šumsko gospodarstvo

. •
Zagrebu. Drugi period (1898 do 1919) traje do osnivanja samostalnog gospodarsko-šumarskog
fakulteta. Treći period (1919 do 1945) obuhvata
razdoblje do oslobođenja a četvrti od oslobođenja do danas.
Prvi period, koji je trajao 37 godina, odigravao se u vrijeme, dok je
teritorij današnje NRH bio pod Austro-Ugarskom. Iako se politički pritisak
strane vlasti živo osjećao u čitavom životu naroda, ipak je snaga
narodnih ljudi koji su se — počevši od preporoda — okupljali u Hrvatskom
gospodarskom društvu u Zagrebu, uspjela da savlada taj pritisak i da
ostvari osnivanje stručne škole u Križevcima. Pored općeg političkog pritiska
Austro-Augarska imala je u ruci još dvije snažne poluge svoje prosvjetne
i privredne politike: x Visoku školu za kulturu tla u Beču i Šumarsko-rudarsku
visoku školu u Šćavnici, koje su imale za sobom tradiciju
dužu od pola vijeka i uživale podršku velikih posjednika. Pritisak vlasti
nešto je popustio poslije sklapanja ugarsko-hrvatske nagodbe, no on nije
prestao.
Rad Učilišta u Križevcima, koje je imalo rang srednje škole, bio je
čedan po opsegu no pozitivan po uspjehu. Snagu tom radu davale su činjenice:
da su u jednu cjelinu bile ujedinjenje poljoprivreda i šumarstvo te
da je škola — kao jedina na Balkanu — privlačila i okupljala nemalo četiri
decenija Hrvate, Srbe i Bugare. Za kvalitet nastavničkog kadra vrijedno je
istaći da su pored šumarskih stručnjaka kao nastavnici u Križevcima djelovali
i nešumari, kasniji profesori univerziteta: akademik dr. Miso Kišpatić
i prof. dr. Vladimir Njegovan. Na stručno formiranje šumarskoga kadra
»Križevčana« korisno je utjecala i činjenica, da je zavod raspolagao sa vlastitom
— iako malenom — zavodskom šumom u neposrednoj blizini.
Drugom periodu prethodila je žestoka načelna borba za bolje uslove
razvoja šumarske nastave. Ta borba je pokrenuta u šumarskim redovima.
Njen inicijator i nosilac bio je prof. Franjo Kesterčanek. Isprva se borba
kretala oko osnovnog pitanja: da li treba šumarsku nastavu organski vezati
o univerzitet ili je bolje podržavati je na samostalnoj visokoj školi. Pobijedila
je prva teza, koju je živo branio Kesterčanek.
Godine 1898 šumarska se nastava prenosi na zagrebačko sveučilište
i veže o filozofski fakultet. No tim prenošenjem položaj šumarske nastave
otežao se u tri smjera. Predstavnici t. zv. čiste nauke — au ono vrijeme
postojala su samo tri fakulteta (pravnički, filozofski i teološki) — zauzimaju
negativan stav u pitanju prenošenja šumarske nastave na sveučilište.
Rezultat toga stava bila je činjenica, da šumarska nauka kao tobože primijenjena
nije mogla biti inkorporirana univerzitetu već samo prislonjena o
filozofski fakultet pod imenom Šumarske akademije. Upravo klasičan primjer
nekadašnjega aristokratskoga načina gledanja t. zv. čiste na demokratsku
t. j. primijenjenu nauku.
Na osnovu naročitoga zakona, donesenoga po Saboru, dobro Božjakovina
trebalo je da pomaže razvoj Šumarske akademije i da omogući praktično
obrazovanje šumarskih stručnjaka. Nažalost se po toj liniji nije moglo
doći do praktičnih rezultata. Kao posljedica toga Šumarska akademija bila
je visoka škola za čuvanje zdravlja šuma — no bez klinike.
Treća vrlo ozbiljna teškoća bila je u tome, što vlast nije priznavala
ravnopravnosti Zagreba, Beča i Šćavnice. Apsolventi zagrebačke šumarske
2