvrditi. 

DJELA: Naslađenje duhovno koi želi dobro 

živiti po tom toga dobro umriti... Mletcih 1639, 

1682 2, 1705 3, 1756 4. Cviet od kriposti 

duhovni i tilesnie, prikoristan svakomu 

virnomu karstianinu... U Mnetcie 1647, 1701 2 

(bosančicom), 1712 3, 1756 4 (latinicom). 

LITERATURA: FARLATI Daniel: Illyricum 

sacrum IV. Venetiis 1769, str. 182. - JUKIĆ 

Ivan Franjo: Pisaoci, koji su azbukom pisali. 

Bosanski prijatelj, I(1850), str. 25-32. - 

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI Ivan: 

Bibliografija Hrvatska I. Zagreb 1860, str. 12. - 

FERMENDŽIN Euzebije: Chronicom 

observantis provinciae Bosnae Argentinae. 

Starine JAZU. Zagreb 1890, knji. XXII, str. 34. 

- ISTI: Acrta ABosnae. Zagrabiae 1892, str. 

412-414, 420. - TOMANOVIĆ L/azar/: Jedan 

spomenik srpske književnosti iz XVIII vijeka. 

Javor, 14(1887), 8, str. 123-125. - 

MATKOVIĆ Jako: Bibliografija bosanskih 

franjevaca. Sarajevo 1896, str. 11-12. - 

PROHASKA Dragutin: Das Kroatischserbische 

Schrifttum in Bosnien und der 

Herzegowina. Zagreb 1911, str. 106-108. - 

REŠETAR Milan: Bibliograrski prilozi. 3. 

Posilovićevo Naslađenje duhovno od 1707. 

Građa za povijest književnosti hrvatske. 

Zagreb 1915, Knj. XVIII, str. 467-468. - ISTI: 

Posilovićev ikavsko-jekavski govor. 

Južnoslavenski filolog, 1928/29, knj. VIII, str. 

83-87.- KOLEDIĆ Petar: Fra Pavao Posilović i 

njegovo Naslađenje. Rad JAZU, Zagreb 1915, 

knj. 206, str. 168-252. - VLADIĆ Jeronim: O. 

Pavao Posilović, biskup. Naša misao, 33(1919) 

1/2, str. 1-8. - GEORGIJEVIĆ Krešimir: 

Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u 

sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, str. 

159-160. A. Kovačić 

POTOČNIK, Konrad ( ✜ Franjo), glazbenik 

(Ljubljana, 4. X. 1687. — Ormož, Slovenija, 

20. VIII. 1737). U Provinciju sv. Lasdislava 

stupio je 1707. Za svećenika je zaređen 1712. 

u Zagrebu, gdje je studirao na filozofskom 

učilištu (1708-1710) i na bogoslovnoj školi 

(1710-1714) tamošnjeg Generalnog učilišta. 

Pastoralno je djelovao u Remetincu (1714/15), 

Ormožu (1715-1717, 1731-1737), Ivaniću 

(1717-1719), Križevcima (17191721), 

Čakovcu (1721/22), Virovitici (1722/23. 1726- 

1730), Koprivnici (1723/24) i Zagrebu (1724- 

1726). U svim tim samostanima je bio i 

orguljaš, a za boravka u Ormožu (1734-1736) 

ga ljetopisac naziva "piscem koralnih napjeva", 

prepisivačem kantuala. Njegovi kantuali sadrže 

23 mise koje nose imena po mjestima gdje su 

početkom 18. st. bili samostani franjevačke 

provincije sv. Ladislava; po većim ili 

značajnijim samostanima nazvane su po dvije 

mise: Zagrebu, Varaždinu, Križevcima,


Remetincu i Ormožu, a po ostalim 

samostanima jedna: Krapina, Ivanić, 

Koprivnica, Čakovec, Pečuh, Virovitica, 

Kanjiža, Šikloš, Hrastovica, Kostajnica, 

Szeged i Szigethvar. Pjevnik sadrži 

blagdanske, marijanske i svetačke himne te 

nabožne popijevke. Primjerke tog kantuala 

čuvaju franjevački samostani u Varaždinu (tri 

primjerka), Virovitici (dva primjerka) te po 

jedan u Zagrebu, Krapini i Čakovcu; čakovečki 

primjerak pisac izričito označuje kao svoje 

djelo i daje mu naslov Sacri Chorales. 

Sačuvani primjerci se dijelom razlikuju po 

svom sadržaju. 

LIT. L. ŠABAN: Glazba u Franjevačkom 

samostanu u Varaždinu, Varaždinski zbornik, 

Varaždin 1983, 325. — P. KINDERIĆ: 

Ljubljančanin Konrad Potočnik i hrvatska 

barokna crkvena glazba, Marijin Trsat, 28 

(1994), br. 1,10-11. F.E. Hoško 

POTOČNJAK, Leonard, filozofski i teološki 

pisac, ljetopisac, provincijal (Ormož, 6. II. 

1734. - Koprivnica, 19. III. 1804. Stupio je 

1752. u novicijat u Ivaniću i postao član 

Provincije sv. Ladislava. Filozofiju je slušao u 

Zagrebu (1754-1756), a teologiju u Pečuhu 

(1756/57) i Zagrebu (1757-1760). Postao je 

svećenik 1758. u Zagrebu i najprije je bio 

dvorski kapelan grofova Keglevića u Krapini 

(1760-1762), a zatim propovjednik u 

Varaždinu (1762/63), u Ormožu (1765/66) i u 

Krapini (1766-1768). Kad je stekao pravo 

predavati filozofiju, poučavao ju je u Zagrebu 

(1763-1765), a nastavio u Pečuhu (1773-1775) 

i u Zagrebu (1775-1778). Postigao je i naslov 

“lector jubilatus”. U razdoblju najvećih 

promjena u odnosu Crkve i države pod udarom 

jozefinizma bio je provincijal (1780-1783) i 

zatim kustod (1783-1785). Događaje iz tog 

vremena je zapisao u ljetopisu Liber 

memoriarum (knjižnica franj. samostana u 

Varaždinui). Zapisao je i priručnik iz filozofije 

Universa Philosophia (Zagrabiae, 1763-1765; 

vel. 32,1 x 20 cm, str. /434/; sign. F 79, 

Varaždin) te pet teoloških priručnika: De Deo 

uno et Deo Elevante (Varasdini 1770; vel. 19,2 

x 15,6 cm, str. [203]), De ultimis (Zagrabiae 

1775/76; vel. 18,8 x 15,2 cm, str. 290; oba 

teološka rukopisa su u franj. knjižnici u 

Virovitici; De traditionibus, De Ecclesiae et de 

Conciliis (s.l.s.a; vel. 23,2 x 17,8 cm, pag. str. 

62 i nepag. 657; franj. knjižnica u Čakovcu), 

De sacramentis in genere (Zagrabiae 1778; 

vel. 22 x 17,5 cm, str. 292; franj. knjižnica u 

Zagrebu, sign. K g 8; posljednja dva rukopisna 

sveska sadrže i predavanja D. Stankovića) i 

Compendium historiae ecclesiasticae (s.l.s.a.; 

vel. 31,5 x 20,5 cm, nepag. str. 112; franj. 

knjižnica u Varaždinu, sign. A 133). 

DJELA: Conclusiones ex universa Philosophia 

ad mentem illustrium philosophorum. 

Zagrabiae 1765. - Assertiones dogmaticae... ex 

universa theologia. Zagrabiae 1771. - 

Assertiones theologico-dogmaticae de era 

Christi Ecclesia... Romano Pontifice ac 

Conciliis. Quinque-Ecclesiis 1775. - 

Asseritones ex universa Theologia. Zagrabiae 

1777; suautor D. Stanković. - Assertiones ex 

universa Theologia. Zagrabiae 1778; suator D. 

Stanković. - Assertiones theologice de re 

sacramentaria et Mysterio SS. Trinitatis. 

Zagrabiae 1778; suautor D. Stanković. 

LIT.: F.E. Hoško: Skotistička filozofija 


Bogoslovska smotra, 39)1970), 1/3, 211. - Isti: 

Skotistička teologija Zagrebačkog kruga 17. i 

18. stoljeća. Kačić, 3(1970), 93-97.F. E. Hoško 

PRAMBERGER, s. Anselma, (Filipovo/Bačka, 

30. VI. 1914. — Zagreb, 7. IV. 1993), sestra 

sv. Križa. Rođena je u dobroj katoličkoj 

obitelji te je već kao djevojčica osjetila 

redovnički poziv. U 13.godini dolazi u Đakovo 

u Mali konvikt, završava Građansku školu, a 

zatim Učiteljsku školu u Zagrebu kod sestara 

milosrdnica. Godine 1936. polaže prve zavjete. 

Nadala se da će raditi u svome učiteljskom 

pozivu. No upravo u to vrijeme Družba otvara 

na Vrhovcu Bolničarsku školu. Predavači su 

bili liječnici profesori Medicinskog fakulteta u 

Zagrebu. Oni su ujedno bili i ravnatelji klinika 

na kojima su radile naše sestre. Gradivo 

njihovih predavanja trebalo je s polaznicama 

škole razrađivati, učiti. U tu su svrhu poglavari 

odredili dvije mlade sestre učiteljice s. 

Anselmu i s. Smiljanu Borić i poslali ih na 

Internu i Kiruršku kliniku, gdje su radile sestre


sv. Križa, da se upute u medicinsku praksu. 

Godine 1938. pozovu je poglavari na Osnovnu 

školu u Đakovo. Od 1941 1944. radi na 

njemačkoj osnovnoj školi u Đakovu. Te godine 

započinje studij njemačkog jezika na Višoj 

pedagoškoj školi u Zagrebu. Zbog nepovoljnih 

okolnosti prekida studij i odlazi u bolnicu 

Družbe u Vukovar, gdje radi u uredu 

(1945/46). Kad je oduzeta bolnica, s. Anselma 

odlazi u Bošnjake gdje započinje svoj župni 

apostolat (1949) i vrši službu kućne 

poglavarice. Zatim slijede župe Štitar i 

Drenovci. U isto je vrijeme bila i kućna 

poglavarica God. 1964. premještena je u 

Osijek I. kao katehistica i kućna poglavarica. 

Ondje ostaje dvije godine. Novi djelokrug rada 

otvara 1966. u katoličkom đačkom domu 

»Kolpinghaus« u Freiburgu, Njemačka, gdje 

ostaje 10 godina. Odatle odlazi 1976. u 

Germering kraj Münchena u Starački dom gdje 

radi u uredu i kao vratarica. Jedno vrijeme vrši 

ondje i službu kućne poglavarice. God. 1980. 

teško se razboljela. Liječnici su tvrdili da neće 

preboljeti. Ipak, zagovorom bl. s. Ulrike čudom 

je ozdravila. God. 1986. premještena je u 

Schifferstadt u Starački dom gdje ostaje do 

1990. Nakon 25 godina vraća se u 

Provincijalnu kuću u Đakovo. Nakon odmora 

prepisivala je latinicom dio Provincijskog 

ljetopisa, koji je pisan goticom njemački. 

Također je prevodila s njemačkog kritički 

živoptopis Majke M. Terezije Scherer, 

utemeljiteljice Družbe. Kad su redovnice 

učiteljice morale napustiti školu ili redovničko 

odijelo, sestre sv.Križa započele su župnim 

apostolatom u župama Đakovačke biskupije. 

Sestra Anselma bila je pionirka u tome 

apostolatu. Bila je blaga, prilagodljiva, 

pristupačna svima. U teškim danima iza rata 

kad su se sestre i svećenici tek privikavali na 

suradnju i zajednički rad, djelovala je uvijek 

razborito i umirujuće. 

LIT.: Z. KOJAKOVIĆ: »Regina Prambereger, 

sestra Anselma«, U znaku Križa, List 

Milosrdnih sestara sv. Križa, Đakovo, V 

(1984) 2, str. 35-37. M. Žigrić 

PRIMORAC, Mihovil PERKOVIĆ, Mihovil 

PRIMOVIĆ, Antun (Primi), biskup (Dubrovnik, 

? - 14. I. 1703) - Član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Gvardijan samostana na Lopudu 

(1665), te provincijal (1666-1669). Poslan od 

Senata Republike francuskom kralju Luju XIV 

radi prikupljanja pomoći nakon potresa (1667). 

Prije isteka provincijalskog mandata imenovan 

trebinjsko-mrkanjskim biskupom (1669). Po 

vlastitoj želji ukopan samo ufranjevačkom 

habitu. — Živio je razborito ičasno (Rode). Bio 

je vrlo obrazovan i načitan (Fabijanić). 

Njegova misija u Francuskoj nije uspjela, jer je 

francuska vlada istrošila državni budžet na rat 

sa Španjolskom (Deanović). Kao biskup u 

Trebinju služio je najspremnije i najbudnije do 

smrti, pa za njegova biskupovanja nijedna 

katolička obitelj nije odstupila od vjere (Dolci). 

DJELA: La lega dell’Honestà e del Valore. 

Venetia 1703. 

LITERATURA: Cronicon necnon Decreta et 

Acta... Prov. Ragusinae 1649-1713 (Arhiv 

samostana Male Braće u Dubrovniku). 9v, 

10rv. - Lettere e commissioni d Ponente 1668- 

69 (Historijski arhiv u Dubrovniku). n.27. - 

Sebastianus DOLCI: Monumenta historica 

Provinciae Rhacusinae Ordinis Minorum 

S.P.N.Francisci. Neapoli 1746. 68. - ISTI: Fasti 

litterario-RAgusini. Venetiis 1767. 4. - Donato 





VI. Ad Claras Aquas 1917, 454. - M/irko/ 

DEANOVIĆ: Les plus anciens contacts entre 

la France et Raguse. Annales de l’Institut 

Francais de Zagreb. 26-27 (1945), 51-54, 102- 


PRIPISALIĆ, Silvestar, propovjednik 

(Dubrovnik, cca 1742 - 29. XII. 1803) -Krsnim 

imenom Nikola. Stupio u Provinciju sv. Franje 

u Dubrovniku 1759.g. U Provinciji je bio 

gvardijan u samostanima: Pridvorje u 

Konavlima (1775-1777), Kuna na Pelješcu 

(1779), Slano (1782), Mala Braća u 

Dubrovniku (1788, 1789, 1798-1800) gdje je 

bio i vikar (1787), Cavtat (1791-1793). Biran


je za definitora (1789-1792, 1799-1800) i 

provincijala (1802), a na ovoj posljednjoj 

dužnosti ga je zatekla smrt. - Kao čestit i 

pbožan redovnik privlačio je svakoga, a na 

propovijedima je uvijek imao veliki broj 

zadovoljnih slušatelja. Uvijek se rado stavljao 

na raspolaganje vjernicima kao djelitelj svetih 

tajni. Na jednom putovanju iz Dubrovnika u 

Slano radi bogoslužja, jedva je preživio 

brodolom. 






PRITIĆ, Franjo (Prititius, Patricius, Franjo iz 

Nina, Jakov), FKN, biskup († prije 8. IX. 

1523). Pod imenom Franjo iz Nina u Padovi 

20. XII. 1477. prima tonzuru i niže redove. 

Jednako ga tako naziva 2. XI. 1492., generalni 

ministar franjevačkog reda kad ga na duždevo 

osobno zauzimanje, inkorporira venecijanskom 

samostanu "dei frari" i određuje da mu se 

dodijeli soba. (Dužd se je smatrao obveznim da 

se Franji “oduži” što su njegova tri brata dali 

živote za Veneciju na raznim bojištima). 

Preziomenom Prititius oslovljava ga generalni 

ministar kad 1. VIII. 1493. propisuje da mu se 

u Veneciji imaju priznati časti kustoda sa svim 

prednostima koje je imao u svojoj provinciji do 

dana transfilijacije. U kasnijim spisima 

pojavljuje se u latiniziranoj verziji Patricius 

(slično su se i neki creski Petris-i često 

latinizirali u Patritio). Oreb mu (možda prema 

provincijskom nekrologiju) dodaje i ime Jakov, 

bez obrazloženja. — Kao profesor teologije u 

Veneciji, 18. XII. 1510. imenovan je za 

hvarskog biskupa (Gamsu navodi da je izabran 

1509). U biskupiji je bio obljubljen napose kod 

pučana za koje se mnogo zauzimao u vrijeme 

pobune (1510-14). Bio je veliki štovatelj 

euharistije, promicatelj gradnje Gospinih 

crkava u Komiži i Visu; možda je u Vis doveo 

i franjevce (u vrijeme njegova biskupovanja 

otvoren je tamošnji samostan). Nazivali su ga: 

sjajna svijezda među naučiteljima, svijetlo što 

odsijeva s pastirske stolice, slava crkve, prvak 

nebesa, dika crkvenih dostojanstvenika 

(luminosa stella tra i dottori, lume irradiante 

del seggio pastorale, gloria della chiesa, 

campione del cielo, decoro dei prelati…) Do 

danas je sačuvan njegov dragocjeni umjetnički 

biskupski štap (Stari štap koji i danas 

propovijeda). Kad mu je u Hvaru određen 8. 9. 

1523. nasljednik on je već bio preminuo. 

LIT.: Archivio Sartori… (a cura di P. Giovanni 

Luisetto), Padova 1983ss. Vol. III, 743 br. 73; 

II, 1927 br. 24. — Fonti e Studi Francescani. 

Padova 1989ss. Vol. I br. 2204, 2268. — C. 

EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, IIII, 

Padova 1968 2 , 273. D. FARLATI: Illyricum 

sacrum, IV, Venetiis 1769, 267. — P. GAMS: 

Series episcoporum Ecclesiae Catholicae, 




postanka do naših dana, Split 1973, 106s. — 




PRKAČIN, s. Benita, provincijalka, ŠSM, 

(Mostar, 21. V. 1903. — Potoci, 12. V. 1981.). 

U samostan je došla 7. IX. 1923. u Novicijat 

stupila 19. III. 1925. Od 1928. do 1945. radila 

je kao učiteljica i upraviteljica Osnovne škole u 

Potocima. Uz to je obavljala dužnost 

provincijalne tjanice i savjetnice, a neko 

vrijeme bila je i odgojiteljica kandidatica. U 

razdoblju 1949.-1952. bila je u zatvoru u 

Mostaru i Stocu. Nakon izlaska iz zatvora bila 

je sedam godina provincijalna predstojnica. 

Obavljala je kratko vrijeme službu učiteljice 

novakinja u Potocima, a 1962.-1969. bila je 

vrhovna savjetnica u Rimu. Godine 1969. 

imenovana je za provincijalnu ekonomu i tu 

službu vršila je sve do smrti. — S. Benita je 

bila osoba povjerenja, vrlo miroljubiva, 

požrtvovna i pobožna. Voljela je redovnički 

život i svoju zajednicu. A. Bubalo 

PRLIĆ Fra Melhior-Jerko (1912.-1945.) 

Rođen 27.VII.1912. u Sovićima, ž. Gorica, od 

oca Ambrože i majke Anice r. Vlašić. U 

Franjevački red stupio u Mostaru kao tercijar 

3.VIII.1935. U novicijat kao brat laik stupio na 

Humcu, 11.VII.1937. Zavjetovan jednostavno


12.VII.1938., svečano 18.XII.1941. na 

Širokom Brijegu. Radio kao stolar u 

samostanskoj stolarskoj radionici na Širokom 

Brijegu. 8.II.1945. odveden sa Širokog Brijega 

prema Splitu i negdje na putu, zajedno s 

drugima, ubijen. Bio je odličan radnik, nije 

nalazio tereta, pred njim je sve pucalo, dobar 

redovnik... Točan na dnevnim točkama. 

Manualne poslove je savršeno izvodio. Čist u 

odijevanju. Potpuno se, kao tercijar, uklopio u 

franjevačku zajednicu. Fra Rafo-Ivan Prusina 

(1884.-1945.) Rođen 21.I.1884. u Hamzićima, 

ž. Čerin, od oca Mate i majke Matije r. Korać. 


Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Fuldi 

(Njemačka). Od mjeseca kolovoza 1914., pa do 

1919. vojni kapelan. U Franjevački red stupio 

na Humcu, 4.X.1900. Jednostavno zavjetovan 

4.X.1901., svečano 4.X.1904. Za svećenika 

zaređen 16.IX.1906. 1907.-1908. kapelan i 

kateheta na Posušju 1908.-1910. kapelan i 

kateheta u Duvnu 1910.-1911. vikar na Humcu 

1911.-1914. kapelan i kateheta u Konjicu 

1914. župnik u Vinici 1914.-1919. vojni 

kapelan na frontu u Srbiji i Italiji 1919.-1926. 

župnik u Jablanici 1926.-1928. župnik u 

Rošku Polju 1928.-1944. župnik u Gabeli 

1944.-1945. u mirovini na Čitluku 14.II.1945. 

u Mostaru bačen u Neretvu. Bio je uzoran 

svećenik i redovnik. Sve svoje dužnosti 

savjesno je obavljao. Bio je vrlo je-dnostavan i 

svakome pristupačan. Stoga je uživao 

simpatije svih s kojima se susretao. 



A. Nikić 

PROKURICA, Luka, lektor teologije (Konavle, 

cca 1716 - Provincija Bari, 6.V. 1765) - 

Krsnim imenom Nikola. Stupio u Provinciju 

sv. Franje u Dubrovniku 1733. Studije završio 

u Rimu i Viterbu. Lector artium, kasnije lector 

theologiae u Altamuri (Provincija Bari). Nakon 

šest godina ove službe postaje javni prolektor. 

U domovinu se nikada nije vratio. Prema 

izvještaju provincijala iz Baria, kojim javlja 

njegovu smrt, živio je pobožno. 





I. Djamić 

PROSJAKOVIĆ, Severian, KOJEC, Severijan 

PRUGEL, Jeronim (Jeronim iz Velike Nedelje, 

Styrus, ✜ Gregor), propovjednik. (Velika 

Nedelja kod Ormoža, 16. II. 1814. - Varaždin, 

8. IX. 1880.) U KR stupio je 29. rujna 1832. u 

Varaždinu. Svečane zavjete položio je 1. X. 

1835. u Rijeci. Bio je propovijednik, gvardijan 

u Varaždinu (1859. i 1866.), kapelan zatvora u 

Varaždinu (1861). — Ostavio je više rukopisa 

koji se čuvaju u kapucinskoj knjižnici u 

Varaždinu. To su: kratka molitvena 

razmatranja, molitve i pjesme na čast BDM. 

pod naslovom “Devetnica Marijina, koju na 

veću slavu i častjenje Prečiste Divice, i na 

duhovnu korist Mariinim Štovateljem poklanja 

O. Jeronim Kapucin u Varasdinu 1857" (82 

str., pripremljene za tisak, ), duhovni spjev 

"Različita zabava s Isusom i B.D.M." (10 str.) 

— Propovijedi. 



PUC Aleksa, provincijal, (Zagreb, 1670. - 

Varaždin, 10. IV. 1731) je najvjerojatnije 

zaključio redovito filozofsko i teološko 

školovanje u inozemstvu i ondje se osposobio 

za profesora filozofije i dogmatske teologije. 

Predavao je na generalnom učilištu 1. razreda u 

Zagrebu najprije filozofiju (1695-1697, 

1698/99), a zatim i teologiju (1705/06). 

Dogmatsko bogoslovlje je predavao na 

generalnom učilištu 2. razreda u Varaždinu 

(1702-1705), a bio je i predavač na učilištu 

moralnog bogoslovlja u Krapini (1706-1708, 

1713/14). Istovremeno i u godinama poslije 

službe u visokim školama obavljao je mnoge 

upravne službe: upravljao je samostan u 

Krapini (1708-1711, 1715-1717), bio tajnik 

(1699-1702), definitor 1702-1705, 1727-1730), 

kustod (1705-1708, 1721-1724), generalni 

vizitator (1727), provincijal (1718-1721) i 

provincijski vikar (1730) Provincije sv. 

Ladislava poslije smrti provincijala Ambroza 

Sokačića. Za vođenje Svjetovnog franjevačkog


reda odobrio je izdavanje priručnika 

Directorium tertiariorum contines Regulam et 

modum vivendi fratrum et sororum Tertii 

Ordinis S. Francisci de poenitentia 

nuncupatorum eisdemque Regulae 

Explanationem nec non Ritus duplices, scilicet 

solemne scilicet pro dignitate et varietate 

personarum induendi huiusmodi tertiarios et 

tertiarias. (s.l. 1719) koje je desetljećima 

koristila Provincija sv. Ladislava. 

LIT.: Arhiv Provincije u Zagrebu, Matricula 

officiorum, ad nomen. - F. E. H oško: 

pastoralno djelovanje franjevaca Provincije sv. 

Ladislava na području Zagrebačke biskupije u 

vremenu potridentske obnove. Bogoslovska 

smotra, 46(1976), br. 4, 460. F. E. Hoško 

PUCIĆ, Ludovik (De Pozza), propovjednik 

(Dubrovnik, 15. st. - Trst, 16. st.) - Dubrovački 

plemić. Član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Bio je teolog i slavan 

propovjednik, obdaren najboljim 

sposobnostima. Nazivali su ga Bratac. 

LITERATURA: Vitalis ANDRIASSI: 

Necrolotium (Arhiv samostana Male Braće u 

Dubrovniku) br. 163. - Benvenutus RODE: 




I. Djamić 

PUCIĆ, Pavao (de Pozza), vikar provincije 

(Dubrovnik, polovina 15. st - polovina 16. st). - 

Dubrovački plemić. Član Provincije sv. Franje 

u Dubrovniku. Bio je vikar provincije dva puta 

(1499 i 1511), te gvardijan samostana Male 

Braće u Dubrovniku (1509). Bio je vrlo 

razborit i marljiv. 




Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 413. 

I. Djamić 

PUDIĆ, Vojislav, germanist (Potočani, 13. IX. 

1909 - Beograd, 30. V. 1982). - Krsno mu je 

ime Ivan. Osnovnu školu završio je u 

Potočanima, gimnaziju u Visokom, filozofskoteološki 

studij u Sarajevu, germanistiku u 

Beogradu, novicijat započeo 1926., za 

svećenika zaređen 1933. Doktorirao je 1954. 

na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. 

Službovao je u Visokom kao profesor i prefekt 

(1937-1940), a nakon napuštanja franjevačke 

zajednice i svećeničkog poziva u Pljevljanima, 

Zemunu i Beogradu te od 1954. kao docent i 

izvanredni profesor u Sarajevu. Od 1969. 

djelovao je kao redovni profesor germanistike 

na Filozofskom fakultetu u Beogradu baveći se 

germanističkom, balkanologijom, 

indoevropeistikom, poviješću njemačkog 

jezika, poviješću jugoslavenske filologije te 

hrvatsko-srpskom leksikografijom. Surađivaoje 

u Franjevačkom vijesniku (1936-1938) te 

ksnije u edicijama fakulteta na kojima je 

predavao i Akademije znanosti Bosne i 

Hercegovine i drugim znanstvenim 

periodičnim publikacijama. 

DJELA: Prefiks da u gotskom jeziku, Beograd 

1958. - Univerzalno pismo Marijana Šunjića, 

Sarajevo 1960. - Osnovi gotskog jezika, 

Sarajevo 1961. - Pesma o Hildebrandu, /s.1./ 

1965. - Rerum illyricarum Ignjata Đurđevića, 

Sarajevo 1967. - Gotski jezik i istorijska 

gramatika, Beograd 1972. - Gotski jezik, 

Beograd /1980/. 

LITERATURA: Somenica franjevačke 

klasične gimnazije u Visokom 1882-1981, 

Visoko 1983, str. 139-140. A. Kovačić 

PUKLER, Miroljub, povjesnik (Zagreb, 4 XI. 

1886. — Zagreb, 20. II. 1920). Osnovnu školu 

i gimnaziju je pohađao u Požegi, a 1900. je 

postao član Hrvatske franjevačke provincije sv. 

Ćirila i Metoda. Po školovanju na filozofskom 

učilištu u Varaždinu (1901-1904) studirao je 

teologiju u Fuldi (1904-1909), a sustavnu 

neoskolastičku filozofiju i povijest religija u 

Louvainu u Belgiji (1909-1913); iz filozofije je 

postigao naslov licencijata. Predavao je na 

filozofskom učilištu u Varaždinu (1912-1914), 

a zatim kao vojni kapelan sudjelovao u Prvom 

svjetskom ratu. Poslije rata bio je kapelan u 

Vukovaru, gdje je obolio od žučnog kamenca 

što je bilo uzrok njegove smrti. Prvi je 

povjesnik i ljetopisac nove provincije, začetnik 

komparativnog istraživanja povijesti religija na 

hrvatskom kulturnom području. Svoje


povijesne rasprave i članke apologetskog 

usmjerenja kojima upozorava na nadmoć vjere 

nad znanošću i kršćanstva nad drugim 

religijama objavljivao je u listovima Serafinski 

perivoj (1909-1911) i Naša misao (1913- 

1915); sam je uređivao homiletski časopis 

Dušobrižnik (1910-1911, 1914, 1919). 

DJELA: Svečani govor o ratu, Zsgreb 1914. — 

Budizam i kršćanstvo, Rijeka 1918. 

LIT.: A. SPILETAK: Dr. Pukler, Budizam i 

krščanstvo, Glasnik biskupije bosanske i 

srijemske, 16 (1918), 154. — F.E. HOŠKO: 

Pukler fra Miroljub. Franjo među Hrvatima, 

1226-1976. Zagreb 1976, 263. F.E. Hoško 

PULJIĆ Fra Metod-Andrija (1912.-1945.) 

Rođen 24.XI.1912. u Vašarovićima, od oca 

Ante i majke Matije r. Mušan. Gimnaziju učio 

na Širokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i 

Lillu (Francuska). U Franjevački red stupio na 

Humcu, 6.VII.1931. Zavjetovan jednostavno 

7.VII.1932., svečano 18.VIII.1935. Za 

svećenika zaređen u Mostaru, 23.V.1937. 

1939.-1940. kapelan na Humcu 1940.-1941. 

kapelan u Mostaru 1941.-1945. župnik u 

Izbičnu U noći između 4. i 5. lipnja 1945. 

poginuo kod Krapine (odveden iz samostana 

prema Varaždinu). Kao mlad svećenik pun 

žara dao se na pastoralno djelovanje. 



A. Nikić 

PURATIĆ, fra Gabrijel, provincijal (Sumartin, 

5. Vl. 1831. - Makarska, 21. I. 1905.) Osnovno 

obrazovanje stekao u rodnom mjestu, a četiri 

niža razreda gimnazije u Zaostrogu (1845.- 

1849.), dva na Visovcu (1849.-1851.) i 

posljednja dva s filozofijom u Zaostrogu 

(1852.-1853.). Teologiju je studirao u Šibeniku 

i Makarskoj (1853.-1856.). Godinu novicijata 

proveo je u Živogošću (1851.-1852.), a za 

svećenika zaređen 23. IX. 1856. Poslan je na 

Bečko sveučilište da se osposobi za 

gimnazijskog profesora (1856), ali se zbog 

slaboga zdravlja uskoro morao vratiti u 

domovinu. Predavao je teologiju u Makarskoj 

do 1866. kad je obolio od tifusa. Bio je prefekt 

studija (1898.), dva puta gvardijan u Makarskoj 

(1869.-1870. i 1877.-1880.) dva puta definitor 

(1860.-1863. — 1890.-1893.), provincijal 

(1872.-1874.) i generalni vizitator u vlastitoj 

Provinciji (1888.) te generalni komesar 

(povjerenik) 1898, ali se ubrzo odrekao te 

službe. — Pisao je dosta, ali često bez potpisa. 

Spjevao je prema talijanskom orginalu pjesmu 

»O Marijo Majko«, koja je postala vrlo 

popularna (svibanjske poboznosti). Priredio je 

svečeno izdanje Kačićeva Razgovora 

ugodnoga (1889 ) sa svoja dva priloga. Borio 

se za čistoću hrvatskoga jezika i bio dosljedan 

ikavac. Za narodnoga preporoda osobiti 

suradnik i istomišljenik don Mihovila 

Pavlinovića. Surađivao u listu Il nazionale. Bio 

izvrstan propovjednik, uzoran opslužitelj 

redovničke stege i razboriti upravnik. 

DJELA: Andrie Kačića Iz Brista, Razgovor 

ugodni naroda slovinskoga . . . Zagreb 1889. 

Lit. F(RA) K(ARLO) E(TEROVIĆ), »Fra Gabro 

Puratić« Nova revija, X111932, 5, 477-478; 

ISTI, Nešto iz korespodencije o St. Zlatnovića s 

nšim znamenitim ljudima, ISTO, 427-455 

(Puratić Zlatoviću, 430-439); K(ARLO) 

J(URIŠIĆ), »Puratić, fra Gabrijel«, Franjo među 

Hrvatima, 263. – P. BEZINA, Kulturni 



1994, 131-132. K. Jurišić 

PUTNIKOVIĆ, Bonifacije, sveta života (Crna 

Gora na Pelješcu, ? - Asiška provincija cca 30. 

IV. 1631) - Član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Provincijal (1596-1599). Odbio 

prihvatiti službu stonskog biskupa za koju ga je 

predložila Vlada Republike, a također i 

ponovni provincijalski mandat. Otputovao u 

Asišku provinciju, gdje je provodio dane u 

strogoj pokori i samoći. - Ovaj “venerabilis Dei 

servus” isticao se svetošću i poniznošću kako u 

domovini, tako i u Italiji. Posebna mu je odlika 

bila učenost. 

LITERATURA: Lettere e Commissioni di 

Ponente (Historijski arhiv u Dubrovniku) 

1607-1611, n.9. - Antonio d’ORVIETO: 

Cronologia della Prov. Serafica Riformata. 

Perugia 1717. 316-420. - /Životopis/ 

Leggendario Francescano IV. Venezia 1721. 

404-406. - Sebastianus DOLCI: Monumenta


historica Provinciae Rhacusinae Ordinis 

Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli 1746. 62- 

63. - Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum 



Ad Claras Aquas 1917, 433. - Nedjeljko 

SUBOTIĆ- J/ustin/ VELNIĆ: Franjevci s 

poluotoka Pelješca. Spomenica Gospe Anđela 

u Orebićima 1470-1970. Omiš 1970. 336. 

I. Djamić 

RADE, Stjepan, misionar za naše iseljenike u 

Argentini (Mali Lošinj, 16. X. 1896 - La Plata, 

Argentina, 29. IV. 1965) - Krsnim imenom 

Dominik. Osnovnu školu pohađao u rodnom 

mjestu, nižu gimnaziju u franj. samostanu na 

Košljunu, višu u franjevačkom samostanu u 

Zadru. Bogosloviju studirao na Teološkom 

studiju Male Braće u Dubrovniku. Stupio u 

Provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji 1917. g. 

Zaređen za svećenika u Dubrovniku 1920. 

Djelovao u Zadru kao aktuar biskupskog 

ordinarijata i kateheta u Arbanasima (1921- 

1923), u Pašmanu kao upravitelj župe 

ivranjevačkog Trećeg reda (1925), u Kamporu 

na Rabu kao predstojnik rezidencije (1930- 

1933), Crikvenici (1933-1945) gdje upravlja 

gradnjom franjevačke crfkve, te u Kraju na 

Pašmanu (1946). Dva je puta biran za 

definitora Provincije (1935- i 1937). Nabavio 

je kino-projektor (1933) i prikazivao religiozne 

filmove i držao predavanja u dvorani 

crikveničkog samostana i po okolici. Držao je 

misije na Korčuli (1929); korizmene 

propovijedi na istom otoku (Vela Luka 1924, 

Blago 1925. i Korčula 1939). — Otišao u 

Kustodiju Prečista Srca Marijina u Argentini 

(1946) i djelovao kao dušobrižnik za naše 

iseljenike. Tu se osobito isticao kao neumorni 

propovjednik koji je ostao u najboljoj 

uspomeni. Radio je u pastorizaciji s ljubavlju i 

velikom požrtvovnošću do krajnjih mogućnosti 

(Arko). 

LITERATURA: List Dubrovačke biskupije, 

24(1924), br. 3, 28. - Idem, 25(1925), br. 3-4, 

. - Idem, 29(1929), br. 3, 28. - Idem, 39(1939), 

br. 1-2, 14. - Kratki životopis o. Stjepana Rade. 

Vjesnik Franjevačke Provincije sv. Jeronima u 

Dalmaciji i Istri, 7(1965), br. 5-6, 100-101. 

Gabrijel ARKO: Dopis o smrti i sprovodu o. 

Stjepana Rade. Idem, 101-102. Neki podaci o 

životu o. Stjepana Rade. Idem, br. 7-8, 117- 

118a. Lav KRIVIĆ: Crikvenica proslava 5oobljetnice 

dolaska Franjevaca. Idem, 18(1976), 

br. 3, 130-133. I. Djamić 

RADELJEVIĆ, Franjo (de Radaglia), kipar 

(Dubrovnik, sredina 16. st. - Slano, 1607) - 

Krsnim imenom Vlaho. Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. Dva puta provincijal 

(1575-1678 i 1584-1587) i dva puta komesarvizitator. 

Bliski prijatelj pape Siksta V. (1585- 

1590) i govorilo se, da ga je ovaj namjeravao 

imenovati kardinalom. - Solidno obrazovan, 

bio je vrstan propovjednik. Živio je uzornim 

životom. Kao talentiranikipar radio je u 

samostanu u Rijeci Dubrovačkoj na 

rezbarijama na stupovima u klaustru (do 1585), 

a i samostan u Slanome je ukrašen njegovim 

djelima. Zbog vrlina i svestranih sposobnosti 

nazvan je “corculum, et Illyricae gentis gloria” 

(Dolci) i “totius Illyrici decuis” (Rode). 

LITERATURA: Lettere e Copmmissioni di 

Levante (Historijski arhiv u Dubrovniku). 

1560-1562, 234-235. - Idem. 1562-1565, n. 27, 

242. Sebastianus DOLCI: Monumenta 

historica Provinciae Rhacusinae Ordinis 

Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli 1746, 60- 

61. - ISTI: Fasti litterario-Ragusini. Venetiis 

1767, 22. - Simeone GLIUBICH: Dizionario 

biografico degli uomini illustri della Dalmazia. 

Vienna 1856, 263. - Donato FABIANICH: 

Storia dei Frati Minori II. Zara 1864, 195. - 

Frano JURIĆ: Povijesno-opisni prikaz 

franjevačkog samostana u Dubrovačkoj Rijeci. 

Zagreb 1916, 60-61. - Benvenutus RODE: 




430. - E/milij /L/ASZOWSKI/: Radaljević, 

Franjo. Znbameniti i zaslužni Hrvati 925-1925. 

Zagreb 1925. 223b. I. Djamić 

RADELJEVIĆ, Pacifik, pjesnik (Dubrovnik, 1. 

I. 1800 - Kuna na Pelješcu, 18. II. 1878) - 

Krsnim imenom Nikola. Stupio u Provinciju 

sv. Franje u Dubrovniku 1816. Zaređen je za 

svećenika 1824.g. Iste godine postaje lektor


filozofije na studiju Male Braće u Dubrovniku, 

a kasnije lektor teologije do imenovanja za 

jubilarnog lektora. Vršio je službu definitora 

(1829-1832, 1835-1838, 1844-1847 i 1856- 

1859), kustosa (1832-1835), vizitatora i 

predsjedatelja Kapitula (1844), gvardijana;: u 

Pridvorju u Konavlima (1844-1846), u Male 

Braće u Dubrovniku (1854), Cavtatu (1855), te 

Rijeci Dubrovačkoj (1857-1858). — Svoj 

smisao za pjesništvo upotrebljavao je i u 

propovijedanju, u čemu je bio izvrstan. U 

rukopisu je od njegovih djela sačuvano: 

Stihotvorenja O.P. Radeljevića... prigodom 

smàrti Gargura XVI. (Čulić) i Al P. Anacleto 

Dubravich Epigramma di Matteo Nic. de Sorgo 

con la traducione illirica del P. Pacifico 

Radeljević. (Čulić). Pokušao je prevesti i 

Vergilijevu Eneidu i Ariostova Orlanda. 

LITERATURA: Ivan August KAZNAČIĆ: 

Biblioteca di fra Inocenzo Ciulich. Zara 1860, 




VI. Ad Claras Aquas 1917, 559-560. 

I. Djamić 

RADIĆ, Bonaventura, Margareta (Korčula 18. 

siječnja. 1886. - 28. siječnja 1971. Tor Lupara 

di Mentana). Redovnica hrvatske franjevačke 

Družbe Kćeri milosrđa. Odlikovala se u svim 

krepostima u ljubavi prema Bogu i u 

sjedinjenju s njime, u pobožnostima i u 

posebnom čašćenju Isusa u Presvetom 

Sakramentu u dugim noćnim adoracijama. 

Odlikovala se u sestrinskoj ljubavi. Posebno je 

bila siromašna i vjerovala u Božju providnost. 

Dugi niz godina radila je kao stručna i vrsna 

odgojiteljica u zabavištu Kuće matice u Blatu. 

Odgojila je mnoge generacije. Kao vrhovna 

savjetnica radila je marno oko prepisivanja 

Okružnica i Kapitula Majke Utemeljiteljice. 

Kao učiteljica zabavišta posvetila se brizi za 

malene u kući Matici i u Tor Lupari u Italiji. 

Bila je voditeljica Počasne straže. E. Barbarić 

RADIĆ, Filip, filozofski i teološki pisac, 

pedagog (Požega, oko 1705. — Našice, 17. IV. 

1766). Stupio je 1721. u Našicama u Provinciju 

Bosne Srebrene. Školovanje je najvjerojatnije 

završio u Italiji i ondje položio ispit za 

profesora filozofije. Učiteljsku službu 

započinje predavajući na filozofskom učilištu 

Generalnog učilišta u Budimu (1730-1733). 

Odmah zatim preuzima učiteljsko mjesto na 

bogoslovnoj školi pokrajinskog značenja u 

Osijeku (1733-1735). Očito je u međuvremenu 

stekao kvalifikaciju profesora teologije na 

Generalnom učilištu pa 1735. počinje 

desetljeće učiteljskog rada u bogoslovnoj školi 

u Osijeku (1735-1745), jer je 1735. u Osijeku 

uspostavljeno Generalno učilište s dvije visoke 

škole. Završivši tu službu, vratio se u rodni 

grad i ondje bio samstanski starješina (1745- 

1748), a za drugog boravka u Budimu od 1755. 

je bio dekan budimskih visokih škola i kraće 

vrijeme zamjenik samostanskog starješine. — 

U rukopisu su preostali njegovi filozofski i 

teološki spisi: Compendium seu intorrductio in 

universam Aristotelis logicam (Budae 1730; vl. 

16 x 20 cm, samostan u Budimu, sign. k I 24); 

De theologia beatorum in patria (Essekini 

1737); De intellectu seu scientia Dei (Essekini 

1741); De praedistinatione; De legibus i De 

Trinitate (Essekini 1743; vel. 15,5 x 19 cm, 

samostan u Vukovaru; vel. 16 x 20 cm, 

samostan u Iloku, sign. C 294). 

DJELA: Theses theologico-dogmaticae e 

Quarto Sententiarum de sacramento 

Poenitentiae, Essekii 1742. LIT.: F.E. HOŠKO: 

Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću, 

Kačić, 6 (1976), 151; 169; 170, 182. — ISTI: 

Prosvjetno i kulutrno djelovanje bosanskih i 



132, 133, 134. 

RADIĆ, fra Jure, profesor, liturgičar i biolog 

(Baška Voda, 28. XI. 1920.). Osnovnu školu 

završio u rodnom mjestu, gimnaziju u Sinju 

(19.-1937.) a filozofiju i teologiju u Makarskoj 

(1940.-1944). Svečane zavjete položio u 

Makarskoj 2. XII. 1942. i za svećenika zaređen 

također u Makarskoj 15. VIII. 1943. — Bio je 

župnik Zaostroga, Drvenika i Podace (1945- 

1946.), Dubravica (1946.) i Velikoga Brda 

(1946.-1947.). Predavao je na gimnaziji i bio 

prefekt i duhovnik sjemeništaraca na Visovcu 

(1945.-1946.) i Makarskoj (1946.-1953.),


magister bogoslova u Zagrebu i Makarskoj 

(1956.-1960.), gvardijan u Makarskoj ( 1955.-i 

956.) duhovnik redovnica u Splitskomakarskoj 

biskupiji (1957.-1858.), rektor 

Bogoslovije (1961.-1974.), definitor (1964.- 

1967.), član više provincijskih vijeća i peritus 

na Generalnom kapitulu Reda u Asizu (1967.). 

— Suosnivačc, ili osnivač i član »Središta 

liturgijskoga apostolata« (1951.-1954.), 

Interdijecezanskoga liturgijskog odbora (1954.- 

1960.), Malakološkog muzeja, Instituta 

»PIanina i more«, Herbara biokovskog 

područja, Parka prirode Biokova, Biokovskoga 

botaničkog vrta i znanstvenih skupova o 

prirodi biokovskog područja. Urednik časopisa 

Služba Božja (1959.-1974.), zbornika Acta 

Biokovica. (1981.), lista Molite braćo ( i 962.- 

1964.) i njegova priloga Sveta misa (1962.) te 

edicija. B. BARČIĆ, S Pavlom VI. u Kristovoj 

domovini, Makarska 19 – F. KUŠAN, Biokovo, 

Makarska 1971. - Znanstveni skup o prirodi 

Biokovskog područja, program i sadržaji, 

Makarska 1979. - Drugi znanstveni skup o 

prirodi Biokovskog područja, program i 

sadržaji, Makarska 1983. — Surađivao je u 

časopisima i zbornicima: Služba Božja 1980, 

1982, Acta biokovica, (1981, 1983, 1987), 

Thalasia Salentina, 1967Acta Adriatica, 

(1982), Acta Biokovica, Acta botanica 

Croatioa, (1974, 1977, 1979), Bilten Društva 

ekologa BiH, (Serija B, 1984), Bogoslovska 

smotra, (1966, Glasnik Republičkog zavoda za 

zaštitu prirode. CG, Hortikultura, Kačić 

(1967), Bogorodica u hrvatskom narodu 

(zbornik, 1978), Molite braćo, Radovi 

Akademije... BiH Služba Božja, Vjesnik 

đakovačke biskupije, Makarska rivijera, 

Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina, 

(1983), Glasnik Republickog zavoda za zaštitu 

prirode…, Titograd, XVI 1982, Zbornik . 

akademika P. Fukareka, Sarajevo 1982, 

Prevodio: Misal, Časoslov, Visianijev Ogled... 

i dr. Sudjelovao na znanstvenim skupovima i 

simpozijima u domovini i inozemstvu (npr. 

Beču). Vodi duhovne vježbe i nastupa na 

teološkim tribinama i tečajevima. 

DJELA: Variationes in Directorio liturgico 

Provinciae Ssmi Redemptoris in Dalmatia pro 

anno Domini 1962, Makarska 1961,15; - 

Variationes. . . pro anno. . . 1963, Makarska, 

1962,14. - Sveta Misa, prilog lista »Molite 

braćo, Makarska 1962,. - Obred Svete sedmice, 

svečani i jednostavni ceremonijal, Makarska 

1962. - Školski kalendar Franjevačke visoke 

bogoslovije za 19ól-62, Makarská 19 20 (c); 

Isto, 1962-63, 20; 1963-64, 22. - Liturgijski 

kalendar za godinu 1961-1962, Makarska 

1961, 48 (c). - Školski kalendar Franjevačke 

bogoslovije Makarska-Dubrovnik i Gimnazije 

Sinj, Makarska 1970, 46. - Zajednička žrtva, 

Zbornik liturgijskog tečaja, Makarska 1963, 

144. - Uredba o svetom bogoslužju (Il. vat. 

sabora), Banja Luka 1964, 48. - Uputa za 

ispravno provođenje Uredbe o svetom 

bogoslužju, Makarska s.a. H. G. Jurišić 

RADIĆ, Ljudovik, pisac (Cavtat, cca 1735 - 

otok Lékvas, sjeverno od Krete u Jonskom 

moru, 4. VIII. 1782) - Ksnim imenom Franjo. 


1750. Iza novicijata je poslan u Italiju na 

studije. Prije svećeničkog ređenja imenovan 

lektorom filozofije u Lucca (Toscana), a 

kasnije je predavao i teologiju. U Provinciji je 

vršio službu lektora na Teološkom studiju 

Male Braće u Dubrovniku do jubilacije, 

definitora (1767-1769) i kustosa (1777). Uz to 

je propovijedao na hrvatskom i talijanskom 

jeziku, te često ispovijedao. Radi 

propovijedanja je otišao na otoke Krf i Lévkas 

(tal. Isola di Santa Maura - sjeverno od otoka 

Krete u Jonskome moruj). — Uživao je veliki 

ugled kao lektor od kojega su studenti mogli 

dosta naučiti. Prožet ljubavlju prema Bogu i 

bližnjemu bio je silno zauzet oko promicanja 

Stvoriteljeve slave i spasa duša, pa su mu 

propovijedi imale uspjeha. Za života je objavio 

jednu latinsku propovijed (u Ankoni 1770) i 

jednu duhovnu zbirku (u Livornu 1776). Na 

otoku Lévkas-u je dosta stanovnika priveo u 

zajedništvo s Rimskom Crkvom. 

DJELA: Oratio sacra-panegirico-moralis 

occasione adventus Ill. ac Rev. mi D. Nicolai 

de Pugliesi Archiepiscopi Ragusini. Anconae 

1770. - Rukolisti duhovni za dobro se 

izpovidjet i pričestit. Livorno 1776. 


Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich. Zara 1860,


226, 356. - Simeone GLIUBICH: Dizionario 

biografico Degli uomini illustri della dalmazia. 

Vienna 1856, 263. - Benvenutus RODE: 





RADIĆ, Ludovik, (Cavtat, cca 1735 - Otok 

Svete Maure, 4. VIII. 1782) - Krsnim imenom 

Franjo. Stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku 1750. Iza novicijata je poslan u 

Italiju na studije. Prije svećeničkog ređenja je 

imenovan lektorom filozofije u Lucci 

(Toscana), a kasnije je predavao i teologiju. U 

Provinciji je vršio službu lektora do jubilacije, 

definitora (1767-1769) i kustosa (1777). Uz to 

je i propovijedao na hrvatskom i talijanskom 

jeziku, te često ispovijedao. Radi 

propovijedanja odlazi na Korčulu i otok sv. 

Maure. — Uživao je veliki ugled kao lektor od 

kojega su studenti mogli dosta naučiti. Prožet 

ljubavlju prema Bogu i bližnjemu bio je stalno 

zauzet oko promicanja Stvoriteljeve slave i 

spasa duša, pa su mu propovijedi imale 

uspjeha. Za života je objavio jednu latinsku 

propovijed i jednu pobožnu zbirku. Na otoku 

Svete Maure je dosta stanovnika priveo u 

zajedništvo s Rimskom Crkvom. 

DJELA: Oratio sacra-panegirico-moralis 

occasione adventus Ill. ac. Rev. mi D. Nicolai 

de Pugliesi Archiepiscopi Ragusini. Anconae 

1770. - Rukolisti duhovni za dobro se 

izpovidjet i pričestit. Livorno 1776. 


Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich. Zara 1860, 




VI. Ad Claras Aquas 1917, 481-482. - 

Simeone GLIUBICH: Dizionario biografico 

degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna 

1856. 163. I. Djamić 

RADMAN, fra Josip ( ✜ Luka), pisac, (Muć 

Donji, 1720 — 1784) Niže školovanje je 

završio u Živogošću. U Živogošću je stupio i u 

franjevački red (1736). Teologiju je studirao na 

generalnom učilištu u Šibeniku (1739—1745). 

Neposredno nakon završenih studija postavljen 

je za lektora filozofije na provincijskom 

učilištu u Šibeniku (1745-1749). Odatle 1750. 

prelazi za učitelja gramatike u Zaostrog. Tu se 

natječe za lektora teologije i dobivši natječaj 

predaje teologiju 1751-1754. Po tom se 20. X. 

1754. natječe za generalnog lektora na 

generalnom učilištu u Šibeniku. U Šibeniku je 

predavao 1755-1766. Poslije toga se kroz devet 

godina spominje kao prefekt studija. Više puta 

je sudjelovao u javnim filozofsko-teološkim 

raspravama. Bio je definitor i tajnik Provincije 

(1766-1770) a zatim provincijal (1773-1776). 

Pripisivana su mu manja prozna i pjesnička 

djela koja su ostala anonimna u rukopisu i 

objavljena su poslije njegove smrti. 

Djela: A. KAČIĆ MIOŠIĆ, Razgovor ugodni 

naroda slovinskoga, pjesma br. 125. (Različita 

izdanja). 

LIT.: — P.J. Šafarik - J. Jiriček: Geschichte 

der illirischen und kroatischen Litteratur, Prag, 

1865. — Š. Ljubić, Ogledalo književne 

povijesti jugoslavjanske na podučavanje 

mladeži, II, 1869, 419.— G. Bujas: Kačićevi 

imitatori u Makarskom primorju do polovine 

19. stoljeća (Građa za povijest književnosti 

hrvatske, kn. 30), Zagreb, 1971. — S. Botica, 

Andrija Kačić Miošić, Zagreb 2003, 227-229. 





RADMAN, Franjo ( ✜ Lovro), pisac, (Muć Donji 

1722— Makarska, 12. XI. 1789) Bio je brat fra 

Josipa Radmana. Niže školovanje i završio je u 

živogoškom samostanu. Tu je 19.IV. 1744. 

stupio i u novicijat. Više školovanje je 

vjerojatno završio u inozemstvu. Gotovo čitavi 

svoj život bavio se odgojem i obrazovanjem 

mladeži. God. 1749. postavljen je za učitelja 

gramatike na Visovcu. Zatim je 1750-1756. bio 

magistar novaka u Makarskoj. Nakon 1757. 

najveći dio života boravi u Živogošću gdje je 

bio učitelj gramatike, učitelj novaka i tri puta 

gvardijan. U međuvremenu je neko vrijeme (o. 

1760-1766) bio gvardijan i župnik u Imotskom, 

definitor Provincije (1763-1766) i 1778. učitelj 

novaka u Zaostrogu. Bavio se pjesništvom i


izdavačkim radom. Njegova pjesma Život sv. 

Jurja često je tiskana u Kačićevu Razgovoru 

ugodnom. Bujas mu pripisuje nekoliko drugih 

pjesama pronađenih u samostanskim arhivima. 

Priredio je IV. izdanje Margitićeve Ispovidi 

karstjanske. Umro je od upale pluća. 

DJELA: Život sv. Jurja, Mleci 1769, 1772, 

Dubrovnik 1829, Zadar 1851. — Život Ivana 

Bušića iz Imotskoga zvana Rošo, Kačić, 4 

(1971) 123-128. — Isti: Pisme od Ivana Bušić 

zvana Rošo hajdučkog harambaše, Kačić, 4 

(1971) 129-137. 

LIT.: Š. Ljubić, Ogledalo književne povijesti 


1869, 464. (Srećko M. Džaja, Katolici u Bosni 

i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. 

stoljeće, Zagreb 1971. 138). — Bujas: Kačićevi 

imitatori u Makarskom primorju do polovine 

19. stoljeća (Građa za povijest književnosti 

hrvatske, kn. 30), Zagreb, 1971. — K. Kosor, 

Ivan Bučić-Rošo — hajdučki harambaša, 

Kačić, 4 (1971) 108-111, 120-122. – P. 





RADMILO, Felicija Marija (Ramljani/Split 3. 

studenog 1915. - 14. lipnja 1997. Preko/Zadar). 

Redovnica hrvatske franjevačke Družbe Kćeri 

milosrđa. Djelovala ja kao odgojiteljica u 

dječjem sirotištu "Kolevka" u Subotici. Od 

1938. godine bila je prikovana na teški križ, 

kada joj je, nakon pada na stubama, 

ustanovljenja dijagnoza: TBC kostiju i 

paraliza. Služenje Bogu i čovjeku preobrazila 

je u duhovnu potporu i molitvu potrebitima. 

Prikazivala je patnje za dobro Crkve, Družbe, 

posvećenih osoba, mještana i zadarske 

nadbiskupije. Svetački mudro usmjerila je 

svoju patnju u blagoslov za vlastitu dušu i 

spasenje onih koje joj je Bog slao. Gospodin ju 

je pozvao u svoje kraljevstvo u 82 godini 

života od kojih je 59 proživjela nepokretno. 

E. Barbarić 

RADMILOVIĆ, fra Danijel, profesor 

(Dubrovnik, 13. IX. 1837.- Dubrovnik, 11. III. 

1911.). Pripadao je provinciji sv. Jeronima u 

Zadru. U Red je stupio 27. svibnja 1856. god. u 

Italiji, gdje je, poslije završenih teoloških 

nauka, zaredjen za svećenika 2. lipnja 1860. 

god. Već iduće godine dolazi u Dubrovnik. Bio 

je župnik u kotorskoj i splitskoj biskupiji te 

suplent (kateheta) na kotorskoj gimnaziji. Na 

Gimnaziji u Sinju predaje od 1868. do 1871. 

god. talijanski i matematiku. Nakon toga je 

župnik u Sinju (1872-1876.), a 1877. vraća se 

u Dubrovnik gdje je, osim kratkog boravka u 

Cavtatu, ostao do kraja života. Bio je vrstan 

propovjednik. 

LITERATURA: List dubrovačke biskupije, 

XI/1911., br. 4, str. 40. B. Pezo 

RADNIĆ (BAĆANIN, UZUM), Mihovil, 

provincijal (Kaloča, 1636 - Budim, 26. IX. 

1707). - Po završetku humanitarnih nauka 

započeo je novicijat u Olovu. Filozofskoteološki 

studij završio je u Rimu, gdje je još 

kao student postao lektor filozofije. Bio je 

gvardijan u Olovu (1664) i Budimu (1699- 

1701), tajnik (1678), kustos (1681) i 

provincijal (1685-1690) Bosne Srebrene. 

Provincijalstvo mu pada u vrijeme burnog 

bečkog rata kada su se mnogi katolici iz Bosne 

iselili, a on većinom obitavao u Italiji i tako 

izazivao nezadovoljstvo u provinciji. Neko 

vrijeme bio je interniran u nekom samostanu u 

Veneciji, došao je u sukob s mnogima u 

provinciji i pao u nemilost bečkog dvora. Ipak, 

bio je bogoslov i savjetnik cara Leopolda I. 

Sudjelovao je na općem kapitulu reda u 

Španjolskoj 1682. te predsjedao kapitulu 

provincije 1684. - Na temelju tekstova iz sv. 

pisma i crkvenih otaca sastavio je 

Razmisclanja pribogomiona od ljubavi Božje 

te preveo od Didaka Stelle de Contemptu 

mundi. 

DJELA: Razmiscglagna pribogomiona od 

glivbavi Boxye... Sloxena, iizuagena u iezik 

slouingnsky bosansky... V Rimv. 1683. - 

Pogargegne ispraznosti od sviyeta... Illyrico 

idiomate... Sloxeno, izuageno u yezik slovinsy 

bosansky... Romae 1683. 

LITERATURA: MATKOVIĆ Jako: 


1896, str. 47. - ŽIC Nikola: Knezovi od Jajca. 

Napredak, 8(1933) 3/4, str. 34-35. -


BOŽITKOVIĆ Juraj: Kritički ispit popisa 


Beograd 1935, str. 100-105. - REŠETAR 

Milan: Ikavsko-Jekavski govor M. Radnića. 

Južnoslavenski filolog, 5)1925/26), str. 46-52. 

- ŠOKČIĆ Albe: Istaknuti ljudi bačkobaranjskih 

Hrvata do 1918. Klasje naših ravni, 

4(1942) 1, str. 8-9. - MANDIĆ Dominik: 

Franjevačka Bosna. Rim 1968, str. 205-206.A. 

Kovačić 

RADNIĆ, Fra Bonaventura, župnik i lektor. 

(Slavonija, Vjerojatno negdje oko Zagreba, o. 

1693.— Karin, 28. X. 1763). Od 1724. do 

1726. bio je Župnik u Drnišu, kako se vidi iz 

matice krštenih: Annotatio infantium 

baptizatorum curae Dernis sub assistentia P. 

F. Bonaventurae Radnich Odr. Min. S. Franc. 

A D. MDCCXXV. Zatim u Obrovcu io 

Krtuševu (1727-1729) te Perušiću (1729-1730) 

gdje je za njegova župnikovanja proširena 

crkva i izgrađen zvonik. Između 1734 i 1740. 

više puta se spominje kao lektor moralke, 

učitelj gramatike ili učitelj mladića (lector 

moralis et magister grammatices, magister 

juvenum) na Visovcu. Biskup Fra Mato 

Delivić izabrao ga je 1736. sebi za tajnika. 

Vjerojatno je već tada Radnić počeo prepisivati 

arhivsku građu za povijest Vikarije i Provincije 

Bosne Srebrene, te početaka Provincije 

Presvetog Otkupitelja sadržane u Liber 

Archivalis in quo de origine Provinciae Bosnae 

Argentinae quae olim vicaria demum 

Provincia nuncupata ac de praeclare gestis in 

et extra eam, a Fratribus Minoribus Ordinis 

S.P.N. Francisci MDCCLXVII. čija se jedna 

kopija nalazi u Šibeniku a druga u Makarskoj. 

Krajem godine 1740. premješten je za lektora u 

Split. Na prov. kapitulu u Šibeniku 22. srpnja 

1742. izabran je za definitora. Zatim se 

ponovno 1753. do 1757. nalazi kao župnik u 

Drnišu. Odatle je premješten na Visovac kao 

»magister juvenum«, a 1759. je u istom 

svojstvu premješten u Karin. Bio je ponovno 

župnik u Perušiću (1760-1762) Nakon toga je 

ponovno u Karinu gdje je i umro. 

LIT.: K. KOSOR, »Drniš pod Venecijom«, 

Kačić 7/1975, 62. — J. SOLDO, »Počeci 

historiografije franjevaca Prov. presv. 

Otkupitelja u XVIII. stoljeću«, Kačić, 

IX/1977, 104. K. JURIŠIĆ, Franjevačka 

provincija svetog Kaja pape i mučenika u 

Dalmaciji, Kačić, 17 (19857), 128, 149. S. 

BAČIĆ, Perušić, župa marijina uznesenja u 

Zadarskoj nadbiskupiji, Split 1989, 145-147. – 

P. BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke 




RADNIĆ, Mihajlo, provincijal, pisac (Kaloča, 

1636. —Budim, 26. IX. 1707) je prije 1661. 

postao član Bosne Srebrene. Filozofiju i 

teologiju je studirao u Rimu (1661-1664). 

Ondje je položio profesorske ispite iz tih 

znanosti, jer je nosio naslov "lector generalis". 

Bio je gvardijan u Olovu (1666-1669), tajnik 

(1678-1681), kustod (1681-1684), generalni 

vizitator i predsjednik kapitula (1684), 

definitor (1684/85) i provincijal (1685-1690). 

Političkim posredovanjem je nastojao pomoći 

katoličkom življu u Bosni u vrijeme Bečkog 

rata (1683-1699) ali je prepatio ne samo od 

Turaka nego i od kršćanskih vlasti koje su 

oslobođenje Bosne od turske vlasti podvrgavali 

vlastitim interesima. Tako je Radnić dopao u 

zatvor u Veneciji i imao neprilika u Beču. Nije 

razjašnjena njegova uloga u seljenju katolika iz 

Bosne u Prekosavlje; protivnici su mu 

prigovarali da se nije suprostavio tom 

preseljenju zaboravljajući da je Bosna Srebrena 

u to vrijeme izgubila samostane u Srebrenici, 

Gradovrhu, Olovu, Visokom, Donjoj Tuzli, 

Modriči i u Rami. Kad je u budimskom 

samostanu provincijal Franjo Travničanin 

osnovao 1699. filozofsko učilište, povjerio je 

Radniću zadaću gvardijana da tako ova školska 

ustanova započne svoje djelovanje u ozračju 

njegovog kulturnog i književnog stvaralaštva 

pa je opravdano tvrditi da je njegovo književno 

djelo utkano u početke djelovanja budimskog 

kulturnog kruga. 

DJELA: Razmišljanja pribogomiona, Rim 

1683. — Pogarđenje ispraznosti, Rim 1683. 

— LIT.: Arhiv franj. samostana u Makarskoj: 

Liber archivalis, XXX XLV. — Arhiv franj. 

samostana u slav. Brodu; I. Stražemanac: 

Paraphrastica et topographica expositio ...


Provinciae Boasnae Argentinae. Vellicae 

1730, 70. — E. Fermendžin: Chronicon 

...Bosnae Argentinae. Starine JAZU, 23 

(1892), 45-53. — E. PAVICH: Ramus viridantis 

olivae ... seu ... descriptio Provinciae nuper 

Bosnae Argentinae, Budae 1766, 61, 170-174. 

— K. BUNIĆ [I. KUJUNDŽIĆ]: Mihajlo Radnić, 

Subotica 1945. — D. MANDIĆ: Franjevačka 

Bosna, Rim 1960, 206-208. — A. SEKULIĆ: 

Književnost bačkih Hrvata, Zagreb 1970, 21- 

27, 87-93. — F. E. HOŠKO: Djelovanje ... 

franjevaca ... u Budimu, 118-121. F.E. 

Hoško 

RADONIĆ, Bazilije (Radović, a Ragusio, a 

Ragusa), misionar u Kini (Vitaljina u 

Konavlima, 28. XI. 1871. - Hunan u Kini, 6. 

IV. 1913.) - Krsnim imenom Andrija. Kao 

dječak odlazi u reformatski franjevački 

samostan u Herceg Novi, a odatle u Veneciju 

gdje stupa u tamošnju opservantsku provinciju 

sv. Franje (1888) i postaje svećenik (1896). Na 

vlastiti zahtjev pošao u misije uKinu (1899) i 

tamo naučio kineski. Rektor je sjemeništa u 

Hunanu (1900), “vicarius foraneus” za 

potprefekture Leiyang i Changning (1902) te u 

Hunanu (1905) gdje je imenovan generalnim 

vikarom (1907) i ostao do smrti. — Kao rektor 

sjemeništa proživio je teške dane u vrijeme 

bokserskog ustanka (1899-1901): više puta bio 

na pragu smrti i prebolio tešku plućnu bolest. 

U Hunanu je s apostolskim administratorom o. 

Kvirinom Henflingom obnavljao sve što je 

porušeno u progonima za bokserskog ustanka 

(nekrolog). U Leiyangu i Changningu je 

obratio na kršćanstvo mnoge. Iz zahvalnosti za 

dobročinstva primljena u progonu podigao je 

crkvu B.D.Marije Pompejskoj u Yenchowu 

(potprefektura Changning) te osnovao jaku 

kršćansku zajednicu. U Hunanu je utemeljio 

više kršćanskih zajednica marljivo 

propovijedajući. Ponovno je teškoće 

progonstva osjetio u vrijeme zbacivanja 

Mandžurske dinastije (od 1911). — Prema 

pitomcima u sjemeništu iskazivao je očinsku 

ljubav, a živio je vrlo kreposno i bio ponizan 

(nekrolog) 

DJELA: Relatio de persecutione Hunan 

meridionalis in Sinis (De persecutione in Hu- 

nan Meridionali in Sinis) Acta Ordinis Fratrum 

Minorum god. XX (Ad Claras Aquas 1901), 

fasc. 3, 44b-47b; 4, 80a-83b; 5, 89a-91b; 6, 

111a-114a; 8, 145a-148a; 9, 162a-163b. 

LITERATURA: R.P. Basilius Radonić 

/nekrolog/. Acta Ordinis Fratrum Minorum 

god. XXXII (Ad Claras Aquas 1913), fasc. 8, 

242b-244b. I. Djamić 

RADONIĆ, fra Bonaventura, profesor (Kotezi 

k. Vrgorca, 12. II. 1888. - Zagreb, VII. 1945.). 

Osnovnu školu završio u Vrgorcu (1896- 

1902), klasičnu gimnaziju u Sinju ( 1902- 

1908). Novicijat je proveo na Visovcu (1908- 

1909). Filozofiju i teologiju studira u Šibeniku 

i Makarskoj (1909-1914), svečane zavjete 

položio u Makarskoj *4. X. 1912. .Za 

svećenika je zarađen 26. VII. 1914.— Bio je 

prefetkt sjemeništa i nastavnik na gimnaziji 

(predavao povijest i zemljopis, 1914-1916) . 

Potom je bio u Fribourgu, na specijalizaciji iz 

teologije (1916 -1919), gdje je i doktorirao. — 

Ponovno je profesor na gimnaziji u Sinju ( 

1919-1920, i 1923-1936), gdje predaje 

talijanski, vjeronauk, matematiku, latinski, 

grčki, njemački i povijest.. U međuvremenu 

(1920-1923) djeluje kao učitelj novaka u 

Zaostrogu i Visovcu, zatim kao magister 

klerika u Sinju (1930-1936).i profesor teologije 

u Makarskoj (1936 -1943), U provincijskoj 

upravi sudjelovao je kao definitor (1931-1934). 

— Uzoran redovnik, vrlo strog u opsluživanju 

redovničke stege, ispovjednik majčinskog srca. 

— Surađivao u listovima i časopisima: 

Colectanea franciscana slavica, Acta 

congressus (1937), Gospa Sinjska, Nova revija 

(1937-1941). — Glavno djelo Radonića jest 

Sinteza Skotove filozofije, predavanje koje je 

održao na Prvom kongresu franjevačkih 

slavenskih profesora (Zagreb,1935). bavio se i 

narodnom pjesmom, pa je neke radove s toga 

područja potpisivao pseudonimom Dr. 

Skotista. 

LIT.: K. JURIŠIĆ, »Radonić fra Bonaventura«, 

Franjo među Hrvatima, 264-265. K.Jurišić 

RADONIĆ, fra Vlade ( ✜ Marijan), profesor 

(Podgora, 9. VII. 1894 - Makarska, 27. III. 

1951). Srdenju školu završio je u Sinju (šk g.


1906/7. do 1911/12). U novicijat je stupio g. 

1912. Filozofiji pohađao u Zaostrogu (1913- 

1915) a bogosloviju u Makarskoj (1915-1919). 

Sveučilište, povijesnu grupu studirao je u 

Fribourgu (Švicarska) i doktorirao g. 1927. na 

temi o samostanskoj reformi u Mletačkoj 

Republici. Predavao je na Franjevačkoj 

klasičnoj gimnaziji u Sinju svoju grupu od g. 

1927. do 1944, bio ujedno ravnatelj sjemeništa 

te vodio ahrheološku zbirku. Nakon rata bio je 

u Makarskoj gvardijan i profesor na školi. 

Pisao je u Novoj reviji (1928) i glasnniku 

Gospa Sinjska. 

DJELA: Slavlje Svetoga Vicenca u Podgori, 

prigodom 100-godišnjice njegova prenosa, 

Šibenik 1931; Die Klosterreform in Venedig 

(1767-1770), Šibenik 1935. 

J. Soldo 

RADONIĆ, Ivan, provincijal (Podgora ) U 

vrijeme prve austrijske uprave u Dalmaciji 

imenovan je za pučkog učitelja u Makarskoj. 

Bio je zatim generalni lektor u Šibeniku, 

osuđen od Francuske vlasti pobjegao je na 

austrijsko područje. Bio je provincijal 1816- 

1819. God. 1817. zauzeo se kao provincijal 

kod cara Franje za provinciju. God 1826. bio je 

predsjedatelj kapitula u Omišu. 

Š. Ljubić, Ogledalo književne povijesti 


1869, 424. V. Kapitanović 

RADOSIAV (LADISLAV) FKN († XI. 1360.), 

krbavski biskup. Sin je bribirskog kneza 

Radoslava (Oreb) i ponekad je u ispravama 

nazvan Ladislav. Kao krbavski biskup 

naslijedio je franjevca Bonifacija. Za biskupa 

postavio ga je kralj Robert pa sin mu Ludovik 

I, Anžuvinci koje su na hrvatskougarsko 

prijestolje doveli bribiski knezovi, pa su im se i 

na taj način htjeli odužiti. Pape su uzalud 

imenovali svoje biskupe jer nisu mogli preuzeti 

biskupiju. — Radoslav je 26. VI. 1341. 

podjelio 40 dana oprosta, uz uobičajene uvjete, 

vjernicima koji posjete crkvu sv. Mihaele i sv. 

Marine u Ostrovici (Sladović). Spominje se na 

splitskoj sinodi, 5. X. 1344., sazvanoj protiv 

makarskog biskupa Valentina, ali poslao je 

zastupnika fra N[ikolu] (CD XI, 133). God. 

1348. sporio se sa zagrebačkom biskupijom 

radi nekih sela na razmeđi dviju biskupija. No 

kako se nije pojavio na raspravi kod bana 

Nikole, izgubio je spor.— U mnogobrojnim 

poveljama, među drugim biskupima 

kraljevstva, stalno se ponavlja i ime krbavskog 

biskupa Radoslava, posljednji put 17. XI. 1360. 

(CD XIII,63), a 11 dana kasnije, 28. XI. 1360. 

spominje se da je krbavska biskupija ostala bez 

biskupa (CD XIII, 71). — Iako nikad nije bio 

potvrđen od papa R. je stvarno upravljao 

biskupijom 1341-1360. 

LIT.: M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske 



dana, Split 1973, 88. — M. SIADOVIĆ: 

Povesti biskupijah senjske, modruske ili 

krbavske.Trst 1856, 136s (Franjo RACKI:) 

Schematismus...dioecesium Segniensis et 

Modrušiensis seu Corbaviensis... Segniae 

1916,29 br.7. C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, I, Monasterii 1913 2 , 208. 

RADOSLOVICH [kasnije RADOSSI], Rafael, 

FKN (Cres, 3. VI. 1887. † Padova, 27. IX. 

1972.). Rođen u Cresu, gdje je završio pučku 

školu te zatim stupio u cresko sjemenište još 

zajedničke Dalmatinsko-padovanske provincije 

u kojoj je 23. VIII. 1903. položio jednostavne 

zavjete, a 9. VII. 1907. svečane. Studirao je u 

Cresu, Camposanpieru kod Padove i Friburgu 

(Švicarska), gdje je i zaređen za svećenika 9. 

VII. 1907. Kada je 1. I. 1908. izvršena dioba 

provincije Radoslovich je optirao za 

padovansku. U njoj je obavljao razne službe: 

profesor, odgojitelj u sjemeništima, poglavar u 

više samostana, a 1936. postao je župnik “ai 

Frari” u Veneciji. Tu je ubrzo zablistao kao 

uzoran redovnik, učen teolog, izvrstan 

propovjednik, traženi duhovnik, neumoran 

pastoralac, uspješan organizator, obljubljen 

kod puka napose siromašnijeg. Pio XII. 

imenovao ga je 28. XI. 1941. porečko-puljskim 

biskupom. Biskupsko posvećenje primio je 25 

.I. 1942. u Veneciji. — Za franjevce 

konventualce 1942. Osnovao je u Puli novu 

župu sv, Josipa. Njegov episkopat u Istri pada 

upravo u kobno vrijeme II. svjetskog rata. Ne 

snalazeći se u poratnim prilikama, s mnoštvom


naroda iz Pule i cijele Istre, napustio je 

biskupiju i otišao u Italiju. Ubrzo je imenovan 

nadbiskupom u Spoletu, u Umbriji. U toj službi 

ostao je sve do 1967., kad mu je kao 

osamdestgodišnjaku uvažena ostavka. Vratio 

se u Veneciju, a zatim se radi njege, u bolesti, 

presellio u Montericco, te konačno u 

padovansku bolnicu, gdje je i preminuo. — 

Program njegova redovničkog života i 

apostolata možda najbolje ocrtavaju riječi koje 

je, navodno više puta, upravio spoletskom 

kleru: “Adlaborate, omnia sereno animo in 

spirito, sanctitatem intendite”. 

LIT.: Stefano POLETTO, Exc.mi Episcopi P. 

Raphaelis Radossi necrologium u: 

Commentrium Ordinis Fratrum Minorum S. 

Francisci Conventualium, Roma 69/1972/300s. 

M. Žugaj 

RADOŠ Fra Ludovik-Ivan (1925.-1945.) 

Rođen 14.XI.1925. u Blažuju, ž. Duvno, od 

oca Jure i majke Stake r. Ančić. Gimnaziju 

učio na Širokom Brijegu. U Franjevački red 

stupio na Humcu, 17.IX.1943. Jednostavne 

zavjete položio u Ve-ljacima, 18.IX.1944. Kao 

klerik jednostavnih zavjeta i učenik VII. 

razreda gimnazije 7.II.1945., zajedno s drugom 

braćom, spaljen na Širokom Brijegu. 



A. Nikić 

RADOZOVIĆ, Stjepan (Radosovich, 

Radozovich) FKN († prije 27. 1. 1440.), 

biskup. Nakon smrti biskupa Petra, Eugen IV., 

bulom od 12. 4. 1434., imenuje R. biskupom 

sjedinjenih biskupija "Capirinensis et 

Vissoconensis". (Hüntemann spominje da je 

isti papa 9. IV. 1434. upravio Radozoviću bulu 

kao izabranom biskupu "Biduanensi et 

Visoconensi"). — Prijepis bule imenovanja 

dostavljen je plemstvu gradova: Zenica, 

Kreševo, Fojnica, Jajce, Srebrenica (Senice, 

Cresevo, Huomita, Jaize, Srebnizi), zatim 

dubrovačkom nadbiskupu i bosanskom kralju 

Stjepanu. 


[ed. U. Hintemann], Ad Claras Aquas 

(Quaracchi) 1929, 62 br. ll7. - Conr#dus 

E#BE#: #ierarchia Catholica... (2.izd.) Padova 

1960.,vol.II,106 — M. OREB: Zaslužni članovi 



dana, Split 1973, 96 - M. ŽUGAJ: Hrvatska 

biskupija od 1352. do 1578. godine : Croatica 

Christiana Periodica 10 (1986) br.17, 99s. M. 

Žugaj 

RAFAEL IZ DUBROVNIKA (a Ragusio), 

mučenik (Dubrovnik, ? - Bar, 1599) - Član 

Provincije sv. Franje u Dubrovniku. 

Kamenovan od Turaka i umro. 





Frano JURIĆ: Vođ po franjevačkom 

samostanu male Braće u Dubrovniku. 

Dubrovnik 1921, 31. - Hrvatin Gabrijel 

JURIŠIĆ: Sveti sljedbenici Franje Asiškog u 

našoj prošlosti. Kačić 9(1977) Split 1977, 47b. 

I. Djamić 

RAFAEL IZ DUBROVNIKA (de Ragusio), 

propovjednik (Dubrovnik, ? - 1620) - Član 


Proslavljeni propovjednik. Lektor na studijama 

u više talijanskih mjesta. 



Male Braće u Dubrovniku) br. 289. - 

Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum 



Ad Claras Aquas 1917, 431. I. Djamić 

RAJČEVIĆ (Raič), fra Ivan († Sinj, 13. X. 

1799.). U urhivskim se vrelima navodi da je iz 

Sinja, u nekim nekrolozima iz Otoka. Josip 

Glunčević kojemu je bio uččitelj na jednom 

mjestu bilježi da je iz Crivaca, župa Ogorje, a 

u nekrologu da je iz Otoka. Zavjetovao se 30. 

IV. 1751. Studirao je, filozofju u Zaostrogu. U 

veljači 1756. poslan je na studij u Bolonju. 

Bio je lektor u Zaostrogu (22. II. 1765. - 22. V. 

1761) i na generalnom bogoslovnom učilištu u 

Šibeniku (1765-1776), kustod (1773-1776), 

provincijski ministar (1776-1779), gvardijan u


Sinju (1784-1785), profesor filozofije u 

Živogošću 1786-1788), predavač moralne 

teologije u Visovcu (1788-1792) te član 

samostana u Sinju 1792-1799. 

Lit. Crnica, Naša Gospa, 340. V. Kapitanović 

RAJČEVIĆ, Klement, prepisivač (Gradac u 

Popovu Polju, cca 1774 - Dubrovnik, 11. VII. 

1832) - Krsnim imenom Andrija. Kao dječak 

došao u Dubrovnik da izuči postolarski zanat. 

Baveći se postolarijom, ui elemente gramatike. 

Moli da mu se dozvoli pristupiti u Red i nakon 

dvogodišnjeg čekanja primljen je u Provinciju 

sv. Franje u Dubrovniku (1795). Svršivši 

novicijat i studij gotovo čitav život provodi po 

samostanima izvan Dubrovnika kao gvardijan: 

Kuna na Pelješcu (1804-1805), Daksa (1806- 

1807), Slano (1808), Rijeka Dubrovačka 

(1809, 1812), i opet Slano (1821, 1823, 1824, 

1827-1820). Ponekad je vršio službu vikara 

(jednom i u Male Braće u Dubrovniku). Vrlo je 

volio svoj materinji jezik, pa je mnoga djela na 

hrvatskom prepisivao marljivo i krasopisom, 

bilo izravno, bilo u slobodnoj obradi. U 

rukopisu je ostavio djelo Posluh Abrahamov... 

(Čulić). Bio je poštovan redovnik, čovjek 

molitve i odan vrešnju Pravila. 


Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich. Zara 1860, 

136. - Benvenutus RODE: Necrologium 



VI. Ad Claras Aquas 1917, 5290-530. 

I. Djamić 

RAJMUND iz Viterba FKN (Viterbo,? - † 

Kotor, prije 2. 10. 1421), provincijal, biskup. 

Redovnički život počeo je u Viterbu u rimskoj 

provinciji. Navodno je mlad došao u hrvatske 

krajeve gdje je obavljao razne službe, 

gvardijana, kustosa i na kraju 

provincijala,1418-1421. Kao provincijal uputio 

je l420. molbu mletačkom senatu da dodijeli 

doličan smještaj trogirskim franjevcima koji su 

zbog raznovrsnih uzroka kroz 206 godina svog 

postojanja morali mnogo puta mijenjati mjesto. 

Dužd je 13. stud. 1420. blagonaklono uvažio 

molbu. No, kako Rajmund precizno navodi 

godine, molba očituje da su franjevci već l214. 

osnovali svoj samostan u Trogiru, prvi u 

hrvatskim krajevima. U ljetu 1421. umro je 

kotorski biskup benediktinac Antun, bivši opat 

na otočiću sv. Jurja pred Perastom, pa je 

Martin V. na njegovo mjesto imenovao 13. 

VIII. l421. Rajmunda. Zanimljivo je 

pripomenuti da je papa o tome obavjestio 

dubrovačkog nadbiskupa Antuna iz Rietija, a 

nije poznata obavijest nadbiskupu Barija čijoj 

je metropoliji pripadala kotorska biskupija od 

XIII. do XIX st. (Miscell.Franc. 1986 sv.II- 

IV,705 bilj.420), pa bi se moda moglo 

zaključiti da je Martina V. htio povratiti 

kotorsku biskupiju Dubrovniku. — R. je 

upravljao biskupijom tek jednu godinu, umro 

je, a na njegovo mjesto stupio 2. X. 1422. 

biskup Franjo (Eubel). 

LIT.: G. LUCIO [I. Lucić]: Historia di Dalmatia 

et in particolare delle città di Traù, Spalato e 

Sebenico. Venetiis 1674, 61; 461ss (usp. 

Miscell. Franc. 82/1982/ 249s bilj. 10 i 12). — 


Romae 1904, 562 br.l497 (bula imenovanja). 


I, Monasterii 1913 2 , [Padova, 1960], 177. — 




RANGONI, Gabrijel iz Verone (Rangone, “de 

Verona” ili “Veronensis”) O. Min. Obs. († 27. 

IX. 1468.), biskup, kardinal. Za Rangonija piše 

nepoznati kotorski fratar, oko 1730., da je kao 

Siksto V. i Aleksander V. i on bio Hrvat, ali 

izostavlja dokaze. U spisima se navodi da je 

Veronjanin. Možda je u Veroni počeo 

redovnički život. No rođen je “de Claris, non 

longe a Briscia” (BFns III,802 nt.4). ova 

oznaka daje naslućivati opravdanost tvrdnje 

nepoznatog kotorskog franjevca. Zna se naime 

da je u tim područjima doista bilo naših 

iseljenika, jer je u ne baš udaljenoj Vicenzi 

postojala “La Chiesa di Schiavoni”, a nije 

isključeno i još koja možda u Bresci ili 

drugdje. — Rangoni je bio generalni 

povjerenik opsrvantske vikarije austrije i Češke 

(BFns III, 1035). Siksto IV. ga je imenovao 16. 

XII. 1472. biskupom u Alba 

Juliae/Transilvanija, zatim egerskim biskupom


24. IV. 1475. i kardinalom 10. XII. 1477. s tim 

da i nadalje ostane u Egeru. Osim toga 

imenovao ga je muncijem i legatom za cijelo 

kraljevstvo Matije Korvina – uključujući 

Hrvatsku – a proširujući naknadno poslanstvo i 

na Češku. Papa se njegovim uslugama služio i 

u južnoj Italiji, opunomoćivao ga je opširnim 

ovlastima, obvezivao zaduženjima i obdarivao 

brojnim nadarbinama. Grob mu je u rimskoj 

bazilci Aracoeli. 

LIT.: ANONIMO di Cattaro: Dei vescovi di 

Cattaro; Stemma Sixti V u II Rammentatore 

dalmatino… Zara 1862,31 (o tom Anonimo v. 

Miscel.Francesc. 86/1986/896ss). C. EUBEL: 


1968, 82; 18; 254. Joseph M. POU Y MARTI: 

Bullarium Franciscanum, Quaracchi 1949. 

Vol.III, passim (za sve v. str. 1035). M. Žugaj 

RAPIĆ, Đuro, homiletski i katehetski pisac 

(Stara Gradiška, 11. IV. 1715. - Velika, 19. 

XII. 1785). Član Bosne Srebrene postao je 

stupanjem u novicijat 12. VIII. 1732. u 

Velikoj. Teologiju je studirao na bogoslovnoj 

školi u Petrovaradinu (1737-1741). Provincijal 

Filip Lastrić odobrio mu je polaganje ispita za 

profesora filozofije i zatim mu dodijelio 

učiteljsko mjesto na filozofskom učilištu u 

Požegi (1741-1744). Ispit za profesora 

teologije je položio 1748. u Baču, a zatim je 

1750. počeo predavati na bogoslovnoj školi u 

Radni. Slijedeće godine je ustupio svoje mjesto 

u Radni Filipu iz Teševa, a sam je pošao u 

Petrovaradin. U jesen 1753. se našao u nekom 

sukobu s petrovaradinskim gvardijanom 

Jakovom Matijevićem. Provincijal Josip 

Janković je prosudio da je kriv Matijević i lišio 

ga službe, ali je i Rapića 17. IX. 1753. 

ponovno premjestio u Radnu. Isticao se u 

vođenju gospodarskih i građevnih poslova pa 

je 1752. nadglednik građevnih radova u 

Petrovaradinu i 1757. u Iloku, upravitelj 

suknare u Budimu (1761-1764) te ekonom 

provincije (1764-1767). Premda je u vodstvu 

provincije sudjelovao kratko vrijeme kao 

definitor (1767/68), obavljao je ugledne 

dužnosti osobnog teologa biskupa u Đakovu 

Antuna Čolnića (1768-1770) i dekana 

filozofskog učilišta u Iloku (1771-1775). Kao 

propovjednik je boravio u rodnoj Gradiški 

(1757-1761, 1778-1780) i Velikoj (1780- 

1785). - U duhu potridentske katoličke obnove 

napisao je i objavio dvije knjige propovijedi i 

opširan katekizam. Pripisuje mu se, ali bez 

dostatnih obrazloženja, i autorstvo anonimnog 

spisa Slavonski tamburaš (1767) koji kritizira 

pisanje A. M. Relkovića. 

DJELA: Svakome po malo iliti predike nediljne 

zajedno s korizmenima. Pešta, 1762. — Od 

svakoga po malo iliti kratko ispisanje života, 

mučeništva i slave pravih i svetih prijatelja 

Božji. Pešta, 1764. — Satir iliti divlji čovik u 

nauku krstjanskom ubavistit, uputit, naučit i 

pokrstit. Pešta, 1766. 

LIT.: Tomo Matić, Prosvjetni i književni rad u 

Slavoniji prije Preporoda. Zagreb, 1945, 74. — 

Krešimir Georgijević, Hrvatska književnost od 

16. do 18. st. u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. 

Zagreb, 1970, 243, 259. — Franjo Emanuel 

Hoško, Franjevačko visoko učilište u Požegi. 

Nova et vetera, 27(1977), sv. 1, 102-104. — 

isti, Negdašnji hrvatski katekizmi. Zagreb 

1985, 102-104. — isti, Marijoljublje naših 

starih. Rijeka, 1992, 78-82. F.E. Hoško 

RAUCH, fra Karlo ( ✜ Nikola), misionar, 

profesor i propovijednik (Karlobag 10. I. 1873. 

- Karlobag 11. VII. 1939.) U KR stupio je 

1891. Gimnaziju i bogosloviju studirao je u 

Plovdivu (Bugarska) i u Budži (kod Smirne). 

Za svećenika je zaređen 1896. Odmah nakon 

toga, vratio se 1898. u misije u Trapezunt i 

tamo je ostao do 1908. Najviše je radio kao 

profesor i odgojitelj u sjemeništu u San Stefano 

(kod Carigrada). Nakon povratka je bio prvi 

poglavar u novootvorenom splitskom 

samostanu i obnovio je samostan i crkvu. Od 

1914. živi u Karlobagu, gdje je više puta 

poglavar, definitor provincije, a stalno je bio 

kateheta i profesor francuskog jezika na 

srednjoj školi. Bio je cijenjen propovijednik. 

LIT.: M. TERAŠ, Samostansko življenje, Split 

1942. — Nekrologij slovenskih in hrvaških 


RAZMILOVIĆ, Bone, umjetnik (Split, oko 1636 

- 18. X. 1678). - Studirao je u Vene iji. Od 

1668. god. živi i radi u samostanu na Poljudu,


gdje se čuvaju dva njegova prekrasno oslikana 

kodeksa na pergameni sa rnesansnim 

miniaturama. Slikao je dekorativne okvire i 

inicijale s potpisom (Fra BONE 

RASMILOVICH VCINI NA SLAVU G.B. 

1670; F. BONAVENT. SPALATENSIS 

FACIEBAT ANNO SALUT. MDCLXXV). 

LITERATURA: Nekrologij provincije sv. 

Jeronima, Zadar. Donato FABIANICH, Storia 


seconda, Zara 1864. str. 131. Enciklopedija 

likovnih umjetnosti vol. 4. Zagreb 1966. str. 

63. - Znameniti i zaslužni Hrvati, Zagreb 1925. 

str. 227. P. PEJIĆ 

REBIĆ, Eugen, pedagog, provincijal (Petrina, 

31. I. 1789. - Zagreb, 27. X. 1856). Krsno muje 

ime Josip. God. 1812. je stupio u Provinciju sv. 

Ladislava. Filozofiju je studirao na 

Zagrebačkoj akademiji; god. 1814. je branio 

teze iz geometrije i pragmatičke povijesti 

profesora F. Klohamemera i L. Sušića, a 1815. 

teze iz matematike Klohammera i A. Šuflaja. 

Najvjerojatnije je teologiju studirao na 

bogoslovnoj školi Zagrebačke biskupije, jer je 

1818. u Zagrebu postao svećenik. Provincijal 

Ištoković ga 1819. određuje da se pripravi na 

polaganje ispita za predavača filozofije, što je i 

učinio pa postaje predavač retorike u Čakovcu 

(1821/22) i profesor filozofskog učilišta u 

Varaždinu (1822-1828); predavao je pet godina 

s G. Komesom, a jednu s A. Bolenyijem. Niz 

godina predvodi zagrebački samostan kao 

gvardijan (1829-1836, 1839-1848, 1851-1856), 

a u Provinciji obavlja službe: tajnika kapitula 

(1830), savjetnika provincijala (1833-1836) i 

provincijala (1836-1839, 1848-1851). Dok je 

boravio u Varaždinu, dolazio je češće u 

Krapinu i tu se družio s Ivanom Gajem, 

gradskim apotekarom i ocem Ljudevita Gaja. 

Malom Gaju bio je prvi učitelj latinskog i 

hrvatskog jezika. Nije isključeno da je on 

upoznao Gaja s rukopisom V. Sklenskoga 

Brevis descriptio antiquissimi et famosi loci 

Krapina o kojem posve ovisi njegov književni 

prvijenbac Die Schlösser bei Krapina. Sam Gaj 

bilježi da ga je Rebić poučio “kako treba, da se 

oholosti kloni, pa marljivo da radi za narod”. 

LIT.: F. Šišić: Školovanje Ljudevita Gaja u 

domovini. Hrvatsko kolo, 19(1938), 53-71. — 

J. Horvat: Ljudevit Gaj. Zagreb 1975, 18-20. 

F.E. Hoško 

REBIĆ, fra Šimun ( ✜ Ivan), provincijal 

(Imotski, 1771— U petnaestoj godini postaje 

krajiški alfir (zastavnik) umjesto preminulog 

oca. God. 1788. oblači franjevačko odijelo. 

Filozofiju je, možda, studirao u Makarskoj, a 

teologiju zasigurno u Šibeniku (1795). God. 

1795. postaje lektor filozofije u Šibeniku a tri 

godine kasnije (1798) generalni lektor 

teologije. Uz profesorsku službu prihvatio je 

1801. i župsku službu u šibenskom Varošu, 

Van grada, gdje je stekao simpatije Varošana. 

U vrijeme prve austrijske uprave čini se da je 

zagovarao izravno podlaganje Dalmacije pod 

habsburšku kuću. Nakon francuskog 

zauzimanja Dalmacije, osumnjičen da je bio u 

dosluhu s Poljičkim pobunjenicima 

spektakularno je 29. VI. 1807. uhićen i potom 

priveden pred istražnu komisiju vojnog suda 

koji je zasjedao u dominikanskoj crkvi u 

Splitu, ali je ubrzo otpušten. Priklonio se 

francuskoj vlasti zadobivši povjerenje 

generalnog providura Vicka Dandola. Svojim 

ugledom smirio je nezadovoljnike zbog 

novačenja 1809. u šibenskoj okolici pa ga je 

zbog toga potkralj Eugen Beauharne nagradio 

srebrnom medaljom. Kad je 1809. pokušao 

posredovati u sukobu između austrijskih i 

francuskih vojnika kod Šibenika ubijen je pod 

njim konj i habit mu je izrešetan, ali on se 

uspio izvući. Od 1813. ponovno se priklonio 

Austrijancima uspostavivši pismenu vezu s 

kolunelom Danezeom i generalom Tomašićem, 

pa je naročito zaslužan za predaju Šibenika i 

šibenske tvrđave, te za preuzimanje 

neretvanskog kraja, pa ga je zbog toga car 

Franjo nagradio novčanom nagradom od 200 

forinti godišnje. 

Lit.: Arhiv Franjevačke provincije Split, S/28, 

f. 20r. — F. Krones, Zur Geschichte 

Oesterreich im Zeitalter der französischen 

Kriege und der Restauration 1792-1816. Mit 

besondere Rücksicht auf das Berufsleben des 

Staatsmannes Freihern Anton v. Baldacci, Gota 

1866, 268-269. — S. ZLATOVIĆ: Franovci 

države presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u


Dalmaciji, Zagreb 1988., 377-378. — T. 

Erber, Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, 

Zara 1886-1892. — P. Pisani, La Dalmatie de 

1797 à 1815. Episode des conquêtes 

Napoléoniennes, Paris, 1893 . G. Cassi, 

L’opera del provveditore Vincenzo Dandolo in 

Dalmazia (1806-1810), estratto dalla Rivista 

dalmatica (a. XIV, f. I 1933) Zadar 1933, 92- 

93, 121. — A. Ujević, Imotska krajina, Split 

1953, 95-114. V. Vjeko: Svećenici i redovnici 

Imotske krajine, Imotski 1970, 65. — S. M. 

Džaja, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini 

na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, Zagreb 1971, 

221. — V. Kapitanović, Nemiri u srednjoj 

Dalmaciji, Kačić 6 (1974) 86-89. — V. 

KAPITANOVIĆ, »Studenti Franjevačke 

bogoslovije u Makarskoj 1736/37-1986/87.«, 

Franjevačka visoka bogoslovija Makarska 

1736-1986, Makarska 1989, 274. — V. 

KAPITANOVIĆ: »Rukopisni priručnici 




str. 198. V. Kapitanović 

REMETIN - PULJAS, fra Frano ( ✜ Mate 

Mihovil), župnik, četovođa (Kaštel Stari, 19. 

IX. 1773) Otac mu se zvao Josip. U 14. godini 

došao je u samostan Gospe od Zdravlja u 

Splitu i tu je završio niže školovanje. Novicijat 

je proveo na Visovcu (28. X. 1792-28. X. 

1793), a potom je opet neko vrijeme studirao u 

Splitu. Imenovan je učiteljem samostanske 

mladeži u Splitu (10. XII. 1804). Kasnije je, u 

vrijeme francuske vladavine, bio župnik u 

svom rodnom mjestu Kaštel Starome i 

pridružio se pobunjenom stanovništvu protiv 

Francuza. Na prijekom sudu u Šibeniku u 

siječnju 1910. osuđen je smrt, a osuda je 

izvršna strijeljanjem 3. III. 1810. na šibenskoj 

Poljani. Predaja tvrdi da je njegova tužitelja 

stigla uskoro kazna a obitelj mu se zatrla. 

A. CRNICA: Naša Gospa od zdravlja i njezina 

slava, Šibenik 1939, 395-397. V. Kapitanović 

RENGJEO, Franjo, generalni definitor 

(Noršinci, 21. XII. 1849. — Maria Gyud, 

Madžarska, 9. X. 1909). Postao je 1869. član 

Provincije sv. Ladislava, a 1873. svećenik. 

Stekao je naslov profesora filzofije i predavao 

na filzofskom učilištu Provincije u Varaždinu 

(1875-1879) i Koprivnici (1879-1881). Zatim 

je bio upravitelj svetišta Majke Božje Judske u 

Maria Gyudu (1881-1884). E. Fermendžin ga 

1884. dovodi u Zagreb da u samostanu uvede 

zajednički život i redovničku stegu oko čega se 

doista trudi. Uz službu samostanskog starješine 

u Zagrebu (1884-1895) bio je definitor (1887- 

1890, 1893-1895, 1899/1900) u Provinciji sv. 

Ladislava. Generalni kapitul ga je 1895. 

izabrao za generalnog definitora (1895-1897) i 

tada je obavio generalnu vizitaciju u svojoj 

Provinciji i Provinciji sv. Ivana 

Kapistranskoga. God. 1897. se opredijelio za 

nove Generalne konstitucije pa je savjetnik 

generalnog povjerenika Vendelina Vošnjaka 

(1897-1899); boravio je u Pečuhu. Pošto ga je 

1899. udarila kap, živio je povučeno u 

samostanu Maria Gyud; jedno vrijeme je 

boravio kao član Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga u Subotici (1904-1908). — 

Obnavljao je od potresa oštećen samostan i 

podigao suvremeni novogotički toranj crkve u 

Zagrebu, a bio je promicatelj franjevačkog 

Trećeg reda i udruženja sv. Antuna, i to u 

Zagrebu i u sjevernoj Hrvatskoj. 

DJELA: Pravilo svjetovnoga Trećega reda sv. 

Franje, Zagreb 1892. — Pobožna zadruga sv. 

Antuna Padvoanskoga, Zagreb 1894. 

LIT.: Arhiv Generalne kurije Franjevačkg reda 

u Rimu, Provincia s. Ladislai, 295rv; Ordinis 

Generalia, sv. 11, 42r. — F.E. HOŠKO: 

Euzebije Fermendžin i ostaci jozefinizma kod 

franjevaca u kontinentalnoj Hrvatskoj potkraj 

19. stoljeća, Croatica christiana periodica, 12 

(1988), br. 29. F.E. Hoško 

RENJIĆ, Albert (Regnich, Renđić), 

smederevski biskup (Dubrovnik, ? - Beč, 1634) 

- Član Provincije sv. Franje u Dubrovniku. 

Vrstan teoklog i propovjednik. Provincijal 

(1599-1602). Ispovjednik u bazilici sv. Ivana 

Lateranskog. Na Generalnom Kapitulu u 

Toledu 1606. izabran za generalnog definitora. 

Komesar-vizitator u šest provincija (među 

njima provincija Sv. Jeronima i Njemačke). 

Imenovan biskupom Smedereva 1625. Papa 

Urban VIII. ga šalje u Beč kao poslanika kod


cara Ferdinanda II. — Odlično poznavao 

književnost. Poučavao dijalektiku i prirodne 

znanost, zatim teologiju. Propovijedao u 

mnogim mjestima (Cerva). Kao vizitator u 

Njemačkoj djelovao je na dobro Dubrovačke 

Republike (Rode). Njegova su djela izgleda 

posve propala ili pod tuđim imenom izdana 

(Cerva). 


Monumenta historica Provinciae Rhacusionae 





VI. Ad Claras Aquas 1917, 435-436. - Luca 

VADDING: Annales Minorum. Ad Claras 

Aquas 1934, 184. - Seraphinus CERVA: 

Bibliotheca Ragusina I. Zagrabiae 1975, 28-29, 

113. - Lettere e Commissioni di Ponente 

(Historijski Arhiv u Dubrovniku) 1607-1611, 

n. 9, 1621-1624 n. 13, 1629-1633 n. 15. 

I. Djamić 

RESTIĆ, Marin (Marinus de Restis, Restius). 

misionar (Dubrovnik, 15. st) - Dubrovački 


Dubrovniku. Obrazovania teolog. Pučki 

propovjednik. Sa sv. Ivanom kapistranom 

boravio u Madžarskoj. Iza smrti sv. Ivana K. 

putuje u Rim, gdje ga papa Pijo II. imenuje 

svojim kapelanom. Dubrovačka ga Republika 

imenuje nadarbenikom otoka Sv. Andrije. — 

Živio je svetački i bio glasoviti pučki 

propovjednik, pa ga zbog toga i njegove 

učenosti i vrsnog naučavanja uzima sv. Ivan K. 

sobom. Kao misionar je za kršćansku stvar 

mnogo radio i mnogo pretrpio. Papa Pijo II ga 

nije htio pustiti da ode od njega, jer je dobro 

poznavao njegove kvalitete (Cerva). 



Ordinis Minorum S.P.N.Francisci. Neapoli 

1746, 38-39. - Benvenutus RODE: 




Seraphinus CERVA: Bibliotheca Ragusina II. 

Zagrabiae 1977, 394. I. Djamić 

RIAPA, Matej (Chiapa, Criapa), FKN, biskup 

(† poslije 1. IX. 1420). Za beogradskog 

biskupa promaknut je 1. IX. 1420. (Farlati, 

Gams i Eubel) ili 30. VIII. 1420. (Wading). 

Na biskupskoj stolici naslijedio ga je čini se 

1423. subrat Antun. — Budući da su 

početkom XV. st. bila šestorica beogradskih 

biskupa franjevci, a do turske okupacije l523. 

ne spominju se drugi redovnici među 

biskupima, valjda je i Matej bio franjevac. 




aevi, I, Padova 1968 2 , 355. — Bularium 

Franciscanum, VII, [ed. C. Eubel], Romae 

1904, 531 bilj. 2. — L. WADDING: Annales 

Minorum, X, Ad Claras Aquas (Quaracchi) 

1932, 41 br. 5. 

RIARIO, Petar, FKN, kardinal (Savona travanj 

1445-Roma 5. I. 1474. ). - Otac mu se zvao 

Pavao a majka Blanca della Rovere bila je 

sestra Siksta IV. U Red je stupio u rodnoj 

Savoni. Studirao je u Paviji, Padovi, Veneciji, 

Bologni, Sieni i Ferrari. Bio je profesor u 

Veneciji i Padovi te provincijal u Liguriji. 

Postao je 4. IX. 1471. biskup u Trevisu, a 16. 

XII. 1471. njegov ujak, papa Siksto IV., 

imenovao ga je kardinalom i obdario mnogim 

nadarbinama dopustivši mu da istovremeno 

smije upravljati više biskupija i carigradskim 

latinskim patrijarhatom. Odrekao se 28. IV. 

1473. treviške biskupije i postao splitski 

nadbiskup, pa se kao takav spominje 25. VI. 

1473. no, nije ostao do smrti kako misli bilježi 

Eubel. Uskoro ga je papa razriješio dužnosti 

splitskog biskupa i 16. VII. 1473. premjestio za 

nadbiskupa u Firencu, kako je očito iz bule 

imenovanja splitskog nadbiskupa D’Acri 

Zanetta od 23. 7. 1473. (Nos. . . Petrum. . . 

cardinalem, a vinculo quo eidem ecclesiae 

Spalaten… tenebatur, absolventes, ipsum ad 

ecclesiam Florentinam… transtulimus). God. 

1473. bio je kardinal protektor Franjevačkog 

reda. Posjedovao je bogatu biblioteku. Volio 

je raskošne gozbe i zabave (poklade 1473.). 

Bio je inače velikodušan prema učenjacima i 

umjetnicima i prema siromasima. Umro je u


29. godini, a pokopan u bazilici Svetih 

Apostola u Rimu. Nadgrobni govor održao mu 

je vrlo uvaženi govornik Nikola Modruški. 

Siksto IV. dao mu je izgraditi 1475., 

veličanstveni mramorni nadgrobni spomenik. 



(Quaracchi) 1949, br. 462; 476; 477. — C. 


Patavii 1968, 16; 248; 240. P. R. 

TOSSINIANENSIS: Historiarum Seraphicae 

Religionis libri tres, Venetiis 1586, 226. - 

Miscellanea Francascana 71 (1971) 51-53 (lit.). 

RIBAROVIĆ, fra Bartul (Tasovčić, ✜ Ivan), 

filozofski pisac, ljetopisac (Bast 1724 – 

Makarska 10. XI. 1781). Osnovno i srednje 

Školovanje završio je u Makarskoj. U 

Franjevački red stupio u Živogošću 1. X. 

1746., gdje je proveo i godinu novicijata. 

Filozofiju i teologiju je studirao u Šibeniku 

(1747-1754). Iz tog razdoblja najvjerojatnije 

potječe u njegovu prijepisu spis: Cursus 

philosophicus iuxta mentem subtilissimi 

doctoris nostri B. Ioannis Duns Scoti 

theologorum omnium principis ac illibatissimi 

conceptus B.M.V. praecipui defensoris. 205 x 

150 mm. [Šibenik 92]. Isti spis je sačuvan i u 

rukopisu koji je pripadao fra Ivanu Kneževiću 

[Karin, XIV]. Kao student ispisao 1748. 

priručnik logike nepoznatog autora pod 

naslovom Disputationes in universam 

Aristotelis Stagi(ri)tae logicam, iuxta mentem 

Ioannis Duns Scoti doctoris subtilissimi, 

omnium theologorum principis, nec non 

illibatissimi Deiparae gloriosisimae conceptus 

praecipui defensoris (Makarska, II.A. 5.) od 

koje jedan dio postoji i u prijepisu iz 1733. u 

Zaostroškom Samostanu (Kapitanović). Studij 

je nastavio u Peruggi (1754-1756). Nakon toga 

pristupio je u Zaostrogu 20. X. 1755. na 

natječaj za profesora filozofije. Predavao je 

filozofiju u Sinju (1756-1759). Tu je prve 

godine predavanja sastavio za studente 

priručnik: Disputationes in universam 

Aristotelis Logicam iuxta mentem venerabilis 

ac subtilis doctoris Ioannis Duns Scoti 

theologorum omnium principis (Makarska II.a) 

4c.), koji ipak “nije drugo nego preudešeno 

izdanje” spomenutog spisa iz 1848. 

(Božitković). Postigao je zatim 9. VII. 1759. 

naslov lektor teologije. Bio učitelj novaka i 

orguljaš u Makarskoj (1760-1766), a 8. X. 

1766. ubrojen je među definitore, tj. postigao je 

naslov definitora bez službe. Kako se razabire 

iz njegova rukopisa Ukazalo od predika reçeni 

ù razliki misti od Ocza Fra Bartula 

Tasovçichia iz Basta od Macarske darxave 

Pripovidajuchi korizme i advente 1762-1781. 

propovijedao je kroz Korizmu i Došašće na 

hrvatskom jeziku u Makarskoj (1761-1762, 

1765), Nerežišću (1767), Splitu (1768, 1772, 

1779), Blatu na Korčuli (1769, 1773), Osoru 

(1770), Zadru (1771), Trogiru (1772), Omišu 

(1774, 1776, 1779), Starom Gradu (1775), 

Hvaru (1778) i Komiži (1781). Prema Gašparu 

Bujasu on je nastavljač Makarskoga ljetopisa 

koji je prije njega pisao fra Petar Antulović. 

DJELA: – Makarski ljetopis (prijepis A. Bešlić, 

predgovor i bilješke Gašpar Bujas), [pretisak u: 

Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeća, Split 1993, 

247-248]. 

LIT.: J. Božitković, »Ljetopisne bilješke: 3. 

Filozofski rad Ivana Bartula Ribarovića«, BS, 

13 (1925) 162-163. J. Božitković: Život i 

filozofski rad fra Bartula Ribarovića, Ljetopis 

JAZU, 39 (1924-1925), Zagreb 1926, 112-118. 

—V. KAPITANOVIĆ, »Testi scotisti 




(1992), 260-261, br. 20-21. —V. 

KAPITANOVIĆ: »Latinski filozofski rukopisi u 

Franjevačkoj knjižnici u Makarskoj«, Prilozi 

za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 18 

(1992) br. 1-2 (35-36), 210, bilj. 214. — P. 

Bezina: Studij Filozofije 71. b. 249.— V. 

Kapitanović: Rukopisna i knjižna baština 

Franjevačke visoke bogosovije u Makarskoj 

(Spomenička baština Franjevačke provincije 

Presvetog Otkupitelja, knj. 1), Makarska 1993, 

37, 63-69. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici 



V. Kapitanović


RIBOLI, Terezija od Otkupitelja (Elizabeta), 

klarisa, opatica i upraviteljica škole (Klis, 

1798. — Split, 20. I. 1855). Stupa u samostan 

1814. Više je puta kao opatica upravljala 

samostanom. Osobito se istakla u radu oko 

odgoja mladeži kao upraviteljica i nastavnica 

samostanskih škola: ženske osnovne i 

učiteljske, tako da je dobila i pirznanje sa 

strane svjetovnih vlasti. Bila je odlikovana 

ordenom Franje I., cara austrijskog. 



Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], I., str. 


RICCI, Nikola FKN († Krku 1421), biskup. - 

avignonski papa Klement VII. imenovao je 

Nikolu, tada franjevca, 19. VII. 1387. za 

biskupa u Biscegli (Vigiliensis) u Apuliji 

(Eubel). No pristaše zakonitog pape nisu mu 

dopustili ući u biskupiju. O njima će kasnije 

bolognski protupapa Ivan XXIII. zabilježiti da 

su raskolnici; stoga je Nikoli dodijelio u 

komendu benediktinsku opatiju sv. Petra u 

Osoru. No, kad je l421. preminuo krčki biskup 

Thomas(ius), krčki su se kanonici obratili 

Martinu V. postulacijom da im da za biskupa 

Nikolu, koji je već deset godina skromno živio 

u zabitnom Osoru. Papa je uslišio njihovu 

molbu te je 21. IV. 1421. imenovao Nikolu za 

krčkog biskupa. No on je ubrzo preminuo, jer 

već 10. XI. 1421. dobiva nasljednika. 


Eubel], Romae 1904, 270s br. 771; 746 br. l54 

- IS#I: Hierarchia Catholica...(2.izd.) Padova 

1968. Vol.I, 518; 527 - M. ŽUGAJ, 



Zagreb 1993, 83. 

RIDOLFI, Veronika od Djeteta Isusa (Marija), 

klarisa (Rim, 1. VI. 1832. — Split, 25. X. 

1908). Stupa u samostan god. 1845. Ne 

navršivši ni 13. godina pođe u rimski samostan 

Presv. Utješiteljice, odakle prijeđe u splitski 

1897. god. Vršila je službu vikarice i učiteljice 

novakinja. 





RODE, Benvenut, profesor (Krk, 4. IX. 1862 - 

Kotor, 19. III. 1935) - Pohađao gimnaziju kod 

Isusovaca u Zadru. Stupio u Provinciju sv. 

Jeronima u Dalmaciji 1878. Teološke studije 

završio u Centralnom bogoslovskom 

sjemeništu u Zadru. Zaređen za svećenika 

1885. Nekoliko godina lektor je latinskog i 

talijanskog jezika na franjevačkoj gimnaziji u 

Zadru, gdje boravi i u vrijeme I. svjetskog rata. 

Od g. 1905-1908. predaje na Teološkom 

studiju Male Braće u Dubrovniku: uvod u Stari 

i Novi Zavjet i crkvenu povijest. Učenici su mu 

između ostalih: V. Brusić (v.), C. Lisica (v.), te 

P. Vlašić (v.) koji će ga nslijediti na katedri. 

Premješten u samostan Sv. Klare u Kotoru 

(1908) na gimnaziji predaje latinski i talijanski 

jezik, na nautičkoj školi talijanski, zemljopis i 

povijest. Godine 1914. postaje gvardijanom, 

1920. vikarom, te definitorom Provincije. U 

Kotorskoj biskupiji vrši službu župnog 

pomoćnika i koralnog vikara (1918-1922), te 

orguljaša u katedrali (do 1926). U starijim 

godinama gotovo potpuno slijep posvećuje se 

ispovijedanju, te postaje traženi ispovjednik i 

duhovni vođa. — Kao prijazan, susretljiv, 

smiren i razborit čovjek uživao je povjerenje i 

ugled kod svećenika i naroda svih 

vjeroispovijesti, što se posebno pokazalo kod 

sprovoda kojem su prisustvovali uz mnoštvo 

naroda i svećenika, predstavnici pravoslavne 

Crkve i građanskih vlasti. — Veći dio života 

provodi u Kotoru. Samostansku knjižnicu 

obogaćuje brojnim, prvenstveno franjevačkim, 

izdanjima, uređuje i brine se za katalogizaciju. 

Čitav se život bavio historijsko-znanstvenim 

istraživanjem, posbno poviješću franjevačkaog 

Reda. Šalje u ime Provincije povijesne podatke 

nastavljačima Waddingovih Annales Minorum, 

objelodanjuje vlastita istraživanja 

frannjevačkih dokumenata iz duborvačkog 

Historijskog Arhiva u Miscellanea 

Franciscana, a izdaje i studiju o franjevačkoj 

Provinciji Sclavoniae u Archivium 

Franciscanum Historicum. Izdaje nekrolog 

dubrovačke franjevačke Provincije prema


rukopisima S.Dolci-Slade (v.), A. markovića 

(v.) i I.E.Kuzmića (v.). Djelu dodaje bilješke 

na temelju svojih istraživanja u civilnim i 

crkvenim arhivima Dubrovnika s kratkim 

prikazom povijesti Provincije i njenih 

samostana. Djelo navode domaći i strni autori 

u studijama važnim za povijest franjevačkog 

Reda, bivše dubrovačke Provincije sv. Franje, 

Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri i 

samostana Male Braće u Dubrovniku, zatim za 

povijest Dubrovačke Republike, Dubrovačke 

(nad)biskupije, grada Dubrovnika i dubrovačke 

književnosti. Tako npr.: Brlek, Foretić, Lasić, 

Pantić, historijska i književna izdanja JAZU, 

SANU, JLZ i sl. 

DJELA: De antiquitate Provinciae Sclavoniae 

O.F.M. nunc Dalmatiae. Archivium 

Franciscanum Historicum 1 (1908), 505-514. - 

Documenti francescani di Ragusa. Miscellanea 

Franciscana 13 (1912) 144-155, 14 (1912), 14- 

26, 54-66, 14(1912), 119-128, 170-192, 

15(1914), 49-54, 79-82, 111-114, 177-180, 

16(1915), 44-52, 149-152. - Necrologium 


Sancti Patris Francisci Ragusii. Analect 

Franciscana VI. Ad Claras Aquas (Quaracchi- 

Firenze) 1917, 393-600. - Povijesne crtice 

Provincije Sv. Jerolima u Dalmaciji (sa 

popisom znamenitih članova). Euharistijski 

glasnik. Dubrovnik 15(1927) br. 10, 292-299. - 

Sv. Franjo u zadarskoj tradiciji. Idem. 300-301. 

LITERATURA: (nekrolog). Acta Ordinis 

Fratrum Minorum. 54(1935), 373. - O. 

Benvenut Rode, franjevac. (nekrolog) List 

Dubrovačke Biskupije. 35(1935) br. 3, 28. - 

Urban TALIJA (U): O. Benvenuto Rode 

franjevac (nekrolog). Narodna Svijest. 

Dubrovnik 17(1935) br. 13, 4b. - Mijo 

BRLEK: Rukopisi Knjižnice Male Braće u 

Dubrovniku. Zagreb 1952, 26, 44, 64, 68, 85, 

90, 124, 164, 180, 185, 205, 221, 225, 252, 

254, 256, 287. - Dionysius LASIĆ: De vita et 

operibus s. Iacobi de Marchia. Ancona 1974, 

64, 119. - Mijo BRLEK: Rode, fra Benvenut. 

Franjo među Hrvatima. Zagreb 1976, 266b- 

267a. - Miloš MILOŠEVIĆ: Muzičke teme i 

portreti. Titograd 1982, 21-75. - Sacrae 

Theologiae Studium Ordinis Fratrum Minorum 

Ragusii (Dubrovnik) ab anno 1890. usque 

1926. inclusive (rukopis u Arhivu Samostana 

Male Braće u Dubrovniku), 36-53. M. Brlek 

RODIĆ, Ivo, prevodilac, provincijal (Nurkovac, 

7. X. 1826. - Požega, 12. II. 1904). Krsno mu 

je ime bilo Petar. Kad je završio gimnaziju u 

Požegi, stupio je 1843. u Provinciju sv. Ivana 

Kapistranskoga i u njezinim visokim školama 

slušao filozofiju (1844-1846) i teologiju u Baji 


godine pa zatim djeluje pastoralno u Iloku, 

Slavonskom Brodu i Budimu. Predavao je na 

gimnaziji u Požegi (1853-1855), a bio je 

samostanski starješina u Vukovaru (1863- 

1866) i Slavonskom Brodu (1866-1881, 1888- 

1891). Obavljao je i upravne službe kao tajnik 

provincijala Kaje Agjića (1857-1860), tajnik 

Provincije (1860-18630, definitor u upravi 

provincijala Agjića (1869-1872), provincijala 

Solana Krkvarića (1875-1878) i Nikole 

Brezowskog (1878-1881) te kustod za Julija 

Ambergera (1884-1887); bio je također i 

provincijal (1881-1884). God. 1875. je bio 

pomoćnik vizitatora Brzezowskog, a 1885. je 

kao Fermendžinov pomoćnik vizitirao 

bosanske studente teologije u Pečuhu. God. 

1887. je vizitirao Provinciju sv. Ladislava u 

Hrvatskoj i Madžarskoj, 1893. je pak bio 

vizitator u svojoj Provinciji sv. Ivana 

Kapistranskog, a 1895. u Hercegovačkoj 

provinciji. Kao provincijal je nastojao oko 

redovničke stege u Provinciji. Bio je već u 

visokoj dobi, kad je 1899. prihvatio novi način 

života prema jedinstvenom franjevačkom 

zakoniku koje je 1897. odobrio papa Leon 

XIII. Uz smisao za redovničku stegu pokazivao 

je zanimanje i za pastoralno djelovanje pa je 

priredio katekizam i zbirku propovijedi, a s 

njemačkoga je preveo i objelodanio biblijsku 

povijest za potrebe školskog vjeronauka, živote 

svetaca te Duhovna razmatranja (Varaždin, 

1909, 3 sveska) od A. M. Ilga. 

DJELA: Katekizam za pučke škole (s.l.s.a.) - 

Pedeset i dvije subote (s.l.s.a.). 

LIT.: † Otac fra Ivo Rodić. Serafinski perivoj, 

18(1904), 124-125. - † Otac Ivo Rodić. 

Katolički list, 55(1904), 904-95. - M. Barbarić: 

† O. Ivo Rodić. Palanka 1911. - F. E. Hoško;



franjevaca u kontinentalnoj Hrvatskoj potkraj 

19. stoljeća. Croatia Christiana periodica, 

12(1988), br.22, 27-40. F. E. Hoško 

RODIĆ, Lucija, ŠSP, odgojiteljica (Trnbusi k. 

Splita, 26. IV. 1916. - Split, 16. III. 1956). - 

Otac joj je bio službenik, pa je obitelj selila. 

Djetinjstvo i ranu mladost provela je u 

Šibeniku, gdje je završila srednju ekonomsku 

školu i aktivno živjela svoju vjeru polazeći od 

najranije dobi svaki dan na sv. pričest i 

sudjelujući u raznim katoličkim aktivnostima 

toga grada. Nakon njezine svršene srednje 

škole roditelji su se preselili u Split. Tako se 

Rajka - kako se zvala krsnim imenom - 

upoznala sa školskim sestrama franjevkama. U 

samostan dolazi 1935. godine, a novicijat 

započinje 15. VIII. 1936. Nakon prvih zavjeta 

vrši dužnost odgojiteljice u sirotištu u 

Dubrovniku. Liječi svoje bolesne oči. Čini se 

da je jedna kriva injekcija izazvala neizlječivu 

paralizu cijelog donjeg dijela tijela. Po 

liječničkoj izjavi postaje svjesna težine i 

neizlječivosti svoje bolesti. A tek su joj 22 

godine. Rado je raspravljala sa sestrama o 

franjevačkom idealizmu i pokušavala ga 

ostvariti u svom životu: “Moram nastojati zbiti 

svoj život u ove tri rijeci: sjediniti se, ljubiti, 

trpjeti.” — Svoju svetost oblikovala je i 

usavršavala za svoje duge bolesti: dva puna 

desetljeća bila je prikovana za bolesničku 

postelju, podnijela je mnogo boli, a uvijek 

jednakom snagom i voljom nastojala izvršiti 

što što Bog od nje traži. Vodila je strogi račun 

o svom duhovnom napretku. Pisala je i svoj 

duhovni dnevnik dokle god je mogla. 

B. Nazor 

RODIĆ, Rafael ( ✜ Ivan), provincijal, beogradski 

nadbiskup (Nurkovac kod Požege, 15. VI. 

1870. - Požega, 10. V. 1954). — Poslije 

završene gimnazije u Požegi stupio je 1866. u 

Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga. Filozofiju 

je studirao u Földvaru, a teologiju u Baji i 

Beču, dok je 1893. u Budimpešti na 

Teološkom fakultetu položio ispit za profesora 

teologije; te godine je postao i svećenik. 

Predavao je biblijske predmete na bogoslovnoj 

školi u Baji (1893-1898). Kako je bio među 

prvima koji su 1897. prihvatili nove uredbe o 

franjevačkom životu, imenovan je za 

gvardijana bratstva koje je prihvatilo te uredbe 

u samostanu u Beču (1898-1900) i za 

savjetnika povjereniku za članove Provincije 

koji su prihvatili spomenutu reformu Reda 

(1898-1900). Kad je 1900. osnovana Hrvatska 

franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda sa 

sjedištem u Zagrebu, bio je njezin prvi kustod 

(1900-1903) i gvardijan u Zagrebu (1900-1903, 

1909-1912), a kasnije gvardijan u Varaždinu 

(1903-1909) i na Trsatu (1918-1923) te 

provincijal u godinama Prvog svjetskog rata 

(1912-1918). Obnovio je crkve u Beču, 

Zagrebu i Iloku, osnovao malo sjemenište u 

Varaždinu (1904), uređivao homiletsku reviju 

Dušobrižnik (1906-1909). — U novoj Provnciji 

u kontinentalnoj Hrvatskoj bio je nosilac 

pastoralnih i kulturnih tradicija Provincije sv. 

Ivana Kapistranskoga. Tako je reorganizirao 

Treći red povezavši u Trećoretski savez 

trećorece različitih usmjerenja sveukupne 

franjevačke obitelji. Osnovao je Društvo sv. 

Rafaela i započeo organiziranu pastoralnu 

brigu za iseljenike u Sjevernoj Americi; sam je 

bio ondje prvi crkveni pohoditelj Hrvata. 

Djelatno je sudjelovao u Hrvatskom 

katoličkom pokretu: sudjelovao je 1913. u 

Ljubljani na Drugom hrvatskom katoličkom 

sastanku kao predsjednik Trećoretskog saveza i 

bio izabran u vodstvo tzv. Hrvatskog 

katoličkog narodnog saveza u svojstvu pristava 

i odbornika za Hrvatsku i Slavoniju.— Novo 

razdoblje života započeo je 10. II. 1923. kad je 

imenovan za apostolskog administratora u 

Banatu i zatim 29. X. 1924. za prvog 

beogradskog nadbiskupa. Za biskupa je 

zaređen 7. XII. 1924. u Beogradu. Obnovio je 

biskupski dom i crkvu, posvetio crkve u Šapcu, 

Boru, Zaječaru, Kraljevu i dvije u Beogradu; 

pokrenuo je katolički tisak i organizirao 

vjersku pouku te tako postavio osnove 

pastoralnoj i crkvenoj djelatnosti u 

nadbiskupiji. Neuspjelo prikupljanje novca 

putem lutrije za gradnju nove katedrale u 

Beogradu i promašeno poslovanje doma za 

studente Crisinum u Zagrebu su ga natjerali u 

dugove koji su prelazili po crkvenim zakonima


odobrene svote pa je 23. XI. 1936. morao 

odstupiti od uprave nadbiskupije. Kao 

umirovljenik je boravio u Hrvatskoj Kostajnici 

(1936/37) i Požegi (1937-1954) obavljajući 

pastoralne i liturgijske službe u skladu s 

biskupskim posvećenjem pomažući zagrebačke 

pomoćne biskupe dok je nadbiskup kardinal 

Alojzije Stepinac bio u zatvoru i kućnom 

pritvoru. 

LIT.: S. MAJSTOROVIĆ: Ivan Rafael Rodić, prvi 

beogradski nadbiskup. Slavonski Brod 1971. 

— F. E. HOŠKO: Euzebije Fermendžin i ostaci 

jozefinizma kod franjevacau kontinentalnoj 

Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća. Croatia 

Christiana periodica, 12 (1988), br. 22, 71. — 

J. KRIŠTO: Prešućena povijest. Zagreb 1994, 

321. F.E.Hosko 

ROGEC, Franjo, pedagog, provincijal 

(Varaždin, 16. I. 1705. - Varaždin, 6. VI. 

1763). U Križevcima je 1722. postao franjevac 

Provincije sv. Ladislava. U školama 

Generalnog učilišta u Zagrebu je studirao 

filozofiju (1724-1726) i teologiju (1726-1729); 

dvije godine je studirao teologiju u inozemstvu 

i postigao zvanje profesora filozofije i teologije 

(1729-1731). Predavao je na filozofskom 

učilištu u Krapini (1731-1733), na učilištu 

moralnog bogoslovlja u Remetincu (1735- 

1737) te na školama dogmatskog bogoslovlja u 

Zagrebu (1740-1744, 1746-1752) i Varaždinu 

(1752-1755). U međuvremenu je bio odgojitelj 

franjevačkih novaka u Križevcima (1737-1739) 

i zamjenik samostanskog starješine u Ormožu 

(1744-1746). Postigao je visok prosvjetni 

naslov !”lector jubilatus”. U upravljanju 

Provincijom najprije je sudjelovao kao 

definitor (1752-1755), a zatim ju je predvodio 

kao provincijal (1755-1758). Kad mu je istekla 

ta dužnost, u svojstvu dekana predvodi 

Generalno učilište u Varaždinu. Kao 

provincijal ponovno je dao tiskati Liber vitae 

franciscanae complectens brevem 

annotationem de origine, progressu etc. 

Ordinis Minorum S. Francisci, Regulam, 

Testamentum et doctrinam religiosam ac 

christianam pro oportunitate tam profesorum 

quam novitiorum utilissimus (Zagrabiae 1757); 

prvo izdanje je priredio K. Styber. 



F.E. Hoško: Odgoj franjevaca provincije sv. 


Bogoslovska smsotra, 46(1976), sv. 1/2, 226- 


ROGOŠIĆ, fra Roko, profesor i znanstvenik 

(Dugopolje, 2. IV. 1897.-Zagreb, 15. XII. 

1963.). Pučku školu završio u rodnome mjestu 

(1904-1908), klasičnu gimnaziju u Sinju 

(1909-1915). Godinu novicijata proveo je na 

Visovcu ( 1915-1916).Filozofiju i bogoslovlje 

studira u Zaostrogu i Makarskoj (1916 _ 1921). 

Za svećenika zaređen u Makarskoj (25. IX. 

1921.). Od (1921-1923) specijalizirao istočno 

bogoslovlje na Orijentalnom institutu u Rimu, 

gdje je i doktorirao. Predavao je istočno 

bogoslovlje, pravo i povijest u Zaostrogu 

(1925-1927) i Makarskoj (1927-1935). Od 

(1937-1948) župnik je u Banjevcima, gdje je 

počeo graditi crkvu bl. Nikole Tavelića (1938). 

U Zagrebu predaje teologiju (1949-1955), a 

ujedno predaje i na gimnaziji u Zagrebu 

povijest umjetnosti i ustav (1953-1954). Nakon 

drugoga svjetskog rata radio je u Komisiji za 

odnose s vjerskim zajednicama Sabora 

Hrvatske. Značajan je i njegov doprinos 

osnivanju Staroslavenskog instituta u Zagrebu. 

— Rogošić je pisao vrlo solidno i ozbiljno. 

Objavio je više članaka, rasprava i studija u 

domaćim i stranim časopisima i revijama. Acta 

congresus Valhradensis (1937); Empherides 

liturgicae (1954); Lexikon für Theologie und 

Kirche; Novo doba ; Hrvatska straža; Nova 

revija (1925, 1936); Vjesnik staleškog društva 

katoličkih svećenika Republike Hrvatske 

(1954, 1955). 

DJELA: Zgode i nezgode slavenske liturgije u 

Jugoslaviji i Bugarskoj, Šibenik, 1936, — 

Stanje Kat. crkve u Jugoslaviji do sporazuma, 

Šibenik, 1940, Priručnik crkvenog prava s 

posebnim obzirom na župnike Zagreb, 1941, 

Veliki Ilirik i njegova konačna dioba , Zagreb, 

1962. 

LIT.: Nekoliko uspomena na o. fra Roka 

Rogošića, Vjesnik Povincije, XI-II/1964,1-2.4- 

15; H. G. JURIŠIĆ, Rogošić fra Roko, Franjo 

među Hrvatima, 268. – A. RIBIČIĆ, Crtice o


školstvu u Zaostrogu, Zaostrog 1989, 

H. G. Jurišić 

ROMAC, Rok (pravo ime: Toth, Stjepan 

Osvald), dušobrižnik Hrvata u Australiji 

(Petrijanec kod Varaždina, 3. prosinca 1905. - 

Sydney, 15. ožujka 1970) je sin Josipa Totha i 

Lujze rođ. Debeljak. Po završenoj osnovnoj 

školi nastavio je školovanje na gimnaziji u 

Varaždinu, i to kao odgajanik Franjevačkog 

kolegija. Na Trsatu je 1922. postao član 


Metoda. Teološko školovanje je završio u 

Paderbornu (1925-1930) postigavši i naslov 

gimnazijskog vjeroučitelja. Kad je 1930. 

postao svećenik, djelovao je kao odgojitelj i 

nastavnik njemačkog jezika na Franjevačkoj 

klasičnoj gimnaziji u Varaždinu (1930-1935). 

Zatim je bio vjeroučitelj u gimnmaziji u 

Bjelovaru (1935-1937) i graditelj crkve sv. 

Antuna i samostana, prvog franjevačkog 

boravišta u tom gradu. Za vrijeme Drugog 

svjetskog rata odlazi u Njemačku i djeluje u 

Hannoveru među hrvatskim radnicima (1942- 

1945). Potkraj rata prelazi u Italiju i nastavlja 

pastoralni rad među hrvatskim izbjeglicama u 

Modeni i Bagnoliu. Da ne bude izručen 

jugoslavenskim komunističkim vlastima 

promijenio je 1947. ime uzevši dokumente 

franjevca fra Roke Romca. Otada živi i djeluje 

isključivo pod tim imenom, i to: najprije u 

Argentini (1947-1949), gdje vodi brigu i o 

skupini hrvatskih iseljenika u Bahia Blanca. 

Onda odlazi u Boliviju (1949-1955), gdje je u 

pastvi urođenika u Cochabambi i Sacabi. 

Došavši u Australiju kroz 15 godina pastoralno 

radi za hrvatske iseljenike u Adelaide (1955- 

1957) i Sydneyu (1957-1970). Osnovao je ili 

organizirao pastoralne postaje za hrvatske 

doseljenike u Perthu, Broken Hilllu, Milduri, 

Newcastlu, Brisbaneu, Canberri, Wollongongu, 

Bathurstu, Wagga-Waggi, Orangeu i 

Kandoshu. U Sydneyu je 1968. kupio crkvu za 

potrebe hrvatskih vjernika i kuću za 

dušobrižnike. Osnovao je i uređivao mjesečnik 

Dom (1958-1962). Obnovio je Hrvatsko 

dobrotvorno društvo (Croatian welfare 

association) i otvorio ured za novopridošle 

doseljenike. Namjeravao je izgraditi 100 km 

daleko od Sydneya crkvu posvećenu Kraljici 

Hrvata, dječji dom Kardinala Stepinca, školu, 

starački dom i samostan za redovnice. Taj 

sklop zgrada je trebao biti duhovni centar 

Hrvata, a crkva “hram hrvatskih žrtava”. 

Programiranim nastupom, “svojom ličnošću i 

neumornim radom postavio je temelje za 

daljnji razvoj hrvatskog dušobrižništva u 

velikom dijelu Australije”; štoviše, “svojim 

radom ostavio je najdublji trag među Hrvatima 

u Australiji” (Stanković). 

LIT.: Vladimir Stanković (ured.): Katolička 

Crkva i Hrvati izvan domovine. Zagreb 1980, 

195-196. — Emanuel Hoško: Franjevci među 

Hrvatima u Sydneyu. Sydney 1994. 

F.E. Hoško 

ROMAC, Rok TOTH, Osvald 

ROMČEVIĆ, fra Jeronim (Jezerčanin, iz 

Jezera) provincijal i teolog (Jezero/Pasičina, 

oko 1700. - Omiš, 5. VIII. 1765.). U 

Franjevački red stupio je 2. Xl. 1721. godine. 

Bio je lektor filozofije u Makarskoj (1734- 

1736.), a zatim lektor filozofije u Šibeniku 

(1736/37), lektor moralke u Sinju, (1737/38) i 

Zaostrogu (1738). Bio je propovijednik u 

Makraskoj (1742) i učitelj mladeži u Splitu 

(1743). Na kapitulu u Zaostrogu 9. IX. 1748. 

izabran je za definitora Provincije (1748-1751) 

i postavljen za generalnog lektora bogoslovlja 

u Zaostrogu. Na kapitulu u Karinu 15. X. 

1760. izabran je za provincijala. Umro je u 

Omišu, ili u Splitu kao član omiškog 

samostana. Visovački nekrolog ističe da je bio 

učen i krepostan redovnik. U zabilješkama fra 

Bartolomeja Ribarovića pod naslovom Sacra 

Theologia , [Vol. I.] sačuvala su se njegova 

predavanja iz teologije 1751. godine. 

Lit.: J. Božitković: Život i filozofski radfra 

Bartula Ribarovića, Ljetopis JAZU, 39 (1924- 

1925), Zagreb 1926, 116-117. — A. CRNICA: 


Šibenik 1939, 338, 382. — P. Bezina, Studij 

filozofije u Franjevačkoj provinciji Presvetog 

Otkupitelja, Split 1992, 71. — P. Bezina, 

Studij bogoslovije u Franjevačkoj provinciji 

Presvetog Otkupitelja (1735-1918), Split 1993 

(kazalo imena). — V. KAPITANOVIĆ,





Otkupitelja, knj. 1), Makarska 1993, 132 i 136. 


ROSSI, Josip, slikar (Trst, 1843 - Zadar, 1890) 

- Stupio u Provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji 

1857. Zaređen za svećenika 1866. Bio je 

profesor u samostanu u Kopru, ali kada je 

došao do izražaja njegov slikarski talenat 

poglavari ga šalju u Italiju (Rim, Valecija, 

Milano) da usavrši svoje slikarske sposobnosti. 

Diplomiravši na Akademiji u Vezeciji vraća se 

u domvinu. U franjevačkom samostanu u 

Zadru ima atelier i tu se 1880. upoznaje sa C. 

Medovićem (1857-1920). — Slika je tehnikom 

ulja na platnu. Mnoge njegove slike se čuvaju 

u samostanskim crkvama na području 

Provincije sv. Jeronima, te u Italiiji i Nazaretu. 

najboljima se smatraju Smrt sv. Josipa i 

Gorkumski mučenici (u bazilici sv. Antuna u 

Rimu). U crkvi Gospe od Škrpjela u Boki 

Kotorskoj je Imakulata (slikana 1886). Oltarna 

slika u crkvi franjevačkog samostana na 

otočiću Badija kod Korčule Sv. Franjo u 

kontemplaciji je jedno od njegovih boljih djela. 

U crkvi Male Braće u Dubrovniku čuva se sv. 

Franjo u slavi, a na Košljunu Sv. Didak. Crkva 

Madonna del Tremore u Nazretu je ukrašena 

njegovim djelima: oltarnom palom, zatim 

slikom veličine 2,5x1,3 m. koja prikazuje 

scenu kako Nazarećani žele baciti Isusa niz 

hridine sa žalosnom B.D. Marijom u sredini 

kompozicije (slika i kompozicija su umjetnički 

vrlo vrijedne - Bodrato)., a pretpostavlja se da 

je i sedam slika formata 40x20 cm. sa temom 

Sedam žalosti B.D.Marije naslikao također R. 

(Bodrato). — R. je bio obljubljen jer je u 

zajednicu unosio vedrinu, franjevačku 

smirenost i ljubav, a sve svoje sposobnosti na 

stvaralačkom planu je upotrijebio za 

uljepšavanje crkava i uzdizanje liturgijskih 

svečanosti. 

LITERATURA: - Benedetto PESCI: San 

Antonio di Padova a Via Merulana. Roma 

1964, 60, 64. - Leonardo BODRATO: L’ opera 

del P. Giuseppe Rossi nella chiesetta del 

Tremore a Nazareth. La Terra Santa, 41(1965), 

52-56. - ISTI: I sette dolori della Vergine, 

opera d’arte esistente nella chiesetta del 

Tremore a Nazaret. Idem, 90-92. - Mijo 

BRLEK (MB): Rossi, fra Josip. Franjo među 

Hrvatima, Zagreb 1976, 268b. M Brlek 

RUBINIĆ, s. Marija Klara od Presvete 

Euharistije, KL (Bukovje, 7. X. 1933. - 

Samobor, 17. I. 1952). Prva je kandidatica 

novoga samostana u koji je stupila u 14. 

godini. Pokazuje neobičnu zrelost i krepost. U 

četiri godine redovničkog života uvijek je bila 

vjerna prvom glasu zvona, uvijek poslušna, 

nikad nije kršila šutnju, sabrana, svugdje 

jednostavna i vedra. Bila je posebno pobožna 

Presv. Sakramentu i Majci Božjoj Prikazala se 

Gospodinu kao žrtva za slobodu svete Crkve, 

za obraćenje umirućih trešnika, za redovnička i 

svećenička zvanja. Sestre su s divljenjem 

gledale kako mirno očekuje smrt, sva predana 

u volju Božju. Poslije njezine smrti mnogi koji 

joj se utječu za pomoć u raznim nezgodama 

života, izjavljuju da su primili željenu milost. 

RUDEŽ, fra Rajmund (+Josip), župnik i pisac 

(Vinjani, 4. X. 1884-Imotski, 15. IV 1893). 

Gimnaziju je pohađao u Sinju. U novicijat je 

stupio u Zaostrogu (1865). bogosloviju u 

Makarskoj. Zaređen za svećenika 1869. Bio je 

župnik u Slivnu 1870-1874, Prološcu (1875), 

Imotskom (1875-1880), gvardijan u 

Makarskoj, definitor ‘1885-1888). Ostao mu je 

neobjelodanjen spijev Jubilej (samostan u 

Imotskom). 

Djela: – Hrvati i talijanaši u Imotskoj krajini, 

Zadar : brzotiskom Narodnog lista, 1884; 

2 Imotski, Matica hrvatska, 1993 (pretisak). – 

De mutto et usura. Dissertatio, Jaderae, Ex 

Typographia catholica croatica, 1885. 

Lit.: P. K. Baćić, Spomen Knjiga 

franjevačkogas gimnazija u Sinju, [Sarajevo] 

1905. 61. – A. CRNICA: Naša Gospa od 

zdravlja i njezina slava, Šibenik 1939, 681 

(kazalo). – V. Vrčić: Odjeci, Imotski 1967, 73- 

77. – A. RIBIČIĆ, Crtice o školstvu u 

Zaostrogu, Zaostrog 1989, 90. – P. BEZINA, 


Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i XIX. stoljeću,


Zagreb 1994, 150. 


RUDIĆ, Dominik, pedagog, liturgičar (Budim, 

oko 1695. — Slavonski Brod, 17. VIII. 1730). 

Pripada prvoj generaciji Hrvata iz Budima koji 

su pristupili Proviciji Bosni Srebrenoj. 

Školovanje je najvjerojatnije završio u 

inozemstvu, a ondje je također stekao naslov 

profesora filozofije. Provincijal Andrija 

Ivanagić Kutjevčanin ga je postavio 

profesorom u ponovno otvoreno filozofskom 

učilištu u Slavonskom Brodu (1720-1723). 

Nakon toga se posvetio pastoralnom radu pa je 

bio župnik u Sotinu (1725), a 1729. je sastavio 

i objavio tiskom liturgijski godišnjak. Tako je 

prvi put u svojoj povijesti Bosna Srebrena 

zadobila vlastiti liturgijski godišnjak; prije 

tiskanja su ga pregledali profesori Bračuljević i 

Karapandžić te provincijski vikar Tomšević. 

LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije, 

Zagreb, Protocolum Petrovaradini, sv. II, 30. 

— F.E. HOŠKO: Franjevačka visoka filozofska 


(1977), sv. 2, 74-75. F.E. Hoško 

RUGGIERI, Danijel, provincijal (Okolica 

Orebića, cca 1690 - Dubrovnik, 26. VIII. 

17709) - Krsnim imenom Jakov. Stupio u 

Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1709. U 

Provinciji je obnašao službe: generalnog 

lektora na studiju Male Braće u Dubrovniku, 

provincijala (1731-1734), kustosa, definitora, 

gvardijana samostana Male Braće u 

Dubrovniku, magistra novaka, sakriste crkve 

Male Braće u Dubrovniku. Uz to je u 

dubrovačkoj dijecezi bio sinodalni ispitatelj 

(od 1750). — Bio je čvrste i sugestivne naravi, 

izuzetne energije, pronicav, darovit, vrstan 

propovjednik na hrvatskom jeziku. Vrlo vješto 

je vodio poslove legata u korist samostana. 

Kao gvardijan preuredio je i posuvremenio dio 

samostana Male Braće u Dubrovniku (kameno 

stubište u koru i novi prostor za kućnu kapelu). 


Ponente (Historijski arhiv u Dubrovniku): 

1765. n.82. II. 32, 57, 93 - Idem: 1766. n.84. II. 

41, 42, 114 - Idem: 1767. n85. 62 - Idem: 

1768. n.86. I. 2 - Idem: 1769. n.89. II. 41, 49 - 

Idem: 1770. n.90. 9, 31, 75 - Idem: 1772. n.96. 

I. 75, 76, 77. n.98. III. 75 - Idem: 1773. n.99. I. 

26. - Donato FABIANICH: Storia dei Frati 

Minori I. Zara 1863. 279. - Idem: II. Zara 




VI. Ad Claras Aquas 1917, 473, 579-580. - 

Nedjeljko SUBOTIĆ. J/ustin/ VELNIĆ: 



1970, 342-343. I. Djamić 

RUNOVIĆ, Petar, prov. (Imotski, početak 16. 

st. - Proložac kod IMotskog, 22. XII. 1577?). - 

Vjerojatno je bio provincijal Bosne Srebrene 

(1560-1563). Suvremeni izvori ne svjedoče o 

tome i zbog toga ga nema u svim popisima 

bosanskih provincijala. 





A. Barun 

RUPČIĆ Fra Leonardo-Mijo (1907.-1945.) 

Rođen 29.IX.1907. u Hardomilju, ž. Humac, 

od oca Mate i majke Marije r. Majić. 

Gimnaziju učio 1919.-1928. na Širokom 

Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Lillu 

(Francuska) 1928.-1932., filozofski fakultet u 

Fribourgu (Švi-carska), Parizu i Zagrebu 

1933.-1939. Vojsku služio u Mostaru, 

1.VIII.1933.-29.VIII.1933. U Franjevački red 

stupio na Humcu, 29.VI.1925. Zavjetovan 

jednostavno 30.VI.1926., svečano 2.VII.1929. 

Za svećenika zaređen 30.VIII.1931. 1939.- 

1945. profesor na Širokom Brijegu 8.II.1945. 

odveden sa Širokog Brijega prema Splitu i 

negdje na putu ubijen. Bio je dobričina, 

savjestan svećenik redovnik, čovjek i profesor. 

Ovčica Božja. Duša Božja koja je samom 

svojom pojavom zračila dobrotom. Bio je svet, 

ponizan, uzoran u svemu kolegama i đacima. 

Kao profesor djelovao je uvjerljivo te su se 

đaci stidjeli ako ne bi naučili zadanu lekciju. 

LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački



A. Nikić 

RUSKOVIĆ, Anselmo, misionar (Pijavičino na 

Pelješcu, cca 1630. - Rama, Sveta Zemlja, 


Dubrovniku. Isticao se svuda kao vrlo učen i 

pobožan te apostolski revan u misionarskom 

djelovanju na području dubrovačke i stonske 

dijeceze. U Provinciji obnašao službu magistra 

novaka. Otišao u Svetu Zemlju, gdje je kao 

duhovnik i bolničar vršio samaritansku službu i 

umro od kuge. 





Nedjeljko SUBOTIĆ-J/ustin/ VELNIĆ: 


Gospe Anšela u Orebićima 1470-1970. Omiš 

1970. 337. - Pijo PEJIĆ: Hrvatski franjevci u 

SVetoj Zemlji. Kačić. Split 9(1977), 147-162. 

I. Djamić 

RUSKOVIĆ, Leonard, prvi misionar za naše 

iseljenike u Argentini (Pijavičino na Pelješcu, 

23. II. 1886 - Buenos Aires, 8. III- 1958) - 

Krsnim imenom Antun. Stupio u Provinciju sv. 

Jeornima u Dalmaciji 1906. Pohađao gimnaziju 

na Košljunu. Studirao na Teolo/škom studiju 

Male Braće u Dubrovniku, gdje je i zaređen za 

svećenika (1911). Boravio usamostanima : 

Hvaru (1912), Kotoru (1924) i Pridvorju u 

Konavlima. U Hvarskoj biskupiji obnašao 

službe koralnog vikara, nadpopa i župnog 

pomoćnika u Hvaru, a u Kotorskoj župnog 

pomoćnika i koralnog vikara u Kotoru. Držao 

adventske propovijedi u kotorskoj katedrali 

(1924); korizmene u Blatu n Korčuli (1924), 

Starigradu na Hvaru (1925), Visu (1926), 

Dubrovniku - franjevačka crkva i katedrala - 

(1928); te svibanjske u Dubrovniku. Na molbu 

naših biskupa Provincijalatu, poslan je za 

misionara među našim iseljenicima u Argentini 

kamo odlazi iz Dubrovnika, preko Baria, Rima 

i Geneve (1919). — U Argentini uz pastoralni 

rad među našim iseljenicima duže vrijeme 

djeluje i kao kapelan bolnice Haedo u Buenos 

Airesu. Na njegov pozi za pomoć u pastoralnoj 

i socijalnoj djelatnosti među našim 

iseljenicima, dolaze iz domovine: Milosrdne 

sestre sv. Vinka Paulskog iz Zagreba (1934), 

Školske sestre sv. Franje Asiškoga Krista 

Kralja (1934), Kćeri Milosrđa III. 

samostanskog reda sv. Franje iz Blaga na 

Korčuli (1936) i Sestre Franjevke od 

Bezgrešnog Začeća iz Dubrovnika (1938). Od 

subraće iz Provincije dolaze mu u pomoć: R. 

Capurso (v.), Gabrijel Arko i Blaž Štefanić 

(1939) koji postavljaju temelje kasnije 

Kustodije Prečista Srca Marijina u Argentini. 

— Uz neumorno bavljenje pastoralnim radom, 

R. surađuje u više časopisa, a nakon hodočašća 

u Fatimu u Portugalu izdaje knjigu o 

prikazanjima Majke Božje koja je doživjela 

zapaženi uspjeh (Velnić). Napisao je i 

životopis sv. Antuna Padovanskog u narodnom 

desetercu. U rukopisu je ostao njegov životopis 

bl. Leopolda-Bogdana Mandića. U Saenz 

Penhi (hrvatska župa Hogar u Buenos Airesu) 

dvorana za župske priredbe nosi njegovo ime 

(ĐŠtefanić). 

DJELA: Prikazanje Majke Božje u Fatimi. 

Buenos Aires 1945. - Apariciones de la 

Santisima Virgen en Fatima. Buenos Aires 

1946 1, 1950 2. - Život svetog Antuna 

Padovanskog (u narodnom desetercu). Buenos 

Aires 1952. 

LITERATURA: List Dubrovačke biskupije, 

12(1919), br. 8, 104. - Idem, - 24(1924), br. 1- 

2, 12; br. 3, 28; br. 11, 91. - Idem, 25(1925), 

br. 3-4, - Idem, 26(1916), br. 3-4, 47. - Idem, 

28(1928), br. 2, 24. - Ivo BOGDAN: Uvodna 

riječ o knjizi i piscu. Život svetog Antuna 

Padovanskog (u narodnom desetercu), Buenos 

Aires 1952, 5-9. - Michael BRLEK: Rusković, 

Leonard; Život sv. Antuna Padovanskog, 

Buenos Aires 1952. /recenzija0. Acta Ordinis 

Fratrum Minorum, 71 (1952), br. 6, 196. - 

Berard BARČIĆ: † Leonard Rusković 

/nekrolog/. Glasilo Franjevačke Provincije sv. 

Jeronima u Dalmaciji, 4(19587), br. 3, 14. - 

Teofil /VELNIĆ/: Uspomeni pokojnog o. 

Leonarda Ruskovića. Idem, 4(1958), br. 4-5, 

30-32. - 30 godina u José Ingenieros u 

Argentini (1940-1970). Vjesnik Franjevačke 

Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, 

12(1970), br. 4, 230-231. - Nedjeljko


SUBOTIĆ - J/ustin/ VELNIĆ: Franjevci s 


u Orebićima 1470-1970, Omiš 1970, 356-357. 

- Urban /ŠTEFANIĆ/: Vijesti iz Kustodije. 

Vjesnik Franjevačke Provincije sv. Jeronima u 

Dalmaciji i Istri, 14(1972), br. 1-2, 49-57. - 

Atanazije MATANIĆ: U znaku ljubavi. Zagreb 

1976, 99-101, 106. - Vijeće B.K. za hrvatsku 

migraciju: Katolička Crkva i hrvati izvan 

domovine. Zagreb 1980, 36a, 192ab. - 

Kornelija ZORIĆ: Povijest družbe sestara 

franjevki od Bezgrešnog Začeća iz Dubrovnika 

(rukopis iz arhiva Sestara franjevki od 

Bezgrešnog Začeća iz Dubrovnika - Danče), 

str. 13. I. Djamić 

RUŽICA MATEJ BOŠNJAK, Matej 

RUŽIĆ, Martin (Rosa), pisac (Ston, ca 1590 - 

Dubrovnik, 27. IV. 1660) - Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. Studirao u Španjolskoj. 

Lektor teologije na studiju Male Braće u 

Dubrovniku, dva puta derfinitor provincije. 

Vrstan crkveni govornik. — Napisao 

Compendium historicum Nationis Illyricae na 

latinskom jeziku u stihovima, izdao u Madridu, 

te latinski epigram In laudem stirpis Regiae 

Massibradicae (Cerva). 

DJELA: Compendium Historicum Nationis 

Illyricae. Madriti 1638. 




1746, 64-65. - ISTI: Fasti litterario Ragusini. 

Venetiis 1767, 43. - Simeone GLIUGICH: 


Dalmazia. Vienna 1856, 169. - Benvenutus 




1917, 441. Nedjeljko SUBOTIĆ -J/ustin 

/VELNIĆ: Franjevci s poluotoka Pelješca. 

Spomenica Gospe Anđela u Orebićima 1470- 

1970. Omiš 1970, 337. - Seraphinus CERVA: 

Bibliotheca Ragusina II. Zagrabiae 1977, 98, 


RUŽIĆ, Serafin, generalni vikar Senjskomodruške 

biskupije (? — Jastrebarsko, 30. I. 

1709). U mladosti je bio svećenik Senjskomodruške 

biskupije i generalni vikar Senjske 

biskupije, i to vjerojatno za biskupa 

Sebastijana Glavinića (1690-1697) ili Martina 

Brajkovića (1699-1704). God. 1704. je 

pristupio Hrvatsko-kranjskoj provinciji sv. 

Križa. 

LIT.: Nekrologij Slovenske frančiškanske 

province sv. Križa, S. l., 1995, ad diem. F.E. 

Hoško 

SALAJ, Sebastijan (Szalai), pedagog (?, 28. 

IV. 1743. — Nagy Kanizsa, 27. III. 1788). 

Stupio je u Franjevački red 1761. 

prirdruživanjem Provinicji sv. Ladislava. 

Školovao se na filozofskom učilištu u Pečuhu 

(1763-1765) i na bogoslovnoj školi u 

Varaždinu (1765-1769). Položio je ispit za 

profesora filozofije i predavao na učilištima u 

Kloštru Ivaniću (1772/73) i Zagrebu (1773/74), 

a zatim 1775-1779) u Pečuhu. U međuvremenu 

je predavao i retoriku na učilištima crkvenog 

govorništva u Kanjiži (1774/75), Šiklošu 

(1777/78) i Remetincu (1778-1780). 

Samostanski starješina je bio u Križevcima 

(1780-1782) i Attadu (1783/84). Na koncu 

svoje službe predavača retorike napisao je 

priručnik Compendium sacrae eloquentiae 

(Remetinec, 1778; vel. 21,30 x 17 cm; str. 208, 

samostan u Krapini). 


Zagrebu, Matricula officiorum, ad nomen. F.E. 

Hoško 

SALATIĆ, Benedikt, provincijal (Dubrovnik, 

cca 1690 - 4. XI. 1765) - Krsnim imenom 

Miho. Stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku 1713. g., pošto je prije toga 

boravio u Venetu u Italiji kao suknar. Postavši 

svećenik, posvećuje se orguljanju, pjevanju i 

propovijedanjui na hrvatskom jeziku. Bio je 

gvardijan u Cavtatu, zatim definitor i tajnik 

provincije, pa provincijal (1734-1746). - Kao 

provincijal s uspjehom je vodio brigu o 

zakladama Provincije. Dobrohotan prema 

svakom čovjeku, točan uvršenju redovničkih 

pravila, bio je rado priman u svakom društvu. 


Necrologium Fratrum Minorum de Observantia




I. Djamić 

SALATIĆ, Tomo, slikar (Breške kod Tuzle, 18. 

stoljeće) - On je franjevac. Spomenut je kao 

slikar (“nakaš” ili “pjengatur”) 1780, kad se 

popravljao franjevački samostan u Kraljevoj 

Sutjesci. Inače se 1786. navodi kao kapelan u 

Tremošnici. 

LITERATURA: Fra Bono BENIĆ: Ljetopis 

Sutješkog samostana. Sarajevo 1979, 282, 283. 

- Fra Srećko M. DŽAJA: Samostani, župe i 

osoblje Franjevačke provincije Bosne Srebrene 

1786. godine. Dobri Pastir, 19-20 (1970), 195. 

I. Gavran 

SAMALUK, Jure, pučki vođa 

(Mandalina/Šibenik — Korčula 1768). U 

franjevački red je stupio na Visovcu 2. VI. 

1720. Studirao je čini se u Ankoni, gdje je 

proboravio najmanje šest godina. Nakon 

završenih filozofskih i bogoslovnih studija 

pristupio je 21. V. 1731. na natječaj za lektora 

filozofije i uspješno ga položio. Bio je 

samostanski vikar (1735-1738) i gvardijan 

(1738-1740) u samostanu sv. Lovre u Šibeniku 

. Tu je 1736-1740. došao u dodir s pobunjenim 

težacima, koji su se bunili protiv teških uvjeta 

života, i skupa s još petnaestak svećenika, 

među kojima nekoliko prvićkih franjevaca 

trećoredaca, odlučno stao u obranu težaka. 

Samostan sv. Lovre, u kojemu je u to vrijeme 

bio vikar a potom gvardijan, postao je stjecište 

politički sumnjivih svećenika i pučkih prvaka. 

Zbog okupljanja svećenika u samostanu 

šibenski knez-kapetan Pasqualigo smatrao je 

Samaluka jednim od glavnih kolovođa i 

poticatelja pobune na Prviću, a kolunel 

skradinske krajine Nikola Semonić izvještavao 

je da je Samaluk velikodušno podržavao 

pobunjene težake Mandaline, Vrpolja i 

Krapnja. Redovnička subraća na političke 

sumjnje odgovorila su povjerenjem pa je 

Samaluk 1738. izabran za definitora 

Provincije. U prosincu 1740. uprava Provincije 

postavila ga je za odgojitelja franjevačkih 

kandidata i za propovjednika u Kninu. 

Obavljao je župničku službu u Drnišu (1749- 

1750) a zatim je neko vrijeme boravio u Sinju 

nakon čega je izabran za tajnika Provincije 

(1757-1760). Njegovo kritičko ponašanje 

prema svakoj vlasti dovelo ga je u sukob i sa 

svojim redovničkim poglavarima pa je 

provincijal fra Petar Filipović pokušao uvjeriti 

državne vlasti da ga udalje iz Provincije. 

Konfiniran je u Korčuli gdje je i umro. Osobni 

spisi iz njegove ostavštine sačuvani su u arhivu 

Franjevačkog samostana u Makarskoj. 

LIT.: Arhiv Franjevačke provincije Presvetog 

Otkupitelja u Splitu, S/20, f. 39r. — I. Grgić, 

Buntovni pokret dalmatinskih težaka 

1736/1740. godine, Radovi Instituta JAZU u 

Zadru 6-7, Zagreb 1960, 579. — J. Soldo, 

Samostan sv. Lovre u Šibeniku, Kačić, 1/1967, 

71. J. Soldo, »Varia« samostana sv. Lovre u 

Šibeniku, Izdanje Historijskog instituta u Splitu 

sv. 6, Split 1967, 220. K.KOSOR, »Drniš pod 

Venecijom«, Kačić 7/1975, 63-64. — F. E. 

Hoško: Dvije osječke visoke škole u 18. 

stoljeću. Kačić, 10(1978), 161. — V. 

Kapitanović, Franjevci kao vojni kapelani u 

mletačkoj vojsci, Kačić, 16 (1984), 180-181, 

187-188. V. Kapitanović 

SANCTES A CANALIBUS, propovjednik (Ljuta u 

Konvalima, cca 1691 - Italija, 5. IX. 1751) - 

Krsnim imenom Ivan. Stupio u Provinciju sv. 

Franje u Dubrovniku 1703. Nakon godinu dana 

otputovao u Venetsku provinciju gdje se bavi 

glazbom i propovijedanjem. 

LITERATURA: Liber novitiatus (Arhiv 

Samostana Male Braće u Dubrovniku( 1700- 

1764, 3v.- Benvenutus RODE: Necrologium 



VI. Ad Claras Aquas 1917, 465. - 

Necrologium Fratrum Minorum Provinciae 

Dalmatiae s. Hieronymi Ragusii. 1. I. 1909 

(Arhiv Samostana Male Braće u Dubrovniku). 

I. Djamić 

SANDUKČIĆ, Antun (Sandukcsich), 

melodiograf (Cernik, Nova Gradiška, oko 

1698. - Vukovar, 12. II. 1734. ili 126. I. 1735). 

- Bio je član Provincije Bosne Srebrene. Kad je 

uspostavljeno 1733. filozofsko učilište u 

Vukovaru, on je ondje orguljaš, propovjednik,


učitelj mladeži i samostanski vikar. Isticao se 

asketskim načinom života i vjernim 

opsluživanjem redovničke stege. Vlastoručno 

je zapisao zbirku skladbi i napjeva s 

orguljskom pratnjom. Ta zbirka, kantual (vel. 

14 x 22 cm, nepaginirana, s ukrasnim 

inicijalima), sadrži iu prvom dijelu latinske 

crkvene himne, u drugom skladbe za orgulje, a 

u trećem hrvatske crkvene pučke pjesme za 

različite dijelove crkvene godine i u čast Majke 

Božje. Te hrvatske popijevke su zapisane u 

štokavskoj ikavici, govoru srednje i istočne 

Slavonije. Sandukčićev kantual je bio do 1991. 

godine u franjevačkom samostanu u Vukovaru; 

sadržajem je bliz kantualima fra Filipa 

Vlahovića Kapošvarca (Kinderić). 

LIT.: P. Cvekan: Franjevci u Vukovaru. 

Vukovar 1980. 118. - P. Kinderić: Kantual 

Antuna Sandukčića u Vukovaru. Marijin Trsat, 

26(1993), 1, str. 9. - I. Stražemanac: Povijest 

franjevačke provincije Bosne Srebrene. Zagreb 

1993, 169. F. E. Hoško 

SANTICA, Anselmo, kapelan bolnice (Potomje 

na Pelješcu, 1788 - Dubrovnik, 13. VII. 1874) - 

Krsnim imenom Ivan. Kao dijecezanski 

kandidat za svećeništvo zaređen za đakona. 


1814. Zaređen za svećenika 1816. U Provinciji 

vršio službe: gvardijana, definitora, komesara 

vizitatora i predsjedatelja kapitula. Kao 

propovjednik na hrvatskom jeziku nastupao u 

crkvi Male Braće u Dubrovniku i u kotorskom 

biskupiji. Bio je i cijenjeni ispovjednik i 

duhovni vođa. Kroz dvadesetčetiri godine vršio 

je službi kapelana dubrovačke bolnice. 

Učestvujući u svakodnevnim patnjama 

bolesnika, postao je poštovan od sviju. 






SANTO, BARTUL (Del Santo, Dal Santo), iz 

Venecije, FKN, provincijal († 3. VII. 1493.). 

Bio je sin Marka Santo iz Venecije. 

Inkorporiran je 25. IV. 1450. padovanskom 

sveučilištu na kome je 9. IX. 1452. posatao 

magister. Spominje se također 10. I. 1457. i 

potom 23. VI. 1466. među doktorima teologije 

u Padovi. Neko je vrijeme bio i dekan 

Fakulteta te se kao dekan spominje 11. IV. 

1469. Nakon toga spomenut je još 16. V. 1485. 

u Padovi kad je intervenirao kod jednog 

doktorata. Od 8. III. 1454. godinu dana 

upravljao je padovanskom provincijom i bio 

njezin provincijal 1461-65. U Dalmatinskoj 

provinciji spominje se kao provincijal za 

vrijeme boravka u Padovi 28. V. 1487. te 9. III. 

1489. za 50. obljetnicu Marka iz Lendinare. U 

Padovi ga nalazimo, ali bez oznake 

provincijala, također 22. VIII. 1483. i 11. XI. 

1484. Bio je prisutan kao dalmatinski 

provincijal 25. VII. 1492 u Veneciji, iskazu o 

dobivenoj relikviji sv. Bonaventure (Achivio 

Sartori). — Više podataka o njegovu 

provincijalatu u Dalmatinskoj provinciji 

susrećemo u Regestu min. gen. Samsona (Fonti 

e studi francescani). Tu se kaže da je Santo 25. 

V. 1448. povraćen (restitutus) u službu 

vikarijata i komisarijata i da su mu na 

generalnom kapitulu u Cremoni dane ovlasti 

koje obično dobivaju provincijali (br.1097). 

“Restitutus” moglo bi značiti da je nedavno, po 

isteku trogodišta, valjda početkom 1484., 

ponovno izabran, a što bi onda moglo značiti 

da je bio provincijalom već od 1485. U 

prethodnom trogodištu., kako je rečeno 1483. i 

1484. nije bio provincijal, pa time otpada 

tvrdnja mnogih sastavljača kronotakse 

provincijala da bi bio provincijal Dalmacije od 

1469. do smrti. Nije mogao biti ni 1475. ni 

1481., jer je prema dokumentima to bio Ivan 

“Sofija” iz Trsta (v.). General Samson udjelio 

je 25. V. 1488. Santu ovlast, kao provincijalu 

Dalmacije, da izvidi nesporazum među 

dvojicom magistara (502). Spominje se među 

drugima 26. I. 1489. u vezi s obećanjem 

odreknuća padovanskog provincijala Jakova 

(565). Generalni ga ministar postavlja 7. IV. 

1489., do slijedećeg kapitula, komesarom 

samostana sv. Klare u Veneciji (581), a 

vjerojatno su u svezi s tim povjerenstvom i 

odredbe generalnog ministra 20. V. 1489. 

(621), 27. XI. 1492. (2207) i 10. II. 1492. 

(2442). — Santo je bio i “Socius Ordinis”, tj. 

prvi generalni asistent ili definitor. Generalni


ministar imenovao ga je 20. VII. 1493. 

revizorom upravljanja u samostanu Este 

(2262), no on je 17 dana ranije preminuo. Što 

se tiče njegove ostavštine, po odredbi 

generalnog ministra trebala se podijeliti 

između samostana u Veneciji i Padovi, a 

svojina Provincije Dalmacije (knjige, pečat i 

sl.) trebala je biti uručena provincijalu Svete 

Zemlje, dok je pokojnikova soba u Veneciji sa 

stvarima u njoj povjereno na čuvanje fra Nikoli 

Malabotte (možda, iz šibenske obitelji 

Malabotić) (2282; 2284; 2288). Kako je iz 

rečenog razvidno, u posljednjem trogodištu bio 

je i gvardijan u Veneciji, pa je provincijom 

upravljao preko vikara Benedikta (iz Cresa ?) 

(v.). 

Archivio SARTORI (a cura di P. Giovanni 

Luisetto), Padova 1983ss. Vol. I, 1273 br. 54; 

br; 57; 1274 br. 66; br. 76; 1275 br. 84; br. 85; 

I br. 88 je SANTI; 1008 br. 196; 1009 br. 200. 

FSF= Fonti e studi francescani. Regesta 

Ordinis Fratrum Minorum Conventualium 

(1488-1494) (a cura di Gustavo PARISCIANI), 

Padova 1989. FSF Vol. I (brojevi u tekstu). M. 




SARDA, Petar iz Pirana, FKN, biskup († prije 

5. IX. 1459). Bio je duhovni sin piranskog 

samostana. U dokumentima redovitije dolazi 

bez prezimena. God. 1414. nalazio se u Padovi. 

Istican je kao vrstan teolog (Nekrologij 

Padovanske provincije) i profesor na raznim 

svučilištima. Martin V. imenovao ga je 25. 

XI. 1426. za biskupa u Lješu (Eubel). Zakletvu 

vjernosti položio je na ruke kardinala 

Raynaldija, a 19. XII. 1426. papa mu je 

dopustio da izabere biskupa koji će mu udjeliti 

biskupsko posvećenje. Udijelio je 8. XI. 1438. 

oproste posjetiteljima oltara sv. Katarine u 

nadžupskoj crkvi u Piranu (Gams). — Zbog 

sličnosti naziva (A)Lexiensis/Less(i)ensis s 

Liciensis (Lecce u Apuliji) neki su Petra 

pogrešno uvrstili među biskupe u Lecceu. 

(Wading) ili u Lješu i Leceu, Gams). Gams mu 

u Lješu navodi nasljednika već 1454., dok 

Eubel stavlja da je preminuo 1459., a 

nasljednika dobio 5. IX. 1459. Nekrologij 

Padovanske provincije bilježi mu dan smrti 5. 

VIII. 1459. 


Eubel], Romae 1904, 666 br. 1738/40; 748 br. 

281. — P. GAMS: Series episcoporum 


1957], 392; usp. 89. — C. EUBEL: Hierarchia 

catholica medii aevi, Padova 1968 2 , I, 84; II, 

85. — L. WADDING: Annales Minorum, X, Ad 

Claras Aquas (Quaracchi) 1932, 125 br. 8. — 



njezina postanka do naših dana, Split 1973, 

95s. 

SARKOTIĆ, fra Primijan ( ✜ Mihovil), 

propovijednik i profesor (Otočac 1735. - 

Karlobag 1. VI. 1813.). U KR je stupio 1757. 

Najveći je dio života boravio u Zagrebu i u 

Karlobagu kao samostanski poglavar i 

odgojitelj. Osobito se istakao kao pučki 

misionar u Lici. Nakon ukinuća Isusovačke 

družbe bio je profesor je na bivšem 

isusovačkom kolegiju u Zagrebu (1785). Bio je 

prisutan kad je god. 1788. ukinut kapucinski 

samostan u Zagrebu. 


kapucinov, Ljubljana 1977. — Prilozi za 

kulturnu povijest hrvatskog svećenstva, Zgb 

1910., 116. Hadrijan Borak 

SAZY, Kajetan (Sazij, Sazi, Sazcy, Sasci, 

Sacy, Saxy, Saci), glazbenik (Rijeka, 12. VI. 

1791 - Trsa, 4. X. 1847). Uz podatak u 

službenim franjevačkim knjigama o mjestu 

rođenja postoji i onaj koji bilježi da je rođen u 

Trstu, i to od francuskih roditelja plemenitog 

roda s krsnim imenom Franjo (Furlan). U 

Hrvatsko-kranjsku provinciju sv. Križa je 

stupio 1809. godine, a 1814. je postao 

svećenik. Studirao je na filozofskom učilištu u 

Pazinu (1810) i obavljao dužnost orguljaša, a 

zatim u bogoslovnoj školi u Kostanjevici,, 

danas dijelu Nove Gorice. U Pazinu djeluje kao 

profesor “schoalae normalis” (1818-1823), a 

zatim je bolnički kapelan u Ljubljani (1823- 

1830). Najdulje boravi na Trsatu u službi 

Marijinog svetišta (1820-1843, 1844-1847), a u 

međuvremenu je bio i u Novom Mestu


(1843/44); sve to vrijeme mu je bila prvotna 

obveza biti orguljaš. U glazbenom arhivu 

franjevačkog samostana u Klanjcu su njegove 

skladbe Sacrum orginarium, unum ex B, iliud 

ex C, tertium ex G, zatim Maria, mater gratiae 

te Kyrie u B duru, onda Missa in Es, Tota 

pulchra, Sacrum pro festis Natalitiis in F, 

Misse ex F, Litaniae ex C, Litaniae ex F, Stabat 

Mater dolorosa. U franjevačkom samostanu na 

Trsatu se ipak nalaze: Litaniae, Litaniae 

diversae, Diversi hymni, Vesperae cantatae, 

Missa in G, Messe solenne, Sacrum solemne, 

dvije Messe Solennelle i Requiem. 

LIT.: Arhiv Franjevačkog samostana na Trsatu: 

Status personalis Provinciae S. Crucis, anno 

1826. — A. Furlan: Povijest franjevačke crkve 

i samostana u Pazinu. Pazin 1913. — P. 

Kinderić: Cajetan Sazy - skladatelj hvalospjeva 

Majci milosti. Marijin Trsat, 24(1991), br. 4, 7. 

F.E. Hoško 

SCHEFFCHIN, Ivan, O. Min. (Obs.? † 1453.?), 

biskup, promicatelj franjevačke reforme u 

Bosni. Papa Eugen IV. imenovao je 31. I. 

1434. Ivana ispovjednikom u bazilici sv. Petra 

u Rimu, pa godinu dana kasnije, 31. I. 1435. 

Faröerskim biskupom (Pharensis alias 

Fare(ye)nsis) u Norveškoj. — Ivan ipak nije 

uspio ući u posjed biskupije, jer se u njoj uz 

pomoć svojih pristaša nametnuo neki 

Goswinus, pa je potražio drugo mjesto. Po 

svemu sudeći dogovorio se s Petrom Voyslan, 

vojvodom u Donjim Krajima Bosne, jer je papa 

15. X. 1446. pristao na molbu vojvode Petra da 

Faröerskog biskupa postavi upraviteljem svih 

franjevačkih samostana na području njegove 

vlasti. Sve je naime samostane tog područja 

papa izuzeo ispod vlasti vikara bosanske 

konventualske vikarije i predao ih na 

upravljanje biskupu. Vojvoda Petar je, naime, 

optužio franjevce na svom području da ga 

ugrožavaju, a da vikar ništa ne poduzima. Papa 

nije provjeravao istinitost optužbi već je ovlasti 

prepustio Faröerskom biskupu Ivanu. Kasnije 

mu je l5. I. 1447. odobrio da zbog bolesti i 

starosti smije primati i slobodno raspolagati 

crkvenim nadarbinama. Valjda su to bila dobra 

konventualskih samostana. Bio je to kraj 

franjevaca konventualaca u zapadnoj Bosni. — 

Budući da je 1453. Faröerska biskupija dobila 

novog biskupa, može se uzeti da je Ivan umro 

te ili prethodne godine. 



(Quaracchi) 1929, br. 114; 148; 1024; 1041. — 

C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, II, 

Patavii 1968, 152. 

SCHIENA, Petar de, bos. vikar (Schiena, 2. 

polovica 14. st. - Chioggia, 1414). - Rodom je 

Mlečanin i član mletačke provincije, magister 

teologije, učen i krepostan čovjek. Dulje 

vremena misionario je u Bosni i stekao velik 

ugled u Vikariji. Za njegove uprave Vikarijom 

(1408-1411) vlada raskol u Crkvi, Redu i 

Vikariji. Pristaje uz zakonitog papu Grgura 

XII, koji ga je 16. srpnja 1411. imenovao za 

biskupa u grad Chioggia, u Mletačkoj 

republici. 




MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Rim 1968, 81- 

83. A. Barun 

SCHILKE, Klara od Božanske Ljubavi (Ivana), 

klarisa, opatica (Omiš 27. XII. 1858. — Split, 

3. III. 1918). Stupila je u samostan god. 1899. 

U 21. godini dobila je dopuštenje da može 

živjeti izvan samostana i posluživati bolesnu 

majku, što je revno i činila punih 20 godina. 

Bila je učiteljica novakinja, i kao opatica 

upravljala je Samostanom 9 godina, uvijek 

razborita, požrtvovna i energična. 



Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], I., 


SCHMITT, s. Bruna, bolničarka 

(Rengershausen/ Würtemberg, 3. III. 1834. — 

Đakovo, 15. VII. 1913), sestra sv. Križa. Jedna 

od prvih šest sestara sv. Križa koje su na poziv 

biskupa Strossmayera došle iz Švicarske u 

Đakovo 7. lipnja 1868. Sve su se one s 

vremenom vratile u Švicarsku, jedina je s. 

Bruna ostala u novoj Provinciji sve do svoje 

smrti. Po dolasku u Đakovo dugo je radila u


maloj privatnoj bolnici koju je biskup 

Strossmayer dao sagraditi za radnike 

vlastelinstva. Svom se ljubavlju i brigom 

posvetila njezi bolesnika. Trudila se posebno 

oko teških bolesnika. Brinula se da na vrijeme 

prime sv. sakramente. Uz umiruće je bdjela 

poput brižne majke. Sve je činila da umirućima 

pomogne sretno prijeći s ovoga svijeta. 

Svakog ozdravljenog pacijenta poticala je da 

prije odlaska iz bolnice pristupi sv. 

sakramentima. Od 1880. do 1881. te od 1883. 

do 1889. vrši službu učiteljice novakinja. S 

ljubavlju je njegovala te mlade biljke. Trudila 

se da što više napreduju u duhovnom životu, da 

postanu duhovno jake te da savjesno vrše 

dužnosti redovničkog života. Od 1895. do 

1909. vrši službu provincijalne savjetnice. 

Dragocjenim, dobrohotnim savjetima često je 

pomagala poglavarima. Kad je Provincija 

počela otvarati podružnice, s. Bruna je u više 

njih vršila službu kućne poglavarice. Sestre su 

je cijenile i smatrale je blagoslovom svoje 

zajednice. 



von heiligen Kreuz, Ingenbohl, XXVIII (1913) 

4, str. 218-220. M. Žigrić 

SCHMITT, s. Mehtilda, (Beč, 5. V. 1876. — 

Đakovo, 25. VIII. 1961), sestra sv. Križa. Radi 

u bolnici u Virovitici u operacijskoj dvorani 

(1905-1915). Ujedno je i poglavarica tamošnje 

zajednice. Zatim djeluje kao odgojiteljica 

pitomica u sestaraskom internatu u Đakovu 

(1915-1928) da puna iskustva preuzme odgoj 

redovničkih pripravnica svoje Provincije. Tu 

službu vršit će s puno stručnosti i ljubavi punih 

jedanaest godina. Bila je fina, pobožna i 

dobrohotna. Voljela je mlade i oni su to 

osjećali. Odgojila je generacije dobrih sestara 

koje je se sa zahvalnošću sjećaju. Bila je i 

literarno nadarena. Pisala je pjesme i recitale 

koji su se čitali i izvodili. Napose je bila 

pobožna prema Gospi i svoju je pobožnost 

nastojala usaditi u srca svojih odgajanica. 


Theodosia, Mitteilungen für die Schwestren 

von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXXVII 

(1962) 2, str. 142-144. M. Žigrić 

SCHÖNHOFER, s. Dominika, (Beč-Mödling, 

1. V. 1867. — Đakovo, 13. XII. 1925), sestra 

sv.Križa. Već kao kandidatica pokazivala je 

izrazite sposobnosti za organizaciju i savjesno 

vršenje dužnosti. Gotovo cijeli život provela je 

u dvorbi bolesnika. Bila je pionirka u gotovo 

svim bolnicama koje su se otvarale za njezina 

vremena i u kojima je Družba preuzimala 

djelovanje. Tako u Vinkovcima (1895-1908), 

gdje uz ostalo vrši i službu nadstojnice (1902- 

1908). Na poziv carice Eleonore odlazi (1908) 

s drugim sestrama u Bugarsku, u Sofiju, na rad 

u Klementinskoj bolnici. I ondje vrši punih 

devet godina službu kućne poglavarice. Potom 

(1917-1919) dvori bolesnike u bolnici u Sisku. 

Preuzima (1919) službu poglavarice u 

Zakladnoj bolnici na Jelačićevu trgu u 

Zagrebu. Velikim naporom, pomnjom i 

promišljenošću uspjelo je njoj i njezinim 

sestrama ondje uvesti red, čistoću i točnost. Za 

to je trebalo puno takta, samozataje i 

požrtvovnosti. Godine 1921. bolnica već dobro 

radi. Zato poglavari s. Dominiku premještaju 

na Sveučilišnu kliniku u Draškovićevoj ulici u 

Zagrebu. To je bilo i zadnje mjesto njezina 

djelovanja. I ondje je početak bio težak. Velike 

teškoće s kojima se tu susretala mogla je 

podnositi samo živom vjerom. Poslušnošću, 

poniznošću i požrtvovnim radom sestre su i tu 

pružile dobro svjedočanstvo. Što je bilo 

najteže, s. Dominika prihvaćala je sama. Kad 

joj je 1925. bila ponuđena služba provincijalne 

savjetnice, ona je bila na kraju svojih fizičkih 

sila. Umrla je nakon pet mjeseci teškog ali 

strpljivo i s ljubavlju podnesenog trpljenja. 



von heiligen Kreuz, Ingenbohl, XLI (1926) 2, 


SCHRETZENBERGER, Ivan, (Schrezenberger), 

FKN († o. 1383), senjski biskup. Biskup Ivan 

spominje se već od 1380., ali bez prezimena 

(Sladović, Rački i Gams). Biskup fra Ivan 

zabilježen je i u Statutima senjskog kaptola. 

Budući da se u Satutima poslije riječi 

“pomoću božijom" ne navode uobčajene riječ i 

"stola apustolskoga" [gratia Sedis Apostolicae],


najvjerojatnije Ivan nije uspio dobiti odobrenje 

zakonitog pape Urbana VI. (1378-89) koji je, 

nakon smrti senjskog biskupa dominikanca 

Prot(h)ive, imenovao za senjskog biskupa 

Henrika. Možda se Ivan, ne dobivši odobrenje 

od pape Urbana, obratio avinjonskom papi 

Klementu VII. Taj je papa imenovao 18. VI. 

1380. Ivana Schrezenbergera papinskim 

kapelanom, a potom 28. VII. 1383. senjskim 

biskupom, pa postoji vjerojatnost da je 

spomenuti biskup Ivan upravo Ivan 

Schrezenberger. — Prema spomenutom Statutu 

biskup Ivan je radi slabog dohotka kaptola 

predao kaptolu četvrti dio prihoda namijenjen 

siromasima. — Ne znajući podatke o Ivanu 

Schrezenbergeru Sladović drži da je senjski 

biskup Ivan umro 1381. a Rački piše da je 

stolica upražnjena 1382. Iznesena 

pretpostavka da se spomenuti tekstovi o 

biskupu Ivanu odnose na Ivana 

Schrezenbergera čini se ipak u proturječju sa 

spisima senjskog kaptola koji 4. IV. 1383., 

dakle prije nego je Schrezenberger imenovan 

biskupom, spominju Tomu kao tadašnjeg 

senjskog biskupa. Ukoliko Schrezenberger 

nije nakon imenovanja neposredno preminuo 

ili premješten može se pretpostaviti da se kod 

Sladovića ili Eubela potkrala pogreška u 

datiranju, ili je jednog biskupa imenovao 

rimski a drugog avinjonski papa. 

LIT.: M. SLADOVIĆ: Povêsti biskupijah senjske 

i modruške ili krbavske, Trst 1856, 96; 168; 

182. — [Franjo RACKI]: 


Modrušiensis seu Corbaviensis, Segniae 1916, 

26. —Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. 

Eubel], Romae 1904, br. 596, 685. — C. 

EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, 

Padova 1968 2 , 480. 

SCIBILIA, Didak (Diego), upravitelj Provincije 

Dalmacije (XV. st.). Sicilijanski je povjesničar 

Cagliola pronašao u arhivu samostana u 

Siracusi zabilježeno da je 1422. provincijal 

Dalmacije bio Didak iz Siracuse. Treba ipak 

dati prednost trima svjedočanstvima iz bližih, 

Venecije i Padove, nego onom iz daleke 

Siracuse. Diego je doduše mogao upravljati 

provincijom, ali kao vikar odsutnog 

Provincijala Nikole, a ne kao provincijski 

ministar. 

CAGLIOLA, Siciliensis Provinciae…. 

Venetiis 1644, 33. M. Žugaj 

SEBASTIJAN IZ BARA 9Antibarensis), mučenik 

(? - ?, 1588) - Član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. U propovijedanju se odlikovao 

apostolskim žarom, u životu velikom 

pobožnošću. Umro u svom zavičaju, smaknut 

od Turaka radi mržnje na vjeru. 





I. Djamić 

SEBASTIJAN OSJEČANIN, propovjednik 

(Osijek, početkom 16. st.-Segedin, poslije 

1548). Bio je član Provincije presv. Spasitelja 

koja prije turskih osvajanja imala samostane u 

Slavoniji te hrvatskom i mađarskom 

Podunavlju. I pod turskom upravom u 

Segedinu je uspio vratiti tamošnju franjevačku 

crkvu, koju su bili preuzeli kalvini, i ponovno 

je staviti u službu katolicima. Beogradski 

biskup Jakov Boncarpi je 1643. obnovio 

posvetu te crkve. Svojim propovijedanjem 

potisnuo je kalvine iz Segedina i vratio u 

Katoličku Crkvu one koji su prihvatili njihovo 

propovijedanje. Bio je starješina segedinskih 

franjevaca (1542-1548), nastanjenih u malom 

samostanu sa šest soba. Istodobno je u ime 

beogradskog biskupa i upravitelja svih 

ugarskih biskupija pod turskom vlašću bio 

njegov generalni vikar u Madžarskoj. 

LIT. Urbanus Friedrich, Historia seu 

compendiosa descriptio Provinciae 

Hungariae... Sanctissimi Salvatoris. sv. II, 

Cassoviae 1759, 13, 14. F.E. Hoško 

SEKOVANIĆ, Sabin, filozofski i teološki pisac, 

upravnik (Varaždin, 26. XI. 1748. - Čakovec, 

26. I. 1815). - Završivši gimnaziju u rodnom 

mjestu stupio je 1765. u Krapini u Provinciju 

sv. Ladislava. Polazio je predavanja na 

filozofskom učilištu u Čakovcu (1767-1769), a 

zatim na bogoslovnim školama u Pečuhu 

(1769/070) i u Zagrebu (1770-1773). Nakon


boravka u Ormožu (1773-1776) položio je pred 

ispitnom komisijom u vlastitoj Provinciji ispit 

za profesora filozofije s odličnim uspjehom, a 

godinu dana kasnije se je prijavio na ispit iz 

filozofije pred državnom ispitivačkom 

komisijom. Najprije je predavao retoriku u 

Szigethu (1776/77), a zatim filozofiju na 

učilištu u Krapini (1777-1779). U 

međuvremenu je položio i ispit za profesora 

teologije pred državnom komisijom jer je 

1781. na bogoslovnoj školi u Varaždinu 

preuzeo predavanja na učiteljskoj stolici 

Biblije i crkvene povijesti. Predavao je do 

dokidanja rada crkvenih bogoslovnih škola 

(1783). Sudjelovao je i u vodstvu Provincije 

sv. Ladislava kao tajnik upravnog vijeća 

(1794-1797), savjetnik provincijala E. 

Klimpachera (1803-1806) i opet B. Orlića 

(1809-1812) te provincijal (1797-1800); 

stolovao je u Zagrebu. Zauzimao se za obnovu 

redovničke stege koju su članovi provincije bili 

gotovo posve napustili u godinama razmahalog 

jozefinizma. - U rukopisu su preostali njegovi 

spisi Eloquentia sacra (Szigeth 1777; vel. 

23x18,2 cm; str. /216/), Universa philosophia 

(Crapina 1777-1779; vel. 22,8 x 19 cm, 

str./672/, Historia ecclesiastica (Varasdini 

1781) i Exegesis librorum Veteris Testamenti 

(Varasdini 1782, vel. 23,5 x 19 cm, str. /336/; 

do str. /193/ je povijesni tekst, a zatim biblijski: 

sva tri spisa su u franjevačkom samostanu u 

Čakovcu). 

DJELA: Assertiones ex universa philosophia 

publicae concertationi espositae. Agram 

(1779). - Positiones ex Historia ecclesiastica. 

Zagrabiae 1783. 

LIT.: F. E. HOŠKO: Doprinos franjevačkih 

visokih škola skotističkoj filozofiji i teologiji. 


Metoda. Zagreb 1992, 68, 69. - F. E. HOŠKO:: 

The Scotistic Philosophy of the 17th and 18th 

Centuries. Synthesis Philosophica, vol. 8, fasc. 

2. Zagreb 1993, 340, 341. F. E. Hoško 

SEKOVANIĆ, Sabin, filozofski i teološki pisac, 

upravnik (Varaždin, 26. XI. 1748. — Čakovec, 

26. I. 1815). — Završivši gimnaziju u rodnom 

mjestu stupio je 1765. u Krapini u Provinciju 

sv. Ladislava. Polazio je predavanja na 

filozofskom učilištu u Čakovcu (1767-1769), a 

zatim na bogoslovnim školama u Pečuhu 

(1769/70) i u Zagrebu (1770-1773). Nakon 

boravka u Ormožu (1773-1776) položio je pred 

ispitnom komisijom u vlastitoj Proivinciji ispit 

za profesora filozofije s odličnim uspjehom, a 

godinu dana kasnije se prijavio na ispit iz 

filozofije pred državnom ispitivačkom 

komisijom. Najprije je predavao retoriku u 

Szigethu (1776/77), a zatim filozofiju na 

učilištu u Krapini (1777-1779). U 

međuvremenu je položio i ispit za profesora 

teologije pred državnom komisijom na 

bogoslovnoj školi u Varaždinu preuzeo 

predavanja na učiteljskoj stolici Biblije i 

crkvene povijesti. Predavao je do dokidanja 

rada crkvenih bogoslovnih škola (1783.). 

Sudjelovao je i u vodstvu Provincije sv. 

Ladislava kao tajnik upravnog vijeća (1794- 

1797), kao savjetnik provincijala E. 

Klimpachera (1803-1806) i opet B. Orlića 

(1809-1812) te kao provincijal (1797-1800); 

stolovao je u Zagrebu. Zauzimao se za obnovu 

redovničke stege koju su članovi Provincije 

bili gotovo posve napustili u godinama 

razmahalog jozefinizma. — U rukopisu su 

preostali njegovi spisi: Eloquentia sacra 

(Szigeth 1777; vel. 23 x 18,3 cm; str. /216/); 

Universa philosophia (Crapina 1777-1779; 

vel. 22,8 x 19 cm, str./672/); Historia 

ecclesiastica (Varasdini 1781) i Exegesis 

librorum Veteris Testamenti (Varasdini 1782, 

vel 23,5 x 19 cm, str. 336/; do str. /193/ je 

povijesni tekst, a zatim biblijski; sva tri spisa 

su u franjevačkom samostanu u Čakovcu). 

DJELA: Assertiones ex universa philosophia 

publicae concertationi espositae, Agram 

/1779/. — Positiones ex Historia ecclesiastica, 


LIT.: F. E. HOŠKO: Doprinos franjevačkih 

visokih škola skotističkoj filozofiji i teologiji, 


Metoda, Zagreb 1992, 68, 69. — ISTI: The 

Scotistic Philosophy of the 17th and 18th 

Centuries, Synthesis Philosophica, vol. 8, fasc. 

2. Zagreb 1993, 340, 341. F.E. Hoško 

SEMENČIĆ, Metod, utemeljitelj samostana na 

Crikvenici (Novalja, 1. XI. 1875 - Crikvenica,


18. VII. 1947). Osnovnu školu završio je u 

rodnom mjestu, gimnaziju u Kotoru i Zadru, 

teologiju u Zadru. Stupio je u FZD 15. IX. 

1894, ređen za svećenika 14. VIII- 1898. Kao 

mlad svećenik bio je odgojitelj, nastavnik i dva 

puta gvardijan na Košljunu. Godine 1928. 

nakon kratkog boravka u Kamporu premješten 

je na Crikvenicu gdje je dočekao i svoju smrt. - 

Kao Košljunski gvardijan uredio je sve 

samosrtanske krovove i sagradio nad starom 

benediktinskom crkvom dvospratnu, kasnije 

srušenu “vilu”. Zato ga je starješinstvo poslalo 

das sagradi novi samostan na Crikvenici. Inače 

je na sam Božić 1921. godine morao u civilu 

bježati sa Košljuna pred razjarenim 

DAnuncijevim arditima. I propovijedaoje, a 

neke su mu propovijedi tiskane u Riječi Božjoj. 

LITERATURA: Necrologia Fratrum S. 

Hieronymi Provinciae (rukopis), Košljun 1918- 

1972. G. Štokalo 

SENETIĆ Fra Lovro, (Seneta), župnik (XVII- 

XVIII. st.). Potječe iz Šibenika. Godine 1696. 

nalazimo ga kao gvardijana samostana sv. 

Lovre u Šibeniku. Potom je 24. XI. 1708. - 15. 

IX 1710. župnik u Petrovu Polju, gdje je držao 

i gramatičku školu zbog čega je dobio i 

nekoliko pismenih priznanja od drniških vlasti. 

Poslije toga od 1711. do smrti 1712. godine bio 

je gvardijan na Visovcu . 


Kačić, 7 (1975), 61. V. Kapitanović 

SERAFIN IZ DUBROVNIKA, kustos (Dubrovnik, 

? - (. VI- 1685). - Član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Završivši studije u Rimu i 

postigavši zvanje lektora filozofije na studiju u 

samostanu sv. Bartolomena ja Tiberu, kroz 

nekoliko godina vrši službu generalnog lektora 

filozofije na studiju Male Braće u Dubrovniku. 

Vršio je službu starješine u rezidenciji u 

Pridvorju u Konavlima i tu je temeljito 

obnovio crkvu i samostan. Izabran je za 

definitora, pa kustosa. Kao kustos, sudjelovao 

je u radu generalnog Kapitula održanog u 

Španjolskoj. 






SERAFIN IZ DUBROVNIKA, provincijal 

(Dubrovnik, oko 1687 - 5. XI. 1767) - Stupio u 


Propovjednik na narodnom jeziku. U Prlvinciji 

vršio službe: magistra novaka, gvardijana 

samostana Male Braće u Dubrovniku, 

definitora (1732, 1727-1740, 1743, 1745-1746, 

1758-1761, 1766), kustosa (1749-1752), 

provincijala (1724-1727 i 1740-1743), 

predsjedatelja provincijskog kapitula (1764) i 

diskreta (1763-1764). Sudjelovao na 

Generalnom kapitulu Reda u Vallisoleti 

(1740). Bio je i tajnik komesara-vizitatora 

Barske franj. provincije. Isticao se časnim 

vladanjem i prirođenom staloženošću. 

LITERATURA : Benvenutus RODE: 




I. Djamić 

SERAFIN IZ POPOVA (Seraphinus de Popovo), 

provincijal (Popovo Polje, ? - Napulj, 1613) - 

Član Provincije sv. Franje u Dubrovniku. 

Poznati propovjednik. Provincijal (1590-1593). 

Ispovjednik Klarisa u Napulju. 





I. Djamić 

SESAR Fra Petar-Marijan (1895.-1945.) 

Rođen 2.IV.1895. u Kočerinu, od oca Ante i 

majke Kate r. Ćuk. Osnovnu školu učio 1905.- 

1909. u Kočerinu, gimnaziju 1909.-1918. na 

Širokom Brijegu, bogosloviju 1918.-1920. u 

Mostaru, 1920.-1921. u Beču, 1921.-1922. u 

Innsbrucku (Austrija). U Franjevački red stupio 

na Humcu, 17.IX.1914. Zavjetovan 

jednostavno 17.IX.1915., svečano 4.X.1918. 

Za svećenika zaređen 28.VIII.1918. u Beču. 

1922.-1925. kapelan i kateheta na Širokom 

Brijegu 1925.-1928. vikar na Širokom Brijegu 

1928.-1931. gvardijan i župnik na Širokom


Brijegu 1931.-1933. župnik u Tihaljini 1933.- 

1934. župnik u Gorici 1934.-1943. tajnik i 

ekonom provincije u Mostaru 1943.-1945. 

župnik u Čapljini Mjeseca veljače 1945. 

odveden iz župskog stana u Čapljini preko 

Neretve i negdje ubijen. Savjestan redovnik i 

čovjek. Namještenik u provincijskom uredu. 



A. Nikić 

SEVERIAN KAPUCIN KOJEC, Severijan 

SIKIRČEVIĆ, Stjepan, pedagog, provincijal 

(Vukovar, 3. I. 1849 - Osijek, 14. VI. 1898). 

Pristupio je 1865. Provinciji sv. Ivana 

Kapistranskoga, a 1872. je postao svećenik. U 

Vingi je započeo svećeničko djelovanje kao 

vjeroučitelj i kapelan (1872), ali je zbog bolesti 

morao napustiti to mjesto. Položivši ispit za 

profesora filozofije, predavao ju je u Földvaru 

(1872-1877). Zatim je predavao na 

bogoslovnoj školi pastoralno bogoslovlje u 

Baji (1877-1880). Bio je također gvardijan 

samostana u Baču (1880-1884), tajnik i 

definitor (1884-1887) te kustod Provincije 

(1890-1893) i u dva trogodišta provincijal 

(1887-1890; 1893-1896). Umro je obavljajući 

službu gvardijana u Osijeku (1890-1893, 1896- 

1898). Na početku prvog trogodišta 

provincijalske službe izdao je 29. VII. 1887. 

upute o redovničkoj stegi i prihvatio obvezu 

uvesti tzv. “zajednički život” u odgojne 

zajednice. U drugom trogodištu te službe je 

pak proveo ispitivanje u Provinciji o novim 

Generalnim konstitucijama koje su trebale 

uvesti u cijelosti “zajednički život” i istodobno 

biti dokumenat ujedinjenja četiri ogranka 

Franjevčakog reda. Kako je bio sudionik 

generalne skupštine 1895. u Asizu i na njoj se 

je izjasnio za ujedinjenje svih ogranaka Reda, 

čini se da je osobno bio spreman prihvatiti te 

nove konstitucije. Stoga je 1886. namjerno 

odugovlačio preko naznačenog roka s 

negativnim odgovorom za koji se je 

opredijelila većina ispitivanika. Više godina je 

surađivao u homiletskom časopisu 

Propovjednik. 

LIT.: E. Fermendžin: Brevis catalogus patrum 

et fratrum scriptorum Provinciae S. Ioannis a 

Capistrano. Schematismus Provinciae S. 

Ioannis a Capistrano. Temesvarini 1875, 20. — 

F.E. Hoško: Pastoralna formacija hrvatskih 

franjevaca u 19. stoljeću. Kačić, 14(1982), 73. 

— Isti: Euzebije Fermendžin i ostaci 



Christiana Periodica, 12(1988), br. 22, 27-55. 

F.E. Hoško 

SIKSTO IZ BRESCIJE (Sixtus a Brexia, Sisto da 

Brescia), utemeljitelj prvog samostana u 

Dubrovniku (12. - 13. st) - provincijal 

Dalmatinske Provincije od 1235. Iste je godine 

otpočela gradnja prvog franjevačkog 

samostana u Dubrovniku u predgrađu Pile, na 

mjestu zvanom Jamine, koji je bio posvećen 

sv. Tomi. 

LITERATURA: Seebastianus DOLCI: 



1746, 13-14. - Daniele FARLATI: Illyrici sacri 

V. Venetiis 119s.- Benvenutus RODE: 




Luca WADDING: Annales Minorum ad an. 

1370. Ad Claras Aquas 1932, 274. I. Djamić 

SIKSTO IZ BRESCIJE (Sixtus de Brixia), O. 

Min., provincijal Dalmatiae prije 13. IV. 1255. 

Svi su povjesničari do 1975. stavljali Siksta 

kao prvog poznatog franjevačkog provincijala 

u Hrvatskoj, uz godinu 1235. Prvi je Drnić (v.) 

upozorio da pod nazivom “Hungariae”, već od 

1217. treba vidjeti posebnu Hrvatsku 

provinciju na cijelom području od Jadrana do 

Drave i Dunava koja je do 1235. imala svoja tri 

provincijala: Ivana iz Francuske (v.), Alberta iz 

Pise (v.) i Nikolu iz Montefeltre (v.). Drnić, je 

nadalje, upozorio na činjenicu da je general 

Reda fra Ilija 1232-39., podijelio prvotnu 

hrvatsku provinciju na dvije: provincje u 

sjevernoj Hrvatskoj ostavio je prethodno ime 

“Hungariae”, a u južnoj Hrvatskoj dao je naziv 

Provincia Dalmatiae. U ovoj posljednjoj 

postavio je za provincijala fra Siksta iz Brescie 

kako se razabire iz spisa Dubrovačkog vijeća


od 13. IV. 1235., kad je Siksto već prestao biti 

provincijal. U tom je spisu ime zapisano 

skraćeno Xto pa ga neki čitaju Christoforus 

(Kristofor). 

Tadej SMIČIKLAS, Codex diplomaticus, III, 

437 br. 335. SALIMBENE DE ADAM, 

Cronica. Izd., Bari 1966, 809s. Dionizije 

DRNIĆ, Provincija sv. Jeronima Franj. Konv., 

Franjo među Hrvatima, 1226-1976., Zagreb 

1976, 164-68. Marijan Žugaj u Miscell. 

Francescana 82/1982/30 ss. Dominik 

MANDIĆ, Franjevačka Bosna, Roma 1968., 

23. 

M. Žugaj 

SIKSTO IZ KOLOČEPA, provincijal (Koločep, 

cca 1589 - Lopud, 10. XI. 1686) - Stupio u 


Vršio službe: više puta magistra novaka, 

gvardijana, definitora, provincijala (1637- 

1640). Najveći dio života je proveo u 

samostanu na Lopudu. Po naravi vedar, bio je 

ugodan i rado priman u svakom društvu. 





I. Djamić 

SILER, Adalbert (Siller, Sziller), profesor 

Zagrebačke akademije (Varaždin, 14. XI. 

1748. — Virovitica, 10. I. 1797). Postao je 

1767. član Provincije sv. Ladilsava. Filozofiju i 

teologiju je slušao na visokim školama 


(1768-1770; 1770-1774). Posjedovao je naslov 

profesora filozofije i predavao na učilištu u 

Virovitici (1776-1779), a zatim je nastavio 

školovanje na bogoslovnom fakultetu 

sveučilišta u Pešti i 1782. postigao naslov 

doktora teologije. Na posebnom natječaju je 

stekao najprije nastavničko mjesto izvanrednog 

profesora tzv. teološke enciklopedije na 

visokoj bogoslovnoj školi u sastavu 

Zagrebačke akademije (1783-1785), a zatim 

redovitog profesora hebrejskog jezika. Kako je 

dokinuto 1786. generalno sjemenište u 

Zagrebu, posvetio se pastoralnoj službi, i to u 

Ludini i Virovitici. 

LIT.: F.E. HOŠKO: Škole hrvatske franjevačke 

provincije sv. Ladislava (1613-1783), Zagreb 

1968, 87-122. F.E. Hoško 

SILIĆ, Hijacint (Alemagna, a Ragusio), 

propovjednik (Dubrovnik, cca 1685 - 27. V. 

1761) - Krsnim imenom Vlaho. Stupio u 

Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1703. U 

Provinciji je vršio službe: dva puta gvardijana 

u Rijeci Dubrovačkoj (1732 i 1726), osam puta 

gvardijana Male Braće u Dubrovniku, jednom 

definitora, te (na preporuku Senata Dubrovačke 

Republike) provincijala (1755-1758). Sveta ga 

Stolica šalje vizitirati područje bivše biskupije 

u Popovo Polje (1732), a Senat Republike na 

Pelješac u vrijeme kuge da bi dijelio 

sakramente oboljelima. Uvijek je išao bosonog. 

— Kao propovjednik i misionar običao je 

čitavu Dalmaciju i dio Hrvatske. Bio je vrstan 

govornik, koji je znao održati ponekad i tri 

propovijedi na dan napamet. U crkvi Male 

Braće u Dubrovniku je održao dva puta 

adventske i četiri korizmene propovijedi. Kao 

gvardijan u Rijeci Dubrovačkoj podigao je u 

crkvi oltar u čast Gospi karmelskoj i osnovao 

Bratovštinu Gospe od Karmela (1736). U 

samostanu Male Braće u Dubrovniku je ao 

potpuno urediti krov samostana (1722), a za 

crkvu je dao naslikati sliku sv. Franje 

Solanskoga koja i danas tu stoji. 

LITERATURA: Frano JURIĆ: Franjevački 

samostan u Dubrovačkoj Rijeci. Zagreb 1916, 




Ad Claras Aquas 1917, 579. 

M. Šikić 

SILVESTAR IZ TROGIRA (de Jadera, da Zara, iz 

Zadra, iz Zadra ili Trogira, de Tragurio) FKN, 

lektor, provincijal Sclavoniae i inkvizitor († 

poslije 21. VI. 1345.). — Sastavljači 

kronotakse provincijala pripisuju mu različito 

podrijetlo. U spisu od 14.V.1336. u kojem se 

govori o raspravi na splitskoj sinodi o 

sudjelovanju male braće na sprovodima u 

Trogiru, izričito se navodi da je Silvestar iz 

Trogira (de Tragurio) i dodaje mu se naslov 

lector, tj. profesor. Kao provincijal i inkvizitor


zastupao je 12. I. 1341. tršćanske fratre u sporu 

s tršćanskim kanonicima i doprinio mirnom 

sporazumijevanju. Kao provincijal dao je svoj 

pristanak 24. II. 1341. da bribirski samostan 

može prihvatiti ostavštinu kneza Grgura Šubića 

i njegova brata Radoslava, krbavskog 

biskkupa, te je svečano izjavio da vlasništvo 

darovanih nekretnina pripada Svetoj Stolici, a 

korištenje za potrebe franjevaca i crkve u 

Bribiru. Također je 21. VI. 1345. dopustio da 

sudac Benvenut (Dobroslav) prokurator 

samostana u Senju i njegova žena podignu 

oltar BDM i sagrade sebi grobnicu u crkvi sv. 

Franje u Senju. 

Tadej SMIČIKLAS: Codex diplomaticus, Vol. 

X, 263; 603; XI, 203. Luigi PARENTIN: Tre 

pergamene indite attinenti minori francescani 

u: Beato Monaldo da Giustinoplli 1210-1280 

ca., Trieste 1982, 26s. M. ŽUGAJ, 




SILVESTAR SA PELJEŠCA (Silvester a Puncta), 

sveta života (Pelješac, ? - Daksa kod 

Dubrovnika, iza 1400) - Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. Revnovao za Božju 

slavu i bio neumoran u bolničarskoj službi. 

Nakon odlaska bosanskih franjevaca s Pelješca 

dolazi tamo. Kasnije se povukao u samostan na 

Daksi. 





Nedjeljko SUBOTIĆ - J/ustin/ VELNIĆ: 



1970, 335. I. Djamić 

SITAR Toma, (Szittar), pedagog, provincijal 

(Attad, Madžarska, 28. I. 1782 - Šikloš, 1845). 

Potjecao je iz hrvatske obitelji. Učlanio se 

1799. u Provinciju sv. Ladislava. Filozofiju i 

teologijuje studirao na bogoslovnoj školi 

Pečuške biskupije u Pečuhu (1800-1806). God. 

1805. je postao svećenik. Premda je 1807. već 

postigao kvalifikaciju profesora filozofije, tek 

je 1809. počeo predavati na filozofskom 

učilištu u Pečuhu (1809/10) i zatim u 

Varaždinu (1810/11). Predavaoje također na 

učilištu moralnog bogoslovlja u Šiklošu 

(1811/12). Obavlja upravne i pastoralne službe 

u samostanima: predstojnika u Attadu (1812- 

1815), gvardijana i župnika u Virovitici 

(1821/22) i Šiklošu (1822-1824, 1830-1833, 

1839-1845). Isto tako izvršava upravne 

dužnosti u korist cijele Provincije, i to kao 

tajnik Provincije (1815-1821), savjetnik 

provincijala K. Ištokovića (1818-1821), 

provincijski ekonom i skrbnik odgojnih 

ustanova u Provinciji (1827-1830) te 

provincijal u dva trogodišta (1824-1827; 1833- 

1836). 

LIT.: Arhiv Hrvatske provincije sv. Ćirila i 

Metoda u Zagrebu: Acta capitulorum 1791- 

1883, sign. B-11, 59, 72, 73, 81, 94, 104, 114, 

122, 126, 128, 180, 220, 221, 281, 288. F.E. 

Hoško 

SITAR Toma, (Szittar), pedagog, provincijal 

(Attad, Madžarska, 28. I. 1782 — Šikloš, 

1845). Potjecao je iz hrvatske obitelji. Učlanio 

se 1799. u Provinciju sv. Ladislava. Filozofiju i 

teologiju je studirao na bogoslovnoj školi 

Pečuške biskupije u Pečuhu (1800-1806). God. 

1805. je postao svećenik. Premda je 1807. već 

postigao kvalifikaciju profesora filozofije, tek 

je 1809. počeo predavati na filozofskom 

učilištu u Pečuhu (1809/10) i zatim u 

Varaždinu (1810/11). Predavao je također na 

učilištu moralnog bogoslovlja u Šiklošu 

(1811/12). Obavljao je upravne i pastoralne 

službe u samostanima: predstojnika u Attadu 

(1812-1815), gvardijana i župnika u Virovitici 

(1821/22) i Šiklošu (1822-1824, 1830-1833, 

1839-1845). Isto tako izvršavao je upravne 

dužnosti u korist cijele Provincije, i to kao 

tajnik Provincije (1815-1821), savjetnik 

provincijala K. Ištokovića (1818-1821), 

provincijski ekonom i skrbnik odgojnih 

ustanova u Provinciji (1827-1830) te 

provincijal u dva trogodišta (1824-1827; 1833- 

1836). 

LIT.: Arhiv Hrvatske provincije sv. Ćirila i 

Metoda u Zagrebu: Acta capitulorum 1791- 

1883, sign. B-11, 59, 72, 73, 81, 94, 104, 114,


122, 126, 138, 180, 220, 221, 281, 288. F.E. 

Hoško 

SITOVIĆ, fra Lovro (Hasan), (Ljubuški. 1682. 

- Šibenik, 28. II. 1729). Kao dijete 

muslimanskih roditelja bio je talac vrgorskog 

harambaše Šimuna Talajića. Nakon povratka 

roditeljskoj kući pobjegne. U Zaostrogu se 

1699. krsti i uze ime Stjepan. U franjevački red 

stupio je u Našicama 10. IV. 1701. i uzme ime 

fra Lovro. Kapitul u Našicama imenovao ga je 

19. X. 1708. prvim profesorom filozofije na 

netom osnovanom filozofskom učilištu u 

Makarskoj. Čini se da je tu službu obavljao do 

1715. godine. Kroz to je vrijeme napisao i 

objavio svoju latinsko-hrvatsku gramatiku koja 

je doživjela tri izdanja. God. 1715. imenovan je 

profesorom Bogoslovlja u Šibeniku, pa je time, 

čini se, i prestao rad filozofije u Makarskoj. Od 

1718. do 1724. predavao je bogoslovlje u 

nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. God. 

1724. ustanovljeno je ponovno u Makarskoj 

filozofsko učilište i Šitović je ponovno 

imenovan za profesora. Uz profesorski rad 

isticao se kao izvrstan propovjednik i po 

općem sudu bio redovnik sveta života. Od 

1727. do smrti vršio je dužnost starješine 

hospicija na Dobrome u Splitu. 

DJELA.: Grammatica Lattino-Illyrica ex 

Emmanuelis aliorumque approbatorum 

grammaticorum libris, iuventuti Illyricae 

studiosae accomodata a Patre F. Laurentio de 

Gliubuschi O. F. S. F., Mleci 1713. — Pisma 

od pakla, Mleci 1727. 

LIT.: Srećko M. Džaja, Katolici u Bosni i 

zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. 

stoljeće, Zagreb 1971, 186. 

LIT.: Š. LJUBIĆ, Ogledalo književne povijesti 


1869, 418,455. – A. CRNICA, Bivši Turčinglasoviti 

franjevac-o. Lovre Šitović, Novo 

doba, XXI 1937, 73, 23-24; — A. CRNICA, O. 

Lovro Šitović, Naša Gospa od Zdravlja, 44-50; 

— G. BUJAS, »Katolička Crkva i naša 

narodna poezija«, Nova revija, XIII 1 1939; p. 

o. Šibenik 1939, 41; — BRUNO PEZO, 

»Franjevci Provincije Presv. Otkupitelja pisci 

latinskih gramatika u XVIII. stoljeću«, Kačić, 

XVII 1984 59-81 (62-65); HERTA KUNA, 

»Neke osobine jezika fra Lovre Šitovica«, 

Građa, knj. 10., Odj. istorijsko-filoloških 

nauka, knj. 7, Sarajevo 1961 125-177. – A. 

RIBIČIĆ, Crtice o školstvu u Zaostrogu, 

Zaostrog 1989, 91-92. – P. BEZINA, Kulturni 



1994, 34-37. 

K. Jurišić – V. Kapitanović 

SIVRIĆ Fra Mariofil-Marijan (1913.-1945.) 

Rođen 10.II.1913. u Međugorju, od oca Nikole 

i majke Anice r. Prskalo. Gimnaziju učio na 

Širokom Brijegu, bogosloviju 1933.-1938. u 




svećenika zaređen 14.VI.1936. u Kotoru. 


1940.-1944. prefekt konvikta na Širokom 

Brijegu 1944.-1945. vikar samostana na 

Širokom Brijegu Oko 12. veljače 1945. ubijen 

negdje kod Širokog Brijega. Idealan, savjestan 

i poletan svećenik. Bio je svećenik neporočna 

života, jednostavan i drag. Njegova vesela 

narav i neposrednost učinila ga je prijateljem 

sviju, a posebno njegovih gojenaca. Za vrijeme 

ratnih stradanja Širokog Brijega, mrtve je 

pokapao a žive hrabrio. 



A. Nikić 

SKADRANIN, Franjo FRANJO IZ SKADRA 

SKAKOČ, fra Alojzije (Luiđi, Vjekoslav), 

biskup FS, (Trogir, 1758. — 21. II. 1842), 

profesor, propovjednik i biskup. Niže 

školovanje završio u Trogiru i splitskom 

samostanu Gospe od Zdravlja. U novicijat je 

stupio u Živogošću (1781), a filozofiju je 

studirao u Splitu (1782) i Šibeniku gdje ja 

nastavio studirati i bogoslovlje ((1783-1785) s 

Karlom Matićem (v.). Kao mladi svećenik 

poslan je u Rim da nastavi studij (1785-1789). 

Poslije završetka studija predaje filozofiju u 

Splitu 1789-1792). i kasnije teologiju u 

Šibeniku (od 1798). Ti je postigao jubilaciju i 

imenovan je predstojnikom studija. Bio je


zastupnik visovačkog samostana u parnici s 

makarskim kanonikom Pavlovićem Lučićem i 

poslanik Provincije guverneru Ilirskih 

Pokrajina Maršalu Marmontu u Ljubljanu 

(1810). G. 1804. imenovan je za provincijala u 

Albaniji, a 1815. za biskupa Zanta i Kefalonije 

te administratorom Peloponeza i Krfa. Pridonio 

je izmirenju katoličkog i pravoslavnog 

stanovništva u tim krajevima. Proglašen 

naslovnim nadbiskupom stavropolskim 

povratio se u domovinu. Čini sa da je poslije 

njegove smrti ostalo više rukopisa, no nije 

poznato kamo su prispjeli. 

Djela: Epistola pastoralis ad clerum 

populumque suarum dioecesium, Romae, 

Editor Linus Contedini, 1815. 

LIT.: – Schematismo della Dalmatia 

Francescana Provincia del SS. Redentore, 

Spalato, 1855, 37. – Stato della Dalmata 

francescana provincia de M. oss. del SS. 

Redentore, Split 1857. 48. – Serie di tutti i 

Ministri Generali di tutto l'Ordine de Frati 

Minori dalla loro istituzione, fino all'anno 

1869. Con sunto storico sull'Ordine de’ Minori 

in Dalmazia ed in Bosnia, Spalato, Tip. A. 

Zanoni 1869. 43. – S. ZLATOVIĆ, Franovci 

države presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u 

Dalmaciji, Zagreb 1888. 417-418. – CRNICA 

Ante, Naša Gospa od Zdravlja, Šibenik 1939, 

355-357. – V. K(APITANOVIĆ), Skakoč fra 

vjekoslav, Franjo među Hrvatima, Zagreb 

1976, 269. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici 



S/20, f. 185r, S/21, f. 225v V. Kapitanović 

SKLENSKI, Vjenceslav (Szklenszky), teološki 

pisac, povjesničar (Novo Mesto u Moravskoj, 

Češka, 10. IV. 1732 - 1790). U Provinciju sv. 

Ladislava stupio je 1751. u Križevcima. 

Filozofiju je studirao u Pečuhu i Kanjiži (1754- 

1756), a teologiju u Varaždinu (1756-1760). Za 

svećenika je zaređen 1757. godine. Učiteljsku 

službu započinje kao korepetitor na 

filozofskom učilištu u Čakovcu (1760/61), a 

zatim kao profesor filozofskog učilišta u 

Kanjiži (1768-1775). Proglašen je “lector 

jubilatus” pa je dekan Generalnog učilišta i 

gvardijan u Zagrebu (1775-1777). Zatim je 

kustod Provincije i boravi u Krapini (1777- 

1780), gdje je već bio učitelj novaka (1764/65). 

Od 1780. pa do kraja života je bio u Čakovcu. 

U rukopisu su ostali njegovi školski priručnici 

iz teologije Cursus theologicus I (Pečuh, 1766 

Zagreb 1769; vel. 33,8 x 21,1, nepag. str. 522), 

Cursus theologicus II (Zagreb 1770-1775; vel. 

31,20 x 20,1 cm; nepag. str. 540), De Ecclesia 

Christi; De Pontifice romano et consiliis 

(Zagrabiae 1771; vel. 20 x 15,6 cm, nepag. str. 

574; u istom svesku spis K. Delamartine) i De 

poenitentia; De extrema unctione (Zagrabiae 

1773/74; vel. 31,8 x 18,7 cm; str. 22 + 164 

nepag.; u istom svesku spis K. Delamartine). 

Značajna su dva teološka spisa koji nemaju 

školske namjene, prvi je De primo principio 

(Čakovec [?], 1787; vel. 19 x 13,8 cm; str. 

425); svi gornji rukopisi su u knjižnici 

franjevačkog samostana u Čakovcu. Drugi spis 

neškolske namjene je biblijskog sadržaja; 

Clavis ad intelligendam S. Scripturam 

(Čakovec /?/, 1788; vel. 18 x 12 cm, str. 498; 

franj. knjižnica u Varaždinu, sign. A 89). Uz 

ova teološka djela pažnju privlače povijesni 

spisi: Historia ecclesiastica I (s.a. 1789; vel. 19 

x 15,5 cm; str. 498), Historia ecclesiastica II 

(s.l. 1789; vel. 19 x 15,5 cm, str. 450), Historia 

Hungariae, Transsylvaniae, Galliciae et 

Lodomeriae (s.l.s.a; vel. 19,3 x 13,2 cm, str. 

440; ova tri povijesna spisa su u franj. knjižnici 

u Varaždinu, prva dva sa sign. f 57, treći f 62); 

Compedium historicum (Krapinae 1777; vel. 

11,4 x 17,4 cm, str. 192), Brevis descriptio loci 

Krapina eiusque oppidi nec non conventus 

Franciscanorum in hoc oppido collocati 

(Krapinae 1779, vel. 21 x 33,2 cm, 20 listova) i 

Historia de regnis Croatiae, Dalmatiae et 

Sclavoniae cum addimento de regnis Boasnae, 

Serviae et Bulgariae (Krapinae 1789, vel. 19 x 

12,7 cm; str. 536; posljednja tri rukopisa su u 

Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 

pod sign. R. 3101, R 4419 i R 3075). Posljednji 

rukopis je koristio Lj. Gaj za svoj spis 

prvijenac o Krapini. 

DJELA: Systema peripatetico-scotisticum ex 

universa philosophia. Zagrabiae [1763]. - 

Assertione theologicae speculativo-morales ex 

tractatibus de jure et justitia, contractibus et 

usura. Zagrabiae (s.a.).


LIT.: F. Šišić: Školovanje Ljudevita Gaja u 

domovini. Hrvatsko kolo, 19(1938), str. 53-81. 

- F. E. Hoško: Skotistička filozofija 


Bogoslovska smotra, 39(1970), 2/3, str. 213- 

214. - Isti: Skotistička teologija zagrebačkog 

kruga 17. i 18. stoljeća. Kačić, 3(1970), 93-97. 

F. E. Hoško 

SKOČIBUŠIĆ, Ivan, provincijal (Duvno, oko 

1733 - Fojnica, 9. IV. 1795). Školovao se 

vjerojatno u fojničkom samostanu. U 

franjevački red stupio je oko 1755. Bio je 

meštar novaka u dva navrata ukupno šest 

godina te tako postigao čast agregata. Nakon 

prvog meštrijanja postavljen za župnika u 

Dobretićima (1766-1768), a potom ponovo za 

meštra u Fojnici. U tom svojstvu 1770. prinosi 

skupa s gvardijanima drugih samostna darove 

novom muli. God. 1773. postavljen je za 

fojničkog gvardijana, a slijedeće godine na 

kapitulu u Kreševu izabran je za definitora 

provincije i kao takav 1775. putuje s isluženim 

provincijalom Petrom Alovićem u Travnik da 

mole od vezira buruntliju da mogu putovati u 

Carigrad s ciljem da tamo izmole potvrdu 

stečenih fermana. Na kapitulu u Kraljevoj 

Sutjesci držanom ulipnju 1777. izabran je za 

provincijala. God. 1779. predsjeda u istom 

mjestu međukapitularnoj skupštini. Kao 

osluženi provincijal putuje 1781. s Alovićem i 

Bonom Nedićem u Travnik kod paše u svezi 

zaštite bosanskih franjevaca od mostarskog 

vladike. U vrijeme dok je bio fojnički 

gvardijan (1782) izabran je na skupštini 

provincije u Kreševu za vizitatora provincije. 

Po završetku ove službe biran je ponovo za 

provincijala (1786-1790). Posljednje godine 

života živio je u Fojnici. 

LITERATURA: - BENIĆ, Bono: Ljetopis 

sutješkog samostana. Sarajevo 1979. - 

BOGDANOVIĆ Marijan: Ljetopis kreševskog 

samostana. Sarajevo 1984. - JELENIĆ Julijan: 

Necrologium Bosnae Srgentinae. Sarajevo 


SKOROJEVIĆ, Marko, slikar (Teševo kraj 

Sutjeske (?), oko 1620 - umro, gdje i kada?) - 

Učio je slikarstvo vjerojatno u Veneciji ali ima 

kod njega upliva i nekh bizantskih slika. Od 

njega postoji jedna Gospa s njegovom 

signaturom iz 1666. Radio je i minijature na 

predstavci austrijskom caru i snimio 

“Rodoslovlje” Stanislava Rubčića, koje je 

posvetio nadvojvodi Ferdinandu Franji (danas 

u carskoj knjižnici, rkp. br. 17683, Hist. prof. 

521). 

DJELO: Žalosna Gospa (1666). 

LITERATURA: Ivan 

KUKULJEVIĆ.SAKCINSKI: Slovnik 

umjetnikah jugoslavenskih, Zagreb 1858, 419 - 

Đ. MAZALIĆ: Nekoliko starih slika. Glasnik 

hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, 54 

(1942), 207-240, posebno 227-231. - 

Enciklopedija likovnih umjetnosti, s. v. 

Skorojević Marko. I. Gavran 

SKOROJEVIĆ, Tomo, prov. (Teševo, 2. 

polovica 15. st. - ?, 1564?). - Bio je provincijal 

Bosne Srebrene (1548-1551), a po nekima i 

ranije (1524-1527). Imenovan je smederevskim 

biskupom 14. IV. 1551. O njegovom 

djelovanju kao provincijala i biskupa ništa se 

potanje ne zna, osim to da su ga Turci 

progonili i da su i fratri zbog njega progonjeni 

od Turaka. 



(1339-1735). Beograd 1935, 40-141. - 


1968, 159, 163. - J. BUTURAC - A. 

IVANDIJA: Povijest Katoličke crkve među 

Hrvatima. Zagreb 1973, 151. 

A. Barun 

SKUPNJAK, Nikola ( ✜ Stjepan), pedagog, 

provincijal (Trnovec, Varaždin, 24 . XII . 1897. 

- Varaždin, 27 . IX. 1977). — Poslije osnovne 

škole je kao pitomac franjevačkog sjemeništa u 

Varaždinu polazio gimnaziju. God. 1914. je 

postao član Hrvatske franjevačke provincije. 

Zatim je nastavio školovanje na Filozofskom 

učilistu provincije u Varaždinu (1915-1918) i 

na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1918- 

1922) da bi na kra ju teološkog studija bio 

1922 . zaređen za svećenika. Nastavio je studij 

klasičnih jezika na Filozofskom fakultetu u 

Zagrebu (1922-1926). Predavao je u


Franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu dva 

desetljeća (1926-1945), a u ratnim godinama je 

bio i njezin upravitelj (1942-1945); tada je bio i 

direktor kolegija. Ponovno je predavao na istoj 

gimnaziji u Zagrebu (1954-1966), nakon što je 

kao provincijal dva trogodišta vodio Provinciju 

u kriznim poratnim godinama (1848-1954) . 

Isticao se neupitnim ugledom crkvenog 

poglavara pa je djelotvorno odbio i zabranio 

svaki oblik suradnje s komunističkim državnim 

vlastima putem tzv. svećeničkih društava. U 

vodstvu provincije je sudjelovao i kao kustod 

(1954-1960). Uspio je obnoviti 1951. malo 

sjemenište smjestivši ga u zagrebački samostan 

i pripraviti ponovno otvaranje Franjevačke 

gimnazije u Zagrebu (1954). Pokrenuo je 1948. 

Obavijesti Hrvatske franjevačke provincije sv. 

Ćirila i Metoda, list za njegovanje povezanosti, 

obaviještenosti i permanentnu formaciju 

članova provincije. Odlikovao se osobitim 

znanjem klasičnih jezika i pedagoškim 

vlastitostima, poduprtim osobnim 

dostojanstvom, zatim redovničkom stegom i 

svećeničkom radinošću, napose u dijeljenju 

sakramenta pomirenja u Zagrebu i Varaždinu 

(1966-1977) . 

LIT.: † O. Nikola Skupnjak. Obavijesti 

Hrvatske franjevačke provincije sv. Cirila i 

Metoda, 30 (1977), 323-327 . F. E. Hoško 

SKURJANEC, Dalmacije, (Polstrane, Maribor, 

26. IX. 1748. — Virovitica, 5. X. 1810). God. 

1765. je pristupio Provinciji sv. Ladislava. 

Zatim je slušao filozofiju na učilištu u Pečuhu 

(1767-69), a teologiju na bogoslovnoj školi u 

Zagrebu (1769-1773). Nakon što je 1776. 

položio ispit za profesora filozofije, predavao 

ju je na učlištima u Zagrebu (1776/77) i u 

Čakovcu (1777/78). Pastoralne dužnosti je 

obavljao u Zagrebu i Virovitici, gdje je bio 

samostanski starješina (1782-1785, 1803/04). 

Kao član viorovitičkog samostana bio je 

kapelan u Sladojevcima i župnik u Zdencima 

(1791-1803). 

DJELA: Propositiones ex Prolegomenis 

universae Philosophiae item Logicae ipsaque 

Logica selectae, Zagrabiae 1777. F.E. Hoško 

SKVRCE, Miho, gradonačelnik Dubrovnika 

(Pločice u Konavlima, 8. V. 1874 - Dubrovnik, 

18. VII. 1958) - Osnovnu školu ohađa u 

rodnom mjestu, gimnaziju u Dubrovniku. 

Studira pravo u Grazu i Beču, gdje doktorira. 

Radi kao pravnik u Zadru, a zatim otvara 

odvjetničku kancelariju u Dubrovniku. Bio je 

narodni zastupnik Hrvatske Seljačke stranke i 

senator u Hrvatskoj Banovini. 1927-1928. bio 

je načelnik grada Dubrovnika, i to prvi koji je 

izabran na općinskim izborima. Prijateljevao je 

sa Stjepanom Radićem. U Treći red sv. Franje 

je stupio u Dubrovniku 1930. i bio jedan od 

njegovih najodličnijih i najboljih članova. — 

Kao čovjek bio je izuzetno dobar, branio je 

sirotinju i pravedne ljude bez obzira na vjeru i 

narodnost. Siromašnima nije nikada naplaćivao 

usluge. Bio je i veliki rodoljub i gorljivi 

katolik. Kao vrlo pobožan čovjek mnogo je 

molio i to klečeći. Sv. Misi bi prisustvovao i 

radnim danima uvijek kada bi mu bilo moguće 

i tada bi se redovito pričešćivao. Osobito je 

častio Majku Božju. Živio je skromno od male 

mirovine u starosti i opominjao djecu i rodbinu 

da se drže vjere i Crkve. — Nije bio jedini 

gradonačelnik Dubrovnika trećoredac. Osim 

njega, Treem je redu pripadao i Dr. Ruđer 

Bracanović (umro 1943), načelnik Grada 1938. 

LITERATURA: Marijo ŠIKIĆ (MŠ): Skvrce, 

Miho. Franjo među Hrvatima, Zagreb 1976. 

269a-b. M. Šikić 

SLADE DOLCI 

SLAPNICA (IZ SLAPNICE), Jakov, prov. 

(Slapnica kod Sutjeske, polovica 16. st. - ?, 1. 

polovica 17. st.). - Vjerojatno je bio provincijal 

Bosne Srebrene (1604-1607). Suvremeni izvori 

ne svjedoče o tome i zbog toga Mandić 

njegovo provincijalstvo stavlja pod upitnik. 



(1339-1735), Beograd 1935, 58. - Dominik 

MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968. 171. 

A. Barun


SLAVIĆ, fra Frano - Radio je na gimnaziji od 

1910-14. Predavao je hrvatskii klasične jezike. 

Surađivao je u Katoličkom listu (1912). 

Napustio je 1914. profesorsku službu. Iste 

godine piše provincijalu da je sastavio 

hrvatsko-slavensku gramatiku, pa traži pomoć 

za tiskanje. Župnik je u Prgometu 1916, a 

1930. živi u Sinju kod neke obitelji. G. 1922. 

postao je članom Đakovačke biskupije. 

LIT.: Bezina, Srednje školstvo u provinciji 

presvetog Otkupitelja, Split 1989, str. 263, 266 


SLIŠKOVIĆ Fra Ivo-Ivan (1877.-1945.) Rođen 

25.IV.1877. u Mokrom, ž. Široki Brijeg, od 

oca Jure i majke Mare r. Kraljević (Matijević). 

Gimnaziju učio 1891.-1895. na Širokom 

Brijegu, bogosloviju 1895.-1901. u Mostaru i 

na Humcu. U Franjevački red stupio na 

Humcu, 4.X.1895. Zavjetovan jednostavno 

5.X.1896., svečano 3.XI.1900. Za svećenika 

zaređen 22.XII.1900. 1902.-1903. kapelan na 

Humcu 1903.-1904. vikar na Širokom Brijegu 

1904.-1905. vikar na Humcu 1905.-1909. 

župnik u Tihaljini 1909.-1916. župnik u 

Bukovici 1916.-1919. gvardijan na Širokom 

Brijegu 1919.-1942. župnik u Kočerinu 1942.- 

1945. u mirovini na Širokom Brijegu 7.II.1945. 

spaljen na Širokom Brijegu. Bio je svet čovjek, 

primjer savjesnoga, "staroga hercegovačkog 

fratra". Bio je jednostavan, marljiv, siromašan i 

dugogodišnji pastoralac hercegovačkog stada. I 

kad je došao na Široki Brijeg da se odmori od 

teškog i mukotrpnog rada i da se više posveti 

Bogu zločinačka ruka ga je usmrtila. 



A. Nikić 

SLUGIĆ, Tarzicije, student teologije (Vareš, 

10. XII. 1912 - Sarajevo, 23. IX. 1935). - 

Pučku školu završio je u Varešu, gimnaziju u 

Visokom, novicijat u Fojnici i LIvnu. Kao 

gimnazijalac liječio se u Sarajevu i Zagrebu od 

srčane bolesti, od koje je i umro u trećoj godini 

studija. Bio je veoma strpljiv u bolesti i kao 

takav uzor drugima. Prigodom njegove smrti 

zapisano je da je bio dobar drug i marljiv đak. 

Surađivao je u đačkom listu Cvijet (1932). 

LITERATURA: - Cvijet, 17(1935) 1-2, str. 36- 

37. Anto Kovačičć 

SMOLJAN Fra Brno-Frano (1884.-1945.) 

Rođen 3.X.1884. u Rodoču, ž. Mostar, od oca 

Nikole i majke Luce r. Cvitković. Osnovnu 

školu učio u Mostaru, gimnaziju na Širokom 

Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Paderbornu 

(Njemačka). Francuski jezik učio u 

Neuchatelu (Švicarska). U Franjevački red 

stupio na Humcu, 25.VIII.1901. Zavjetovan 

jednostavno 25. VIII. 1902., svečano 

31.VIII.1905. Za svećenika zaređen u 

Wiedenbrucku (Njemačka), 10.IV.1908. 

1908.-1910. kapelan i kateheta na Širokom 

Brijegu 1910.-1922. nastavnik u gimnaziji na 

Širokom Brijegu 1922.-1925. tajnik provincije 

u Mostaru 1925.-1931. župnik u Mostaru i 

gvardijan samostana 1931.-1936. župnik u 

Međugorju 1936.-1941. župnik na Čitluku 

1941.-1943. gvardijan i župnik na Humcu 

1943.-1945. u mirovini na Humcu 14. veljače 

1945. bačen u Neretvu u Mostaru. Bio je vrlo 

civiliziran i naobražen svećenik i pobožan 

redovnik. Ugodan propovjednik, koji je 

proživljavao ono što je propovijedao. Narod ga 

je rado slušao, jer je emotivno govorio. Kao 

starješina ostavio je iza sebe građevinskih 

uspjeha. 



A. Nikić 

SMOLJANOVIĆ, Petar ( ✜ Ivan), pedagog, 

širitelj marijanske pobožnosti (Pleternica, 30. 

V. 1794. — Cernik, 11. V. 1879). God. 1816. 

stupio je u Provinciju sv. Ivana 

Kapistranskoga. Bogoslovno školovanje je 

završio 1822. u Vukovaru, a 1820. je zaređen 

za svćenika. Najprije djeluje kao vjeroučitelj i 

kapelan u Cerniku (1822/23, 1825-1830) i 

Iloku (1823-1825). Položivši ispit za 

gimnazijskog profesora djelovao je na 

gimnaziji u Požegi (1830-1835, 1851-1853). 

Bio je samostanski starješina i župnik u 

Cerniku (1835-1842, 1866-1877), Šarengradu 

(1842-1846) i Iloku (1858-1866). U 

međuvremenu je boravio i u Slavonskom


Brodu (1847-1849, 1853-1857) i Zemunu 

(1857/58). Bio je jedan od vidjelaca lika Majke 

Božje s Djetetom Isusom 7. VII. 1865. u Ilači 

te širitelj štovanja Gospe Lurdske, usmjerenog 

prema tom srijemskom svetištu. 

LIT.: N. PAVIČIĆ: Kroz Gospinu Hrvatsku, 

Zagreb 1943, 212. — J. JANČULA: Franejvci u 

Cerniku, Slav. Požega 1980,227-228, 249-252. 

F.E. Hoško 

SOFIJA, IVAN IZ TRSTA v. Ivan Matejev i 

Eufemijin, “Sofija” iz Trsta 

SOKAČIĆ, Ambroz, provincijal (Donja ili 

Gornja Pulja, Gradišće/Burgenland, 8. III- 

1684. - Varaždin, 28. II. 1730). Stupio je 1703. 

u novicijat Provincije sv. Ladislava u 

Križevcima. Filozofiju je studirao kod 

Augustina Benkovića (1705-1707), a teologiju 

na Generalnom učilištu u Varaždinu (1707- 

1711). Profesorsku službu Sokačić je započeo 

predavanjem filozofije u Zagrebu, Varaždinu i 

Remetincu (1713-1716), a zatim predavanjem 

moralnog bogoslovlja u Varaždinu (1716- 

1718) u Krapini (17189/20), a zaključi0 ju je 

kao profesor dogmatskog bogoslovlja na 

generalnom učilištu u Varačdinu (1721-1727). 

U međuvremenu je bio gvardijan u Krapini 

(1719/20) i Zagrebu (1720/21) i definitor 

provincije (1724-1727). Službu provincijala je 

započeo 1727, ali je umro prije nego što mu je 

isteklo upravno trogodište. 


sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, Matricxula 

officiorum, isighn. B 2, str. 90. F. E. Hoško 

SOKOL, Bernardin, skladatelj (Kaštel 

Sućurac, 22. V. 1888 - Pelješki kanal, 28. IX. 

1944) - Stupio u Provinciju sv. Jeronima 1903. 

Gimnaziju polazio na Košljunu i u Zadru, 

teologiju u Dubrovniku, gdje je zaređen za 

svećenika 1906. Konzervatorij završio u 

Klosterneubergu kod Beča. Predavao moralku i 

crkveno pravo na Teologiji Male Braće u 

Dubrovniku i vodio crkveni zbor te predavao 

na državnoj gimnaziji (1918-1924). Studirao 

više glazbene nauke u Rimu, doktorirao iz 

muzikologije i postigao doktorat teologije na 

“Sapienzi” (1924-1926). Kao honorarni 

nastavnik predavao crkvenu glazbu na 

Teološkom fakultetu u Zagrebu od (1927). 

Predavao na nižoj franjevačkoj gimnaziji s 

pravom javnosti na Badiji kod Korčule, gdje je 

i privatno poučavao glazbeno nadarene 

pojedince, vodio đački zbor i komponirao (od 

1933). Boravi u Zagrebu i Novom 

Narofu(1941), pa se opet vraća na Badiju. — 

Njegov glazbeni opus obuhvaća oko 80 

glazbenih izdanja, među kojima su važnija: 

mise: Gaudens gaudebo, Missa iubilaris, 

Staroslavenska Misa sv. Ćirila i Metoda, 

Staroslavenska i hrvatska Misa bl. Nikole 

Tavelića, pjesme: četiri pjesme u čast bl. 

Nikole Tavelića, razne crkvene, himni, psalmi, 

Tantum ergo, Ave Maria, Neoskvrnjene, 

litanije itd., profane skladbe: Hrvatsko selo i 

Glazbeni monolozi. — U svojim radovima 

očituje izvornost melodijske invencije, 

sklonost polifoniji i smisao za neuobičajene i 

osebujne harmonijske efekte. (Kuntarić). 

Surađivao je i u glazbenim časopisima (Sv. 

Cecilija, Crkveni glazbenik), a pisao je i u 

Hrvatskoj Straži i Euharistijskom glasniku 

(Brlek). Svojim je radovima unio u hrvatsku 

crkvenu glazbu novi elemenat: bogatu 

harmoničku podlogu, na kojoj slobodnim 

nizanjem sazvuka izaziva zanimljove utiske, 

dajući religioznoj misticinovo tonsko ruho. Bio 

je vješt kontrapunktičar (Andreis). 

DJELA: Glazbena djela o. fra Bernardina 

Sokola, franjevca. Zagreb 1940. - Naša prva 

riječ. Euharistijski glasnik 17 (1929) br. 5. 117- 

118. 

LITERATURA: J/osim/ ANDRIĆ: Glazbene 

zbirke o. dra Bernardina Sokol. Obitelj 1929. - 

ISTI: Glazba o. Bernardina Sokola. Obitelj 

1934. - B/ožidar/ ŠIROLA: Kompozitor i 

nakladnik o. dr. Bernardin Sokol. Novo doba 

1935. - I. PLEVNIK: Kompozitor o. Bernardin 

Sokol. Katolička Riječ 1939. -M. KATIĆ: 

Skladateljski rad franjevca O.B. Sokola. Novi 

list Zagreb 1941. - J/osip/ ANDREIS: Povijest 

glazbe s primjerima u notama, neprodukcijama 

rukopisa i slikama. Zagreb 1942, 636. - M. 

KUNTARIĆ: Sokol, Bernardin. Muzička 

enciklopedija 2. Zagreb 1963, 610. - Mijo 

BRLEK: O širenju štovanja S. Marije Celine 

od Prikazanja u Hrvatskoj (poslano s


literaturom Klarisama u Francuskoj radi 

beatifikacije S. Marije Celine) /rukopis/. - 

ISTI: Sokol, fra Bernardin. Franjo Među 

hrvatima. Zagreb 1976, 169b-170a. - Izvještaj 

Franjevačke klasične gimnazije s pravom 

javnosti (Badija-Dubrovnik) za šk. god. 

1933/34. Dubrovnik 1935, 4,9. - Idem 1934/35. 

Dubrovnik 1935, 6. - Idem 1935/36. 




Dubrovnik 1939, 4, 25-27. - Idem 1939/40. 

Dubrovnik 1940, 4. M. Brlek 

SOLDATIĆ, Bonaventura Marija (krsno 

Bartul Nikola/ FKN (Cres, 7. XII. 1827. - 

Roma, 29. XI. 1895.), provincijal, general, 

nadbiskup. - Više školovanje završio je u 

Padovi, gdje je 25. XI. 1849. položio zavjete, a 

za svećenika je zaređen 21. XII. 1850. Zatim 

se vraća u Cres. Od jeseni 1853. do lipnja 

1856. je u bečkom Augustinianumu. Na 

bečkom sveučilištu postiže doktorat iz 

teologije. Zatim je u Padovi magister klerika, 

profesor Svetog pisma Staroga zavjeta, 

ispovjednik za vjernike hrvatskog jezika. God. 

1862. je asisten i tajnik ujedinjene 

Dalmatinsko-padovanske provincije; 1864. 

imenovan je generalnim povjerenikom a od 

1865-1879. je ministar provincijal iste 

provincije, a potom l879-1881., u teškim 

vremenima dokidanja redovništva u rnnogim 

evropskim zemljama, ministar general Reda 

manje braće konventualaca. Da bar donekle 

ublaži kobne posljedice tog dokidanja, 

proširuje creski samostan da uzmogne 

prihvatiti klerike iz Italije i drugih zemalja. 

Obilazi provincije, potiče duhovnu obnovu 

redovničkog života, preporučuje potpuno 

zajedništvo dobara (vitam perfecte 

communem) što je Dalmatinsko-padovanska 

provincija, prva u Redu, prihvatila). 

okružnicama podržava vezu s rastjeranim 

redovnicima; tješi ih i podržava u nadi boljih 

dana i obnove. Nazvan je trećim 

utemeljiteljem Reda. Pobuđivao je udivljenje 

kod svih s kojima se susretao. Pripovijeda se 

da su jednom zgodom neki viši redovnički 

poglavari jadali papi Leonu XIII. na teška 

vremena i da im je papa odgovorio: "Gledajte 

oca Soldatića! Nijedan red nije toliko pretrpio 

gubitkom velikih i glasovitih samostana kao 

njegov, a on ipak ne gubi pozdanja!". — 

Nakon završene službe generalnog ministra 

obavljao je razne službe u Rimskoj kuriji. Zbog 

uzornog života, mnogobrojnih zasluga i 

sposobnosti 27. VII. 1895. (a ne 1891.) Leon 

XIII. ga je imenovao naslovnim sofijskim 

nadbiskupom. Buskupsko posvećenje udjelio 

mu je 4. VIII. 1895. u Rimu franjevac, kard. 

Angelo Bianchi. Cresanin Alfons Orlich, 

tadašnji general Reda manje braće 

konventualaca, dao mu je prenijeti l926. 

posmrtne ostatke u cresku crkvu sv. Franje 

LIT.: R. RITZLER - SEFRIN: Hierarchia 

catholica medii et recentioris aevi, VIII, 

Patavii 1979, 52. — Archivio Sartori… [a cura 

di G. LUISETTO], Padova 1983ss. Vol. II, 

435s br. 68 i 70; 1148ss br. 19s, 22s, 26-28, 

33-41. — Miscellanea Francescana 32 (1932) 

21s. — M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske 



dana, Split 1973, 118s. 

SOPTA Fra Martin-Franjo (1891.-1945.) 

Rođen 14.II.1891. na Dužicama, od oca 

Martina i majke Ruže r. Pinjuh. Maturirao na 

klasičnoj gimnaziji u Mostaru 1910., 

bogosloviju učio u Mostaru 1910.-1914., 

filozofski fakultet u Zagrebu 1915.-1917., te u 

Beogradu 1921. U Franjevački red stupio na 



svećenika zaređen u Sarajevu, 21.IX.1913. 

1914.-1927. nastavnik u gimnaziji na Širokom 

Brijegu 1927.-1932. profesor bogoslovije u 

Mostaru 1932.-1943. profesor gimnazije na 

Širokom Brijegu. 1943.-1945. profesor 

bogoslovije u Mostaru 12. veljače 1945. 

odveden prema Ljubuškom i negdje ubijen. 

Filozof po naravi i po struci. Čvrste kršćanske i 

filozofsko-teološke vjere. "Bio je osoba 

izvanredno visoke inteligencije i široka znanja, 

na kakvu se nisam namjerio ni na jednom od tri 

sveučilišta, koja sam pohađao..." (Kvirin 

Vasilj, KRUH... 149) Bio je enciklopedija 

znanja. Pamtio je poput kompjutera. Bio je


pravi siromašak u posjedima. Bio je potpuno 

iskren. 



A. Nikić 

SORKOČEVIĆ, Pavao (Sorgo), jubilarni lektor 

(Dubrovnik, 16. st.) - Dubrovački plemić. Član 

Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Bio je vrlo 

učen. Imenovan jubilarnim lektorom. Pod 

starost živio u samostanu na Daksi kraj 

Dubrovnika i tu umro. Njemu je u čast pisao 

epigrame Elije Lampridije Crijević. S. Je bio i 

vrstan propovjednik (Andriassi). 

LITERATURA: Vitale NADRIASSI: 







SORKOČEVIĆ, Timotej (Sorgo), teolog 

(Dubrovnik, ? - prije 1582) - Dubrovački 


Dubrovniku. Školovao se u inozemstvu i 

doktorirao. Vrlo učen teolog. Osim teologije 

bio je vješt i raznim drugim znanostima i 

vještinama. Nije poznato da bi što ostalo od 

njegovih djela. 





Seraphinus CERVA: Bibliotheca Ragusina III. 


SORKOČEVIĆ-BOBALJEVIĆ, Franjo (Sorgo- 

Bobali), stonski biskup (Dubrovnik 1721 - 

Ston 29. VI. 1800) - Rođen u uglednoj 

dubrovačkoj obitelji. Humanističke znanosti 

završio je kod isusovaca u Ravenni. Kao 

mladić, željan znanja, obilazi talijanske 

gradove. Nakon povratka u domovinu stupio je 

u Dubrovačku provincijusv. Franje. Predavaoje 

filozofiju i teologiju i stekao naslov jubilarnog 

lektora. Vršio je i službu provincijala (1764- 

1767). Kao vrstan propovjednik, poznat po 

otmjenim, učenim iplodnim proovijedima, 

pozivan je u mnoge talijanske gradove. Držao 

je korizmene propovijedi i pred Dubrovačkim 

senatom. S uspjehom je obavio poslaničku 

službu Dubrovačkog senata kod francuskog 

kralja Ljudevita XV. (1763). Poljski kralj 

Stanislav ga je počastio naslovom kraljevskog 

teologa. — Na opće zadovoljstvo je vršio 

službu provincijala u svojoj redovničkoj 

provinciji. Kler i narod stonske biskupije ga je 

s oduševljenjem primio za svoga biskupa 1772. 

Biskupijom je upravljao 28 godina mudro, s 

ljubavlju, odlučno i razborito (Rode) sve do 

smrti. 





Pijo PEJIĆ (PP): Sorgo-Bobali, fra Franjo. 

Franjo među Hrvatima. Zagreb 1976, 270b. 

P. Pejić. 

SPADER (JANKOVIĆ), Oktavije, biskup 

(Zadar, 1646. — Asiz, 1715.) — Osnovno 

obrazovanje je stekao u rodnom mjestu. Kao 

mladić je stupio u Franjevački red. Nakon 

novicijata i svečanog redovničkog zavjetovanja 

u samostau sv. Frane u Zadru poslan je na 

studij filozofije u Rim, gdje dolazi do izražaja 

njegova izuzeta nadarenost i marljivost. 

Vrhovna uprava Reda izabrala ga je za lektora 

filozofije na generalnom učilištu u samostanu 

Aracoeli prije negoli je zaređen za svećenika. 

Za svećenika je zaređen 1674., a malo poslije 

toga, genral Reda imenuje ga lektorom 

teologije u Peruđi, odakle je nakon tri godine 

premješten na teološko učilište u Bolonji, gdje 

je kroz 18 godina vršio službu lektora 

teologije, cenzora sveučilišta, teologa 

bolonjskog nadbiskupa, te konsultora i 

duhovnika papinskog legata u Bolonji kard. 

Pignatellia. — God. 1695. imenovan je za 

rabskog, a god. 1698. za asiškog biskupa. 

Pokopan je u bazilici sv. Marie od Anđelau 

kojoj je o svom trošku ukrasio veliku kapelu 

sv. Sakramenta, a crkvicu Porcijunkule je 

restaurirao uz pomoć najboljih suvremenih 

umjetnika. — Kao dugogodišnji lektor mnogo 

je pisao. Tiskana djela su slijedeća: 

Prolegomenon Bibliae Sapientiae et Scotisticae


disciplinae. Venetiis 1686. — Prolegomena 

Sacrae Scripturae. Bononiae 1687. — 

Introductio ad lecturae Theologicae et 

Praedicationis Evangelicae officium. Romae 

1693. — Bibliotheca canonica, juridicomoralis, 

tehologica. Ovo djelo je dovršio i 

tiskao njegov kolega Lucius Ferraris u I-VIII. 

svezaka. Bononiae 1712. Ovo djelo je dospjelo 

u poznatu ediciju J.P. Migne, Pariz 1852.- 

1857. svezak I-VIII. — Od manjih tiskanih 

djela poznata su: Cathalogus de Minoribus 

Provinciae S. Hieronymi nuncupatae, qui 

sanctite dignitate et et publicis muneribus 

floruerunt, Bononiae 1686. — Lumi serafici di 

DPorziuncula accesi dal infiamato cuore del 

gran P.S. Francesco, Venezia 1701. — 

Disertazione sulla storia dell’Indulgenza di 

Porziuncula, Venezia 1701 1 , 1705 2 . — 

Relazione sul Cuore di S. Francesco nella 

basilia degli Angeli, Venezia 1707. — Breve 

relazione circa il Cuore et Interiora del 

Serafico Patriarca S. Francesco esistenti nella 

di lui Capela... Venezia 1723. — 

Dimonstrazione cronologica dell’Indulgenza 

della Porziuncula, Lucca, 1726. 

Važniji rukopisi. Bibloteka samostana sv. 

Frane u Zadru ima dva rukopisa: Universae 

Philosophiae substantia, Sig. 8291. Mn. VII. 

— Bibliotheca Scotistarum, Sig. 7292. Mn. 

VII. U franjevačkom samostanu u Kamporu 

nalazi se rukopis: Medicinae pars secunda. 

Među rukopisima je označen brojem 9. 

LIT.: Konstantino Boxich: Biografia del P. 

Ottavio Jancovich, detto Spader, di Zara...Zara 

1846. Donato Fabianich: Storia dei Frati 

Minori. Zara 1865., II., str. 34-37. Isti: 

Convento il piú antico dei Frati Minori in 

Dalmazia. Prato 1882. str. 76-79. Andrija 

Bonifačić: O. Oktavije Janković Spader. 

Samostan Sv. Frane u Zadru. Zadar 1980. sr. 

233-245. P. Pejić 

SPADER, fra Oktavije (Jadertinus, Jadrensis, 

Janković) zadarski franjevac, jubilarni lektor 

franjevačkog generalnog učilišta u Bolonji, 

biskup rapski zatim asiški, filozofsko-teološki 

pisac (Zadar 1646. 24. III. 1715. Asiz). 

Zapostavivši krsno ime Šime Ivan naziva se, 

prema običaju, redovnčkim imenom fra 

Oktavije (Octavius) uz oznaku rodnog kraja: 

Zadranin (Jadertinus, Jadrensis, Zaratino, 

Zaradino, Zuratino). Pobliže je označen 

nadimkom Spader, što ga on sam često 

pridomeće, dok se obiteljsko prezime Janković 

u njegovim spisima ne pojavljuje. Prvi se njime 

služi njegov životopisac Konstantin Božić, 

franjevac iz Poštana, 1846. g., a poslij njega 

historičar Donat Fabijanić, franjevac iz Paga, 

ne prihvaća za Spadera to obiteljsko prezime. 

— Prve pouke i franjevačko odijelo prinio je u 

Zadru. Nauke je postavio u Rimu na 

franjevačkom učilištu u Aračeli. Na istom 

učilištu je vrlo mlad, prije negol je zaređen 

svećenikom, postavljen lektorom te je 

predavao sve discipline trivija i kvadrivija, o 

čemu svjedoče autografi njegovih predavanja 

koji se čuvaju u knjižnici franjevačkog 

samostana u Zadru. Svećenikom je zaređen u 

Zadru u svojoj 28, godini, te je odmah poslan u 

Peruđu ka lektor teologije franjevačkog učilišta 

toga grada. Tu je djelovao tri godine dok nije 

prešao u istoj službi lektora na generalno 

franjevačko učilište u Bolonju, na kojem je 

djelovao punih osamnaest godina. Njegovom je 

zaslugom ovo učilište došlo na glas sa svoga 

kritičnog stava prema spisima suvremenog 

filozofa Baruha Spivoze (Amsterdam 1632. — 

Haag 1677.). Tu je stekao poznanstvo s 

Antonijem Pignatelli, kasnijim papom 

Inocentom XII., koji ga je imenovao, god. 

1695., biskupom u Rabu. Nakon tri godine bio 

je premješten u Asiz, gdje je biskupovao do 

smrti, 1715. god. Pokopan je u bazilici Marije 

Anđeoske, kod Asiza, za obnovu koje je 

mnogo uradio. — U filozofsko-teološkim 

spisima zastupa franjevačku školu Ivana Duns 

Skota. 

DJELA. — Prolegomenon biblicae sapientiae 

et scotisticae disciplinae, Venetis, 1689., apud 

Andream Poleti. — Cathalogus de Minoribus 

suae provinciae S. Hieronymi nuncupatae qui 

sanctitate, dignitate et publicis muneribus 

floruerunt, Bononiae, 1686. — Lumi serafici 

della Porziuncula, Venetiis, 1701. — 

Disertazione sulla storia dell’Indulgenza della 

Porziuncula, 1705. — Relazione sul cuore di S. 

Francesco sepolto nella Basilica degli Angioli, 

Venezia, 1707. — Introductio ad lecturae


Theologicae et Praedicationis Evangelicae 

officium pro religionis Seraphicae studentibus 

tractatus tripartitus: Polemicus, Biblicus, 

Hierorethoricus, editae a Didaco Stella et 

Francisco Panigrarola. Haec recusa, cetera 

comportata per P. Octavium Jadertinum, 

Romae, 1693. Djelo je poznato pod nazivom: 

Jadertina Summula. — Breve relazione circa il 

Cuore ed Interiora del Serafico Patriarca S. 

Francesco esistenti nella di lui Cappella... in S. 

Maria degli Angeli, Venezia, 1723., opus 

postumum per Giovanni Radici. — Collis 

Paradisi, oharitate Simeonis Joannis de Jadera 

(gdje je Simeon Joannes krsno ime fra 

Oktavija), opus postumum priređeno prema 

Spaderovim rukopisima propovijedima iz 

mladih dana s naslovom Scala di Paradiso, a 

sadrže homilije za sve nedjelje i blagdane u 

godini. — Corso filosofico antispinosistico. 

Šaljući rukopis iz Bolonje u Zadar god. 1695. 

veli za taj svoj spis da je u zadnje vrijeme 

ubrzo postao poznat po Italiji, Francuskoj i 

Njemačkoj, pa se iz toga može zaključiti da je, 

vjerojatno, bio tiskan. — In vita Scoti. Ovo 

djelo spominje Spader kao svoje, gdje na 29. 

stranici daje podatke o P. Benediktu 

Benkoviću, zadarskom franjevcu (r. u Pagu 

1495.) za kojega kaže da njemu treba zahvaliti 

“za sve što se dobro nađe” u njegovim spisima. 

RUKOPISI. — Bibliotheca Scotistarum, 

Knjižnica zadarskog franjevačkog samostana, 

Mn VII. Sign. 8292. To je zajednički naslov 

postavljen od samog Spadera za skup rukopisa 

iz razdoblja 1666.-1671. u više navrata 

skicirana predavanja iz gradiva trivija i 

kvadrivija. Rukopis daje jasan uvid o nastavi 

pirodne filozofije i matematike u srednjim 

školama onoga vremena kod nas, u Italiji i 

općenito u Evropi. — Universae Philosophiae 

Substantia, Scoticae purificata stillicidiis 

strictissime redacta compendio per Frantrem 

Octavium IADERTINUM Dalmatam, Ord. min. 

Res. Obl. clericum, Knjižnica Franjevačkog 

samostana u Zadru, Mn. VII. Sign. 8291. 

Rukopis sadrži skice Spaerovih predavanja iz 

1665. g., dakle privijence iz dobi od 19 godina. 

— Medicinae pars secunda nalazi se u 

Franjevačkoj biblioteci Kampor — Rab, pod 

Rukopisi br. 9. Rukopis ima 232 str. veličine 

19 x 13 cm, a ispisane su sitnim vlastoručnim 

rukopisom. — Životopisac Spaderov, o. 

Konstantin Božić, izvješćuje da biblioteka 

samostana Marije Anđeoske — 1846. g. — 

posjeduje “rukopise raspoređene u šest 

svezaka, a sadrže teološko gradivo: svi 

pripravljeni za tisak; ima tu i jedan veliki 

rukopis gdje se pobijaju zahtjevi 

konventualaca”. To su oni rukopisi za koje 

Spader kaže da ih namjerava ostaviti 

samostanu u Bolonji, a naziva ih Biblioteca 

canonica, giuridica, morale, teologica s 

posvetom Presvetom Trojstvu, što ih je njegov 

kolega, franjevac Lucius Ferraris objelodanio 

pod naslovom: Prompta Bibliotheca canonica, 

iuridico-moralis theologica... in octo tomos 

distributa, koja je doživjela više izdanja i 

konačno je uvršetana u kolekciju Migne PL, 

Pariz 1852.-1857., gdje zaprema 8 svezaka. 

LITERATURA. — Grouwels, Mattis 

O.F.M.:istoria critica dell’Indulgenza. Anwers 

1726. Tu autor spominje Spaderovu knjigu: 

Demonstratio Indulgentiae Pontiunculae, iz 

godine 1705. — Farlati, Daniele: Illyricum 

Sacrum, Venetiis 1775., svezak V., str. 282- 

283. — nnibali da Latera, p. Flaminio: 

Manuale dei Frati Minori, Roma 1776., 

Casaletti. Str. 104-118; 122-123. — Agmich, 

Antonio O.F.M.: Msr. Spader Zaratino, 

vescovo di Arbe e poi di Assisi. Sue opere 

stampate e manoscritti. Rukopis autograf iz 

1827.-1830. Fotokopija iz Bibloteke 

Samostana Sv. Klare u Kotoru. — Fabianich, 

p. Donato: Memorie storico-latterarie sopra 

alcuni Conventi della Dalmazia, Venezia 

1845., tip. Merlo. Str. 20-21. — oxich, p. 

Costantino O.F.M.: Biografia del P. Ottavio 

Jancovich detto Spader di Zara, Minore 

Osservante, vescovo pria d’Arbe e poi di 

Assisi. Zara 1846., tip. Demarchi e Rougier. — 

Fabianich, p. Donato: Storia dei Frati Minori, 

II., Zara 1865., tip. Battara, str. 34-36. — 

Fabianich, p. Donato: Convento il più antico 

dei Frati Minori in Dalmazia. Prato 1882. Str. 

76-79. — Oliger, p. Livarius: (Spader) 

Octavius Fr.: Archivium Portiunculae, id est 

Patriarchae pauperum seraph. Franc. 

Portiuncula monumentis novis et veteris


adornata, nunc primum edidit M.O. Giusto 

O.F.M., S. Mariae Angelorum (Assisii), 1916. 

Tip. Industriale. — Recenzija knjige u 

Archivium Franciscanum Historicum 11 

(1918.) str. 537-539. — Callaey, p. Fredegando 

O.M.Cap.: Una difesa inedita dell’IIndulgenza 

della Porziuncola scritta da fr. Ottavio Spader 

O.M.Obs. contra l’Anonimo di Reims, u 

L’Oriente Serafico 1917., str. 134-151. — 

Recenzija od Bughetti, p. Benvenuto, u Arch. 

Fran. Hist. 12 (1919.), str. 289-298. — Rode, 

p. Benvenuto O.F.M.: Bibliografski prikaz o 

Spaderu, rukopis u Biblioteci Sv. Klare u 

Kotoru. Tu se kaže da je Faloci u Miscelanea 

Franciscana i u Oriente Serafico upotpunio 

Spaderovu bibliografiju. — Tosti, P. Salvator 

O.F.M.: Inscriptio Codicum Franciscanorum 

Bibliothecae Riccardianae Florentinae, u 

Archivium Franc. Hist. 1923., str. 545-556. Na 

str. 548-549 opisuje se Cod. n. 3610 

(Commentarium in Apocalipsim). Tu stoji: 

“Circa finem Commentarii in margine baec 

habentur verba: ‘Fr. Octavii a S. Francisco 

Jadertini’, sed utrum iste minorita ibi ut auctor 

expositionis prodatur vel ut auctoritas 

allegetur, clare non patet”. — Giusto, p. Egidio 

i Polticcohia, p. Raimondo: Storia documentata 

della Porziuncola, tip. Porziuncola 1926., 

svezak I., passim. — Brusić, p. Vladislav: Otok 

Rab, Zagreb 1926., str. 1823. — Cavanna, 

Nicola O.F.M.: Risposta a Mons. Faloci 

Pulignani in difesa dei “Fioretti” e 

specialmente del Breve “Constat apprime” di 

Benedetto XV., S. Maria degli Angeli, 1932., 

tip. Ponziuncola. Str. 259. — Knjigu je 

recenzirao POU Y Marti, p. Joseph O.F.M.: u 

Antonianum 8 (1933.) str. 258-259. — Opći 

Šematizam Kat. Crkve u Jugoslaviji, Zagreb 

1975. str. 457. — Dadić, Žarko: Rab i egzaktne 

znanosti, u Zbornik radova o Marku Antunu 

Dominisu i o znanstvenoj prošlosti Raba, 

Zagreb 1976., str. 5-11. — Dadić, Žarko: 

Prirodno-filozofski rukopisi u franjevačkim 

samostanima u Zadru, Varaždinu, Košljunu i 

Kamporu, u Prilozi za istraživanja hrvatske 

filozofske baštine, br. 3-4. — Barišić, fra 

Berard: Povijest Franjevačke provincije Sv. 

Jeronima u Dalmaciji i Istri, Zadar 1976., 

ciklostil, str. 59. — V. KAPITANOVIć, 




Otkupitelja, knj. 1), Makarska 1993. 115-119. 

— V. KAPITANOVIć, Franjevci među hrvatskim 

narodom i njihovo prosvjetiteljsko djelovanje, 

Uloga Katoličke crkve u razvoju hrvatskog 

školstva [priredili: M. Pranjić — N. Kujundžić 

— I Biondić], Zagreb 1994, 61. A. Bonifačić 

SPAGNOLETTI, Alojzije (Ludovik), dubrovački 

nadbiskup (Ston, 16. XII. 1725 - Dubrovnik, 

24. VI. 1799) - Krsnim imenom Miho. Učitelj i 

odgojitelj u mladosti mu je bio don Grgo 

Grizić, iz istog mjesta. Zaređen je za svećenika 

1751., a tri mjeseca iza ređenja stupa u 

Provinciju sv. Franje u Dubrovniku. Odmah 

nakon položenih zavjeta postaje 

propovjednikom, drži korizmene i adventske 

propovijedi u Male Braće u Dubrovniku, a dva 

puta i u dubrovačkoj katedrali na talijanskom 

jeziku. Odlično je vladao hrvatskim, 

talijanskim, latinskim, grčkim i francuskim 

jezikom. Vršio je službu starješine u više 

samostana, te provincijala (1761-1764 i 1768- 

1789). Sudjelovao je i u radu generalnog 

kapitula Reda u Mantovi (1762). Senat 

Dubrovačke Republike ga predlaže kao jeidnog 

kandidata za dubrovačkog nadbiskupa nakon 

smrti Grgura Lazzari, benediktinca. Sveta 

Stolica prihvaća ovja prijedlog, pa je S. 

posvećen za biskupa u Rimu (1792), zajedno sa 

novoimenovanim trebinjsko-mrkanjskim 

biskupom Nikolom Ferićem (trebinj. bp. 1792- 

1818), u bazilici sv. Petra. — Isticao se kako 

kao vrstan i rado slušan ropovjednik, tako i kao 

vrstan i razborit starješina, te krepostan i učen 

redovnik (Rode). 

LITERATURA - Benvenutus RODE: 




Nedjeljko SUBOTIĆ - J/ustin/ VELNIĆ: 



1970, 347. I. Djamić 

SPAIĆ, Ladislav, filozofski i teološki pisac, 

provincijal (Nadalj kod Bečeja, 2, XI. 1725. -


Budim, 5. VI. 1799). Bio je student osječke i 

budimske bogoslovne škole (1754-1758). Kako 

se je odmah po završetku školovanja javio na 

ispit za profesora filozofije i stekao tu 

kvalifikaciju, postao je predavač na 

filozofskom učilištu u Našicama (1758-1761). 

Tamošnja predavanja zapisali su dvojica 

njegovih studenata, a dio i on sam; tako su 

sačuvana u cijelosti: Philosophia rationalis seu 

Logica item Ontologia seu Metaphysica 

(Nassicis, 1758-1760; vel. 18 x 23 cm, str. 

46+149+48; Budim, k II 27; vel. 17,5 x 21,6 

cm; Budim, k I 13) i Tractatus in universam 

Aristotelis Physicam (Nassicis, 1759; Budim, k 

I 13; vel. 18,3 x 23 cm; 22,5 x 18 cm, str. 432; 

Makarska). Iz Našica je pošao u Baju i ondje 

predavao na javnoj gimnaziji koju su vodili 

franjevci (1761-1763). Položivši 1763. u 

Osijeku ispit za profesora teologije naučavao je 

u Petrovaradinu pola desetljeća (1763-1768). 

Kad su više redovničke vlasti razriješile službe 

provincijala bivšeg petrovaradinskog profesora 

Emerika Zomborlića i postavile za provincijala 

Jakova Spatzierera, on ga je 20. II. 1768. 

premjestio u bogoslovnu školu u Temišvaru 

(175:68/069). Kakoje 1767. položio ispit za 

profesora bogoslovlja na generalnim 

učilištima, preuzeo je katedru na visokoj 


Budimu i ondje djelovao pet godina (1769- 

1774). Teologiju je predavao po Giugnonijevoj 

nastavnoj osnovi, što je naznačio u naslovu 

svojih dogmatskih predavanja: Theologia juxta 

Elenchum tractatuum et questionum, quae in 

scholis nostris singulis quadrieniis juxta 

mentem Docotoris Subtilis praelegi solent 

(Petrovaradini, 1765. - Budae, 1773). Pod tim 

naslovom u dva sveska su razrade predmeta: 

De Deo eiusque divinis attributis; De Deo 

Trino; De Deo Creatore; De divina gratia; De 

Angelis, De Incarnatione (vel. 18 x 23 cm; 

Budim, K III 28; vel. 19 x 23 cm; Našice, br. 

10). U zasebnom svesku su još tri rasprave: De 

actibus humanis, De Legibus, De virtutibus 

theologicis (Budae, 1773/74; vel. 18 x 23 cm; 

Budim, k II 31). U Petrovaradinu je održao pet 

javnih rasprava, a u Budimu sedam; sačuvao se 

je jedan popis teza koji je branio u 

Petrovaradinu i jedan iz Budima. Nije u 

Budimu postigao naslov “lector jubilatus”, jer 

ga je provincijski kapitul 1774. izabrao za 

provincijala. Već je prije sudjelovao u upravi 

provincije kao kustod (1771-1774), a kasnije je 

bio definitor (1783-1785), konsultor (1797- 

1799) i provincijski vikar (1793/94). Godinama 

je boravio u Budimu; jedno vrijeme kao 

samostanski starješina (1779-1783), a inače je 

bio samostanski bibliotekar (1785-1799). 

Istraživao je povijest franjevaca na području 

Provincije sv. Ivana Kapistranskoga i zapisao 

Syllabus religiosorum Provinciae olim Bosnae 

Argentinae, jam ab anno 1757. s. Ioann. 

Capistr. jam viventium adhuc, quam vitam 

functorum (Budim, tomus. LXI0. Potkraj 

života objavio je tiskom knjižikcu o izboru 

životnog poziva i pravilima lijepog ponašanja; 

vjerojatno su to njegova shvaćanja koja je 

stekao u radus mladeži dok je bio profesor 

gimnazije u Baji. Odlikovao se dostojanstvom 

redovničkog života i upravnim vrlinama, dok 

je vodio provinciju u vremenu razmahalog 

jozefinizma. 

DJELA: Teses theologicae de visibilitate, 

intellectu, voluntate ac prudentia Dei... 

defensae Petrovaradini 1766. Essekini 1766. — 

Dum... de augustissimo individuae Trinitatis 

mysterio theses theologicas Budae, 

propugnandas susceperunt. Budae, 1773. — 

Regula vitae humanae adnexumque modum de 

eligendo vitae statu pro commodo juventutis 

(Budae, 1798). 

LIT: Jure Božitković, Ljetopisne bilješke, 

Bogoslovska smotra, 14(1926), 220-222. — 

Gašpar Bujas, Makarski ljetopis od 1773. do 

1794., Starine JAZU, 47(1957), 279-362. — 

F.E. Hoško, Djelovanje hrvatskih i bosanskih 

franjevaca u Budimu, 168-170. F.E. Hoško 

SPLAJT, fra Fidelis ( ✜ Ivan Krstitelj), 

propovjednik, učitelj novaka i kustod 

Hrvatsko-primorske kustodije. (Varaždinske 

Toplice, 1783. - Varaždin, 30. IV. 1873.). U 

KR stupio je god. 1800, a za svećenika je 

zaređen 1806. Službu kustoda Hrvatskoprimorske 

kapucinske kustodije vršio je u 

razdoblju između 1836.-1839. — U rukopisu je 

ostavio (Samostanska knjižnica u Varaždinu) 

djelo Dirctorium Spirituale Pro novellis


Religiosis. Continens Exercitia tum matutina 

tum Vespertina, modum instruendi orationem 

mentalem, praeparationem ad S. Confessionem 

et S. Smam. Comunionem, item modum Sacrum 

devote audiendi, cum aliis variis devotionibus 

necnon aliquibus salutaribus monitis ac 

Religiosis observantiis. Descriptum Flum. per 

F. A. Toplika, II. anni Philosophiae auditorem. 

Anno Dni 1862. (310 str.) 



SPORČIĆ, s. Engelberta, (Tribje, 1. I. 1864 — 

Đakovo, 15. X. 1932), sestra sv. Križa. “sveta 

redovnica, velika organizatorka i socijalna 

radnica, uzor Hrvatica sestra Engelberta 

Sporčić" (Hrvatska straža) bila je četvrta po 

redu provincijalna poglavarica (1914-1928) 

mlade Hrvatske provincije sestara sv. Križa, 

prva Hrvatica na tome mjestu. Kao dijete 

dolazi u Zavod sestara sv. Križa u Đakovo. 

Vrlo mlada stupa u Družbu i već u 19. godini 

polaže prve zavjete. Svršivši učiteljsku školu u 

Zagrebu svom se dušom posvetila učiteljskom 

zvanju. Radila je u školi 41 godinu, najprije na 

osnovnoj školi a zatim na višoj djevojačkoj 

školi. Iako je često bila preopterećena školskim 

radom, neprestano je proširivala svoju 

naobrazbu i polagala ispite za više 

kvalifikacije. Zbog njezine savjesnosti, 

jednostavnosti i ljubeznosti djeca su je vrlo 

voljela. Uz školski rad godinama je vodila 

upravu Zavoda u Đakovu. Duboku vjeru i 

apostolski žar prenosila je na mladež više 

svojim primjerom nego riječima. Kasnije joj je 

povjeren odgoj redovničkog podmlatka. 

Odgojila je naraštaje sestara koje su pod 

njezinim vodstvom razvile zamjeran karitativni 

i odgojni rad. Kao provincijalna poglavarica, 

uz brigu za duhovni život sestara, veliku 

pažnju posvećuje njihovoj stručnoj naobrazbi 

na svim područjima djelovanja. Veliki broj 

sestara dobio je odličnu bolničarsku spremu u 

Zagrebu na novootvorenoj "Školi sestara 

pomoćnica" a neke na sličnim školama u 

Grazu, Beču, Londonu i Pragu. I sestre 

učiteljice šalje na visoke škole u zemlji i u 

inozemstvu. Za njezina upravljanja 

Provincijom počele su sestre polaziti visoke 

škole u Zagrebu. Zbog toga Provincija kupuje 

imanje Vrhovac u Zagrebu. U njezino vrijeme 

sestre sv.Križa preuzimaju rad u Zakladnoj 

bolnici na Jelačićevu trgu u Zagrebu (1919); na 

Ortopedskoj bolnici i na Ženskoj klinici u 

istome gradu (1920); slijedeće godine na 

klinikama Kirurškoj, Internoj, Uho, grlo, nos; 

1923. na Živčanoj i Očnoj klinici; 1922. 

preuzimlju rad u bolnici u Čakovcu, 1924.u 

Srijemskoj Mitrovici; 1926. u subotičkoj 

bolnici; iste godine dolaze sestre u Lječilište za 

TBC u Klenovniku. Ne zaboravlja ni djecu ni 

siročad: godine 1917. otvara dječje obdanište i 

dom za ratnu siročad u Donjem Miholjcu a 

1919. sestre preuzimaju rad u sirotištu u 

Vukovaru. Za njezina upravljanja Provincijom 

porastao je broj članova. Dolazili su iz svih 

krajeva naše domovine. Zato gradi zapadno 

krilo Samostana u Đakovu (1926/1927), 

obnavlja Zavod u Đakovu. Uz konvikt i školu 

ondje su se od 1921. svake godine održavale 

duhovne vježbe za djevojke i žene te 

konferencije za muževe iz Đakova i okolice. 

Na njezin poticaj sagrađen je na Vrhovcu u 

Zagrebu 1930. prvi dom duhovnih vježbi za 

ženski svijet u Hrvatskoj. Sav taj veliki rad i 

zamjerni uspjesi imaju svoj korijen u dubokoj 

vjeri majke Engelberte. U njezinim pothvatima 

pokretali su je ljubav prema Bogu, 

velikodušnost i apostolski žar. Kad se konačno 

razboljela i više nije mogla raditi, njezina je 

bolesnička soba postala mjesto blagoslova za 

cijelu provinciju: hrabrila je, tješila i 

savjetovala i sestre i poglavarice. 

LIT.: »Đakovo: † S.M. Engelberta Sporčić«, 

Katolički Tjednik, Sarajevo, VIII [XI] (1932) 

44, str. 5. — »Unsere heimgegangene 

Schwester«, Theodosia, Mitteilungen für die 

Schwestern von heiligen Kreuz, Ingenbohl, IL 

(1933) 1, str. 40-42. M. Žigrić 

SRDAR, Vjekoslava od Presv. Srca Isusova 

(Ivana), klarisa, opatica (Kaštel Gomilica, 9. I. 

1887. — Split, 3. I. 1957). Stupila je u 

samostan god. 1904. Osam godina je bila 

učiteljica novakinja, a zatim 14 godina 

opatica. Kao opatica zauzimala se za 

opsluživanje novih Konstitucija, koje su 

zahtijevale poboljšanje redovničke discipline i


usavršavanje redovničkog života. U Samostanu 

je uvela ponoćno moljenje časoslova, a 

njezinim nastojanjem uvedeno je i noćno 

klanjanje pred izloženim Svetotajstvom uoči 

prvog petka. Željela je uvesti u Zajednicu i 

vječno klanjanje, ali nisu dozvolile više 

crkvene vlasti. Bila je euharistijska duša, sva 

posvećena Srcu Isusovu, kontemplativna, 

mnogo je molila, trpjela i ljubila. — Prevela je 

s talijanskog više djela duhovne literature. 

Između njih se ističe Scaramellijevo djelo 

Kako se vode duše. Umrla je uoči prvog petka, 

upravo kada je u kor doneseno Svetotajstvo. 



Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], I, 15. 

Arhiv Franjevačke Provincije Presvetog 

Otkupitelja Split, br. 1178/31. M. A. Petričević 

SRIJEMAC Ivan, pedagog, provincijal (Ilok (?), 

oko 168O. — Vukovar, 19. IX. 1743). Bio je 

član provincije Bosne Srebrene. Provincijal 

Franjo Travničanin (1699-1702) poslao ga je 

na školovanje u Italiju, u provinciju Marche. 

Ondje je očito završio flozofsku i teološku 

izobrazbu i polučio naslove koji su mu davali 

pravo predavati filzofiju i teologiju na visokim 

školama Franjevačkog reda. Postao je prvi 

profesor filozofskog učilišta u Osijeku (1707- 

1710), a odmah zatim zajedno s Augustinom 

Pjanićem prvi profesor četverogodišnje 

bogoslovne škole u Budimu. Nakon šest 

godina profesorske službe u Budimu s pravom 

je nosio naslov šestogdoišnjeg profesora 

(1710-1716). Sljedeće godine je bio generalni 

vizitator vlastite provincije pa je predsjedao 

kapitulu koji ga je izabrao za definitora (1717- 

1720). Ponovno je predavao na budimskoj 

bogoslovnoj školi (1721-1723), dočekavši da je 

vrhovna uprava Reda odlikovala tu školu 1722. 

naslovom generalnog učilišta prvog razreda. U 

međuvremenu je obavljao i upravne službe: bio 

je gvardijan u Budimu (1721-1723,1727-1729), 

kustod Provincije (1724-1727) i provincijal 

(1738-1741). Službu provincijala je obavljao u 

teškim okolnostima, jer je 1739. u Slavoniji 

harala kuga. 


u 18. stoljeću, Kačić, 8 (1976), 142- 143. — 

Isti: Prosvjetno i kulutrno djelovanje bosanskih 

i hrvatskih franjevaca tijekom 18. stljeća u 


122-123. F.E. Hoško 

SRIJEMAC, Ivan, provincijal (Srijemska 

Mitrovica, oko 1683 - Vukovar, 19. IX. 1743). 

- Bio lektor, komisar, vizitator, definitor, 

kustos i provincijal Bosne Srebrene (1738- 

1741). 



1917. 

STALIO, Bonagracija, provincijal (Starigrad 

na Hvaru ? - 7. XII. 1784). Dugogodišnji lektor 

kanonskog prava i teologije u Kopru. Bio je 

savjetnik dalmatinskih i istarskih biskupa. 

Vršio je službu provincijala (1765-1768) i 

službu generalnog vizitatora. 




parte seconda, Zara 1864. str. 164-165.P. Pejić 

STANIČIĆ, fra Andrija, provincijal (Sumartin, 

oko 1703. -Sumartin, 27.X. 1778.). Bio je ujac 

fra Andrije Dorotića i brata mu fra Paške. U 

Zaostrogu je završio osnovnu školu i tu obukao 

redovničko odijelo 3. XII. 1721. godine. 

Slijedeće godine odlazi u Italiju na studij 

filozofije (Ancona i Macerata), a za svećenika 

je zaređen na Hvaru 11. lipnja 1729. Bio je 

župnik Visoke (1730.-1731.), a onda odlazi u 

Sinj za učitelja filozofije, lektora morala i 

učitelja gramatike (1734.-1735.). Gvar- dijan je 

u Makarskoj (1736.-1737.), predaje moralku 

(1738.-1739.), učitelj je mladeži (1743.-1744.) 

i propovjednik (1743.). Iz Ma- karske prelazi u 

Omiš kao učitelj mladeži, a tu će se povratiti i 

1770. godine. Bio je definitor (1748.-1751.), 

kustod (1763.-1766.) i provincijal (1766.- 

1770.). Kao provincijal prvi je počeo pisati 

akte hrvatskim jezikom, pokušao (i gotovo 

uspio) otvoriti tvornicu robe za redovničke 

potrebe u Skradinu i »dočekao« zabranu 

primanja redovničkih kandidata. 

Lit. ANDRE JUTRONIĆ, Andrija Staničić 

(1706.-1778). i popis knjiga franjevačke


biblioteke u Sumartinu od god. 1769, S t a r i n 

e, JAZU Zagreb 1958, knj. 48, 249-272. – P. 



XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 61-62. B. Pezo 

STANIĆ, Gabro, prov. (Baje, 1. polovica 16. st. 

- Essekini, 3. XII. 1708). - Zbog neprestanih 

tursko-austrijskih ratova, u Bosni Srebrenoj se 

nisu mogli održati redovni izbori . Provincijal 

zamoli papu da per Breve Apostolicum 

imenuje starješinstvo. Tako Stanić postade 

provincijal (1690-1693). Bio je “čovjek prost i 

neznalica” pa i njegovo imenovanje stvori u 

provinciji veliko nezadovoljstvo i nemir. Za 

njegovog upravljanja provincijom Brod se 

otcijepi od veličkog samostana i proglasi 

rezidencijom (1691). 



(1339-1735). Beograd 1935, 105-108. - 


1968, 206. A. Barun 

STANIĆ, Rafaela, ŠSP, medicinska sestra, 

(Omiš, 16. VI. 1913. - Zadar, 31. VIII. 1974). - 

Sestre je upoznala kao učenica Domaćinske 

škole na Lovretu. Po svršenoj školi vraća se u 

roditeljski dom, ali osjeća da ne može više bez 

života u Zavodu. Primljena je u kandidaturu 

1934. g. a u novicijat ulazi 15. VIII. 1935. u 

Splitu. Poslije novicijata i prakse u kninskoj 

bolnici poslana je u Ljubljanu u bolničku 

skolu, što prihvaća bez ikakvog zanosa. 

Međutim, s godinama će se u bolnici snaći i 

ostvariti kao krsćanka i redovnica. Djelovala je 

i u Vojničkoj bolnici u Splitu, a dugi niz 

godina, s malim prekidima (specijalizacija u 

Zagrebu), u Zadru. U tom gradu razvila je u 

velikoj mjeri svoje ljudske i krsćanske 

kreposti, među kojima se posebno isticala 

ljubav za potrebne i siromašne. Skupljala je od 

imućnih i dijelila sirotinji. Imala je smisla za 

slikarstvo pa je slikajući kao samouka 

provodila svoje slobodne trenutke, da slikama 

druge obraduje. Višemjesečna bolest (rak u 

utrobi) vodila ju je teškim putem kriza do 

smirenog prijelaza u vječnost. Njezino mrtvo 

tijelo iz Zadra dopratile su sestre i bolničko 

osoblje u Split i pokopano je na Lovrincu. 

B. Nazor 

STANKOVIĆ, Dizma, teološki pisac (Szentvar 

/?/, Hrvatska, 25. III. 1736. - Križevci 18. X. 

1783). God. 1752. je postao član Provincije sv. 

Ladislava. Filozofiju je učio u Varaždinu 

(1754-1756), a teologiju u Zagrebu (1756- 

1760). Pošto je 1757. postao svećenik, prvo 

mjesto njegovog pastoralnog djelovanja bilo je 

Čakovec (1760-1762). Zatim je prihvatio 

učiteljsku službu i predavao filozofiju u 

Varaždinu (1762-1764), da se opet vrati 

pastoralnoj službi kao propovjednik u Zagrebu 

(1766-1768). Postigavši kvalifikaciju profesora 

dogmatske teologije, započeo je predavati na 

generalnim učilištima u Pečuhu (1768-1775), a 

zaključio u Zagrebu (1775-1778) gdje je 

postigao naslov “lector jubilatus”. Obavljao je i 

službe samostanskog starješine Kloštru Ivaniću 

(1779-1781) te Križevcima (1783). Autor je 

teoloških spisa: De baptismo et confirmatione 

(Quinque Ecclesiis 1774/75, vel. 23,2 x 17,8 

cm, str. 292) i De Deo trino, De Angelis 

(Zagrabiae 1778; vel. 22 x 17,5 cm; str. 292; u 

istom svesku s rukopisom L. Potočnjaka; oba 

rukopisa su u arhivu franj. knjižnice u Zagrebu, 

Kaptol 9). Objavio je pet popisa teoloških teza 

za javnu raspravu, i to: dva samostalno, dva 

zajedno s L. Potočnakom i jedan s H. Szittom. 

DJELA: Conclusiones theologicae ex tractatu 

de legibus. Quinque Ecclesiis /1771/. - 

Conclusiones ex univers theologia. Zagrabiae 

1777; suator L. Potočnjak. - Assertiones ex 

universa Theologia. Zagrabiae 1778; suautor 

L. Potočnjak. - Assertiones theologicae de re 

Sacramentaria et Mysterio SS. Trinitatis. 

Zagrabiae 1778; suator L. Potočnjak. - 

Assertiones dogmatico-scolasticae ex universa 

tehologia principiis Joannis Duns Scoti 

accomodatae. Quinque Ecclesiis 1773; suautor 

H. Szitta. 

LIT.: F.E. Hoško: Skolastička teologija 

zagrebačkog kruga 17. i 18. stoljeća. Kačić, 

3(1970), 93-97.- Isti: Doprinos franjevačkih 


Fanjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i 

Metoda. Zagreb 1992, 70, 79. F. E Hoško


STARČEVIĆ, Ilija, prosvjetitelj (Rajić- 

Posavina, 1794 - Beč, 1854). Školovao se u 

Tolisi, Pečuhu, Baji i Kamenici. Za svećenika 

je zaređen 1816. Bio je kapelan u Foči (1916), 

propovjednik u Kraljevoj Sutjesci do 1819, 

župnik u Tolisi (1819-1820, 1822-), 

nadglednik radnika pri gradnji samostana u 

Sutjesci (1820-1822), utemeljitelj i rukovodilac 

škole u Tolisi, koja je počela raditi 1823. kao 

prva javna škola u Bosni i Hercegovini. Ovu 

školu, pod njegovim vodstvom, pohađalo je od 

80 do 100 djece. Graido je i organizirao i druge 

škole po Posavini. Uživao je velik ugled kod 

Husein kapetana Gradaščevića, koji mu 1827. 

otkriva svoje plano e u svezi borbe protiv 

Osmanlija. Isti je pomoći Starčevića stekao 

povjerenje Bečkog dvora, te ga 1831. šalje u 

Beč kao svog poslanika. Zbog tih veza s 

Gradaščevićem i Bečom Turci su ga sumnjičili 

i progonili. Beč ga je želio postaviti za 

apostolskog vikara u Bosni nakon smrti 

bsikupa Miletića. U vrijeme Barišićeve afere 

brani interese Bosne Srebrene. Godine 1834. 

nalazi se u delegaciji provincije koja putuje u 

Rim da izloži generalu uzroke i posljedice 

sukoba s Barišićem. Godine 1830. zastupa 

provinciju na svečanoj krunidbi Ferdinanda I. 

Barun Seegenthal odlikovao ga je 1824. 

zlatnim satom. 

LITERATURA: JELENIĆ Julija: Kultura i 

bosanski franjevci II, Sarajevo 1915. - MIJIĆ 

Stanko: 150 godina prve škole u Bosni i 

Hercegovini - škole u Tolisi, Dobri Pastir 

(kalendar), 1974, str. 163-166. A. Kovačić 

STAŠIĆ, Marijan, kateheta (Vrbnik, 23. IX. 

1883 - Split - Poljud, 6. IX. 1953). - Osnovnu 

školu je završio u svom rodnom mjestu, 

gimnaziju na Košljunu i Zadru, teologiju u 

Zadru. Stupio je u FZD 3. IX. 1899, zaređen je 

za svećenika 1906. Gotovo čitav sovj radni 

vijek sve do smrti proživio je u samostanu na 

Poljudu u kojem je jednom bio i gvardijan. - 

Istakao se kao poznati dugogodišnji kateheta 

na splitskim osnovnim školama, kao takvog 

poznavao ga je doslovno čitav Split. Mnoge 

godine bio je i duhovnik časnih sestara na 

LOvretu u Splitu. Uz to je bio i vrijedan pučki 

propovjednik u mnogim primorskim mjestima. 

Održao je duhovne vježbe časnoj majci Mariji 

od Propetoga Isukrsta Petković-Kovač (v.) za 

njezino i njezinih sestara prvo redovničko 

oblačenje, te je baš on izabrao redovničko ime 

časnoj majci utemeljiteljici. 

LITERATURA: Atanazije Matanić: Osnutak 

družbe “Kćeri Milosrđa”. u knjizi: U 

znakuljubavi, Zagreb 1976. str. 57-64. G. 

Štokalo 

STILP, Juniper, kipar (Egra, Češka, 16. I. 

1743. — Bač, 2. I. 1791). Od 1762. je bio član 

Provincije sv. Ivana Kapistranskoga. 

Materinski jezik mu je bio njemački, ali se 

služio i hrvatskim jezikom. Obavljao je 

rezbarske radove. U Našicama je (1765-1777, 

1781) izradio kip sv. Antuna, anđele i "oko 

Providnosti" na pročelju crkve, reljefne ukrase 

na vatima blagovaonice, korskim klupama u 

crkvi i na vratima pet ispovjedaonica (Cvekan). 

Nije isključeno da je ostavio rezbarske radove i 

u drugim franjevačkim samostanima i 

crkvama, osobito u Baču gdje je boravio duže 

vremena (1777-1781, 1789-1791). 

LIT.: P. Cvekan: Franjevci u Abinim 

Našicama, Našice 1981, 159. F.E. Hoško 

STIPANČIĆ Ante, (Bakar, 25. XI. 1862 - 

Šibenik, 13. VIII. 1939). Osnovnu školu je 

pohađao u Imotskom. Zaređen je za svećenika 

godine 1890. Bio je pučki učitelj ali je ušao u 

novicijat trećoredaca u Glavotoku 1899. 

Međutim, ubrzo je prešao (1900) na Visovac u 

novicijat Provincije Pres. Otkupitelja. Od Sv. 

Kongregacije dobio je otpust od novicijata za 

šest mjeseci. Nakon toga vršio je razne službe 

u provinciji. Bi je nastavnik na Gimnaziji u 

Sinju (1902. - 1906), gdje je predavao 

vjeronauk, hrvatski, talijanski, zmljopis i 

povijest, zatim župnik u Kninu (1909-1910. i 

1920-1921), Sinju (1911-1912. i 1914-1917) i 

Turjacima (1917-1920). Godine 1925. bio je 

ispovjednik u Sinju a 1928. sudrug župnikadekana 

u Imotskom. Nakon toga je živio u 

Šibeniku, u samostanu Sv. Lovre. 

LIT.: P. Bezina, 275. J. Soldo


STIPIĆ Fra Matija-Emil-Franjo (1912.- 

1945.) Rođen 4.X.1912. u Drinovcima, od oca 

Stjepana i majke Ive r. Alerić. Gimnaziju učio 

na Širokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i 

Rimu. Vojsku služio 1.VI.-1.XII.1938. u 

Sarajevu. U Franjevački red stupio na Humcu, 


1.VII.1933., svečano u Mostaru, 2.VII.1936. 

Za svećenika zaređen u Mostaru, 19.XII.1937. 

1939.-1941. kapelan u Duvnu 1941.-1942. 


Gorancima Mjeseca svibnja 1945. ubijen 

negdje u Sloveniji. 



A. Nikić 

STJEPAN IZ USKOPLJA, Stradalac za vjeru i 

domovinu. († Visovac 1646) Turci su ga 

utopili u Krki kod Visovca, ubili njegova 

pratioca i ranili trećeg franjevca koji je potom 

umro od rane. Franjevački Martirologih 

spominje njihovo mučeništvo 30. XII. 



1988,— Martyrologium Franciscanum, Romae 

1938. — V. Kapitanović: "Die Rolle der 

Franziskaner von Visovac in der Kroatischen 

Geschichte", Archivum Franciscanum 

Historicum, 77/1984, 4, 426. 


STJEPAN ZAGREBEC ( ✜ Matija Marković), 

propovjednik. (Zagreb 1669. - Zagreb, 15. II. 

1742.) Prije ulaska u KR zvao se Matija 

Marković. Redovničke zavjete položio je 1. IV. 

1689. Boravio je uglavnom u samostanima u 

Zagrebu i Varaždinu, gdje je u više navrata 

vršio službu samostanskog poglavara. On je 

naznamenitiji propovjednik i pisac među 

hrvatskim kapucinima stare štajerske 

provincije. Između 1715. i 1734. izdao je pet 

knjiga propovijedi na hrvatskom kajkavskom 

jeziku koje ukupno broje više od 3000 stranica 

a nose naslov »Hrana duhovna ovčic 

kerščanskeh«. On i njegovi cenzori nazivaju taj 

jezik »hrvatskim« (»idiomate croatico«). 

Svojim djelima želio je pomoći duhovnoj 

obnovi hrvatskoga naroda. Ponajprije, želio je 

svećenicima olakšati pripremanje propovijedi, 

a običnom hrvatskom čitatelju koji nije znao 

latinski pružiti knjigu u kojoj će naći na svojem 

jeziku kršćansku nauku, iz koje će crpsti 

poduku i poticaje za popravak i poboljšanje 

života. Marković je bio dobar i rado slušan 

pučki propovjednik, koji je pisao ono što je 

prije toga govorio, dakako, možda ponešto 

dotjerano i dopunjeno. Umro je u Zagrebu kao 

zlatomisnik, u 54. godini redovništva. 

DJELA: Pabulum spirituale ovium 

christianarum, seu Conciones in Sacra 

Evagelia Dominicarum totius anni omnibus 

Pastoribus animarum et animabus eiusdem 

subjectis, pro consequenda vita aeterna, 

perquam utiles et necessariae. Composiatae ac 

in lucem datae a R.P. Stephano Zagrabiensi, 

Concionatore Capucino, Pars I. Zagrabiae, 

Typ. Jakobi Wenceslai Heyvel, Anno 1715. — 

Pabulum spirituale ovium christianarum, seu 

Conciones Panegyres in omnia Festa Domini, 

B.V. Mariae, ac Sanctorum; quae in Alma 

Diocesi Zagrabiensi sub precepto celebrari 

solent. Composiate, depredicatae, ac pro maiori 

gloria Dei, B.V. Mariae, Coelique Sanctorum 

ac Sanctarum laude et honore in lucem datae a 

R.P. Stephano Zagrabiensi Concionatore 

Capucino, Pars II, Clagenfurti, Typis Mathiae 

Kleinmayer, Anno 1718. — Pabulum 

spirituale ovium christianaraum seu Sermones 

ascetici Monentes et docentes hominem 

Christianum parare se ad bonam et felicem 

mortem. Quibus adjuncti sunt Sermones 

panegyrici super quaedam Festa B.V. Mariae 

ac Sanctorum et sanctarum specialiorum 

Patronorum vel maxime agonizantium 

hominum. Hosque sequitur brevis Discursus 

cum infirmis pro consolatione, confortatione, 

ac ad patientiam ultimosque agones eorundem 

dispositione. Compositi, ac in lucem dati per R. 

P. Stephanum Zagrabiensem, Concionatorem 

Capucinum, Pars III, Zagrabiae, Typis Joannis 

Bartholomei Pallas, Anno 1723. — Pabulum 

spirituale ovium christianarum, seu Conciones 

super Dominicas a Prima Adventus usque ad 

Primam post Pentecosten; cum adjunctis 

quibusdam diversis, pro particularium 

temporum oportunitatibus; veluti


Indulgentiarum, Primitiarum, ac 

quarumcumque publicarum necessitatum, 

peculiari studio compositae, ac in lucem datae 

a R.P. Stephano Zagrabiensi, Concionatore 

Capucino, Pars IV, Superiorum permissu, 

Zagrabiae, Typis Joannis Bartholomei Pallas, 

Anno 1727. — Pabulum spirituale ovium 

christianarum, seu Conciones super Dominicas 

Pentecostes ac super Praecepta Decalogi. Ab 

omnibus Pastoribus Ovium Christianarum ex 

Cathedris praedicande, sed multo magis in 

Confessionalibus cum Peccatoribus sedulo 

ventilandae; quanto utiliores tanto 

necessariores judicatae; propterea et omni 

possibili studio compositae, ac pro salute 

aeterna Ovium Christianarum in lucem datae a 

R.P. Stephano Zagrabiensi Concionatore 

Capucino. Pars V et ultima. Superiorum 

permissu. Zagrabiae, Typis Jonnis Weitz, Anno 

1734. 

LIT.: T. ŠAGI-BUNIĆ, Redovnička zajednica 

kojoj je pripadao sluga Božji o. Leopold 

Bogdan Mandić, Zagreb 1976, 386-389. — O. 

ŠOJAT, »Štefan Zagrebec (1669.-1742.): Hrana 

duhovna«. (Izabrala, priredila i rječnikom 

popratila —), Forum, (1978.), br. 6, str. 1091- 

1105. — J. TURČINOVIĆ, »Pet svezaka “Hrane 

duhovne ovčic kerščanskeh” Štefana 

Zagrepca«, Svesci, (1967.) br. 2, str. 61-62. 

— Nekrologij slovenskih in hrvaških 

kapucinov, Ljubljana 1977. 

Mirko Kemiveš 

STJEPOVIĆ, Bonifacije DRAKULICA 

STOIĆ, Dominik, jubilarni lektor (Dubrovnik, 

cca 11. IV. 1809 - Rim, Isola Tiberina, 24. VI. 

1853) - Krsnim imenom Josip. Nakon završene 

gimnazije stupio u Provinciju sv. Franje u 

Dubrovniku 1827. Filozofiju studirao u Male 

Braće u Dubrovniku, a teologiju u Zadru. 

Nakon studija predaje dogmatiku na teološkom 

učilištu Male Braće u Dubrovniku sa s. 

Frankovićem (v.) i U. Bogdanovićem (v.). 

Osim predavanja bavio se i propovijedanjem 

na hrvatskom i talijanskom jeziku. U Provinciji 

vrši službe: gvardijana, definitora i tajnika. 

Pozvan, odlazi u Genovu držati korizmene 

propovijedi 1853. Iza toga odlazi u Rim i tu 

iznenadno umire u samostanu sv. Bartolomeja. 

— Kao student, ustrajnošću i marljivošću lako 

napreduje u nauci. Kao profesor, odlikovan je 

naslovom jubilarnog lektora teologije. U zbirci 

rukopisa I. Čulića (v.) sačuvan je njegov 

Brevissimi cenni sul noviziato e sul metodo di 

educare i novizj. 

DJELA: Slave Karmelitanske izgovorene god. 

1850. Split tisk. Piperate. - Slave 

Karmelitanske. Spliet 1850. 


Biblioteca di fra Inocenzo Ciulich nella 

LIbreria de’RR. PP. Francescani de Ragusa 

zara 1860. 200, 227, 332. - Benvenutus RODE: 




I. Djamić 

STOJANOVIĆ, Josip, pisac (Slavonski Brod, 

12. IX. 1746. - Vukovar, 31. I. 1814). Pristupio 

je 1763. Provinciji sv. Ivana Kapistranskoga. 

Filozofiju je studirao na nekom od učilišta u 

Provinciji, a teologiju u Bolonji. God. 1777. je 

boravio u Osijeku, a od 1778. je kapelan 

brodske krajiške regimente s kojom je 

sudjelovao u Ratu za bavarsko nasljednje 

(1778-1781). Za vrijeme protuturskog rata bio 

je ponovno u istoj službi, ali kod gradiščanske 

regimente (1788-1791). U međuvremenu je bio 

gvardijan i žjpnik u Cerniku (1781/82), 

propovjednik (1781-1785) i gvardijan u Požegi 

(1785-1788), gvardijan u Baji (1791-1794) i 

Vukovaru (1797-1800, 1803-1806) i zamjenik 

samostanskog poglavara u Budimu (1794- 

1797). Za provincijala J. Jakošića je savjetnik u 

upravnom vijeću Provincije, a zatim je tajnik 

Provincije za provincijala C. Schneidera (1806- 

1809) i boravi u Radni. Odlikovao se u 

crkvenom govorništvu. Objavio je tiskom 

propovijed prigodom zlatne mise fra Marka 

Miloševića; danas je izgubljena. U rukopisu su 

ostale Nedjeljne propovijedi (Čevapović). Dao 

je tiskati dva ratnička govora i dvije knjižice 

stihova; obje su prilagođene pripjevi starijih 

književnih uzoraka (Visio Philiberti, odnosno 

Marulićevi spjevovi Govorenje sv. Bernarda od 

duše osuđene i opet Uspomena općenskoga 

suda). Po svemu sudeći on nije autor Pisme od


uzetja Turske Gradiške iliti Berbira grada 

(Matić), premda mu Jakošić pripisuje pjesmu u 

slavu gradiščanske regimente (1788). 

DJELA: Anrede an die k.k. Slavonischen 

Broder Infanterientruppen... gehalten in 

slavonischer Sprache von Joseph Stojanovich. 

Essek 1780, 1795. — Tužba duše i tila 

osuđena. Buda 1794. — Smrt priuzvišenoga 

gospodina Gedeona Laudona. Buda 1794. — 

Uspomena općenskoga suda. Buda 1795. 

LIT.: M. Šrepel: Jakošićev spis “Scriptores 

Intermaniae”. Građa za povijest književnosti 

hrvatske, 2(1899), 137. — G. Čevapović: 

Synoptycio-memorialis catalogus. Budae 1823, 

322. — B. Drechsler Vodnik: Slavonska 

književnost u XVIII. vijeku. Zagreb 1907, 53- 

59. — T. Matić: Prosvjetni i književni rad u 

Slavoniji prije Preporoda. Zagreb 1945. — K. 

Georgijević: Hrvatska književnost od 16. do 

18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. 

Zagreb 1969, 265, 266. — F. E. Hoško: 

Franjevci i knjiga za slavonske krajiišnike. 

Kačić 16(1984), 157, 158. F.E. Hoško 

STOJANOVIĆ, Tadija, pedagog (Vinkovci, 

1793 - Požega, 24. II. 1825). U Provinciji sv. 

Ivana Kapistranskoga je stupio 1808. godine, a 

1814. je postao svećenik. Studirao je na 

filozofskom učilištu u Baji (1809-1811), a 

zatim na bogoslovnim školama u Mohaču 

(1811-1813) i Vukovaru (1813-1815). Pred 

članovima kapitula je 1815. u Iloku branio teze 

svog profesora Grge Čevapovića iz moralnog i 

pastoralnog bogoslovlja. Postigao je doktorat iz 

filozofije i licencijat iz teologije na sveučilištu 

u Budimpešti. Filozofiju je predavao u 

Našicama (1817/18) i Radni (1818-1820), a 

zatim je preuzeo učiteljsku stolicu na 

bogoslovnoj školi u Baji i predavao biblijske 

predmete (1820-1825). 


Zagrebu, Liber memorabilium conventus 

Valocvariensis, sv. 1, 455-531. — Historia 

Domus Bajensis, Band I. Bajae 1991. 

F.E. Hoško 

STOJČEVIĆ, Andrija, teološki pisac 

(Radovanci, Velika, oko 1722. — Osijek, 19. 

IV. 1764). U Bosni Srebrenoj je 1721. našao 

životno mjesto. Filozofiju je studirao u Baču 

(1742-1745), a teologiju u Budimu (1745- 

1749). U Požegi je 1750. stekao prava 

profesora filozofije i preuzeo predavanja na 

budimskom filozofskom učilištu (1750-1753), 

jer je položio ispit kao najbolji među 

natjecateljima. Zatim je predavao moralno 

bogoslovlje u Iloku (1753-1755) i istodobno 

bio tajnik Bosne Srebrene za provincijala 

Antuna Bačića. God. 1756. je položio ispit za 

profesora dogmatske teologije i preuzeo 

katedru na bogoslovnoj školi Generalnog 

učilišta u Budimu (1756-1758), a zatim na 

Generalnom učilištu u Osijeku (1758). Sudeći 

po inicijalima njegovog imena i prezimena on 

je autor filozofskih rukopisa Philosophiae pars 

prima seu Logica (Budae, s. a., vel. 11 x 18,5 

cm, str. 291, samostan u Budimu, sign. k VI 

18) i Philosophia ad usum curiosorum 

comunicata (Budae, s.a., vel. 10,2 x 16 cm, str. 

296, samostan u Budimu, sign. k IV 45). 

Svakako je napisao razradu više bogoslovnih 

rasprava pod naslovom Sacrosancta theologia 

speculativa (Essekini 1762-1764, vel. 17,5 x 

22, 5 cm, str. 302, nekoć u knjižnici 

Franjevačkog samostana u Vukovaru, sign. 

XIII E 6 r 2). 

DJELA: Im- et opportune suipsius 

recognitio...quam in Secundo Sententiarum 

libro...esponerunt, Budae 1758. — 

Adornandae unitatis pluralitas, Essekini 1759. 

— Spiritus vivicans, confortans et consumans, 

Budae 1760. — Homo instructus per varias 

regulas, Essekini 1762. 

STOLNIČIĆ, Fridrik, provincijal († Zagreb, 26. 

I. 1684). Kod osnivanja Kustodije sv. 

Ladislava 1655. pridružio se novoj zajednici u 

sastavu Provincije sv. Marije. Drugi kustod M. 

Tkalčević mu povjerava upravne službe u 

samostanima pa je zamjenik gvardijana u 

Remetincu (1658/59), gvardijan u Ormožu 

(1659/60) i u Varaždinu (1660). Osnivački 

kapitul Provincije sv. ladislava ga je 1661. 

kaznio gubitkom prava na bilo koju upravnu 

službu kroz jedno desetljeće zbog teških 

zloporaba u ekonomskom poslovanju i 

prekršaja liturgijskih pravila dok je bio


gvardijan u Varaždinu. Provincijal T. 

Međurečki mu je, izgleda nepovlasno, oprostio 

kaznu. Slijedili su ga i njegovi nasljednici pa 

su mu povjeravali odgovorne službe: bio je 

odgojitelj novaka u Križevcima (1663-64, 

1667/68, 1671-1674). U sukobu između 

dvojice vodećih članova Provincije, T. 

Međurečkog i M. Tkalčevića, kapitul ga je 

1674. izabrao za provincijala. Nezadovoljnici 

njegovim izborom uspjeli su ishoditi da ga 

vrhovna uprava Franjevačkog reda razvlasti, 

premda je iz obzira prema javnosti formalno 

obavljao službu provincijala kroz dvije godine. 

Izgleda da je Stolničić ipak bio žrtva sukoba u 

Provinciji, jer ga provincijalni vikar A. Alpinus 

ponovno oslobađa kazni pa obavlja važne 

službe definitor je Provincije (1677-1680), 

gvardijan u Varaždinu (1677-1680), 

Križevcima (1681/82) i Zagrebu (1682-1684). 


Zagrebu, Monumenta Custodiae s. Ladislai, 

127-180. — Ibidem, Matricula officiorum, ad 

nomen. — F.E. Hoško: Franjevačka obnova u 

sjevernom dijelu Banske Hrvatske sredinom 

XVII. stoljeća. Kačić, 4(1971), 100-101. 

F.E. Hoško 

STRAUS (de), Ivan, O. Min. († 1417/18), 

pićanski biskup. Pripadao je franjevačkom redu 

i nazivan je Strauss (dictus Straus). Imenovao 

ga je pićanskim biskupom 18. IV. 1411. 

protupapa Ivan XXIII. A kako je nasljednika 

dobio 14. II. 1418., po svoj je prilici umro 

krajem 1417. ili pak prvih dana 1418. (Eubel) 

— Naziv Straus odaje Ivanovo germansko 

podrijetlo. Vjerojatno je potjecao iz Austrije, 

jer, austrijski nadvojvode imali pravo 

predlagati pićanskog biskupa (Ughelli). 

LIT.: F. UGHELLI: Italia Sacra. Roma 1644ss. 

vol. V, 452 br. l3 — L. WADDING: Annales 

Minorum, IX, Ad Claras Aquas (Quaracchi) 

1932, 438 br. 2 — P. GAMS: Series 


Regensburg 1873 [Graz 1957], 802 — C. 


Padova 1968 2 , 397. 

STROPIĆ, Honorije, prevodilac Sv. Pisma 

(Lastovo, cca 20. III. 1773 - Dubrovnik, 16. 

XII. 1852) - Krsnim imenom Ivan. Stupio u 


Studirao u Italiji na franjevačkim učilištima. 

Bio je svećenik čestit, veoma pobožan i 

produihovljeni redovnik (Rode). Kroz trideset 

je godina vršio službu hebdomadara u 

samostanu Male Braće u Dubrovniku. 

Odlikovan je naslovom ex-definitora. - 

Prevođenju Svetoga Pisma na narodni jezik 

posvetio je više od četrdeset godina, a 

pozamašni i još neproučeni rukopis ovoga 

prijevoda čuva se u Arhivu Samostana Male 

Braće u Dubrovniku. 





I. Djamić 

STRUKIĆ, Ignacije, povjesničar (Kreševo, 31. 

VII. 1860 - Kreševo, 29. IX. 1906). - Osnovnu 

školu, gimnaziju ifilozofiju završio je u 

Kreševu, teologiju u Ostrogonu. U franjevački 

red stupio je 1876. Za svećenika je ređen 1883. 

Bio je profesor na gimnaziji u Gučoj Gori 

(1883-1888), meštar novaka u Fojnici (1888- 

1891), provincijalov tajnik (1891-1894), 

upravitelj Trećeg reda sv. Franje u Sarajevu i 

istodobno predavač najprije na trgovačkoj, 

zatim tehničkoj, zanatskoj i višoj djevojačkoj 

školi desetak godina. U Sarajevu je orgnaizirao 

socijalnu ustanovu “Kruh sv. Ante” i pokrenuo 

“Društvo zarkve sv. Ante u Sarajevu”. 

Populazirao je svjetovni Treći red sv. Franje u 

cijeloj Bosni. Pred kraj života, iz zdravstvenih 

razloga, putovao je u Egipat ui tom prilikom 

posjetio u Palestini sveta mjesta. Proputovao je 

također i u Italiji onim mjestima koja su vezana 

za život i djelo sv. Franje. Plod tih putovanja je 

putopis Serafinska palestina. — Strukić se 

intenzivno bavio spisateljskom djelatnošću. 

Osim što je objelodaniio nekoliko samostalnih 

djela surađivao je prilozima povijesnog i 

vjerskog sadržaja u Srcu Isusovu (1886), 

Glasniku bosanskih i hercegovačkih franjevaca 

(1887), Vrhbosni (1887-1889, 1904),, Glasniku


jugoslavenskih franjevaca (1888-1891, 1893- 

1894), Franjevačkom glasniku (1895-1901), 

Spomen-knjizi iz Bosne (1901), Serafinskom 

perivoju (1902-1904), Spomenici Fra Grge 

Martića (1906) i Hrvatstvu. Posthumno su mu 

objelodanjeni prilozi u Kalendaru Fra Grga 

Martić (1908) i u Našoj misli (1914). 

Povjesničke crtice o Kreševu i Serafinsku 

Palestinu objelodanio je najprije u 

Franjevačkom glasniku, a potom i zasebno. Bio 

je urednik Franjevačkog glasnika (1895-1901). 

DJELA: Put k savršenosti kršćanskog ili Treći 

svjetovni red sv. Franje Asiškoga. Zagreb 

1895. - Povjesničke crtice Kreševa i 

franjevačkog samostana. Sarajevo 1899. - 

Serafinska Palestina. Sarajevo 1899. - Učenik 

Isusov. Sarajevo 1904. 

LITERATURA: HRANILOVIĆ Jovan: 

Serafinska Palestina. Vienac, 31(1899) 49, str. 

795. - KRANJČEVIĆ Silvije Strahimir: 

Serafinska Palestina... Nada, 5(1899) 22, str. 

351-352. - MILAKOVIĆ Josip: Povjesničke 

crtice Kreševa i franjevačkog samostana... 

Nada 5(1899) 2, str. 29. - ANONIM: 

Povjesničke crtice Kreševa i franjevačkog 

samostana... Sarajevski list, 22(1899) 12, str. 3; 

Vienac, 31(1899) 29, str. 474; Osvit, 2(1899) 

4, str. 6; Preporod, 2(1899) 6, str. 191. - 

M/ILAKOVIĆ J/osip: Dvije knjige fra Ignacija 

Strukića. Školski vjesnik, 7(1900) 439-441. - 

ZAHODNIK Rudolf M.: Povjesničke crtice 

Kreševa i franjevačkog samostana... Lovor, 

1(1900) 1, str. 22-32; 2, str. 160-161. - 

BRKOVIĆ Arkanđeo: † O. Ignacije Strukić. 

Serafinski perivoj, 20)1906) 19, 324; 

Strossmayer, 2(1908) 300. - DEŽELIĆ 

Velimir: Strukić Ignacije. Znameniti i zaslužni 

Hrvati. Zagreb 1925, str. 249. - HRGIĆ Ljubo: 

Fra Ignacije Strukić. Spomenica Franjevačke 

klasične gimnazije u Visokom. Beograd 1932, 


STULLI, Joakim, leksikograf (Dubrovnik, 23. 

IV. 1730 - 12. IV. 1817). - Krsnim imenom 

Mihajlo Antun. Humanistike nauke završio u 

dubrovačkom isusovačkom kolegiju. Stupio u 

Dubrovačku provinciju sv. Franje 1751. 

Filozofiju i teologiju studirao u dubrovačkom 

samostanu Male Brače, a na specijalizaciji bio 

u Rimu (Aracoeli). Zaređen za svećenika 1756. 

Od 1760. do 1810. radio na “ilirskom” 

leksikonu s latinskim i talijanskim riječima. U 

Provinciji obnašao službu starješine u 

samostanima: Kuna na Pelješcu (1761-1762 i 

1768-1769), Rijeka Dubrovačka (1765-1768) i 

Daksa (1769-1770). Kao nagradu za svoj 

leksikografski rad dobio je od austrijskog cara 

Franje II. Križ za zasluge (1801) i doživotnu 

penziju (1803), a od francuskih okupacionih 

vlasti u Dubrovniku nagradu u iznosu od 100 

dukata i a:također doživotnu penziju. — 

Sastavljanju Rječnika posvetio se sebi 

svojestvenom energijom i upornošću. Leksičku 

građu sakuplja iz rukopisne i tiskane književne 

baštine kojom obiluje Biblioteka dubrovačkog 

samostana Male Braće. Kao dubrovčaninu 

poznata mu je vjerska, građanska i pravna 

terminologija. službujući izvan Grada bilježi 

riječi iz seoskog, primorskog, pomorskog i 

ribarskog života, a ima prigode razgovarati i s 

franjevcima iz Bosne, koji studiraju na 

generalnom studiju teologije Male Braće u 

Dubrovniku. Radi upotpunjavanja i 

usavršavanja svog životnog djela odlazi u Rim 

i Veneciju, a odatle u Austriju, Mađarsku, 

Češku i Prusku, da bi se savjetovao sa 

stručnjacima za jezik, a usput među uplivnim 

ljudima traži mecene za troškove tiskanja 

itiskare. Austrijski carevi Josip II., Leopold II. 

i Franjo II. pružaju mu svestranu moralnu i 

materijalnu podršku u radu oko Rječnika. Prije 

tiskanja, Rječnik je u rukopisu predan na 

prgled stručnjacima: Sebastijanu Conte 

d’Ayala (1744-1817), dubrovačkom poslanika 

na bečkom dvoru, radi ispravljanja talijanskog 

i latinskog dijela; Atanasiju Demetrović- 

Sekereš, cenzoru “ilirskih” knjiga, koji 

predlaže ujednačeni pravopis i unošenje 

njemačkih riječi; Jozi Krmpotić, svećeniku iz 

Like, koji predlaže upotrebu slavonskog 

pravopisa u Rječniku; a konačno mišljenje 

odjelu daje đakovački biskup Antun Mandić 

(biskup 1805-1815), inspektor narodnih škola u 

Hrvatskoj. — Prvi dio Rječnika (latinskotalijansko-ilirski) 

posvećen caru Franji II- 

izlazi u Budimu (1801). Drugi (ilirskotalijansko-latinski) 

posvećen istome caru tiska


se u Dubrovniku (1806). Treći je (talijanskoilirsko-latinski), 

posvećen maršalu Marmont-u, 

objavljen također u Dubrovniku (1810). 

Naime, izravno ili neizravno, tiskanje prvih 

dvaju dijelova omogućuje Franjo II., a trećega 

Marmont. — U naslovima se govori o 

“ilirskom” rječniku. Riječi “illirico” S. daje 

značenje “slovinski, horvatski, hrovatski, 

hârvatski”, a “illiricus, - a, -um” “slovac, 

slovin, slovinac, hrovat, horvat, hârvat”. — 

Sva tri dijela Rječnika (svaki u dva sveska 

velike osmine) sadrže oko 4800 stranica. Od 

preko 360 autora (kojih djela S. navodi kao 

izvore), 206 su klasično - ili crkveno-latinski, a 

ostali slavenski, hrvatski, dubrovački; 25 su 

franjevci, od kojih 5 iz njegove Provincije. — 

Rječnik je dugo vremena vrijedio kao 

najbogatiji izvor i tumač jezičnog blaga, s 

jakim utjecajem na hrvatski preporod i njegovu 

književnost. Navode ga Rječnik hrvaskog ili 

srpskog jezika. JAZU Zagreb 1888-1975., 

Rikard Simeonov Enciklopedijski rječnik 

lingvističkih naziva (na osam jezika). Zagreb 

1969., Slovník naučny. Praha 1870., André 

Jalov Glossaire Nautique. Paris 1848., a ovi 

nisu jedini. 

DJELA: Lexicon latino-italico-illyricum. 

Budae 1801. - Rjecsoslòxje ilirsko-italianskolatinsko. 

Dubrovnik 1806. - Vocabolario 

italiano-illirico-latino. Ragusa 1810. 

LITERATURA: Mijo BRLEK MB): Stulli, fra 

Joakim. Franjo među Hrvatima. Zagreb 1976. 

272a-b. - ISTI: Joakim Stulli (1730-1817), 

dubrovački leksikograf. Dubrovnik 1980. M. 

Brlek 

STYBER, Ivan Kapistran, provincijal 

(Varaždin, 14. I. 1684. - Ormož, 27. V. 1749). 

U Križevcima je 1703. prihvatio franjevački 

život u Provinciji sv. Ladislava. Na 

filozofskom učilištu u Varaždinu (1704L1706) 

i na bogoslovnoj školi u Zagrebu (1706-1710) 

stekao je filozofsko i teološko znanje. Odmah 

je postigao naslov profesora filozofije i 

predavao najprije u čakovcu (1710/11) i zatim 

u Remetincu (1716-1718). Postigao je i 

kvalitikaciju profesora dogmatskog 

bogoslovlja na generalnim učilištima pa 

predaje na bogoslovnim školama u Varaždinu 

(1721/22) i Zagrebu (1722-1727); predavao je i 

moralno bogoslovlje u Varaždinu (1715/16). 

Upravnu službu gvardijana u samostanima 

obavljao je u Varaždinu (1714/15, 1720/21), 

Zagrebu (1718-1720, 1727-1729) i u Ormožu 

(1733-1736, 1740-1743). Vršio je i upravne 

službe na razini Provincije: bio je definitor 

(1724-1727, 1743-1746), kustod (1727-1730, 

1736-1739), generalni vizitator (1736) i 

provincijal (1730-1733). Za potrebe članova 

Provincije, a napose za one u razdoblju odgoja, 

tiskao je priručnik franjevačkog načina 

življenja Liber vitae franciscanae complectens 

brevem annotationem de origine, porgressu, 

etc. Ordinis Minorum s. Frandisci, Regulam, 

Testamentum et doctrinama religiosam ac 

christianam pro oportunitate tam professorum 

quam novitiorum utilitissimus (Zagrebiae 

1731). 



F.E. Hoško: Odgoj franjevaca Provincije sv. 


Dobri Pastir, 26(1976), sv. 1/2, 226, 227. F.E. 

Hoško 

SUBIĆ, Radoslav, Radoslav (Ladislav), 

biskup 

SUDIĆ (VARADINAC), Franjo, povjesničar 

(Varadin, 17. stoljeće). Djelovao je u vrijeme 

bečkog rata kad je provincija Bosne Srebrene 

zbog sve većih turskih globa i nameta došla u 

tešku materijalnu situaciju. Sudić, kao i neki 

drugi članovi provincije, bio je prisiljen po 

inozemstvu kupiti milodare da bi se ublažilo 

ovo teško stanje. Tom prilikom nailazio je i na 

nerazumijevanje te ga je to potaklo da ukratko 

prikaže prošlost, sadašnjost i djelatnost Bosne 

Srebrene. Učinio je to u svom djelu Pastor 

Bonus, kojim je utjecao na kasnije 

povjesničare Bosne Srebrene, osobito 

sastavljače šematizma. Njegovu Descriptio 

Provintiae Bosnae Argentinae objelodanio je u 

Subotici Ferdinand Kajzer. Sam svjedoči da je 

bio apostolski misionar, propovjednik ilektor. 

DJELA: Libellus hoc nomine Pastor Bonus... 

Venetiis 1979. 

LITERATURA: MATKOVIĆ Jako:



1896, str. 52. - JELENIĆ Julijan: Kultura i 

bosanski franjevci I. Sarajevo 1915, str. 234. - 

ISTI: Bio-bibliografija franjevaca Bosne 



SUGJA, Hijacint (Sughia), lektor filozofije 

(Dubrovnik, cca 1747 - Arimini, 20. V. 1774) - 


1763. Djelovao kao lektor filozofije u Ariminiu 

u Italiji. Živio i umro kao pravi redovnik, kako 

stoji u pismu kojim iz Italije starješine 

izvještavaju o njemu. 





I. Djamić 

SUŠAC Fra Kornelije-Ante (1925.-1945.) 

Rođen 25.VIII.1925. u Cernu, ž. Humac, od 

oca Blaža i majke Stojke r. Luburić. 

Gimnaziju učio na Širokom Brijegu. U 

Franjevački red stupio na Humcu, 17.IX.1943. 

Jednostavne zavjete položio u Ve-ljacima, 

18.IX.1944. Kao klerik jednostavnih zavjeta i 

učenik VII. razreda gimnazije 8.II.1945., 

zajedno s drugom braćom, spaljen na Širokom 

Brijegu. 



A. Nikić 

SUŠAC, s. Bogoljuba, učiteljica, ŠSM 

(Studenci, 20. X. 1889. — Crnopod, 12. IX. 

1963.). Vrijeme kandidature u koju je ušla 5. 

VIII. 1908. provela je u Mostaru, a novicijat 

(1910.) u Mariboru nakon čega se ponovno 

vratila u Mostar. Bavila se izradbom crkvenoga 

ruha. Kad je u Mostaru otvoren novicijat, 

imenovana je prvom učiteljicom novakinja. A 

kad je u Trebinju otvorena Ženska stručna 

škola, ona je tu učiteljica i upraviteljica škole. 

Tu je ostala do 1945., a potom je po nekoliko 

godina provela na Humcu i u Međugorju da bi 

staračke dane proživjela u Potocima. — Bila je 

neustrašiva i uporna. Što je htjela i naumila, to 

je postizala. Najplodnije razdoblje života 

provela je u Trebinju. Uspjela je, na opće 

zadovoljstvo građana, učiniti stručnu školu 

školskih sestara u Trebinju veoma uglednom i 

postići od ondašnjega ministarstva prosvjete da 

bude proglašena “poludržavnom”. Sama je bila 

nekoliko puta unapređivana u učiteljskom 

zvanju. Među učenicama bilo je najviše 

pravoslavnih i muslimanki. Ona je živjela s 

njima u srdačnim i prijateljskim odnosima, u 

ozračju međusobnoga povjerenja. Otvorenost 

prema ljudima koji drukčije misle, vjeruju ili 

ne vjeruju, bila je njezina glavna značajka. 

A. Bubalo 

SUŠAC, s. Franjka, ŠSM, (Cerno, 18. XII. 

1896. — Potoci, 11. VI. 1968.), kućanica. U 

kandidaturu stupila 17. IV. 1914. u Mostaru, a 

u novicijat 15. VIII. 1917. u Mariboru. Poslije 

novicijata vratila se u Mostar. Posvećivla se 

obavljanjem raznih kućanskih poslova, 

posebice je zapažen njezin rad u sirotištu. S 

posebnom ljubavlju brinula se za siromašnu 

djecu radi kojih je često išla prositi i u udaljena 

mjesta, posebice u Slavoniju. U tom radu došla 

je do izražaja njezina ljubav i poniznost. Priča 

se da ju je jedan čovjek, kad je tražila pomoć 

za djecu, popljuvao. Ona se pribrano obrisala, a 

onda je rekla: “Ovo je bilo za mene, a sada 

dajte nešto za našu siromašnu djecu.” Na te 

riječi čovjek je ostao postiđen, otišao je i donio 

dar za djecu. Posebna krepost s. Franjke bilo je 

i franjevačko veselje. Pomalo fizički 

nezgrapna, dopuštala je da se na njezin račun 

šale dodajući: “Nek se sestre vesele!” 

A. Bubalo 

SVILIČIĆ, Hilarion, provincijal (Šćitarjevo 

kod Zagreba, 1648. - Remetinec, 27. X. 1712). 

U Remetincu je 1670. započeo franjevački 

život kao član Provincije sv. Ladislava 

Filozovsku i teološku izobrazbu je stekao u 

inozemstvu. Vratio se s kvalifikacijom 

profesora filozofije i predaje na filozofskim 

učilištima u Krapini (1677/78) i Varaždinu 

(1678/79). Nastavničkoj i odgojiteljskoj službi 

se vraća i kasnije pa je u Remetincu predavao 

moralno bogoslovlje (1695/96) i bio odgojitelj 

mladih franjevaca u godini tzv. drugog 

novicijata (1710-1712). Ostalo vrijeme je


obavljao pastoralne i upravne službe: vodio je 

bratovštinu pojasa sv. Franje u Varaždinu 

(1680-1683) i bio samostanski starješina u 

Remetincu (1696/97, 1699-1702), Krapini 

(1686/87, 1694/95) i Varaždinu (1683-1686, 

1697-1699). U četiri trogodišta je bio definitor 

Provincije (1687-1690, 1693-1696, 1702-1705, 

1709-1712); također je bio kustod (1696-1699) 

i provincijal (1705-1708). Podigao je samostan 

u Remetincu. isticao se u propovijedanju pa mu 

je provincijal A. Buzjaković 1686 dodijelio po 

dopuštenju generala Franjevačkog reda naslov 

sveopćeg propovjednika. U Varaždinu je 1697. 

osnovao pratovštinu karmelskog škapulara 

Majke Božje; štovanje Majke Božje 

odškapulara je i danas istaknuto u Varaždinu iu 

okolici. 


Zagrebu, Monumenta Custodiae s. Ladislai, 

311. — F.E. Hoško: Pastoralno djelovanje 

franjevaca Provincije sv. ladislava na području 

Zagrebačke biskupije u vremenu potridentske 

obnove. Bogoslovska smotra, 46(1976), 461. 

F.E. Hoško 

SZALKAI (ZALKA) Blaž de, bos. vikar 

(Szalkai, 2. polovica 14. st. - ?, 1. polovica 15. 

st.). - Bosanski je vikar kroz tri trogodišta 

(1420-1429). Odlučan i neustrašiv branitelj 

strogog opsluživanja franjevačkog pravila 

(opservant), redovnik čvrsta značaja i revna 

života. Skupio je “Constitutiones papales, 

generales ac Bosne opservantiales”, na temelju 

kojih Martin V. izdaje bulu 28. srpnja 1424. 

god., kojom je bilo potvrđeno da opservantska 

bosanska vikarija ostaje i nadalje neovisna i 

samostalna, nasuprot pokušajima većine 

(konventualaca) da opservantima ponište 

samostalnost. Njegovim podsredstvom, isti 

papa potvrđuje pravo na samostane koje je 

Bosanska vikarija uivala prije šezdeset i dvije 

godine u sudjednim kraljevstvima Mađarske i 

Dalmacije, kao zaklonište u progonima. 

Posebna je zasluga S. u tome što je napisao 

prvo povijesno djelo o Vikariji: “Gesta 

vicariorum Bosnae”, u kojem je opisao rad 

svojih predšasnika i slijedećih vikara do godine 

1440. Spomenuta djela ostala su u rukopisu. 



(1339-1735). Beograd 1935, 16-17. - Euzebije 

FERMENDŽIN: Chronicon observantis 

provinciae Bosnae Argentinae ordinis s. 

Francisci Seraphici. Starine. Zagreb 1890, 

XXII, 15 sl. - Julijan JELENIĆ: Kultura i 

bosanski franjevci I, Sarajevo 1912, 106. - 

Dominik MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Rim 

1968, 85-87. A. Barun 

SZIGINYI, Teodor, teološki pisac (Kloštar 

Podravski, 12. IX. 1741. - Pečuh, 10. II. 1781). 

Bio je član Provincije sv. Ladislava. Djelovao 

je kao profesor filozofskog učilišta u Čakovcu 

(1767-1769) i učilišta moralnog bogoslovlja u 

Virovitici (1773/74) i Ivaniću (1774/75). Kad 

je položio ispit za profesora dogmatskog 

bogoslovlja, predavao je na bogoslovnim 

školama u Varaždinu (1776-1778) i Pečuhu 

(1778-1781). Tiskom je objavio dva popisa 

teoloških teza; jedan sam, a jedan zajedno s 

Romualdom Denčarom. 

DJELA: Assertiones theologicae de 

consecutione salutis per Christum... quas 

Quinmque-Ecclesiis Anno 1780. 

propugnarunt... Quinque- Ecclesiis, 1780. - 

Assertiones ex universa Theologia (Quinque- 

Ecclesiis, 1780; susautor R. Denčar. 


sv. Ćirila i Metoda u Zagrbu: Matricula 

officiorum, sign. B 2, ad nomen. - F. E. Hoško: 

Doprinos franjevačkih visokih škola 

skotističkoj filozofiji i teologiji. Franjevci 

Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda. Zagreb 

1992, 79, 80. F. E. Hoško 

SZITTA, Honorije, teološki pisac (Niklaen, 

Mađarska, 23. VI. 1727. - Segesd, Mađarska, 

18. XII. 1799). Pristupio je 1748. u Ivaniću 

Provinciji sv. Ladislava. Postavši profesor 

filozofije predavao na filozofskom učilištu u 

Čakovcu (1761-1763), zatim na učilištima 

moralnog bogoslovlja u Remetincu (1763/64) i 

Ivaniću (1764/65). Kako se je osposobio i za 

profesora dogmatske teologije, zadobio je 

učiteljske stolice na bogoslovnim školama u 

Varaždinu (1767/68), i Pečuhu (1768-1773). 

Tiskom je objavio tri teološka tezarija; treći je 

priredio zajedno s Dizmom Stankovićem.


DJELA: Dum assertiones dogmaticoscholasticas 

ex universa Theologia... Quinque- 

Ecclesiis... propugnandas susceperunt... 1770. 

Quinque-Ecclesiis, [1770]. - Assertiones 

dogmatico-theologicae de Deo Uno eiusque 

divinis attributis... propugnarunt Quinque- 

Ecclessis...ž 1771. Quinque-Ecclesiis, 1771; 

dva izdanja iste godine. - Assertiones 

dogmatico-scholasticae ex universa 

Tehologia... accomodatae... Quinque-Ecclesiis 

1773. Quinque-Ecclesiis, 1773; suautor D. 

Stanković. 


sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Matriculla 

officiorum, sign. B 2, ad nomen. - F. E. Hoško: 

Skotistička teologija zagrebačkog kruga 17. i 

18. stoljeća. Kačić 3(1970), 94, 97.F. E. Hoško 

ŠABIĆ (MABIĆ, MALIĆ, RAMLJAK), Jure, 

prov. (Guber kod Livan, početak 17. st. - 

Rama, 1667). - Bio je provincijal Bosne 

Srebrene (1666-1667). 





197. A. Barun 

ŠABIĆ Đema, ŠSP, bolničarka, (Brnaze, Sinj, 

16. IV. 1919. - Knin, 2. II. 1945). - U samostan 

je stupila u svojoj 18. godini. Gotovo tri godine 

bila je kandidatkinjom, a kroz to vrijeme 

marljivo je i radosno vršila razne poslove u 

kući i vrtu. Posebno je savjesno izvršavala 

mala međusobna djela ljubavi i pazila na 

samostansku tišinu. Čitavom pojavom 

odražavala je smirenu i skladnu nutrinu. U 

novicijat ulazi 15. VIII. 1939. u Splitu. Nakon 

novicijata poslana je u kninsku bolnicu. U 

posljednjim mjesecima rata samoprijegorno 

dvoreći tifusare, sama se zarazila pjegavim 

tifusom, te poslije više dana agonije preminula 

u Kninu na blagdan Svijećnice. B. Nazor 

ŠAGOVAC, Ivan, pedagog (?, oko 1708. — 

Osijek, 29. X. 1736). Pristupio je 1725. u Baču 

Provinciji Bosni Srebrenoj. Nepoznat je tijek 

njegovog školovanja, ali je 1733. bio 

osposobljen za profesora filozofije i postao je 

prvi predavač na tek osnovanom filozofskom 

učilištu u Vukovaru. Potkraj druge nastavne 

godine održao je sa svojim studentima u crkvi 

pred brojnim slušateljstvom prvu javnu 

raspravu iz filozofije u tom gradu. Preostao je 

kao znak njegovog djelovanja također 

rukopisni zapis njegovih predavanja Physica et 

metaphysica (Valcovarini, 1735/36, vel. 16,5 x 

19,5 x 5 cm; Ilok C 307). Završivši 1736. 

predavanja na učilištu ostao je u Vukovaru kao 

samostanski starješina, ali je nenadano umro 

od kapi. 

LIT.: F.E. HOŠKO: Filozofsko učilište u 

Vukovaru (1733.-1783.), Anali za povijest 

odgoja, 1 (1922), 15. F.E. Hoško 

ŠALINOVIĆ, fra Vinko ( ✜ Mate) profesar, pisac 

i prevodilac. (Dusina kraj Vrgorca, 6. X. 1827 - 

Imotski, 27. IX. 1884). Osnovno znanje dobio 

je u makarskom samostanu. Nižu gimnaziju je 

završio u Zaostrogu a višu ili humanitet u 

Karinu i Sinju (1846-50). Filozofiju je pohađao 

u javnom liceju u Splitu, bogosloviju u 

Šibeniku i Makarskoj. U novicijat je ušao 

1848. a zaređen 1952. Od godine 1854. do 

1861. predavao je kao suplent u Sinju i 

spremao se za studij na koji je otišao godine 

1861. Profesorski ispit iz grupe fizike i 

matematike položio je 1863. i vratio se u Sinj 

gdje je do smrti predavao svoje predmete. 

Nakon odlaska fra Š. Milinovića bio je kraće 

vrijeme direktor Gimnazije (1880. do 1882). 

Radio je na proširenju arheološke zbirke. Bio 

je nadzornik osnovnih učionica u Sinju. Uz 

nastavnički rad vršio je službu župnika u Sinju 

(1865-68), prokuratora Provincije, kustoda 

(1876) i provincijala (1879-82). Šalinović je 

bio izrazit i ugledan narodnjak tako da ga je 

sinjska općina poslala (1883) da rješava 

razmirice s bosanskom vladom zbog granica i 

ispaše blaga a Vrgorčani su ga željeli za svoga 

zastupnika u Dalmatinskom saboru ali je to 

odbio. Umro je u Imotskom od tifusa. 

Šalinović je bio sklon pjesništvu i pjevao je 

prigodnice ili prevodio s talijanskog pjesme. 

Tiska ih je kao knjižice ili ih objavljivao u 

"Narodnom listu" (1875, 1878, 1880), u "La 

Dalmazia cattolica" (1873, 1876). U njima 

opisuje političke događaje ili razna vjerska


slavlja. Izmađu njih se ističe prijevod "Sotone" 

talijanskog pjesnika A. Bacchia ili "Opsada 

Beča g. 1683." od Filicija. 

DJELA: Pisma o sinjskim izborim miseca 

ožujka 1868 - posvećena cetinskim Hrvatom - 

spivao Hrvat rodoljub, Zadar 1869; Sinjskocetinski 

izbori i ortakluk srpnja miseca 1870, 

Split 1870; Bogoljubnik Marije presvete od 

Karmela, pohrvatio jedan nedostojni službenik 

iste blažene Djevice i bratim karmelitanski 

(bez oznake mjesta i godine tiskanja, 

imprimatur iz g. 1872); Pjesma prigodom 

svetovanja šeste stoljetnice serafinskoga 

naučitelja sv. Bonaventure Reda s. o. Frane, 

spjevao O. Vinko Šalinović, Split 1874; Enok 

Ardenić od A. Tennyson-a po talijanskom 

prevodu Dragutina Faccioli-a pohrvatio V.Š., 

Zadar 1884. 

LIT.: V. VRČIĆ, Vrgorska krajina, Vrgorac 

1972, 90. – Franjo među Hrvatima, Zagreb 

1976, 273. – P. BEZINA, Srednje školstvo, 157- 

158. – A. RIBIČIĆ, Crtice o školstvu u 

Zaostrogu, Zaostrog 1989, 91. – P. BEZINA, 



Zagreb 1994, 129-130. J. A. Soldo 

ŠAPINA, Bono, muzejski radnik (Skrti ž. 

Gračanica, 19. VI. 1909 - Fojnica, 14. III. 

1979) - Krsno ime bilo mu je Pero. Roditeljik 

Aleksandar i Mara r. Crnov, umrli su mu rano 

pa je smješten u Dom ratne siročadi u 

Kraljevoj Sutjesci. Gimnaziju je pohađao u 

Visokom (1922-1931), novicijat FS u Fojnici 


i u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 1935. 

Nakon toga bio je kapelan u Zenici. Na 

Franjevačkoj gimnaziji u Visokom predavao je 

od 1937-1943. vjeronauk, latinski, lijepo 

pisanje, zemljopis i povijest. Vrššio je dužnost 

potprefekta i ekonoma Franjevačkog konvikta 

u Visokom. Bio je tajnik provincijala (1942- 

1945), ekonom Provincije (1945-1949), kratko 

vrijeme kapelan u Jajcu, Ljubunčiću, Fojnici i 

Kreševu. Bio je gvardijan u Fojnici (1961- 

1964). Od 14. XI. 1955. do smrti bio je 

blagajnik Udruženja katoličkih svećenika 

“Dobri pastir”. Radio je na izdavanju 

liturgijskih, katehetskih i teoloških knjiga i 

radio na uređivanju i obogaćenju arhiva, 

knjižnice i muzeja Franjevačkog samostana u 

Fojnici. Zbog zasluga na ovom području bio je 

odlikovan od predsjednika republike Josipa B. 

Tita. U arhivu je dao stručno konzerviratu 

turske i bosančicom pisane dokumente, 

knjižnicu je znato povećao nabavkom novih 

izdanja i uvezivanjem knjiga i časopisa a 

ujedno je nabavio nove ormare i police. 

Pobrinuo se je za novu, modernu postavku 

muzeja u Fojnici, koji je znatno proširio 

dodavanjem novih odjela (etnografskog i 

mineraloškog). Kao đak je surađivao u Cvijetu 

(1928, 1930, 1931) i kasnije u Dobrom pastiru 

(1956, 1959). Bio je i urednik Glasnika sv. 

Ante 1943-1944. 

LITERATURA: Fra Branko KRILIĆ: Fra 

Bono Šapina. Bosna Srebrena, 30 (1979), 77- 

79. Isp. i razne govore u povodu smrti u 

Biltenu Udruženja katoličkih vjerskih 

službenika B. i H., br. 7, str. 1-10. 

I. Gavran 

ŠAŠKOVIĆ Laurencija, ŠSP, žrtva poraća, 

(Marino Selo, Novska, 30. I. 1918. - Nestala 

10. lipnja 1945. na putovanju od Zagreba do 

Novske). - U samostan je stupila 1934. u Celju. 

Uskoro je poslana u Split, gdje je završila 

stručnu školu. U novicijat ulazi 15. VIII. 1936. 

Kao zavjetovana sestra jednu školsku godinu 

radila je u Trebinju na stručnoj školi školskih 

sestara Mostarske provincije. Poslije toga 

uspješno je i točno vršila službu učiteljice na 

sestrinskoj domaćinskoa školi u Splitu. Kad je 

škola za vrijeme rata bila svedena na 

minimum, s. Laurencija je poslana u Zagreb. 

na Sv. Duh, gdje su sestre neko vrijeme radile 

u bolnici. Tamo je jedno vrijeme vršila službu 

odgovorne sestre u redovničkoj zajednici. — U 

vrtlogu prvih poratnih dana zameo joj se svaki 

trag. Iz Zagreba je 10. lipnja 1945. pošla 

vlakom prema rodnom selu. Poslije toga ni 

sestre ni njezina rodbina nisu mogle ništa o 

njoj doznati. Pretpostavlja se, prema izvještaju 

jedne sestre da je izvedena iz vlaka u Dugom 

Selu jer se zauzimala za dvojicu ustaša i prema 

nađenim ostacima redovničkog odijela u šumi 

kod Dugog Sela da je s. Laurencija završila u 

nekoj od jama tog mjesta. B. Nazor


ŠEMAN, Želimir, društveni radnik (Blago na 

Korčuli, 18. VIII. 1895 - 20. I. 1940) - 

Osnovnu školu završio u rodnom mjestu, 

grgovačku školu u Splitu. Privatno naučio 

talijanski, njemački, engleski, francuski i češke 

jezik. U prvom svjetskom ratu proveo 20 

mjeseci na tirolskoj fronti. Kako je imao 

izraziti pjevački talenat, uči glazbu najprije u 

Splitu, a kasnije u Beču i posvećuje se glazbi. 

Kao pjevač-bariton nastupa u Linzu, Grazu, 

Pragu i milanskoj Scali. Razočaran moralom 

umjetničkog društva u kojem se kretao, 

napušta ovaj način života i vraća se u svoje 

rodnomjesto, gdje živi jednostavno i skromno 

do smrti. — U svom je rodnom mjestu uživao 

veliki ugled. Vršio je javne poslove u svojstvu 

općinskog bilježnika i predsjednika. Često su 

ga ljudi tražili za savjetnika. Sudjelovao je u 

karitativnim, ćudorednim i korisnim 

gospodarskim pothvatima. U svom je 

djelovanju nailazio i na velike poteškoće, jer su 

svi njegovi poduhvati i savjeti obilježeni 

religioznim shvaćanjem i dosljednošću 

kršćanskog morala koji je neumoljivo 

zastupao. Sudjelovao je u pjevačkim 

zborovima, a i sam je jednoga osnovao. Kao 

odlučan borac za hrvatska prava dospijeva u 

zatvor. Tri godine je predsjednik Trećeg reda u 

Blatu. Njegov duhovni život se sastojao u 

neprestanim borbama i pobjedama. 

Neumoljivo se borio protiv svojih slabosti i 

zlih sklonosti. Njegove ispovijedi nisu bile 

“obične” ispovijedi, bile su ne jednom nalik 

“operativnom stolu” ili “previjalištu”. Mnogo 

je čitao teološke knjige i rasprave, te je u tu 

svrhu učio i latinski jezik. Živio je po 

ustaljenom dnevnom redu. Ispit savjesti je 

obavljao redovito, a često je molio i časoslov. 

Znalo se dogoditi da bi i svoje jedino zimsko 

ili ljetno odijelo dao siromasima, te bi 

nastupom slijedeće zime muku mučio oko 

odijevanja. 

LITERATURA: /nekrolog/. Glasnik sv. Franje, 

45 (1940), br. 3, 93b-94. - Marijo ŠIKIĆ (MŠ): 

Šeman, Želimir. Franjo među Hrvatima. 

Zagreb 1976, 274b-275a. 

M. Šikić. 

ŠENEKAR, Barbara, (Genoveva), odgojiteljica 

i provincijalna predstojnica (Gorica/Slovenija, 

26. XII. 1896.—Kloštar Ivanić, 3. I. 1985). 

Nakon završenog osnovnog školovanja god. 

1911. dolazi k Školskim sestrama u Celje. 

Novicijat je završila u Mariboru gdje je 1917. 

položila privremene zavjete. Doživotne je 

zavjete položila 1922. u Splitu. Završila je 

učiteljsku i domaćinsku školu, te školu za 

vođenje dječjeg vrtića i tako za svoje vrijeme 

postigla svestrano obrazovanje. U Splitu je 

1921-1923. bila voditeljica domaćinske škole 

na Lovretu. God. 1923-1949. proboravila je u u 

Mostarskoj provinciji kao odgojiteljica i kućna 

predstojnica u Mostaru (1938-1941) i Trebinju 

(1947-1949). God. 1951. prešla u Bosanskohrvatsku 

provinciju u kojoj je 1954-1962. bila 

provincijska predstojnica. Bila je veoma 

pobožna, inteligentna, razborita, šutljiva, 

prodorna, hrabra, vrijedna, odlučna i 

jednostavna. 

Lit.: Renata Mrvelj: S.M. Barbara (Genoveva) 

Šenekar, Nekrologij Školskih sestara 

franjevaka Krista Kralja Bosansko-Hrvatske 

Provincije. — Berhmana Rozarija Nazor: 

Lovretske sestre, Split 1986, 49-50. — Branka 

Natalija Palac: Školske sestre Trećeg reda sv. 

Franje u Hercegovini, Potoci-Mostar 1975, 84, 

118-119, 123.— S.M. Barbara šenekar, Marija 

među nama, 15 (1985) 1, str. 33-37. 

R. Mrvelj 

ŠESTIĆ, Mirko, povjesničar (Dažnica kod 

Plehana, 26. VII. 1862 - Dubica, 8. VI. 1929). - 

Osnovnu školu završio je vjerojatno na 

Plehanu, prvu godinu filozofije u Kraljevoj 

Sutjesci, drugo po raznim samostanima Bosne 

Srebrene, treću u Grazu, četvrtu u Pećuhu. Za 

svećenika je zaređen 1885. u Sarajevu. Bio je 

lektor po raznim samostanima provincije 

(1884-1892), župnik u Potočanima (1892), 

Prnjavoru i u Dubici), dvaput gvardijan na 

Plehanu, tajnik provincijala Ćavarovića (1884) 

i Bana (1903), definitor provincije (1928). — 

Šestić je bi inteligentan, izobražen, 

komunikativan, ljubitelj knjige. Dobro je znao 

latinski, njemački i talijanski jezik. Posebno 

sebavio proučavanjem naše prošlosti, a imao je


određenih knjiženih pretenzija. Međutim, zbog 

stalnih seljenja i nekih drugih razloga nije se 

razvio u plodnijeg spisatelja. Objelodanio je 

nekoliko značajnih radova o Jukiću, Martiću i 

o stanju u Bosni za turske vladavine i to 

uglavnom prema Martićevim i Nedićevim 

zapamćenjima. Surađivao je u Novom 

prijatelju Bosne (1888), Franjevačkom 

glasniku (1895, 1897-1900),. Novosadskom 

Zastavi (1902), Serafinskom perivoju (1908), 

Našoj misli (1919) i Franjevačkom vijesniku 

(1930). Sastavio je šematizam provincije za 

godinu 1906. Skupljao je narodne pjesme od 

kojih su neke, koje je 1887. poslao Matici 

Hrvatskoj, i objelodanjene. Mnogi njegovi 

radovi ostali su nedovršeni u rukopisu. U 

njegovoj ostavštini nalaze se podaci za 

životopis biskupa Šunjića i Markovića, dio 

korespondencije Grge Martića, 

korespondencija između Grge Čevapovića i 

Tome Košćaka, koju je 1930. objelodanio 

Jelenić te rukopis Život Ivana Franje Jukikća 

od fra Augustina Ćorića, koji su 1908. 

objelodanili Markušić i Škarica kao i verzija 

Martićevih Zapamćenja. 

DJELA: Schematismus... Bosnae Argentinae. 

Sarajevii 1906. 

LITERATURA: G/AVRANIĆ Gavrl † Fra 

Mirko Šestić. Franjevački vijesnik, 36(1929) 6, 

str. 200. - ISTI: Fra M. Šestić. Franjevački 

vijesnik, 37)1930) 4, str. 110-116. - DRLJIĆ 

Rastko: Iz Šestićevih pribilježaka o 

vukodlacima. kalendar Napredak, 1926, str. 

201-205. ISTI: Iz zbirke narodnih pjesama fra 

Mirka Šestića. Kalendar Dobri Pastir, 1963, str. 

173-174. - ZIRDUM Vjekoslav: Šestićeva 

redakcija Zapamćenja fra Grge Martića. Nova 

et Vetera, 28(1978) I-ISI, str. 329-331. A. 

Kovačić 

ŠETKA, fra Jeronim, profesor i leksikograf 

(Desne, 6. X. 1909.). Nakon osnovne škole u 

rodnom mjestu (1916.-1920.) završio je 

gimnaziju i filozofiju u Sinju (1921.-1929.). 

Novicijat je obavio na Visovcu (1926.-1927.), 

a svečane zavjete položio u Makarskoj 7. X. 

1930. Bogoslovlje je studirao u Makarskoj 

(1929.-1933.) i zaređen za svećenika u Spli- tu 

9. X. 1932. Na Filozofskom fakultetu u 

Zagrebu i Krakovu studirao slavistiku i obranio 

doktorsku radnju »Hrvatska kršćanska 

terminologija« (1940.), koja je tiskana (1. 

izdanje u tri sveska, a 2. u jednom). — Bio je 

prefekt sjemeništa u Sinju (1933.) i profesor na 

gimnaziji u Sinju i Zagrebu uz manje prekide 

(1934.-1938.), direktor iste gimnazije (1946.- 

1960. i 1964.-1970.). Predavao je na 

Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i 

bio magistar klerika (1960.-1964.) kao i 

magistar klerika u Sinju (1938.-1945.) i 

Zagrebu (1957.-1960.). Obavljao je službu 

župnika u Hrvacama (1945.-1946.), ravnatelja 

Sjemeništa (1946.-1956.), prefekta studija 

(1964.-1970.), tajnika Provincije (1946.- 

1949.), definitora (1949.-1952.), kustoda 

(1952.-1955. i 1961.-1967.), generalnoga 

vizitatora Hercegovačke provincije (1964.), 

vicepostulatora u kauzi bl. Nikole Tavelića 

(1969.-1970.) kao i člana više provincijskih 

vijeća. Bio je urednik Glasnika Gospe Sinjske i 

Vjesnika bl. Nikole Tavelića (1969.-1972.). — 

Bavio se znanstvenim radom kao i pisanjem 

popularnih knjiga i članaka. Surađivao u 

brojnim listovima i zbornicima. Alma Socia 

Christi, (1953), Bogorodica u hrvatskom 

narodu, Brat Franjo, Franjo među Hrvatima, 

Crkva u svijetu, Gospa Sinjska, Hrvatska 

straža, Kačić (1967, 1968, 1978) Marija, 

Marulić, Nova revija, Sinjska spomenica, 

(1965) Služba Bož- ja, Sv. Nikola Tavelić, 

Vjesnik Provincije, Vjesnik sv. Nikole Tavelića, 

Zbornik za narodni život i običaje HAZU 1954, 

1964 — Sudjelovao je na simpozijima i 

skupovima (Rim, Split), držao duhovne vježbe 

i obnove te nastupao kao propovjednik. 

Djela::- Put u život, priručni molitvenik za 

župnike i vjernike, Makarska 1962, 2 Makarska 

1965, 3 Split 1970; 4 1973, 5 Split 6 dopunjeno 

Split 1985.- Hrvatska kršćanska terminologija, 

II. dio: hrvatski kršćanski termini latinskog 

porijekla, Makarska 1964, - Hrvatska 

kršćanska terminologija, III. dio: hrvatski 

kršćanski termini slavenskog porijekla, 

Makarska 1965,. - Kršćanski nauk, (iz 

molitvenika »Put u život«), Sinj 1965; više 

izdanj, - Gospa Sinjska, Povijest Svetišta 

Majke Božje u Sinju, Sinj, 1966; 2 Sinj 1967,


3 Sinj 1983. - Fatimske poruke Majke Božje, U 

spomen 50. godišnjice Marijinih ukaza Fatimi 

1917.-1967, Split 1967. - Kraljica srdaca, 

Razmatranja o Majci Božjoj, Split 1969; 2 Sinj 

- Sveti Nikola Tavelić, Životopis-molitvenik, 

Šibenik 1970. - Vjenčić molitava na čast 

čudotvorne Gospe Sinjske, 4 promijenjeno 

izdanje, Sinj, 1970; 5 Sinj 1979. - Mijenjam 

svijet, razmatranja za svećenike, redovnike, 

redovnice i vjernike, Split 1974,. - Hrvatska 

kršćanska terminologija, 2 izmijenjeno, 

popravljeno i upotpunjeno izdanje, Split 1976. 

- Na izvoru obnove, razmatranja o sakramentu 

pokore, Zagreb 1977. - Na izvorima radosti, 

razmatranja za sve dane preko godine, Split 

1981. H. G. Jurišić 

ŠETKA, fra Milan, župnik, profesor (Desne, 

23. V. 1917 - Split, 25. V. 1983), profesor, 

pastoralni radnik i jedan od plodnijih hrvatskih 

pastoralnih pisaca u razdoblju komunizma. 

Osnovno je školovanje završio u rodnom 

mjestu. Gimnaziju u Sinju (1931.-1940). U 

franjevački je red stupio 28. VII. 1937. 

Filozofiju i teologiju studirao je u Makarskoj 

(1940.-1944.). Za svećenika je zaređen 1943. 

Bio je župni pomoćnik u Metkoviću, Drnišu i 

Zagrebu (1944.-1949.). Nakon izlaska iz logora 

u Staroj Gradiški (1945-1948) obavljao je 

župsku službu u Primorskom Docu (1949- 

1961). Uz pastoralni rad kao župnik nastavio je 

i studij na Teološkom fakultetu u Ljubljani 

gdje je 1958. obranio doktorsku disertaciju 

koju je objavio ciklostilom 1961. godine. — 

Godine 1961. postao je župnik u Tučepima i 

ujedno profesor na Franjevačkoj visokoj 

bogosloviji. Kao župnik zauzeo se za obnovu 

crkve stradale od potresa, organizirao izgradnju 

crkvice na groblju, započeo izgradnju nove 

crkve uz more i skupio malu zbirku starinskih 

predmeta s područja župe. Od 1976. do 1982. 

župnik je župa Igrane i Drašnice. — Pisao je u 

raznim zbornicima časopisima i listovima: 

Sinjska spomenica (1965), Služba Božja 

(1967), Petar Grabić (spomenica), Vjesnik 

Provincije (1965), Vjesnik splitsko-makarske 

biskupije i drugim. Objavio je ciklostilom ili 

knjigotiskom čitavi niz različitih djela većinom 

s katehetsko-pastoralnog područja. 

DJELA: Moderne konverzije kriterij za 

kršćanstvo i Crkvu, Primorski Dolac 19'59. (c) 

— Moderni konvertiti i KatoIička Crkva, 

Zagreb 1961. (c). — Isus naš put, kratke 

kateheze iz moralke i šest kateheza iz crkvene 

povijesti za djecu, Tučepi 1965. (c). — Isus 

naš život, kratke kateheze iz liturgike i pet 

kateheza iz crkvene povijesti 1965 — Pohod 

Gospódnji, kratke upute župnicima i 

misionarima Provincije Presv. Otkupitelja u 

Dalmaciji za održavanje pučkih misija, Tučepi 

1965. (c). — Katolički nazor na svijet, Tučepi 

1965. (c). — Pjevajte Gospodinu, zbirka 

crkvenih pjesama-riječi, Makarska 1966. (c) — 

lsus naš život, liturgijske kateheze za više 

razrede osmogodišnje škole, 2 Makarska 1967.. 

— Vođenje župskog ureda, Makarska 1968. — 

Tučepska spomenica, prigodom 300. 

godišnjice matičnih knjiga, Tučepi 1968. 

Tučepska spomenica, Prilog prvi i drugi, 

Tučepi 1971. — Propovjedništvo, Makarska 

1968. (c). — Misli modernih konvertita o 

Bogu, Makarska 1968. — Govorništvo, 

Makarska 1970. (c). — Katehetika, Tučepi 

1970. (c). 

Lit. † O. Milan Šetka, Vjesnik Provincije, 

XXXII 1984, 4, 211-223. V. Kapitanović 

ŠIJAKOVIĆ Oton, pedagog (Ilok, 12. III. 1823. 

- Bač, 2. II. 1878). U Provinciju sv. Ivana 

Kapistranskoga je pristupio 1840. godine. 

Polazio je filozofsko učilište u Vukovaru 

(1842-1844), a teologiju u Baji (1744-1846) i 

Budimu (1846-1848). Kao mlad svećenik je 

došao 1848. za profesora gimnazije u Požegu, 

a direktor gimnazije K.Agjić je zapisao da je 

“bonus poeta et illyrica linqua bene gnarus”. 

Prije 1856. je položio državni ispit za profesora 

teologije, dok je boravio u šarengradu. Zatim je 

bio vjeroučitelj u Mohaču (1856-1867). 

Predavanja na bogoslovnoj školi je započeo u 

Vukovaru (1858-1860), a nastavio u Baji 

(1860-1870); ondje je bio i gvardijan (1863- 

1866). Prije dolaska u Bač je boravio u 

Našicama (1870) i u Iloku (1875). 

DJELA: Kolo gorah iliti pozdrav veseli... od 

Požege grada. Zagreb 1851. — O važnosti i 

pervenstvu verozakonskoga podučavanja


mladeži na učilištah. Godišnje izvjetje 

gimnazija u Požegi. Zagreb 1855. 


reda u Rimu, Hungaria Capistrana, sv. 1, 118v. 

— F.E. Hoško: Pastoralna formacija hrvatskih 

franjevaca u 19. stoljeću. Kačić 14(1982), 73. 

F.E. Hoško 

ŠIKLIĆ, fra Apolonije ( ✜ Josip), kustod i 

propovijednik (Rijeka, 1732. - Rijeka, 15. II. 

1810). U KR stupio 8. III. 1751. Bio je prvi 

savjetnik u novo osnovanoj Hrvatskoprimorskoj 

kustodiji i kustod Hrvatskoprimorske 

kustodije (1785.-1792.). Prisutan je 

u Zagrebu 1788. kad je službeno provedeno 

ukidanje tamošnjeg samostana. 





ŠILOBADOVIĆ, fra Pavao († Makarska, 1686), 

ljetopisac. God. 1662-1669. živio je uglavnom 

u makarskom samostanu ili u obližnjim 

župama. Potom je 1669-1681. župnik u 

Sumartinu. A poslije se ponovno povratio u 

Makarsku gdje je i umro. Pisao je ljetopis 

poznat kao “Libretin”, po knjižici u koju je 

upisivao razne zgode toga vremena. 

IZDANJA: S. ZLATOVIĆ, Kronika O. Pavla 

Šilobadovića o četovanju u Primorju (1662- 

86), Starine JAZU, knj. XXI, Zagreb 1899, 86- 

115. – Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeća 

(prijepis A. Bešlić, predgovor i bilješke J. A. 

Soldo), Split 1993, 13-68. 

Lit.: Znameniti Hrvati, Zagreb 1925, 253. – K. 

JURIŠIĆ, Katolička crkva na biokovsko 


vadavine, Zagreb 1972, (kazalo, 301). – V. 

KAPITANOVIĆ, La storiografia dell’Ordine 

Francescano e delle Congregazioni Religiose 

di ispirazione francescana in Croazia, Crkva i 

društvo uz Jadran – Vrela i rezultati 

istraživanja. Zbornik radova Međunarodnoga 

znanstvenog skupa, Split, 21-22. IX. 2001, 

Split, 2006, 192. V. Kapitanović 

ŠILOBADOVIĆ, Pavao, ljetopisac (Dalmacija, 

17. stoljeće). O njemu se zna toliko da je bio 

župnik u Dalmaciji i Primorju od 1662. do 

1686. U kolovozu iste godine, po svoj prilici, i 

umro je. U svom “Libretinu”, pisanom 

bosančicom, opisuje nevolje kršćana pod 

turskom vlašću te četovanje hajduka u vrijeme 

njegova župnikovanja. Nikola Gojak prepisao 

je njegov “Libretino” u svoj ljetopis koji se 

čuva u Makarskoj, a Stjepan Zlatović latinicom 

ga objelodanio (Starine JAZU, 1889, knj. 

XXI). 

LITERATURA: Znameniti i zaslužni Hrvati 

925-1925. Zagreb 1925, str. 253. - JELENIĆ 

Julijan: Ljetopis franjevačkog samostana u 

Kreševu. Sarajevo 1918. str. 6. ISTI: Biobibliografija 


(rukopis u arhivu toliškog samostana). A. 

Kovačić 

ŠIMIĆ Vjekoslav ( ✜ Vinko), profesor, stradalac 

(Tučepi, 17. VIII. 1905 - nepoznato mjesto, 

svibanj 1945). Nakon osnovne škole, srednju 

školu je pohađao u Sinju (1918-1923). Nakon 

toga je bio u novicijatu i pohađao filozofiju u 

Zaostrogu (1924-1926) a bogosloviju u 

Makarskoj (1926-1930). Kao mladi svećenik 

predavao je na Gimnaziji od godine 1930. do 

1935. hrvatski, latinski i grčki jezik i pisanje. 

Nakon toga je premješten u Vrpolje kod Knina 

za župnika. U vrijema rata postao je vojni 

kapelan i stradao godine 1945. 

J. Soldo 

ŠIMIĆ, Blaž, filozofski pisac (Dubovik, 

Slavonski Brod, oko 1703. - Stara Gradiška, 9. 

VI. 1739). U Bosni Srebrenoj je 1720. postao 

franjevac. Kad je završio redovito filozofsko i 

teološko školovanje, djelovao je nekoliko 

godina u pastvi, a 1732. je postigao naslov 

profesora filozofije i preuzeo učiteljsku stolicu 

na filozofskom učilištu u Slavonskom Brodu. 

Prvi je od brodskih profesora sastavio priručnik 

za svoje studente u prvoj nastavnoj godini 

Introductio ad universam Aristotelis 

Philosophiam (Brodii 1732, vel. 16,5 x 20,1 

cm; samostan u Iloku, sign. C 293). God. 1735. 

vratio se opet pastoralnoj službi; pošast kuge 

ga je zatekla kao župnika u Staroj Gradiški. 

Dok je dijelio oboljelima sakramente, sam je 

podlegao zarazi i preminuo kao žrtva te


pošasti. 

LIT.: F.E. HOŠKO: Franjevačka visoka 

filozofska škola u Slavonskom Brodu. Nova et 

vetera, 27(1977), sv. 2, 77-78. F.E. Hoško 

ŠIMIĆ, fra Mate, provincijal, FSP, (Tučepi, 

12. III. 1848.—Živogošće, 6. XI. 1926), 

provincijal. Gimnaziju je završio u Sinju, a 

bogosloviju u Šibeniku. Franjevcem je postao 

1867. godine, a za svećenika je zaređen 1871. 

Bio je odgojitelj u sjemeništu u Sinju, župnik, 

gvardijan, kustod i provincijal. U svakom poslu 

isticao se upornošću i poduzetnšću. Obnovio je 

samostane i crkve u Zaostrogu i Živogošću. 

Njegova je zasluga da je u Makarskoj podignut 

spomenik fra Andriji Kačiću Miošiću, a 

jednako i onaj u Zagrebu. Dao je postaviti u 

crkvi u Zaostrogu poprsje i fra Ivanu Despotu. 

Isticao se u političkom i Društvenom životu 

Makarskog Primorja i šire Domovine. Pjevao 

je pjesme i pisao u Iskri (Zadar). H.G. Jurišić 

ŠIMIĆ, Šimun, odgojitelj (Donji Rahić - 

ž.Gorice, 18. XI. 1921 - Brčko, 25. VII. 1985). 

- Krsno mu je ime Vinko. Sin je Mate i Lucije 

rođ. Šimić. Osnovnu školu završio je na 

Ulicama, gimnaziju u Visokom (1933-1939, 

1940-1942), teologiju u Sarajevu (1942-1947), 

klasičnu filologiju u Beogradu (1949-1953), 

novicijat započeo na Gorici 1939., za 

svećenika zaređen 1946. Bio je vikar i kapelan 

u Jajcu (1947), profesor (1953-1981), 

podprefekt (1953-1959), prefekt (1959-1970) i 

tajnik gimnazije u Visokom (1973-1981). 

Biran je za tajnika, definitora i provincijala 

Bosne Srebrene (12. V. 1973 - 7. XI. 1973). 

Obolio je kao provincijal, ali je prizdravio te 

do 1981. predavao u Visokom. Posljednje 

godine života proživio je u Tolisi (1981-1983) 

i Dubravama (1983-1985) strpljivo podnoseći 

bolest. Umro je od moždane i srčane kapi. 

Isticao se franjevačkim i svećeničkim 

entuzijazmom. Pristaju mu riječi provincijala, 

izgovorene u oproštajnom govoru, da je “ljubio 

franjevačku zajednicu Bosnu Srebrenu kao 

dušu svoju”, a visokočku gimnaziju više od 

rodne kuće. Svoje rodoljublje ispoljavao je kao 

franjevac, svećenik i građanin. Bio je četiri 

puta na saveznim radnim akcijama i još više na 

lokalnim. Skupa s Ignacijem Gavranom proveo 

je Lastrića Epitome vetistatum, surađivao je u 

šačkom listu Cvijet pod imenom Vinko Jozić i 

u Bosni Srebrenoj. 


Srebrene. Franjevačka klasična gimnazije u 

Visokom 1882-1982, Visoko 1983. - 

/Oproštajni govori Vitomira slugića, 

provincijala Luke Markešića, direktora 

visokočke gimnazije Mate Mrkonjića, 

gvardijana u Dubravama Franje Stjepanovića i 

predstavnika hercegovačke provincije 

Bogomira ZLopaše/, Bosna Srebrena 1985, br. 

9, str. 174-181. A. Kovačić 

ŠIMOVIĆ Fra Dobroslav-Božo (1907.-1945.) 

Rođen 19.XII.1907. u Hamzićima, od oca 

Vidaka i majke Anice r. Zovko. Osnovnu 

školu svršio na Čerinu, gimnaziju na Širokom 

Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Parizu. 

Doktorat bogoslovije položio u Parizu, 

24.VI.1937. Vojsku služio 5.VIII.1934.- 

5.II.1935. u Zaječaru. U Franjevački red stupio 



zaređen 13.VII.1931. 1932.-1933. kateheta u 

Ljubuškom 1933.-1935. nastavnik u gimnaziji 

na Širokom Brijegu 1935.-1937. na studijama u 

Parizu 1937.-1941. profesor i prefekt 

sjemeništaraca na Širokom Brijegu 1941.- 

1943. profesor bogoslovije u Mostaru 1943. 

gvardijan i župnik u Mostaru 1943.-1945. 

profesor gimnazije na Širokom Brijegu 

7.II.1945. spaljen na Širokom Brijegu. 

Dizertacija: Tumačenje očenaša kod latinskih 

Otaca do sv. Augustina na francuskom jeziku. 

Bio je korektan i strog profesor, dobar 

redovnik i magistar-sine glossa. Bio je 

magister sjemeništaraca. Vrlo nepristran. 

Prema rođenom bratu u sjemeništu bio je stroži 

nego prema drugim đacima. Očinski se brinuo 

za sve đake. Ozbiljno je shvatio svoj poziv. 

Gojenci su ga se bojali i poštivali ga. 



A. Nikić 

ŠIMUN IZ DUBROVNIKA (Simon de Ragusio), 

zborovođa (Dubrovnik, ? - Dubrovnik 2. VI.



Dubrovniku. Poučavao glazbu i bio zborovođa. 

Neki tvrde, da je umro u gradu Adria u Italiji 

(Andriassi). 




Necrologium Fratrum Minorum Provinciae 

Dalmatiae S. Hieronymi. Ragusii 1. I. 1909. 

(rukopis u Arhivu Samostana Male Braće u 

Dubrovniku) - Benvenutus RODE: 




I. Djamić 

ŠIMUN O. Min. († prije 18. VII. 1373), biskup. 

- Gams ga je, prema Farlatiju, uvrstio među 

makarske biskupe, s godinom 1373. iako se 

spominje kao Krajinski biskup (Episcopus 

Craynensis), Eubel u duvanjske, uz godinu 

1370., Mandić u krajinsku biskupiju s 

obrazloženjem da je Krajina u to vrijeme 

primorje od Cetine do Neretve, što bi zapravo 

značilo da je Šimun bio mkarski biskup. No u 

to vrijeme nije mogao bitì makarski biskup jer 

je u Makarskoj bio biskup Jakov. Prema 

ispravi Šimun je biskup krajinske biskupije. Ta 

je biskupija osnovana oko 1345.i sjedinjena s 

makarskom oko 1388., ali pod nazivom 

krajinske biskupije. Naziv makarske biskupije 

obnovljen je tek 1615. godine. Šimun je bio 

krajinski biskup 1367.-1373. Nasljednik mu je 

ominikanac Ivan imenovan 18. VII. 1373. koji 

je oko 1388. sjedinio krajinsku i makarsku 

biskupiju. 



410. - — C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, I, Padova 1968 2 , 230. — D. 

MANDIĆ: Duvanjska biskupija od XIV-XVII. 

stoljeća, Zagreb 1936, 20 (izvadak iz Croatia 

Sacra 1935). — M. ŽUGAJ: Hrvatska biskupija 

od 1352. do 1578. godine: Croatica Christiana 

Periodica. Zagreb, 10 (1986) br. 17, str. 100ss. 

ŠIPRAČIĆ, Andrija, ljetopisac (Dubočac, prva 

polovica 17. stoljeća - Budim, 3. XI. 1698). - 

Početne nauke svršio je vjerojatno u Kraljevoj 

Sutjesci, a filozofsko-teološke u Italiji. Bio je 

župnik u Suhom Mlakimu Slaviniji (1660) i u 

Dubočcu i u tom svojstvu je 1686. preveo u 

Slavoniju 2700 katolika. Biran je za kustosa 

(1669-1672) i provincijala (1681-1684) Bosne 

Srebrene. God. 1681. moli Kongregaciju za 

rraširenje vjere da se u svim samostanima 

provincije mogu odgajati novaci, a 1696. 

obavještava Rim da se u Slavoniju iselilo preko 

100.000 katolika. Završivši provincijalstvo 

počeo je pisati ljetopis pod naslovom Tabula 

od ministara, i kapitula, koi se mogu znati, koi 

su bili u ovoi provincii Bosne Ardjentine, i što 

se dogodilo za koiega ministra, i od druzie 

stvari, i dekreta carkovnie...”, koji se čuva u 

sutješkom arhivu. Druge dvije verzije istog 

ljetopisa: šibenička, koju je bosančicom pisao 

Bono Radnić i đenđeška, koju je latinicom 

pisao neki Jakošić (†1804), nešto su duže te to 

upućuje na zaključak da je sutješka verzija 

pisana bosančicom oritinal. Ovim ljetopisom 

služio se Nikoola Lašvanin. 


Necrologium Bosnae Argentinae. Sarajevo 

1917., str. 20. - ISTI: Ljetopis franjevačkog 

samostana u Kreševu. Sarajevo 1918., str. 6. 

BOŽITKOVIĆ Juraj: Kritički ispit popisa 


Beograd 1935., str. 96-99. - MANDIĆ 

Dominik: Franjevačka Bosna. Rim 1968., str. 

202-203. - GAVRAN: Ignacije: Fra Nikola 

Lašvanin, Ljetopis. Sarajevo 1981., Uvod, str. 

15. A. Kovačić 

ŠIRCA, Marijan, promicatelj hodočasničkog 

pastorala (Pliskovica, Slovenija, 7. I. 1854. — 

Brežice, Slovenija, 28. X. 1932). Kao član 

hrvatsko-kranjske Provincije sv. Križa bio je 

dva deseteljeća u službi svetišta Majke Božje 

na Trsatu (1883-1903). Bio je odgojitelj mladih 

članova Provincije, novaka. U vrijeme proslave 

600. obljetnice Svetišta na Trsatu (1891) i u 

Loretu (1894) bio je samostanski starješina i 

čuvar Svetišta (1889-1895). Nadgledao je 

1890. građevinsku obnovu Svetišta, a glas o 

Svetištu je širio na slovenskom, hrvatskom i 

talijanskom jeziku; Njegov spis — Brevi 

notizie intorno all’antico santuario della 

Madonna delle Grazie in Tersatto (Rijeka


1889) J. Vladić je preveo na hrvatski pod 

naslovom Trsat, hrvatski Loreto (Sarajevo 

1891), da bi zatim pod tim naslovom izašao na 

njemačkom (Tersat, das kroatische Loreto, s.l. 

1903) i poljskom (Tersat, chorwackie Loreto, 

Krakow 1904) prijevodu. Drugim spisima dao 

je prilog pučkoj pobožnoj literaturi na 

slovenskom i hrvatskom jeziku. Organizirao je 

1894. hrvatsko hodočašće s Trsata u Loreto. 

God. 1900. je pristupio novoosnovaj Provinciji 

sv. Ćirila i Metoda i kao definitor bio član prve 

uprave (1900-1903; 1903-1906). Ponovno je 

bio odgojitelj novaka. Zatim je bio starješina 

samostana u Zagrebu (1903-1906), ali je 1906. 

prešao u slovensku Provinciju sv. Križa i 

djelovao u Pazinu, Nazarju, Novoj Štifti, 

Brežicama i Brezju. 

DJELA: Trsat, slavno svetište Matere Božje na 

Hervaškem, Cvetje, god. 1885. — Brevi 

notizie intorno all’antico santuario della 

Madonna delle Grazie in Tersatto, Fiume 

1889. — Uzljubimo Mariju, Rijeka 1899. — 

Duhovne vaje po svetom Alfonzu Ligvorskem, 

Gorica 1891. — Trsat in Loreto, Koledar 

Družbe sv. Mohorja, 1896. — Gospode, uči 

nas moliti, Zagreb 1904. 

LIT.: F. E. HOŠKO: Na vrhu Trsatskih stuba, 

Rijeka 1991, 243-252. F.E. Hoško 

ŠIŠIĆ, Ignacije, ljekarnik (Rijeka Dubrovačka, 

17905 - Dubrovnik 17. VIII. 1784) - Stupio u 

provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1725. Po 

naravi vedar, rado je priman u društvo. Kao 

redovnik točno je vršio Pravila. Bio je 

starješina samostana u Kuni na Pelješcu. Pred 

smrt je za duhovnog vođu odabrao Antuna 

Agića (v.). — Dobro je poznavao ljekarničko 

umijeće. Kroz više godina je vršio službu 

farmaciste u ljekarni samostana Male Braće u 

Dubrovniku. Prikladnim savjetom i praivm 

travama vrlo često je znao spasiti od smrti. 





Vinko VELNIĆ: Tableau chronologique des 

apothicaires de la pharmacie des Pères 



in Dubrovnik (26-31. VIII. 1959). Stuttgart 

1960, 189-197. I. Djamić 

ŠIŠIĆ, Ladislav, orguljaš (Rijeka Dubrovačka, 

cca 1. I. 1769 - Dubrovnik, 16. XI. 1815) - 

Krsnim imenom Matej. Stupio u Proviinciju sv. 

Franje u Dubrovniku 1786. Filozofske i 

teološke studije završio u samostanu Male 

Braće u Dubrovniku, u kojem je proveo i čitav 

redovnički život stalno vršeći službu 

zborovođe i orguljaša. Bio je u dva navrata 

vikar, te jednom definitor. — Po naravi vatren i 

pošten, bio je vjeran i predan redovnik. Čovjek 

izvanredne erudicije, osobito vješt u 

kanonskom pravu, liturgici, te crkvenoj 

povijesti, dva puta je izvrsno pred publikom 

branio teološke teze. Skladan i prikladan glas 

za vrlo lijepo pjevanje te izvrsno sviranje na 

orguljama bili su mu posebna odlika. 





I. Djamić 

ŠITIĆ, Dujo ( ✜ Josip) (Split, 9. III. 1876 - Sinj, 

22. X. 1945). Nakon završetka srdnje škole u 

Sinju (od g. 1888. do 1893) ušao je u 

franjevački red. Dvije godine filozofije (1894- 

96) završio je u Zaostrogu a bogosloviju u 

Makarskoj (1896-99). Za svećenika je zaređen 

godine 1898. Od šk. g. 1902/03. do 1907/08. 

kao i od 1911/12. do 1921/22. bio je nastavnik 

na sinjskoh franjevačkoj gimnaziji. Predavao je 

vjeronauk, kao glavni predmetn i po potrebi 

hrvatski i talijanski jezik i matematiku. Po 

preporuci liječnika napustio je službu 

nastavnika. Godine 1917. izabran je za 

definitora. Nakon napuštanja nastavničke 

službe živio je do smrti u Sinju gdje je bio 

sakristan i administrator glasnika Gospe 

Sinjske. 

LITERATRA: P. Bezina, 275. J. Soldo 

ŠKARICA, Branko, pjesnik (Mrkonjić Grad, 3. 

XI. 1883 - ). Pseudonimi: Strahimir, 

Podgrabeški Budimir. Pučku školu učio je u 

rodnom mjestu, gimnaziju u Gučoj Gori s 

početkom 1895., filozofsko-teološki tudij u


Ugarskoj. Ufranjevački red stupio je 1901., za 

svećenika zaređen 1906. Bio je župnik u 

Podmilačju i Kotor Varošu, gdje i napustio red 

i svećenički poziv te prešao u starokatolike i 

bio njihov svećenik sve do smrti. Škarica je još 

kao đak počeo pjevati u đačkom liistu 

Pobratim. Kasnije surađuje pjesmama i drugim 

književnim prilozima u Kršćanskoj obitelji 

(1902-1905), Serafinskom perivoju (1902- 

1904, 1907-1910, 1913), Hrvatskoj smotri 

(1903), Osvitu (1903-1904,), Glasniku presv. 

Srca Isusova (1905), Glasniku sv. Ante (1907), 

almanahu Naše kolo (1914), Našoj misli 

(1916-1919), Hrvatskoj duši (1924-1925) i 

Hrvatskom radiši (1932). Objelodanio je 

nekoliko samostalnih pjesama te s Josipom 

Markušićem Jukićeve narodne pjesme i njegov 

životopis. 

DJELA: Pjesme. Zagreb 1906. Život i rad fra 

Ivana Franje Jukića. Sarajevo 1908. - 

Bosansko-hercegovačke narodne pjesme iliti 

“Jukićevke”. Mostar 1910. - Ponos od Bosne. 

Banja Luka 1910. - Sa Mrtvalja. Sarajevo 

1919. 

LITERATURA: ČIČIĆ Augustin: Dva 

savremena bosanska pjesnika (O. Berislav 

Markušić i Branko S. Škarica). Luč, 6(1910- 

11) 6, str. 234-244). ISTI: Branko Str. Škarica: 

Sa Mrtvalja. Hrvatska sloga, 1(1920) 17, str. 2- 

3. - DLUSTUŠ Ljuboje: Branko Strahimir 

Škarica. Književni prilog kluba hrvatskih 

književnika u Osijeku, 2(1911-12) str. 30-31. - 

MARKUŠIĆ Josip: Fra Branko Strahimir 

Škarica: “Ponos od Bosne” Serafinski perivoj, 

25(1911) 10, str. 158-160. - G.P.: Branko 

Strahimir Škarica (Povodom druge knjige 

njegovih pjesama). Hrvatska sloga, 2(1920) 34, 

str. 2. - godar: Branko S. Škarica: Pjesme. 

Luč, 2(1906-7) 4, str. 123-125. - ja: Branko 

Str. Škarica: Sa Mrtvalja. Hrvatska prosveta, 

7(1920) str. 124-125. - PROHASKA Dragutin: 

Dva suvremena pjesnika iz Bosne. Srpskohrvatski 

almanah, 1911, str. 57-61. - 

ŠVRGULJA Ivan: Književni život u Bosni. 

Jugoslavenska njiva, 4(1920) 13, str. 294. - 

Znameniti i zaslužni Hrvati 925-1925. Zagreb 


ŠKARICA, Frana od Sv. Križa (Anka), klarisa, 

opatica (Knin, 1. VII. 1892. — Split, 17. VIII. 

1969). Stupila je u samostan god. 1922. Istakla 

se revnošću za slavu Božju, požrtvovnošću i 

ljubavlju prema Zajednici. Bila je posebno 

pobožna muci Kristovoj i presv. euharistiji, te 

je mnoge sate provela u adoraciji. Odgajala je 

podmladak Reda. Kao opatica posebno je 

nastojala da se što dostojnije obavlja Božanska 

služba. 


Samostan sv. Klare, Split 1979. 53.— 

Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], III, 

205-206. M. A. Petričević 

ŠKARLIĆ, RAJNALD (Scarlich, Scarlicchius, 

Scherlicchius Scarlicchi, Scarlicchio, 

Scalvius, Reinald, Reinold, Rinald), FNK 

biskup († pr. 15. IV. 1641.) Hrvatski oblik, 

čini se, vjerojatniji je Škarlić premda nije 

isključen ni Skarlić. Prema Tomasinu rođen je 

u Grazu, a prema Orebu potječe iz hrvatskog 

dijela Istre. - Doktorirao je iz filozofije na 

akademiji u Grazu. Za svećenika je zaređen 25. 

II. 1612. i postao je pazinski prepozit. Carskim 

dekretom imenovan 1621. tršćanskim 

biskupom, a Sveta Stolica je to potvrdila 5. 

VII. 1621. (ne 5. VI). Zbog siromaštva i 

turskih pustošenja koje je pretrpjela biskupija u 

pola mu je smanjena uplata taksa. God. 630. 

(ne 1631) carskom je odlukom razriješen 

tršćanske biskupije i imenovan ljubljanskim 

knezom-biskupom, što je papa potvrdio 13. XI. 

1630. — Kao tršćanski biskup darovao je 

Franjevcima konventualcima svetište Marijina 

Navještenja u Grignanu kod Trsta i u darovnici 

upućenoj generalnom ministru nazvao se 

sinom Reda (Reinaldus episcopus Tergestinus 

et filius huius almae religionis). 

LIT.: P. GAUCHAT: Herarchia catholica medii 

et recentioris aevi, IV, Pataviii 1935, 1967 2 , 

330 i 213. — P. GAMS: Series episcoporum 


1957], 320. — F. UGHELI: Italia Sacra, 

Venetiis 1720 2 . Vol. V, 583. - Archivio 

Sartori… [a cura di G. Luisetto]. Padova 

1983ss. Vol. II, 839.— M. OREB: Zaslužni 

članovi Hrvatske provincije sv. Jeronima


franjevaca konventualaca od njezina postanka 

do naših dana, Split 1973, 112s. — P. 

TOMASIN: Notizie storiche intorno all Ordine 

dei Frati Minori Conventuali di… Trieste… di 

Grignano (Archeografo Triestino, Nuova serie 

vol. XXI-XXIII), Trieste 1899., 88. 

ŠKRIVANIĆ, Bernardin, ( ✜ Nikola, Niko) FKP 

(Omiš, 7. III. 1855. - Split, 25. IX. 1932.), 

organizator i pisac. Gimnaziju i bogoslovne 

nauke studirao je u glagoljaškom sjemeništu u 

Priku kod Omiša, a završne ispite iz 

bogoslovije položio je u Zadru. Za svećenika 

splitske biskupije zaređen je 10. VIII. 1877. 

Kao župnik u Kaštel Sućurcu odlučio se za 

Kapucinski red. U novicijat je stupio na Rijeci 

18. V. 1889. Svečane zavjete položio je 21. V. 

1893. Ubrzo je postao starješinom riječkog 

samostana, a 1901. provincijalom Hrvatske 

provincije, koju službu je obnašao punih 18. 

godina. Pred sam Božić (22. XII.) 1922. 

uslijed talijanske okupacije Rijeke morao je 

bježati u Split, gdje je kroz sedam godina bio 

kućni poglavar, a kroz tri godine (1927-1930) 

član Provincijskog vijeća nove "Ilirske" 

provincije. — Mnogo je radio na duhovnom 

ojačanju Provincije. God. 1904. započeo je 

velebno djelo gradnje svetišta Gospe Lurdske 

na Rijeci. Čitav život mu je protkan zauzetim 

radom oko širenja lurdske misli i pobožnosti u 

hrvatskim krajevima. — Sa svojom 

redovničkom braćom uređivao je i izdavao 

veliku Bertrinovu Kritičnu povijest lurdskih 

događaja. God. 1905. izdao je pučki 

molitvenik Ave Maria, koji je raspačan u preko 

100.000 primjeraka. God. 1907. počeo je 

izdavati mjesečnik Naša Gospa Lurdska čija je 

naklada dosegla 40.000 primjerakja, a izlazila 

je do g. 1919. Izdavao je i godišnjak Almanah 

Gospe Lurdske (1911-1915), tehnički 

suvremeno opremljen, po sadržaju na 

europskoj razini. Vjenčić Gospe Lurdske s 

desetak različitih drugih Vjenčića širio je 

pobožnost Marijinu po hrvatskim krajevima. 

God. 1911. izdao je knjigu Duhovne vježbe za 

redovnike i svećenike. Organizirao je 1908. 

prvo narodno hodočašće u Lurd na čelu s 

krčkim biskupom A. Mahnićem i makarskim 

biskupom J. Carićem. Osim toga hodočašća u 

kojem je bilo 410 hodočasnika, vodio je još 

nekoliko puta hodočašća u Lurd, Loreto, 

Brezje i Padovu. Uz pomoć riječkog župnika 

dra Kukanića osnovao je 1906. apologetski 

tjednik na talijanskom i hrvatskom jeziku pod 

nazivom Il Quarnero. Talijanski dio uređivao 

je sam Bernardin. Utemeljio je 1910. vlastitu 

kapucinsku tiskaru "Miriam" uz koju je 

osnovao izdavačku kuću "Kuća dobre štampe" 

po uzoru na francuske asumpcioniste. Mahnić 

je god. 1912. prenio svoju Hrvatsku stražu u 

tu izdavačku kuću. Tiskara je bila opremljena 

najsuvremenijim strojevima. U njoj se pojavio 

prvi hrvatski katolički politički dnevnik 

Riječke novine koje su uređivali dr. P. Rogulja 

i R. Eckert. Gotovo sva naklandička djelatnost 

na Rijeci u prva dva desetljeća 20. st. 

pokretana je iz ove kapucinske nakladničke 

kuće. — Bernardinova životna lozinka bijaše: 

"Po Mariji k Isusu". Bio je čovjek žive vjere i 

nepokolebive nade. Služio je Crkvi, potaknut 

franjevačkim duhom. Sva njegova izvanredna i 

smiona poduzetnost protkana je iskrenom 

pobožnošću prema Majci Božjoj. Pojava 

Bernardina Škrivanića stvarala je jaki dojam na 

svakoga tko se s njim susretao, osobito radi 

njegove profinjene duhovne izgrađenosti i 

nepokolebive vjernosti idealu, koja je svijetlila 

s njegova lika. Umro je na glasu svetosti. 

LIT. T.Z. TENŠEK, »Udio Bernardina 

Škrivanića u Hrvatskom katoličkom pokretu«, 

Kačić, IX (1977), 293-302. — ISTI, 

»Franjevac-kapucin Bernardin Škrivanić i 

štovanje Majke Božje«, Štovanje Bogorodice u 

Hrvata u XIX. i XX. stoljeću, Zagreb 1990, 

102-114. — ISTI, »Il Francescano-Cappuccino 

Bernardino Škrivanić (1855-1932) e la 

venerazione della Madonna«, De cultu 

mariano saeculis XIX-XX. Acta Congressus 

Mariologici-Mariani Internationalis in 

sanctuario Mariano Kevelaer (Germania) 

anno 1987 celebrati, Vol. IV, De cultu 

Mariano saeculis XIX et XX usque ad 

Concilium Vaticanum II apud theologos 

necnon christifideles sanctitatae vitae 

praeclaros saec. XX, Romae, 1991, 191-210. 

— T. BLAŽEKOVIĆ, Fluminensia croatica, 

Zagreb 1953.; A. PILEPIĆ, »Graditelj Marijinih 

svetišta«, Naša majka, Split 1942. — P.


GRGEC, Dr. Rudolf Eckert, Rijeka 1995. 

Zdenko Tomislav Tenšek 

ŠKUNCA, Bonaventura, aprovincijal (Novalja, 

27. Iv. 1861 - Split, 1. IX. 1947). - Gimnaziju i 

teologiju završava u Zadru. Vršio je službu 

gvardijana, definitora, kustosa, dvaputa 

provincijalnog vikara i dva puta provincijala 

(1914-1917; 1932-1935). Zbog svog 

rodoljubnog hrvatskog stava poslije prvog 

svjetskog rata zlostavljan je sa strane 

talijanskih okupatora na Košljunu i u zatvoru u 

Krku. 

LITERATURA: Nekrologij franjevačke 

provincije sv. Jeronima Zadar. Franjo među 

Hrvatima, Zagreb 1976, str. 276. P. Pejić 

ŠKUNCA, Robert, pastoralac (Novalja, 17. I. 

1919. - Zadar 19. I. 1960). Pučku školu završio 

u rodnom mjestu, nižu franjevačku gimnaziju 

na Badiji a višu u Dubrovniku. Stupio u 

franjevački red FZD g. 1935. Teološki studij 

započeo u centralnoj nadbiksupskoj bogosloviji 

u Splitu, a završio u franjevačkoj bogosloviji u 

Dubrovniku. Za svećenika zaređen 1943. Svoj 

pastoralni rad započinje u Pridvorju kraj 

Dubrovnika. Nastavlja ga (1946) u porušenom 

Zadru sve do svoje smrti. Radi na duhovnoj i 

matgerijalnoj obnovi porušenog Zadra uslijed 

ratnih strahota. Uz rad u samostanu sv. Frane 

razvija bogat pastoralni rad: pest godina 

upravlja župom Srca Isusova na Voštarnici, 

organizira rad i vjeronauk s mladeži, vrši 

službu katehete u novootvorenoj gimnaziji 

nadbiskupskog sjemeništa. U suradnji s 

Konzervatorskim Zavodom u Zadru obnavlja 

oštećenu crkvu i porušeni samostan sv. Frane, 

uređuje samostansku riznicu i knjižnicu. Od g. 

1952-1955. vrši službu definitora Provincije i 

prokuratora Provincije, a od 1955. do smrti vrši 

službu poglavara samostana sv. Frane. 

LITERATURA: B.Š. (Branko Šonje): O. 

Robert ŠKunca. Vjesnik franjevačke provincije 

sv. Jeronima u Dalmaciji, god. II, br. 1/1960, 

7-10. - Berard BARČIĆ: Posmrtni govor. 

Ibidem, 10-12. IDEM: ŠKUNCA, fra Robert. 

Franjo među Hrvatima 1226-1976, Zagreb 

1976, 176. B. Barčić 

ŠLIBAR, Augustin ( ✜ Stjepan), provincijal 

(Gredice kod Klanjca, 17.XII. 1889. - Požega, 

8. IV. 1949. ) — Nakon osnovne škole u 

Klanjcu i niže gimnazije u Varaždinu stupio je 

1905. u Hrvatsku franjevačku provinciju sv. 

Ćirila i Metoda. Zaključivši srednje školovanje 

u Varaždinu, teologiju je studirao u 

franjevačkoj bogoslovnoj školi u Fuldi (1909- 

1911) i na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 

(1911-1913 ); zaređen je 1912 . za svećenika. 

Djelovao je kao kapelan na Trsatu i vjeroučitelj 

osnovnih škola na Sušaku ( 1913-1916 ), vojni 

kapelan na ruskom, tali janskom i albanskom 

ratištu ( 1916-1918 ) te kapelan i njemački 

propovjednik u Vukovaru (1919). Službu 

samostanskog starješine obavljao je u Zemunu 

(1919-1921), Koprivnici (19211923 ), a 

župnika i gvardijana u Vukovaru ( 1923-1930 ) 

i Našicama (1931-1933; 1936-1942; 1945- 

1948). Bio je izabran 1943. za gvardijana i 

župnika u Virovitici, ali zbog ratnih prilika nije 

preuzeo službu, već je ostao u Našicama; od 

1948. je boravio u Požegi. U upravi provincije 

sudjelovao je kao definitor (1924-1927) i 

kustod (1936-1939), a vodio ju je i kao 

provincijal (1933-1936) . Bio je orguljaš; u 

crkvenom pjevanju slijedio je zasade 

liturgijske obnove, napose cecilijanskog 

pokreta. Također je bio izvrstan crkveni 

govornik, voditelj brojnih staleških 

konferencija i pučkih misija; uspješno se je 

suprotstavio širenju starokatolicizma u 

Koprivnici, a 1929/30. je pet mjeseci u SAD 

obilazio s provincijalom T. Harapinom 

hrvatske iseljenike i sabirao novčanu pomoć za 

podizanje zgrade kolegija i gimnazije u 

Varaždinu. Zajam, koji je provincija bila 

podigla u tu svrhu, namirio je za svoga 

upravljanja provincijom. 

LIT.: O. Agustin Stjepan Slibar. Obavijesti 


Metoda, 2 (1949), br. 2, 7-12 . 

F. E. Hoško 

ŠOŠTARIĆ, Jeremija, nabožni pisac (Mali 

Borištof, Gradišće/ Kleinwarasdorf, 

Burgenland, 2. XII. 1714. - Svetica za Jezerom, 

Frauenkirchen, 28. IV. 1770). - Postao je 1733.


član Provincije sv. Marije, a 1738. je primio 

svećeničko ređenje. Djelovao je kao odgojitelj 

franjevačkih novaka kroz niz godina, a bio je i 

hrvatski propovjednik u Željeznu na Brigu 

(Oberberg-Eisenstadt). Autor je marijanskog 

molitvenika, tiskanog poslije njegove smrti, a 

pripisuje mu se i molitvenik Duhovni vertlyacz 

(Györ 1746). 

DJELA: Marianszko czvecse. Sopron 1781. 

LIT.: S. ZVONARIĆ: Franjevci kao utemeljitelji 

nabožne literature u Gradišćanskih Hrvata. 

Kačić, 13 (1981), 89-120. - I. KARALL-S. 

ZVONARICS: Popis franjevaca Gradišćanskih 

Hrvata. Kačić, 14 (1982), 97-120. - M. 

KRUHEK: Crikva kod južnogradišćanskih 

Hrvatov. Bauertum und Kirche bei den 

südburgenländischen Kroaten. Güttenbach- 

Pinkovac 1990, 123-130. 

F. E. Hoško 

ŠPANJOL, Nikola, osnivač muzeja na Košljunu 

(Gostinjac na Krku, 25. VIII. 1897 - Košljun, 

4. I. 1970). - Osnovnu školu završio je u 

Dobrinju, gimnaziju na Košljunu i u Zadru, 

teologiju u Zadru i Dubrovniku. Filozofiju i 

pedagogiju studirao je na katoličkom 

sveučilištu u Milanu na kojem je postigao i 

doktorat iz filozofije. Stupio je u FZD 15. VIII. 

1912, ređen za svećenika u Dubrovniku 20. III. 

1920. Službovao je najprije kratko u Barbani, 

onda kao prefekt i nastavnik na Košljunu 1922 

- 1928, zatim kao magister klerika, profesor na 

gimnaziji i gvardijan u Dubrovniku pa na 

Badiji sve do konca drugog svjetskog rata kad 

postaje starješinom Istarskih samostana po 

redu u Malom Lošinju, Rovinju i Puli dok se 

1953. godine nije vratio na Košljun da tu 

dočeka smrt. - Za vrijeme svog prvog 

službovanja na Košljunu počeo je sakupljati 

kulturnno blago po otoku Krku te je 1926. 

godine utemeljio samostanski muzej da mu se 

kao kustos posveti posljednjih 12 godina života 

stalno obogaćujući njegov sadržaj i 

usavršavajući načine prezentiranja muzejskih 

izložaka. Kao gvardijan u Dubrovniku 

pronašao je u crkvi Male Braće Gundulićev 

grob i dobio za samostanski zvonik najveće 

“zvono kraljice Marije”, uredio je k tome staru 

kapitularnu dvoranu za priredbe. Teških ratnih 

godina razborito je čuvao i sačuvao kao 

gvardijan i braću i samostan od mnogovrsnih 

opasnosti. Iz Malog Lošinja eksskurirao je 

župe po okolnjim otočićima te župu Ćunski 

gdje je dao izraditi na župnoj crkvi vrata od 

hrastovine i na njh je dao urezati uz ostale 

reljefe hrvatski grb i Višeslavovu krstionicu. za 

posljednjeg boravka na Košljunu pokrenuo je 

misao izdavanja “Krčkog Zbornika”, okupio 

suradnike i sakupio materijal za prvi svezak 

koji je iz tiska izašao pet mjeseci nakon 

inicijatorove smrti. Pri osnivanju Povjesnog 

društva otoka Krka izabran je za 

podpredsjednika i do smrti je obnašao tu 

dužnost i čast. 

DJELA: Il concetto dell’instruzione in S. 

Bonaventure, Milano 1934. - Može li se 

lokalizirati Gundulićev grob u crkvi Male 

Braće? Narodna svijest. XX(1938), br. 34-35. - 

Iz prošlosti ljekarnice Male Braće. Idem. 

XX(1938) br. 37-43). - Ljudska duša 

(šapirografirano), Košljun 1968. 

LITERATURA: Dinko MAVROVIĆ: In 

memoriam o. Nikoli Španjol. Vjesnik 

Franjevačke provincije sv. Jeronima XII(1970), 

br. 1,66-77. - Petar STRČIĆ i Beata 

GOTHARDI-PAVLOVSKI: Dr Nikola 

Španjol. Krčki Zbornik I(1970), 522-526. G. 

Štokalo 

ŠPERAVIĆ, Franjo (Speranvich, Sperancich, 

Speranich), kninski biskup. († prije 20. 7. 

1463.). Neki povjesničari drže da je postao 

kninski biskup već od 1446. (Urlić) ili 1447. 

godine (Farlati i Gams). No, možda je tada kao 

generalni vikar samo upravljao kninskom 

biskupijom. God. 1447. je naime dotadašnji 

kninski biskup Dimitar premješten u Zagreb, a 

zagrebački Benedikt u Knin. Međutim izmjena 

nije izvršena. Benedikt je sve do smrti, l454., 

ostao u Zagrebu, a Dimitar se zadržavao kod 

prijatelja biskupa u Varadinu. Tek je Pio II. 13. 

VII. 1459., proglasivši kninsku biskupiju 

upražnjenom, imenovao Šperavića 

rezidencijalnim biskupom. U svakom slučaju 

živio je i upravljao biskupijom u burnim 

vremenima turskih upada i pljačkanja. — Osim 

Farlatija i Gamsa koji Šperavića spominju kao 

biskupa samo 1447. povjesničari drže da je


Šperavić umro između 1462. i 1465. — Iz 

neobjavljene, bule kojom se imenuje njegov 

nasljednik Marko iz Rijeke, razvidno je da je 

to bilo prije 20. VII. 1463. 



(Quaracchi) 1939, 342 br. 649 C. EUBEL: 


1968, 251. — G. URLIĆ IVANOVIĆ: Iz kninske 

proslosti: Narodni kolendar 1894, Zadar 1894, 

44 — M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske 



dana, Split 1973, 100. Šematizam zagrebačke 

nadbiskupije. Zagreb 1966, 31. 

ŠPRAJC, fra Rok ( ✜ Pavao), brat pomoćnik, 

(Pleškovec, 24. I. 1880. - Osijek, 29. I 1972.). 

Rođen je u župi sv. Juraj na Bregu u 

Međimurju. Roditelji su mu bili Valentin i 

Uršula rođ. Borković. U KR stupa u 

Varaždinu u 25. godini života i prve zavjete 

polaže 19. IX. 1906. Svečane zavjete položio je 

također u Varaždinu 26. IX. 1909. Od svojih 

67 godina redovničkog života, 37 je proboravio 

u Varaždinu a ostalih 30 u Osijeku, kamo je 

premješten godine 1942. Za vrijeme boravka u 

Varaždinu skupljao je milostinju po 

Međimurju, Prekomurju i široj varaždinskoj 

okolici. Na taj način omogućavao je 

održavanje samostana kao i prehranjivanje 

brojnih siromaha koji su svaki dan dolazili po 

jelo na samostanska vrata, osobito u teškim 

vremenima nakon I. svjetskog rata. Brojni 

franjevci kapucini dobili su zvanje ugledavši se 

u životni primjer toga jednostavnog i od svih 

obljubljenog redovnika koji je znao mudro 

savjetovati i tješiti ljude u njihovoj nevolji. 

Ujutro bi se ustajao u 3 sata da u miru obavi 

svoje molitve, a onda bi prionuo radu oko 

uređenja samostanskog vrta i cvjetnjaka. Svi 

koji su ga poznavali svjedoče o njemu da je bio 

uzor molitve, radinosti i dobrote te srdačan i 

veseo redovnik. Pokopan je u kapucinskoj 

grobnici u Osijeku. 

LIT.: Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije, 

6 (1972), br. 1, str. 23-28. — Nekrologij 

slovenskih in hrvaških kapucinov, Ljubljana 

1977. Armin Prebeg 

ŠTEFAN ZAGREBEC STJEPAN ZAGREBEC 

ŠTEFANIĆ, Blaž, misionar (Baška Draga, 14. 

IX. 1907 - Hurlingham, 7. XII. 1976). - 

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, 

gimnaziju na Košljunu, u Sinju, Dubrovniku i 

Fiescole (Firenze), teologiju u 

Sargiano(Arezzo). Stupio je u FZD 21. IX. 

1924, za svećenika je ređen uKrku 7. VIII- 

1932. Kao svećenik u domovini je bio kratko 

član samostana u Dubrovniku zatim nešto više 

na Košljunu, ukupno samo 4 godine: 1934- 

1938. Te godine odlazi u Argentinu sve do 

svoje smrti. - Već u domovini se istakao kao 

prop9ovjednik i pučki msionar obilazeći 

mnoga otočka, primorska a i kontinentalna 

mjesta, dospio je sa o. Petrom Vlašićem (v.) 

koncem 1937. godine pčak do Hrvata u 

Rumunjskoj. Rezidirajući zatim u Argentini 

običao je pružajući duhovnu pomoć našim 

iseljenicima sve države Američkog kontinenta 

osim Kanade i Meksika. Svuda propovijeda i 

drži konferencije po školama, unvierzama, 

crkvama, katedralama i po javnim trgovima. 

Do mnogih je došao njegov dušobrižnički glas 

preko revije “Život” koju je izdavao, te preko 

privatnih i državnih rdiopostaja i televizaija na 

kojima je nastupao. Uz aktivni misionarskopastoralni 

rad razvio je i veliku karitativnu 

djelatnost osobito poslije drugog svjetskog 

rata. Potpisao je kao garant ulaz u Argentinu za 

stotine djece bez jednog ili bez oba roditelja i 

tako uzeo na sebe obavezu da se za njih 

moralno i materijalno skrbi i savjesno je do 

srmti ispunjao tu obavezu. 

LITERATURA: Justin VELNIĆ: O. Blaž 

Štefanić. Vjesnik Franjevačke provincije sv. 

Jeronima XVIII (1976), br. 6, 317-321. i 

XIX(1977), br. 1. 63-66. G. Štokalo 

ŠUNJIĆ, Marijan, biskup (Bučići kod 

Travnika, 7. I. 1798 - Beč, 28. IX. 1860). - 

Krsno ime mu je Ivo. Čitati i pisati naučio je 

od roditelja, humaniora je završio u Gučoj Gori 

i Fojnici, novicijat u Fojnici (1813/14), 

filozofiju u Zagrebu, teologiju u Muhaču 

(1815-1821), istočne jezike (turski, perzijski i 

arapski) u Zagrebu i Beču (1821-1824). Osam


mjeseci usaršavao se u Bolonji kod 

Mezzofantia. Osim spomenutih istočnih jezika 

znao je još klasične, njemački, francuski, 

talijanski i većinu slavenskih jezika. Vrativši se 

iz Italije u Bosnu (1826) bio je kapelan na 

Kupresu, župnik u Mokronogama (1831) i 

Orašju kod Travnika (1836), tajnik (1832), 

kustos (1835) i provincijal (1844447-1851) 

Bosne Srebrene, biskup i apostolski vikar u 

Bosni (1855-1860). Zalagao se za narod i 

provinciju kod turskih vlasti te je dvaput (1827, 

1834) odležao po nekoliko mjeseci u zatvoru. 

U vrijeme Barišića afere borio se za interese 

Bosne Srebrene. Godine 1843. bio je osušen na 

izagnanstvo u Italiju. Dvaput je (1834, 1840) 

putovao u Rim u sastavu delegacije Bosne 

Srebrene da brani prava i povlastice provincije 

i jedanput (1846) u Carigrad. Godine 1851. 

moli cara Franju Josipa da se zauzme za 

bosanski narod i franjevce. Pripadao je krugu 

bosanskih iliraca te poput Nedića pjeva u duhu 

ilirskog pokreta, a pput Jukića skuplja narodne 

pjesme i zauzima se za napredak školstva u 

Bosni. Spada među rijetke bosanske franjevce, 

koji su se bavili i teoretskim pitanjima jezika. 

Nekoliko njegovih narodnih pjesama 

objelodanjeno je u Bosanskom prijatelju (1850, 

1851, 1870) te u Napretku (1934). Šunjićeva 

veoma vrijedna korespodencija, koja se čuvala 

u arhivu gučegoranskog samostana, nestala je u 

plamenu 1945. 

DJELA: Augusto Austriae imperatori regique 

apostolico Francisco Primo... Budae 1833. 

(pjesma). - De vita illustris viri Augustini 

Miletich,... Romae 1835. - Pokret godine 1848 

i185:49. Narodna spevanja od Žalovana 

/Martina Nedića/ i njegova brata Bošnjaka 

/Marijana Šunjića/. U Carigradu 1851. - 

jelačkinje. Zagreb (?). - Razgovor vile 

njemkinje i slavjanke. U Zagrebu (?). - De 

ratione depingendi rite quaslibet voces 

articulares seu de vera ortographia cum 

necessariis elementis alphabeti universali. 

Viennae 1853. - 

LITERATURA: P.B.A.: De ratione depingendi 

rite quaslibet voces articulares, seu de vera 

irthographia cum necessariis elementis 

alphabeti universalis. Autore Mariano Šunić 

O.S.F. Danica, 16(2853) 41, str. 162-163. - 

B.D.: Iz Bosne. Zagrebački katolički list, 

6(1855) 26, str. 206-207. - /ANONIM/: Govor 

kojim je preuz. imenovani biskup g. Marijan 

Šunjić prigodom čitanja papinskih bulah u 

fojničkom samostanu pozdravljen. Zagrebački 

katolički list, 6(1855) 8, str. 57-58. - Iz 

Fojnice. Zagrebački katolički list, 6(1855) 8, 

str. 62-63 /O proslavi imenovanja/. - NEDIĆ 

Martin: Pjevanje presvietlom i prepoštovanom 

gospodinu Marianu Šunjiću... U Osijeku 1855. 

- ISTI: Život fr. Marijana Šunjića... Spjevao... 

U Đakovu 1883. - M.B.: Tužni glas o smrti 

presvjetloga gospodina Marijana Šunjića, 

biskupa panadenskoga i namiesnika 

apostolskoga u Bosni. Narodne novine, 

26(1860) 136, str. 653. - MARTIĆ Grga: 

Tugovanje uz lies biskupa fra Mariana Šunjića. 

Zagrebački katolički list, 11(2860) 45, str. 357- 

359, 46, str. 364-366; 47, str. 373-374. - P/acel/ 

V/inko: Razvoj pisma. Vienac, 1(1869) 5, str. 

110-112; 6, str. 136-138. - KNEŽEVIĆ Antun: 

Bosanski prijatelj IV. Sisak 1870. - ISTI: O. 

Marijan Šunjić. Glasnik biskupije đakovačko 

sriemske, 1875 *u više nastavaka). - 

NAPOTNIK Mihajl: Kratak pregled bosanskog 

školstva. Maribor 1884. - MATKOVIĆ Jako: 


1896, str. 49-52. - ĆORIĆ Anto: Neke 

povjesne crtice o redovitim i administrativnim 

biskupima i vikarima apoštolskim u Bosni od 

god. 1543 do 1878. te o pogorjelom arhivu 

vikarijata apoštolskoga. Serafinski perivoj, 

22(1908) i 23(1909) u više nastavaka. - 

ALAUPOVIĆ Tugomir: Strossmayeru 

veledušnom dobrotvoru sviju nas Bošnjaka. 

Spjevao... Spomen-knjiga iz Bosne. Sarajevo 

1901. - ISTI: Pedesetgodišnjica smrti fra 

Marijana Šunjića. Kalendar Napredak, 1909, 

str. 2-6. - ISTI: Biskup fra Marijan Šunjić 

(prigodom pedesetogodišnjice smrti). 

Serafinski perivoj, 24(1910) 12, str. 203-213. - 

Narodne junačke pjesme iz Bosne i 

Hercegovine. Sakupio... Sarajevo 1915, 1925 

2. MARINOVIĆ /Stanislav/: Svetom prahu 

našeg velikana fra Marijana Šunjića, biskupa, o 

pedesetgodišnjici smrti. Kršćanska obitelj, 

11(1910) 12, str. 226. - MARKUŠIĆ Josip: 

Muslimani i biskup Šunjić. Serafinski perivoj, 

25(1911) 2, str. 29. - DLUSTUŠ Ljuboje: O.


Branko Strahimir Škarica. (Ulomak iz života 

biskupa Šunjića). Kniževni prilog Kluba 

hrvatskih književnika u Osijeku, 2(1911/12) 

30-32. - BJELOGRVIĆ N.M. 9bk): Narodne 

junačke mpjesme. Novine, 2(1915) s40, str. 2. - 


II. Sarajevo 1915, str. 463-468, 481-483, 491- 

495, 515-518. - ISTI: Znameniti i zaslužni 

Hrvati. Zagrb 1925, str. 260. - MURKO 

M/atija/: Ko je napisao “Razgovor vila 

ilirkinja” god. 1835? Ljetopis JAZU. 31(1916) 

1, str. 129-131. - KREŠEVLJAKOVIĆ 

Hamdija: “Razgovor vila ilirkinja god. 1835” 

napisao je fra Martin Nedić. Ljetopis JAZU, 

32(1917) 1, str. 150-159. - LISTI: Narodne 

junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine. 

Skupio fra Marijan Šunjić... Nastavni vjesnik, 

25(1916/17) 7, str. 407-412. - STOJKOVIĆ 

Marijan: Onda i sada. Hrvatska njiva, 2(1918) 

1, str. 9-11. - GRGEC Petar: Vrijednost 

narodnih pjesama (Prilikom drugog izdanja 

Šunjićeve zbirke). Hrvatska prosvjeta, 

12(1925) 4, str. 102-103. - ESIH Ivan: Fra 

Marijan Šunjić. Uz sedamdesetu obljetnicu 

njegove smrti. Jutarnji list, 19(1930) 6703, str. 

8. - VLADIĆ Jeronim: Bilješka o Šunjiću i 

Karačiću. Franjevački vijesnik 36(1929) 284- 

288. - Nedić - Šunjića “pokret 1848. i 1849.”. 

Napredak, 6(1931) 11/12, str. 161-162. - 

SAKSIĆ: Biskup Šunjić i franjevci. 

Jugoslavenska pošta, 2(1931) 776, str. 10. - 

DRLJIĆ Rastko: Prilike bosanskih franjevaca u 

prošlosti. Iz korespodencije A.T. Brlića i 

biskupa književnika fra Marijana Šunjića... 

Obzor, 74(1933) br. 97-101. - ISTI: Iz 

neobjavljenih pjesama biskupa fra Marikjana 

Šunjića, Napredak, i(1934) 11/12, str. 152. - 

ISTI: Edicije publikacije Naučnog društva NR 

BiH. - U vezi djelovanja katoličkog svećenstva 

u prošlosti. Dobri Pastir, 10)1960) I-IV, str. 

411-412. - J.B.: Obljetnica smrti fra Marijana 

Šunjića. Obzor, 76(1935) 235, str. 2. - 

JABLANOVIĆ Ivan: Apostolski vikari u 

Bosni i Hercegovini. Vrhbosna, 52(1938). - 

KAMBER Dragutin: Novi dokumenti o Bosni. 

Vrhbosna, 55(1941) 2, str. 30-32; 4/5, str. 90- 

91; 7/8, str. 143-145. - DŽAJA Miroslav: 

Prigodom 100-god. smrti fra Marijana Šunjića 

Dobri Pastir, 10)1960) I-IV, str. 367-374. - 

PUDIĆ Ivan: Univerrzalno fonetsko pismo 

Marijana Šunjića. Radovi Naučnog društva 

BiH, knj. 13. Odjeljenje istorijsko-filoloških 

nauka, knj. 5. Sarajevo 1960, str. 191-217. - 

VRDOLJAK Bono: Apostolski vikarijat u 

Bosni 1735-1881. Visoko 1961. Inauguralna 

dizertacija (strojopis). A. Kovačić 

ŠURKOVIĆ, Filip, prof. (Imotski, polovica 17. 

st. - Split, 23. V. 1726). - Bio je lektor 

teologije. Obavljao je službe definitora, a zatim 

provincijala Bosne Srebrene (1717-1720). Na 

skupštini na Visovcu (1718) donosi pastoralna 

pravila o župnicima i župničkom životu, a 

nabavljanju knjiga moralnog sadržaja i 

ozbiljnog nauka. Ponovno uspostavlja 

filozofski licem u Budimu. Na drugoj skupštini 

u Našicama (1719) donosi odredbu o zabrani 

slanja učenika izvan provincije, jer time slabe 

domaće škole. Rezidenciju u Baji proglašava 

samostanom. Kao provincijal potpisuje 

manifest ktolika iz Jajca 1719., u kojem se 

izražava protest protiv muslimana, koji 

kršćanima otimaju djevojke i mlade žene te ih 

privode na islam. 



(1339-1735). Beograd 1935, 126-129. - 


1968, 215-216. A. Barun 

ŠUŠAK Fra Benjamin-Branko-Ivan (1912.- 

1945.) Rođen 29.XI.1912. u Mokrom, ž. 

Široki Brijeg, od oca Petra i majke Mande r. 

Džajkić. Osnovnu školu i gimnaziju učio na 

Širokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i 

Bologni (Italija). U Franjevački red stupio na 



svećenika zaređen u Mostaru, 23.V.1937. 

1939.-1941. kapelan na Čitluku 1941.-1944. 


Blizancima Mjeseca svibnja 1945. ubijen 

negdje u Sloveniji. Tijelom ubožan, a duhom 

glomazan. Duhovno izgrađen bio je voditelj 

duša. U društvu je bio drag i ugodan. 



A. Nikić


ŠVABE, s. Alojzija, učiteljica, katehistica, 

(Đakovo, 29. I. 1913. — Đakovo, 3. VII. 

1990), sestra sv. Križa. Još u ranom djetinjstvu 

izgubila je majku. Tu je bol nosila u duši cijeli 

život i ta je bol oplemenila njezin karakter. 

Svršivši učiteljsku školu u Zagrebu i položivši 

prve zavjete poučavala je na osnovnoj školi u 

Bosanskom Brodu. No već 1945. mora 

napustiti rad u školi. Odlazi na župu Privlaka u 

Slavoniji gdje započinje s katehizacijom. 

Kasnije prelazi u Đakovo. U Đakovu koristi 

svaku priliku da kao vrsna učiteljica uputi 

mlađe sestre u katehizaciju, napose kad je u 

Provincijalnoj kući sestara osnovana 

Katehetska škola za podmladak Provincije. 

Kad je 1954. otvoren biskupijski Katehetski 

ured u Đakovu, s. Alojzija koristi svoje 

učiteljsko znanje kao i znanje njemačkog 

jezika kad je trebalo »stvoriti« katehetska 

pomagala i priručnike za katehistice i 

vjeroučenike. U tome je bila vjerna suradnica 

biskupa Stjepana Bauerleina, osnivača 

poslijeratne katehizacije. Bio je to u ono 

vrijeme pionirski rad. U duši mlada i napredna 

usavršavala je neprestano svoje znanje, 

metode, pratila priručnike, dokle god su joj sile 

dopuštale. Otvorena srca i s velikom ljubavlju 

prihvatila je pokoncilsku obnovu. Svim se 

žarom i marom dala napose na proučavanje 

Biblije, čitala stručnu literaturu, pratila 

predavanja te je s velikom dobrohotnošću i 

pripravnošću prenosila svoje spoznaje 

sestrama, naspose katehisticama. Posebnom 

ljubavlju brinula se za liturgiju u zajednici na 

Vrhovcu. 

LIT.: M. ŽIGRIĆ: »Matilda Švabe, sestra 

Alojzija«, U znaku Križa, List Milosrdnih 

sestara sv. Križa, Đakovo, XI (1990) 3, str. 35- 

36. — A. DOMINKOVIĆ: »Moja sjećanja na s. 

Alojziju«, ibidem, str. 37-38. M. Žigrić 

ŠVAGELJ, Fortunat, (Svagel) homiletski pisac 

(?, 29. XI. 1715. — Virovitica, 17. V. 1766). 

God. 1734. je stupio u Provinciju sv. 

Ladislava. Filozofiju je slušao u Čakovcu i 

Zagrebu (1736-1738), a teologiju u Varaždinu 

(1738-1742). Za svećenika je bio zaređen 

1741, a godinu dana kasnije položio je ispit za 

propovjednika i započeo propovjedničku 

službu, i to: u Varaždinu (1742-1746), 

Križevcima (1746), Remetincu (1747, 1750- 

1753), Ivaniću (1748, 1754, 1756), Krapini 

(1755), Virovitici (1749, 1763-1766) i Zagrebu 

(1758-1763); u Šiklošu nosi naslov 

"concionator Slavonicus" (1756). U Zagrebu je 

tri godine propovijedao korizmene propovijedi 

i 1763. postigao naslov općeg propovjednika. 

Objavio je tri sveska hrvatskih propovijedi u 

knjigama s latinskim naslovom. Pri 

priređivanju teksta za tisak pomagao mu je kao 

pisac mladi profesor filozofije F. Vrbančić. 

DJELA: Sermones in singula festa totius anni 

et sermones quadragesimales, Zagrabiae 1761. 

— Opus selectum concionum festivalium 

ordinarium et extraordinarium, sv. 1. i 2. 

Zagrabiae 1761, 1762. 

LIT.: F.E. HOŠKO: Pastoralno djelovanje 

franjevvaca Provincije sv. Ladislava na 

području Zagrebačke biskupije u vremenu 

potridentske obnove, Bogoslovska smotra, 46 

(1976), br. 4, 471. - ISTI: Marijoljublje naših 

starih, Rijeka, 1992, 69- 73. 

TADEJ IZ KOTORA (Thaddaeus a Catharo), 

lektor teologije (Kotor, ? - Dubrovnik, prije 

1582) - Poznati lektor teologije. Umro u 

Dubrovniku. 





I. Djamić 

TADIJANOVIĆ, Blaž (Rastušje, 1728 — 

Cernik, 23. IV. 1797). Jakošić bilježi da je u 

"odrasloj dobi primljen u Franjevački red" te 

da je od odgojitelja novaka naučio talijanski 

(Sršan, 69). Govorio je osim hrvatskoga 

talijanski, njemački, francuski i slovački. Kao 

krajiški sin pošao je 1757. u Pruski rat prateći 

krajišnike brodske pukovnije. Premda nije bio 

u bitci kod Bratislave zarobljen, svojevoljno se 

predao Prusima da može pratiti zarobljene 

vojnike. Ostao je u zarobljeništvu do kraja rata 

i za potrebe vojnika priredio molitvenik 

Vijenac od raznog cvijeća (Magdeburg 1761) 

koji je danas izgubljen, a poznat je jedino


latinski naziv Sertum ex diversis floribus. Za 

potrebe istih vojnih zarobljenika sastavio je i 

prvu gramatiku hrvatskog jezika u Slavoniji: 

Svašta po malo iliti kratko služenje imena i riči 

u ilirski i nimački jezik (Magdeburg 1761, 

1766). Poslije 7 godina sudjelovanja u 

Pruskom ratu je jedan od tajnika provincijala 

Josipa Blagoja (1764-1766); službu tajnika 

obavlja i za provincijala Ivana Velikanovića 

(1771-1774). U međuvremenu je samostanski 

starješina i župnik u Čuntiću (1766-1771, 

1774-1777). U vodstvu Provincije je 

sudjelovao kao definitor za provincijala 

Ladislava Spaića (1774-1777), a Provinciju je 

vodio od 1777. do 1780. kao provincijal. Tada 

bdije nad građevinskim poslovima u samostanu 

i crkvi u Brodu (1778.) i u Velikoj (1779.). 

Kao isluženi provincijal boravio je u Brodu 

(1780-1785), a zatim je gvardijan u Đakovu 

(1785-1791). Kad je Provincija ponovno 

zadobila pravo primati nove članove, on je 

odgojitelj novaka u Velikoj (1791-1794). Bio 

je i župnik u Odvorcima (1794-1797), a kad je 

malaksao, pridružio se bratstvu u Cerniku. 

LIT.: F.E. Hoško: Dvije osječke visoke škole u 

18. stoljeću, 2. dio, Kačić 10 (978), 160. 

TADIN, fra Krunoslav ( ✜ Ivan Antun), župnik, 

stradalac (Kaštel-Kambelovac, 22. V. 1899. — 

Pridraga/ Karin, 14. XI. 1944. Osnovnu školu 

pohađao u Kaštel Kambelovcu, srednju u 

Sinju. Stupio u franjevački red 8. IX. 1916. na 

Visovcu. Filozofiju studirao u Zaostrogu, 

teologiju u Sinju. Za svećenika zaređen 23. IX. 

1922. U šk. g. 1923/24. bio je prefekt u 

sjemeništu i nastavnik na Gimnaziji. Predavao 

prirodopis. Kratko vrijeme kapelan u Šibeniku 

(1924), zatim kapelan u Drnišu do 1928, a 

onda župnik u Prugovu do 1932. Dvije godine 

provodi u samostanu u Splitu, a od 1936-41. 

župnik u Kljacima. Vozeći se kolima, naišao je 

na minu koja ga je raznijela nedaleko Karina. 

K. Bašić 

TALIJA, Urban, profesor (Lopud kod 

Dubrovnika, 17. IX. 1859 - Dubrovnik, 22. XI. 

1943. - Krsnim imenom Nikola. Stupio u 


Studij teologije i filozofije završio u 

Dubrovniku. Zaređen za većenika u Kotoru 

1882. Poslan u Innsbruck na specijalizaciju 

(1882-1884). Polaže ispite u Rimu i postaje 

generalni lektor teološkog studija Male Braće u 

Dubrovniku (1887). Kroz punih 45 godina 

predaje na ovom studiju egzegezu Sv. Pisma i 

dogmatiku, a po potrebi i druge predmete, te 

gotovo cijelo ovo vrijeme vrši dužnost rektora. 

Ujedno je kao bibliotekar uvijek pri ruci 

znanstvenim istraživačima (1886-1941). Više 

je puta bio gvardijan Male Braće, definitor 

Provincije (1890-1893), provincijal 

dubrovačke Provincije (189)-1893) i, nakon 

ujedinjenja. Provincije sv. Jeronima (1920- 

1923), a sedam je puta generalni vizitator. — U 

dubrovačkoj je bikupiji prvi urednik “Lista 

dubrovačke biskupije” (1901-1905), sudjeluje 

kod priprave i redigiranja odredaba dubrovačke 

sinode (1900), sinodalni ispitatelj, crkveni 

sudac, upravitelj župe Lopud (1915-1920). 

Također mnogo propovijeda, vodi konferencije 

i redovničke zajednice. Njegovom je 

inicijativom osnovano u Dubrovniku društvo 

“Bošković”, kojemu je cilj organizrati 

predavanja za intelektualce. — Bio je član 

Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog 

Zmaja, Stronomskog društva u Beogradu i 

uredništva lista Saturn. Dopisnim ili počasnim 

članom imenovale su ga Bogoslovska 

Akademija u Zagrebu, Arheološko hrvatsko 

društvu u Kninu, Società italiana di studi 

filosofici e psihchologici u Milanu. Dobitnik je 

i medalje Crvenog Križa. Najdraža mu je bila 

srebrena medalja skovana baš za njega kao 

izraz priznanja pape Pija X. (1913). — Bio je 

cijenjen kao čovjek, svećenik, redovnik, 

profesor, pisac, znanstveni radnik širokih 

vidika i naobrazbe. Znao je pomoći u 

raznovrsnim potrebama ljudskih duša, ukloniti 

poteškoće, razjasniti susmnje. Njegove su 

polemike bile interesantne i žive (npr. ona sa 

A. Sovićem). Bibliografija mu obuhvaća oko 

400 jedinica. — Surađivao je u četrdesetak 

domaćih i stranih časopisa sa člancima s 

područja filozofije, egzegeze, dogmatike, 

povijesti, arheologije, sociologije, astronomije, 

ascetike, mistike itd. Tako je pisao u: Quartal- 

Schrift (Linz), Divus Thomas (Piacenza), La 

Rivista internazionale per la scienze sociali


(Rim), La scuola cattolica (MIlano), Palestra 

del Clero (Rim), La Rivista teologico-storica 

(Rim), Katolička Dalmacija (Zadar), Prava 

Crvena Hrvatska (Dubrovnik), List 

Dubrovačke biskupije (Subrovnik), Iskra 

(Zadar), Vrhbosna (Sarajevo), Katolički tjednik 

I(Sarajevo), Franjevački vjesnik(Visoko), 

Nova revija (Makarska-Dubrovnik), Katolički 

list(Zagreb, Prosvjeta (Zagreb), Bogoslovska 

smotra (Zagreb), Hrvatska straža (Krk), 

Euharistijski glasnik (Split), itd. 

DJELA: Govor prigodom zadušnica Franu 

Račkomu. Dubrovnik 1894. - Opus. Varia. 

Dubrovnik 1894. - Nerazrješivost ženidbe i 

isusove riječi kod Evanđeliste Mateja. Sarajevo 

1895. - Neke bilješke o vulgarnoj eri obzirom 

na Das Gegburtstjahr Christi objelodanjen u 

Theologisch-praktische Quartalschrift Linz 

1896. I. Heft. Sarajevo 1896. - O vrhovnom 

načelu etike. Dubrovnik 1897. - O 

Gundulićevoj Proserpini Ugrabljenoj. 

Dubrovnik 1898. - Socijalizam i socijalno 

ptanje. Dubrovnik 1905. - Prigodom nekih 

konferencija u Dubrovniku o socijalnoj 

demokraciji. Dubrovnik 1906. - Opuscula. 

Varia. Dubrovnik 1906. - Humanitarna dje.a, 

patrijotizam, vjera u dubrovačkoj prošlosti. 

Dubrovnik 1908 2. - Errores scientifici et 

historici u knjigama nadahnutim i Citationes 

Tacitae. Zagreb 19087. - Euharistija u II. i III. 

stoljeću crkve i netrijazna kritika. Sarajevo 

1909. - Crtice iz kršćanske arheologije. 

Dubrovnik 1909 1. - Religijozna skepsa i 

kršćanska apologetika. Sarajevo 1913. - Pravci 

u kršćanskj apologetici. Sarajevo 1913. 

Prigodom zadušnica za blagopokojnoga Papu 

Pija X. u Maloj Braći. Dubrovnik 1915. - Cap. 

II. et III. Geneseos, pokušaj tumačenja. Zagreb 

1915. - Prigodom šestdesetsedme obljetnice 

vladanja Njegova Veličanstva Frana Josipa I. 

Dubrovnik 1916. - O neumrlosti ljudske duše. 

Mostar 1919. - Legenda i historija sitnica iz 

dubrovačke povijesti. Dubrovnik 1923. - 

Moral i društvo. Dubrovnik 1925. - Pobožnost 

trinaest utornika Sv. Antuna. Dubrovnik 1925. 

- Neumrlost čovječje duše. Dubrovnik 1925 2. 

- Neobične pojave na kipu Gospe Presv. Srca 

Isusova u crkvi Male braće u Dubrovniku. 

Dubrovnik 1926. Doctrina Kantii de oratione 

ad Deum ad examen revocata. i 

L’indissolubilità della materia. )La scuola 

cattolica) Milano 1928. - Lijek duševnim 

bolima. Split 1929. - Il processo di Gesù. (La 

scuola cattolica) Milano 1930. - Kratki 

historijat biblioteke Male braće u Dubrovniku. 

(Rešetarov zbornik) Dubrovnik 1931. - Etički 

sistem sv. Augustina. Sarajevo 1931. Beograd 

1934 2. - Isus Krist u svijetlu trijezne i 

netrijezne kritike. Dubrovnik 1933. - 

Dubrovačka “Mala Braća” (Hrvatska straža br. 

222) 1934. - Monizam i religija. Beograd 1935. 

- Da li je glagoljica nekada bila u uporabi na 

teritoriju Dubrovačke Republike. Beograd 

1939. - 

LITERATURA: Felicijan FRŽOP: O. Urban 

Talija (prigodom njegove zlatne mise). 

Franjevački vijesnik (1932) br. 39, 161-164, 

199-211. - Nedjeljko SUBOTIĆ: U samostanu 

dubrovačke Male braće kod O. Urbana Talije. 

Valovi svjetla i sjene (studije i članci). Zagreb 

1944, 80-98. O. Urban Talija, prigodom 

dijamantnog svećeničkog jubileja. List 

dubrovačke biskupije. 42 (1942), 13-14. - Mijo 

BRLEK: Ličnost o. Urbana Talije. List 

dubrovačke biskupije. 43 (1943), 33-35. - ISTI: 

Rukopisi Knjižnice Male Braće u Dubrovniku. 

Zagreb 1952, 32-36 i passim. - ISTI: Talija, 

Urbano. Enciclopedia cattolica X. Firenze 

1953, col. 1711. - Jerko FUĆAK: Šest stoljeća 

hrvatskog lekcionara. Zagreb 1975. passim. - 

Marijo ŠIKIĆ: Filozofija u djelima o. Urbana 

Talije. Kačić 9 (1977), 303-320. - Mijo 

BRLEK: Talija, fra Urban. Franjo među 

Hrvatima. Zagreb 1976, 276-277. - Jerko 

VALKOVIĆ: Bibliografija o. Talije (rukopis) - 

Rukopisi, bilješke i dokumenti ol. Urbana 

Talije (Arhiv Samostana Male Braće u 

Dubrovniku). M. Brlek 

TAMPARIČIĆ, Gabrijel (Temparicich, 

Tampariccius, Temperacci, Tamparizza), 

glazbenik (Dubrovnik, prije 1526 - Beč, cca 

1575) - Porijeklom iz ugledne dubrovačke 

građanske obitelji. Član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Lektor. Propovjednik. Sa starijim 

bratom također dubrov. franjevcem Rafom 

(apostolskim propovjednikom i velikim 

eruditom) boravi u Rijeci Dubrovačkoj i tu


ppravljaju samostan. — Bavio se pisanjem 

pjesama na narodnom jeziku (Gliubich). 

Njegovom je brigom izdana u Venecizi 1562. 

knjiga njegova ujaka Marina Burešića Pia 

carmina et Catonis Dogmata (Dolci). U knjizi 

Propylaeo tiskano je jedno njegovo pismo 

bratučedu Franu Burešiću i hrvatki epigram 

posvećen Marinu Burešiću (Cerva). Kao 

glazbenik djelovao je u Beču na dvoru 

nadvojvode Matije Habsburga (ugarskohrvatksi 

kralj Matija II. 1606-1619) kroz više 

godina (Posinković). 

LITERATURA: Sebastianus DOLCI: Fasti 

litterario-Ragusini. Venetiis 1767, 23. - 

Simeone GLIUBICH: Dizionario biografico 

degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna 

1856, 196. - Donato FABIANICH: Storia dei 

Frati Minori II. Zara 1864, 194. - Frano 

JURIĆ: Povjesno-opisni prikaz franjevačkog 

samostana u Dubrovačkoj Rijeci. Zagreb 1916, 

58-59. - Benvenutus RODE: Necrologium 



VI. Ad Claras Aquas 1917, 425. - Frano 

JURIĆ: O. Gavro Tamparica - franjevac, 

kapelnik bečkoga dvora. Sveta Cecilija, 11 

(1917), br. 1, 15-17. - Angjelko 

POSINKOVIĆ: Još o fra Gavru Temparičiću. 

Idem. br. 4, 134. - B/ožidar/ Š/IROLA/: 

Tamparica o. Gavro. Znamenitii i zaslužni 

Hrvati 925-1925. Zagreb 1925, 261b. - Mijo 

BRLEK: Rukopisi Knjižnice Male Braće u 

Dubrovniku I. Zagreb 1952, 217. - J/osip/ 

A/NDREI/S: Temparičić (Tamparica, 

Temparricius), Gavro. Muzička enciklopedija 

2. Zagreb 1963, 705b. - Seraphinus CERVA: 

Bibliotheca Ragusina. Zagrabiae 1977, 82. - 

Miho DEMOVIĆ: Glazba i glazbenici u 

Dubrovačkoj Republici. Zagreb 1981, 6,57. 

I. Djamić 

TAMPARIČIĆ, Rafael (Tamparizza), 

propovjednik (Dubrovnik, ? - 11. X. 1547) - 

Rođeni brat Gabrijela (v.). Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. Veoma obrazovan. 

Apostolski propovjednik. Obnovio sa bratom 

G. samostan u Rijeci Dubrovačkoj. 

LITERATURA: Vitale ANDRIASI: 


Male Braće u Dubrovniku) br. 193.- Frano 

JURIĆ: Franjevački samostan u Dubrovačkoj 

Rijeci. Zagreb 1916, 58. - Benvenutus RODE: 




I. Djamić 

TASOVČIĆ, fra Bartul Ribarović Tasovčić, 

fra Bartolomej 

TAUZES, Elzear, teološki pisac (Graz u 

Austriji, 31. XII. 1707. - Varaždin, 5. X. 1751) 

je 1724. stupio u Križevcima u Provinciju sv. 

Ladislava. Filozofiju (1726-1728) i teologiju 

(1728-1732) je studirao na Generalnom učilištu 

1. razreda u zagrebu. God. 1733. je počeo 

predavati filozofiju u Pečuhu, ali je nastavio u 

Varaždinu (1734-1736). Predavao je i moralno 

bogoslovlje u Ivaniću i Čakovcu (1738-1740). 

S Mauricijem Bednjakom je 1740. započeo 

predavati na bogoslovnoj školi dogmatske 

teologije Generalnog učilišta 2. razreda u 

Pečuhu (1740-1744, 1750/51), a predavao je 

također i na bogoslovnoj školi u Zagrebu 

(1744-1750). Provincijalu Ivanu Belanoviću je 

bio savjetnik, definitor (1749-1751). Tiskom je 

objavio dvije teološke knjige. Prvu, Corona 

stellarum duodecim (Zagrebiae 1748) je 

medievalist i mariolog K. Balić označio kao 

sustavno zamišljenu mariologiju, dok druga 

ima kontroverzističku i pastoralnu usmjerenost. 

U oba svoja djela pridružio je i popise 

teoloških teza koje je bio predstavio u javnoj 

raspravi zagrebačkoj kulturnoj javnosti. 

DJELA: Corona stellarum duodecim... seu 

privilegia... Virginis Mariae. Zagrabiae 1748. - 

Corona stellarum duodecim... cum parergis ex 

universa Theologia selectis ad mentem Ioannis 

Duns Scoti. Zagrabiae 1748. - Opusculum de 

virtute religionis et vitiis appositis. Zagrabiae 

1749. - Virtuti religionis vitia opposita... cum 

parergis, ad mentem Doctoris Subtilis... de 

virtutibus theologicis et cardinalibus. 


LIT.: K. Balić: Skotistička škola u prošlosti i 

sadašnjosti. Collectanea franciscana slavica, 

sv. 1. Šibenik 1936, 15. - F. E. Hoško: 

Skotistička teologija zagrebačkog kruga 17. i


18. stoljeća. Kačić, 3(1970), 92, 97.F. E. 

Hoško 

TELENTA, Gabrijela (Blato/Korčula, 16. 

svibnja 1890. - 29. ožujka 1957), redovnica 

hrvastke franjevačke družbe "Kćeri milosrđa”. 

Bila je vjerna suradnica i zamjenica 

utemeljiteljice Družbe, -+ Marije Propetog 

Isusa Petković. Služila je Bogu, Crkvi i svojoj 

Družbi jednostavnošću i skromnošću srca. 

Svojim susestrama i mještanima bila je svjedok 

Isusove blagosti i milosrđa. 

E. Barbarić 

TELENTA, Gabrijela, (Blato/Korčula, 16. 

svibnja 1890. - 29. ožujka 1957), redovnica 

hrvatske franjevačke družbe “Kćeri Milosrđa”. 

Bila je vjerna suradnica i zamjenica 

Utemeljiteljice Družbe, Marije Propetog 

Isusa Petković. Služila je Bogu, Crkvi i svojoj 

Družbi jednostavnošću i skromnošću srca. 

Svojim susestrama i mještanima bila je svjedok 

Isusove blagosti i milosrđa. 

?????? 

TELETINOVIĆ, Antun (Vitelli, Vitellius), 

biskup (Rijeka, oko 1585. — Brdovec, Marija 

Gorica, 21. X. 1643). Postao je član tadašnje 

Bosansko-hrvatske provincije sv. Križa, 

kasnije zvane Hrvatsko-kranjska provincija sv. 

Križa. God. 1617. spominje se kao čovjek 

"rijetke razboritosti, uzor dobrote i kao najbolji 

hrvatski propovjednik" u zapadnoj Hrvatskoj, a 

obavlja službu samostanskog starješine u 

Kotarima kod Samobora. Čini se da je do 1730. 

boravio u Kotarima, ali je istodobno od 1618. 

gradio u Samoboru mali, drveni samostan i, 

prema svjedočanstvu samoborskog gradskog 

suca Matije Čunčića iz 1628. godine, svojim 

propovijedanjem stanovnike tog grada s 

protestantizma vratio u Katoličku Crkvu. Kad 

je u Samoboru podigao samostan, bio je ondje 

starješina (1730-1734). U Mariji Gorici je 

1734. bio župik s godišnjom plaćom od 52 

forinti. Ondje je 1640. dao izgraditi oltar 

bratovštine sv. Ivana Kristelja, a natpis na 

oltaru ga naziva brdovečkim župnikom i 

biskupom "Temnensis"; nije isključeno da je 

riječ o Kninskoj biskupiji koja je u to vrijeme 

bila pod turskom vlašću. Franjevci njegove 

pokrajine sačuvali su mu uspomenu kao o 

čovjeku koji se odlikovao "učenošću, 

krepostima i govorništvom". 

LIT.: Arhiv Slovenske provincije u Ljubljani, 

Numerus fratrum qui professionem emiserunt, 

fol. 10v. — V. GREIDERER: Germania 

Franciscana, Oenipotente 1771, 101, 227, 238. 

— J. BARLÈ: Zagrebački arhiđakonat do god. 

1642, Zagreb l903, 66, 67; — F.E. HOŠKO: Na 

vrhu Trsatskih stuba, Rijeka 1991,143-148. — 

Nekrologij Slovenske frančiškanske province 

sv. Križa, S. l., 1995, ad diem. F.E. Hoško 

TENTE, Benedikta od sv. Ivana Krstitelja 

(Antica), redovnica klarisa (Mravinci, 10. III. 

1896. — Split, 9. I. 1973). Stupila je u 

samostan god. 1914. Bila je skromna, uslužna i 

požrtvovna redovnica. Posebno se istakla u 

strogim pokorama i postu, na udivljenje 

sestara; u adoraciji pred Presv. sakramentom, 

te zavjetu siromaštva. Četiri godine prije smrti 

bila je nepokretna, ali je ojačana vjerom 

strpljivo podnosila bolest. 



Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], I, 41. 

M. A. Petričević 

TEODORIH HRVAT (Teodoricus Croata, 

Dietrich, Chursus, Cursho, Cursbo), O. Min. 

biskup († po. 15. IV. 1448. ). Bulom od 15. 

IV. 1448. imenovan je naslovnim biskupom 

Diocesareje gdje je uskoro dobio nasljednika 

Petra kojega je nakon smrti naslijedio 7. XI. 

1453. biskup Vilim (Gulielmus). — Teodorih 

je napisao Proročanstva (Prophetiae) sačuvana 

u njemačkom prijevodu u dva izdanja (1501. ? 

i 1542), u kojima je nazvan "Dietrich. . . 

Bischof zu Züg in Krocen.… gemacht". 

(Krocen zacijelo stoji za Kroatien, Züg za 

Zeng), pa je Teodorih mogao biti pomoćni 

biskup franjevcu Andriji iz Drača (v. ), ili je 

možda boravio u Senju, ili možda čak u Sinju u 

Dalmaciji. 




Hierarchia catholica medii aevi, II, Patavii


1968, 144. — L. WADDING: Annales Minorum, 

XII, Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1932, 11. — 

J. H. Sbaralea: Supplementum et castigatio ad 

Scriptores trium Ordinum S. Francisci a 

Waddingo aliisve descriptos. 1906 2 vol. III, 

115. 

TESTEN, Ambroz, slikar (Loka pri Mengošu, 

31. VIII 1897 — zadar 1984). — U rodnom 

mjestu završio je osnovnu školu. Stupio je u 

FZD 8 XII 1914). Malo kasnije pozvan je u 

vojsku te sudjeluje u prvom svjetskom ratu. U 

samostan se vraća 1920 godine. Službuje u 

samostanima: Dubrovnik (1920-1925, Cavtat 

(1926-1927), Orebić (1928-1929 i 1962-1967), 

Kuna (1930-1939), Krapanj 1940-1961), 

Kampor 1968-62) te Zadar 1983-84). U 

Dubrovniku je radio u voštarnici, u drugim 

samostanima je bio kuhar i pazio na red u 

samostanu, U Kamporu je bio Kustos muzeja, 

a u Zadru je praktički samo bolovao. — 

Stvarno je počeo slikati već u osnovnoj školi. 

Koliko god su mu druge dužnosti dozvolile 

stvarao je skice, slike u crno bijeloj tehnici i u 

bojama kroz cijeli svoj život. Na Orebiću je 

pomogao o. Rafu Capurso pri izradi velike 

freske “Gospa, zaštitnica kanala, crkve i 

samostana” na trijumfalnom luku crkve. 

Njegova se ruka osjeća u detaljima, a ponajviše 

u pejzažu. U Kuni je na trijumfalnom luku 

crkve naslikao scenu “Prijenos nazaretske 

kućice u Trsat”. U Krapnju je od velikih slika 

dao “Raspeće” i “Sv. Nikola Tavelić”. Za svog 

drugog boravka na Orebiću oslikao je križni 

put, isto je učinio i u Kamboru. Slike iz 

njegova prvog perioda uglavnom su stradale. 

Inače se nadahnjivao na mnogim umjetničkim 

djelima: U Cavtatu je zalazio u galeriju Vlaha 

Bukovca, a na Kuni se divio djelima Celestina 

Medovića. U Kampor su mu turisti-Njemci 

donosili knjige s ilustracijama modernog 

slikarstva. Sve je to promatrao, ali je uvijek 

išao svojim putem, koji je najbliži 

ekspresionizmu, a uvijek “ukazuje na krajnju 

intertretativnu slobodu koja proširuje tematske 

mogućnosti unutar poznatih ikonografskih 

konvencija” Šimat Banov). Za života su bile 

priređene izložbe njegovih slika u Kamporu, 

Hvaru, Zagrebu i drugdje, a poslije njegove 

smrti bilo je izložba i u Njemačkoj, osim 

mnogobrojnih u domovini. G. Štokalo 

TIELCI, Bonagratia v. Blaženi Bonagratia 

TILIKONIS, Petar Petra (Teliconio), FKN († 

između 1412. i 22.4.1439), biskup. Bio je 

profesor u Franjevačkom redu i papinski 

penitencijar. Dalmatinskim biskupom (ep. 

Dalmatiensis) imenovao ga je 7. IX. 1394. 

Bonifacije IX. s nalogom da residira u biskupiji 

i da nemože vršiti biskupske obrede izvan nje. 

Povjesničari (Gams, Eubel, Mandić) su ga 

ubrajali među duvanjske biskupe, ne obazirući 

se što se u buli imenovanja 4 puta spominje 

kao "Dalmatiensis". Da je to neispravno dosta 

je ustanoviti da je u to vrijeme duvanjski 

biskup bio Juraj Imoćanin (1392-1412). 

Možda je upravo Juraj zamjenjivao Tiliconisa 

u upravljanju biskupijom, a možda Tiliconis i 

nije preuzeo upravu jer je još 1411/12. bio 

pomoćni biskup u Gnjeznu. 



406. Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. 

Eubel], Romae 1904, (Možda Epitome, 

netočna godina) 42 br. 138. — C. EUBEL: 


1968 2 , vol. I. 230; II, str.XXII. - D. MANDIĆ: 

Duvanjska biskupija od XIV-XVII. stoljeća, 

Croatia Sacra, 1933, 21; 79-81 (citirano prema 

separatu od 1936). — M. ŽUGAJ: Hrvatska 

biskupija od 1352. do 1578. godine: Croatica 

Christiana Periodica, Zagreb 10 (1986) br.17, 

104-106. 

TIMOTEJ IZ DUBR. PRIMORJA 9Timotheus de 

Terranova), povjesničar (Dubrovačko 

Primorje, ? - Dubrovnik, 9. X. 1543) - Član 


“Historiam studiosissimus” (Rode). 

LITERATURA: Necrologium Fratrum 

Minorum Provinciae Dalmatiae S. Hieronymi. 

Ragussi 1. I. 1909. (rukopis u Arhivu 

Samostana Male Braće u Dubrovniku). - 




Ad Claras Aquas 1917, 423. I. Djamić


TINODI, Joza, liturgičar i katehetičar (Sv. 

Martin kod Križevaca, 25. I. 1885. — 

Varaždin, 25. II. 1972). Završivši u Zagrebu 

gimnaziju, pristupio je 1902. Hrvatskoj 

franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda. 

Teološku izobrazbu je stekao u Zagrebu i 

Paderbornu; od 1909. je bio svećenik i započeo 

mnogovrsno pastoralno djelovanje kao 

vjeroučitelj, voditelj različitih vjerskih društva, 

orguljaš, zborovođa, kapelan i župnik. Osobito 

je uspješno djelovao kao vjeroučitelj u Požegi 

(1927-1942) i kao upravitelj više karlovačkih 

župa poslije Drugog svjetskog rata (1945- 

1951). — Prihvatio je ideje hrvatskog 

liturgijskog pokreta. Nizom članaka je 

popularizirao liturgiju (Katolički list, 1925, 

1936, 1937, 1942; Duhovni život, 1932), a 

njegova pučka knjiga o liturgiji je "liturgika 

liturgijske obnove" (J. Radić). Također je 

priredio dva sveska kateheza za prva četiri 

razreda pučke škole i objavio kao rukopis: 

Kateheze, sv. 1 

DJELA: Liturgika, Mostar 1934. — Sveta 

misa, Požega 1935. 

LIT.: J. RADIĆ: Liturgijska obnova u 

Hrvatskoj, Makarska 1966 — F.E. HOŠKO: 

Značajan sudionik liturgijske obnove, Služba 

Božja, 9 (1969), 349-350. — ISTI: Tinodi, fra 

Josip, Franjo među Hrvatima, Zagreb, 1976, 

275-276. F.E. Hoško 

TINTIĆ, fra Petar, župnik (XVII. st.). Bio je 

župnik u župi Petrovo Polje 1682. -1683. 

godine. Na poziv visovačkog gvardijana fra 

Šimuna Brajinovića organizirao je 1683. s 

drugim župnicima prijelaz 1300 obitelji s 

turskog teritorija na područje Skradina. Iste je 

godine dva puta kao opunomoćenik serdara 

Mate Nakića Vojnovića i drugih petropoljskih 

glavara putovao u Zadar općem providuru L. 

Doni. 


Kačić, 7 (1975), 60. Kapitanović 

TIZIČIĆ, Bernardin, provincijal (Split ? - 

Split-Poljud, 12. V. 1700). Kao mladić stupio 

je u Franjevački red u samostanu na Poljudu. 

Njemu je B. Razmilović posvetio svoje divne 

kodekse. Dva puta je biran za službu 

provincijala (1668-1671; 1699-1700). Umro je 

kao aktualni provincijal. 




parte seconda, Zara 1864. str. 131 i 377. P. 

Pejić 

TKALČEVIĆ Maksimilijan, provincijal (? - 

Čakovec, 25. XII. 1685). Kao član Provincije 

sv. Marije završio je školovanje. Posjedovao je 

naslov profesora filozofije, jer mu je 1858. 

generalni kapitul u Toledu udijelio naslove 

profesora teologije i generalnog propovjednika. 

Sudjeluje u nastojanju oko osamostaljenja 

hrvatskih samostana od Provincije sv. Marije i 

osnivanja Kustodije sv. Ladislava (1655) i on 

je bio drugi kustod nove zajednice (1658- 

1661). Također je bio zamjenik prvog 

provincijala Timoteja Međurečkog s naslovom 

kustoda, kad je 1661. Kustodija proglašena 

Provincijom sv. Ladislava (1661-1664). 

Kasnije je bio i provincijal (1668-1671) nove 

provincije, a 1670. ga je generalni kapitul u 

Valaloidu izabrao za člana vrhovne uprave 

Franjevačkog reda, generalnog definitora. Taj 

generalni kapitul je također odobrio 

Tkalčevićevu molbu da filozofsko učilište s 

učilištem moralnog bogoslovlja u Zagrebu 

postanu generalno učilište 2. razreda s 

nastavom teologije po fakultetskoj osnovi. 

Tkalčević je u međuvremenu bio gvardijan u 

Križevcima (1655-1657), u Remetincu 

(1657/58), Krapini (1662/63) i Čakovcu (? - 

1684). U Čakovcu je on podigao samostan, a 

pripadaju mu i zasluge što su se franjevci po 

treći put vratili u Koprivnicu. Pod njegovim 

predsjedanjem je kustodijalni kapitul u 

Varaždinu 1659. odobrio uredbe za redovničko 

opsluživanje toj novoj zajednici koje su bile u 

skladu sa starim statutima Provincije sv. 

Marije, dobrim običajima u hrvatskim 

samostanima i s odredbama generalnog 

kapitula Franjevačkog u Toledu. Ovi statuti bili 

su na snazi do 1687. kad je Provincija 

proglasila svoj novi zakonik. 

LIT.: Arhiv Provincije u Zagrebu, Monumenta 

et processus rerum Custodiae S. Ladislai Regis


in Slavonia, sv. 1, 1-98. - F. E. Hoško: 

Franjevačka obnova u sjevernom dijelu Banske 

Hrvatske sredinom XVII stoljeća. Kačić, 

4(1971), 90-103. F. E. Hoško 

TOMA († 1411), senjski biskup. Bio je 

ispovjednik ugarsko-hrvatskog kralja Ljudevita 

i njegove supruge (Ljubić). Kao biskup u 

senjskoj biskupiji spominje se u senjskim 

listinama 1383. i 1384. (Rački). Naslijedio je 

Ivana Schezenbergera (Sladović, Gams, 

Rački). Toma je mogao biti senjskim 

biskupom 1383-85/6. Papa Urban VI. je, 

naime, 17. VII. 1386. postavio u Senju biskupa 

Ivana Cardinali iz Pesara, a ugarsko-hrvatski 

kralj je možda Tomu premjestio u Đur, no papa 

je ondje imenovao Ivana de Bedrichma. Zbog 

toga mletački senat 20. IX. 1390. odobrava da 

dužd posreduje kod pape i kardinala kako bi 

papa imenovao franjevca Tomu, nekadašnjeg 

senjskog pa đurskog biskupa, bilo u Senju bilo 

u Đuru. No, bilo je bezuspješno. Nakon smrti 

Ivana, pa Leonarda Cardinalija, 1402., papa je 

imenovao senjskim biskupom Nikolu 

Corradinija de Assisio (†1414), koji nije ušao u 

posjed (usp. HC I, 451 bilj. 5; C. CENCI, 

Documentazione di vita Assisana, Assisi 

1974s., 303, 307, 344, 346. Rački pak u 

spisima iz god. 1404. nalazi potpis "Thomas 

electus Segniensis", ali je ostao u dvoumici da 

li taj potpis pripada budućem biskupu Tomi 

Winteru (od 1411.) ili nekom drugom Tomi. 

Vjerojatno se radi o Tomi iz 1383/86., koga je 

mogao izabrati kaptol ili ugarsko-hrvatski kralj 

ali ga papa nije potvrdio, pa se zato i naziva 

“izabrani”. Od 1411. biskupijom upravlja 

Toma augustinijanac. 

LIT.: S. Ljubić: Starine (....) Listine vol. IV, 

Zagreb, 1874, 286 br. 407. — M. SIADOVIĆ: 

Povêsti biskupijah senjske, modruške ili 

krbavske, Trst 1856, 97, 168. (Franjo RACKI:) 


Modrušiensis seu Corbaviensis... Segniae 

1916, 26s — C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, I, Padova 1968 2 , 451. 

Toma Ilir, Ilirik (Vrana, treća četvrtina XV. 

stoljeća - Carnolès, 1528. ili 1529), 

propovjednik i teolog. Prema Jeronimu 

Sfrondati, kao dijete prešao je s roditeljima iz 

Hrvatske u talijansku pokrajinu Marche . U 

Osimu je stupio u franjevački red pa je po tom 

kasnije i prozvan Toma Ilir iz Osima. Oko 25 

godina provodio je asketski život da bi se 

nakon toga, oko 1510-1511 dao na 

propovijedanje kao putujući propovijednik. 

Prema vlastitom iskazu propovijedao je od 

Santiaga de Compostella do Jeruzalema. Na 

putovanju u Jeruzalem 1515. prošao i kroz 

hrvatske krajeve. U Zadru je zbog svojih 

propovijedi, vjerojatno zbog kritiziranja 

mletačke vlasti, bio dva dana zatvoren. U 

Dubrovniku je izazvao pravi zanos. Svi su ga 

željeli vidjeti, kako ističe očevidac Sfrondati, i 

dotaknuti se njegovih haljina. Dubrovačka mu 

je Republika osigurala brodski prevoz i pratnju 

do Rodosa i preporučila ga velikom meštru 

Ivanovaca Fabriciju Claretu. Clareto ga je 

primio svečano. Istim brodom nastavio je 

putovanje za Palestinu. Vratio se slijedeće 

godine i počeo propovijedati po Italiji i južnoj 

Francuskoj od Grenobla do Biskajskog zaljeva 

(1516 Grenoble; 1518. Montauban, Condon, 

Nérac, Toulouse; 1519. Cahors, Villefranche 

de Rouergue, Bordeaux, Arcachon; 1520. Foix; 

1521. Robastens; 1522. Irigni, Lion) 

Propovijedao je uglavnom na otvorenom. 

Kroničari očevici, pretjerano tvrde da se na 

njegove propovijedi ponekad okupljalo 

dvadeset do trideset tisuća ljudi. Stanovništvo 

ga je držalo prorokom i svecem. Objavio je 

više govora i polemičkih rasprava protiv 

lutearanskog učenja. Između 1522. i 1527. 

propovijedao je, čini se, s uspjehom po 

Njemačkoj pa ga je papa Klement VII, koji ga 

je mnogo cijenio, imenovao 13. I. 1527. 

apostolskim propovjednikom i općim 

istražiteljem luteranskog i valdeškog 

krivovjerja u zemljama savojskog vojvode 

Karla III. (1504-1558). U govorima kao i u 

knjigama jednostavnim i oštrim rječnikom 

šibao je mane klera, vlastele i običnog puka, 

simoniju, nagomilavanje crkvenih nadarbina, 

miješanje svjetovnih moćnika u imenovanja za 

crkvene službe, zloporabe crkvenih kazna, 

nedoličan život klera, politička strančarenja i 

praznovjerno štovanje relikvija. Dao je podići 

pustinjačko prebivalište S. Marije Milosrdne


nedaleko mjesta Avigliana, a predaja mu 

pripisuje i osnivanje svetišta Notre Dame u 

Arcachonu. God. 1612. princ De Valditaro od 

Monaca dao je provesti istragu za Tomino 

proglašenje blaženim. Tom se prigodom nije 

moglo ustanoviti kamo su završili njegovi 

zemni ostaci. Neki su svjedoci tvrdili da je 

pokopan u crkvi "Madone de Carnolès" dok su 

drugi izjavljivali da mu je tijelo ekshumirano i 

preneseno u franjevačku crkvu u San Remo. 

Djela: I. Epistola fratris Thome Illyrici ordinis 

fratrum minorum, divini verbi oratoris: pro 

defensione nominis Ihesu directa ad sacrum 

senatum Tholosanum. Datum Tholosae, 1519. 

die VII. februarii. Exaratum Tholosae, in vico 

portae arietis per Ioannem Magni Ioannis — II. 

Epistola fratris Thome Illyrici ordinis minorum 

et divini verbi preconis ad universos Tholosae 

gymnadis scholares. Ex heremo Teste Buxi, 

MDXIX, XVI augusti. Exaratum [… ut supra]. 

— III. Epistola fratris Thome Illyrici ordinis 

minorum de ordine servando in matrimonio, ac 

de laudibus matrimonii, ad omnes christifideles 

directa. Datum Tholosae, 1519, die vero XV 

februarii. Exaratum [… ut supra]. — IV. 

Epistola fratris Thome Illyrici ordinis minorum 

pauperculi oratoris ad milites sub rege 

Francorum christianissimo militantes, pro 

salute animarum suarum, cum quibusdam 

regulis ac ordinibus, directa. Datum Tholosae, 

1519. — Testamentum scriptum anno 1419, 

die 26 aprilis; Tolosae, typis Ioh. Fabri 1520. 

— Epistola ad omnes Christifideles contra 

hypocritas, Limoges 1520. — Sermones aurei 

ac excellentissimi in alma civitate Tholosana 

proclamati a fratre Thoma Illyrico de Auximo 

ordinis Minorum: sacre Theologie professore: 

et verbi Dei precone famosissimo: generali et 

apostolico per universum mundum. Impressum 

Tholose per Magistrum Iohannem De Guerlins 

anno Domini MCCCCCXXI, die XXVIII 

mensis Iulii. — Libellus de potestate summi 

pontificis editus a Fratre Thoma Illyrico, 

minorita, verbi dei precone famatissimo et 

apostolico: qui intitulatur Clipeus status 

papalis. Thaurini, per Magistrum Ioannem 

Angelum et Bernardinum de Silva, sumptibus 

Dominici Bruna de Fruzascho et Michaelis, 

Antonii et Mathei de Servai Pinaroliensium, 

23. I. 1523. — In Lutherianas hereses clipeus 

Catholicae ecclesiae per reverendumsacrae 

paginae cultorem et eloquiorum dei praeconem 

celeberrimum ac Apostolicum Fratrem 

Thomam Illyricum minoritam reg. observ. 

editus. […] Taurini, Antonius Ranotus excudit 

MDXXIIII, octavo Idus Iulii. 

Prijevodi: S'ensuyt l'epistre de frère Thomas 

Illiric de l'ordre des freres myneurs, humble 

orateur de la parolle de Dieu, adressée et 

envoyée pour tous bons crestiens et crestiennes 

an sainct sacrement de mariage et aussi les 

louanges du dit Sainct Sacrement 

Nouvellement translaté du latin en françois. 

Donné a Bourdeaux le XXV de jung mil cinq 

cens et XIX par le dit frèere Thomas. Imprimé 

a Poyctiers par Jacques Bouchet. — Le sermon 

de charité, avec les probations des erreurs de 

Luther, fait et composé par frère Illyrique, 

translaté de latin en françois par le poligraphe 

humble conseiller, secrétaire et hystorien du 

noble prince d'amour, regnant au parc 

d'honneur. Imprimé à St. Nicolas du Port, le 26 

aoust 1525 par Jérôme Jacob. Paris 1525 2 . — 

Devotes oraisons en françois, avec une 

chauson d'amour divin comprise sur les 

sermons de frère Thomas Illiric pour induire et 

inciter le peuple à deuotion, Paris 1528. — 

Prophétie faicte par frère Thomas illiric, 

traslatée d'italien. [c. 1530]. 

Literatura: Bacotich, Arnolfo, Degli scritti a 

stampa e della vita di fra Tommaso Illirico 

(1450-1528), Archivio storico per la Dalmazia, 

Roma vol. X, an. 5-6 (1930-31) 575-587. — 

R. M. Mauriac, Un réformateur catholique, 

Thomas Illiricus Frèere Mineur de 

l'Observance, (Extrait des Études 

Franciscaines) Paris 1935. — Mauriac, R.J. - 

M. Nomenclature et description sommaire des 

oevres de F; Thomas Illyricus, O.F.M., 

Archivum Franciscanum Historicum, 18 

(1925) 374-385. — Mauriac, R.J. -M. Une 

enquête en vue de la béatification de F. 

Thomas Illyricus, O.F.M., Archivum 

Franciscanum Historicum, 24 (1931) 513-522. 

— Mauriac, R.J. -M. Un réformateur 

catholique: Thomas Illiricus Frèere Mineur de 

l'Observance, Études Franciscaines 46 (1934), 

329-347, 434-456, 584-604; 47 (1935) 58-71.


— Gelcich, G. Fra Tommaso Illirico detto da 

Osimo, Appunti biografico-critici, Spalato 

1903. — Rebsomen, André, Notre Dame 

d'Arcachon, Bordeaux 1937. — Rebsomen, 

André, Les ex voto de la Chapelle de N.D. 

d'Arachon, ……………1923, 9-21. — 

WADING, L. Scriptores Ordinis Minorum, 

Rome 1906, 216. — SBARAGLIA [SBARALEA], 

IOANNES HYACINTUS, Supplementum et 

castigatio ad scriptores trium Ordinum S. 

Francisci a Wadingo aliisqie descriptos III, 

Roma 1936, n. 3585, p. 130. — LJUBIĆ, Š., 


Dalmazia, Vienna 1856, 301-302. — Gustavo 

Cantini, I Francescani d'Italia di fronte alle 

dotrine luterane e calviniste durante il 

Cinquecento, (Biblioteca Pontificii Athenaei 

Antoniani, 3) Romae 1948, 50-69 (lit.) [Franc. 

2502 3 ] — Fontana, B; Documenti vaticani 

contro l'eresia luterana in Italia, Archivio della 

R(egia) Società Romana di Storia Patria, Roma 

vol. XV (1892) 71-165, 365-474. — Fabianich, 

Donato, Storia dei Frati Minori in Dalmazia e 

Bossina II, Zara 1864, 169, 172. — RODE 

BENVENUTO, Documenti francescani di 

Ragusa, Miscellanea Francescana di storia, di 

lettere, di arti, Assisi, 15 (1914) 178-180; 16 

(1915) — DE GUBERNATIS, DOMENICO, Orbis 

Seraphicus. De missionibus inter infideles I, 

Romae 1689, 82-83. — Monumenta Slavorum 

Meridionalium, XVI, — Gazetta di Zara, I841, 

n° 102 — O'Reilly, Historie complete de 

Bordeaux, Bordeaux 1863. — LUCCARI, 

GIACOMO DI PIETRO, Copioso ristretto de gli 

annali di Rausa, Venezia 1605, 132-133. — 

TIRABOSCHI, GIROLAMO, Storia della 

letteratura italiana VII, Venezia 1796, 265. 

[Dep. II 3113] — CUSMICH GIOVANNI, Cenni 

stroici sui Minori Osservanti di Ragusa, Trieste 

1864, 28-29. — SPADER, OTTAVIO, Cathalogus 

de Minoribus Provinciae Dalmatiae, Bononiae 

1686. — Farlati, Daniele, Illyricum Sacrum IV, 

Venetiis 1769, 212. — JURIĆ, FRANE, 

Franjevački samostan u Dubrovačkoj Rijeci, 

Zagreb 1916, 12. — Mitis, Silvio, La 

partecipazione di Cherso Ossero alla civiltà 

italica, in: Archeografo Triestino, serie III, 

vol. XIV [XLII] Trieste 1927-28, 8-11. — 

COLETI, JACOBUS, Martyrologium Illyricum, 

Venetiis 1818, 46. — FLORIMOND DE 

ROEMOND, L'histoire de la naissance, progréz 

de l'heresie … Paris 1605, l'I, ch. 3, fol. 11-12. 

— LAUCHERT, F., Die italienischen 

literarischen Gegner Luthers, Herder, Freiburg 

in Breisgau, 1910, 240-269; AFH VII ( ) 

356-360. — Marcellino da Civezza, Storia 

universale delle missioni francescane VII, 

Prato 1883. — Civitelli, Annali Cremonesi, — 

PASTOR, L. Geschichte der Päpste IV, Freiburg 

in Breisgau — WADING, L. Annales Fratrum 

Minorum, ad an. 1513, supl. n. 15; 1520. n. 9- 

15; XVI, Quarachi 1933, 112-115, [addenda] 

771-778. — Hurtner, H., Nomenclator 

literarius recentioris theologiae catholicae, vol. 

II, 1892. Oeniponte, 1272; vol. IV, Oeniponte 

1899, 1076. — DEVAUX, CAMILLE, Histoire de 

l'Eglise de Montauban, 1881, p. I, fasc. XI, pp 

7-10. — CHEVALIER, ULYSSE, Rev. cath. de 

Bordeaux, 1890, 381-382. — BOURGEON, La 

réforme à Nerac, Touluse 1880, 77-79 et p. 11. 

— Livre de Raison de la Famille Duda et de 

Capdebox … 1522-1675, par Tamizey de la 

Roque. Picard 1891, p. 8 et 11. — BAJOLLE, 

JEAN, HISTOIRE SACRÉE D'AQUITAINE, CAHORS 

1664, 1. 2, CH. 26, P. 268. — LESCAZES (DE), 

JEAN-JACQUES, Memorial historique, Tolose, 

chez Colomiez 1644, ch. IX, p. 35-37. — 

DUCLOS, M.H., Histoire des ariégeois. l'Ariège, 

I part. ch. V. p. 286-289, Paris, Didier 1881. — 

ROCHE, ERNEST, Foix et Comminges, Hachette 

1862, p. 474. — CUEILLENS, FELIX, La Vie de 

Fr. Matthieu Viste, religieux de l'observance de 

s. François de Toulouse. Toulouse, Louis Bosc 

1639, Ch. XIV, p. 135-136. — GRYMOND, G., 

Traicté de la Dévotion et miracles de N.D. en 

l'eglise S. André de Bordeaux, Bordeaux 1630. 

— Martyrologium Franciscanum, Vicetiae 

1939, 178-179. — HUEBERO (?) FORTUNATUS, 

Menologium S. Francisci, Monachii, 1698, p. 

1055. — DELPUECH, L. Histoire de N.D. 

d'Arcachon et du B. Thomas Illyricus, 

Bordeaux 1872. — PAUWELS, P. Les 

Franciscains et l'Immaculée conception, 

Malines, 1904, 157. — Mariotti, C. Il nome di 

Gesù ed i Francescani, Fano 1909. 151-153. — 

Seilhau, docteur, La vie ardente et tumultuese 

de Fr. Thomas Illyricus, Prémoniteur de la 

Réforme (son passage à Montauban en 1518),


in: Bulletin archeologique, historique et 

artistique de la Société archéologique de Tarn 

et Garonne, 80 (1953) 132-175. [prikaz AFH, 

50 (1957) 464]. — Zawart, A. History of 

Franciscan Preaching, New York 1927, 393. — 

Michaud, Biographie universelle — 

ROSKOVANY, Romanus Pontifex Primas, 

Budapest — DE SERENT, A. Les Freurs 

Mineurs François en face du Protestantisme au 

XVI e s. Paris 1930, 7-8. — Collectanea 

Franciscana, Assisi 8 (1938) 596-599. — 

Godfroy, Marie France, Le prédicateur 

franciscain Thomas Illyricus a Toulouse 

(Novembre 1518 - may 1519), Annales du 

Midi, 97 (1985) 101-114. — R. Sauzet, 

Mediants et réformes. Les réguliers mendiants 

acteurs du changement religieux dans le 

royame de France (1480-1560), Tours 1994, 

229-231. [prikaz AFH, 88 (1995) 333]. V. 

Kapitanović 

TOMA MATEJEV (MATIĆ) iz Trogira, FKN († 

1463 ?), biskup. Prema nazivu je bio sin 

Matejev i čini se član trogirskog samostana. 

Prije biskupskog imenovanja bio je, navodno, 

gvardijan u šibenskom samostanu sv. Frane. Po 

smrti Stjepana Radozovića, Eugen IV. 

imenovao ga je 27. 1. 1440. biskupom 

ujedinjene srebreničkovisočke biskupije 

(Srebrincensis et Vissoconensis). Prema buli 

imenovanja moglo bi se zaključiti da je njegov 

predšasnik, tijekom kratkog biskupstva od šest 

godina uspostavio biskupiju u Srebrenici. Kako 

se više ne spominju biskupije "Capirinensis" i 

"Bistuanensis", vjerojatno su dokinute, 

odnosno njihvo područje uključeno u 

Visočkosrebreničku. Budući da mu se u 

vrelima ne spominje nasljednik, vjerojatno je 

doživio tursko osvajanje Bosne 1463. i možda 

poginuo u metežu. 





1968, 106. — M. ŽUGAJ, Nomenklator 


sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 99. — 




TOMA, beogradski biskup, RIAPA, TOMA 

TOMA, FKN ? († 1521. ?), biskup – prema 

zapisu kardinala Gerampija Eubel bilježi da je 

imenovan za beogradskog biskupa 

10.VII.1506. Gams mu dodaje “fr.”, dakle, 

redovnik. Najvjerojatnije je bio franjevac kao i 

šestorica beogradskih biskupa u 15. stoljeću, te 

kasnije Jakov Bonacarpi (v.). Po svoj je prilici 

poginuo kod turskog osvajanja Beograda, 

1521. godine. 

LIT.: Pius Bonif. GAMS: Series Episcoporum 

Ecclesiae Catholicae, Graz 1957., 396. C. 


Patavii 1968, 198; III., 252. M. Žugaj 

TOMA, O. Min. (Montefiore 13 st. - † prije 9. 

V. 1312), krčki biskup. Za krčkog biskupa ga 

je imenovao 13. VIII. 1302. Bonifacije VIII., 

nakon smrti biskupa franjevca Mateja. Za 

biskupa je posvećen u Rimu 2. IX. 1302. 

Posebnim pismom papa ga je potaknuo da se u 

svemu pokaže uzronim pastirom duša. — Kad 

je kard. Gentile iz Montefiorea, kao papin 

Legat u kraljevini Ugarskoj, l308., stigao u 

Senj i odsjeo kod biskupa franjevca Nikole, 

prisutan je bio i Toma. Pače on je, čini se, 

pratio Gentilea i bio mu suradnik. Umro je 

vjerojatno prije 9. V. 1312., kad je biskup u 

Krku postao Bonusiohannes, dotadašnji 

biskupa u Ascoli Piceno.— O Tominu 

podrijetlu i pripadništvu franjevačkom redu 

svjedoče dva kamena natpisa u franjevačkoj 

crkvi u Montefiore. Na prvom, datiranom 

1310., koji se nalazi na grobnici majke 

kardinala Gentilea među ostalim piše: “Frater 

Gentilis cum duobus Episcopis Fratre Felice 

Episcopo Gobonensi et Fratre Thoma Episcopo 

Virgulensi”. Na drugom natpisu za svu trojicu 

stoji da su iz Reda manje braće, zatim se 

navodi da je krčki biskup fra Toma, iz 

Montefiorea, Reda Manje braće, imenovan za 

biskupa od Bonifacija VIII. ("...Et Fr. Thomas 

Episcopus Virgolensis de Monteflorum Ordinis 

Minorum a Bonifatio VIII creatus est"). Čini se


da je grobnicu dao napraviti kard. Gentile, a 

dvojica biskupa su mu možda braća ili bar bliži 

rođaci. 

LIT.: F. A. BENOFFI: Memorie della Provincia 

delle Marche (opera postuma). Miscellanea 

Francescana 35 (1935) 43. —Bularii 


Claras Aquas (Quaracchi) 1908, 222 br.2192. 



425. 

TOMANOVIĆ (KAMENGRAĐANIN), Andrija, 

prov. (Kamengrad, 1580 ? - ?, 2. polovica 17. 

st.). - Studirao je teologiju u Peruđi. Bio je 

definitor, a zatim provincijal Bosne Srebrene 

(1628-1631). U dva navrata 1630. piše 

Propagandi o teškim prilikama katolika u 

Bosni. Ljetopisci ga opisuju kao povjeka stroga 

i odrešita, koji je željeznom rukom vladao 

provincijom pa čak i štapom šibao braću koja 

bi pogriješila. Ilija Bulić iz DFrniša posvetio 

mu je svoju malu knjižicu: Privilegia 

provinciae Bosnae Argentinae, Anconae 1635. 





180. A. Barun 

TOMAŠ, fra Luiđi (Alojzije, Vjekoslav, 

✜ Josip), (Kaštel-Lukšić, 29.IV. 1864 - Split, 

15. IX: 1918), - Roditelji Duje i Doma dadoše 

mu ime Josip. Osnovnu naobrazbu stječe u 

rodnom mjestu, a Gimnaziju završava u Sinju 

(1878-1880). U Franjevački red stupa 2. 

travnja 1881. na Visovcu. -studij filozofije i 

teologije pohađa u Provinciji, a zadnje dvije 

godine odlazi u Ljubljanu gdje je završio 

teološke nauke. Svečane zavjete polaže 19. 

listopada 1885, za svećenika je zaređen 31. 

listopada 1886. godine. Kao mlad svećenik vrši 

dužnost pomoćnog prefekta u Sinju, a 1887- 

1848. godine predaje teologiju. U Sinju je 

profesor na gimnaziji od 1898. do 1909. 

godine. Predavao je latinski, talijanski, 

njemački i hrvatski te jednom i zemljopis. Bio 

je dva puta prefekt u Sjemeništu i imenovan 

direktorom Gimnazije, ali tu službu nije nikada 

stvarno vršio. Župnik je Sinja (1901-1903), 

Prugova (1911-1912), Ugljana (1912- 1913), 

Brštanova (1914-1916) i Suhog Doca (1917- 

1918). Bio je i gvardijana u Sinju ( ) 

odnosno Šibeniku ( ), te definitor Provincije 

(1899-1902). 

LIT.: Fra Ante CRNICA: Naša Gospa od 

Zdravlja i njezina slava, Šibenik 1939, str. 445; 

Fra Bruno PEZO: Tomaš fra Alojzije, 

Franjevačka visoka bogoslovija Maakarska 

1736-1986, Makarska 1989, str. 231; Fra Petar 

BEZINA: Srednje školstvo ... str. 276. B. Pezo 

TOMAŠEVIĆ, Antun, filozofski i teološki 

pisac, latinist, pedagog (Vukovar, oko 1712. - 

Budim, 8. XII. 1758). Od 14. I. 1730. je član 

Bosne Srebrene u Iloku. Filozofiju je studirao 

kod Ivana Lukića u Požegi (1732-1735), a 

teologiju na generalnom učilištu u Osijeku 

(1735-1738). Položivši odmah ispit za 

profesora filozofije, nastupio jekao predavač na 

filozofskom učilištu u rodnom gradu (1739- 

1742). Ispit za profesora teologije na školama 

pokrajinske razine položio je 1743. u Budimu, 

a 15. i 16. III. 1750. pristupio je u Požegi ispitu 

za profesora teologije na generalnim učilištima. 

Zadovoljio je na ispitu, što mu je tek 17. II. 

1751. priopćio pismom general Franjevačkog 

reda Petar Joanecija a Molina. Predavao je 

dogmatsko bogoslovlje u petfovaradinu (1744. 

ili 1745-1751) i u Osijeku (1751-1756, 

1757/58). Umro je neposredno nakon što je 

obavio kanonsku vizitaciju u Provinciji sv. 

Ladislava. - U rukopisu je ostavio svoja 

filozofska predavanja Aristotelis Logicam 

disputationes ad mentem doctoris subtilis 

Joannis Duns Scoti (Valcovarini, 1739.; vel. 

15,8 x 20,8 cm; Šarengrad) i In universma 

Aristotelis Philosophiam naturalem 

(Valcovarini, 1742; vel. 17 x 23,2 cm; 

Šarengrad), a tiskom je objavio filozofski spis 

u duhu skotizma, tezarij teološke rasprave, 

teološko djelo o savjesti i hagiografski spis o 

sv. Boni zapštitniku Vukovara. 

DJELA: Viridarium philosophicum 

complectens breves praefatiunculas, 

argumenta ac dubia e celebrioribus universae 

philosophiae controversiis propositis ad


disputandum juxta genuinum sensus Joannis 

Duns Scoti [Zagrabiae, 1758]. — Miscellanei 

flores theologici [Essekini, 1758]. — Nodus 

Gordius de regula proxima actuum 

humaniorum sive conscientia [Essekini, 1755]. 

— Razgovor duhovni od svetoga Bone 

mučenika [Osijek, 1754]. 


Zagrebu, Protocollum conventus 

Valcovariensis, sv. 1, 88-90. — Ibidem, 

Protocolum sive archivium conventus... 

Petrovaradini, 13 - 168. — Franjo Emanuel 

Hoško, Dvije osječke visoke škole u 18. 

stoljeću. Kačić, 8(1976) 175-178. — Isti, 

Filozofsko učilište u Vukovaru (1733-1783). 

Anali za povijest odgoja, 1(1992), 16-17. 

F.E. Hoško 

TOMAŠEVIĆ, Šimun, provincijal (Bačine, kod 

Zaostroga, oko 1648 - Šibenik, 30. X. 1728). 

Za kustosa Bosne Srebrene izabran je 26. lipnja 

1720. i u tom svojstvu 1723. prisustvuje 

generalnom kapitulu reda u Rimu. Kad je 19. 

ožujka 1727. umro Pavle nikolić, nakon 

kratkotrajnog provincijalstva, na njegovo 

mjesto izabran je Šimun. Držao je dvije 

provincijalne kongregacije: prvu u Iloku 24. 

lipnja 1727., a drugu u Vilikoj istog dana 

naredne godine. 

LITERATURA: - BOŽITKOVIĆ Juraj: 

Kritički ispit popisa bosanskih vikara i 

provincijala (1339-1735). Beograd 1935, str. 


Bosna. Rim 1968, str. 217. A. Kovač 

TOMAŠIĆ, Toma, profesor (Draga Bašćanska 

na Krku, 17. VIII. 1881. - Daksa kod 

Dubrovnika, 25. X. 1944). - Osnovnu školu 

pohađao u rodnom mjestu. Stupio u Provinciju 

sv. Jeronima 1898. Gimnaziju završio u Zadru, 

bogosloviju u Dubrovniku. U Provinciji je 

vršio službe: magistra klerika, te više puta 

gvardijana i definitora. Profesorksi je ispit 

položio u Zadru (1908). Diplomirao na 

beogradskom UNiverzitetu klasičnu filologiju, 

povijest Starog vijeka, arheologiju i talijanski 

jezik (1923), te položio državni profesorski 

ispit (1925). Kao profesor djeluje na Košljunu 

(1903-1918), gdje je za vrijeme I. svjetskog 

rata gvardijan, državnoj klasičnoj gimnaziji u 

Splitu (1918-1922) kao honorarni nastavnik, na 

realnoj gimnaziji u Šibeniku (1924-1926) kao 

suplent otpušten je radi odbijanja premještaja u 

Kotor i Banjaluku u Sinju 1926-1928), u 

Dubrovniku (1928-1941). Talijanske ga vlasti 

hapse i zatvaraju u Kotoru. Po izlasku iz 

zatvora boravi u Mostaru, Zagrebu, te 

Varaždinu gdje predaje na franjevačkoj 

klasičnoj gimnaziji (1942-1943). Vraća se u 

Dubrovnik, gdje je profesor i direktor Više 

franjevačke gimnazije s pravom javnosti 

(1943-1944). — Uz profesorsku službu bavio 

se glazbom (organista u Dubrovniku i na 

Košljunu). Držao je i rado slušane propovijedi 

(korizmene, svibanjske i pučke misije), vodio 

duhovne vježbe, bio traženi duhovni vođa, 

osobito u Dubrovniku (Bolnica, dom staraca 

“Domus Christi!”, Sestre Službenica 

Milosrđa), te bio ispovjednik svih sestara u 

Dubrovniku. Vodio je Treći Red (u više 

navrata), te euharistijska društva “Društvo 

svatdanjeg klanjanja” (osnovao ga franjevac H. 

Didon u Zadru) i “Društvo malenih 

podvornika”. Neko je vrijeme uređivao 

“Euharistijski glasnik” u Splitu i Dubrovniku, a 

stalno se za nj zauzimao i materijalno ga vodio. 

— Bio je više čovjek akcije nego li pera, 

povjek reda idiscipline. UZorno je vodio 

gimnaziju poštivan i od profesora i od đaka, jer 

je sam vršio ono što je zahtijevao od drugih. 

LITERATURA: Izvještaj Franjevačke klasične 

gimnazije s pravom avnosti (Badija- 

Dubrovnik) za šk. god. 1931/32. Dubrovnik 

1932, 5,12, 14. - Idem 1932/33. Dubrovnik 

1933, 6. - Idem 1933/34. Dubrovnik 1934, 6-7. 

- Idem 1934/35, Dubrovnik 1935, 8. - Idem 

1935/36. Dubrovnik 1936, 6. - Idem 1936/37. 




Dubrovnik 2940, 6. - Mijo BRLEK: Rukopisi 


1952, 13, 17. - ISTI: Tomašić, fra Toma. 

Franjo među Hrvatima. Zagreb 1976, 279a. 

M. Brlek 

TOMAŠIĆ, Bernardin, klerik (Novigrad u Istri, 

3. XII. 1858 - Kraj na Pašmanu 27. V. 1878). -


Krsnim imenom Ivan. U osnovnoj škli se 

odlikuje dobrotom, znanjem i pobožnošću. 

Odlučio je poći u kapucine (1871) ali mu 

roditelji nisu odmah dozvolili misleći da ga 

netko nagovara. Kasnije, kada su se uvjerili da 

je to njegova vlastita odluka, pristali su. 

kapucini ga nisu primili radi maloljetnosti. 

Primio ga je gvardijan samostana Provincije 

sv. Jeronima u Dalmaciji u Kopru Fulgencije 

Carev (v.) (1873). Ovdje je T. završio novicijat 

i dvije godine filozofskog studija, a zatim 

otišao u Zadar na teološki studij. Međutim, 

teško je obolio od malarične groznice s kašljem 

od koje je i umro. — Kao redovnik odlikovao 

se i isticao u poniznosti, siromaštvu, 

sabranosti, poslušnosti i strpljjivosti. Bolestan, 

u jednom pismu piše: “... trpim od kašlja i 

groznice. to nazivam milostima, jer me čine 

sličnim Isusu raspetome.” Strpljivo je podnosio 

bolest, slušajući liječnike u svemu i svetački 

preminuo u dvadesetoj godini života. — 

Redovnik sveta života, Fulgencije Carev (v.), 

svjedoči da je T. prije smrti uskliknuo: “Oh, ne 

vidim je više, ne vidim je više!” Na pitanje: 

“Koga?” Odgovorio je: “Gospu, Gospu!” 

LITERATURA: Teofil VELNIĆ: Fra 

Bernardin Tomašić franjevački kleri,. Pazin 


TOMAŠIĆ, Bernardin, kreposna života 

(Novigrad u Istri, 3. XII. 1858 - Zadar, 17. VII. 

1878). - Osnovnu školu završio je u rodnom 

mejstu, 25. III. 1873. primljen je u FZD, 

srednju školu završio je u Zadru i Kopru, 

preminuo je kao student teologije. - Kao dječak 

od 7 godina upao je uoči vjeroučitelju 

kanpniku don Lorencu Viezzoli svojom 

izuzetnom dobrotom i pobožnošćću prema 

Presvetom Sakramentu i prema Majci Božjoj. 

U 13. godini života pokazao je za tu dob 

neobičnu zrelost i svijest da ga Bog zove u 

redovnički stalež. Kao novak i klerik imao je 

za duhovne vođe o. Fulgencija Careva (v.) i o. 

Pelegrina Demarchi, koji je o njemu skaupio i 

ostavio autentična svjedočanstva o 

izvanrednim krepostima. Sam T. je u novicijatu 

izabrao za svoj uzor sv. Ivana Berhmansa, a 

odgojitelji su ga podržavali u tom njegovom 

izboru. U bolesti i u smrtnoj borbi pokazao je 

posebnu strpljivost i predanje u volju Božju, a 

s druge strane visoki stupanj poniznosti radi 

koje je otklanjao od sebe sve pohvale svoje 

subraće. Pokopan je pred samostanskom 

crkvom u Kraju na Pašmanu. O prvoj 

stogodišnjici rođenja Provincija mu je u toj 

crkvi stavila ploču: “Prekrasnom cvijetu 

serafske mladeži... redovniku kleriku sveta 

života.” 

LITERATURA: Pelegrino DEMARCHI: Un 

piccolo fiore del’Istria, fra Bernardino 

Tomisich, chierico francescano. Venezia 1959. 

- Teofil VELNIĆ: Mali cviet iz Istre fra 

Bernardin Tomašić, franjevački klerik. Pazin 

1964. G. Štokalo 

TOMAŠIĆ, Vicko, provincijal (Smokvica na 

Korčuli, 1838 - Zadar, 20. II. 1918). U Redu su 

mu povjeravane razne službe. Bio je nastavnik, 

magistar klerika, gvardijan, definitor i 

provincijal (1897-1899). Zaslužan je za obnovu 

pojedinih samostana. 


provincije sv. Jeronima Zadar. P. Pejić 

TOMAŽIČ, Teodora, ŠSP, provincijalna 

predstojnica, (Trst, 28. I. 1887. - Split, 14. VI. 

1961). - Stupila je u kandidaturu 1903. u 

Mariboru, a u novicijat 15. VIII. 1906. također 

u Mariboru. Nakon novicijata opet se vratila u 

rodni Trst, ali samo za koji mjesec. A onda je 

poslana u Split za “14 dana”, a ostaje 53 

godine! Uz dužnost vezilje crkvenog ruha dugi 

niz godina bila je učiteljica novakinja (1922- 

1932; 1935-1945), zatim provincijalnom 

predstojnicom ( 1929-1935). Bila je glavna 

pomoćnica s. Ladislave u teško doba rađanja i 

utvrđivanja Splitske provincije. — Ali prava 

učiteljica kreposti postala je ipak tek za dugih 

godina skrite patnje u svojoj bolesničkoj 

sobici, Tamo ju je privezao teški reumatizam, a 

kasnije i druge bolesti. Međutim, ona nije ništa 

poduzimala da ozdravi iako joj je to u više 

navrata ponuđeno. Čudno i neshvatljivo je to 

bilo. Tek nakon smrti s. Teodore postalo je to 

jasno. Među njezinim stvarima, naime, našao 

se mali požutjeli listić, zapravo pisamce 

Nebeskoj Majci, koje je glasilo: “Majko, drage 

volje primam bolest i ne tražim zdravlje, samo


neka to bude za dobar duh moje redovničke 

zajednice.” Uza sve svoje nemoći nikada nije 

bila besposlena. Sve što je samo čula i vidjela 

umjela je staviti u djelo: u ručnom radu, 

šivanju, slikanju, na harmoniju, glasoviru ili 

violini. Dugo je vodila mnoge poslove u 

samostanu, a kad ju je već dvadesetak godina 

prije smrti počela napadati bolest, sve je 

trebalo predati drugima: i novicijat, i radionicu 

crkvenog ruha, i službu zborovođe. Učinila je 

to sa zadivljujućom velikodušnošću, iako je tek 

prekoračila pedesetu. 

B. Nazor 

TOMIČIĆ, fra Ante ( ✜ Josip), sakristan. 

(Razbojine, župa Ričice, 19. III. 1901. - Rijeka, 

25. XI. 1981.). Nakon djetinjstva kojega je kao 

pastir proživio u rodnoj Lici, stupa 1919. u KR 

i posvećuje se Bogu u redovničkom staležu kao 

brat pomoćnik. Boravio je gotovo u svim 

kapucinskim samostanima u Hrvatskoj i 

obavljao službu sakristana, vratara, krojača i 

skupljača milostinje. Kroz 22 godine skupljao 

je, diljem cijele Hrvatske, milodare za gradnju 

konvikta (sjemeništa) u Varaždinu i 

kapucinskog samostana u Zagrebu i 

Dubrovniku. Svojom poniznošću, pobožnošću i 

dobrotom posvuda je ostavljao sliku uzornog 

redovnika. Skupljajući zemaljska dobra poticao 

je na duhovna i neprolazna bogatstva 

kršćanskog i redovničkog života. Godine 1947. 

došao je u kapucinski samostan na Rijeci gdje 

je 34 godine vjerno i radosno služio Bogu kao 

vratar i sakristan u svetištu Gospe Lurdske. 

Iskreno je štovao i ljubio BDM i veselio se što 

može biti sakristan u njezinu svetištu, te sve 

svoje vrijeme radio u crkvi i sakristiji. 

Čudesnom dobrotom posluživao je vjernike i 

primao sve ljude u sakristiji. Naročito brižljivo 

se odnosio prema siromasima kojima je dijelio 

milostinju i donosio hranu na samostanska 

vrata, sve do svoje pobožne smrti, kada je 

shrvan bolešću klonuo i predao Bogu svoju 

dušu. Svi koji su ga poznavali smatrali su ga 

svetim čovjekom i redovnikom. Ni poslje smrti 

nije zaboravljen. To se posebno vidi prigodom 

svake obljetnice kad njegovi štovatelji uvijek 

cvijećem kite njegov grob. Priprema se 

postupak za proglašenje blaženim i razmatra 

mogućnost da mu se tijelo premjesti u kriptu 

kapucinske crkve u Rijeci. 

LIT.: Vjesnik Hrvatske kapucinske provincije, 

god. XV (1981), br. 4, str. 340-351. — A. 

NOVAK, »Ante Tomičić - kapucin«, Ličke župe, 

Lički katolički godišnjak, Gospić 1983, str. 28- 

30. — A. NOVAK, »Ličanin fra Ante Tomičić«, 

Ličke župe, Gospić 1984, 33-35. — A. NOVAK, 

»Ličanin Josip fra Ante Tomičić - kapucin, 

sakristan i vratar Gospe Lurdske u Rijeci«, 

Ličke župe, Gospić 1985, str. 45-49. Serafin 

Turčin 

TOMIĆ, fra Špiro (Kaštel-Štafilić, 10. XII. 

1830 - Split, 18. I. 1888). Osnovnu školu učio 

je u rodnom mjestu, a četvrti razred u Splitu 

gdje je nastvaio četiri niža razreda srednje 

škole. Peti i šesti razred završio je na Visovcu i 

godine 1851. ušao u Red (Živogošće). Nakon 

sedmog i osmog razreda u Zaostrogu studirao 

je bogosloviju u Šibeniku i Makarskoj (1853- 

54). Zaređen je godine1854. Katehetski ispit 

položio je godine 1857. Šk. g. 1871/72. 

Ministarstvo bogosštovlja i nastave imenovalo 

ga je pravim vjeroučiteljem u četiri razreda u 

Sinju. Predavao je na Gimnaziji od šk. g. 

1857/58. do 1871/72. i to vjeronauk. Bio je 

gvardijan u Sinju, provincijal (1876- 1879). 

Tomić je bio istaknut javni radnik u Narodnij 

stranci, prijatelj N. Nodila, M. Klaića, M. 

Pavlinovića, K. Vojnovića i drugih. 

LIT.: S. ZLATOVIĆ, Životopis otca Špira 

Tomića, zaslužnoga za vjeru, red i domovinu, 

franovca redodržave presvetog Odkupitelja u 

Dalmaciji, Zagreb 1888. – P. P., Mno.pošt. ot. 

Špiru Tomiću Franovcu, s.l. - s.a. – A. CRNICA 

Ante, Naša Gospa od Zdravlja, Šibenik 1939, 

279. – G. JURIŠIĆ, Tomić, fra Špiro, Franjo 

među Hrvatima, 279. – P. BEZINA, Srednje 

školstvo, 158. – K. Kosor – M. STIPIĆ, Apostoli 

Gospe Sinjske, 27-28. 

J. A. Soldo 

TOMIKOVIĆ, Aleksandar, književnik, 

filozofski pisac, provincijal (Osijek, 25. I. 

1743. - Osijek, 1. V. 1829) je filozofiju 

studirao na filozofskom učilištu u Vukovaru 

(1764-1767), a teologiju u Osijeku i Rimu, i to 

u središnjem samostanu Franjevačkoag reda u


Aracoeli (1770-1772). Dok je predavao 

filozofiju u Baji i u tamošnjoj crkvi sv. Antuna 

održao 1776. javnuraspravu. Plod njegovog 

rada u Baji su dva sveska filozofskih 

predavanja: Logica et metaphysica (Bajae, 

1774; vel. 16 x 21 cm; Osijek, XII-D-6) i 

Physica (Bajae, 1775; vel. 16 x 21 cm; Osijek, 

X-G-9). Samo je godinu dana predavao 

teologiju u Petovaradinu (1777/78), a zatim je 

bio samostanski bibliotekar i profesor (1779- 

1783) te direktor (1814-1821) gimnazije u 

Osijeku. Niz godina je vodio kao starješina 

samostan u rodnom gradu (1785-1794, 1797- 

1803, 1807-1809, 1813-1817, 1818-1824). Bio 

je tajnik provincijala Josipa Paviševića (1783- 

1785), savjetnik provincijala Josipa Jakošića 

(1803/1804) i provincijskog vikara Marijana 

Lanosovića (1804-1806) te provijncijal (1809- 

1812). Obavljajući službi provincijala zastupao 

je povratak redovničkoj stegi 

predjozefinističkog vremena. Osječka gradska 

općina ga je 1816. imenovala prisjednkom 

sudbenog stola. - Tiskom je objavio tezarij 

filozofske rasprave, danas izgubljeni Govor u 

čast Leopolda II, kralja Ugarske, Dalmacije, 

Hrvatske i Slavonije (Osijek 1791), zbirku 

propovijedi, dramu o Josipu Egipatskom i 

životopis ruskog cara Petra Velikoga. Od 1793. 

pa do kraja 18. st. uređivao je kalendar za 

Slavoniju i Hrvate u Podunavlju. 

DJELA: Propositione philosophicae. Calocae 

1776. — Josip poznan od svoje braće. Osijek, 

1791. — Život Petra Velikoga cara Rusije. 

Osijek, 1794. — Sveta govorenja petdeset. 

Osijek, 1797. 


Našicama, protocollum conventus Nassicis, 

141. — Ibidem, Protocollum encyclicas 

continentium Nassicis, sv. 4, 87, 198, 312. — 

AHFPZ, Protocolum conventus Petrovaradini, 

303-313. — G. Csevapovich, Synopticomemorialis 

catalogus observantis provinciae s. 

Joannis a Capistrano. Budae 1823, 282, 322. 

— Isti, Recensio Observantis Minorum 

Provinciae s. Ioannis a Capistrano. Budae 830, 

312. — J. Forko, Crtice iz slavonske 

književnosti u 18. stoljeću. I. 89-91, IV, 31-39. 

— P. Kolendić, Tomikovićev “Josip poznan”. 

Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 

9(1929), br. 1/2, 194-195. — K. Geci, Jedan 

zaslužan redovnik franjevac o. Aleksandar 

Tomiković. Hrvatski list, 156(1934), br. 25, str. 

9. — Historia Domus Bajenis, Band 1, Baja 

1991, 63, 65, 72, 74-75, 83-86, 212, 261-267, 

369. — S. Sršan, Osječki ljetopisi 1686-1945. 

Osijek 1993, 57-62, 90, 104-118, 122-128, 

132-135, 138-145, 265, 285, 287. — Isti, 

Slavonski pisci (1795-1830). Revija, 28(1988), 

br. 1, 79-80, 82. F.E. Hoško 

TONKOVIĆ, fra Ivan, gimnazijski profesor i 

arheolog (Podbablje, 1. IV. 1851-Imotski, 17. 

X. 1911). Gimnaziju je pohađao u Sinju, u 

novicijatu bio u Zaostrogu, a teologiju studirao 

u Šibeniku i Makarskoj. Bio je Župnik u Slivnu 

(1874) Ugljanima (1876-1878), kapelan u 

Uglanjima (1878-1880). Kao načitan, ali bez 

posebne spreme, postvljen je za profesora na 

franjevačkoj gimnaziji u Sinju (1880-1890). Tu 

je bio i upravitelj arheološke zbirke. 

Poduzimao je arheološka iskapanja na Čitluku i 

obogatio zbirku novim nalazima. Bio je župnik 

u Podbablju (1892-1902) i župnik i dekan u 

Imotskom (1903-1907). U Podbabskoj župi 

otkrio je starokršćansku baziliku na Dikovači u 

Zmijavcima i s nalazima udario temelj 

franjevačkoj zbirci Imotskoga samostana. 

Surađivao je u Narodnom listu (1885, 1886) i 

Bulletino di archeologia e storia Dalmata 

(1899). 

Lit.: P. K. Baćić, Spomen Knjiga 

franjevačkogas gimnazija u Sinju, [Sarajevo] 

1905. 48 i 63 – A. CRNICA: Naša Gospa od 

zdravlja i njezina slava, Šibenik 1939, 349 

(kazalo). – V. Vrčić: Odjeci, Imotski 1967, 90. 

– S. Tonković, Fra Ivan Tonković i 

ranokršćanska bazilika na Dikovači, Čuvari 

baštine, Imotski 1989, 367-383. – P. BEZINA, 



Zagreb 1994, 162-164. – A SEKULIĆ, Prinosi 

profesora Franjevačke gimnazije u Sinju 

Hrvatskoj književnosti i uljudbi, Franjevačka 

klasična gimnazija u Sinju, Split-Sinj 2004, 

462. V. Kapitanović 

TONKOVIĆ, fra Ivan, župnik i profesor 

(Podbablje, 1. IV. 1851 - Imotski, 17. X. 1911)


- Osnovnu naobrazbu stječe u rodnom mjestu, 

a Gimnaziju završava u Sinju (1863-1869). 

Franjevačko odijelo oblači u Zaostrohu 24. 

studenoga 1869. Filozofiju i teologiju studira u 

Makarskoj i Zaopstrogu a 7. studenoga 1873. 

bio je pripušten svečanim zavjetima. Za 

svećenika je zaređen 23. studenoga 12873. Kao 

mlad svećenik odlazi za župnika u Slivno i tu 

je sve do 1880. kada je namješten za profesora 

u Sinju. Za deset godina koliko će ostati u 

Sinju predavao je hrvatski, zemljopis, 

prirodopis, povijest, matematiku i fiziku. U 

Sinju je bio i kustos arheološke zbirke i bavio 

se arheološkim iskapanjima u Čitluku. Iz Sinja 

odlazi za župnika u rodnu župu gdje je i dalje 

ostao uz arheološka iskapanja pa je taj svoj rad 

okrunio otkrivanjem ranokršćanske bazilike na 

Dikovači. Utemeljitelj je samostanske zbirke u 

Imotskome. God. 1902. dolazi u Imotski i tu je 

takođar župnik. bio je i definitor Provincije od 

1885 do 1888. Javljao se u "Narodnom listu" i 

"Bullettino di archeologia", a ostala nam je i 

jedna njegova pjesma u čast Gospi Sinjskoj. 

LIT.: Fra Vjeko VRČIĆ: Svećenici i redovnici 

..., str. 45-46; Fra Karlo KOSOR - fra Marijo 

STIPIĆ, Apostoli Gospe Sinjske, Sinj, 1987; 

Fra Petar BEZINA: Srednje školstvo ..., str. 

228; Snježana TONKOVIĆ: Fra Ivan 

Tonković i ranokršćanska bazilika na 

Dikovači, u Čuvari baštine, Imotski 1989, str. 

367-383. B. Pezo 

TOPIĆ Fra Andrija-Božo (1919.-1945.) 

Rođen 8.XII.1919. na Lisama, ž. Široki Brijeg, 

od oca Andrije i majke Šime r. Zovko. 



red stupio na Humcu, 11.VII.1937. Zavjetovan 

jednostavno12.VII, 1938., svečano 

12.VII.1941. na Humcu. Za svećenika zaređen 

u Mostaru, 22.VIII.1943. Kao mladomisnik 

boravio kod ujaka o. fra Valentina Zovka na 

Kočerinu, gdje su njega i fra Valentina zaklali 

partizani na očigled njegove majke. Bio je čisto 

žrtveno janje, zaklano radi Krista. 



A. Nikić 

TOPIĆ, fra Bernardin ( ✜ Ivan), (Siverić, 10. I. 

1889 - Sinj, 30. III. 1981). Prva dva razreda 

gimnazije završio je na Visovcu a ostala četiri 

u Sinju (šk. g. 1903/4 - 1906/7). U novicijat je 

stupio godine 1907. Filozofiju je pohađao u 

Šibenikku a bogosloviju u Makarskoj. Četvrti 

tečaj bogoslovije studirao je u Münchenu. 

Povrativši se predavao je na gimnaziji (šk. g. 

1914/15 - 1916/1917) latinski, zemljopis, 

povijest. Godine 1917. otišao je opet u 

München na Filozofski fakultet, ali se zbog 

ratnih neprilika vratio u Sinj (1918) gdje je 

predavao do šk. g. 1926/27. latinski. Nakon 

toga vršio je službu magistra novaka u 

Zaostrogu, bio župnik i gvardijan u Omišu, 

Kninu i Sinju. Kao župnik u Kninu vodio je 

gradnju zavjetne crkve sv. Marije na čast kralja 

Zvonimira u Biskupiji. Godine 1945. bio je 

osuđen i završio u logoru u Staroj Gradiški do 

g. 1952. Nakon povratka neko je vrijeme živio 

u Šibeniku kao ekskursor Danila, zatim 

gvardijan u Kninu gdje je popravio od rata 

oštećenu crkvu sv. Ante a nakon toga bio je 

kapelan u Šibeniku (1961) i Otoku (1967), ali 

se ubrzo povukao u Sinj. 

LIETRATURA: VFPPO, 30/1981, br. 2-3, 

145-147; P. Bezina, srednje školstvo, 276. J. 

Soldo 

TOPIĆ, fra Ivan, biskup FSP, (Split, 1790. — 

Rim, 11. VI. 1868), biskup, profesor i 

generalni arhivar franjevačkog reda. Nižu 

školu završio je u splitskom samostanu Gospe 

od zdravlja, novicijat na Visovcu (1811), a 

filozofske i teološke znanosti u Šibenku i 

Makarskoj. Poslije mlade mise (1815) 

prosliiedio je, čini se, studij na generalnom 

učilištu u Makarskoj, a poslije nego je 

makarsko učilište svedeno na provincijalno, u 

Perugi gdje postaje profesorom filozofije. Od 

1882 predaje teologiju na centralnom 

franjevačkom učilištu Araceli a zatim je 1829. 

imenovan »lector controversiarum« na 

franjevačkom misijskom učilistu u sv. 

Bartolomeja u Rimu. Četiri puta je odbijao 

biskupsku čast dok nije konačno 1841. 

prihvatio biskupsku službu u Lješu u Albaniji i 

upravu skopske nadbiskupije. Kad se htio


odreći biskupske časti i povući u samostan 

postavljen je još i za upravitelja skadarske 

biskupije. Njegovom zaslugom podignuta je, 

između ostalog, katedrala i sjemenište u 

Skadru, izgrađeno ili temeljito popravljeno 13 

crkava i otvorene tri škole. God. 1853. 

imenovan je doživotnim počasnim 

predsjednikom Afričkog istituta, koji je imao 

za cilj dokinuće ropstva i trgovine robljem. 

Kao naslovni biskup Filipopolisa povukao se 

1859. u Rim gdje je proglašen počasnim 

rimskim građaninom. 

DJELA: Ad clerum et populum Alexiensem et 

scopiensem, Romae, 1842. — Lettera 

Pastorale, Dubrovnik 1843. 

LIT.: G. V., Mons. Giovanni Giorgio Topić, Il 

Nazionale, 7/1868 [n. 53], 210. — [CANTOLI], 

Alessandro a Crechio, Biografia di monsignor 

Giovanni Topich, francescano dalmata, 

vescovo ed amministratore di più diocesi, 

Roma 1868. — S. Zlatović, Franovci države 

presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, 

Zagreb 1888, 419. — Ante Crnica, Naša 

Gospa od zdrvlja i njezina slava, Split 1939, 

354-358. —V. KAPITANOVIĆ, Studenti 

Franjevačke bogoslovije u Makarskoj 1736/37- 

1986/87., Franjevačka visoka bogoslovija 

Makarska 1736-1986, Makarska 1989, 276. – 

V. KAPITANOVIĆ, Govor fra Ivana Topića papi 

Grguru XVI, Kačić 21-22 (1989-1990) 99- 

105. 


TOTH, Osvald, (Romac, Rok, ✜ Stjepan) 

dušobrižnik Hrvata u Australiji (Petrijanec kod 

Varaždina, 3. prosinca 1905. — Sydney, 15. 

ožujka 1970) sin je Josipa Totha i Lujze rođ. 

Debeljak. Po završenoj osnovnoj školi nastavio 

je školovanje na gimnaziji u Varaždinu, i to 

kao odgajanik Franjevačkog kolegija. Na 

Trsatu je 1922. postao član Hrvatske 

franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. 

Teološko školovanje je završio u Paderbornu 

(1925-1930) postigavši i naslov gimnazijskog 

vjeroučitelja. Kad je 1930. postao svećenik, 

djelovao je kao odgojitelj i nastavnik 

njemačkog jezika na Franjevačkoj klasičnoj 

gimnaziji u Varaždinu (1930-1935). Zatim je 

bio vjeroučitelj u gimnaziji u Bjelovaru (1935- 

1942) i graditelj crkve sv. Antuna i samostana, 

prvog franjevačkog boravišta u tom gradu. Za 

vrijeme Drugog svjetskog rata odlazi u 

Njemačku i djeluje u Hannoveru među 

hrvatskim radnicima (1942-1945). Potkraj rata 

prelazi u Italiju i nastavlja pastoralni rad među 

hrvatskim izbjeglicama u Modeni i Bagnoliu. 

Da ne bude izručen jugoslavenskim 

komunističkim vlastima promijenio je 1947. 

ime uzevši dokumente franjevca fra Roka 

Romca. Otada živi i djeluje isključivo pod tim 

imenom. Najprije je u Argentini (1947-1949), 

gdje vodi brigu o skupini hrvatskih iseljenika u 

Bahia Blanca. Onda odlazi u Boliviju (1949- 

1955), gdje je u pastvi urođenika u 

Cochabambi i Sacabi. Došavši u Australiju 

kroz 15 godina pastoralno radi za hrvatske 

iseljenike u Adelaide (1955-1957) i Sydneyu 

(1957-1970). Osnovao je ili organizirao 

pastoralne postaje za hrvatske doseljenike u 

Perthu, Broken Hillu, Milduri, Newcastlu, 

Brisbaneu, Canberri, Wollongongu, Bathurstu, 

Wagga-Waggi, Orangeu i Kandoshu. U 

Sydneyu je 1968. kupio crkvu za potrebe 

hrvatskih vjernika i kuću za dušobrižnike. 

Osnovao je i uređivao mjesečnik Dom (1958- 

1962). Obnovio je Hrvatsko dobrotvorno 

društvo (Croatian welfare association) i otvorio 

ured za novopridošle doseljenike. Namjeravao 

je izgraditi 100 km daleko od Sydneya crkvu 

posvećenu Kraljici Hrvata, dječji dom 

Kardinala Stpenica, školu, starački dom i 

samostan za redovnice. Taj sklop zgrada je 

trebao biti duhovni centar Hrvata, a crkva 

"hram hrvatskih žrtava". Programiranim 

nastupom, "svojom ličnošću i neumornim 

radom postavio je temelje za daljnji razvoj 

hrvatskog dušobrižništva u velikom dijelu 

Australije"; štoviše, "svojim radom ostavio je 

nadjublji trag među Hrvatima u Australiji" 

(Stanković). 

LIT.: V. STANKOVIĆ [ured.]: Katolička Crkva i 

Hrvati izvan domovine, Zagreb 1980, 195- 

196. — E. HOŠKO: Franjevci među Hrvatima u 

Sydneyu, Sydney 1994. F.E. Hoško 

TRAVERSARI, Ljudevit (Alojzije iz Pirana), 

FKN (Piran oko 1368? – 5.II.1448.), biskup. 

Po svoj prilici ime mu je bilo Alvise (Alviže),


odgovara Ljudevitu i Alojziju, neki ga u XX. 

stoljeću nazivaju Nikola. Ponekad se pogrešno 

piše da je iz Forlia gdje je zapravo bio biskup. 

Zbog učenosti neki su ga nazivali pariškim 

doktorom (Doctor Parisinus). Možda je 

studirao u Parizu, ali doktorirao je 1413. u 

Veneciji. Tu je 16.V.1415. uključen u 

profesorski zbor. O njemu je suvremenik Sicco 

Polentone zapisao da je vrlo učeni učitelj svete 

teologije (Doctissimus sacrae Theologiae 

magister), a nešto kasnije Biondo Flavio 

nazvao ga je prvakom filozofije i teologije 

tadašnjeg doba (Philosophorum aetatis nostrae 

theologorumque facile princeps). Prema svim 

popisima bio je 1424 – 1430. Provincijal rodne 

provincije, a 1430 – 1436. Provincijal u 

padovanskoj provinciji. Kao učeni teolog 

sudjelovao je na saboru u Bazelu, 1434., gdje 

je na Veliki četvrtak održao nagovor saborskim 

ocima. Eugen IV. imenovao ga je 6.VIII.1436. 

biskupom u Senju (ne u tal. Segniu!). Papa je 

premjestio senjskog biskupa Ivana u Ankonu. 

No ovaj je odbio premještaj, pa je papa 

18.II.1437., Ljudevitu odredio Forli. Tu su bile 

velike razmirice između dvojice biskupa 

suparnika, vlasti i naroda, pa je Traversari do 

izgona obojice, 1444., sedam godina čekao u 

Ferrari. Tako je tek 12.VII.1444. mogao ući u 

posjed biskupije. No, zbog starosti, već se je 

pod kraj 1446. odrekao biskpije i nakon 16 

mjeseci umro. Prema nekim piscima umro je 

tek 1450. Neobično se je istakao na crkvenim 

saborima. Kao biskup u Forliju, 10.I.1438. 

pročitao je proglas o premještaju sabora iz 

Basela u Ferraru. Prigodom dolaska Eugena 

IV. održao je 27.II.1438. u katedrali zapažen 

govor, a 11.II. učeno obrazlagao kako postupiti 

s Bazelskim skupom. Četiri dana kasnije, 15.II. 

papa mu je povjerio čitnje dekreta kojim se 

odluke Bazelskoga sabora proglašavaju 

nevaljanim. No zacijelo je najvažniji njegov 

govor 8.XI.1438., kojim je oštroumno 

obrazložio kako “Filioque” nije nikakav 

dodatak već jasnije obrazloženje nauka o 

“izlaženju” Duha Svetoga. Tri dana kasnije, 

cijelu je stvar još jednom potkrijepio tako 

uvjerjivo da su se i sami istočnjaci zadivili 

(“Ludovicus seu Aloyius de Piranno 

doctissimus vir unus fuit inter sex disputatores, 

quos Latini in concilio Florentino aduersus 

Graecos deputati sunt, et quidem Aloysius 

magnae opinionis in concilio graviora munia 

subiit”) kako prenosi Wadding iz zapisa 

Andrije a Sancta Cruce koji je i sam 

prisustvovao saboru i sastavio “Acta Latina 

Concilii, (objavio 1955. Hoffman). Neki to 

pogrešno pripisuju generalnom opatu Ambrozu 

Traversariju, pobožnom i učenom humanistu, 

odličnom poznavatelju grčkog i latinskog 

jezika. On je doista bio redaktor dekreta o 

sjedinjenju na grčkom i latinskom, veli 

glasoviti Pastor. No teolog jedinstva bio je 

Ljudevit Traversari. — Po raznim bibliotekama 

pronađena su do sada njegova djela u rukopisu: 

Feriales Sermones per totum annum; 

Commune Sanctorum et alia; Sermones 

CLXXI ad Religiosos; De S. V. Maria; De 

angelis; Ludovici Foroliviensis tractatus de 

potestate Papae ad Eugenium IV; Oratio 

funebris fr. Ludvici Pyrannensis pro Francisco 

Cornario Patavii mortuo habita 12.Novembris 

1420; Tractatus 7 vitia; Regulae memoriae 

artificialis…; De proportionibus secundum 

Aristotelem (Basel 1435.); original u prošlom 

ratu propao u bombardiranju, no sačuvana 

filmska snimka. Collatio in Coena Domini; 

Discorso funebre per Bartolomeo Carmisone (u 

Padovi, bazilika sv. Antuna); Giudizio su le 

rivelazioni di S. Brigida (na traženje Sabora u 

Baselu); Intervento al Concilio di Ferrara. 

(Posljednja četiri pronašao Cenci). 

LIT.: Luca VADDING: Anales Minorum (3. 

Izd. ) Qaracchi 1932ss. Vol II., 20. Jo. Hyac. 


scriptores trium Ordinum S: Francisci… 

Romae 1928 vol. II., 192s. Andreas de 

SANCTA Cruce: Acta latina Concilii 

Florentini, Concilium Florentinum, Doc. Et 

Scriptores, (ed. G. HOFFMANN) se. b VI. 

Roma 1955, 32. G. HOFFMANN: Fragmenta 

Protocolli, Diaria privata, Sermones, u: Pont. 

Inst. Orientale Studiorum. Romae, 3. IX. 

1951. 22s. 27. – Cesare CENCI: Ludovico da 

Pirano e la sua attivita letterraria, Storia e 

cultura al Santo di Padova fra il XIII e il XX 

secolo. Verona 1976, 265-278. ISTI: u 

Archivium Franciscanum Historicum 55 

(1962) 122s. –Baccio ZILIOTTO: Frate


Lodovico da Pirano (1390?-1450) e le 

“Regulae memoriae artificialis ordinate per… 

Parenzo 1939. Paulus NANDINI: 

Chorographia Justinopolitana, Venetiis 1700. 

Vol. III, 4. Ferdinandus UGHELIUS: Italia 

Sacra, Romae 1647. Vol. II, 623. Fraternitas, 

glasilo hrv. prov. sv. Jeronima franj. konv., 

Zagreb 24 (1988) br.3 str. 15-19. M. Žugaj 

TRAVNIČANIN, Franjo, prov. (Travnik, 1. 

polovica 17. st. - Sl. Brod, 3. VI- 1707). - Bio 

je kustos, a zatim provincijal Bosne Srebrene 

(1699-1702). Otvara škole u našicama, Velikoj 

i Zaostrogu, gramatičke škole u Baji i 

Makarskoj i licem (1699) u Budimu i Šibeniku. 

Šalje 39 šaka na visoke škole u Italiju i 

Poljsku. General Reda dozvoljava mu (1699) 

da ponovno podigne porušene samostane u 

Bosni. Na generalnom kapitulu Reda u Rimu 

(1700) postigao je sporazum s provincijalom 

provincije sv. Ladislava o samostanima u 

carskim zemljama, koje je, po naredbi cara 

Leopolda I, trebalo oduzeti Bosni Srebrenoj. Iz 

Osijeka 1701. piše Propagandi o nevoljama 

bosanskih katolika i franjevaca, i moli da se 

Bosni Srebrenoj ne oduzimaju župe u 

Hrvatskoj i Ugarskoj. Za njegova 

provincijalstva učinjeno je mnogo na 

građevinskom polju u cijeloj provinciji. 



(1339-1735). Beograd 1935, 113-115. - 


1968, 208-210. A. Barun 

TRAVNIČANIN, Petar (Antun), prov. (Travnik, 

početak 17. st. - ?, konac 17. st.). - Bio je 

provincijal Bosne Srebrene (1672-1675). 

Usmeno i pismeno podnosi tužbu u Rim protiv 

biskupa Nikole Ogramića, koji je izopćio 

prijašnjeg provincijala Kovačevića, kustosa 

Šipračića i definitora Kamengrađanina, jer mu 

nisu udovoljili zahtjevima, koje je postavljao 

za izbore. Propaganda je proglasila izopćenje 

ništetnim i zabranila biskupu miješati se u 

fratarske izbore. - Poslao je izvješće u Rim 

(1674) o stanju u bopsanskoj provinciji iz 

kojeg se vidi da je tada provincija imala 18 

samostana i 375 fratara. 




MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Rim 1968, 199- 

200. A. Barun 

TREVISAN, Nikola (Nicolaus Trevisanus, 

Trivisanus) FKN, biskup († Padova 7. XII. 

1451). Bio je profesor teologije kad ga je 

Aleksander V. imenovao 4. IV. 1410. 

nadbiskupom-metropolitom u grčkoj Tebi. 

Bolognski, pak, Ivan XXIII. premjestio ga je 

11. VIII. 1410. u Nin. Ninskom biskupijom 

upravljao je punih 14 godina, a 13. X. 1424. 

odrekao se biskupije. Martin V. je prihvatio 

odreknuće ali ga je istog dana imenovao 

biskupom Termopila kod Atene. God. 1431. 

zasigurno boravi u Veneciji, a 2. III. 1440. je 

bio sindik i prokurator crkve “dei Frari", što 

pretpostavlja da je trajno boravio u Veneciji. 

Pokopan je u bazilici sv. Antuna u Padovi, pred 

oltarom Rana sv. Franje. Na nadgrobnom mu 

natpisu izmđu ostlog piše: “…corpus revmi dni 

Nicolai Trivisani episcopi Nonen., artium et 

theologiae doctoris eximii, qui obiit a. Dni. 

1451 mensis decembris die septimo". 


Eubel], Romae 1904, 746 br. 197; 415 bilj. 4; 

br. l214; 1632. — C. EUBEL: Hierarchia 

catholica medii aevi, I, Padova 1968 2 , 370; 

482; 483. — P. GAMS: Series episcoporum 


1957], 411; 432. — Archivio Sartori… [a cura 

di G. LUISETTO. Padova 1983ss. Vol. II, 

1926 br. 11. — M. ŽUGAJ, Nomenklator 



TRIEBSKORN, Kristofor, pedagog 

("Navariae", 30. I. 1733. - Pakš, Madžarska, 2. 

III. 1787). Stupio je 1749. u Bosnu Srebrenu. 

Visoko školovanje je završio na filozofskom 

učilištu u Budimu (1750-1753) i bogoslovnoj 

školi u Osijeku (1753-1757). Morao je 

predavati filozofiju, ali nije poznato u kojem 

učilištu, da bi 1763. položio ispit za profesora 

teologije. Predavao je u bogoslovnim školama 

u sastavu generalnih učilišta u Osijeku (1768- 

1771) i Budimu (1771-1778). Postigao je


najviši prosvjetni naslov u Franjevačkom redu 

lektora jubilata i zatim dijelovao u Radni 

(1781), Foeldvaru (1783), Pakšu (1785) i 

Temišvaru (1786). U četiri velika rukom 

pisana sveska zapisao je svoje razrade gotovo 

svih teoloških predmeta ondašnjeg nastavnog 

programa bogoslovnih škola: Tractatus 

theologicus de Deo uno (Budae 1772); De 

exteriore Dei cultu; De midiatione Christi; De 

invocatione sanctorum, eorumque cultu; De 

sacris imaginibus et reliquiis (Mursae 1768; 

vel. 18,5 x 23 cm, str. [244], Našice, br. 1); De 

Mistico Christi Corpore eiusque capite et 

membris; De jure et justitia (Mursae 1770); De 

statu mortuorum (Budae 1772; vel. 19 x 23 cm, 

Našice br. 10); Tractatus theologicus de Deo 

trino et Creatore (Bude 1773); De immaculata 

Deiparae conceptione (vel. 19 x 23 cm, 

Budim, sign. k II 12; vel. 17,5 x 22,5 cm, str. 

[252], Našice, br. 9); De divina revelatione sive 

de verbo Dei scripto; De incarnatione; 

Tractatus theologicus de gratia atque angelis; 

Dissertatio theologica de actibus humanis et 

conscientia; Dissertatio theologica de legibus 

(vel. vel. 18,5 x 22,5 cm, Budim, sign. K I 2; 

vel. 17,5 x 23 cm, str. 169, Našice, br. 11). Uz 

nabrojene teološke rukopise napisao je i spise 

iz duhovne teologije i liturgije: Summa 

seraphica ex evangelica Fratrum minorum 

Regula disposita (Budae 1772); Pura et smplex 

eangelicae FF. Minorum S. Francisci Regulae 

expositio (1779); Summa affectuum suspirantis 

animae in hac lacrimarum valle (1785; prvi i 

treći spis su u Budimu, sign. k IV 17, a drugi u 

Osijeku, sign. XXI 19). Orationes dominicae 

in singulos mensis dies distribuitae (1785); 

Ritus cellebrandi missam privatam (Budim, 

sing. k IV 27). 


u 18. stoljeću, Kačić, 6(1976), 142-143. — 

ISTI: Prosvjetno i kulutrno djelovanje 



sv. 1/2, 168. F.E. Hoško 

TRIPLAT, Ivan Prado, misionar (Mali 

Bukovec, Ludbreg, 10. VIII. 1891. - 

Cochabamba, Bolivija, 20. VIII. 1953). Kao 

pitomac franjevačkog malog sjemeništa završio 

je četiri razreda klasične gimnazije u 

Varaždinu i 1908. stupio u Hrvatsku 

franjevačku provlnciju sv. Ćirila i Metoda. 

Poslije je dokončao srednje školovanje na 

Filozofskom učilistu Provincije u Varaždinu i 

studirao teologiju na Bogoslovnom fakultetu u 

Zagrebu. Za svećenika je 1915. bio ređen u 

Zagrebu i ondje bio bolnički kapelan i 

vjeroučitelj, a radio je i u uredništvu listova 

Glasnik sv. Franje te Anđeo Čuvar (1916- 

1923). Nakon dvogodišnje priprave za misijsko 

djelovanje (1923-1925), pošao je brodom u 

Kinu i započeo misijski rad pod vodstvom fra 

Vladimira Horvata u gradu Hotica, u pokrajini 

Shansi (1926). Samostalno je vodio misijsku 

postaju u mjestu Hosancoli (1927-1934) i 

zatim u naselju Silojan (1934-1940) pa opet u 

Hosancoli (1940-1948); njegovim misijskim 

postajama pripadalo je područje promjera 

većeg od 50 km, a misijski posao je obuhvaćao 

navještanje, dijeljenje sakramenata i 

karitativno služenje. Često je pobolijevao, a 

nakon neuspjelih operativnih zahvata u Kini, 

vraća se 1948. u Rim. Nakon duljeg 

oporavljanja odlazi 1951. ponovno u misije, i 

to u Boliviju, u grad Sacaba gdje sa skupinom 

braće svoje provincije vodi veliku misijsku 

postaju s 20.000 vjernika. Jedva prizdravivši 

morao je na operaciju čira na dvanaestercu iza 

koje se nije oporavio. — U radu je pokazivao 

neobičnu požrtvovnost, uslužnost, skromnost i 

jednostavnost; kod molitve i bogoslužja bio je 

pak pun strahopočitanja. 

LIT.: U spomen pok. o. Ivanu Triplatu. 

Obavijesti Hrvatske franjevačke porovincije sv. 

Ćirila i Metoda, 6 (1953), br. 3, 4-8. — M. 

MOČ: Trajno sjećanje na o. Ivana Triplata. 

Ibidem, 47 (1994), 112-114. F. E. Hoško 

TROGRANČIĆ, Joahim, pjesnik (Fojnica, 18. 

IX. 1882 - Rim, 29. VIII. 1903). Pseudonimi: 

Gran, Grojomir, Vjetrov. Rodio se od oca 

kovača Franje i domaćice Jelene, rođ. Kulijer. 

Osnovnu školu učio je u Fojnici, gimnaziju u 

Gučoj Gori (1893-1898), filozofiju u Kraljevoj 

Sutjesci, teologiju u Rimu. Kao đak i student 

bavi se književnošću. Godine 1901. pjeva 

pjesmu Na Adriji. Neke pjesme objelodanjuje 

u Franjevačkom glasniku (1901) i Serafinskom


Perivoju (1903), a druge ostaju u rukopisu. 

Pjesma sv. Anti tiskana je kasnije u Glasniku 

sv. Ante (1933). U rukopisu mu je ostao 

također i prijevod s talijanskog pod naslovom 

“Dobre odluke”. 

LITERATURA: †Fra Joakim Trogrančić. 

Serafinski perivoj, 17(1902) 10, str. 3187. - 

DRLJIĆ Rastko: zaboravljeni pjesnik fra 

Joakim Trogrančić 1882-1903. Kalendar sv. 

Ante, 1938, str. 193-198. A. Kovačić 

TROHA, Mihael, provincijal (Babno Polje, 

Slovenija, 15. V. 1880. — Trsat, Rijeka, 14. II. 

1953). Zavšrivši gimnaziju u Ljubljani stupio 

je 1900. među prvima u novoosnovanu 

Hrvatsku provinciju sv. Ćirila i Metoda. U 

Zagrebu je završio teološko školovanje na 

Bogoslovnom fakultetu i 1906. postao 

svećenik. Odmah je bio odgojitelj mladih 

franjevaca, neposredno po završenom 

novicijatu, u Varaždinu (1907-1912) i 

studenata teologije u Zagrebu (1912-1915). U 

najbrojnijim samostanima je bio starješina, tj. u 

Varaždinu, Zagrebu, Virovitici, Trsatu i 

Čakovcu, a u vodstvu Provincije je sudjelovao 

32 godine, i to kao definitor, kustod i četiri 

trogodišta kao provincijal (1918-1924, 1936- 

1942). Pet puta je k tome obavljao generalnu 

vizitaciju u drugim provincijama Reda. — 

Upravljao je Provicijom neposredno u 

godinama poslije prvog svjetskog rata, kad se 

je bio razmahao tzv. "Žuti pokret" koji je 

rastakao crkveni, napose redovnički, život. 

Svojim radom i postupcima prema njegovim 

pristašama nastojao je ublažiti loše posljedice 

tog gibanja. Đakovačko-srijemski biskup A. 

Akšamović ga je proglasio začasnim 

prisjednikom cijeneći njegovo upravno 

djelovanje. — U rukopisu je ostavio zapise iz 

prošlosti Provincije, napose prošlosti svetišta 

Majke Božje na Trsatu; čuva ih franjevački 

samostan na Trsatu. 

LIT.: Franjo među Hrvatima, Zagreb 1976, 

280, 281. F.E. Hoško 

TROJANIS, Franjo, provincijal (Korčula - 

Badija, 1782). - Predavao je filozofiju u 

Veroni. Bio je pozvan za profesora u Rim, ali 

zbog potrebe provincije preuzeo je profesorsku 

službu u koparskom samostanu. Propovijedao 

je po Italiji, Istri i Dalmaciji. Dva puta je bio 

provincijal (1750-1753; 1762-1763). U 

rukopisu je ostavio korizmene propovijedi, više 

panegerika, te izvještaj o čudotvornom 

badijskom Križu. 

LITERATURA: Donato FABIANICH, Storia 


seconda, Zara 1864. str. 114-116. P. Pejić 

TUDROVIĆ, Antun (Tudrovich), provincijal (? 

- Dubrovnik, 1566) - Član Provincije sv. Franje 

u Dubrovniku. Vrstan propovjednik. Vješt 

muzičar. Izabran za provincijala 1566. g. 

Nazvan Ocem Provincije. Adriassi ga naziva i 

Ocem Reda. 








TULIĆ, Benko, provincijal (Blato na Korčuli 

31. III 1914 — Zadar 24. I 1990). Osnovnu 

školu završio u rodnom mjestu, gimnaziju na 

Badiji i u Dubrovniku, teologiju u Makarskoj, 

Splitu te na franjevačkoj teologiji u Colleviti- 

Pesciu (Italija) da konačno 1940. diplomira na 

teološkom fakultetu u Zagrebu. Stupio je u 

FZD 25. VIII 1929, a ređen je za svećenika 27. 

VI 1937. Od 1938. do 1945. bio je na Poljudu 

u Splitu. Od 31. III 1945. do 18. VI 1952. bio 

je u zatvoru. U Pazinu je djelovao od 1952. do 

1955, a onda vjeroučitelj na osnovnim školama 

dok Talijanske okupacione vlasti nisu 1941. 

sve hrvatske vjeroučitelje otpustili iz škole. 

Istovremeno je bio provincijalov osobni tajnik i 

učitelj naših bogoslova. Na zatvor je osuđen 

“što je kao svećenik održavao propovijedi 

protunarodnog duha”. U Pazinu je bio učitelj 

pitomaca, vikar samostana i profesor na 

biskupskoj školi. K tome je par godina (bez 

dekreta) excurrendo upravljao župom Grdosel i 

kapelanijom Zarečje. U Puli je bio 11 godina 

(1955-1966) župnik sv. Antuna, te gvardijan 

samostana 1958-1963. 17. VIII 1963. izabran


je kustodom Provincije i to je bio sve do svog 

izbora za provincijala 26. VIII 1967. Nakon 

toga je ponovno izabran kustodom, ili kako se 

već zvalo provincijalnim vikarom. Za 

gvardijana u Zadru postavljen je 1975, i tu je 

dužnost vršio uz prekid od 3 godine efektivno 

9 godina, to jest do 1987. Nakon toga je bio 

imenovan vikarom zadarskog samostana sve 

do svoje smrti. Kroz cijelo vrijeme poslije svog 

provincijalata bio je ekonom Provincije. Bio je 

vizitator Provincije presv. Otkupitelja (1964), 

Hercegovačke provincije (1967) te Bosanske 

(1976). Godine 1977. bio je imenovan 

Generalnim delgatom u Hercegovačkoj 

provinciji, ali efektivno nije vršio tu dužnost. U 

Zadru je uredio cijeli samostan, a posebno 

prostorije za biblioteku, u kojoj je radio na 

kartoteci, Smrt ga je spriječila da nije dovršio 

taj posao. 

DJELA: Božićne pjesme, tri izdanja Zadar 

1977, 1979 i 1981. — Na spomen o Eugenu 

Zazinoviću, Zadar 1973. Gabrijel Štokalo 

TURBAN, Nepomuk, provincijal (Mihovljan 

kod Čakovca, 5.I. 1789. — Varaždin, 12.IX. 

1867). Stupio je 1806. u Provinciju sv. 

Ladislava, a 1812. je postao svećenik. 

Osposobio se za profesora filozofije i predavao 

je na filozofskom učilištu u Varaždinu. Niz 

godina je bio gvardijan samostana u Varaždinu 

(1818-1830, 1848/49). U vodstvu Provincije je 

sudjelovao kao savjetnik (1827-1830, 1839- 

1842), kustod (1854-1857) i u dva navrata kao 

provincijal (1830-1833, 1842-1845). Slovio je 

kao revnitelj redovničke stege, što je osobito 

vidljivo 1842. u njegovoj nastupnoj okružnici. 

LIT.: F. PINTARIĆ: Carmen admodum revrendo 

Patri Nepomuceno Turban ... Ministro 

Provinciali, reccurente ... onomaseos die, 

Varasdini, 1845. — Arhiv Hrvatske 

franjevačke provincije u Zagrebu: Letterae 

Ministrorum Provincialium 1794-1824, 175- 

193. — Acta caitulorum 1791-1883, 105-194. 

— F.E. HOŠKO: Marijan Jaić obnvitelj među 

preporoditeljima, Zagreb, 1996, 127. F.E. 

Hoško 

TURIĆ, fra Ivan, provincijal (Zavojane (?), 

1699.-Živogošće, 30. ili 31. III. 1751.). 

Redovito se navodi da je rodom iz Zavojana. 

Vjerojatnije je tu možda doselio kao dijete iz 

Mostara u vrijeme tursko kršćanskih sukoba, 

jer sam navodi da je “de Mostar alias Andevio” 

(Kapitanović). Osnovno školovanje, čini se da 

je završio u Živogošću, a potom i novicijat u 

istom samostanu (13. II. 1722- 13. II. 1723). 

Bio je lektor filozofije u Šibeniku (1733-1735). 

i teologije u Makarskoj (1737-1742.). God. 

1742. izabran je za definitora i dobio naslov 

šestogodišnjeg lektora. Poslije toga predavao je 

filozofiju u Makarskoj (1742.-1743.). Na toj 

službi naslijedio ga je fra Ivan Vucić a Turić je 

1745. izabran za provincijala, a potom 1748. 

za kustoda. Njegova predavanja filozofije u 

Šibeniku zapisao je neki student i ona se 

čuvaju u zaostroškoj franjevačkoj knjižnici. 

Drugi prijepis pod naslovom Disputationes in 

universam Aristotelis Stagi(ri)tae logicam, 

iuxta mentem Ioannis Duns Scoti doctoris 

subtilissimi, omnium theologorum principis, 

nec non illibatissimi Deiparae gloriosisimae 

conceptus praecipui defensoris izradio je fra 

Bartolomej Ribarević u Makarskoj 1748., a tu 

se i danas čuva (rkp. IIa 5). Prema dosadašnjim 

istraživanjima teško je reći da li Turiću pripada 

autorstvo spisa Totius Logices compendium 

koji nosi Turićevo ime a čuva se u Makarskoj 

(rkp. IIa 6). 

LIT.: NORINI [L. VLADMIROVIĆ] STR. 69. J. 

BOŽITKOVIĆ, »Ljetopisne bilješke: 7. Turić o. 

Ivan kao logik (1699-1751)«, Bogoslovska 

smotra, 13 (1925) 170-171; BOŽITKOVIĆ, »Fra 

Ivan Turić filozof«, Bogoslovska smotra, 13 

(1925) 501-502. — J. BOŽITKOVIĆ, 

»Ljetopisne bilješke: 3. Filozofski rad Ivana 

Bartula Ribarovića«, Bogoslovska smotra, 13 

(1925) 162-163. — B. PEZO »Turić, fra Ivan«, 

Franjevačka visoka Bogoslovija Makarska, 

1736-1986, Makarska, 1989, 231. — V. 




XVII e XVIII«, Antonianum, 67 (1992), 280- 

281. — V. Kapitanović: Rukopisna i knjižna 

baština Franjevačke visoke bogosovije u


Makarskoj, (Spomenička baština Franjevačke 

provincije Presvetog Otkupitelja, knj. 1), 

Makarska 1993, 67-68, 219. — »Rukopisni 

priručnici franjevačkog filozofskog učilišta u 

Šibeniku (1969-1825)«, Prilozi za istraživanje 

hrvatske filozofske baštine, 20 (1994) br. 1-2 

(39-40), str. 197. – P. BEZINA, Kulturni 



1994, 54-55. V. Kapitanović 

TURUDIĆ, fra Benko ( ✜ Mijo), kuhar, asketa, 

(Posavski Podgajci, 21. IX. 1878. - Rijeka, 22. 

I. 1965.). rodio se kao peto dijete Josipa i 

Magdalene r. Aleksić. Kao mladić postao je 

članom FSR-a i predao se duhovnom vodstvu 

iskusnog svećenika. Odlikovao se pobožnošću 

prema Majci Božjoj i molitvi krunice. U 27. 

godini (17. XII 1904.) postao je redovnikom 

Kapucinskog reda u HKP u Varaždinu, gdje je 

2. I. 1909. položio i svečane zavjete. 

Primjerom uzornog redovnika obogatio je 

samostane u Varaždinu, Splitu, Dubrovniku, 

Karlobagu i Rijeci uspinjući se krepošću 

zavjeta poslušnosti u Božje Kraljevstvo. U 

njegovom redovničkom životu bilo je očito da 

mu je Bog dao dva dara: molitve i pokorničkog 

života. Bio je savršeno marljiv. Mnogo je čitao 

sv. Pismo i knjige vjerskoga sadržaja. U 

poznavanju riječi Božje pomagao je i 

svećenicima. Osbito se brinuo za bolesnu 

braću. Razmatranje riječi Božje pomoglo mu je 

da znade cijeniti vrijednost svakodnevne žrtve i 

odricanja. Ispunjen zauzetošću za ostvarenje 

što savršenije ljubavi prema Bogu i braći 

ljudima, završio je svoje izgaranje. Pokopan je 

25. I. 1965. na groblju Kozala na Rijeci. 

LIT.: Franjo među Hrvatima, Zagreb 1976, 

281. Miroslav Novinić 

TUŠEK, fra Maksimilijan ( ✜ Sebastijan), 

kustod i propovijednik (Petrijanec, 9. I. 1792. - 

Rijeka, 1. XI. 1865.) U KR stupio je 18. IV. 

1807; svečane zavjete položio je u Varaždinu 

11. I. 1813. U Hrvatskoj kustodiji obavljao je 

službu kućnog poglavara. Kustod je bio u pet 

trogodišta (1830.-1833.-1836.; 1839.-1842.- 

1845.; 1851.-1855.). Odlikovao se razboritošću 

i poduzetnošću. Mnogo je pridonio razvoju 

Hrvatske kapucinske provincije 



TUZLAK, Augustin, prov. (Tuzla, 1. polovica 

17. st. - Kraljeva Sutjeska, 4. III. 1729). Bio je 

učitelj novaka u više navrata, sekretar i kustos 

provincije i provincijal Bosne Srebrene (1723- 

1726). Vodio je dugu borbu za očuvanje 

franjevačkih župa u Prekosavlju i u Dalmaciji. 

Provncija je tada brojila 388 svećenika, 130 

klerika, 473 novaka, 139 braće laika s 

novacima i 50 mladih franjevaca na stranim 

višim školama. Među njegovim spisima 

sačuvane su okružnice koje svjedoče o 

njegovoj revnosti. Ljetopisac za njega kaže da 

je bio “svima jednak, nikome laskav, svet, 

učen”. Za njegovog provincijalstva učinjeno je 

mnogo na građevinskom polju u cijeloj 

provinciji. 



(1339-1735). Beograd 1935, 134-138. - 


1968, 217-218. A. Barun 

TUZLAK, Jakov, prov. (Gornja Tuzla, početak 

17. st. - ?, konac 17. st.). Bio je provincijal 

Bosne Srebrene (1563-1566). Isposlovao je 

1564. da papa Pio IV podijeli franjevcima 

Bosne Srebrene sve povlastice koje su tada 

uživali franjevci u Svetoj Zemlji. 





A. Barun 

TVRDEIĆ, Marko, svetačkog života (Pupnat, 

28. VII. 1733. - Rimini, 24. VIII- 1785), - Sin 

seoske obitelji iz Pupnata na Korčuli. Krsno 

mu je ime Ivan. Niže nauke svršava u 

franjevačkom samostanu na Badiji kod 

Korčule. U franjevački red FZD stupa g. 1750. 

Višu srednju školu svršava u Provinciji. 

Teološki studij započinje u Provinciji, a 

završava ga u Riminiju u Italiji. Za svećenika 

je zaređen 1758. - Po završetku studija vraća se 

u Provinciju i dodijeljen je samostanu na


Badiji. Godine 1763. vraća se u Rimini u 

samostan majke Božje od Milosti gdje živi i 

djeluje sve do svoje smrti. Pokopan je u 

spomenutoj samostanskoj crkvi u Riminiju. 

God. 1877. preneseni su njegovi smrtni ostaci 

u rodno mjesto Pupnat i pohranjeni u mjesnoj 

župnoj crkvi. Marko je još kao dijete bio sklon 

pokorničkom životu, što nije ostalo nezapaženo 

od njegovih mještana. U toj se kreposti još 

više odlikvao u zreloj dobi. Za takav život 

pružao mu je voma povoljnu priliku samostan 

na Badiji. vVršeći apostolat propovijedanja i 

ispovijedanja po Korčuli i poluotoku Pelješcu, 

narod je Marka susretao s velikim 

poštovanjem, slušao ga s velikom pozornošću i 

smatrao ga redovnikom sveta života, pogotovo 

što se pročulo da Marko čini i čudesa. 

Krepostan život Marka došao je još više do 

izražaja dok je živio i djelovao u Riminiju. O 

tome ima dosta svjedočanstava. Postoje 

pismene izjave osoba u Riminiju i okolici o 

milostima i čudesima što su ih dobile po 

zagovoru O. Marka dok je još bio živ. Sličnih 

svjedočanstava imamo i 0poslije Markove 

smrti. Tako se u službenom spisu o 

autentičnosti njegova mrtva tijela i osahrani 

kaže: “Kad se proširio glas o smrrti... O. 

Marka, pohrlilo je veliko mnoštvo ljudi svake 

vrsti. SVi su bili potaknuti (svetačkim) glasom 

i pokorničkim životom O. Marka i neobično su 

ga cijenili kroz čitavo vrijeme dok je stanovao 

u spomenutom samostanu”. Otkad su srmtni 

ostaci O. Marka preneseni u njegovo rodno 

mjesto, narod čitavog otoka Korčule hodočasti 

na njegov grob. to posebno dolazi do izražaja 

svake godine na “Marko dan”, na dan njegove 

smrti: 24. VIII. Postoje usmena i pismena 

svjedočanstva vjernika o milostima koje su 

dobili i još dobivaju po zagovoru O. Marka. 

Narod na Korčuli zove O. Marka “Blaženi 

Maro”, iako ga Crkva još nije službeno 

proglasila blaženim. U zadnje vrijeme poduzeti 

su početni koraci za pokretanje kanonskog 

postupka. 

LITERATURA: Teofil VELNIĆ: O. Marko 

Tvrdeić. Veliki pokornik - sveti redovnik iz 

Pupnata na Korčuli. Pazin 1962. - Berard 

BARČIĆ: Na putu zbog O. Marka. Vjersnik 

franjevačke Provincije sv. Jeronima u 

Dalmaciji i Istri, XX(1978), br. 5,253-266. - 

ISTI: Oče Marko, ipak se miče. Brat Franjo, 

III(1979), br. 3, 29-20. B. Barčić 

TVRTKOVIĆ, Hijacint (a Ragusio), biskup 

(Dubrovnik, cca 1638 - XII 1694 ?) - Član 

Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Gvardijan 

samostana na Daksi ko Dubrovnika (1684), 

magistar novaka u istom samostanu, generalni 

lektor teologije na studiju Male Braće u 

Dubrovniku (1687), definitor Provincije (1687- 

1690), kojmesar-vizitator u svojoj (1690) i 

bosanskoj Provinciji, provincijal (1690-1692), 

stonski biskup (1693-1694). — Bio je vrlo 

pobožan i dobar redovnik. U toku svog 

boravka na Daksi sastavio je indeks knjiga 

samostanske biblioteke. Nekrologiju kojega je 

sastavio Andrijašević (v.) dodao bilješke, a 

sastavio je i jedan novi, koji nije upotrebljavan. 

Zbog redovničkih i intelektualnih sposobnosti 

Dubrovački senat ga predlaže za stonskog 

biskupa, a papa Inocent XII. potvrđuje taj 

izbor. 



1691-1693, n. 39, 211, 213, 214. - Sebastianus 

DOLCI: Monumenta historica Provinciae 

Rhacusinae Ordinis MInorum S.P.N.Francisci. 

Neapoli 1746, 70-71.- Daniel FARLATI: 

Illyrici sacri VI. Venetiis 1800, 360ab. - 




Ad Claras Aquas 1917, 451, 578. I. Djamić 

UGRINOVIĆ, fra Nikola K. Jurišić 

Ujević, fra Ćiro ( ✜ Andrija), župnik 

(Krivodol-Imotski, 8. V. 1902 - Unešić, 17. VI. 

1979). Nakon završene osnovne škole, 

gimnaziju je završio u Sinju (šk. g. 1914/15 - 

1919/20). U novicijat je ušao g. 1920. Nakon 

toga je studirao filozofiju u Zaostrogu (1921 - 

1923) a bogosloviju u Makarskoj (1923-1927). 

Zaređen je g. 1926. Kao mlad svećenik bio je 

župnik u Zaostrogu (1927-29) a zatim 

vjeroučitelj u Sinju na državnoj Realci a na 

Gimnaziji je predavao od šk. g. 1929. do 1931. 

matematiku. U Zagrebu je počeo stidirati


matematički odsjek ali je zbog bolesti morao 

odustati. Nakon toga je bio župnik na više 

mjesta i gvardijan u Imotskom gdje je za 

vrijeme rata obavljao službu biskupskog 

generalnog vikara. 

LIETRATURA: VFPPO, 28/1979, br. 4, 256-257. 

J. Soldo 

UJEVIĆ, fra Milan, profesor i župnik 

(Krivodol, 8. IX. 1877 - Zagreb, 3. I. 1940). 

Osnovnu školu pohađao je u Imotskom i 

Omišu a srednju u Sinju. U novicijat je ušao 

godine 1895. Bogosloviju je studirao u 

Šibeniku, Makarskoj i Rimu, gdje je učio 

fiziku u prof. Carrule. Zaređen je godine 1900. 

Vrativši se neko je vrijeme predavao na 

Gimnaziji matematiku, naravoslovlje i fiziku 

(1900-1904) kad je balzamirao neke ribe, dok 

ih je više preparirao godine 1931. u Makarskoj 

dok je bio župnik Velikog Brda. Služio je na 

mnogim župama (Promini, Zaostrogu, 

Borovcima, Zlopolju, Plini, Studencima i 

Velikom Brdu). Za prvog svjetskog rata bio je 

u talijanskom logoru. Godine 1935. povukao se 

u Karin. 

LIT.: KRŽANIĆ Krsto, + Ujević o. Milan, 

Izvještaj za šk. godinu 1939-40, Sinj 1940, 33- 

35; Hrvatska straža 12/1940, br. 6, 9. siječnja, 

8.. J. A. Soldo 

UNGAR, Silvestar (Hungar), filozofski pisac 

(Slavonski Brod, 15. XI. 1745. — Cernik, 5. I. 

1789). Premda je bio madžarskog porijekla, 

nije znao madžarski. U Provinciju sv. Ivana 

Kapistranskoga je stupio 1761, a visoko 

školovanje je obavio na filozofskom učilištu 

(1764-1767) i bogoslovnoj školi u Osijeku 

(1767- 1771). Na osječkom filozofskom 

učlilištu sam je bio profesor (1773-1776), a 

predavao je i na učilištu moralnog bogoslovlja 

u Našicama (1776-1778); polazili su ga manje 

sposobni studenti. Napustivši pedagošku 

službu bio je župnik i gvardijan u Našicama 

(1780) i Cerniku (1782, 1788). Smrtno je 

obolio pastoralno dvoreći zaražene vojnike. - 

Iz vremena profesorskog djelovanja ostao je 

njegov rukopis Institutiones metaphysicae 

(Mursiae 1774, vel. 17,4 x 22,1 cm, samostan u 

Šarengradu). 


u 18. stoljeću, Kačić, 6 (1976), 156.F.E. Hoško 

URLIĆ, GRGO, (Drašnice, 28. IX. 1867. † 

Živogošće, 3. IX. 1938). Gimnaziju je završio 

u Sinju, teologiju u Makarskoj, klasičnu je 

filologiju studirao u Insbrucku i Beču. Dvije 

godine je bio profesor na Franjevačkoj 

klasičnoj gimnaziji u Sinju, a potom se 1898, u 

vrijeme reforme reda eksklaustrirao. Poslije 

toga je bio profesor na gimnazijama u Zadru 

(1898-1919), Splitu (1919/20) i Šibeniku 

(1920-1923). Godinu dana je radio kao arhivar 

državnog arhiva u Dubrovniku (1924). Zatim 

je bio ravnatelj gimnazije u Kninu (1924-25) i 

potom ravnatelj preparandije u Dubrovniku 

(1926-1938). Uz nastavnički rad surađivao je u 

Programima zadarske hrvatske gimnazije 

(1903, 1906), Glasniku Matice Dalmatinske 

(1904), Radu JAZU (189, 224), Građi za 

povijest književnosti hrvatske (1907, 7-10) 

Nastavnom vjesniku (13, 15, 19, 25-26) i 

Novoj reviji. Potkraj života zamolio je da ga se 

ponovno primi u Red. Definitorij Franjevačke 

Provincije Presvetog Otkupitelja ga je primio, 

ali je umro prije nego je došla potvrda iz Rima. 

DJELA: Crtice iz dalmatinskog školstva 1., 

Zadar g. 1919. — Pabirci o Ljudevitu Gaju po 

dalmatinskim listovima i časopisima do 

ilirskog doba, preštampano iz lista “Hrvatska 

kruna u Zadru. 

LIT. Arhiv Franjevačkog samostana Makarska, 

Knjiga znamenitijih dogadjaja, 427. — K. 

Eterović, † Šimun (fra Grgo) Urlić, Nova 

revija, 7 (1928), 325-328. V. Kapitanović, 

»Studenti Franjevačke bogoslovije u 

Makarskoj«, Franjevačka visoka Bogoslovija 

Makarska 1736-1986, Makarska 1989, 276. 


URSINUS, Benedikt (Orsini), biskup u Leshu 

(Popovo Polje, ? - Lesh u Albaniji, 6. I. 1654 - 

Član Provincije sv. Franje u Dubrovniku. 

Studirao u Italiji. Lektor na studiju u 

samostanu Male Braće u Dubrovniku. 

Propovjednik. Poznati teolog )Rode). Pobožni 

redovnik, uzorna života i vladanja (Ponente). 

Mnogo je pretrpio za vjeru kao biskup u Leshu


(Dolci). Bavio se i pisanjem i marljivo 

proučavao povijest (Cerva). 

DJELA: La verità esaminata intorno al Ramo 

più principale dell’Imperial Albero Comneno... 

Naepoli 1636 1. Ioannes Franciscus 

Valuasensis (mletački tiskar) Venetiis 1663 2. 



1615-1621 n. 12. - Sebastianus DOLCI: 


Ordinis Minorum S.P.Francisci. Neapoli 1746, 




Ad Claras Aquas 1917, 439-440. - Donato 


1864, 195. - Serafinus CERVA: Bibliotheca 

Ragusina I. Zagrabiae 1975, 168-176. 

I. Djamić 

URSINUS, Toma (Orsini, Orsi), barski 

nadbiskup (Popovo Polje, cca 1573 - 

Dubrovnik cca 1606) - Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. Studirao i doktorirao na 

Sorbonni u Parizu. Bavio se propovijedanjem, 

te proučavanjem starina i povijesti. Imenovan 

biskupom u Lesh-u (Albanija), zatim barskim 

nadbiskupom (1599). — Isticao se revnim 

pohađanjem katolika u Turskim krajevima. Od 

svojih je djela nešto i objavio, ali pod drugim 

imenom (Fabijanić). 




1746, 60. - Vitalis ANDRIASI: Necrologium 

(rukopis u Arhivu samostana Male Braće u 

Dubrovniku) br. 270. - Donato FABIANICH: 

Storia dei Frati Minori I. Zara 1863, 316. - 

IDEM: II, Zara 1864, 194. - Karlo HORVAT: 

Novi historijski spomenici za povijest Bosne u 

sisjednih zemalja. Glasnik Zemaljskog muzeja 

BiH. Sarajevo 21(1909) br. 1 i 2, 67. - 




Ad Claras Aquas 1917, 430, 574. - Serafphinus 

CERVA: Bibliotheca Ragusina I. Zagrabiae 

1975, 169. I. Djamić 

UZOLINI, Franjo, provincijal (?, 1662— 

Samobor, 7. II. 1716). Tri puta je bio trsatski 

gvardijan i provincijal od 1688. do 1691. Brat 

mu je bio umirovljeni zagrebački sudac i dao je 

1000 forinti za mramorni oltar na Trsatu, rađen 

1690-1692. 

LIT.: P. CVEKAN: — Trsatsko svetište Majke 

milosti i franjevci njeni čuvari, Trsat 1985. 

128-131. 

VALENTIĆ, Jozo, mučenik (Ivanjska kod 

Banja Luke, prva polovica 18 stoljeća - Bihać, 

3. III. 1788). - Školovao se u Fojnici i u Italiji. 

Bio je župnik u Starom Majdanu, odakle je 

dolazio u Bihać te krštavao, ispovijedao i 

opremao bolesnike, te u Bihaću (1771-1773, 

1787-1788) U Banjoj Luci (17785). Pratio je 

biskupa Dobretića kao njegov tajnik prilikom 

obilaska pojedinih župa. Godine 1780. napisao 

je izvještaj o jednom od tih pohoda, koji je 

upućen u Rim. Među posljednjim je bosanskim 

franjevcima koji su pisali bosančicom. Župljani 

su ga sahraniali u groblju sv. Lucije i štovali 

kao mučenika kojega su Turci ubili. 

LITERATURA: JELENIĆ Julijan, 


1917. - ILOVAČA Velimir: Fra Jozo Valentić, 

spomenica Franjevačke klasične gimnazije u 

Visokom, Beograd 1932, str. 326-331. - ISTI: 

Bilješka o fra Jozi Valentiću (Iz župskih matica 

u Bišću), Franjevački vijesnik, 41(1934) 9, str. 

285. - Z/IRDUM A/ndrija/: Kako je poginuo 

fra Jozo Valentić? Bosna Srebrena, 28(1977) 1, 

str. 29-30. BATINIĆ Mijo V.: Franjevački 

samostan u Fojnici od stoljeća XIV. do XX. 

Zagreb 1913, str. 136. A. Kovačić 

VALENTIN FKN († 1371.), biskup. Kao 

krbavski biskup, naslijedio je biskupa Maura 

(1351-1361)., ne ušavši u posjed biskupije 

(Farlati), ili je nakon dugog prekida "sedis 

vacantiae” (1361-1370) naslijedio biskupa 

Radoslava, (Rački), a možda bi ga se čak 

moglo pistovjetiti i s biskupom Maurom 

(Gams). — Krbavskim biskupom imenovao 

ga je navodno ugarsko-hrvatski kralj Ludovik 

(1342-1382). Spomenut je 1371. kao već 

pokojni, u sporu koji je rapski biskup Krizogon


(1363-1372) vodio za desetinu “u Podgorju do 

vode Koprive” u Lici i Bužanima. Kako se u 

kraljevskim poveljama krbavska biskupija 

1361-1370. spominje kao upražnjena 

vjerojatno je Valentina, imenovao kralj, a ne 

papa. Upravljao je biskupijom vrlo kratko 

(1370-1371). Nakon njegove smrti Ludovik je, 

čini se, prihvatio biskupa, dominikanca, Petra 

kojega je već ranije (1361) imenovao papa 

Inocent VI. 

LIT.: M. SLADOVIĆ: Povêsti biskupijah 

senjske, modruške ili krbavske, Trst 1856, 

137s. — [F. RAČKI]: 

Schematismus...Segniensis et Modrušiensis seu 

Corbaviensis... Segniae 1916, 30 br.8. — D. 

Farlati, Illyricum sacrum , IV, Venetiis, Apud 

Sebastianum Coleti, 1769, 121. Coleti, 

Accensiones et correctiones... [pr. Frane 

Bulić], Bollettino di archeologia e storia 

dalmata, Split, 1902, 170. 

VALENTIN IZ GRUŽA, misionar u Sv. Zemlji 

(Gruž, cca 1680 - Dubrovnik, 28. XII. 1792) - 


1698. Vršio službu gvardijana u više 

samostana, više puta bio sakristan u Male 

Braće u Dubrovniku. Živio je pošteno i časno 

)Rode). Otišao kao misionar u Svetu Zemlju i 

tu proveo tri godine. 





I. Djamić 

VALENTINI, NIKOLA, NIKOLA VALENTINOV 

VALENTINUS Ivan Valentinus 

VALTER (Gualter(i)us), O. Min., vikar 

zagrebačkog biskupa 1264ss, naslovni biskup. 

Rodom Englez, završio je studij u Napulju kao 

učenik Ivana iz Parme (v.), kome je kao 

generalu Reda 1247-57. bio sudrug (socius), tj. 

prvi definitor. Doista anđeoske ćudi, dobar 

pjevač, dobar propovjednik i pisac. Bio je 

dodijeljen Kuriji za stalno, ali je nastojao, 

koliko je mogao, izvući se odatle (Salimbene). 

U Rimu ga je danomice sretao zagrebački 

biskup Timotej te ga možda predložio Urbanu 

IV. za svoga vikara. — Ugarski kralj Bela IV. i 

zagrebački kaptol nisu naime prihvatili biskupa 

Timoteja, tobože da je “niskog roda”. Bela je 

čak zatražio od Urbanova nasljednika 

Klementa IV., da opozove Timotejevo 

imenovanje. No i Klement je 21.I.1266. 

odlučno stao u obranu tog imenovanja 

napominjući kralju kako je i Krist za pastire 

Crkve izabrao jednostavne ribare. Čini se da je 

spor izglađen, pa je i Valter mogao poći u 

Zagreb, a biskup Timotej ostati na papinskom 

dvoru još skoro dvije godine. Lelja Dobronić 

misli da “s obzirom na ta svoja svojstva 

vjerojatno nije bio prikladna osoba za 

razrješavanje očito zamršenih okolnosti u vezi 

s nastupom novog zagrebačkog biskupa”. Sud 

Urbana IV. dokazuje suprotno, da je bio 

snalažljiv u mnogim i teškim poslovima, (“Nos 

… de tua circumspectione quam in multis et 

arduis sumus experti, confisi, te pro eiusdem 

ecclesiae…et expediendis negotiis…duximus 

destinandum…”). Stoga je Urban IV. 

imenovao svog kapelana, ispovjednika i 

nuncija Valtera vikarom zagrebačkog biskupa 

Timoteja, da u njegovo ime "in spiritualibus et 

temporalibus”vodi zagrebačku biskupiju. — 

Prema izjavi Salimbenea koji mu je bio 

prijatelj, Valter je imenovan biskupom mimo 

svoje volje. Tako je Valter mogao u podugoj 

odsutnosti ordinarija dijeliti sakramente krizme 

i ređenja, a to je mogao činiti i po dolasku 

ordinarija. Možda je i sačuvana fresko slika sv. 

Franje i Dominika, u sakristiji zagrebačke 

katedrale, izrađena na fra Valterov prijedlog. 

LIT.: Jo. Hyac. SBARALEA: Bullarium 

Franciscanum, II, 536 bbr. 121s, Romae 1761. 

Tadej SMIČIKLAS: Codex diplomaticus, V, 

Zagreb 1907. 365s. – SALIMBENE DE 

ADAM: Cronica (ed. Giuseppe Scalia), Bari 

1966. II, 803. Lelja DOBRONIĆ: Biskup 

Timotej u Zagrebački Biskupi i Nadbiskupi, 

Zagreb 1995, 68s. Andrija LUKINOVIĆ: 

Zagreb – devetstoljetna biskupija, Zagreb 

1995, 77s. M. Žugaj 

VALTER (Gualterius, Gualterinus de 

Sarzana), O. Min., krajinski biskup († Rim, 

1425). Premda ga povjesničari smještaju u


Hrvatsku biskupiju (Eubel) i u Krojansku u 

Albaniji (Eubel), a drugi smatraju Krajinsku 

biskupiju albanskom biskupijom (Farlati, 

Gams), treba Gvalterina ubrojiti među 

krajinske biskupe, a tu biskupiju smjestiti uz 

Makarsku i Duvanjsku. Izgleda da je Gualterin 

bio najprije biskup u sirskoj Ptolomaidi (Accon 

ili Acre), a poslije 6. XI. 1392., premješten u 

krajinsku biskupiju. Budući da nije uplatio 

pristojbe, 20. II. 1400. oslobođen je od nje 

zbog siromaštva; a pet mjeseci kasnije, 18. VI. 

već je isposlovao ovlast da smije vršiti čine 

biskupske vlasti izvan svoje biskupije. 


aevi, I, Monasterii 1913 2 , 216; 68. — 


Romae 1904, 31 nt. 5 — M. ŽUGAJ: Hrvatska 

biskupija 1352.-1578. Croatica christicana 

periodica 1985. M. Žugaj 

VALTER (Gualterus), O. Min., biskup, 

zagrebački generalni vikar († poslije 1288.). 

Rodom je Englez. Teološki studij završio je 

na Gerneralnom učilištu Reda u Napulju (oko 

1340.-1345.) pod vodstvom Ivana Buralli, 

kasnijeg generalnog ministra (1247.-1257.). 

Bio je apostolski ispovjednik u Rimu. Morao je 

dobro poznavati zagrebačkog kanonika, 

papinskog kapelana i subđakona Timoteja, 

koga je 24. IX. 1263. Urban IV. imenovao 

zagrebačkim biskupom, a odbio je, zbog 

nedostatka kanonske dobi, potvrditi Stjepana 

koga je izabrao zagrebački kaptol. Kad kaptol i 

kralj Bela nisu prihvatili Timoteja, papa je 

postavio Valtera za vikara “in spiritualibus et 

materialibus” i 18. I. 1264. pozvao puk i kler 

da prihvate Timoteja za svog biskupa, a 

Valtera za generalnog vikara. Prema 

Zagrebačkom šematizmu, još je i Urbanov 

nasljednik Klement IV. (1265.-1268.) morao 

posredovati u istom smislu. Stvar se je po svoj 

prilici smirila, kad je papa Klement, 11. XII. 

1266. Stjepana imenovao za kaločkog 

nadbiskupa. Do tog vremena Valter je 

upravljao zagrebačkom biskupijom, te je 

zapisan kao ‘zagrebački biskup’. Čini se da je 

djelovao u istoj službi i nakon smrti biskupa 

Timoteja († 1287.). 

LIT.: SALIMBENE DE ADAM, Chronica, 

(Monumenta Germaniae historica, XXXII), 

128; 315. — C. EUBEL: Hierarchia catholica 

medii aevi, I, Monasterii 1913 2 , 357 nt. 3. — 

Bularium Franciscanum, V, [ed. C. Eubel], 

Romae 1898, 606 br. XXVI. — Šematizam 

zagrebačke nadbiskupije, Zagreb 1966., 29s. 

M. Žugaj 

VANCAŠ, Josip, arhitekt (Sopron, 22. III- 1859 

- Zagreb 15. XII. 1932) - Otac mu Anton 

Vancaš bio je poštanski činovnik u Sopronu a 

nešto kasnije (1865) poštanski ravnatelj u 

Zagrebu. Tu je Josip završio osnovnu školu i 

realku. U Beču pohađa visoku tehničku školu 

od 1876. do 1881, kad polaže, s odlikom, 

državni ispit za arhitekturu. Praktično je radio s 

arhitektima Fellnerom i Hellmerom u Beču 

jednu godinu a zatim 1882. i 1883. pohađao 

akademiju likovnih umjetnosti. G. 1884. 

preselio se u Sarajevo i tu boravio do 1919. Bio 

je član Bosansko-hercegovačkog sabora od 

1910. do 1915, pročelnik građevnog i 

željezničkog odbora Sabora, predsjednik 

Hrvatske katoličke udruge, od 1913. spojene s 

Hrvatskom zajednicom. G. 1919. bio je 

zatvoren, ali nakon 100 dana proglašen 

nevinim i pušten. Tada ide u Zagreb i uskoro 

posve gubi vid. — Kao arhitekt izradio je na 

raznim mjestima 102 stambene kuće, 70 

crkava, 12 škola, 10 palača,. 10 bankovnih 

zgrada, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela 

i kavana, uz više nacrta za enterijere, oltare te 

razne pregradnje. U Sarajevu od njega potječe 

katedrala, crkva sv. Ćirila i Metoda, Bl. Dj. 

Marije, sv. Ante i Presvetog Trojstva, zatim 

hotel “EWvropa” i palača Zemaljske vlade, 

cjeloviti izgled Strossmayerove ulice, dijelova 

današnje Titove ulice te Koševa. Izvan 

Sarajeva, u Bosni, treba spomenuti od njega 

projetkrane crkve u Žepču, Gučoj Gori, 

KOnjicu, Bosanskom Brodu i Kraljevoj 

Sutjesci, a izvan Bosne, uz brojne crkve po 

Sloveniji, hotel “Union” u Ljubljani te golemi 

kompleks gimnazuije i sjemeništa u Šent-Vidu, 

Prvu hrvatsku štedionicu u Zagrebu te 

Normannovu palaču u Osijeku. Izlagao je na 

svjetskim izložbama u parizu, Beču i 

Budimpešti, a na pokrajinskim - u Zagrebu, 

Osijeku i Trstu. - Njegov je stil historijski,


eklektički, tek pod kraj svoje kativnosti 

preuzima ponešto od secesije. S vremenom 

anstoji upoznati značajke domaćeg, bosanskog 

stila pa je ostvario nekoliko pokušaja u tom 

pravcu, a u Saboru iznio rezoluciju o zaštiti i 

čuvanju starih bosanskih zgrada i umjetnina. 

— Kao politički radnik nastupio je 25. II. 

1911. s govorom u Saboru s državnopravnom 

izjavom u smislu hrvatskih težnji. S Dr. Ivom 

Pilarom išao je 17. VIII. 1917. u audijenciju 

caru Karlu pa su tamo izrazili mišljenje da je 

posljednji čas za rješenje hrvatskog pitanja u 

smislu “trijalizma”. Ancoš je bio aktivan i na 

književnom polju sudjelujući pri izradi više 

knjiga i surašujući u više časopisa: Hrvatskom 

dnevniku (Sarajevo), Bosnische Post 

(Sarajevo) te u više zagrebačkih dnevnika. 

DJELA: Stolna crkva u Đakovu. Izdanje 

JAZU, Zagrb 1900. (Vancaš je obradio 

tehnički dio toga djela) - To isto vrijedi i za 

druga dva djela “Spomenica stolne crkve u 

Sarajevu” i “Zavodi u Šent-Vidu”. 

LITERATURA: R. HORVAT † Arhitekt Josip 

pl. Vancaš. Hrvatska revija, 6 (1933), 193-195 

- Enciklopedija likovnih umjetnosti, s.v. I. 

Gavran 

VARGA s. Alojzija, (Hrtkovci, 3. VIII. 1852. 

— Đakovo, 19. III. 1932), sestra sv. Križa. Bila 

je jednostavna, iskrena i otvorena sestra. 

Posebno je ljubila sveto siromaštvo. Svoj je 

život posvetila Bogu njegujući bolesnike i 

siromahe. Njezina kršćanska ljubav i 

požrtvovnost pokazala se napose prigodom 

epidemije velikih boginja na Malom Lošinju 

1898. Nitko se u mjestu nije usudio dvoriti 

jadne, izolirane bolesnike. Tada se dragovoljno 

za tu službu javila s. Alojzija. Tjednima je uz 

opasnost po život dvorila okužene bolesnike. 

Mnogi su ozdravili, a drugima je pomogla do 

sretne smrti. 



von heiligen Kreuz, Ingenbohl, IIL (1932) 4, 

str. 239. M. Žigrić 

VASILJ Fra Grgo-Jozo (1886.-1945.) Rođen 

13.III.1886. u Međugorju, od oca Andrije i 

majke Mare r. Pehar. Osnovnu školu učio u 

Gradnićima, gimnaziju na Širokom Brijegu, 

bogosloviju u Mostaru i Paderbornu 

(Njemačka). U Franjevački red stupio na 



zaređen u Paderbornu, 7.IV.1911. 1912.-1913. 

kapelan u Duvnu 1913.-1914. kapelan u 

Gradnićima 1914.-1916. kapelan u Konjicu 

1916.-1917. kapelan u Gradnićima 1917.-1923. 

župnik u Mostarskom Gracu 1923.-1925. 

župnik u Blizancima 1925.-1928. vikar i 

kapelan u Mostaru 1928.-1931. gvardijan i 

župnik na Humcu 1931.-1934. župnik u 

Studencima 1934.-1937. gvardijan i kapelan u 

Mostaru 1937.-1943. župnik na Čerinu 1943.- 

1945. gvardijan u Mostaru 14.II.1945. kao 

mostarski gvardijan, zajedno sa šestoricom 

braće, bačen u Neretvu u Mostaru. Bio je 

jednako poznat starima i mladima po 

Hercegovini, te su ga nazivali car. U njegovom 

širokom srcu imao je mjesta svatko. Bio je 

pravi veseljak. Kao gvardijan u Mostaru, u 

ratnom vihoru, nabavio je dosta živežnih 

namirnica i otvorio samostan i crkvu 

izbjeglicama i prognanicima iz istočne 

Hercegovine. Oni su ga smatrali svojim ocem 

jer im je organizirao prehranu i smještaj. Bio je 

čovjek srca, dobrote i susretljivosti, te lijepe 

riječi za one kojima je to manjkalo. Mjesecima 

su se smjenjivali prognanici i izbjeglice. Jedni 

su dolazili, a drugi odlazili dalje, većinom za 

Hrvatsku. Redovito je bivalo oko 300 osoba 

smještenih u samostan i crkvu. 



A. Nikić 

VASILJ Fra Jenko-Stanko (1914.-1945.) 

Rođen 2.V.1914. u Međugorju, od oca Mate i 

majke Vide r. Sivrić. Gimnaziju svršio na 

Širokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i 

Lillu, gdje je postigao licencijat 30.VI.1939. U 

Franjevački red stupio na Humcu, 6.VIII.1931. 

Zavjetovan jednostavno 7.VIII.1932., svečano 

u Mostaru, 18.VIII.1935. Za svećenika zaređen 

u Mostaru, 23.V.1937. 1939.-1945. kateheta u 

Konjicu Mjeseca svibnja ubijen kod Klanjca 

(Hrvatsko Zagorje). Bio je sama elegancija i


dobrota. Od milja su ga zvali plemić. Bio je 

dosta krhka zdravlja, ali je bio velikan duha. 

Nikada se nije ni na koga ni za što tužio. 

Svećenik i franjevac od glave do pete. 



A. Nikić 

VASILJEVIĆ (IZ VASILJEVA POLJA), Marko, 

prov. (Vasiljevo Polje u podnožju Vučjaka, 

početak 17. st. - ?, ?). - Bio je provincijal 

Bosne Srebrene I(1675-1678). Uspješno se 

borio za očuvanje stečenih prava provincije na 

pastoralnom polju, koju je biskup Ogramić htio 

ograničiti. - Izdao je priznanicu uglednim 

bosanskikm trgovcima braći Filipu i Jakovu 

Brnjakoviću, u kojoj nabraja njihove zasluge u 

obrani katolika u Bosni. - Napisao je ljetopis o 

povijesti Bosne, koji je, vjerojatno, izgorio u 

požaru kreševskog samostana 17645. Ulomak 

iz tog ljetopisa mprepisao je Nikola Gojak u 

svoj ljetopis, a Jelenišć ga izdao u Sarajevu 

1919. pod naslovom: !Dva ljetopisa Bosne 

Srebrene. Ljetopis fra Marka iz Vasiljeva Polja 

i fra Bernardina Nagnanovića”. Vasiljević 

donosi popis turskih careva, kratke 

karakteristike, vrijeme vladanja, predaju o 

Fatih-Mehmedu, o postanku Sarajeva i o 

smještaju Vasiljeva Polja. 





201. A. Barun 

VASILJEVIĆ, Marko, v. Marko iz Vasiljeva 

Polja 

VASOLIĆ, Sidonije (Vaszolics), propovjednik 

i putopisac (Pailgrom, Sopron, Mađarska, 

1734. - Arad, Rumunjska, 14. XI. 1789). Rodio 

se u koloniji Gradišćanskih Hrvata. God. 1753. 

je stupio u Provinciju sv. Marije i 1758. postao 

svećenik. Boravio je u Svetoj Zemlji (1769- 

1774), a najviše vremena je proveo u 

Guessingu ili Novom Mjestu kao hrvatski 

propovjednik. Preminuo je, dok je obavljao 

službu vojnog svećenika. Rukopis njegovog 

putopisa po Svetoj Zemlji nalazi se u 

franjevačkoj knjižnici u Bratislavi; pisan je 

latinski i nosi naslov: Genuina descriptio 

Terrae Sanctae (1770). 

LIT.: Arnold Magyar, 340 Jahre Franziskaner 

in Guessing. Guessing 1980, 279, 280. F.E. 

Hoško 

VEČERINA, Bartol, provincijal (Draga kod 

Sušaka, Rijeka, 27. I. 1807 - Kostanjevica, 2. 

VII. 1882). Bio je član Hrvatsko-kranjske 

provincije sv. Križa. Zaređen je 1831. za 

svećenika i ubrzo preuzeo službu profesora 

biblijskih predmeta na bogoslovnoj školi 

Provincije sv. Križa u Kostanjevici. U tri 

navrata je sudjelovao kao definitor u upravi 

provincije, u četiri navrata kao kustod (1858- 

1861, 1862-1865, 1868-1871, 1877), a na čelu 

provincije bio je najprije kao provincijski vikar 

(1861/1862) a zatim kao provincijal (1865- 

1868). U Kostanjevici je bio i samostanski 

starješina, a vrhovna uprava Reda ga je bila 

izaslala za generalnog vizitatora u češku 

Provinciju sv. Vjenceslava. 


reda u Rimu, Provincia Croatia Carniolia, sv. 

1,123rv, 129r-133r. — Nekrologij Slovenske 

frančiškanske province sv Križa, S. l. 1995, ad 

diem. F.E. Hoško 

VELIKANOVIĆ, Ivan, teološki pisac, 

književnik, provincijal (Slavonski Brod, 7. 

VIII. 1723. — Vukovar, 21. VIII. 1803.). 

Stupio je 1740. u provinciju Bosnu Srebrenu, a 

nakon studija na filozofskim učilištima u 

Cerniku i Vukovaru (1741-1744) i na 

bogoslovnim školama u Budimu (1744-1747) i 

Bolonji (1747-1749) stekao je 1750. naslov 

profesora filozofije i predavao na filozofskom 

učilištu u Osijeku (1751-1754). Postigavši 

1756. i zvanje profesora teologije, predavao je 

na bogoslovnoj školi u Osijeku (1757-1768). 

Sačuvan je rukopisni svezak četiriju naslova 

njegovih teoloških predavanja: De Deo trino; 

De Deo Creante; De gratia i De angelis (vel. 

17,5 x 22,5 cm, str. 281, knjižnica samostana u 

Vukovaru, ali i knjižnica samostana u Baču). 

Također je ispisao dva ljetopisa koje je 

najvećim dijelom objavio E. Fermendžin u 

Chronicon observantis Provinciae Bosnae


Argentinae (Zagreb 1890). U vodstvu 

Provincije sudjelovao je kao definitor (1767- 

1771) i provincijal (1771-1774), a zatim sve do 

smrti s naslova bivšeg provincijala. U dva 

navrata je bio generalni vizitator u Proivniciji 

sv. Ladislava, a posljednja dva desetljeća je 

proveo u Vukovaru, gdje je jedno vrijeme bio 

župnik. — Objavio je nekoliko franjevačkih 

spisa na latinskom i hrvatskom jeziku s 

nakanom da utvrdi onovremeni franjevački 

ideal u Provinciji sv. Ivana Kapistranskoga i 

tako spriječi krizu koja je u Provinciji nastala 

poslije 1754. prisilnim prepuštanjem župa 

svjetovnom svećenstvu u Slavoniji i 

Podunavlju. On je spomenutim spisima i 

svojim uredbama pomirio naslijeđenu 

pastoralnu tradiciju članova svoje Provincije s 

novim okolnostima života i djelovanja, i to 

izbjegavši nasilno monasticiranje pozivom i 

odgojem na nove oblike pastoralnog 

djelovanja. Sam se je stoga posvetio 

književnosti vjerskog sadržaja i objavio djela 

klasične svjetske i domaće vjerske literature i 

uveo nove oblike pastoralnog djelovanja, 

franjevačke i marijanske bratovštine, 

katehetske propovijedi, govore u različita 

liturgijska vremena crkvene godine i dr. Tako 

je objavio i prijevod Antuna Bačića Život 

Majke Božje od Marije Agridske (Pečuh 

1773). Zatim je u posljednjem razdobolju svog 

književnog djelovanja temeljito izmijenio 

pristup nabožnoj vjerskoj literaturi priredivši 

prema talijanskim uzorcima tri duhovne drame 

i prevevši veliki francuski katekizam Upućenja 

katoličanska jansenističkog usmjerenja; bila je 

to posljedica njegovog pristajanja uz ideje 

reformnog katoličanstva koje je slijedio 

zajedno s Emerikom Pavićem, Josipom 

Paviševićem, Marijanom Lanosovićem, i to 

pod zaštitom đakovačko-srijemskog biskupa 

Mateja Franje Krtice. Jakošić spominje i danas 

izgubljene hrvatske knjige o sakramentu 

pokore i molitvama u vrijeme rata. Tog 

"velikog Brođanina" cijenili su zbog književne 

djelatnosti njegovi suvremenici (Jakošić, 

Čevapović), a i kasnija pokoljenja kulturnih 

djelatnika u Slavoniji i Podunavlju (Jaić, 

Kerstmery). 

DJELA: Libellus tripartitus, Essekini 1770. — 

Enchiridion franciscanum, Pestini 1771. — 

Serafinskoga svetoga otca Franceska xivot 

kratak, naredba i oporuka ..., Osik 1772. — 

Regula et testamentum Seraphici... Franciscici, 

Essekini 1773 2 1778. — Razmišljanja 

bogoljubna sv. Bonaventure, Osijek, 1776. — 

Muka Gospodina našega Isusa Krista i plač 

Divice Marije, Osijek, 1776. — Razmišljanja 

nedjeljna kroz korizmu, Osijek, 1778. — 

Prikazanje raspuštene kčeri ... sv. Margarite iz 

Kortone, Osijek 1780. — Sveta Suzana, 

Budim, 1783. — Upućenja katoličanska, 

Osijek, 1787; Osijek, 1788. — Sveta Terezija, 

Osijek 1803. 


Zagrebu, — Directorium oeconmicum 

Venerabilis Conventus Budensis … — Anno 

1772 (vukovarski spisi, br. — B 15). — G. 

CSEVAPOVICH: Synoptico-memorialis 

Catalogus Provinciae S. Ioannis a Capistrano, 

Budae 1823, 306-308. — E. FERMENDŽIN: 

Chronicon ... Bosnae Argentinae, Zagreb 1890, 

3,4. — W. KERTSMERY: Onomasticon ... 

Gregorio Csevapovich ... oblatum, Budae 

[1830]. — F.E. HOŠKO: Dvije osječke visoke 

škole u 18. stoljeću, Kačić 10 (1978), 131-134. 

— S. SRŠAN: Slavonski pisci, Revija, 28 

(1988), 75-76. F.E. Hoško 

VELNIĆ, Justin, apotekar (Draga Baška 14. 

XII. 1914 - Dubrovnik 4. IV. 1990). Krsnim 

imenom Vinko. Osnovnu školu je završio u 

rodnom mjestu, gimnaziju na Košljunu, Badiji 

i u Dubrovniku, teologiju u Makarskoj, Splitu i 

Dubrovniku. Zatim je poslan na studij 

farmacije u Zagreb, gdje je promoviran u čast 

magistra farmacije 3. VII. 1942. Ušao je u FDZ 

25. VIII. 1929, a za svećenika je zaređen u 

Hvaru 26. VI. 1938. Po završetku studija 

farmacije radio je u našoj malobraćanskoj 

apoteci u Dubrovniku sve do kolovoza 1956. 

Zatim je dvije godine bio bibliotekar i kustos 

muzeja u Maloj Braći. Od listopada 1958. do 

l1964. starješina je samostana na Poljudu. 

1963/64. je uz to rektor tamošnjeg malog 

Serafskog kolegija. Zaključno sa 1964. 

godinom bio je to trogodište definitor 

Provincije. 1964-1970. bio je vikar samostana 

na Poljudu i profesor na tamošnjoj naoj


gimnazuiji kao i na onoj nadbiskupskog 

sjemeništa u Splitu. Zatim je do 1982. bio 

tajnik Provincije. Zadnje godine proveo je u 

Drubrovniku kao bibliotekar i kustos muzeja, 

na posljednjem Provincijskom kapitulu 1988. 

izabran je za provincijskog definitora, pa je kao 

aktivno takav i preminuo. Pokopan je na 

Dančama. - Savjesno je vršio sve spominjane 

dužnosti, uz to se posvetio proučavanju 

povijesti farmacije pa je bio i član 

Internacionalne akademije za povijest 

farmacije sa sjedištem u Hagu. Po raznim 

stručnim časopisima objavio je pedesetak 

radova iz tog svog područja. Surađivao je u 

listovima i časopisima Dubrovački festival 

(1950) Farmaceutski glasnik (1950, 1958, 

1959). Bavio se i poviješću naših samostana pa 

je uredio i napisao značajne priloge u 

spomenicama naših samostana u Cavtatu, 

Dubrovniku i Zadru. — Surađivao je u 

listovima, časopisima i znanstvenim zbornim 

djelima: Euharistijski glasnik (1937), 

Farmaceutski glasnik (1950, 1958, 1959, 

1961, 1968, 1973, 1974), Arhiv za farmaciju 

(1951, 1959) Acta pharmaceutica jugoslavica 

(1954), Acta Historica Medicinae. 

Pharmaciae. Veterinae (1973), Spomen knjiga 

Zbora lijecnika Hrvatske. (Zagreb, 1954,) 

Zbornik II. kongresa farmaceuta Jugoslavije. 

(Beograd, 1956) Atti del II. Congresso 

internazionale di storia della Farmacia. (Pisa, 

1958). Anali historijskog instituta JAZU u 

Dubrovniku (1959, 1960-61), Spomenica 

Gospe od andela u Orebicima 1470-1970 

(Omis, 1970) - Samostan sv. Frane u Zadru 

(Rijeka, 1980) - Samostan Snjezne Gospe u 

Cavtatu. (Rijeka, 1984, 5-58), - Samostan 

Male brace u Dubrovniku., (Zagreb, 1985). - 

Sematizam Franjevacke provincije sv. 

Jeronima u Dalmaciji i Istri, (Zadar, 1990). - 

Zaštita zdravlja. Zagreb (1950: 92-94). - 

Beriticev zbornik (Dubrovnik, 1960, 297-305). 

-Zbornik radova internacionalnog Kongresa za 

povijest farmacije u Dubrovniku. (Stuttgart, 

1961,189-197). - Acta historica Medicinae. 

Pharmaciae. Veterinae (1/1961), - Saopcenja- 

Pliva (3/1967: 255-258). - Farmaceutski 

vesnik. (Ljubljana, 1968). - Spomenica 650. 

god. Ljekarne Male braće. (Zagreb, 1968, 13- 

26). - Geschichtsbeilage des Deutschen 

Apotheker Zeitung- (4/1968), - Acta historica 

Medicinae. Pharmaciae et Veterinae (1969). - 

Pro medico (1972) - Radovi medunarodnog 

simpozija odrzanog prigodom proslave 700. 

obljetnice spomena Ijekarne u Trogiru. 

(Zagreb, 1973, 277-289). - Atti del XXVI 

Congresso nazionale di Storia della Medicina 

Pescara - Spalato 20-24. Settembre 1973. 

(Roma, 1973, 349-356. Prevedeno u Acta 

Historica (V-XI/1973). - Zbomik radova 

Simpozija o De Dominisu na Rabu JAZU, 

(Zagreb: JAZU, 1976, 99-105). - Zbomik 

radova simpozija odrzanog u Zadru u povodu 

250 obljetnice Sanitarnog kordona. (Zagreb, 

1978, 67-72). - Farmaceutski glasnik, (37/ 

1981: 297-301). - Atti dell' Simposio 

Internazionale sulla maiolica farmaceutica a 

Ferrara 1978, (Torino, 1981, 1-8). -Prilozi 

povijesti umjetnosti u Dalmaciji, (22/1980: 

175-182). - Zbornik radova cetvrtog simpozija 

iz povijesti znanosti - Prirodne znanosti i 

njihove primjene kod Hrvata u srednjem 

vijeku., (Zagreb, 1982, 43-46). - Atti e memorie 

della Accademia Italiana di Storia della 

Farmacia (Torino, 1984, 1-9). - Acta historica 

medicnae. pharmaciae. veterinae (1987). - 

Zadarska revija (1987). - Arhiv za istraživanje 

zdrastvene kulture Srbije (1987). - Vrelai 

prinosi (1990-91). - Proeeesing of the 

international svmposium on Ruder Bošković. 

(Zagreb, 1991). - Yournal of croatian studies 

(1990). - Zbornik radova … Jugoslavenskog 

drustva za istoriju medicine - farmacije i 

veterinarstva odrzanog 15. i 16. decembra 

1962. u Sarajevu (Beograd, 1962, 1963). - 

Vukovi dani. Beograd - Novi Sad - Tržić 14-20 

IX 1987. - "Sto godina bolnice na Boninovu 

1888-1988.". - Na spomen o. Eugena 

Zaninovica.-(Zadar, 1973). - Brat Franjo 

(1978, 1980, 1981). - Otok pasman kroz 

vjekove i danas. Zadar (1987,171-183). 

"Vjesnik provincije sv. Jeronima (Zadar 

(1961, 1962, 1963, 1964, 1970, 1971, 1974). - 

Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU 

29/1991: 189-200). — Prevodio je W. Nigg. 

Der Mann aus Assisi!. Franjo Asiski i njegov 

svijet. Zagreb, 1980. — Uredio: Spomenica 

Gospe od andela u Orebicima 1470-1970,


Omis, 1970. 7-38, 333-360 - Samostan sv. 

Frane u Zadru , Rijeka, 1980, 25-101, 203- 

221. - Samostan Male brace u Dubrovniku., 

Zagreb, 1985. 

DJELA: Vinko Velnić and Hrvoje Tartalja, 

The developement of Pharmacv in Yugoslav 

Countries. Zagreb, 1957. — Benigno F. 

Perrone - Justin Velnić. Il beato Giacomo e il 

suo santuario. Vol. II. Bitetto, 1985. 

LITERATURA: Gabrijel ŠTOKALO: O. 

Justin Velnić. Vjesnik Franjevačke provincije 

sv. Jeronima XXXII (1990) br. 3, str. 36.37.G. 

Štokalo- J. Sopta 

VELNIĆ, Teofil, provincijal (Baška Draga, 6. 

IV. 1892 - Pazin, 13. I. 1967). - Pučku školu 

pohađa u rodnom mjestu, gimnaziju na 

Košljunu i Zadru, novicijat u Kopru, a 

teologiju u Dubrovniku. Za svećenika je 

zaređen 1914. g. U Beču je 1920. doktorirao na 

teološkom fakultetu. U svojoj redovničkoj 

zajednici vršio je službu magistra klerika, 

gvardijana, definitora, kustosa i provincijala. 

Bio je i generalni vizitator. Nastavničku službu 

je obavljao na franjevačkoj gimnaziji u 

Dubrovniku i biskupskoj u Pazinu. Teologiju je 

predavao na franjevačkoj bogosloviji u u 

Dubrovniku i biskupskoj u Pazinu. U 

Dubrovniku je bio predsjednik Hrvatskog 

pjevačkog društva “Gundulić”, tajnik i kapelan 

“Braće hrvatskog zmaja”, pčlan uprave 

kulturno-socijalnog društva “Našredak” i 

predstavnik sklupa esperantista. Javnosti se 

predstavio s nekoliko brošura i monografija. 

Problem međunarodnog jezika i esperanto, 

Dubrovnik 1924. - O. Fulgencije Carev, Pazin 

1961. - O. Marko Tvrdeić, Pazin 1962. - Mali 

cvijet iz Istre, Pazin 1964. - Svjedoci Jehove, 

Pazin 1966. - Vodič po franjevačkom 

samostanu u Hvaru, Pazin 1966. - Košljun. 

Pazin 1967. Bio je urednik i suradnik 

Euharistijskog glasnika. Pisao je u: Novoj 

reviji (1931). - Listu dubrovačke biskupije 

(1922-1923, 1925). God. 1939. kao provincijal 

službeno traži da se slike i spisi provincije, koji 

su ostali u samostanu sv. Frane u zadru od 

Italijom, vrate provinciji. 

LITERATURA: Andrija BONIFAČIĆ, Mp. O. 

Teofil dr. Velnić, Vjesnik Franjevačke prov. 

sv. Jeronima, Zadar 1967, str. 28-30. - Jerko 

BAKOTIN, Oproštajni govor, op. cit. str. 32- 

37. PP 

VEREN, Klement, povjerenik Hrvatskoslovenskog 

franjevačkog bratstva u SAD 

(Murska Sobota, Slovenija, 5. XIII. 1887. - 

Čakovec, 29. VIII. 1954.). — Stupio je 1904. u 


Metoda. Završivši srednje školovanje u 

Varaždinu i teološko na Bogoslovnom 

fakultetu u Zagrebu, zaređen je 1911. za 

svećenika. Svećeničko djelovanje je započeo 

kao odgojitelj u malom sjemeništu u Varaždinu 

(1912/13); zatim je bio vjeroučitelj u Našicama 

i vojni kapelan (1914-1918). Poslije rata je bio 

župnik i samostanski starješina u Cerniku 

(1918-1921) i Vukovaru (1921-1924). Potom 

je pošao u Sjedinjene američke države, gdje je 

djelovao među hrvatskim iseljenicima i 

doseljenicima iz Prekomurja u gradu 

Betlehemu (1924-1929); za potonje je priredio 

i vjersku literaturu, a za izgradnju sjemenišne i 

gimnazijske zgrade u Varaždinu je skupljao 

pomoć. Vrhovna uprava Franjevačkog reda ga 

je imenovala prvim poglavarom tzv. 

Jugoslavenskog franjevačkog komesarijata sa 

središtem u Chicagu (1926-1929). Po povratku 

u domovinu bio je gvardijan u Subotici (1930- 

1933), dušobriznik u Šarengradu, Iloku, Baču, 

Bjelovaru, Trsatu i Vukovaru. Za vrijeme 

Drugog svjetskog rata često se je u Čakovcu 

izlagao prijetnjama mađarskih okupacijskih 

vlasti braneći prava hrvatskog stanovništva. 

Poslije rata bio je u Virovitici, a zatim se vratio 

u Čakovec. 

LIT.: U spomen pok. p. Klementu Verenu. 

Obavijesti Hrvatske franjevačke provincije sv. 

Ćirila i Metoda, 7 (1954), br.4, 12-14. 

F. E. Hoško 

VESELIĆ, Mato, seljak (Pridvorje u 

Konavlima, 14. IX. 1871 - 19. VII. 1952). 

Potječe iz obitelji dobročinitelja franjevačkog 

samostana sv. Vlaha u Pridvorju. Mladost je 

proveo u rodnom kraju. natjeran potrebnom 

odlazi u Ameriku i provodi duže vremena u 

Kaliforniji. Po povratku, u starijim danima, 

posve se predao franjevačkoj trećoredačkoj


pobožnosti. Na blagdan sv. Franje proveo bi 

čitav dan u crkvi i samostanu u Pridvorju. I 

inače je bio česti gost starješine samostana o. 

Antuna Krile, kojemu je drugovanje s ovim 

pobožnim čovjekom bilo od utjehe. Još i danas 

je svježa uspomena na ovog čovjeka među 

vjernicima pridvorske župe, a posebno među 

trećorecima. 

LITERATURA: Ljudevit ŠONJE (LJŠ): 

VEselić, Mato. Franjo među Hrvatima. Zagreb 

1976, 282a. LJ. Šonje 

VEŠARA, Paškal, odgojitelj (Fojnica, 20. IX. 

1906 - Fojnica, 3. II. 1979). - Krsno mu je ime 

Mato. Rodio se od oca Ive i majke Kristine 

rođ. Kalamaut. Pučku školu završio je u 

Fojnici, šest razreda gimnazije u Visokom 


i istodobno VII i VIII razred gimnazije. 

Studirao je hrvatski, francuski i latinski jezik 

na Sorboni (1932-1935) i Zagreb (1935-1937). 

U franjevački red stupio je 1924., a svećenik 

postao 1929. Bio je profesor u Visokom (1929- 

1932, 1937-1945, 1948-1958), profesor na 

dominikanskoj gimnaziji na Bolu, meštar 

novaka u Kraljevoj Sutjesci (1945-1948), 

pastoralni svećenik među našim radnicima u 

esenskoj biskupiji (oko 1965). Petnaestak 

posljednjih godina proveo je u Fojnici. Putovao 

je više puta zvbog službenih i drugih razloga u 

Francusku, Italiju, Španjolsku, Portugal i 

Njemačku. Znao je osim klasičnih jezika još i 

francuski, talijanski, španjolski, portugalski i 

njemački. - Vešara je bio vrijedan svećenik, 

iskren rodoljub, ljubitelj prirode, originalno 

duhovit, djelatni vjernik, kršćanski humanista. 

Napisao je dvije knjige te objelodanio više 

priloga vjerskog, asketskog i povijesnokulturnog 

sadržaja u Franjevačkom vijesniku 

(1929, 1934, 1940-1941), Glasniku sv. Ante 

(1933, 1943, 1945), Dobrom Pastiru (1956, 

1959, 1960, 1962), Kalendaru Dobri Pastir 

(1958, 1974) i Bosni Srebrenoj (1965). 

Napisao je predgovor za ediciju Fojnički 

grbovnik (Sarajevo 1972). 

DJELA: Lurdska razmatranja. Sarajevo 1958. - 

Fatima. Zagreb 1967. 

LITERATURA: KOVAČIĆ Anto Slavko: 

Skice za portret fra Paškala Vešare. Nova et 

Vetera, 29(1979) II, str. 319-330. 

VEŠARA, Zdravko, odgojitelj (Fojnica, 21. 

XII. 1895 - Zagreb, 4. VII- 1935) - Potječe iz 

radničke porodice. Na krštenju je dobio ime 

Franjo. Osnovnu je školu završio u Fojnici, 

(1902-1906), gimnaziju u Visokom (1906- 

1915), maturu 1916. U Novicijat FS stupio je 

1911. Teologiju je studirao u Sarajevu i 

Budimpešti, biologiju na Filozofskom fakultetu 

u Zagrebu, za svećenika je zaređen 1918. Bio 

je profesor franjevačke gimnazije u Visokom 

1922-1933. i 1934-1935. i predavao 

prirodoslovlje, kemiju, fiziku, higijenu, 

francuski, povijest i pjevanje. Vršio je kratko 

vrijeme službu meštra klerika 1929-1930. Bio 

je sposoban pjevač i svirač na orbuljama i 

klaviru. - ostavljao je snažan autisak kao 

parofesor i odgojitelj i to punoćom i 

cjelovitošću svoje ličnosti: inteligencijom, 

vedrinom, religioznošću, prijaznim, otvorenim, 

plemenitim stavom prema ljudima, spremnošću 

na pomaganje, vojim jasnim, oduševljenim 

predavanjem, ali i izvan nastave, 

upozoravanjem mladih ljudi na svijet 

astronomije, društvenih problema, teologije, 

književnosti, umjetnosti a napose muzike. 

Zanimao se za istraživanje rodnog kraja i 

njegove okolice, planina Vranice, Zeca, 

Motorca te Prokoškog jezera, gdje je 

proučavao geološki sastav ali isto tako i biljni i 

životnjski svijet (endeme) Iz istih namjera 

putovao je i po ostaloj Bosni. Kratkoća 

aktivnog života, iapunjenog velikim obvezama 

i abolešću, spriječila ga je da u tom pravdu 

pruži vidnije rezultate. Surađivao je ponešto u 

Franjevačkom vijesniku (1927, 1933), 

Glasniku sv. Ante (1931) i Spomenici 

Franjevačke klasične gimnazije u Visokom 

1882-1932). 

LITERATURA: † Prof. fra Zdravko Vešara. 

Vrhbosna 49 (1935), 192 - † Fra Zdravko 

Vešara. Hrvatska straža, 7 (1935), br. 133, 7.I. 

Gavran 

VEZILIĆ Metod ( ✜ Ivan) profesor, župnik, 

stradalac (Sinj, 26. III. 1883 - Vrdol, 18. V.


1944). Osnovnu i srednju školu završio je u 

Sinju. U novicijat je ušao godine 1899. 

Filozofiju je učio u Zaostrogu (1900-1902) a 

bogosloviju u Makarskoj (1902-1904). Zaređen 

je za svećenika godine 1905. Studirao je 

crkvenu povijest i položio licencijat. Nakon 

toga njegov se život do godine 1925. odvijao u 

Sinju gdje se isticao radom. Bio je jedan od 

osnivača Kongregacije Gospe Sinjske, duhačke 

glazbe, vođa katoličke omladine, dobar 

propovjednik. Neko vrijeme bio je prefekt u 

sjemeništu. Na Gimnaziji je dugo vršio službu 

nastavnika u više navrata: šk. g. 1906/07 do 

1909/10, te od 1912/13. do 1913/14, a zatim 

1915/16. do 1924/25. Predavao je povijest i 

zemljopis, jednu godinu hrvatski jezik. Godine 

1925. imenovan je župnikom u Bajagiću a 

1926. u Potravlju. Godine 1928. izabran je za 

definitora provincije i postao gvardijan na 

Visovcu. Nakon toga je bio župnik na Unešiću 

(1931) a zatim u Bajagiću, a godine 1941. u 

Gali. Odatle su ga partizani odveli i umro je 

mučeničkom smrću. J. Soldo? 

VEŽIĆ, fra Franjo, provincijal i propovjednik 

(Brist, o 1886 – Makarska, 19. VII. 1873). 

Teologiju je studirao u Makarskoj i u Budimu, 

među posljednjim dalmatinskim franjevacima 

koji su tu studirali. Provincijal 1829-1832. Više 

godina prije smrti potpuno je oslijepio. 

Djela: Propositiones theologicae, quas publico 

certamini exponit et in argumentum perenne 

suae devotionis seraphico patri suo 

patriarchae s. Francisco v. f. Franciscus 

Vexich […] Dusputabuntur Macarscae in 

ecclesia s; Mariae a. 1807 die … sub 

assistentia RR. PP. Andreae Tomassevich. 

(KMB Dubrovnik 33-XII-2 privez 61. Jurić, 

2901). V. Kapitanović 

VICIĆ (ĐEVRIĆ), Vice, glazbenik (Fojnica, 

1734 - Fojnica, 1796) - Osnovno školovanje 

dobio je u samostanu u Fojnici a više je nauke 

završio u Italiji, gdje se također usavršio u 

glazbi. Po povratku, postao je ravnateljem kora 

u Fojnici, što je obavljao gotovo deset godina. 

Iza toga je bio župnik u Bihaću i u Dobretićima 

kod Jajca. Pod starost se vratio u samostan i tu 

nabavio orgulje i sastavio pjesme. Komponirao 

je mnoge mise i lijepo ih vlastoručno, s 

inicijalima u boji ispisao. Sastavio je niz 

pjesama; za šest pjesama dodao je i napjeve. 

To je djelo kasnije izdao. I. fra Franjo Jukić. 

Bolovao je od vodene bolesti. Pokopan je u 

groblju odmah do samostana, koje je kasnije 

napušteno pa se za grob danas ne zna. 

DJELA: Pisme razlike na poštenje Božie, B.D. 

Marie i sviuh svetih, sastavljene od o. F. Vice 

Vicića godine 1785. sad pako na svitlost dane 

po I.F. Jukiću. U Splitu 1844, tiskom Oliveti i 

družbenice. 

LITERATURA: J. MATKOVIĆ: Bibliografija 

bosanskih franjevaca, Tiskane knjige. Sarajevo 

1896. - J. JELENIĆ: Kultura i bosanski 

franjevci, II. sv. Sarajevo 1915, 581-586 - R. 

PILIČIĆ: Obrada Pjesmarice fra Vice Vicića. 

Strojopis, Diplomski rad, Zagreb, Institut za 

crkvenu glazbu - Zdenka MILETIĆ: Glazbena 

zrnca iz Bosne - Vice Vicić. Sveta Cecilija, 49 

(1979), br. 1, str. 3-4. I. Gavran 

VIČIĆ, Egidije Franjo, provincijal (Rijeka, 

1647 - Varaždin, 10. IV. 1691). - Sin je Jurja i 

Uršule r. Marinović; uz njihovo dopuštenje je 

1655. stupio u Križevcima u Provinciju sv. 

Ladislava. Završivši filozofiju na školama 

Provincije (1667-1669) studirao je dvije godine 

u inozemstvu i položio ispit za profesora 

filozofije. Predaje na filozofskom učilištu u 

Zagrebu (1671-1674), premda je tek 1673. 

zaređen za svećenika. Postigao je i zvanje 

profesora teologije pa poučava najprije na 

učilištu moralnog bogoslovlja u Varaždinu 

(1675/76), a zatim na bogoslovnoj školi 


(1676-1678); dvije godine je tumačio crkveno 

pravo na posebnom učilištu prava koje je u to 

vrijeme Provincija bila otvorila u Varaždinu 

(1687-1689). U zajednici je obavljao i upravne 

službe: gvardijana u Zagrebu (1674/75, 

1686/87), tajnika (1684-1687) i kustoda 

Provincije (1687-1690) te provincijala 

(1690/91): smrt ga je spriječila da tu službu 

privede kraju. 



officiorum, sign. B 2, str. 35. - Ibidem: 

Monumenta Custodiae S. Ladislai, sv. 1, str.


187. - Arhiv franjevačkog samostana u 

Varaždinu: Necrologium Provinciae S. 

Ladislai. F. E. Hoško 

VID GVOZDANSKI ( de Monte ferreo, de 

Castroferreo, od Gvozda, od Gvozdanskoga) 

O. Min., biskup († pr. 23. V. 1347) . Njegov 

brat Šimun imao je posjede kod Topuskog, pa 

je sasvim opravdano tvrditi da je latinski izraz 

"de Monte ferreo" istovjetno s planinom 

Gvozd, a "de Castroferreo" s gradom 

Gvozdansko podno Petrove gore 15 km od 

Zrina i oko 30 od Topuskog. Izraz "de Monte 

ferreo" označava da je bio plemićkog 

podrijetla. Bio je kapelan i savjetnik kralja 

Karla Roberta, na čiju preporuku Ivan XXII. 

naređuje 4. X. 1332. ostrogonskom 

nadbiskupu, da Vida ustoliči za prvog biskupa 

u Milkowu, u Vlaškoj. Gams ga tamo i 

spominje kao biskupa ardjiskog do 1347. Čini 

se ipak da do toga nije došlo jer je Ivan XXII. 

imenovao 11. V. 1334. Vida nitrijskim 

biskupom, ne spominjući eventualni 

premještaj. Ustoličenje je moralo prilično 

zakasniti jer mu je papa dopustio tek 29. VIII. 

1334. da može biskupsko posvećenje primiti i 

van Rima. Nakon njegove smrti imenovan mu 

je 3. V. 1347. nasljednik. 

LIT.: Diplomatički zbornik kraljevine 

Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, XI. [ur. T. 

Smičiklas], Zagreb 191?, 534 br. 404; 195 br. 

147; 252 br. l92. — P. GAMS: Series 


Regensburg 1873 [Graz 1957], 383; 375. — 

Bularium Franciscanum, V, [ed. C. Eubel], 

Romae 1898, br. 996 1064.— C. EUBEL: 


1968 2 , 368; usp. i 339 bilj. 1. — M. ŽUGAJ, 



Zagreb 1993, 101. 

VID IZ CRESA, FKN († pr. 6. II.1436), biskup. 

Protupapa Ivan XXIII. imenovao je Vida za 

osorskog biskupa 24. X. 1412. nakon smrti 

biskupa Izidora. Kako je prethodno 8. XI. 

1411. imenovan za osorskog biskupa fr. Gigo, 

ali je preminuo prije biskupskog ređenja, pa ne 

dolazi u redosljed osorskih biskupa, Eubel je 

poistovjetio Giga s Vidom, kao da se radi o 

samo jednoj osobi. Nekrologij padovanske 

provincije spominje Vida na dan 1. II. 1436. 

No, to nije mogao biti dan smrti, jer je samo 

pet dana kasnije ubilježena obveza uplate za 

njegova nasljednika Petra Leonis. 

LIT.: Conradus EUBEL: Bullarium 

Franciscanum, vol. VII, 459s br. 1279, Romae 

1904. C. EUBEL: Hierarchia catholica medii 

aevi, II, Patavii 1968, 67; II, 77. — Pius 

Bonifac. GAMS: Series Episcoporum 

Ecclesiae Catholicae, Graz 1957, 391. 

Archivio Sartori… (a cura di P.Giovanni 

Luisetto), Padova 1988. vol. III, 1268 br; 1292 

br. 22. M. Žugaj 

VID IZ KOTORA, graditelj Visokih Dečana 

(XIV. st) - Djelovao po Dalmaciji na gradnji 

samostana (Zadar, Dubrovnik, Kotor). Njegov 

je rad i crkva sv. Franje u Puli (Oreb). Na 

poziv srpskog kralja Stefana Uroša III. bio je 

glavni arhitekta crkve Sv. Spasa u Dečanima, 

građene od 1326-1335.g. Ovo njegovo djelo je 

do danas najbolje očuvani spomenik srpskog 

srednjevjekovnog crkvenog građevinarstva; po 

koncepciji, najsloženiji, a po dimenzijama 

najveći. (Kašanin). Ovaj arhitekta o kojem 

svjedoči natpis nad južnim vratima crkve u 

Dečanima se smatra jednim od tvoraca raške 

građevinske škole (Kovijanić), jer je majstorski 

prilagodio međusobno bizantske, romaničke i 

gotičke elemente što je bila novost na ovome 

prostoru. Također je u Dečane doveo i kotorske 

slikare koji su najvećim dijelom oslikali ovaj 

spomenik. (Mijović). 

LITERATURA: KUKULJEVIĆ: slovnik 

Umjetnika Jugoslavenskih. Zagreb 1858, 205. - 

Giuseppe GELCICH: Memorie storiche sulle 

Bocche di Cattaro. zara 1880, 185-186. - Emilij 

LASZOWSKI: Kotoranin, Vid. Znameniti i 

zaslužni Hrvati. zagreb 1925, 141b. - Risto 

KOVIJANIĆ: Vita Kotoranin neimar Dečana. 

(ćirilicom). Beograd 1962. - Milan KAŠANIN 

(M.Kin.): Dečani. Enciklopedija likovnih 

umjetnosti 2. Zagreb 1962, 20b-22b. - -: Kotor. 

Le littoral Yougoslave - Guide. Zagreb 1967, 

38b. - Marin OREB: Uzori svetosti... i drugi 

časni sinovi... Split 1970, 56-57. - -: Vito iz 

Kotora. Leksikon JLZ. Zagreb 1974, 1052c. -


Pavle MIJOVIĆ: Umjetničko blago Crne Gore. 

Beograd-Titograd 1980, 150, 152. - Konstantin 

JIREČEK: Istorija Srba I. Beograd 1981 2, 


VIDIĆ, fra Stanko ( ✜ Mate) (Lučani/Sinj, 31. 

X. 1894. — Sinj 26. V. 1973). Osnovnu školu 

pohađao u Krušvaru i Hrvacima, srednju u 

Sinju. Filozofiju studirao u Zaostrogu, 

teologiju u Makarskoj. Dana 8. IX. 1913. 

obukao franjevačko odijelo na Visovcu, za 

svećenika zaređen 15. XII. 1920. u Splitu. Od 

1920-23. prefekt u Sjemeništu i nastavnik na 

Gimnaziji. Zatim odlazi u Fribourg u 

Švicarskoj, studira biologiju i polaže doktorat. 

Od šk. g. 1927/28 pa sve do šk. g. 1961/62. 

radi na Gimnaziji. Izuzetak su dvije godine rata 

(1944-46). Predaje biologiju, fiziku, 

matematiku i po potrebi još neke predmete. 

Javljao se u Mariji slikama iz prirode, koje 

dokazuju svrsishodnost, odnosno Božju 

opstojnost. Naveo je 32 imena biljaka koje 

nose Gospino ime. "Marijanski nazivi za biljke 

kod nas" - "Nomenclatura Mariana botanica 

apud Croatas". Marija, br. 3, 1963. 

K. Bašić 

VIDOVIĆ, Bonifac, provincijal (Dobro-ž. 

Vidoši, 8. II. 1870 - Gorica-Livno, 17. XII. 

1952). - Krsno mu je ime Božo. Sin je Joze i 

Kate rođ. Marelja. Osnovnu školu svršio u 

Vidošima 1882., tri razreda probanata u Gučoj 

Gori (1882-1885), dvije godine filozofije u 

Kraljevoj Sutjesci i Gučoj Gori, teologiju u 

Pečuhu, novicijat započeo u Fojnici 1885, za 

svećenika zaređen 1892. Bio je kapelan u 

Čukliću (1892-1894), tri godine prefekt i 

učitelj klerika uLivnu (dvaput) i na Petrićevcu, 

tajnik provincije (1897-1899), župnik u 

Vidošima (1901-1903), Livnu (triput) i 

Ćukliću, gvardijan u Livnu osam godina u dva 

navrata i dvije godine u Visokom, generalni 

vizitator u Hercegovini 1910. i Hrvatskoj 1928, 

te provincijal Bosne Srebrene (1919-1922). 

Posljednje godine života proživio je u Livnu. 

Napisao je praktičnu knjižicu Pouka o 

razmatranju i surađivao manjim prilozima u 

Serafinskom perivoju (1903, 1919, 1910) i 

Vrhbosni (1919). 


Srebrene. † Fr. Bonifacije Vidović, Bosna 

Srebrena, 12(1953) 1, sgtr. 9-10.- † Fra 

Bonifac Vidović, Dobri Pastir, 2(1953) I-IV, 

str. 397. A. Kovačić 

VIDOVIĆ, s. Kasilda, profesorica (Zadar, 28. 

11. 1911 Đakovo, 16. 12. 1993), sestra sv. 

Križa. Vrlo rano osjetila je redovnički poziv. 

Kao učenica građanske škole oduševila se 

Merčevim geslom Žrtva, euharistija, apostolat, 

koji je dao smisao cijelom njezinom životu. U 

trinaestoj godini piše u Đakovo moleći da je 

sestre prime u samostan. No morala je čekati 

još dvije godine. Kroz to se vrijeme svom 

dušom posvetila Orlovskom društvu. Godine 

1927. stupila je u Družbu sestara svetoga Križa 

Svršivši u Đakovu Građansku školu odlazi u 

Zagreb gdje kod sestara Milosrdnica sv. Vinka 

polazi V. i VI. razred gimnazije. Sedmi i osmi 

završava u Osijeku. Nakon završene 

redovničke formacije polaže 1935. prve zavjete 

Iste godine počinje studij književnosti na 

Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Završivši 

1940. studij dolazi u Provincijalnu kuću gdje 

već iste godine počinje poučavati na 

Građanskoj školi Družbe. Kad je u Osijeku 

slijedeće godine bila otvorena Klasična 

gimnazija Družbe, s. Kasilda je premještena u 

Osijek gdje poučava svoju struku. No nije dugo 

predavala. Nakon dvije godine razboljela se 

teško. S bolešću će se boriti cijelu mladost, a s 

posljedicama i cijeli život. Boluje sve do 1959. 

Liječi se i radi u uredu Provincijske kuće. Te je 

godine premještena na Sušak, gdje joj se na 

morskom zraku zdravlje ponešto učvršćuje. 

Marljivo radi prevodeći s talijanskog za 

periodik Iz života koji su u to vrijeme izdavali 

Isusovci u Opatiji. Jedno vrijeme vrši i službu 

kućne poglavarice u zajednici svojih sestara na 

župi sv. Jakova u Opatiji. Godine 1973. dolazi 

u Provincijalnu kuću gdje preuzima pisanje 

samostanske kronike. Službu kroničarke vršila 

je punih dvadeset godina. Kao kroničarka 

radila je na sabiranju arhivske građe po raznim 

arhivima, napose u Arhivu Kuće matice u 

Ingenbohlu. Tako je sabrala mnogo građe za 

buduću povijest svoje Provincije. Poslije II.


vat. sabora sudjelovala je svojim predavanjima 

na različitim znanstvenim skupovima. 

Ciklostilom je objavljen njezin prijevod knjige 

Maria Eugenia Pietromarche, La beata Maria 

de Mattias, Zagreb, 1962. U rukopisu su joj 

ostali prijevodi: Nino Salvaneschi, Il libro dell’ 

anima, Milano 1941; Gaston Coutrois, 

Magnificat, meditacije; René Bazin, 

Osamljena; Agnes Richomme, Oče naš, 

razmatranja i Zdravo Marijo, razmatranja od 

iste autorice. 

LIT.: S.T. KOŠEC, »Sestra Kasilda Anka 

Vidović«, U znaku Križa, List Milosrdnih 

sestara sv. Križa, Đakovo, XV (1994) 1, 

M. Žigrić 

VIDUVIĆ, Vikcko, profesor (Korčula ? - Zadar, 

31. VIII. 1797). - Filozofsko teološki studij 

završava u Italiji. Kao mladi svećenik predavao 

je filozofiju u samostanu sv. Franje uPadovi, a 

zatim je 42 godine bio profesor u glagoljaškom 

sjemeništu u Zadru. Prredavanja je držao na 

hrvatskom jeziku. Neprestano je nastojao da 

njegovi slušači što bolje upoznaju narodnu 

kulturu. 


provincije sv. Jeronima Zadar. Donato 

FABIANICH, Storia dei Frati Minori... in 

Dalmazia e Bosnia, parte seconda, Zara 1864. 

str. 116. P. Pejić 

VILOV, Stjepan, pisac (Budim, kraj 17. 

stoljeća - Busim, 2. VII. 1747). U franjevački 

red stupio je u Iloku 1709. Godine 1722. 

imenovan je propovjednikom u Osijeku. Nešto 

kasnije (1725) nalazi se u istom mjestu kao 

odgojitelj mladeži. istu dužnost obavljao je i u 

Budimu te šest godina bio gvardijan. Biran je 

za definitora provincije i generalnog vizitatora 

u Bugarskoj. Bio je bogoslov i jprisjednik 

duhovnog stola kaločkog biskupa Gabrijela 

Patačića. U knjižnici franjevačkog samostana u 

Budimu nalazio se njegov rukopis Philosophia 

naturalis seu Phisica, kojeg je završio 1716. 

DJELA: Razgovor prijateljski među 

krstjaninom i ristjaninom. Budim 1736. 

LITERATURA: PAVIĆ Emerik: Ramus 

viridantis olivae... seu... descriptio provinciae 

Bosnae Argentinae... Budim 176, str. 70, 73, 

223. - JELENIĆ Julijan: Bio-bibliografija 

franjevaca Bosne Srebreničke II (rukopis u 

toliškom arhivu). A. Kovačić 

VILOV, Stjepan, teološki pisac, književnik 

(Budim, potkraj 17. st. — Budim, 5. XI. 1747). 

God. 1709. stupio u Iloku među franjevce 

Bosne Srebrene. Filozofiju i teologiju je 

studirao u Italiji. Postigavši stručnu spremu 

profesora filozofije i teologije, predavao je 

naprije na filozofskom učilištu u Budimu 

(1721-1724), a zatim na bogoslovnim školama 

u Osijeku (1724-1729) i Budimu (1729-1739); 

u Budimu je bio dekan Generalnog učilišta 

(1739-1747), a nosio je i naslov lektora 

jubilata. U budimskom samostanu je tri puta 

bio starješina (1732/33, 1740-1743, 1746/47), a 

u upravi Bosne Srebrene je sudjelovao kao 

definitor za provincijala Luke Karagića 

(1735-1738). Kao osobit izaslanik obavljao je 

poslove Provincije u Beču (1735/36. i 1743.), a 

1741. je bio generalni vizitator u Bugarskoj. 

Provincijal Filip Lastrić mu je 1742. povjerio 

da s profesorima budimske bogoslovne škole 

pripravi statute Provincije. Nije poznato, da li 

je to i učinio. U rukopisu su preostali spisi 

Tractatus de Deo uno et trino (Essekini 

1727/28; vel. 15,5 x 19,7 cm; fol. nepag. 234; 

u franj. samostanu u Budimu, sign. k III 46), 

Theologia dogmatica ... secundum ordinem 

Quattuor Librorum Sententiarum (Buda 

1735/36; vel. 16 x 20 cm; nepag.; franj. 

samostan u Budimu, sign. k III 41); Scripta 

theologica (Buda 1736/37; vel. l1,5 x 20 cm; 

fol. 336; franj. samostan u Iloku, sign. B 138). 

Uređivao je hrvatski kalendar koji je izlazio u 

Budimu, a E. Pavić mu pripisuje dva hrvatski 

pisana djela, jedno pripada kontroverzističkoj 

literaturi. A. Bačić ga pak naziva začetnikom 

onovremenog hrvatskog pravopisa u Bosni, 

Slavoniji i Podunavlju. 

DJELA: — Razgovor prijateljski među 

krstjaninom i ristjaninom. Budim 1736. 

LIT.: J. JELENIĆ: Necrologium Bosnae 

Argentinae, Srajevo 1917, 22.— L. 

HADROVICS: Pokušaj reforme latiničkog 

pravopisa 1785. godine, Anali Filološkog 

fakulteta, Beograd 1966, sv. 5, 1267-272. — 

A. SEKULIĆ: Književnost bačkih Hrvata,


Zagreb 1970. — Z. VINCE: Grafijskopravopisna 

pitanja pretpreporodnog i 

preporodnog doba u Slavoniji, I. znanstveni 

sabor Slavonije i Baranje, 774-778. — F.E. 

HOŠKO: Dvije osječke visoke škole u 18. 

stoljeću, Kačić 8 (1976), 152-157. — ISTI: 

Prosvjetno i kulturno djelovanje... franjevaca 

...u Budimu, Nova et vetera 28 (1978), sv. 1/2, 

137-140. F.E. Hoško 

VINCENCIJE IZ DUBROVNIKA (a Ragusio), 

ljekarnik (Dubrovnik, 18. st.) - Član Provincije 

sv. Franje u Dubrovniku. Ljekarnik. Umro u 

dubrovniku u 30. godini života i 9. 

redovništva. 





Vinko VELNIĆ: Tableau chronologique des 

apothicaires de la pharmacie des Pères 



in Dubrovnik (26.-31. VIII. 1959). Stuttghart 

1960, 189-197. I. Djamić 

VINJALIĆ, fra Gašpar (Vinjal, ✜ Petar), 

povjesničar (Zadar, 3. X. 1707 - Visovac, 16. 

V. 1781.) Potječe iz ugledne časničke obitelji. 

Nižu je školu završio u Zadru. U franjevački 

red je stupio 12. XI. 1735. na Visovcu. Nema 

sigurnih podataka o njegovu studiju filozofije i 

teologije, podaci koji se donose zasnivaju se na 

vjerojatnosti. Vršio je različite službe: učitelj 

mladeži u Šibeniku (1742) i Kninu (1742- 

1743, 1747, 1766-1770) župnik u Kninu 

(možda 1742-43, 1749), gvardijan (1749- 

1751), predsjednik samostana u Šibeniku 

(1758) i župnik u Šibenskom Varošu (1758- 

1759), i definitor Provincije (1763-1766). Čini 

se da je kraće vrijeme zbog liječenja boravio u 

Veneciji a zatim je nakasnije 1775. premješten 

na Visovac gdje je i umro. Napisao je 

Compendio istorico e cronologico delle cose 

più memorabili occorse agli Iliri e Slavi in 

Dalmazia, Croazia e Bosna. Sadrži povijest 

Dalmacije do 1769. godine. Prva dva dijela te 

povijesti objavio je mletački franjevac 

Gianantonio Bomman pod naslovom Storia 

civile ed ecclesiastica della Dalmazia, Croazia 

e Bosna in libri dodici compendiata. Venezia, 

Apresso Antonio Locatelli, 1775. Treći, 

najvažniji, dio ostao je u rukopisu. Građu za 

ovaj posljednji dio crpio je uglavnom iz 

franjevačkih i nekih privatnih obiteljskih 

arhiva tako da u tom dijelu ima važnih 

obavijesti, posebno iz povijesti zagorskog 

dijela Dalmacije, koje se ne mogu naći kod 

drugih povjesničara. Kao učitelj mladeži 

napisao je trojezičnu gramatiku Pricipi della 

Gramatica ad uso de Slavi che desiderano 

esser Religiosi con quali apprenderano 

nell’istesso tempo la lingua Latina et Italiana, 

servira anco agli Italiani per apprendere la 

lingua Slava. Opera di Fra Gasparo Vignalich 

ex deffinitor dell’Osservante Provinzia del’SS 

Redentor in Dalmazia. Ostali povijesni 

rukopisi sačuvani na Visovcu kao Ristretto di 

memorie istoriche della Dalmazia zapravo su 

koncepti za navedeno povijesno djelo. Osim 

toga sačuvano je u prijepisu pismo upućeno 

Ivanu Lovriću pod naslovom Copia del scritto 

da fra Gasparo Vignalich li 22 8bre 1776, e 

spedito al p. Guard. di Sign, accio lo facesse 

legger al Lovrich e ad altri e poi lo 

rimandasse all’Autore come fece molto temp 

dopo. 36 str. (daktilografski prijepis u 

Knjižnici Franjevačkoga samostana u Sinju, 

rkp. XX/9). Nikodim Milaš spominje i njegov 

spis Cenni nell!attività dei Frati Minori a 

Stagno e luoghi adiacenti. 

Lit.: S. ZLATOVIĆ, Ot. Gašpar Vinjalić 

franovac Redodržave presv. Odkupitelja u 

Dalmaciji, Nada 1883, 115-117. – Š. Urlić, O. 

Gašpar Vinjalić, Rad JAZU, 189 (1911), 277- 

287. — N. SUBORIĆ, Vladika Končarević i 

njegov ljetopis, Magazin sjeverne Dalmacije, 1 

(1934), 43-52. — S. PETROV, Zaboravljena 

trojezična gramatika fra Gašpara Vinjalića, 

Nova Revija 19 (1940), 457-463. – P. PEZO, 

Franjevci Provincije Presv. Otkupitelja pisci 

latinskih gramatika u XVIII. stoljeću, Kačić 16 

(1984) 67-70; B. PEZO, Fra Gašpar Vinjalić i 

njegova rukopisna Baština, Visovački zbornik, 

Visovac, 1997, 329-336. – P. BEZINA, Kulturni 



1994, 71-73. – V. KAPITANOVIĆ, Gašpar


Vinjalić i njegova povijest Slavena, u GAŠPAR 

VINJALIĆ, Kratki povijesni i kronološki pregled 

važnijih zbivanja koja su se dogodila 

Slavenima u Dalmaciji, III. dio, 1514. – 1769. 

(u tisku). 


VINTURIĆ, Klement (Vinturich), glazbenik (? 

- Dubrovnik, prije 1582) - Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. IZvrstan glazbenik. 





I. Djamić 

VISINONI, Josip, provincijal (Zadar, oko 1713 

- Zadar, 9. V. 1805). Vrlo mlad je stupio u 

Franjevački red. Filozofsko teološki studij 

završava u Bresci. Neko vrijeme je predavao 

filozofiju u Milanu, a teologiju u Kopru. kao 

cijenjenjen propovjednik nastupao je u raznim 

gradovima Italije. U Redu i provinciji je slovio 

kao ugledan redovnik. Dva puta je bio 

provincijal (1786-1789; 1798-1801). Vrhovna 

uprava Reda povjerila mu je službu generalnog 

vizitatora u provinciji presv. Otkupitelja. U 

rukopisu je ostavio djela: Trattati di filosofia e 

di teologia; - Quaresimali italiano ed illirice; - 

Storia del Convento di Zara. 




parte seconda, Zara 1864. str. 37-38. P. Pejić 

VLADIĆ, Anto, provincijal *Usti-Rama, 15. V. 

1819 - Rama, 13. XI. 1889). - Školovanje je 

završio u Fojnici i u Ugarskoj, gdje se 1840. 

nalazi kao student. U franjevački red stupio je 

1834., a za svećenika zaređen 1842. Bio je 

tajnik apostolskog provikara Karačića i 

biskupa Šunjića, izvanjski biskupov vikar u 

Bosanskoj Krajini te za župe Sko0plje, Ramu i 

Neretvu, provincijal (1860-1863) i definitor 

Bosne Srebrene, gvardijan u Rami više puta, 

župnik u Ivanjskoj, Rami i Prozoru, nadglednik 

pučkih škola i distriktu, generalni izaslanik i 

definitor, Jeronim Vladić mu je posvetio svoje 

Uspomene o Rami. 

LITERATURA: Šematizmi Bosne Srebrene od 

1840, 1852, 1856, 1864, 1878 i 1887. A. 

Kovačić 

VLADIĆ, Jeronim, povjesničar (Usti-Rama, 2. 

III. 1848. - Šćit-Rama, 25. VI- 1923). - Ćitati i 

pisati naučio je kod župnika u Triešćanima 

(1857-1l858). Daljnje školovanje teklo je ovim 

redoslijedom: 1858. dolazi u Fojnicu da uči 

latinsku školu i da se priprema za novicijat, 

krajem iste godine školu proslijeđuje u Gučoj 

Gori, 1859. vraća se u Fojnicu da bi početkom 

1860. pošao u Bugojno učiti latinski jezik kod 

župnika fra Filipa Kunića. Ovaj ga polovicom 

iste godine vodi u Carigrad, gdje pohađa 

franjevačku školu kod sv. Marije na 

talijanskom i novogrčkom sve do kraja 1861. 

kada se vraća u Fojnicu u kojoj ostaje do 

početka 1865. Tada odlazi ponovo u Guču 

Goru da bi već u travnju prešao u LIvno, a u 

listopadu u Đakovo. Ovdje (1865-1869) i u 

Rimu (1869-1870) završava filozofsko-teološki 

studij. Novicijat je obavio u Fojnici (1863- 

1864), a za svećenika zaređen u Rimu 1870. - 

Bio je svečani propovjednik i učitelj osvnovne 

škole u Fojnici (1871-1874), nastavnik 

humaniornih nauka i filozofije (1874-1876), 

odnosno filozofije i teologije (1876-1880) u 

Livnu, učitelj humaniornih nauka, ravnatelj 

crkvenog pjevanja i drugi meštar novaka u 

Fojnici (1880-1882), župnik na Golom Brdu 

kod Bugojna (1882-1884) i gračacu (1895- 

1899), kateheta u velikoj gimnaziji, učiteljskoj 

preparandiji i tehničkoj školi u Sarajevu (1884- 

1894), predsjednik rezidencije u Rami (1895), 

prvi meštar novaka u Fojnici (1899). Od 1908. 

živio je i djelovao na Šćitu u Rami. Godine 

1881. putovao je na hodočašće u Rim. Uživao 

je velik ugled uf ranjevačkom redu. Godine 

1902. bio je generalni izaslanik u provinciji 

resv. Otkupitelja u Dalmaciji, a 1901. biran je 

za generalnog definitora i provincijalnog 

komisara u Albaniji. — Vladić je bio ljubitelj 

narodnog blaga, dobar poznavalac franjevačke 

jprošlosti, osobito domaće. Prvu pjesmu u 

deseterdu objelodanio je 1867. u Bosiljku. 

Narodne pri0povijetke koje je sabrao ostavio je 

knjižnici “Zbora redovničke mladeži 

bosanske”. Jednu je objelodanio Tordinac. Još


kao đak uređivao je šaljive listove Klepetalo i 

Ljiljan, a kasnije Glasnik jugoslavenskih 

franjevaca (1887-1894). Napisao je i 

objelodanio nekoliko samostalnih djela te 

preveo od isusovca Vilima Stanihursta Povijest 

bezsmrtnog Boga. Neke njegove propovijedi 

tiskao je Hinko Hladaček u svom katoličkom 

propovijedniku. Brojne radove objelodanio je 

sam ili drugi poslije smrti u Srcu Isusovu 

(1886), Sriemskom Hrvatu (1880), Glasniku 

jugoslavenskih franjevaca (1888-1889, 1890- 

1894), Franjevačkom glasniku (1895-1902), 

Serafinskom perivoju (1902-1903, 1907), 

Glasniku sv. Ante (1907-1908, 1913, 1916, 

1918-1921, 1923, 1925), Luči (1913), Našoj 

misli (1916, 1917, 1919), Vrhbosni (1920, 

1911-1913), Vedrim hrvatskim dušama (1922), 

Hrvatskoj duši (1923-1924), Franjevačkom 

vijesniku (1928-1929), Jutarnjem listu (1929), 

Novoj reviji (1939) i Napretku (1941). Ulomci 

iz njegovih Zapamćenja objelodanjeni su 1929. 

u Franjevačkom vijesniku. Bio je inteligentan i 

široko naobražen, samosvjestan, odlučan, 

energičan, pronicav i dosjetljiv. Zbog velikog 

životnog iskustva 1i900. postavljen je za vođu 

duhovnih vježbi u provinciji. 

DJELA: Uspomene o Rami i ramskom 

franjevačkom samostanu. U Zagrebu 1882. - 

Katekizam u propovijedi ili nacrtu za katoličke 

propovijedi... Pobrao, preveo i pomjestio... 

Sarajevo 1887. - Trideset i jedan dan pred 

Presvetim Sakramentom... priredio... U 

Sarajevu 1890. - Isus s Križa govori 

poniženom grješniku. Sarajevo 1917. 

LITERATURA: ANONIM: Uspomene o Rami 

i Ramskom franjevačkom samostanu. 

Pobilježio fra Jeronim Vladić franjevac 

bosanski. U Zagrebu 1882. Katolički list, 

33(1882) 52, str. 416. - Uspomene o Rami i 

Ramskom franjevačkom samostanu... Narodni 

list 22(1883) 2. - STEPINAC M/atija/: 

Katekizam u propovijedih ili nacrti za 

katoličke propovijedi obilati dokazim svetoga 

pisma, svetih otaca i svietske poviesti za sve 

nedjelje i glavnije blagdane u godini. Pobrao, 

preveo i pomjestio O. Jeronim Vladić iz Rame, 

franjevac bosanski. Katolički list, 38(1887) 15, 

str. 121-124; 16, str. 129-132. - MATKOVIĆ 

Jako: Bibliografija bosanskih franjevaca. 

Sarajevo 1896, str. 54-55.. J.M.: O. Jeronim 

Vladić. Prosvjeta, 19(1911) 2, str. 61-71. - 

IVIĆ Kazimir: O. Fra Jeronim Vladić (2. III 

188848. - 25. VI- 1923). Hrvatska sloga, 

1(1923) 49, str. 2-3. - † Fra Jerko Vladić. 

Vrhbosna. 37(1923) 13/14, str. 109. - 

DEŽELIĆ Velimir: Vladić Jeronim. Znameniti 

i zaslužni Hrvati. Zagreb 1925, str. 277. - 

JELENIĆ Julijan: Vladić fra Jeronim. 

Franjevački vijesnik, 35(1928) 3, str. 82-86. - 

DRLJIĆ Rastko: Iz narodnog pjesništva 

Herceg-Bosne. Napredak, 16(1941) 10, str. 


VLADMIROVIĆ, fra Luka, lektor bogoslovlja i 

pisac (Sladinjac/Ploče, 16. IV. 1718.- Zaostrog, 

8. X. 1788.) Završio je osnovnu i humanističku 

školu u Zaostrogu, a u Franjevački red stupio u 

Živogošću 1. 1.1736. Filozofiju je studirao u 

Šibeniku i nastavio u Italiji (Venezia i 

Bologna) gdje nastavlja i teologiju. — Godine 

1745. imenovan je lektorom filozofije u 

Makarskoj, a nakon tri godine prelazi u 

Zaostrog za učitelja gramatike. Iz Zaostroga 

odlazi u Mletke i ostaje do 1752. godine. 

Vrativši se u Provinciju župnik je u Opuzenu, a 

potom zakratko učitelj mladeži u Karinu 

(1755.-1756.). Iz Karina ide u Šibenik, zatim u 

Veneciju, gdje dobiva naslov generalnoga 

lektora. U Šibeniku je župnik (1759.-1763.) i 

ujedno profesor na generalnom učilištu sv. 

Lovre, gdje ostaje punih 10 godina. Godine 

1768. dobio je jubilaciju i sve do smrti (izuzev 

kraće župnikovanje u Metkoviću) živi u 

Zaostrogu. Radi zdravlja išao je u Dubrovnik 

(1773.) i Bosnu (1778.), a u Mletke više puta 

bilo radi osobnih, bilo radi provincijskih 

poslova. U Veneciji je tiskao gotovo sva svoja 

djela. Ostavio je iza sebe i mnoge rukopise. 

BIBL. Descrizione della alma casa delli signori 

conti Vladimirovich de Narenta, 1761. ; Način 

pravi kako kršćani imadu Boga moliti, Mleci 

1763 (Zlatović). – Priprava za sv. Misu, Mleci 

1763.; Metodo di esaminare bene la coscienza 

..., Mleci 1765.; Slavodobiće kršćansko, Mleci 

1765.; Život sv. Šimuna Zadranina..., Mleci 

1765.; Razmisgliegna karschianska za svaki 

dan od miseza. [...] U Mleczi, Po Petru 

Valvasensu, 1765. – Svrhu slikarstva, Mleci


1775. – Variae sed summe necessariae 

benedictiones pro singulis malis, sive 

infirmitatibus studiose collectae a R. P. Luca 

Vladmirovich […] Pro commoditate 

sacerdotum qui infirmos benedicunt […], 

Venetiis 1766. – De urbe Narentina descriptio 

antiquissima ..., s. l. et a. 22. ; Antiquissimae 

familiae comitum et equitum Vladimirovich de 

Narenta honestamentorum liber Lucii Norini 

Narentini, s.l. et a. 38.; Stemma F. Marci 

Dobretich episcopi Eretrianensis vicarii 

apostolici in Bosna; De urbe Narentina, 

Venetiis 1768. – Chronicon archiviale 

continens brevem descriptionem principii et 

continuationis venerabilis conventus Sanctae 

Mariae Zaostrogiensis et ad illum spectantium 

ab anno 1468 usque ad praesentem annum 

1770. […] A domino Lucio Narentino [sc. 

Luca Vladmirović] [...], Venetiis 1770. – In 

laudem antiquissimae atque illustrissimae 

familiae comitum et equitum Vladmirovich de 

Narenta. Dissertatio panegyrica quam Plinius 

Narentinus A. R. P. Lucae Vladmirovich […] 

d.d.d., Venetiis, Typis Joannis Baptistae 

Casali, 1770. – Cuiit mirlisni nauka 

karschianscoga..., Mleci 1771. (2. izd. Ancona 

1805); – Brevis historia de domo et familia 

Dobretich et de familiis nobilibus urbis 

Narentinae nec non de ingressu Fratrum 

Minorum in regnum Bosnae. Anconae, Apud 

Petrum Paulum Ferri, 1772. – Likarije 

priprostite u dva jezika razdiljene ilirički i 

talijanski..., Mleci 1775. – Pripisagnie 

poçetaka kragliestva bosanskoga, [Pseudonim: 

Norinije Starogragianin neretvanski], Mleci 

1775. – Nobilissimae familiae comitum 

Dobretich olim regni Bosnae optimatis 

genealogus liber, s. l. et a. 38; (2. izd. Ancona 

1772.; 3. izd. Venetiis 1775). – Cronaca della 

città e territorio di Narenta descritta dal 

signor Michele Rimdalu [anagram: Vladmir] 

nobile narentino e dottor laureato. In 

Vineggia, Nella stamperia Coleti, 1788. – De 

regno Bosnae ejusque interitu narratio 

historica. Accedit De Naronensi urbe ac 

civitate pars altera. Item De laudibus inclytae 

ac perillustris familiae comitum atque equitum 

Vladimirovich pars tertia, auctore Prudentio 

Narentino [sc. Luca Vladmirović], Venetiis, Ex 

typographia Modesti Fenzii, 1781. 

Lit. Š. Ljubić, Ogledalo književne povijesti 


1869, 466, 470. — Š. URLIĆ, Što je napisao 

Luka Vladmirović?, Nastavni vjesnik, 20 

(1912), 2ó2-266; G. BUJAS, Kačićevi imitatori 

u Makarskom primorju do polovine 19. 

stoljeća. Građa za povijest književnosti 

hrvatske, JAZU, Zagreb 1971, knj. 30, 84-9s: 

J. A. SOLDO, Luka Vladmirović i njegov krug, 

Historijski zbornik, 36 (1983), 1, 189-213; P. 

KNEZOVIĆ, Vladmirovićev književni rad na 

latinskom jeziku, Živa antika, 34 (1984), 1-2, 

147-153. – A. RIBIČIĆ, Crtice o školstvu u 

Zaostrogu, Zaostrog 1989, 94-96. – P. BEZINA, 



Zagreb 1994, 75-81. 

B. Pezo 

VLADMIROVIĆ, Paškal (+Josip) (Komin, o. 

1738 – Zaostrog 1794), lektor filozofije. 

Stupio je u novicijat 11. veljače 1756. u 

Makarskoj. Filozofiju je studirao (1757.) u 

Vukovaru. Na natječaju u Zaostrogu 1765. 

dobio je mjesto lektora filozofije u Živogošću. 

Nakon završenih trogodišnjih predavanja 

filozofije proglašen je 8. II. 1769. lektorom 

teologije. 1779. postao je definitor Provincije. 

Ostavio je u rukopisu Logica parva; i Logica 

aristotelico-scotistica (Makarska). 

CRNICA, Naša Gospa, 341 i 393; V. 




XVII e XVIII«, Antonianum, 67 (1992), 283; 

V. KAPITANOVIĆ, »Latinski filozofski rukopisi 

u Franjevačkoj knjižnici u Makarskoj«, Prilozi 


(1992) br. 1-2 (35-36), 212. – P. BEZINA, 

Studij filozofije u Franjevačkoj provinciji 

Presvetog Otkupitelja, Split 1992, 74. – V. 

KAPITANOVIĆ, Rukopisna i knjižna baština 

Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj , 

Makarska 1993, 70-72, br. 8. – V. 

KAPITANOVIĆ, Filozofsko učilište u Živogošću 

(1748-1772) i rukopisni priručnici u 

franjevačkoj knjižnici, Prilozi za istraživanje 

hrvatske filozofske baštine, 23 (1997) br. 1-2


(45-46), p. 207-208. – P. BEZINA, Kulturni 



1994, 96-97. 


VLAHANIĆ, Petar (Vlahanni), propovjednik 

(okolica Orebića na Pelješcu, ? - Slano, 16. 

XII. 1652). Odgojen u Dubrovniku, gdje je 

učio i prve škole. Stupio u Provinciju sv. 

Franje u Dubrovniku. Nakon novicijata na 

Daksi, poslan u Italiju na studije. Lektor 

teologije i dva puta definitor Provincije. 

Boravio i u Španjolskoj, gdje ga je kralj Filip 

III. htio imenovati biskupom, ali je on to odbio. 

— Bio je dobar teolog (Dolci). Propovijedao je 

na talijanskom i hrvatskom jeziku. O njemu se 

govorilo kao o izuzetno učenom 

propovjedniku. Njegove zapisane propovijedi 

su možda i sačuvane, ali bez imena autora 

(Cerva). 


Monmumenta historica Provinciae Rhacusinae 





VI. Ad Claras Aquas 1917, 439. - Nedjeljko 

SUBOTIĆ - J/ustin/ VELNIĆ: Franjevci s 


u Orebićima 1470-1970. Omiš 1970, 337. - 



VLAHOVIĆ, FILIP FILIP KAPUŠVARAC 

VLAJIĆ, Većeslav, odgojitelj (Fojnica, 3. X. 

1899 - Zagreb 16. VI. 1950) - Rođen je od Ive i 

Mare r. Čapelj a krsno mu je ime bilo Franjo. 

Osnovnu školu je završio u Fojnici (1906- 

1910), gimnaziju u Visokom (1910-1919), 

novicijat FS u Kraljevoj Sutjesci (1914-1915), 

teologiju u Sarajevu (1919-1920, Zagrebu 

(1920-1921), Fuldi i Freiburgu (1921-1922). 

Zaređen je u Fuldi 1922. Studirao je povijest i 

zemljopis u Freiburgi i. Br. i u Zagrebu (1 

semestar) od 1922. do 1925. i te godine 

doktorirao. U Beogradu je 1934. polagao ispit 

iz bizantologije. Na Franjevačkoj gimnaziji u 

Visokom radio je do 1925. do 1945. i predavao 

povijest, zemljopis, hrvatski, njemački, latinski 

i etnografiju. Tu je vršio službu potprefekta i 

prefekta u Konviktu (1928-1936), upravitelja 

KOnvikta (1936-1939), gvardijana samostana 

(1939-1945). Bio je župnik u Zenici (1945- 

1949) i gvardijan u Sarajevu (1949-1950), 

kustos Provincije (1945-1950). Radio je kratko 

vrijeme na uređivanju Franjevačke biblioteke u 

Fojnici. 

DJELA: Untergang des bosnischen 

Königreiches. Sarajevo 1926. 

LITERATURA: † Dr. Fr. Većeslav Vlajić. 

Bosna Srebrena 9 (1950), 62-63 - Dr. DRLJIĆ: 

uspomeni † Dr. fr. Veće Vlajića. Bosna 

Srebrena, 9 (1950), 60. - “ Dr. Većeslav Vlajić. 

Dobri pastir, 1 (1950), br. 3-4, 62-63. 

I. Gavran 

VLARIĆ, Pavao, papinski poslanik 

(Dubrovnik, 15. st.) - Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. Zajedno s fra Marijanom 

iz Siene poslan u Madžarsku Bosnu i Srbiju 

radi crkvenih poslova (1457). Izvršivši misiju, 

vratio se u Dubrovnik i tu umro.— Glas o 

njegovoj učenosti, repostima i spretnom 

djelovanju je došao do rima. Zato ga papa 

Kalist III. šalje sa Marijanom iz Siene i ovome 

naređuje da se stalno savjetuje sa Pavlom. 

Spomenici o njegovu djelovanju su propali 

(Cerva). 




1746, 36. - Daniel FARLATI: Illyrici sacri VI. 

Venetiis 1800, 167. - Donato FABISNICH: 

Storia dei Frati Mijnori I. Zara 1863, 204. - 




Ad Claras Aquas 1917, 407. - Luca 

VADDING: Annales Minorum. Ad Claras 

Aquas 1932, 9. - Seraphinus CERVA: 

Bibliotheca Ragusina III. Zagrabiae 1980, 7. 

I. Djamić 

VLASTELINOVIĆ, Augustin, pjesnik (Sarajevo, 

početak 17. stoljeća - sredina 17. stoljeća).


Spjevao je 25. ožujka 1637. “Pisanku” u čast 

biskupa Jeronima Lucića iz Vareša, koja je 

kasnije tiskana u Rimu bosančicom samo u 

nekoliko primjeraka. 

DJELA: “Pisanka”. Rim (s.a.). 

LITERATURA: JELENIĆ Julijan: Biobibliografija 

franjevaca Bosne Srbreničke II 

(rukopis u toliškom samostanu). A. Kovačić 

VLAŠIĆ, PETAR, provincijal i pisac (Vela Luka 

na Korčuli, 15. VI. 1883 - Dubrovnik, 5. VIII- 

1869) - Krsnim imenom Ivan. Zavšio šest 

razreda osnovne škole u rodnom mjestu, nižu 

franjevačku gimnaziju na Košljunu. Stupio u 

Pfovinciju sv. jeronima 1899. Novicijat obavio 

u Kopru. Višu franjevačku gimnaziju završio u 

Zadru. Teologiju studirao u Dubrovniku (1903- 

1906), gdje je zaređen za svećenika (1906). 

Studirao u Innsbrucku (1906-1908) i osposobio 

se za profesora Sv. Pisma. General Reda ga 

imenuje profesorom na Teološkom studiju 

Male Braće u Dubrovniku gdje predaje 

hebrejski jezik, uvod u sv. Pismo, odabrane 

tekstove sv. Pisma, osobito psalme, biblijsku 

arheologiju, geografiju i topografiju Palestine i 

uz to vrši službu magistra klerika (1908-1924), 

ge se ujedno bavi proučavanjem suvremenih 

biblijskih pitanja. U nedostatku profesora 

predaje i druge predmete (npr. patrologiju i 

moralku). U Dubrovačkoj biskupiji vrši službu 

prosinodalnog ispitatelja i cenzora knjiga. 

Izabran je za definitora Provincije (1920). Od 

osnutka Bogoslovske akademije u Zagrebu 

(1922) nalazi se među njenim odbornicima. 

Beogradski nadbiskup Rafael Rodić (v.) 

imenuje ga svojim konzuiltorom (1924), 

generalnim vikarom i predsjednikom 

Nadbiskupskog Duhovnog Stola (1929). 

Upravlja Beogradskom nadbiksupijom kao 

kapitularni vikar (1936-1937), a kasnije je 

upravitelj župe u Šapcu (1940-1941). Vraća se 

u Dubrovnik i predaje biblijske predmete na 

obnovljenom franjevačkom Teološkom studiju 

kojemu je ujedno rektor (1942-1945 i 1952- 

1961). Izabran je za provincijala (1945-1952), 

imenovan izvanrednim generalnim delegatom 

provincija Sv. Jeronima i Presv. Otkupitelja 

(1947), te generalnim vizitatorom prov. Presv. 

Otkupitelja (1949). Prisustvovao je generalnom 

Kapitulu Reda u Asizu (19561). Izabran je za 

kustosa Provincije i imenovan jubilarnim 

lektorom (1952). Predavao je biblijske 

predmete i na dominikanskom teološkom 

studiju u Dubrovniku (1957-1963). — Mnogo 

je propovijedao: u St. Gallenu u Švicarskoj na 

poziv hrvatskh radnika (kao student u 

Innsbrucku), u Dubrovniku u katedrali i 

trodnevnice sv. Vlahu (1914, 1920 i 1923), u 

Makarskoj (korizma 1921), u Supetru na Braču 

(korizma 1922), u Jelsi na Hvaru (korizma 

1923), u Sinju (korizma 1925), Održao je 

pučke misije po hrvatskim župama u 

Rumunjskoj (1927 9 1928). Kuda god bi 

putovao, propovijedao bi i držao predavanja, 

tako po mjestima beogradske nadbiskupije: 

Smederevo (gdje je njegovim nastojanjem 

kupljeno zemljište za crkvu i župni stan), 

Šabac (gdje je blagoslovio temeljni kamen 

župne crk e 1929), Kraljevo (sto blagoslovio 

temeljni kamen župne crkve 1936), a u samom 

Beogradu je osnovao Treći red (1926) i bio mu 

upraviteljem 10 godina, održao na 

UNiverzitetu predavanje o sv. Franji prigodom 

700-te obljetnice njegove smrti (1926) i 

korizmene propovijedi 8u katedrali (1929). 

Obišao je i hrvatsku koloniju u Carigradu i tu 

propovijedao i predavao (1934 i 1936). Nakon 

provincijalske službe propovijeda u Male 

Braće u Dubrovniku svake nedjelje i drži 

prigodne propovijedi i po drugim crkvama. — 

Držao je duhovne vježbe redovničkoj subraći 

(Dubrovnik, Mostar, Sarajevo, Visoko), 

donminikancima (Korčula 1954), svećenicima 

barske nadbiskupije (1956), sestrama 

Milosrdnicama, Školskim sestrama, sestrama 

na Dančama, pa u Pazinu, Hvaru itd. — 

Predavanja je držao po raznim društvima 

kojima je bio član, tako npr: u dubrovačkoj 

“Iskri”(1904), u dubrovačkom “Boškoviću”, 

beogradskom akademskom “Sv. Ćiril i 

Metod”. — Mnogo je i pisao u novinama i 

publikacijama, gdje je neke članke potpisao 

pseudonimom “Božidar”: Istina (1908), 

Hrvatska Straža (1909, 1910, 1912, 1913), 

Gogoslovska smotra (1910, 1911, 1913, 1930), 

Katolički list (1911-1917, 1919-1922, 1924, 

1927, 1928, 1930-1932), Sv. Ceciliji (1922), 

Serafinski perivoj (1904, 1911-1913), Naša


misao (1914, 1916-1918), Dobri Pastir (1962), 

Nova Revija (1922, 1925-1927, 1929, 1932), 

List Dubrovačke Biskupije (1915, 1917-1920, 

1924), Euharistijski Glasnik (1912-1914, 1916, 

1927-1929, 1938-1941), Vesnik Srpske Crkve 

(1931), Glasnik Kat. Crkve u Beogradu, 

Pravda (1931), Politika, Vreme. Za članak u 

obranu Kristova Božanstva u “Pravdi 1931. 

osobno mu je zahvalio beogradski patrijarha 

Varnava. — U rukopisu je ostavio djela: “Isus 

srcu svećenika i rdovnika” (duhovne vježbe), 

“Propovijedi u pričama” i odobreni prijevod 

generalnih konstitucija Reda. 

DJELA: a) Znanstvena: Savremena biblijska 

pitanja. Rijeka 1914. - Pravi pojam Sv. Pisma. 

Mostar 1919. - Psalmi DAvidovi I-IV- 

Dubrovnik 1923-1925. - Psalam “De 

profundis” opširno protumačen. Dubrovnik 

1924. — b) Liturgijska: Evanđelistar. 

Dubrovnik 1921. - Obredi Velike Sedmice. 

Dubrovnik 1921. - Hrvatski Bogoslužbenik. 

Dubrovnik 1923. - Oficij Sv. Vlaha s 

molitvama. Dubrovnik 1924. - Mali Oficij 

B.D.M. Dubrovnik 1923 1, 1929 2, Split 1938 

3 i 1939 4. - Oficij za mrtve. Dubrovnik 1922 

1, 1929 2. - Novi obred Velike Subote. 

Dubrovnik 1952 1. - Obnovljeni obred svete 

Sedmice. Dubrovnik 1956. - Sveta Sedmica 

(hrvatski prijevod) Dubrovnik 1959. — c) 

Propovjednička: Život ljudski. Dubrovnik 1918 

1, 1923 2. - U zemlji otajstva. Dubrovnik 1923. 

- Čudesa Isusova u prošlosti i sadašnjosti. 

Beograd 1927. - Vjerujem. Beograd 1932. - 

Naši Uzori. Beograd 1933. - Deset zapovijedi 

Božjih u naše dane. Beograd 1934. - Ruža 

otajstvena. Beograd 1935. - Liturgijske 

propovijedi za sve nedjelje i blagdane 

Gospodnje. Beograd 1936. - Naši zaštitnici. 

Beograd 1940. - Propovijedi po nedjeljnim i 

blagdani poslanicama. Beograd 1941. - Sedam 

minuta. Zagreb 1942. - d) Molitvenici: 

Pobožna duša (ćirilicom). Beograd 1926. - 

Vrata nebeska. Zagreb 1930. - Mali 

molitvenik. Zagreb 1941. - Sat klanjanja i sv. 

Getsemanska ura. Dubrovnik 1961. - c) 

Putopisi: Hrvati u Rumunjskoj. Beograd 1928. 

- U svetoj Zemlji. Beograd 1937. - U 

gradovima Apokalipse. Slav. Požega 1938. 

LITERATURA: Mijo BRLEK: Rukopisi 


1952, 13. - ISTI: O. Petar Vlašić. Život, rad, 

znanstveni, liturgijski i literarni apostolat. 

Vjesnik Franjevačke provincije sv. Jeronima u 

Dalmaciji i istri. 8(1966) br. 7-8, 210-249. - - : 

O. Petgar Vlašić (nekrolog i posmrtni govor). 

Vjesnik Franjevačke provincije sv. Jeronima u 

Dalmaciji i Istri. 11(1969) br. 5-8, 114-116. - 

Jerko FUĆAK: Prosudba Vlašićeva 

Evanđelistara. Bogoslovska Smotra 42(1972) 

235-250. - Bonaventura DUDA: Francescales 

et versione biblicae saec. XX. in Croatia. La S. 

Scrittura e i Francescani. Roma-Jerusalem 

1973, 275-276. - Jerko FUĆAK: Biblijska 

bibliografija u “Bogoslovskoj Smotri”. 

Bogoslovska Smotra 43(1973), 246.- ISTI: 

Šest stoljeća hrvatskog lekcionara. Zagreb 

1975, 298-315 et passim. - M/ijo/ B/RLEK/: 

Vlašić, fra Petar. Franjo među Hrvatima. 

Zagreb 1976, 283. M. Brlek 

VOCENSIS, v. Vukčić, Vocatius, Vocazi, 

Vukić; Glasnić, Glasničić 

VOČINKIĆ, s. Elvira, ekonoma, (Orahovica, 8. 

XII. 1902. — Đakovo, 15. IV. 1984), sestra 

sv. Križa. Već prije ulaska u Družbu radila je 

kao činovnica na pošti a prije toga na blagajni. 

Kako je njezina starija sestra bila već prije 

stupila u samostan u Đakovu, počevši 

razmišljati o redovničkom pozivu nije se 

dvojila u koju bi družbu ušla. Stupa u samostan 

1931. a zavjete polaže 1934. Poglavari je šalju 

kao bolničarku u Sanatorij na Srebrnjaku u 

Zagrebu. Vrlo se dobro snašla te ondje ostaje 

do 1942. Tada je pozvana u Vukovar da u 

bolnici Družbe radi u uredu. Kasnije preuzima 

dužnost ekonome iste bolnice. Bili su to teški 

ratni i poratni dani. Svoju je službu vršila 

umješno i razborito i mnogo je značila 

sestrama u onim teškim danima. Godine 1946. 

dolazi za ekonomu u Provincijalnu kuću. Tu 

će službu, uz male prekide vršiti sve do 1980. 

Te je godine slomila nogu u kuku. Tada 

prestaje njezin rad, a počinje tiho trpljenje i 

uspinjanje na Kalvariju. Što je sve u toj službi 

prešlo preko nje, to samo Bog zna. Imala je 

zlatno srce puno sućuti sa siromasima. 

Nebrojena sirotinja dolazila je na samostansku


portu , jer su znali da će »sveta majka« kako 

su je zvali uvijek pomoći. Brinula se s velikom 

ljubavlju za sestre i trudila se da imaju sve 

potrebno. Iako je po svojoj dužnosti 

raspolagala novcem, u samostanu nije bilo 

mnogo tako siromašnih sestara kao što je bila 

ona. 

LIT.: M. ŽIGRIĆ: »Adela Vočinkić, sestra 

Elvira«, U znaku Križa, List Milosrdnih 

sestara sv. Križa, Đakovo, V (1984) 2, str. 36- 

38. M. Žigrić 

VODANOVIĆ, fra Filip, prepisivač rukopisa i 

gvardijan (XVII. st.) Rodio se u Vrdolu 

(područje Župe i Rašćana). Studirao je u 

samostanu Sv. Marije u Milanu gdje je 

prepisao rukopis logike Disputationes logicae 

ad mentem nostri doctoris subtili Scoti od 

nepoznatog profesora koji se danas čuva na 

Visovcu (rkp. 21). Kao Makarski gvardijan 

1663. nabavio je 14 komada vatrenog oružja za 

obranu od Turaka. 

Lit.: K. JURIŠIĆ, Katolička crkva na biokovsko 


vadavine, Zagreb 1972, 261. 


VODNICA, Ivan, uzorna života (Koločep, ? - 

Dubrovnik, 27. VII- 1868) - Tercijar u 

samostanu Male Braće u Dubrovniku. Bio je 

čovjek koji je nalazio smirenje u vjeri,, po 

naravi blag i ponizan. Kada bi obavio naložene 

mu zadaće svaki slobodni trenutak bi proveo u 

molitvi. 






VOJKOVIĆ, fra Ljudevit, pisac (o. 1704 – 

Šibenik, 4. XI. 1801). Nagađa se da je rođen u 

Roškom Polju. Najkasnije 1755. nastanio se u 

Šibeniku gdje je proveo sve do smrti. Vršio je 

službu sakristana (1765) i bio više puta 

gvardijan u tom samostanu (1766-1770) te bio 

proglašen pridruženim članom provincijskih 

izbornika (aggregatus). Redovito se navode 

njegove dvije bibliografske jedinice, no čini se 

da su oba djela tiskana u istoj knjizi. 

Djela: Meditazioni per ciascun giorno del 

mese sopra la passione di N. S. Gesù Cristo 

coll' esame, pentimento, ed affetti raccolte dal 

P. Lodovico Vojcovich […] coll'aggiunta della 

via crucis dedicate all'illustriss. sig. Marco 

Filiberi nobile di Sebenico. In Venezia, Presso 

Simone Occhi, 1765. [Mak. Sign. 622]. 

Lit.: V. KAPITANOVIĆ, Rukopisna i knjižna 

baština Franjevačke visoke bogoslovije u 

Makarskoj , Makarska 1993, 296. – P. BEZINA, 



Zagreb 1994, 65. 


VOŠIĆ, Gelazije, provincijal (Karlovac, 18. V. 

1727. - Samobor, 14. III. 1786). - Bio je član 

Hrvatsko-kranjske provincije sv. Križa i 

predavač filozofije i teologije na visokim 

školama te Provincije. Obavljao je i upravne 

dužnosti: bio je gvardijan samostana na Trsatu 

(175=69/70), definitor (1772-1775), a 23. IX. 

1783. su ga gvardijani osam hrvatskih 

samostana te Provincije izabrali za prvog 

poglavara tek uspostavljene Hrvatske 

kustodije. Od tog kapitula do početka 1784. 

nosi naslov kustoda, a zatim provincijala. 

Stolovao je u Karlovcu, gdje je 5. XI. 1783. 

dopustio da karlovački franjevci preuzmu 

učiteljska mjesta na karlovačkoj gimnaziji; oni 

su je vodili sve do 1876. godine. 

LIT.: F. E. Hoško: Hrvatsko-primorska 

franjevačka provincija u zapadnoj Hrvatskoj na 

prijelazu iz 187. u 19. stoljeće. Kačić, 7(1975) 

75-79, 94-96. - Isti: Na vrhu trsatskih stuba. 

Rijeka 1991, 201-106. F. E. Hoško 

VOŠNJAK, Vendelin, provincijal (Konovo, 

Slovenija, 13. IX. 1861. - Zagreb, 18. III. 

1933). U Ptuju i Mariboru je završio 

gimnaziju i 1878. u Zagrebu pristupio 

Provinciji sv. Ladislava. Na učilištu Provincije 

je u Pečuhu slušao filzofiju (1879-1881), a 

zatim je na sveučilištima u Grazu i Innsbrucku 

(1881-1886) studirao teologiju i potigao naslov 

predavača teologije. Bio je profesor na učilištu 

filozofije u Zagrebu (1886-1889) i Varaždinu 

(1889-1895) i istodobno bio odgojitelj


studenata. Sudjelujući u vodstvu Provincije kao 

definitor (1893-1896) bio je izrazit pedstavnik 

nastojanja oko redovničkog opsluživanja, što je 

pokazao i kao gvardijan u Zagrebu (1895- 

1898). Stoga je 1897. prihvatio nove Generalne 

konstitucije, a 1898. ga je uprava Reda 

postavila za generalnog povjerenika onih 

članova Provincije koji su prihvatili te 

konstitucije, a već 1899. je njegovu upravnu 

vlast uprava Reda proširila na sve članove 

Provincije pa je imenovan za provincijala. 

Tako je bio posljedni provincijal Provincije sv. 

Ladislava koji se istodobno založio za 

objedinjavanje svih hrvatskih franjevaca na 

području Banske Hrvatske u jedinstvenu 

provinciju koju je uprava Reda 3. lipnja 1900. 

uspostavila pod imenom Hrvatska franjevačka 

provincija sv. Ćirila i Metoda; on je bio njezin 

prvi provincijal kroz četiri trogodišta (1900- 

1909, 1924-1927). Rast nove Provincije 

pomagao je i kao kustod (1909-1915); 

istodobno je bio gvardijan i čuvar svetišta na 

Trsatu (1909- 1912, 1923/24, 1930-1933). 

Također je obavljao službu generalnog 

definitora Reda (1915-1921), a generalni 

vizitator je bio u 15 navrata u različitim 

slavenskim i njemačkim provincijama. 

Odlikovao se razboritim uvođenjem novih 

Generalnih konstitucija, izgradnjom povjerenja 

između članova Provincije koji su primili i koji 

nisu primili te konstitucije kao i 

usaglašavanjem pripadnika triju različitih 

provincijskih mentaliteta i tradicija. Umro je na 

glasu svetosti pa je 1963. u Zagrebu započeo 

proces za ispitivanje tog glasa. Kad je 

istraživanje zaključeno u domovini, u Rimu su 

1992. službeno prihvaćeni i potvrđeni spisi 

procesa tako Vošnjak nosi naslov Sluga Božji. 

- Tijelo mu počiva u franjevačkoj crkvi na 

zagrebačkom Kaptolu. 

LIT.: S. Majstorović: Sluga Božji o. Vendelin 

Vošnjak, Slavonski Brod, 1976. — J. ŠIMIČ - 

A. SEKULIĆ: Sluga Božji Vendelin Vošnjak, 

franjevac, Zagreb 1983. — F.E. Hoško: 


franjevaca u kontinentalnoj Htvatskoj potkraj 

19. stoljeća, Croatica christiana periodica, 12 

(1988), br. 22, 68-72. - Positio super virtutibus 

Servi Dei Vendelini Vošnjak, Roma 1992. F.E. 

Hoško 

VRDOLJAK, fra Luiđi Jeronim, profesor i 

pisac (Imotski, 20. XII. 1802.-1. XII. 1866.). 

Osnovnu naobrazbu stekao u rodnome gradu a 

srednju školu u Godinu novicijata proveo je u 

Zaostrogu (1818.-1819.). Filozofiju i teologiju 

studirao u Šibeniku i Makarskoj (1824.-1925.) 

a za svećenika zaređen 25. IX. 1834.— Kad je 

car Franjo Josip 1. dao Provinciji povlastice da 

može imati svoje javne škole, među prvim 

studentima koji su se trebali osposobiti za 

profesore bio je i fra Jeronim pošao u Beč 

(1828.), gdje je postao profesor teologije. 

Nakon povratka u Provinciju predavao je 

moralku i pastoralku u Makarskoj i Šibeniku. 

Poticao je na rad i pomagao da se afirmira u 

javnosti njegova sinovka Ana VrdoIjak (1833.- 

1869.), koja je već u 11. godini postala 

suradnica Zore dalmatinske objavIjujući 

rodoljubne pjesme. Živio je neko vrijeme u 

Omišu, a u Imotskom se posebno zauzimao da 

imotska crkva dobije orgulje. Kratko je bio 

župnik u Opuzenu i Kominu (1847.-1848.). — 

Pisao je brojne članke s različitom tematikom 

(od astronomije i zdravstva do filologije, 

sudstva i politike). Surađivao je u Glas 

dalmatinski, Narodne novine, Zora 

dalmatinska i dr. Objavio je nekoliko manjih 

djela i priredio za tisak i tražio pretplatnike za 

llirsko-dalmatinsku slovnicu s tumačenjem 

talijanskim i llirsko-talijanski i talijanskoilirski 

rječnik, ali su ostali u rukopisu. Priredio 

je i Antologiju, zbirku ugodnoga štiva. Bio je 

član i dopisnik zoološko-botaničkoga društva 

pri Akademiji u Beču (»Ces. kr. Zoologičkobotaničko 

zborno društvo«). 

Djela: – Historia Patriartchae Joseph, Viennae 

1850. – Rodoslovlje cesara i kralja kuće 

austrijske, Trst 1852. – Od poglavarstva 

vrimenitoga pape rimskoga razgovor, Beč 

1856. 

Lit.: JOSIP ANTE SOLDO, Jeronim Luiđ 

Vrdoljak - jedan iz kruga Ante Kuzmanića, 

Dalmacija u narodnom preporodu 1835-1848. 

(zbornik), Zadar 1987, 367 (81) 381 (95). – P. 


Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i



H. G. Jurišić 

VRLJIĆ, fra Stipan 




K. Jurišić 

VRTARIĆ, Venancije, teološki pisac (1694. - 

Pečuh, 14. II. 1730). - U inozemstvu završio 

filozofsko školovanje i postigao naslov 

profesora filozofije. Najprije je predavao na 

filozofskom učilištu u Zagrebu (1720/21), 

zatim u Remetincu (1721-1723), a potom u 

Varaždinu (1723/24). Položivši i ispit za 

profesora teologije, najprije je predavao na 

učilištu moralnog bogoslovlja u Ormožu 

(1725-1727), a zatim tri godine teologije na 

učilištu s fakultetskom nastavnom osnovom u 

Pečuhu (1727-1730): u toj je službi preminuo. 

U pečuškoj franjevačkoj crkvi održao je 22. II. 

1729. javnu raspravu iz dogmatskog gradiva o 

Božjoj volji, promislu, odbačenju i objavi. U 

samom naslovu tezarija ističe da je teze 

priredio prema učenju “najošptroumnijeg i 

marijanskog učitelja Ivana Dunsa Scota”; popis 

teza je objavio kao prilog sovm teološkom 

djelu... 

DJELA: Epitome im et opportuna. Budae 

1729. - Cum parergis de voluntate Divina, 

praedestinatione, reprobatione ac Libro virtae 

(Budae 1729). 

LIT.: F. E. Hoško: Doprinos franjevačkih 



Metoda. Zagreb 1992, 80-81. F. E. Hoško 

VUCIĆ, fra Nikola, župnik i pisac (Promina, 

o 1786 – 2. X. 1827). Studirao je filozofiju u 

Splitu (1770). God. 1775. proglašen je 

lektorom i propovjednikom. Bio je 

dugogodišnji župnik u Promini (1786-1824.) i 

definitor (1803-186). Za njegova župnikovanja 

podignuta je Gospina crkva u Lukaru 1790. 

DJELA: Put krixa kakko se obbiçajeh çinniti u 

xupi prominskoi pristavglja se skazalo 

svetkovinah tollikoh stojechih, kolliko 

pomiçuchih za vas vik dossastjh. 

Nadostavgljaju se razliçitah bogogljubstva, i 

naçin za dobivati prosctegna. Et c. […] U 

Mlecih, Po Adolfu Czesaru, 1802. (Drugo 

izdanje prir. fra Vranjo Poljak, Split 1858). 

LIT.: A. CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i 

njezina slava, Šibenik 1939, 343, 391. – V. 

KAPITANOVIĆ, Filozofsko učilište i rukopisi u 

Franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja u 

Splitu, 1748-1826., Prilozi za istraživanje 


(53-54), 290. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici 



VUCIĆ, Ivan (Promina, o. 1697 – Visovac, 13. 

VI. 1766). Bio je definitor 1735. Kustod 1738- 

1742. Spominje se kao gvardijan na Visovcu 

1742. zatim kao lektor filozofije u Makarskoj 

1744. provincijal 1748-1751. i ponovno 

gvardijan na Visovcu 1751. 1757, 1762; Za 

njegova gvardinastva na Visovcu je 1742. 

podignuta nova krušna peć, a 1751. oltar sv. 

Paškala. Kao kustod sudjelovao je na 

generalnom kapitulu u Valadolidu (Španjolska) 

i kao provincijal čini se na kapitulu u Araceli u 

Rimu, 1750. Na povratku se liječio u Veneciji. 

Pretpostavljalo se da je on ispisivao visovački 

rukopis br. 19. potpisan imenom Ioannes 

Ardubensis, no vjerojatnije je to bio njegov 

imenjak fra Ivan Knežević. Zlatović mu 

pripisuje djelo “Put križa i nauk kršćanski, 

Mletci 1771. veće krat prepečatan”, što bi 

značilo da je objavljen posmrtno. Isto djelo 

Bezina pripisuje nekom drugom Ivanu Vuciću 

koji nije postojao zamjenjujući ga 

najvjerojatnije s fra Ivanom Vukšićem 

Vrvilom koji je umro isti dan u Karinu kad 

Bezina navodi Vucića. 

Lit.: A. LULIĆ, Serie di tutti i Ministri Generali 

di tutto l'Ordine de Frati Minori dalla loro 

istituzione, fino all'anno 1869. Con sunto 

storico sull'Ordine de’ Minori in Dalmazia ed 

in Bosnia, Spalato, 1869. 16. – CRNICA, Naša 

Gospa, 337-338. – J. SOLDO, Samostan majke 

od Milosti na Visovcu, Kačić, 2 (1969), 

Visovački Zbornik, Visovac 1997, 75 i 83. – P. 

BEZINA, Studij filozofije u Franjevačkoj 

provinciji Presvetog Otkupitelja, Split 1992, 

74. – V. KAPITANOVIĆ, »Visovački školski


priručnici XVI.-XVIII. stoljeća«, Visovački 

zbornik, Visovac, 1997. 311-312. – P. BEZINA, 



Zagreb 1994, 95. 


VUCO, fra Božo (Vojnić, 24. XII. 1897. - 

Makarska, 18.1. 1984.). Osnovnu je školu 

zavrsio u rodnom mjestu (1903.-1909.) i 

Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju (1909.- 

1914.). God. 1914. stupio je u novicijat na 

Visovcu. Filozofiju i teologiju studirao je u 

Zaostrogu i Makarskoj (1915.-1921.). Za 

svećenika je ređen u Makarskoj 6. Ii. 1921. 

godine. Studirao je potom na Teološkom 

fakultetu sveučilišta u Fribourgu, gdje je 1924. 

obranio doktorsku disertaciju »L'infallibilité 

pontificale d'aprés s. Jean de Capistran. — Od 

godine 1925.-1949. i 1954.-1972. predaje 

različite kolegije na Franjevačkoj visokoj 

bogosloviji u Makarskoj i Zagrebu. U teškim 

poratnim prilikama drži odvažno teret 

studentskog odgoja i obrazovanja predajući 

gotovo sve bogoslovne predmete. Predavao je i 

na gimnaziji u Zagrebu francuski jezik i 

pjevanje (1952.-1955.). Bio je definitor 

(1940.-1946.), kustod (1949.-1952.), gvardijan 

u Zagrebu (1952.-1957.) i Makarskoj (1957.- 

1961.). — Svojim širokim znanjem i teološkospisateljskom 

djelatnošću utisnuo je pečat 

čitavom razdoblju hrvatske religiozne misli 

naročito na području apologetike. Od 1922. do 

1947. objelodanio je u »Novoj reviji« 10 

članaka i rasprava s filozofskog i teološkog 

područja, oko 430 kraćih priloga u rubrici 

»kulturni pogledi« i 545 recenzija i prikaza. 

Kroz deset godina (1932-1941) bio je glavni 

urednik Nove revije i u njoj je pri kraju svakog 

godišta vodio rubriku "Chronique de la vie 

religieuse en Yugoslavie". Svoj bogati 

spisateljski rad uskladio je s uzornim životom. 

Zbog toga su ga oni koji su ga poznavali 

visoko cijenili, ne samo zbog njegove široke 

kulture, bogate teološko-spisateljske djelatnosti 

već i zbog uzornog života. Bibliografiju svojih 

radova prikupio je osobno a popunio ju je, 

uredio i izdao posmrtno fra Stjepan Čovo. 

DJELA: Obrana moga vjerovanja. Božja 

opstojnost, savršenosti i providnost, 

spiritualnost i besmrtnost duše, vjera i 

bezvjerje [U prvom izdanju naslov: Obrana 

[…] besmrtnost duše, evolucionizam, religija. 

Zagreb 1943. 2 Makarska 1972. 3Makarska 

1976. — Lurd, [Zagreb 1958 (cikl.)], II. 

prošireno izdanje, Makarska 1974. — Od 

atoma do svemira, Boga slavi malo i veliko, 

Makarska 1964, 199; 2 Makarska 1978. Jezik 

prirode i prirodoslovaca, Makarska 1965, — 

Jezika današnjih američkih prirodoslovaca, 

Makarska 1966,— O komu nam govori 

priroda, Makarska 1968, 

Lit. O. fra Božo Vuco, Vjesnik Provincije, 

XXXIII 1984, 1, 48-57. — [V. Kapitanović]: 

Fra Božo Vuco (In memoriam), Služba Božja, 

24/1984, 1, 91-92 — V. K[apitanović]: Vuco, 

fra Božo, Franjevačka visoka Bogoslovija 

Makarska 1736-1986, Makarska 1989, 232. S. 

Čovo, »Nova revija« - vjeri i nauci, Kačić 

18/1986, 229. V. Kapitanović 

VUČIĆ, Iva, ŠSM, (Cerno, 6. IV. 1899. Potoci, 

20. III. 1966.), kućanica. U kandidaturu je 

primljena 15. VIII. 1919. u Mostaru. 

Postulaturu i novicijat (15. VIII. 1921.) 

završila je u Mariboru. Godine 1922., nakon 

položenih zavjeta, vratila se u Mostar. 

Obavljala je razne kućne poslove, a najviše je 

radila u vrtu te prala i glačala rublje. Više je 

puta bila kućna predstojnica, u sestarskoj kući 

u Mostaru i u Potocima te u Napretkovu 

konviktu u Mostaru. Svojim je životom 

opravdala i potvrdila riječi koje je o njoj 

izrekla njezina učiteljica u novicijatu: “Imala 

sam puno novakinja, ali ovako dobroćudnu, 

odanu i iskrenu kao što je s. Iva nisam ni jednu 

imala.” Njezina dobrohotnost, jednostavnost i 

dobro rasploženje nisu je ostavljali ni onda kad 

se kao predstojnica morala brinuti i snalaziti da 

bi sestrama priskrbila najnužnije. Poslovičan je 

i primjeran odnos s. Ive kao predstojnice prema 

sestrama. Znala je reći: “Nikad se nije dogodilo 

da me sestra ne posluša. Ja je najprije upitam 

kako je, ima li kakvih problema, a onda je 

zamolim da me posluša.” A. Bubalo


VUČILIĆ, Stjepan, prov. (Kučići kod Omiša, 

2. polovica 15. st. - Tuzla, 1523 ?). - Bio je 

provincijal Bosne Srebrene (1520o-1523). 

Zadnje godine provincijalstva bio je uhvaćen i 

zajedno s deset drugih franjevaca poveden na 

turski sud u Sarajevo. Braća su putem pomogla 

da provincijal ppobjegne, a njih desetorica su 

stradali mučeničkom smrću. Provincijal je 

pobjegao u tuzlanski samostan i tu je umro od 

kuge. 





158. A. Barun 

VUČKOVIĆ fra Frano. Studirao je filozofiju u 

Splitu na Dobromu (1759/60), gdje je prepisao 

predavanja pod naslovom Cursus 

philosophicus iuxta mentem subtilissimi 

doctoris Ioannis Duns Scoti theologorum 

principis ac illibatissimi conceptus Deiparae 

gloriosae praecipui defensoris, 210 x 150 mm, 

144 f. (Franj. samostan u Sinju, VI/3). Kao 

student u Zaostrogu, ispisao je 1763. Tractatus 

De sacramentis in genere, fra Mije Bilušića i 

Tractatus de Libris canonicis et de Sacra 

Scriptura, necnon de libris apocriphis, fra 

Ivana Raiča (Knjižnica u Visovcu, 56) Bio je 

lektor filozofije u Splitu 1767.-1770. God. 

1771. izbran je za lektora moralne teologije i 

imenovan za lektora na učilištu u Sinju. God. 

1795. ponovno je lektor filozofije u Splitu. 

(Bezina, Studij Bogoslovije, 46; V. 

KAPITANOVIĆ, “Filozofsko učilište i rukopisi u 

Franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja u 

Splitu, 1748-1826.”, Prilozi za istraživanje 


(53-54), 289-290). V. Kapitanović 

VUJČIĆ, Bernardin, slikar (Dubrovnik, cca 

1762 - 3. III- 1826) - Stupio u Provinciju sv. 

Franje u Dubrovniku cca 1778. Filozofiju i 

teologiju studirao u Italiji. Neko vrijeme 

proveo u Albaniji kao tajnik provincijala 

tamošnje franj. provincije B. Bogheta (v.). 

Vršio je službu gvardijana u nekoliko 

samostana (npr. na Daksi), a osim ud 

ubrovačkom samostanu Male Braće boravi kao 

član u još nekoliko onih izvan Grada (npr. 

Badija kod Korčule). Boravio je izvan 

Provincije nekoliko godina na Visu (do 1814). 

- Po prirodi je bio sklon slikarstvu i 

mehaničkim vještinama. Pozlatio je i posrebrio 

oltarne ploče i ukrase u samostanskoj crkvi 

Male Braće u Dubrovniku. 






VUJIČIĆ, Paško, sakristan (Popovići u 

Konavlima, 14. II. 1895 - Rijeka Dubrovačka, 

9. IV. 1949). - Krsnim imenom Đuro. Poslije 

više godina provedenihj u Americi kao radnik 

vraća se u domovinu. Stupio u Provinciju sv. 

Jeronima u Dalmaciji i Istri obavivši novicijat i 

položivši zavjete usamostanu Male Braće u 

Dubrovniku 1935.— Kroz više godina 

savjesno je obavljao službu sakristana Male 

Braće, uvijek spreeman učiniti uslugu i 

priskočiti u pomoć. Bio je tako skroman, da se 

tek slučajno doznalo da znade ingleski. Mnogo 

je patio zbog tragedije u obitelji, ali je sve 

podnosio strpljivo. Posljednje godine života 

proveo je u samostanu u Rijeci Dubrovačkoj. 

Jednog se dana, radeći s težacima u vrtu, 

potužio da mu nije dobro, povukao se u sobu i 

naglo izdahnuo od kljenuti srca. U životu nije 

nikome htio biti na smetnju, pa nije ni na 

samrti. M. Brlek 

VUJKOVIĆ, S. Huberta (Đakovo, 14. X. 1894 

— Đakovo, 25. VI. 1960), sestra sv. Križa. 

Rođena je u Đakovu. U desetoj godini izgubila 

je majku te se od tada za nju brine majčina 

sestra. S mnogo ljubavi uzela je dijete k sebi u 

Beč. Ondje joj je sve priuštila što si je god 

mogla poželjeti, osim vjerskih stvari. Nakon 

nekog vremena vraća se s tetkom u Đakovo te 

kod sestara sv. Križa nastavlja školu. U 

vjerskom ozračju dobro se osjećala. Osjetivši u 

sebi poziv na redovnički život, morala je 

izdržati teške borbe sa svojim najbližima. 

Tetka se pomirila s njezinom odlukom tek na 

dan njezinih prvih zavjeta. S. Huberta svršava


učiteljsku školu u Egeru kod sestara sv. Križa. 

Kao nastavnica i prefekta konvikta radila je na 

samostanskoj građanskoj školi u Đakovu sve 

do 1945. Kad su Crkvi škole oduzete, s. 

Huberta vrši službu tajnice provincije i 

ljetopisca. U Donjem Miholjcu vrši službu 

kućne poglavarice (1951-1957). Neko vrijeme 

daje privatne satove. Bila je od Boga obdarena 

mnogim darovima: imala je bujnu maštu, 

snažne osjećaje i poseban dar pripovijedanja. U 

svoja predavanja, napose u zemljopis i 

povijest, znala je unijeti toliko zanimljivosti, 

života i uvjerljivosti, da to učenice nisu nikada 

zaboravile. Bila je i glazbeno nadarena. Svoj 

istančani ukus iskoristila je ukrašavajući 

pozornicu prigodom mnogih scenskih priredbi 

u Zavodu. Sve svoje sposobnosti unosila je u 

svoj odgojni rad: svoje učenice odgajala je za 

sve što je lijepo, plemenito i uzvišeno. Radi 

svoga profinjenog takta, rijetkog 

pripovjedalačkog talenta i zlatnog humora 

svuda je bila dobrodošla. Uz njezin lik 

povezan je nerazdvojivo apostolat duhovnih 

vježbi u Đakovu. Za vrijeme ljetnih praznika, 

naime, djevojke i žene seljačkog i građanskog 

staleža obavljale su duhovne vježbe u 

prostorijama sestarske škole i konvikta. Duša 

tih duhovnih vježbi bila je s. Huberta. Brinula 

se za svaku grupu. Uz duhovnika koji je vodio 

duhovne vježbe ona je imala na brizi odgojnu 

stranu: upućivala je djevojke i žene u 

praktičan život: majke, kako će čuvati svetost 

obiteljskog života i odgajati djecu, djevojke, 

kako će se održati na visini djevojačkog staleža 

i ponosa. Usto ih je upućivala na sudjelovanje 

u sv. misi, pripravljala ih na sv. ispovijed i sv. 

pričest. Posebnim žarom usađivala im je u srca 

pobožnost prema Srcu Isusovu i preporučivala 

im pobožnost devet prvih petaka. Brojne 

sudionice tih duhovnih vježbi kasnije su 

postale dobre sestre sv.Križa. 



von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXXV (1960) 

4, str. 334-336. M. Žigrić 

VUKASOVIĆ, fra Ignacije, župnik (XVII. st.). 

U vrijeme bečkog rata bio je župnik u Velimu i 

godine 1683. organizirao prijelaz pučanstva iz 

velimske župe na skradinsko područje koje je 

bilo pod kontrolom Mlečana. Početkom 

devedesetih godina XVII. st. župnik je u 

Petrovu Polju a godine 1694-1967. bio je 

gvardijan na Visovcu. Potom je bio župnik u 

Mirloviću i Vrlici a zatim ponovno gvardijan 

na Visovcu 1707-1710 gdje je kao gvardijan i 

umro. 


Kačić, 7 (1975), 60-61. 


VUKČIĆ, Danijel (Vocensis, Vocatius, Vocazi, 

Vučić, Vukić; Glasnić, Glasničić), iz Splita 

FKN († 1577), biskup. Možda još treba 

pribrojiti slabo čitani, Rocensis/Vocani. 

Smatram da Vocatius (Vocensis) nije prijevod 

prezimena već humanistička prilagodba od 

Vokac (Vocaz, Vlakac-Vukac). Možda bi 

Danijel mogao biti praunuk vojvode Vlkca 

Hrvatinića otca slavnoga hercega Hrvoja 

Vukičića, odnosno, unuk jednog od četvorice 

Vukčevih sinova. Dodatak pak “de Spalato” 

oznaka je samostana kome je pripadao, a 

možda i spomen na naslov koji je nosio njegov 

djed Hrvoje “dux Spalatensis”. Na to bi mogla 

upućivati činjenica što su papu Julija III., 

molile kneževske obitelji Grgura Lucensis i 

Pavla Volcovith da postavi Danijela za 

duvanjskog biskupa. Danijel je završio studij 

vjerojatno u Veneciji. Cijela je naime obitelj 

od 1424. uvrštena u mletačko plemstvo. A 

kako je označen kao profesor teologije, a ne 

samo lektor, značilo bi da je predavao na 

nekom sveučilištu. Prije nego je pošao, kupio 

je kuću u Splitu za 400 dukata. Tu je kuću 

1588. Prepisao na sestru Katarinu. Nakon 

primljene molbe papa je prikupio obavijesti pa 

je Danijela 2.XII.1551. imenovao duvanjskim 

biskupom, a 24.XII.1551. otpisao moliteljima 

da im je dao biskupa koga su tražili. Vjerojatno 

je znak posebne pažnje što je Danijela za 

biskupa posvetio u Rimu kardinal Bernardin 

Maffeo. Kao biskup 24. IV. 1553. posvećuje 

crkvu sv. Franje u Puli s 4 njezina oltara, kako 

je zapisano u knjizi samostanske 

administracije. — Početkom 1552. Uputio se u 

Duvno vodeći sa sobom 4 dijecezanska 

svećenika. No, zbog protivljenja morao ih je


poslati natrag. Za vrijeme vizitacije biskupije, 

1563., Turci su ga zatvorili i pustili uz visoku 

otkupninu s izgonom na mletački teritorij (“a 

Turcis multa passus, et ab Ecclesia pulsus”), a 

negdje oko 1566. imenovao je svojim 

zamjenikom Ugrinovića (v.). Danijel je inače 

bio poznat i priznat kao iskupitelj iz turskog 

sužanjstva blizu 500 katolika i pravoslavaca iz 

Dalmacije. Zacijelo je on skupljenim 

milodarima pridodavao iz nadarbine koju mu je 

kralj Filip dao u napuljskom kraju kad su ga 

Turci istjerali iz Duvna. Čuvši papa za 

stradanja ali i za poduzetnost Danijelovu za 

iskupljivanje sužanja smatrao je da takvog 

muža treba nagraditi upražnjenom biskupijom 

u Muru (između Salerna i Potenze), pa je to 

predložio Konzistoriju 9. V. 1575. što je 

jednoglasno prihvaćeno, a papi Grguru XIII. 

napose su zahvalili kardinali Peretti (v.) i 

njegov prijatelj Sylbertus. — Danijel nije dugo 

uživao smireniji život u novoj biskupiji. 

Preminuo je početkom 1577., jer je već 

25.II.1577. dobio nasljednika. 

LIT.: Eusebije FERMENDŽIN: Acta Bosnae… 

JAZU XXUUU., Zagreb 1892, 12, 34, 44, 54, 

121, 312, itd. Fraternitas glasilo hrv. 

Provincije sv. Jeronima franj. konv. 28 (1992) 

br 3, 29-32. Dominik MANDIĆ: Duvanjska 

biskupija od XIV-XVII. Stoljeća u: Croatia 

Scara 1935 i separat s dodacima str. 38-45 

(literatura). 

M. Žugaj 

VUKIĆEVIĆ, fra Andrija, profesor i pisac 

(Mirlović 1840 – Karin 7. XI. 1929). 

Gimnaziju je završio u Sinju. u Novicijat je 

stupio na Visovcu, teologiju pohađao u 

Šibeniku. Zaređen je za svećenika 1864. Bio je 

misionar u Albaniji, Vikar samostana u Kninu 

(1873), Župnik u Otoku kod Sinja (1876), 

gvardijan na Visovcu i definitor Provincije 

(1879), profesor crkvene povijesti na 

teološkom učilištu u Šibeniku (1882), lektor na 

Visovcu (1887), gvardijan u Karinu (1888-90), 

župnik na Unešiću (1893), gvardijan u Kninu 

(1894), ponovno lektor na Visovcu (1896), 

župnik i dekan u Drnišu (1898-1899), 

gvardijan u Kninu (1899), Župnik u 

Dubravicama (1900), Miljevcima (1904), 

Vrpolju kod Knina (1906), samostanski vikar 

na Visovcu (1909-1910) i ponovno župnik 

Dubravica (1913). Bio je član Hrvatskoga 

styarnarskog društva i surađivao u 

Starohrvatskoj prosvjeti. 

Djela: – Pravi Redovnik ili ubožtvo 

evangjelsko i Red S. O. Frane, Split, 

Brzotiskom Russo-Marićevim, 1885. Fanar i 

Vatikan,“ Sušak, Tisak "Narodne tiskare", 

1897. 

Lit.: – K. KOSOR: Drniš u ogledalu tiska za 

hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji 

(1860-1921), Kačić 8 (1976), 130. – P. 




K. Kosor – V. Kapitanović 

VUKNIĆ, Stjepan, (LUPUS) učitelj (XVII- 

XVIII. st.). Rodom je, kako sam piše, iz 

Imotske krajine (ab Imota). Bio je 1699. učitelj 

samostanske mladeži u Šibeniku. Iz njegove 

ostavštine potječe rukopis: Tractatus 

theologicus super quattuor sententiarum iuxta 

mentem doctoris subtilis Ioannis Duns Scoti, 

koji se čuva u samostanskoj knjižnici sv. Lovre 

u Šibeniku (rkp. 128). 

Lit.: J. Soldo: Samostan sv. Lovre u Šibeniku, 

Kačić 1/1967, 72. — V. Kapitanović: Testi 

scotisti d'insegnamento filosofico-teologico 

nella Provincia del Santissimo Redentore in 

Croazia nei secoli XVII e XVIII, Antonianum, 

67 (1992), 300. V. Kapitanović 

VUKOVIĆ, Bernardin, provincijal (Split ? - 

Split-POljud, 1783). Dva puta je bio 

provincijalni vikar, a provincijal (1753-1756). 

Na generalnom kapitulu u Madridu izabran je 

za generalnog definitora. 

LITERATURA: Donato FABIANICH, Storia 

dei Frati Minori... in Dalmazia e Bosnia, 

sekonda parte, Zara 1864. str. 135 i 378. P. 

Pejić 

Vuković, fra Roko, R. E[ckert], S putovanja po 

Njemačkoj i Belgiji. Luč, 6 (1911), 403-408. 

VUKŠIĆ Fra Radoslav-Ivan (1894.-1945.) 

Rođen 5.XII.1894. u Studencima, od oca Tome


i majke Vide r. Sivrić. Gimnaziju (I.-VI.) učio 

na Širokom Brijegu, VII. i VIII. razred položio 

privatno u Požegi. Bogosloviju 1914.-1919. u 

Mostaru, filozofski fakultet 1921.-1926. u 

Beču. U Franjevački red stupio 19.VIII.1913. 


15.IX.1917. Za svećenika zaređen 7.X.1917. u 

Mostaru. 1919.-1921. nastavnik u gimnaziji na 

Širokom Brijegu 1921.-1926. na studijama u 

Beču 1926.-1945. profesor na Širokom 

Brijegu 1939.-1945. ravnatelj gimnazije 

8.II.1945. odveden sa Širokog Brijega u pravcu 

Splita i negdje na putu ubijen. Bio je "jedan od 

najinteligentnijih ljudi, savjestan u svemu do u 

tančine, radljiv i marljiv i k tome profesor, 

kakva nigdje drugdje nisam susreo..." 

(K.Vasilj) Posjedovao je pravo zvanje za 

profesora i u izlaganju svojih predmeta bio je 

sjajan i uistinu nenadmašiv. "Bio je redovnik 

bez prijekora, pedantan, odličan profesor..." 

(Z.Ćorić) Ravnatelj franjevačke gimnazije na 

Širokom Brijegu. Bio je franjevac i čovjek reda 

i rada. U svemu uzoran, čelik karakter. 

Proživio je život propovijedajući. Kad je 

saznao što partizani čine, izgubio je u njih 

svako povjerenje. Umro je junački. Njegov 

svijetli lik ostao je u najljepšoj uspomeni 

tolikih širokobrijeških đaka koji su iskusili 

njegovu dobrotu. 



A. Nikić 

VUKUŠIĆ, fra Ivan, odgojitelj (Katuni, 3. IV. 

1883.-Imotski, 9. III. 1957.). Osnovnu školu 

pohađao u Katunima, Živogošću i Omišu, 

građansku u Šibeniku, a srednju u Sinju. 

Franjevački habit obukao 25. IX. 1902. godine, 

svečane zavjete položio 12. XI. 1906. godine i 

nakon filozofije u Šibeniku (1903.-1905.) i 

teologije u Makarskoj (1905.-1908.) u Sinju 

zaređen je za svećenika 22. III. 1908. — Nakon 

dvogodišnje službe prefekta u Sinju (1911.- 

1913.) u Makarskoj predaje dogmatiku i 

crkvenu povijest i ujedno je podmagistar 

klerika. Iz Makarske prelazi u Imotski za 

katehetu, potom je župnik u Vinjanima 

(1915.-1934.). Kratko (1934.-1935.) odlazi 

za župnika u Lećevicu, a odatle u Otok. Nakon 

Otoka živi u Sinju i Imotskom, gdje ga je 

zatekla smrt. Priredio je šaljivu Zbirku pučkih 

igrokaza, koju je provincijalat 21. V. 1911. 

odobrio za tisak, (AFPPOS, Spisi provincijala, 

fasc. 29, br. 349/1911, Protokol, br. 401/1911.) 

Lit. J. LOVRIĆ, Osmrtnica p. o. fra Ivana 

Vukušića, Vjesnik Provincije, VII/1957, 3-4, 

21-22. 

B. Pezo-V. Kapitanović 

VULETIĆ, Jure, pripovijedač (Šušnjari kod 

Plehana, 11. XII. 1892 - Osijek, 2. II. 1973). - 

Krsno mu je ime Stipo. Sin je Ante i Anice rođ. 

Vrdoljak. Osnovnu školu završio je na 

Plehanu, gimnaziju u Visokom, filozofskoteološki 

studij u Sarajevu. U franjevački red 

stupio je 1911, svećenik postao 1916. 

Službovao je kao kapelan na Plehanu, 

nastavnik u Visokom, župnik u Foči, Dubici 

(višeput), Plehanu (višeput), Tremošnici i 

Žeravcu te kao gvardijan u Livnu i na Plehanu. 

Posljednjih dvadesetak godina živo je i 

djelovao na Plehanu. Umro je u bolnici. Slovio 

je kao čovjek reda, rada i molitve. Volio je 

našu narodnu i crkvenu prošlost, bosanske 

narodne običaje i život na bosanskom selu. 

Pastoralni i drugi poslovi nisu mu dozvoljavali 

da se intenzivnije bavi knjigom. Ipak, kroz 

čitav život ponešto je pisao i koliko je mogao 

tiskao. Prve radove objelodanio je u kalendaru 

Napredak (1916), zatim u Glasniku sv. Ante 

(1927, 1929, 1931, 1937-1940, 1943-1945), 

Franjevačkom vijesniku (1933-1940), 

Kalendaru sv. Ante (1944-1945), Vrhbosni 

(1943-1944), Dobrom Pastiru (1950, 1957, 

1960, 1964, 1973) i u Kalendaru Dobri Pastir 

(1951). Pisao je pripovijesti, crtice, planke i 

referate. Od pripovijesti (Priča, Sreća, Prosjaci, 

Pandur Juro, Pijan povjek) književno 

najdotjeranija mu je Pijan čovjek. Vrijedan mu 

je rad Folklorni fragmenti Plehana i okolice i 

komemorativni o Josipu Dobroslavu Božiću. 

On ne piše s nekom književnom pretenzijom, 

nego da poduči, posavjetuje i pokaže kako 

treba i kako ne valja živjeti. Bio je aktivan član 

Udruženja “Dobri Pastir” i kao takav održao je 

dosta predavanja na raznim sjednicama, koja 

su uglavnom ostala u rukopisu.


LITERATURA: ZIRDUM Vjekoslav: U 

spomen fra Juri Vuletiću. Dobri Pastir, 

23(1973) I-IV, str. 299-302. - ISTIđ U spomen 

O. fra Juri Vuletiću. Bosna Srebrena, 24(1973) 

3, str. 75-78. - P.V.: † Fra Juro Vuletić. 

Vrhbosna 1973, 1/2, str. 100-101. A. Kovačić 

VULIĆ, Matej, filozofski pisac, (oko 1685. - 

poslije 1717). - Bio je član provincije Bosne 

Srebrene i najvjerojatnije je na filozofskom 

učilištu u Budimu zaključio studij filozofije, a 

1707. ga je provincijal Marko Bulajić poslao 

na teološko školovanje u Serafsku ili Asišku 

provinciju u Italiji gdje je postigao naslov 

profesora filozofije. Na filozofskom učilištu u 

Osijeku je predavao od 1710. skotističku 

filozofiju. Pogrešno mu je pridavano autorstvo 

priručnika iz logike Universa logica ad 

mentem Duns Scoti (usp. V. Kapitanović). 

God. 1712. je napustio profesorsku službu i 

preuzeo dužnost samostanskog starješine u 

Aradu, današnjoj Rumunjskoj. 

LIT.: Arhiv franjevačke Provincije presv. 

Otkupitelja u Splitu, Spisi br. 2, fol. 54. — 

Arhiv franjevačkog samostana u Makarskoj, 

Liber Archivalis, 82. — F.E. HOŠKO, Dvije 

osječke visoke škole u 18. stoljeću, KAČIĆ 8 

(1976), 143. — V. KAPITANOVIĆ, Rukopisni 

priručnici franjevačkog filozofskog učilišta u 

Šibeniku (1969-1825), Prilozi za istraživanje 


(39-40), str. 191. — S. BAČIĆ, Franjevački 

samostan u Karinu, Šibenik 1995, 34. F.E. 

Hoško 

VUTIĆ, Paulin, provincijal (Koprivncia, 20. 

IX. 1816. -Varaždin, 26. XI. 1878) postao je 

1836. član Provincije sv. Ladislava. Filozofiju 

je završio na učlištu Provincije u Varaždinu 

(1837-1839), a teologiju na biskupijskoj 

bogoslovnoj školi u Zagrebu (1839-1843); 

svećenik je postao 1842. godine. Najprije je 

bio učitelj na narodnoj školi u Virovitici (l843- 

1849) i glavnoj školi u Koprivnici (1849- 

1859). Zatim niz godina obavlja službu 

samostanskog starješine u Varaždinu (1859- 

1872, 1875-1878). U vodstvu Provincije je 

sudjelovao kao definitor (1866-1869, 1878) i 

kao provincijal (1872-1875). Bio je također 

generalni vizitator Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga (1872) i vlastite provincije 

(1875). U pismu vrhovnoj upravi Reda obećao 

je 1872. da će kao provincijal "obnoviti 

redovničko opsluživanje, utvrditi ga i tako 

osigurati mirno upravljanje Provincijom". 

LIT.: Arhiv Generalne kurije Franjevačkg reda 

u Rimu, Provincia s. Ladislai, 221r - 242r. - 

F.E. HOŠKO: Euzebije Fermendžin i ostacije 


Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća, Croatica 

christiana periodica, 12 (1988), br. 22, 24. F.E. 

Hoško 

WEIBL, Kalisto ( ✜ Ignacije), glazbenik (Novo 

Mesto u Sloveniji, 10. VI. 1749. Novo Mesto, 

30. III. 1802). U Ljubljani je 1767. postao član 

Hrvatsko-slovenske provincije sv. Križa, u 

kojoj je bio i njegov stariji brat Kastul, koji je 

bio niz godina provincijal u slovenskom dijelu 

te franjevačke pokrajine dok je ona bila 

razdijeljena u razdoblju razmahaloga 

jozefinizma (1784-1791, 1803-1806). Kalisto 

je najveći dio života proveo kao profesor 

onodobne šestgodišnje gimnazije u Novom 

Mestu. Kraće vrijeme je djelovao i kao orguljaš 

na Trsatu (1778). Zapisao je skladbe u kantual 

(rukopis C- 94, str. 160, vel. 22 x 30,2 cm) koji 

se danas nalazi u franjevačkom samostanu u 

Klanjcu. 

LIT.: P. CVEKAN: Franjevački samostan u 

Klanjcu, Klanjec 1983, 139. — M. BIZJAK: 

Baročna orgelska glasba Slovenije in Hrvaške, 

Ljubljana 1988, 3. — P. KINDERIĆ: Kantual ili 

pjevnik Kalista Weibla, Marijin Trsat, 27 

(1993), br. 2, 11. F.E. Hoško 

WEIDENBACH, Anđeo, filozofski pisac 

(Budim, 27. IX. 1756 - Vukovar, 11. I. ?). U 

Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga je stupio 

1773. godine. Filozofiju je studirao kod Franje 

Kovačevića (1774-1777) i s njime boravio u tri 

filozofska učilišta: u Iloku, u Osijeku i u 

Vukovaru. Kako je sam položio ispit za 

profesora filozofije i to na sveučilištu u 

Budimu, predavao je na filozofskom učilištu u 

Vukovaru (1781-1783). Tiskom je objavio teze 

javne rasprave iz matematike koju je održao sa


svojim studentima. Nakon zabrane rada 

crkvenih škola, bio je sve do konca života 

vojni kapelan pješačke pukovnije Neugebauer. 

DJELA: Tentamen publicum e praelectionibus 

mathematicis juxta novmam Regiae 

universitatis Budensis. Essekini 1783. 

LIT.: P. Cvekan: Franjevci u Vukovaru. 

Vukovar 1980, 114-115. - F. E. Hoško: 

Doprinos franjevačkih visokih škola 

skotističkoj filozofiji i teologiji. Franjevci 

Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda. Zagreb 

1992. 81. F. E. Hoško 

WEINBERGER, s. Julijana (Thanstetten/ 

Austrija, 11. III. 1853. — Hercegnovi, 8. XI. 

1923), sestra sv. Križa. U svojoj 16. godini 

stupila je u Družbu u Đakovu. Vrlo nadarena 

naučila je hrvatski, položila učiteljski ispit te 

bila 1879. osposobljena za predavača na 

srednjim školama. Te godine počinje raditi na 

Višoj djevojačkoj školi Družbe u Đakovu. Na 

toj školi djeluje do 1915. kad je premještena 

za poglavaricu u Hercegnovi. U radu s djecom 

bila je savjesna, ozbiljna i posebno je pazila na 

urednost i čistoću. 



von heiligen Kreuz, Ingenbohl, XLI (1926) 2, 

str. 239. M. Žigrić 

ZADRANIN, Mihovil, bos. vikar (Zadar, konac 

14. ili početak 15. st. - ?, 2. polovica 15. st.). 

Bio je bosanski vikar od 1448-1451. Papinski 

legati, biskup Toma za njega kaže da je veoma 

drag kralju i katoličkim knezovima u Bosni. 

Pokazao se vrijednim i radinim starješinom. 

Stoga je, vjerojatno, bio biran ponovno za 

vikara (1451-1454). U tom trogodištu, 

papinom dozvolom, vikar je mogao primiti i 

zaposliti u Vikariju svakog franjevca, koji bude 

voljan raditi u bosanskoj misiji. U Hercegovinu 

je stigao veći broj sardinskih i drugih 

franjevaca koji osnivaju samostane u Mostaru i 

Ljubuškom. 





119. A. Barun 

ZAJMOVIĆ, Mijo, pedagog (Stražeman, 16. III. 

1738. — Našice, 18. VII. 1807). U Baču je 

1753. stupio u Bosnu Srebrenu, a 1757. je 

postao član Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga. Teologiju je studirao na 

visokoj bogoslovnoj školi u Petrovaradinu 

(1758-1762). Počeo je predavati 1762. na 

filzofskom učilištu u Slavonskom Brodu, 

premda je tek 1763. položio profesorski ispit iz 

filozofije. U Brodu je predavao dvije godine 

(1762-1764), a zatim još dvije godine na 

filozofskom učilištu u Baji (1764-1766). 

Kasnije se je predao pastoralnom djelovanju i 

bio propovjednik u Vukovaru (1776-1778) i 

Osijeku (1794-1800), kapelan u Našicama 

(1782-1788), zatim u Motičini (1789), 

zamjenik samostanog starješine u Baji (1773) i 

starješina u Osijeku (1794-1797); u 

posljednjem upravnom trogodištu provincijala 

Josipa Paviševića vodio je ljetopis Provincije 

sv. Ivana Kapistranskoga (1797-1800). 

LIT.: F.E. Hoško: Franjevačka visoka 

filozofska škola u Slavonskom Brodu, Nova et 

vetera, 27(1977), sv. 2, 85. F.E. Hoško 

ZAMANJA, Jeronim (Zamagna), Otac 

Provincije (Dubrovnik ? - prije 1582) - 

Dubrovački plemić. Član Provincije sv. Franje 

u Dubrovniku. Lektor teologije. Otac 

Provincije. 


Necrologiuum (rukopis u Arhivu Samostana 

Male Braće u Dubrovniku( br. 194. 





ZAMANJA, Petar (de Zamagnis, Zamagnius), 

bibliotekar (Dubrovnik, ? - Madžarska, cca 

1480) - Dubrovački plemić. Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku. Na zahtjev kralja Matije 

Korvina (ugarsko-hrv. kralj 1458-1490), 

poslani su mu iz Dubrovnika Zamanja i 

dominikanci Serafin Bona i Toma de Basileis. 

Isticao se kao učen i svet, pa ga je kralj uzeo za


kustosa i ravnatelja voje biblioteke, a on mu je 

biblioteku opskrbio vrijednim djelima koja je 

pronašao u domovini i drugdje (Cerva). 

Zauzetost i stručnost u radu pribavile su mu 

blagonaklonost kralja Matije Korvina te bi ga, 

navodno, oko 1458. (Rode) imenovao 

biskupom Stona (Dolci). 

LITERATURA Sebastianus DOLCI: 



1746, 44. Simeone GLIUBICH: Dizionario 

biografico degli uomini illustri della Dalmazia, 

Vienna 1856, 316 - Donato FABIANICH: 

Storia dei Frati Minori … in Dalmazia e 

Bossina… II. Zara 1864, 193. - Franciscus M. 

APPENDINI: Notizie istorico-critiche sulla 

antichità. Ragusa 1802, Benvenutus RODE: 





Zagrabiae 1980, 45-46. — M. ŽUGAJ, 



Zagreb 1993, 93. 

I. Djamić — M. Žugaj 

ZAMANJA, Serafin (de Zamagnis), provincijal 

(Dubrovnik, ? - Daksa kod Dubrovnika, cca 

1513) - Dubrovački plemić. Član Provincije sv. 

Franje u Dubrovniku i njen prvi vikar nakon 

osamostaljenja (1484-1487). Kasnije je još dva 

puta upravljao provincijom (1493-1497 i 1505- 

1508). Na 17. generalnoj KOngregaciji u 

Aquileji izabran je za generalnog definitora 

(1495). — Bio je redovnik pobožan i učen. 

Elije Lampridije Cerva mu je posvetio jedan 

epigram u kojemu hvali Z., “sine labe 

cadaver”. 


Monumenta historica Provinciae Rhacusionae 

Ordinis Minorum S.P.N. Francesci. Neapoli 

1746, 50. - Bernardinus AQUILANUS: 

Chronica fratrum minorum observantiae, ed. 

Leonardus Lemmens. Romae


boravio u Budimu i ondje predavao dogmatsko 

bogoslovlje umjesto Filipa Penića, premda je 

bio imenovan za profesora u Petrovaradinu, 

gdje ga je zamjenjivao Eugen Lenauer. Po 

završetku šestgodišnjeg učiteljskog djelovanja 

u Petrovaradinu, gdje je sa studentima održao 

pet javnih rasprava, provincijal Josip Blagoje 

ga je 23. V. 1764. proglasio za šestgodišnjeg 

profesora teologije; tada je boravio u Požegi. 

Provincijal Blagoje je umro u vrijeme 

obavljanja te svoje službe pa je najprije za 

njegovog nasljednika bio izabran Zebićev 

profesor Jerolim Lipovčić, a po njegovoj smrti 

izabralo je 14. II. 1767. upravno vijeće 

Provincije sv. Ivana Kapistranskog Zebića za 

provincijskog vikara. Vodio je provinciju šest 

mjeseci, a ponovno je postao član upravnog 

vijeća 9. I. 1767. sa službom provincijskog 

kustoda (1768-1771). Boravio je također u 

Našicama (1773/74), u Đakovu gdje je bio 

savjetnik biskupa Antuna Čolnića (1774/75), u 

Velikoj (1775-1777), u rodnom gradu 

Slavonskom Brodu (1778/79). i Radni. 

DJELA: Theses ex proemio Logices... iuxta 

mentem Ioannis Duns Scoti (Budae, 1753). 

LIT.: AHFPZ, Protocollum conventus 

Petrovaradini, 212-233. — Historia Domus 

Bajensis. Band I. Baja, 1991, 32, 54, 56. — 

Stjepan Sršan, Osječki ljetopisi 1668-1945. 

Osijek, 1993, 42. — V. Kapitanović: Testi 

scotisti d'insegnamento filosofico-teologico 


Croazia nei secoli XVII e XVIII, Antonianum, 

67 (1992), 278-279. F.E. Hoško 

ZEC, Dane, pučki misionar (Beli, 20. XII. 

1896 - Košljun, 26. XII. 1981). - Osnovnu 

školu završio je u rodnom Belom, gimnaziju na 

Košljunu i u Zadru, teologiju u Dubrovniku. U 

FDZ stupio je 15. VIII. 1912. Za svećenika je 

zaređen 20. III- 1920. Bio je gvardijan na 

Košljunu i u Dubrovniku te nekoliko puta 

provincijski definitor. - Kao mladi svećenik 

počeo se baviti pučkim misijama pa je u tome 

bio i ustrajan i neutrudiv sve do svojih 

staračkih dana. Kroz gotovo punih 60 godina 

obišao je, propovijedajući po crkvama i 

katedralama, cijelu našu obalu sa otocima od 

Rovinja do Kotora, zatim Liku i Kordun a 

nešto i Slavoniju. Isticao se kao traženi 

ispovjednik, bio je duhovni vođa mnogim 

zadrugama Trećeg Reda, držao je mnogobrojne 

duhovne vježbe svećenicima, redovnicima, 

redovnicama, sjemeništarcima i skupinama 

vjernih. 

LITERATURA: Gabrijel ŠTOKALO: Naš 

biserni o. Dane Zec. Vjesnik Franjevačke 

provincije sv. Jeronima. XXII)1980) br. 2, 104- 

109. i br. 3, 153-161. - ISTI: Posljednji dani i 

sprovod o. Dane Zec. Idem. XXIV (1982) br. 

1, 74-81. G. Štokalo 

ZEČEVIĆ, Serafin, filozof (Zovik, 22. VII. 

1911 - Calgari (Kanada), 12. IV. 1971). - 

Krsno mu je ime bilo ILija, a rođen je u 

zemljoradničkoj obitelji. Osnovnu je školu 

završio u G. Rahiću (1919-1923), gimnaziju u 

Visokom (1923)1932), novicijat u Fojnici 

(1929-1930), teologiju u Sarajevu (1932-1927). 

Za svećenika je zaređen 1937. Kapelan u 

Varešu bio je 1937-1938. od 1938-1940. 

studira u Rimu skolastičnu filozofiju. Od 1940. 

do 1943. predaje na Franjevačkoj teologiji u 

Sarajevu a zatim ponovno studira u Rimu i 

rajem rata doktorira. Nakon rata nije se više 

nikad vratio u domovinu. Iza nekoliko godina 

boravka u Rimu, otišao je u Kanadu, gdje je 

tokom predesetih godina boravio u Montrealu a 

kasnije prešao u REginu (Saskatchewan), gdje 

je ostao do konca života. U Montrealu i Regini 

predavao je na tamošnjoj Franjevčakoj 

teologiji, a kad je on, sredinom šezdesetih 

godina, dokinuta, vršio je službu vikara 

samostana. Od 1954. trajno ga je mučila teška 

nesanica pa se, da bi zaspao, morao pomagati 

pilulama. G. 1971. doživio je povredu kičme i 

na koncu umro od raka na mozgu. Pokopan je 

u Regini. Za života bio je član Hrvatske 

američke akademije i Međunarodnog 

skotističkog društva. - Kao đak, bio je urednik i 

suradnik đačkog lista Cvijet (1931-1932), 

surađivao je u Glasniku sv. Ante (1934, 1935, 

1937, 1943), Dobrom pastiru (1970), u 

Spomenici Franjevačke klasične gimnazuije u 

Visokom 1882-1932, te u Acta Congressus 

Scotistici internationalis (1966). U ostalu 

njegovu suradnju po inozemnim listovima 

nisam mogao dobiti uvida.


DJELA: Francisci Veber eheoria de persona - 

Inernum drama philosophi sloveni. Montreal 

1954. 

LITERATURA: I. Gavran : Fra Serafinu 

Zečeviću - in memoriam. Bosna Srebrena 23 

(1972), 128-132 - Fra Ljubo HRGIĆ: Posmrtno 

pismo dragom fra Serafinu. Ibidem, 132-134.I. 

Gavran 

ZIRDUM, Vjekoslav, provincijal (Žeravac, 24. 

III- 1910 . Plehan, 8. X. 1978). - Krsno mu je 

ime Petar. Osnovnu školu završio je u žeravcu, 

gimnaziju u Visokom, novicijat u Fojnici 

(1929-1930), filozofsko teološki studij u 

Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1937. 

Službovao je kao kapelan (1937-1940, 1942- 

1943), gvardijan i župnik (1948-1949, 195:67- 

1973) te vikar (1958-1961) na Plehanu, kao 

župnik u Bučićima (1940) i Žeravcu (1945- 

1948). Bio je meštar novaka u Livnu (1940- 

1942), provincijalov tajnik (1943-1945), 

definitor (1945-1948), tajnik (1949-1958), 

ekonom (1955-1958) i provincijal (1961-1967) 

Bosne Srebrene te generalni vizitator u 

provinciji sv. Ćirila i Metoda (1972). Od 1973. 

do smrti živio je i djelovao na Plehanu. Dosta 

rano se počeo baviti spisateljskom djelatnošću i 

u tom ustrajao do pred kraj života. Surađivao je 

u šačkom listu Cvijet (1930-19323), Luči 

(1930, 1932, 1934-1935), Glasniku sv. Ante 

(1931, 1934-1936, 1940-1941, 1944-1945), 

Franjevačkom vijesniku (1933), Hrvatskoj 

straži (1934-1935), Napretku (1935), 

Kalendaru sv. Ante (1937-1945), Glasniku sv. 

Ante (1940), Bosni Srebrenoj (1942 i dalje), 

Vrhbosni (1944) i Dobrom Pastiru (1955, 

1957, 1973, 1974). - Uređivao je Bosnu 

Srebrenu i za vrijeme rata Kalendar sv. Ante. - 

Bio je tih, blag i pristupačan, imao je smisla za 

organizirani rad i strpljivosti da traži najbolja 

rješenja za pojedine probleme 

LITERATURA: JEREKOVIĆ Mijo: Smrt i 

pokop fra Vjeke Zirduma. Bosna Srebrena, 29 

(1978) 10, str. 224-226. A. Kovačić 

ZJAČIĆ Andrija, župnik, stradalac (Šibenik, 2. 

I. 1907 - Kotari, 14. I. 1944). Nakon osnovne 

škole u rodnom mjestu (1914-1920), pohađao 

je srednju školu u Sinju (1920-1925). Nakon 

toga je završio novicijat. Filozofiju je studirao 

u Zaostrogu (1926-1928) a bogosloviju u 

Makarskoj (1928-1932). Zaređen je za 

svećenika godine 1931. Kao mlad svećenik bio 

je župni pomoćnik u Drnišu (1932-1934), 

zatim župnik u Velikom Brdu samo godinu 

dana a zatim kateheta u Sinju (1935-1937) i 

predavao na gimnaziji latinski. Od godine 

1937. do 1940. bio je župnik u Sinju a zatim u 

Lišanima. Tu je ubijen od partizana. Surađivao 

je u Gospi Sinjskoj. 

J. Soldo 

ZLATARIĆ, Emanuel (Slatirich), provincijal 

(Dubrovnik, ? - 1570) - potječe iz dubrovačke 

građanske obitelji. Član Provincije sv. Franje u 

Dubrovniku. Lektor na studiju Male Braće u 

Dubrovniku. Vrlo sposobni muzičar. 

Provincijal (1553-1556 i 1563-1566). 

LITERATURA: Vitale ANDRIASSI: 

Necrologium (rukopis u Arhivu samostana 






ZLATARIĆ, Petar, prov. (Cetina ?, 2. polovica 

15. st. - ?, 2. polovica 16. st.). - Bio je 

provincijal Bosne Srebrene (1539-1542). U 

suvremenim izvorima nema dokaza o 

njegovom provincijalstvu, stoga Mandić 

njegov izbor i službu ne smatra potpuno 

sigurnim. 





A. Barun 

ZLATARIĆ, Stjepan, prov. (Kr. Sutjeska, 

polovica 16. st. - Sutjeska?, 1. polovica 17. st.). 

- Bio je provincijal Bosne Srebrene (1601- 

1604). Ovlastio je (1603) Luku Jurišića, da 

opođe papi, kraljevima, knezovima i baronima, 

i da sabire milodare, jer nas Turci svakojako 

muče, zatvaraju, batinaju i pljačkajuĐ dapače 

nam ne dopuštaju u samostanima stanovati, 

dok im ne platimo 3.000 dukata. Ovo


vlastoručno pismo provincijala Zlatarića 

objelodanio je P. Marcellino da Civezza. 




MANDIĆ: Franjevbačka Bosna. Rim 1968, 

171. A. Barun 

ZLATOVIĆ, fra Stjepan, FSP (Šibenik 10 X. 

1831. - 11. IX. 1891), župnik i povjesničar. 

Talijansku pučku školu svršio je u rodnom 

gradu, gimnaziju u Splitu, Visovcu i 

Zaostrogu. Novicijat je obavio u Živogošću, a 

filozofiju i teologiju učio u Šibeniku i 

Makarskoj. Za svećenika je bio zaređen 1854. 

Na početku 1857. je župnik Lišana, zatim 

Piramatovca i Knina, od 1860. kninski gvar- 

dijan. Izabran je za definitora i gvardijana u 

Sinju, zatim župnik na Danilu i dekan u 

Drnišu. G. 1873. imenovan je gvardijanom na 

Visovcu i ekonomom Provincije. G. 1880. 

poglavari mu povje- ravaju pisanje povijesti 

Provincije. U međuvremenu bio je i kustod 

Provincije. — Zlatović je imao sklonost prema 

arheologiji i povijesti. Koliko su mu župske 

dužnosti dopuštale proučavao je rimske, 

starokršćanske i starohrvatske spomenike na 

Danilu, u okolici Knina i Vrlike i o njima pisao 

izvještaje, članke i rasprave Viestniku Hrv. 

arheološkoga društva u Zagrebu, splitskom 

Bulettino di archeologia e storia Dalmata, 

zadarskom Narodnom listu i Starohrvatskoj 

prosvjeti u Kninu. Zlatović je bio inicijator 

osnutka Hrvatskoga starinarskog društva u 

Kninu. Na osnovi arhivske građe pisao je o 

franjevcima: biskupu fra Bartolu Kačiću, fra 

Lovri Šitoviću, fra Filipu Grabovcu i fra 

Gašparu Vinjaliću, pa o Šubićima i Petru 

Kružiću. Od biografskih rasprava osobitu 

pažnju zaslužuje njegova biografija fra Š. 

Tomića. Glavno mu je djelo: Franovci Države 

prisv. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji 

(Zagreb 1888). Zlatović je objelodanio i 

nekoliko arhivskih dokumenata koji su mu 

služili pri pisanju Franovaca i sedam 

originalnih pripovijesti iz hrvatske prošlosti i 

suvremenog života U mlađim godinama 

skupljao je narodne pjesme i poslovice te 

ispjevao po koju pjesmu. Bio je neobično 

radišan u svakoj službi koja mu je bila 

povjerena. 




ZLOPAŠA Fra Roland-Mato (1912.-1945.) 

Rođen 29.V.1912. u Posušju, od oca Marka i 

majke Ruže r. Begić. Osnovnu školu svršio na 

Posušju, gimnaziju na Širokom Brijegu, 

bogosloviju u Mostaru i Fribourgu (Švicarska), 

filozofski fakultet u Zagrebu. U Franjevački 

red stupio na Humcu, 3.VIII.1929. Zavjetovan 

jednostavno 4.VIII.1930., svečano 8.IX.1933. 

Za svećenika zaređen 14.VI.1935. u Mostaru. 

1936.-1943. studirao na filozofskom fakultetu 

u Zagrebu 1943.-1945. profesor gimnazije na 

Širokom Brijegu 8.II.1945. ubijen u 

Mostarskom Gracu. Bio je mlad i poletan 

profesor, pun savjesti i svijesti. S najljepšim 

idealima, kao tek završeni profesor, stupio je 

na radno mjesto. Bio je više nego skroman. Tih 

kao bÉja. Više je propovijedao djelima nego 

riječima. Slobodno vrijeme provodio je u 

razmišljanju i molitvi. 



A. Nikić 

ZLOUŠIĆ, Ljudevit, odgojitelj (Vareš, 8. XII. 

1895 - Visoko, 25. X. 1969) - Roditelji su mu 

bili Jozo, kovač, i Jelkica rođ. Šimić-Markić. 

Na krštenju je dobio ime Ivan. Osnovnu školu 

pohađao je u rodnom mjestu (1902-1906),, 

gimnaziju u Visokom (1906), gimnaziju u 

Visokom (1906-1915) i položio maturu 1916. 

U novicijat FS stupio je 1911. u Gučoj Gori. 

Teologiju je studirao u Sarajevu (1915-1918) i 

bio zaređen za svećenika 1918. Nakon toga 

studirao je matematiku i fiziku u Beču (1918) i 

zagrebu (1919-1922). Na Franjevačkoj 

gimnaziji u Visokom radio je od jeseni 1922. 

do svoje smrti i predavao redovito matematiku 

i fiziku. Bio je I. prefekt Sjemeništa (1923- 

1930) i meštar klerika (1930-1937. i 1955- 

1959). Bio je Direktor Franjevačke gimnazije 

(1937-1945). Bio je također definitor (1937- 

1939), kustos (1942-1945, 1961-1967) i 

vizitator u provinciji Presv. otkupitelja (1952).


Trajno i znatno je pomagao svom nasljedniku 

fra R. Drljiću (v.) u vršenju direktorske službe. 

Kao đak bio je suradnik u urednik lista Cvijet†; 

surašivao je u Glasniku sv. Ante (1931-1936, 

1938, 1940-1942), Franjevačkom vijesniku 

(1927, 1929-1933, 1935, 1939), Dobrom 

Pastiru (1952, 1955, 1959, 1962), Kalendaru 

sv. Ante (1931), Hrvatskoj straži (1933), 

Napretku (čas.) (1931, 1932), Katoličkom 

tjedniku (1931), Blagovesti (1961), Bosni 

Srebrenoj (1965) te u Spomenici Franjevačke 

gimnazije u Visokom 1882-1832. Pisao je o 

temama svoje uže struke, o odgoju a najviše o 

Gospinoj crkvi u Olovu (24 članka), o čemu je 

izdao, separatno, i par manjih brošura. Njegov 

najopsežniji i najvredniji tekst jest njegov 

rukopisni dio Kronike Franjevačke gimnazije u 

Visokom, sv. III. i IV. U rukopisu je ostavio i 

znatan broj propovijedi i nagovora, koji se 

čuvaju u Arhivu Franjevačke gimnazije u 

Visokom. Vodio je izgradnju i popravljanje 

Gospinog svetišta u Olovu od 1929. do smrti i 

bio mu ujedno, kroz cijelo to vrijeme, pored 

svih svojih poslova, upravitelj i poslužitelj. U 

poratnom vremenu pružio je vrlo velikom 

broju odraslih ljudi studenata i đaka, 

instrukcije iz svog predmeta. Pokopan je u 

Visokom a iza dvije godine tijelo mu je 

preneseno u posebnu kapelu u Gospinoj crkvi u 

Olovu. — Kao odgojitelj. Zloušić je dobro 

organizirao život sjemeništa ispunjavajući ga 

ozbiljnim radom i molitvom, ali dajući 

dovoljno mjesta i odmoru, igri i šetnjama. 

Nagovori su mu bili korisni ali je prvenstveno 

djelovao svojom ličnošću i svetačkim 

primjerom. Nije se zadovoljio da bude samo 

profesor i odgojitelj nego je svoj glas za 

svećeničkim djelovanjem tražio subotom i 

nedjeljom i pod školskim praznicima; tada je 

odlazio, često dugo pješačeći, s uprtnjačom na 

leđima ili s koferićem u ruci, do ljudi u 

zabačenim mjestima, gdje bi propovijeedao, 

ispovijedao, svjetovao i pomagao; bio je tako 

dobrovoljni dušobrižnik kroz više od 40 

godina. Pomagao je silno velikom broju ljudi 

bez obzira na vjeru, pa je i time nenametljivo 

djelovao kao apostol. 

LITERATURA: F/ra/ I/gnacije/ G/AVRAN/: 

In memoriam o. fra Ljudevitu Zloušiću. Bosna 

srebrena, 20 (1969), 213-217 - Ž/eljko/ 

DŽ/AJA/: Fra Ljudevitu Zloušiću za spomen. 

Bosna Srebrena, 20 (1969), 217-218 - /Fra 

Vlado KARLOVIĆ/: Oproštajni govor nad 

odrom o. fra Luje Zloušića. Bosna Srebrena, 20 

(1969), 218-219 - Dr fra Ignacije GAVRAN: 

O. fra Lujo Zloušić 1895-1969. Sarajevo 1970. 

(Tamo je navedena bibliografija) - J/ozo/ 

DŽ/AMBO/: Sahranjeni posmrtni ostaci fraq 

Luje Zloušića. Bosna Srebrena 22 (1971), 235- 

237 - ISTI: Čovjek kao fra Lujo. Ibidem, 253 - 

Ž/eljko/ DŽ/AJA/: Obnovljeno sjećanje na pok. 

fra Luju. Bosna Srebrena, 22 (1971), 216-217 - 

† fra Ljudevit Zloušić, Dobri pastir, (19-20) 

(1970), 368-369. Isp. i Franjevačka gimnazija 

Visoko - Povijest, poslanje, poziv, Visoko 

1975, 98-101, 119-122. I. Gavran 

ZOB, Gerard, pedagog, provincijal (St. Peter 

Ur, Mađarska, 22. II. 1789. - Pečuh, 7. XII. 

1861). - Potječe iz hrvatske kolonije u 

jugozapadnoj Madžarskoj. Stupio je 1806. u 

Provinciju sv. Ladislava. Filozofiju je studirao 

na filozofskom učilištu u Varaždinu kod 

Nikole Marinovića (1807-1809). Za svećenika 

je zaređen 1812, a onda se je pripravio za 

profesora filozofije i predavao šest godina na 

istom učilištu gdje je sam studirao (1816- 

1822). Također je bio i odgojitelj svojih 

studenata (1816-1820); jedno je vrijeme 

predavao zajedno s Gvidom Komesom 

(1818-1822). Njegov rad je provincijal 

Ladislav Lacković ocijenio izvrsnim za 

napredak studenata i korisnim za dobro 

Provinije pa ga je 1822. proglasio 

šestgodišnjim isluženim profesorom. Zatim je 

obavljao službe samostanskog starješine i 

župnika u Čakovcu (1822-1827) i Pečuhu 

(1827- 1837, 1838- 1845, 1851-1857). U 

upravnom vijeću Provincije je sudjelovao kao 

savjetnik (1833- 1836, 1839-1842, 1851-1854) 

i definitor (1854-1857); u dva navrata je 

predvodio to vijeće kao provincijal (1845- 

1848, 1857-1860). Predsjedao je kapitulima i 

izboru provincijala 1848. i 1860. Zbog svog 

upravnog rada stekao je u Provinciji visoko 

poštovanje. U vremenu svog drugog upravnog 

trogodišta vjerno je održavao povezanost s


vrhovnom upravom Reda pa je od nje 1657. 

primio i upute za odgoj mladih članova svoje 

Provincije, a sam je zauzeto tražio vjerno i 

potpuno ispunjavanje zahtjeva redovničkog 

opsluživanja. 

LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije, 

Zagreb, Encyclicae quae per patres ministros 

provinciale conventui nostro Zagrabiensi 

subimissae ab anno 1825 (sign. B 7/4), 116- 

135. Dispositiones capitulorum 1829-1900, 

(sign. B 13-1), 2-91. — F.E. HOŠKO: Marijan 

Jaić obnovitelj među preporoditeljima, Zagreb 

1996, 126, 127. F.E. Hoško 

ZOLTAN, Luka, abos. vikar (Zoltan, 1. 

polovica 14. st. - ?, 2. polovica 14. st.). - Bio je 

četvrtoi po redu vikar u Bosni (1357-1360). 

Došao je iz Ugarske provincije. O njegovom 

djelovanju u Bosni malo se znal. 





A. Barun 

ZOMBORLIĆ, Ambroz, filozofski pisac 

(Vukovar, oko 1735. - Petrovaradin, 9. IV. 

1769) je teologiju studiraona bogoslovnoj školi 

osječkog generalnog učilišta (1757-1759). 

Postigao je naslov profesora filozofije i 

preuzeo katedru filozofskog učilišta u Budimu 

(1759-1761); treću godinu je predavao na 

nekom drugom učilištu Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga. U Budimu je sastavio za svoje 

studente tr priručnika: Logica (Budae, 1760), 

Tractatus Aristotelis in Libros Metaphysicorum 

juxta mentem Joannis Duns Scoti explanatas 

(Budae 1760; vel. 18,5 x 23 cm,Sl. Brod, B-8); 

predavanjaje zabilježio njegov student Mijo 

Pitinčević. U Osijeku je 28. IX. 1763. položio 

ispit za profesora teoogije; najprije je predavao 

na školi moralnog bogoslovlja u Iloku (1763- 

1765), a zatim na bogoslovnim školama 

pokrajinskog stupnja pokrajinskog učilišta u 

Temišvaru (1765-1768) i u Petrovaradinu 

(1768/69). 

LIT.: AHFPZ, Protocolum conventus 

Petrovaradini, 250, 251. — Arhiv franjevačkog 

samostana u Iloku, Liber commentarius 

Illokinum petrinens, 51. — Stjepan Sršan, 

Osječki ljetopisi 1686-1945. Osijek 1993, 41, 

56. — F.E. Hoško, Prosvjetno i kulturno 

djelovanje hrvatskih i bosanskih franjevaca u 

Budimu, 164-165. F.E. Hoško 

ZOMBORLIĆ, Emerik (Pečuh, oko 1710. - 

Sombor 14. IV. 1773). pedagog i filozofski 

pisac. - Povijesni spomenici redovito nazivaju 

“Emericus a Quinqueeclesiis”. Sedam godina 

predavao filozhofiju, i to na filozofskom 

učilištu u Slavonskom Brodu (1738-1741), a 

zatim na filozofskom učilištu u Budimu (1745- 

1749). Već se je 1743. bio natjecao za 

učiteljsku stolicu bogoslovne škole u 

Petrovaradinu, ali nije uspio pa je 1748. 

ponovno pristupio ispitu u Baču i postigao 

najviše bodove na ispitnom natječaju. U 

Petrovaradinu je predavao šest godina (1749- 

1755) i postigao naslov šestgodišnjeg profesora 

teologije. U Požegi se 1750. natjecao za naslov 

profesora teoloških škola u sastavu generalnih 

učilišta, ali nije zadovolji. U Petrovaradinu je 

obavljao također službu samostanskog 

starješine (1755-1757) i dekana bogoslovne 

škole (1757-1760). Bio prvi kustod 

novoosnovane Provincije sv. Ivana 

Kapistranskoga (1757-1760). U međuvremenu 

je kroz šest godina bio učitelj u novicijatu. Pod 

predsjedanjem generalnog vizitatora Giovanni 

Battista de Calavatione izabrao ga je 10. VIII. 

1767. provincijski kapitul u Našicama za 

provincijala, ali se je njegovom izboru 

suprotstavio bečki dvor pa ga nije odobrila ni 

vrhovna upravo Franjevačkog reda već je 9. I. 

1768. imenovala novo vodstvo Provincije sv. 

Ivana Kapistranskoga u kojem je ostao 

definitor (1768-1771). Bio je cijenjen zbog 

uzornog redovničkog života - Tiskom je 

objavio teze iz filozofije koje su sačuvane, dok 

teološke teze javne rasprave, koje je predstavio 

13. V. 1754. javnosti u Petrovaradinu i tiskao 

kao prilog nekom molitveniku, nisu dosada 

nađene. 

DJELA: Conclusiones ex universa 

Philosophia. Budae 1747. 

LIT.: Franjo Emanuel Hoško, Franjevačka 

visoka filozofska škola u Slavonskom Brodu. 

Nova et vetera, 27(1977), sv. 2, 78-79. — Isti,


Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i 


Budimu. Ibidem, 28(1978), sv. 1/2, 148-149. 

F.E. Hoško 

ZOMBORY, Bernardin (Somborac), 

homiletičar (Sombor, 7. III. 1714. — Ilok, 11. 

IV. 1790.). Stupio je 1731. u povinciju Bosnu 

Srebrenu, a 1736. kao svećenik započinje 

uspješnu propovjedničku službu u mjestima 

svog boravka: Hrvatima u Budimu, Tabanu 

kod Budima i Baji, zatim u Somboru, Osijeku, 

Vukovaru, Iloku, Brodu, Petrovaradinu, Baču, 

Aljmašu, Sotinu, Monoštru i Santovu. Dva 

sveska njegovih propovijedi iz arhiva 

franjevačkog samosana u Vukovaru (sign. A 5) 

danas su u Zagrebu. Fermendžin im je 1886. 

zabilježio naslov: Sveti govori 


Slavonskom Brodu, Syllabus religiosorum, ad 

nomen. F.E. Hoško 

ZORICA, Ante (Rupe, 28. X. 1811- Knin, 25. 

XII. 1887), profesor i provincijal. Studirao je u 

domovini i od 1833. filozofiju i filologiju u 

Beču. Bio je profesor na Franjevačkoj 

gimnaziji u Sinju i njezin ravnatelj (1856- 

1857), a za nju se zauzimao i kao provincijal. 

Bio je prvi direktor Više osnovne škole u Sinju 

te direktor i kateheta nedjeljno-blagdanske 

škole (1839-1850). Bio župnik u Sinju (1834, 

1838-1851), Šibeniku-Varoši (1862-1864,) 

Promini (1855-56), u Rupama (1963-1977) 

gdje je u njegovo vrijeme izgrađena nova 

župna kuća. Bio je gvardijan u Sinju, definitor 

(1851-1854), provincijal (1857-1860) i kustod 

(1873-1876). Baćić u Nekrologu navodi da je 

spjevao pjesmu o boju pod Visom 1866. 

Lit.: A. CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i 

njezina slava, Šibenik 1939, 346-348.– 

Franjevačka klasična gimnazija u Sinju, Split- 

Sinj, 2004 (passim). – P. BEZINA, Kulturni 



1994, 125-126. V. Kapitanović 

ZORICA ZORIČIĆ 

ZORIČIĆ, Mate (Pakovo Selo, c. 1721/23 - 

Šibenik, 20. VII. 1783.) propovjednik, pisac i 

matematik. Stupio je u novicijat na Visovcu 2. 

VII. 1741 i gdje je na isti datum 1742. položio 

redovničke zavjete. Studirao je filozofiju u 

Makarskoj i teologiju u Šibeniku. God. 

1754/55. poučavao je humanističke predmete i 

moralku u Šibeniku, a potom se 1755. natjecao 

u Veneciji za generalnog lektora. Predavao je 

šest godina moralno bogoslovlje i nakon toga 

1764. preuzima župu Gospe van Grada u 

Šibeniku gdje je ostao do 1771. U 

međuvremenu je 29. III. 1770. izabran za 

definitora Provincije. Ponovno se vratio 

odgojno-obrazovnoj službi kao “magister 

iuvenum” što je obavljao i nakon što je biran 

za gvardijana samostana sv. Lovre u Šibeniku 

(30. VII. 1776.) koju je službu obnašao godinu 

dana. Ostatak života proveo je u šibenskom 

samostanau sv. Lovre bez određene službe što 

vjerojatno upućuje na njegovo slabo 

zdravstveno stanje. 

DJELA: Aritmetika u slavni jezik illiriçki 

sastavgliena i na svitlost data, za korist 

targovacza, i vladahocza kuchgnega istoga 

naroda, 1 Ancona 1766. - 2 Aritmetika 

(Knjižnica Bascina), Šibenik: Gradska 

knjižnica "Juraj Šizgorić", 1995. XXIII, 116 

str., [1] presavijen list s tablom : ilustr. ; 16 cm 

Faksimil izd. iz 1766. godine.— Osmina 

dilovanja duhovnoga u kojoj se razgovara dusa 

redovnicka z bogom sastavljena iz razliciti 

knjiga u slavni jezik iliricki i na svitlost data, 

Jakin, 1765. — Uprava mnoggo korisna 

ispovidnika : Kojamu kaxe kakkose ima nossiti 

prama svoijm pokornici u niki dogagiaij 

mucnii kojimuse na pristogliu od Ispovidi olti 

Sakramenta od S. pokore cesto dogagiaju / 

sastavgliena i na svitlost data po F. Mati 

Zoricichiu, U Mlezi : po Ivanu Constantinu, na 

MDCCLXXXI, 144 str. ; 8o (18 cm) — 

Zarczalo razliciti dogogiai olti prilika za 

duscie pravovirni uputiti putem od spassegna: 

skupgliene i prinesene iz razliciti kniga u 

slavni jezik Illiricki i na svitlost date po […], U 

Mleci, 1780. 

LIT.: — P. J. Šafarik - J. Jiriček: Geschichte 

der illirischen und kroatischen Litteratur, Prag,


1865. — Š. Ljubić, Ogledalo književne 

povijesti jugoslavjanske na podučavanje 

mladeži, II, 1869, 466. M. ĆALETA, 

»Zoričićeva aritmetika«, Kačić, 16 (1984), 94- 

98. Ž. DADIĆ, “Aritmetika Mate Zoričića”, str. 

V-XXII u drugom izdanju Aritmetike. – P. 




M. Ćaleta – V. Kapitanović 

ZOVKO Fra Valentin-Marijan (1889.-1945.) 

Rođen 14.VI.1889. u Oklajima ž. Široki Brijeg, 

od oca Ivana i majke Luce r. Slišković. 


Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Rimu. U 

Franjevački red stupio na Humcu, 


20.VIII.1907.,svečano 26. VIII. 1910. Za 

svećenika zaređen 6.VII.1913. u Rimu. 1913.- 

1915. kapelan i kateheta na Širokom Brijegu 

1915.-1918. nastavnik gimnazije na Širokom 

Brijegu 1918. nadzornik iseljene hercegovačke 

djece u Slavoniji 1918.-1919. kapelan u 

Mostaru i zamjenik župnika u Blagaju 1919.- 

1923. župnik u Klobuku 1923.-1929. župnik u 

Gorancima 1929.-1931. vikar i kapelan na 

Širokom Brijegu 1931.-1932. župnik u Blagaju 

1932.-1934. župnik u Drinovcima 1934.-1937. 

gvardijan i župnik na Humcu 1937.-1941. 

župnik u Posuškom Gracu 1941.-1942. vikar i 

kapelan u Duvnu 1942.-1945. župnik na 

Širokom Brijegu 21.V.1945. nakon što se 

ispovjedio pred svojim sestrićem, ubijen u 

župskom stanu na Kočerinu. Bio je svećenik, 

redovnik i čovjek strogoga života. 

Besprijekoran na Oltaru i u uredu, na putu i u 

kući. Odmjeren u svemu. Volio je narod i 

Provinciju. Za njih je cijeloga sebe žrtvovao. 

Zaklan je sa svojim sestrićem pred očima svoje 

sestre u Kočerinu. 



A. Nikić 

ZRINSKI, Inocent ( ✜ Ivan), pedagog, generalni 

definitor (Poljanica, Bistra, 27. IX. 1900. - 

Trsat, Rijeka, 29. VIII. 1983). — Poslije 

osnovne škole u Bistri boravio je kao pitomac 

u franjevačkom samostanu i polazio niže 

razrede Nabiskupske gimnaziju u Zagrebu. 

God. 1917. je stupio u Hrvatsku franjevačku 

provinciju sv. Ćirila i Metoda. Srednje 

školovanje je nastavio u Varazdinu na 

Filozofskom učilistu Provincije i završio na 

Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. Teologiju 

je studirao na Bogoslovnom fakultetu u 

Zagrebu (1922-1926), a zatim je nastavio studij 

neoskolastičke filozofije u Innsbrucku 

zaključivši ga magisterijem (1926-1928). U 

Zagrebu je započeo studij slavistike i klasičnih 

jezika (1928/29) da bi ga završio u Beogradu 

(1929-1932). Djelovao je kao odgojitelj u 

kolegiju i profesor Franjevačke gimnazije u 

Varaždinu (1932-1945) te učitelj franjevačkih 

studenata u Zagrebu (1945-1952). Nakon dva 

desetljeća vratio se profesorskoj službi i 

djelovao na Franjevačkoj gimnaziji u 

Samoboru (1963-1966). Sudjelovao je u 

vodstvu provincije kao definitor (1942-1948) i 

kustod (1948-1951), a zatim je bio generalni 

delegat za šest južnoslavenskih provincija 

(1951-1953) i generalni definitor Franjevačkog 

reda (1953-1957). Kako se odlikovao 

smirenošću, trijeznim sudom i smislom za 

ravnotežu između ideala i stvarnih mogućnosti, 

uživao je osobito povjerenje generala Reda A. 

Szepinszkog koji ga je slao kao generalnog 

vizitatora u južnoslavenske provincije, u 

južnotirolsku Provinciju u sjevernoj Italiji te u 

Kustodiju Sv. Obitelji u SAD. Po povratku iz 

Rima boravio je u Cerniku (1960-1963), 

Samoboru (1963-1966), Koprivnici (1966- 

1969), Trsatu (1969-1972, 1975-1983) i u 

Požegi (1972-1975); u Samoboru i Koprivnici 

je bio samostanski poglavar. — U rukopisnim 

zapisma je ostavio svjedočanstvo o svom radu 

(Arhiv Hrvatske franjevačke provincije u 

Zagrebu), a niz lirskih pjesama koje 

razotkrivaju njegovo dožiljavanje, pjesama 

vjerskog sadržaja i ciklus povjesnica na teme iz 

prošlosti Trsatskog svetišta objavio je u 

vjerskim listovima: Anđeo Čuvar (1921-1945), 

Glasnik sv. Franje (1926-1945) i Marijin Trsat 

(1969-1983). 

LIT.: B. DUDA: U spomen pokojnom o. 

Inocentu Zrinskom. Obavijesti Hrvatske 

franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda,


36(1983), 309-311. — B. HORVAT: Nadgrobni 

oproštaj. Ibidem, 311-31 

F. E. Hoško 

ZRINSKI, Matej (de Sirinno), FKN (XV. st.) 

biskup, Vjerojatno potječe iz obitelji knezova 

Zrinskih. Bio je profesor teologije u Pečuhu. U 

registru taksenih pristojbi upisan je 4. IX. 

1433. s nečitljivim nazivom biskupije (Cronen, 

Cronien, Crovensis, Croviensis, Crojensis 

[Eubel]), a u buli imenovanja 22. IX. 1433. s 

naznakom biskupije Coronensis (Wading, 

Farlati, Gams, Hüntenmann). Zbrka u nazivu 

biskupija mogla je nastati zbog sličnih imena 

(Coronensis u Grčkoj; Croensis ili Crojensis u 

Albaniji; Crayensis, Krajina i Croacensis, 

odnosno Croyacensis, hrvatska biskupija) ili 

zbog nepažnje pisara, no čini se da se bez 

kolebanja može ustvrditi da je Matej bio 

biskup Hrvatske biskupije. Ta je biskupija 8. 

III. 1476. dobila biskupa Nikolu de Monte, pa 

bi se moglo pretpostaviti da je Matej malo prije 

toga preminuo. 



(Quaracchi) 1929, 66, br. 128. — C. EUBEL: 


1968, 138 (Coron), 140 (Cronien). — M. 

ŽUGAJ: Hrvatska biskupija od 1352. do 1578. 

godine: Croatica Christiana Periodica, Zagreb 

10 (1987) br. 18, str. 12s i 26, br. 7. 

ZUBAC Fra Leopold-Augustin-Ludvig 

(1890.-1945.) Rođen 9.XII.1890. na Čitluku, 

od oca Mate i majke Jele r. Sivrić. Gimnaziju 

učio na Širokom Brijegu, bogosloviju u 




zaređen 11.X.1914. u Mostaru. 1915.-1916. 

kapelan na Širokom Brijegu 1916.-1930. 

profesor gimnazije na Širokom Brijegu 1930.- 

1945. kapelan i upravitelj električne centrale na 

Širokom Brijegu 8.II.1945. ubijen u 

Mostarskom Gracu, primivši neposredno prije 

smrti odrješenje od o. fra Krešimira Pandžića. 

Bio je savjestan redovnik i svećenik, te 

vrijedan profesor. 



A. Nikić 

ZUBAC Fra Tihomir-Tadija (1918.-1945.) 

Rođen 25.I.1918. u Gradnićima, od oca Jure i 

majke Anice r. Primorac. Osnovnu školu učio 

u Gradnićima, gimnaziju na Širokom Brijegu, 


stupio na Humcu, 4.VII.1935. Zavjetovan 

jednostavno 5.VII.1938., svečano 5.VII.1939. 

Za svećenika zaređen 2.V.1943. u Mostaru. 

1944.-1945. kapelan u Grudama Mjeseca 

svibnja 1945. ubijen u Sloveniji. Bavio se 

književnošću, pjesništvom i povijesnim 

istraživanjem. Još kao širokobriješki đak 

organizirao je razne sekcije za vanškolsku 

izobrazbu u pjesništvu, govorništvo i opću 

izobrazbu. Bio je veliki rodoljub, čime je kitio 

nastavni program. 



A. Nikić 

ZUBAC Fra Zdenko-Andrija (1911.-1945.) 

Rođen 6.VIII.1911. u Gradnićima, od oca Jure 

i majke Anice r. Primorac. Osnovnu školu učio 

u Gradnićima, gimnaziju na Širokom Brijegu, 

bogosloviju u Mostaru i Pescia (Italija). Vojsku 

služio 13.XII.1936.-13.VI.1937. na Cetinju. U 

Franjevački red stupio na Humcu, 3.VIII.1929. 


8.IX.1933. Za svećenika zaređen 14.VI.1935. u 

Mostaru. 1937.-1938. kapelan na Širokom 

Brijegu 1938.-1939. kapelan na Humcu 1939.- 

1940. kapelan na Širokom Brijegu 1940.-1941. 

župnik u Rakitnu 1941.-1943. vikar i kapelan 

na Širokom Brijegu 1943.-1945. župnik u 

Ružićima 13.II.1945. ubijen u zatvoru u 

Ljubuškom. Bio je veseljak i radišan svećenik. 

Volio se družiti sa starijim svećenicima i 

franjevcima od kojih je želio ubrati što više 

životnog iskustva i uspješne prakse. U radu je 

bio točan i temeljit. Ugodan u društvu. Dobro 

započeti pastoralni rad prekinula je zločinačka 

partizanska ruka. 



A. Nikić


ZUBANOVIĆ, Hadrijan, filzofski i teološki 

pisac (Požega, 21. VIII. 1747. — Berak kod 

Vukovara, 2. XI. 1800). U Šarengradu je 1767. 

stupio u Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga. 

Studirao je na filozofskom (1769-1772) i 

bogoslovnom učilištu (1775/7) u Budimu te na 

bogoslovnoj školi u Petrovaradinu (1772- 

1775). Već je 1776. položio profesorski ispit 

iz filozofije na natječaju u Našicama i preuzeo 

katedru filozofskog učilišta u Osijeku. Sa 

svojim je studentima održao dvije javne 

rasprave i tiskom objavio teze. Završivši 

predavanja u Osijeku, poslao ga je provincijal 

Blaž Tadijanović na peštansko sveučilište da 

se pripravi za profesora teologije. Ondje je 

stekao doktorat iz teologije i, čini se, kratko 

vrijeme predavao na bogoslovnoj školi u 

Temišvaru, jer je zapisao svoja teološka 

predavanja pod naslovom Institutiones 

theologicae (s.l.s.a., vel. 16 x 21,5 cm, str. 

[420]; franjevački samostan u Požegi, sing. 

rkp. 6). Po dokidanju crkvenih bogoslovnih i 

filozofskih škola bio je kapelan i propovjednik 

u Vukovaru; kao mjesni kapelan u Berku je 

poslije 1790. sagradio crkvu i u njoj je 

pokopan. 

Djela: Consclusiones Logicae, Mursae 1778. 

— Conclusiones ex universa philosophia, 


LIT.: Brevis memoria Provinciae Capistranae, 

Budae 1857, 51. — F.E. HOŠKO: Dvije visoke 

škole u Osijeku u 18. stoljeću, Kačić, 10 

(1978), 157; 11 (1979), 339, 342. F.E. Hoško 

ZVJEZDOVIĆ, Anđeo, kustos (Vrhbosna, kod 

Blažuja, oko 1420 - fojnica, oko 1498). Prema 

predaji Jakov Markijski preveo ga je s 

pravoslavne na katoličku vjeru. isti ga je 

primio i u franjevački red. Kao svećenik isticao 

se vrsnim propovijedanjem. Vršio je više 

godina dužnost kustosa Bosne Srebrene i kao 

takav zauzimao se kod sv. Stolice za dobro 

Bosanske vikarije. Povijesno je znamenit 

osobito po tome što je 1463. isposlovao od 

Mehmeda II Osvajača Ahdnamu (nepovredivi 

carski ugovor), po kojem su franjevci Bosne 

Srebrene slobodno mogli vršiti vjerske 

dužnosti. Ahdnama je, zaista, stoljećima bila 

ne samo za bosanskohercegovačke franjevce 

nego i za katolike magna charta libertatum. 

Njen sadržaj i autentičnost proučavali su brojni 

povijesničari. Zvjezdović je, prema predaji, na 

katoličku vjeru preveo i svoje roditelje kao i 

bližu rodbinu. Pokopan je u fojničkoj crkvi. 

Slavi se kao blaženi uf ranjevačkom redu. 

LITERATURA: VLADIĆ Jeronim: Athnama i 

fra Anđeo Zvizdović. Franjevački glasnik, 

10(1896) 9, str. 132-136; 10, str. 145-150; 11, 

str. 165-167; 13, str. 197-199. - BATINIĆ 

Mijo: Franjevački samostan u Fojnici od 

stoljeća XIV. - XX. Zagreb 1913, str. 129-131. 

- ČUTURIĆ Leonardo (Zvonigradski Jozo): 

Riječ za Zvjezdovića i Adhnamu. Franjevački 

vijesnik, 39(1932) 5, str. 148-151. - 

MATASOVIĆ Josip: Fojnička regestra. 

Spomenik SKAN, LXVII, drugi razred, knjiga 

53. Beograd 1930, str. 89-95. - ŠABANOVIĆ 

H.: Turski dokumenti u Bosni iz druge 

polovine XV stoljeća. Istorisko-pravni zbornik, 

2(1949) str. 177-208. - MANDIĆ Dominik: 

Autentičnost Ahd-name Mehmeda II. B.H. 

franjevcima. Rim 1971. A. Kovačić 

ŽDERIĆ, Antun, filozofski pisac (Vinkovci, 

oko 1710. - Stara Gradiška, 3. IV. 1739). 

Filozofsko i teološko školovanje je završio u 

domovini, jer je 1731. među studentima visoke 

bogoslovne škole u Budimu. Položivši ispit za 

profesora filozofije nastupio je 1735. na 

učiteljskoj katedri filozofskog učilišta u 

Slavonskom Brodu i predavao pune tri godine. 

U rukopisu su preostali njegovi spisi: Universa 

philosophia Aristotelica seu Scotistica (rkp. 

vel. 15,5 x 20,5 cm, 660 str. u knjižnici 

franjevačkog samostana u Kraljevskoj Sutjesci 

u Bosni) i Tractatus in octo libros Physicorum 

Aristotelis (rkp. 15,5 x 19,5 cm, str. 506, /122/; 

knjižnica franjevačkog samostana u Iloku, 

sign. B 94). Kad je 1738. postao član 

samostana u Gradiškoj, smirio je pobunjene 

graničare i spriječio vojne sukobe. Umro je 

obolivši od kuge poslužujući otajstva vjere 

oboljelima. 

LIT.: F.E. HOŠKO: Frajevačka visoka 

filozofska škola u Slavonskom Brodu, Nova et 

vetera, 27 (1977), sv. 2, 77-78. F.E. Hoško


ŽDERIĆ, Filip, (Rogotin, 1680 - Zaostrog 24. 

VIII. 1740). U Novicijat je stupio u Zaostrogu 

5. XII. 1714. Najvjerojatnije odmah poslije 

novicijata 1715. upućen je na studij filozofije u 

Genovu. Za vrijeme studija u Genovi (1716- 

1718) ispisao je predavanja iz filozofije svog 

profesora Josipa Saglietto, pa ga je Božitković 

s tim spisom uveo u krug hrvatskih filozofa. U 

Genovi je potom nastavio na generalnom 

učilištu studij teologije. Tu je 29. VIII. 1722 

dovršio prepisivanje predavanja profesora 

Lorenza de Pulcifera, fra Pietra Antonija di 

Camporosso i fra Deodata di Volterra. 

Povrativši se u domovinu bio je lektor u 

Zaostrogu (1723-1728), vikar samostana u 

Zaostrogu (1730-1732), predstojnik 

redovničke kuće u Sućurju na Hvaru (1733- 

1734), gvardijan samostana u Zaostrogu (1736- 

1738). 

LIT.: J. Božitković: Ljetopisne bilješke. Žderić 

o. Filip (1680.-1740.) Bogoslovska smotra, 13 

(1925), 365-366. — V. KAPITANOVIĆ, »Testi 

scotisti d’insegnamento filosofico-teologico 


Croazia nei secoli XVII e XVIII«, Antonianum, 

67 (1992), 273-274, 289-290. — V. 

KAPITANOVIĆ: Latinski filozofski rukopisi u 

Franjevačkoj knjižnici u Makarskoj«, Prilozi 


(1992) br. 1-2 (35-36), 223-224. — V. 

Kapitanović: Rukopisna i knjižna baština 

Franjevačke visoke bogosovije u Makarskoj, 

(Spomenička baština Franjevačke provincije 

Presvetog Otkupitelja, knj. 1), Makarska 1993, 





ŽIC, Josip, provincijal (Punat, 1750 - Košljun, 

24. X. 1825) - Dugo vremena je predavao 

teologiju. Službu provincijala je vršio (1804- 

1812). 


sv. Jeronima Zadar. - Donato FABIANICH, 

Storia dei Fratii Minori in Dalmazia e Bosnia... 

parte seconda, Zara 1864. str. 378. P. Pejić 

ŽIC-KLAČIĆ, Anton-Solar, dobročinitelj 

samostana Košljun (Punat, 14. II. 1880 - 4. VI. 

1962). - Marljiv, svjestan oatac obitelji 

kršćanski je odgojio osmero djece od kojih je 

jedan preminuo kao franjevački klerik 1935. 

Tada je Ž. stupio u TR. Godinama je sve do 

smrti bio apostolski sindik Košljuna. Kao takav 

u teškim godinama rata svojim je sredstvima 

doslovno spasio od gladi četrdesetak 

franjevaca, koliko ih se u onim nemirnim 

vremenima okupilo na relativno mirnom 

Košljunu. zato ga je FZD proglasila svojim 

subratom. 

LITERATURA: Kronika samostana Košljun 

(rukopis) Sv. II, 137. G. Štokalo 

ŽIDIĆ, Gerard, filozofski pisac (Nagy 

Kaniysa, Madžarska, 5. III. 1742. — Varaždin, 

26. VIII. 1781). Stupio je 1762. u novicijat 

Provincije sv. Ladislava. Filzofiju je slušao na 

filozofskom učilištu u Varaždinu (1763-1765), 

a teologiju na bogoslovnoj školi Generalnog 

učilišta u Pečuhu (1765-1769). Svećeničku 

službu je započeo kao kapelan u rodnoj 

Kanjiži; kad je 1772. položio ispit za profesora 

filozofije, predavao je u Kanjiži govorništvo 

(1773/74), a zatim filozofiju u Zagrebu (1774- 

1776). Položio je 1778. također ispit za 

profesora biblijskih predmeta i crkvene 

povijesti, i to po propisima državnih 

jozefinističkih vlasti i te predmete predavao u 

Pečuhu (1778-1781); kad je trebao nastaviti 

istu profesorsku službu u Varaždinu, nenadano 

je preminuo. Napisao je priručnik crvenog 

govorništva i cjelokupni pregled filozofije 

prema zahtjevima ondašnjeg visokoškolskog 

programa u tri sveska: Norma et forma 

eloquentiae seu expedita inistitutio de epistolis, 

periodis, hriis, silogysmis oratorii, ipsaque 

oratione sacra (Canisae 1773; u samostanu u 

Varaždinu, sign. h 74); Institutiones 

dialecticae, Logica disputatrix et dialectica 

(Zagrabiae 1775, vel. 23,1 x 18,8 cm, str. 361, 

samostan u Virovitici sign. J-b-4); Metaphysica 

generalis et particularis (Zagrabiae 1776, vel. 

23,8 x 18, 5 cm, nepag. str. 322, samostan u 

Virovitici 1 b); Physica (Zagrabiae 1776, vel. 

24,5 x 18,5 cm, nepag. str. 142, samostan u


Virovitici, sign. 1 C). 

DJELA: Positioes ex universa philosphia, 

Zagrabiae 1776. — Assertiones theologicae ex 

prolegomenis S. Scripturae et Historiae 

Ecclesiae IV. saeculi, Quinque-Ecclesiis, 1780. 

F.E. Hoško 

ŽILIĆ, Eduard, publicista (Proslap kod Šćita, 

4. V. 1905 - Rama-Šćit, 10. XII. 1971). - Krsno 

mu je ime Ivo. Sin je Vida i Ivuše rođ. Radić. 

Osnovnu školu završio je na Šćitu, gimnaziju u 

Visokom, filozofsko-teološki studij u Sarajevu 

i parizu, gdje je i doktorirao, novicijat u Fojnici 


Djelovao je kao profesor u Sarajevu (1929- 

1945), gvardijan i župnik u Beogradu (1945- 

1964) i na Šćitu (19564-1970). Kao definitor 

bio je ekonom provincije (1942-1945). 

Uspješno je uređivao Glasnik sv. Ante (1932- 

1942) i nešto kraće Kalendar sv. Ante. Bio je 

intuitivan, jake vjere i nade, radin i dobar 

organizator. Uspješno je vodio radove na 

uređenju crkve sv. Ante u Beogradu prema 

Plečnikovom planu i samostanske crkve na 

Šćitu. Kao intelektualac i svećenik zanimao se 

posebno problematikom socijalnog kršćanstva i 

ekumenskim pokretom. I pored pastoralne 

zauzetosti relativno je dosta napisao. Svoje 

studije, članke, refleksije i drutge priloge 

objelodanjivao je u Glasniku sv. Ante (1926, 

1931-1933, 1942-1943), Franjevačkom 

vijesniku (1927-1932), Kalendaru sv. Ante 

(1928-193), 1935-1936, 1938, 1940, 1942), 

Katoli9čkom tjedniku (1932), Glasniku 

omladine sv. Ante (1937), Hrvatskoj straži 

(1939), Glasniku bl. Nikole Tavelića (1944) i 

Dobrom Pastiru (1951, 1962). 

DJELA: La morale chretienne et la fonction 

social de la propriete. paris 1929. Disertacija. 

LITERATURA: C.A.: Calendar sv. Ante 1935. 

uredio dr. fra Eduard Žilić. Vrhbosna, 

47(1934), 10/11, str. 261. - STARČEVIĆ 

I/van/: Kalendar sv. Ante za 1938. godinu. 

Uredio Dr. fra Eduard Žilić. Vrhbosna, 

51(1937) 12, str. 287. - IVANDIĆ Mato: 

Kalendar sv. Ante. Uredio Dr. Fra Eduard 

Žilić. Vrhbosna, 53(1939) 11/12, str. 278. - 

TROBENTAR Ivan: Kalendar sv. Ante 1942. 

Uredio Dr. fra E. Žilić. Vrhbosna, 56(1942) 1, 

str. 38-39. - B.O.: Fra Eduard Žilić. Vrhbosna, 

1972, 1, str. 33. - U spomen fra Eduardu Žiliću. 

Bosna Srebrena, 23(1972) 1, str. 156-18. - 

B/RLJIĆ/ R/astko/: Nekrolog dru fra Eduardu 

Žiliću. Dobri Pastir, 21/22)1972) I-IV, str. 388- 

391. - ŠIMIĆ Šimo: In memoriam Fra Eduardu 

dr. Žiliću. Bosna Srebrena 26(1975) 12, str. 


ŽIŽIĆ, Franciska, poglavarica (Promina, 1660 

- Šibenik, 7. II 1756. U zajednici sestara III 

Reda sv. Franje u Šibeniku - Varošu, danas 

FBŠ, stupila je 1680. Živjela je zajedno sa 

utemeljiteljicom majkom Klarom Žižić. F. 

Žižić je vršila službu vikarije a zatim vrhovne 

glavarice od 1738 - 1756. Bila je poglavarica 

do smrti prema običaju Reda. — Tko je bila i 

što je činila u službi Boga i svoga naroda kroz 

56 godina redovničkog života, kratko bilježi 

“Knjiga o duspomena”: “... vridna i kriposna 

starešica majka Frančeška Žižić... kako je 

dobro živila onako je sveto i preminula... 

sdružena od mnoštva puka iz grada i varoša s 

velikim plačem od siromaščadi jer bi majka od 

milosti i ogledalo življenja redovničkoga...” 

ŽIŽIĆ, Klara (Mara), utemeljiteljica Družbe 

sestara Trećeg Reda sv. Franje u Šibeniku - 

Varošu )Promina, 2. polovica 17. st. - Šibenik, 

1705). — Godine 1673. nastanila se u Šibeniku 

zajedno sa Katom Burmazovom “u jednoi 

malaknoi kući i siromaškoi” piše povijesni 

izvor Družbe “Knjiga od uspomena” napisana 

lijepom bosančicom i hrvatskim jezikom. Pod 

vodstvom franjevaca Provincije Bosne 

Srebrene počele su živjeti samostanskim 

životom, u duhu sv. FranjeAsiškog. Otac 

Franjo Kovačević, gvardijan samostana sv. 

Lovre u Šibeniku, dao je ovim trećoredicama 

redovničko odijeli 1678. M. Žižić je dobila 

redovničko ime Klara, a K. Burmazova 

Serafina. “Ove se učiniše jedno ogledalo ovoga 

mista, a navlastito Klara, ona se viđaše sveti 

život činiti u svakom opsluženju i dobri dili” - 

piše u “Knjii od uspomena”. Kroz kratko 

vrijeme pridružile su joj se nove djevojke i 

zajednica je počela rasti. Poglavarsku službu je 

vršila do smrti. U crkvi sv. Lovre podigla je 

sestarsku grobnicu 1705. Iste godine je umrla i


prva sahranjena u tu grobnicu. Značajno je što 

o njenoj smrti kaže “Knjiga od uspomena”: “... 

žaljaše je vas grad i varoš, budući 27 godina 

pod svetim habitom kako jedna svića sijala...” 

(Usp. Yves Ivonides, Sestre franjevke od 

Bezgrešne iz ŠIbenika, Šibenik 1973, str. 18- 

20). — Maloj zajednici sestara, utisnula je duh 

franjevačke poniznosti, jednostavnosti, stroge 

pokore, molitve i siromaštva. Tragovi tog duha 

prisutni su i danas u njenim sestrama koje se 

službeno zovu Sestre franjevke od Bezgrešne, 

FBŠ, (Šibenske franjevke). Slijedeći primjer 

sv. oca Franje i majke Klare sestre i danas 

molitvom i različitim djelima apostolata služe 

Crkvi i narodu. 

ŽIŽIĆ, Klara, utemeljiteljica Družbe Sestara 

Franjevki od Bezgrešne - Šibenik (ispod 

Promine”, ? - Šibenik, 1705.). - krsno joj je 

ime Mara. 1673. godine započela je 

samostanski redovnički život u ŠIbeniku - 

Varoš. Ubrzo joj se pridružila Serafina (Kata) 

Burmazova s kojom je primila redovničko 

odijelo iz ruku franjevca GFranje Kovačevića, 

gvardijana samostana sv. Lovre u istom gradu. 

Živjele su redovnički život po Pravilu III reda 

svetoga Franje Asiškoga, vođen3e od otaca 

Franjevaca. Svet i uzoran život utemeljiteljice 

Majke Klare privlačio je nova redovnička 

zvanja. Službu Vrhovne glavarice je vršiola do 

smrti. — Njezin život i djelovanje prožimala je 

molitva, pokora, duh poniznosti i 

jednostavnosti, te djelotvorna ljubav prema 

bližnjemu. “Knjiga od uspomena” o njoj piše: 

“Ona se vidjaše sveti život činiti, u svakom 

obsluženju i dobrih dili”. A kad je umrla 

“žaljaše je vas Grad i Varoš, budući 27 godina 

pod setim habitom kako jedna svića sjala, 

poniženstvom i zdobrom prilikom”. 

LITERATURA: Knjiga od uspomena (kronika) 

IG 

ŽMAK, Antun, uzorna života (Lanišće u istri, 

10. IV. 1862 - Rijeka Dubrovačka, 19. IV. 

1941) - nakon smrti žene postao trećoredac i 

živio u samostanu povučeno i tiho, u 

neprestanom radu i molitvi. U bolesti je bio 

uzorno strpljiv u podnošenju bolova. Nije se 

tužio, nije mrmljao, uvijek zahvalan i za 

najmanju uslugu, pogotovu za molitve. Jedina 

želja koju je u bolesti izrazio bila je da mu se 

Marijina slika smjesti tako da je uvijek može 

promatrati. O smrti je uvijek govorio kao o 

sestri, poput sv. Franje. M. Brlek 

ŽNIDAR, Koleta, ŠSP, kuharica, (Celje, 3. 

VIII. 1895. - Split, 10. II. 1965). - U 

kandidaturu je primljena 1913., a u novicijat 

15. VIII. 1916. u Mariboru. Iz Maribora je kao 

mlada sestra poslana u pomoć Splitskoj 

provinciji. Djelovala je kao sposobna kuharica 

u nekoliko podružnica (Imotski, Dubrovnik, 

Ljubljana, Lovćen, Hvar) ali najdulje u 

provincijskoj kuci na Lovretu. Niz godina 

poučavala je u kuhanju učenice Domaćinske 

škole. U prvim godinama poslije II. svjetskog 

rata vrši službu predstojnice sestrinske 

zajednice u zadarskom sjemeništu doseljenom 

iz Velikog Lošinja. Zajedno s drugim sestrama 

i radnicima pomaže u teškim manualnim 

radovima na obnovi sjemenišne zgrade. Iza 

toga je opet na Lovretu. Dugo boluje od 

misićnog i kožnog raka koji se proširio po 

čitavom tijelu. B. Nazor 

ŽUPANIĆ, Franjo (Zupanus, De Zupanis, de 

Zappanis, Zapani, Lupani) FKN, biskup († 

prije 20. X. 1581). Potječe iz Župe u Boki 

Kotorskoj (Milošević) ili iz Bara. Njegov 

suvremenik Tossignano, o njemu sažeto veli da 

isticao u Kotoru gdje ga je Grgur XIII. 

postavio da vodi Kotorsku biskupiju i da je bio 

omiljen narodu, međutim da su ga otrovali neki 

njegovi takmaci (Locus Cathari, ubi… et 

nostro tempore claruit Magister Franciscus 

quem Gregorius XIII. praefecit Ecclesiae 

Catharensi, qui populo gratus, dum iura 

Ecclesiae dcfendere, et ablata reparare 

pertentaret, a quibusdam aemulis veneno 

enectus est). — Pisci ističu da je bio izvrstan 

teolog i propovjednik, mudar, razborit i 

iskusan, profesor moralke na Studiju Reda u 

Riminiju, a kasnije i regens, u kojoj službi je 

izabran za provincijala u srpnju 1578., a nakon 

4 mjeseca imenovan kotorskim biskupom. 

Biskupsko je posvećenje primio u Riminiju. 

Napisao je: Contiones quadragesimales; 

Sermones de Sanctis; Commentaria super


dialecticam; De modo orandi. 

LIT.: P. R. DE TOSSIGNANO: Historiarum 

Seraphicae Religionis libri tres. Venetiis 1586, 

274s; 235b. — F. UGHELI Italia Sacra. (2. 

izd. ) Venetiis 1717ss. Vol. VII, 699. — J. H. 


Scriptores trium Ordinum S. Francisci a 

Waddingo aliisve descriptos. (2. izd.) Roma 

1908. Vol. I, 275. — [A. MILOŠEVIĆ]: 

Schematismus… dioecesis Catharensis… 

Cathari 1906, 51. — Annales Minorum, XXI, 

[ed. S. Melchiorr de Ceretto], Ad Claras Aquas 

(Quaracchi) 1934, 319 br. 36. — M. OREB: 



postanka do naših dana, Split 1973, 109s. — 

Miscellana Franciscna, 31 (l931) 108.

413 LACKOVIĆ DIONIZIJE (de Laszk ) O. Min., kninski i zagrebački ...

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?