provenieneije sjemena., nemaju kod jele nikakvog praktičnog značenja. Međutim, za jednu vrstu koja ima tako široko područje rasprostranjenja, istraživanja su se morala, proširiti i ispitati razni lokal teti jele, koji su međusobno, geografski i ekološki, tolko različiti,. Tako je prof. Pavanii, direktor Instituta za! šumarska istraživanja u Firenci još 1925 godine postavio pokuse (u sporazumnu sa prof. Giuiinäej-, Nancy, koji je slične pokuse postavio u arboretumu Joux, n. v. 725 m) radi 'istraživanja, raznih proveniencija jele i. provjeravanja njihovih bioloških odlika. Ispitano je 17 proveniencija i t» 11 talijanskih (Alpi, te sjeverni, centralni i južni Apenini i 6 stranih (Francuska — Meriai (Pdriinejiii), Ecouves (Normandija), Elieux (Vogezi), Austrija — Tirolski 1 Alpi, Hohewamd, Burgenland). Pokusi su postavljeni na oglednom dobru: VallombroBa (1000 m n. v. — iu bilzini Firence) 'te u <strong>šumsko</strong>m području Alta Val Parma, n. v. 1470 m. Ovdje su opažanja prekinuta 1939 godine, a u Vallomhrosi su neprekidno vršena do 1950 godine. Prikupljeni podaci o procentu propadanja te visinskom i debljiiniskom prirastu, jasno pokazuju znatne razlike među pojedinim proveniencijama jele. Tako na pr. iz tabelarnih podataka. koji su veoma poučni, vidi se da procenat uginulih • biljaka iznosi od 17.5% do 71%, sa srednjom visinom od 5.75 m. do 9.5 ni., do konca 1950 god. Na temelju ovih i drugih podataka svrstane siu sve naivedene provenieneije jele u tri lizrazitije skupine, prema njihovim biološkim osobinama. Iscrpno su proučena biološka svojstva jele, kao d zahtjevi na svjetlost, vlagu i temperatura u izrazitijim područjima Italije. U pogledu otpornosti prema suši i niskim temperaturaima, Pavari napominje da ne bi bilo dopušteno već sada u'zvoditi o tome konačne zaključke. Ali mora se istaknutih činjenica da su južne provenieneije jele, prilikom ispitivanja, pokazale veću otpornost p>rema sušj od onih sjevernih, iiz Alpa. S druge strane, neki podaci pokazuju da su južne provenieneije više stradale od mraza nego' sjeverne. Treba posebno priznati da je prof. Pavari ovim svojim radom dao znatan doprinos proučavanju ove vrste, što ima i u praksa osobitu vrijednost. F. Arnautović Prof, dr. in g. A. Novak: Tra'nkvorschriften für Schwellen und Maste. Izdanje: Komilssc'onsverlag von G. Fromme, Wien V. 1951 g. 31 strana, 10 dijagrama. U izdanju »Österreichische Gesellschaft für Holzforschung« izašli su propisi o konzerviranju drveta upijanjem otopljenih kemijskih sredstava (napajanje), U stvari to siu skupljene najbolje metode, opisan način rada, označene potrebne kemikalije za konzerviranje. Obzirom na ugled ovog društva, smatraju se ovi propisi kao standartnii za Austriju. Propise je sakupio i obradio na temelju prijedloga i m:(šljenja zaiinteiresiiranih poduzeća dr. tog. Nowak, šef otsjeka za, zaštitu drveta, austrijskog društva za istraživanje drveta, poznat; stručnjak za konzerviranje drveta. Kod sastavljanja propisa obunvaćeni su važni problemi kao vrsta sirovina, udaljenost od mjesta konzerviranja, konjunktura, kao i želje kupaca, Knjiga se sastoji iz četiri dijela: A) Napajanje u ko tlo vim a pod tlakom. Kao sredstvo za napajai UA-soli. Za svako ovo sredstvo daju se tehnički uvjeti obzirom na čistoću i koncentraciju. Ovim, sredstvima može se napajati drvo u kotlu pad 'tlakom na, ove načine: 1. Miješani postupak sa smjesom Zn OI2 i katransfcih ulja, primjenjuje se za bor, ariš, smreku, jelu i bukvu. 2) Dvostruki postupak. Najprije se poj! sa 1 Zn CI2 a onda s katranskim uljima. Naročito se preporuča za bukove pragove. 3. TTZ-postupak (patent »Gesellschaft für Hoizimprägnierung und Holzverwertung«) sa emulzijom katranskih ulja,, tanina ii ZnCl2 (TTZ = Teeröl-Tannin-ZnClä), a primljen ju je se kod bukve i bora. 4. Krezapin postupak (patent »Gesellschaft f. Holzmpräg. ai. HolzverVertung) sa preparatima »sapokreziin« Sli »nekal«, a nakon toga sa kaitramskiim uljima. Upotrebljava se za. napajanje teško napojnog drveća kao smreke i bukve. 5. R up in g postupak. Primijenjuje se samo- štedni pos'tupak i to za bor, arilš i hrast. 6. Dikrozit postupak (patent kaO' pod 3 i 4) sa smjesom ZnCl2, dinitrofenola, alkalikroimata i još jednog sredstva kao »Netzstoff«, da se poveća kapilairno djelovanje. Primijenjuje se kod smrekov'h i jelovih stupova. 7, Postupak sa UA-soli ma. To su smjese soli u raznim omjerima i to: natrijum fluorid, alkalikroimat, danitrofenol, natrijum arsenijat, a dolaze pod imenoim »tanalit«, bazilit, osimol, corbol. Primjena kod jele 84
i smreke. 8. Dvostruko napajanje po Wolmamn,, je kombinacija impregnacije voilmanovim solima i katranslkim uljem. B) Napajanje uronjavanjem. Priniijenjiuje se ma tri načina: 1. Kijaniiziranje sa Q,66°/o-tnim HgOlg, priimijenjuje se za bor, ansiš i smreku. 2. Konzerviranje sa UA-solima u koritu. Kod suhog drveta UA-soli ulaze kapilarno, a kod mokrog difuzijom Za brzinu napajanja važna je koncentracija ii temperatura otopine. Telegrafski stupova, obrađeni kroz deset dana sa 10 0 /o-tmom otopinom UA-soli upili su 4,5 kg/m 8 , zagrijavanjem otopine skraćeno je vrijiame za 50°/o. 3. Postupak isisavanja iz koirita (patent »Atlasmaste« K. G.). Upotrabljavajiu ise soli arsena i kroma kod smreke jele i bora u svježem stanju pod korom. Na jednom kraju stupovi se priključe na vakuim, a na drugom kraju su uronjeni u otopinu soli za napajanje. C. Nairočitii postupci. U propisima su označena tri postupka: 1. Postupak protiskivanja Boucherie, sa bakarnim sulfatom a u novije vrijeme sa UAsolima, jer bakarni sulfdt nije fungicidan za gljivice kao
Change language