šumsko gospodarstvo

niveau donje vode, sadržaj kamena u tlu, nagib, ekspoziciJM, tip šumskog humusa
i sadržaj dušika u površinskim slojevima. Nijedna iklasiifikaeiona shema ne bi morala
uvažati sve te karakteristike, ali bi svalka morala upotrijebit neke od njih.
Posljednje, trinaesto poglavlje obrađuje eroziju' tla. i pogoršanje svojstava šumskih
tala. Erozija je prirodni proces, koji se u prošlosti trajno i općenito vršio
čak i prije pojave čovjeka (normalna ili geološka erozija). Talkva je erozija, vrlo
polagana, a ukoliko je sporija od tvorbe tla ona moiže biti j korisna, jer sprečava
stvaranje debelih ispranih slojeva, kakovi se javljaju na pr. kod plano-tala, gdje
je uslijed ravnog terena normalna erozija onemogućena. Erozija veća cd normalne
(ubrzana erozija) javlja se većinom kaiO' posljedica promjena u vegetacijskom
pokrovu uzrokovanih djelatnošću čovjeka. Autori daju pregled tipova
erozije (ubrzane), faktora 1 o kojima ona ovisi ,te metoda za njeno sprečavanje.
U odsjeku o kvarenju šumskog tla raspravljaju o promjenama, koje nastaju
ili mogu nastati uslijed čistih sastojima i gole sječe. Autori ustaju protiv mišljenja,
da sve čiste salstojiiine četinjača pretstavljaju ozbiljnu opasnosit za tlo i da prema
tome predstavljaju loše šumsko gospodarstvo; to je mišljenje među američkim šumarima
dosta rašireno, a nastalo je kao posljedica loših iskustava s čistim sastojinaima
smreke u Njemačkoj. Analizirajući luzroke, koji su doveli do neuspjeha s čistim
sastojbinama oni ističu, da su ti neuspjesi u prvome redu posljedica sadnje
smreke na staništima, koja joj ne odgovaraju. Isto tako ni čista sječa ne mora uvijek
biti sama po sebi štetna za tlo, već njene (posijed'ce ovise o brzini s kojom će se
razviti zaštitni vegetacijski pokrov, kao i o prilikama staništa.
Uz svako poglavlje navedena je obilna literatura 1 napose američka i zapadnoevropska,
pa na taj nač : n knjiga daje pregled rezultalta radova američke šumarske
pedologije, a to je čini naročito vrijednom.
iNa kraju je dodan popis latinskih ï engleskih imena najvažnijeg drveća, te
popis autora A stvarno kazalo. Ing Zlatko Gračanin
Duchaufour Ph., Note sur les types d'humus forestier et leur rapport carbone
az'pte (C/N) (O tipovima šumskog humusa i njihovom odnosu ugljik/dušik). Fourth
Int. Congr. of Soil Sci. Amsterdam 1950. Trans. vol. II.
Na osnovu istraživanja omjera C/N u 42 uzorka iz Ai horizonta dobro prozraičenih
šumskih tala Francuske (podzola, slabo ispran-'h i kiselih tala, smeđih šumskih
'tala SI rendz'na) zaključujte autor, da je omjer C/N najniži! kod tala, kojih se
pH kreće od 5 do 7; alko je t>H manji od 5 vrijednost omjera naglo se povećava,
a ako je pH veći od 7 omjer lagano raste. Autor razlikuje tri tipa šumskog humusa:
Humus H+, pH < 5 i C/N > 15
Humus H+Ca ++ , pH 5—7' Î C/N 8—12
Humus Ca ++ , pH 7—8, C/N 14 do 15.
Kod pH 5 omjer C/N najviše varira), te ovisi u znatnoj mjeri o omjeru C/N u
organskim ostatcima rz kojih jte humus nastao.
C/N može biti visok radi toga što je 'taj omjer visok u lishodnom materijalu
(boi', Ericaceae); tada to uzrokuje polaganu mineralizaciju'. C/N imože briti također
visok, ako su uvjeti za m'nerallizatàm nepovoljni (sredina odviše kfesfta ili alkalična),
U tom slučaju je visok omjer Ć/N posljiedica polagane mineralizacije.
Ing. Z. Gračanin
POKUSNA ISPITIVANJA PROVENIENCIJA I RASA JELE
(Aldo Pavairi: Esperilenze e indagini su le proveniiienze e raKze dell afoete bianco
(Abies allba Mill.) — Annali délia sperSmen'taizäone agraria — Roma, ottobre 1951.
Viol, y — Num. 5).
U obimnim na>utčniim istraživan jinia O' piroveraienciji sjemena i rasama raznih
vrsta šumskog drveća, jela je ostala skoro notpuno zaboravljena i dosad neispitana.
Englerova istraživanja iz 1905 god'ne malobrojna su i nesigurna, jer su bila ograničena
na veoma usko područie Svœamakei. Na temelju tih ispitivanjia, Engler je
zaključio da je jela, u unoiredb? sa amrčom, veoma is'talna i da ne pokazuje ni^
kakvih diferenciranja u biološkim svojstvima. Stoga, kaže Engler, razni lokaliteti,
83