šumsko gospodarstvo

akademije nisu bili primani u državnu službu, ni na teritoriju tadanje male
Hrvatske. Njihovo primanje bilo je ograničeno samo na službu kod Imovnih
općina i Zemljišnih zajednica.
Kraj takovog stanja stvari javila se na kraju misao i o njoj počelo
ozbiljno raspravljati (190516) sa strane tadanje autonomne vlade u Hrvatskoj,
ne bi li bilo ekonomičnije dokinuti Šumarsku akademiju a šumarske
stručnjake obrazovati u inostranstvu po sistemu stipendija.
Treći period počinje godine 1919. On je okarakterisan osnivanjem samostalnog
poljoprivredno-šumarskog fakulteta na zagrebačkom sveučilištu.
Poljoprivredna nastava, koja je do toga časa bila u Križevcima, prenosi se
u Zagreb, i ponovo ujedinjava sa šumarskom. Nema više naslanjanja na
filozofski fakultet; gospodarsko-šumarski fakultet se osovljava na vlastite
noge. Čista nauka ne može da iznese ni formalnih prigovora, jer predstavnici
šumarske nastave ulaze u sklop univerziteta sa punom naučnom kvalifikacijom.
Nastava se tijesno povezuje sa naukom. Jedna oplodava drugu.
U fakultetu se osniva centralni naučno istraživački institut (Zavod za šumske
pokuse), koji počinje izdavati svoj naučni organ (Glasnik za šumske
pokuse). Uspostavlja se toliko potreban kontakt sa pretstavnicima svjetske
naročito evropske šumarske nastave i nauke: ekskurzije u inostranstvo i sa
studentima, učestvovanje na internacionalnim kongresima i konferencijama,
izmjena publikacija. Proširuju se horizonti i produbljuje znanje nastavnika.
Na domu je situacija bila teža. Kapitalističko uređenje stare Jugoslavije
nije davalo mogućnosti razvoju nastave i nauke. Nije bilo u interesu
kapitalističkog načina iskorišćavanje šuma, da šumarski kadar bude što
potpunije obrazovan, da po širini i dubljini toga obrazovanja gleda na šumu
kao opće narodno dobro, koje će biti od koristi pokoljenjima budućnosti.
Eksploatator je držao u vidu samo svoje koristi, a vlast je favorizirala njega
ne mareći za šume kao opće dobro.
Najsudbonosnija postaje činjenica, što fakultet u 26 godina trećeg
perioda ne može da dođe do potrebnog fakultetskog objekta (šuma). Ono
malo šumske površine, koja je bila vezana o poljoprivredno dobro Maksimir,
nije nabavila država već ih je — kao i ostali dio fakultetskog dobra —
pribavio fakultet zajmovima, što su ih dale Imovne općine.
Šumarska praksa stojeći pod jakim utjecajem vlasti i kapitalističkih
potreba gleda u tom periodu nauku i nastavu kao nešto, što je samo na
smetnju zajedničkoj sprezi vlasti i industrijalca-kapitaliste. Što jače podvezati
krvne žile organizmu, koji se zove nauka i nastava, značilo je -— u
jeziku tadašnje šumarske politike — jačati ingerenciju vlasti i industrijalca.
U to vrijeme nije bilo ni konzultacija ni zajedničkog rada sa operativom.
Naprotiv, prilike su bile toliko nemoguće, da nastavi i nauci nije
preostalo drugo već da se povuče u. sebe samu. Iz toga stava rezerviranosti
one istupaju tek kad treba otvoreno zauzeti stav za spas šuma i njihovu
budućnost. O tom istupanju ostao je u analima našeg šumarstva vidan i
pisani trag.
O položaju nastave za vrijeme okupacije ne treba ni govoriti; on je
i suviše poznat.
Četvrti period, koji počinje poslije oslobođenja, donosi sa sobom niz
dubokih promjena u šumarskoj nastavi. Iz temelja se mijenja osnovica
3