šumsko gospodarstvo

veza sumporaste kiseline i kompleksa lignina. Sadržaj sumpora u ligntnu
sulfitne celuloze u mnogo slučajeva znatno narušava tok tehnološkog
procesa preradivanja. Kod drugih vrsta prerade sulfitne lužine treba
obratiti pažnju različitom stepenu kiselosti.
Najčišći tehnički lignin otpada prilikom saharifikacije drveta. Ovaj
se lignin nalazi u krutom stanju, što olakšava u većini slučajeva njegovu
primjenu kao sirovine. Od općih svojstava krutog lignina treba istaknuti
slijedeća: velika unutrašnja površina, uslovljena strukturom sličnom pčelinjem
saću, visoka sposobnost adsorpcije tekućine i soli. Ova svojstva
prouzrokuju prividnu suhoću lignina, premda je stvarni sadržaj vlage 60°/o.
Ovo kao i neznatni stepen bubrenja protivno je svojstvima drveta i drvenog
brašna. Napokon treba istaknuti, da je kruti lignin pod normalnim
okolnostima postojan protiv utjecaja raznih mikroorganizama.
Prema tehničkom postupku dobivanja razlikujemo tri vrste saharifikacijonog
lignina:
1. po Bergius-Rheinau-u. Uslijed većeg sadržaja smole
(7—9%) i jače humifikacije ovaj je lignin prilično tamino obojen. Osim
toga sadrži znatne količine nečistoće, naročito solnu kiselinu, koja
često smedia prilikom daljnjeg preradivanja.
2. po Scholler-Tornesch-u. Ovo je najčišći tehnički lignin
uopće, te sadrži samo neznatne količine nečistoća. Boja mu je svijetla, a
i kemijska struktura različita od Bergius-lignina.
3. po Madison-u. Kod ovog amerikanskog postupka provađa se
hidroliza namjerno samo nepotpuno, tako da jedan dio celuloze i hemiceluloze
ostaje nerastvoren. Prema tome ostatak od hidrolize sadrži pored
lignina još izvjesne količine celuloze i hemiceluloze. Ova tzv. »lignoceluloza«
je vlakanaste strukture i zati žilavija od amorfnog lignina. Prema
američkim izvorima pokazala se »lignoceluloza« osobito probitačna kao
sirovina za proizvodnju plastične mase.
Čistoća tehničkog lignina
Upotrebljivost lignina za kemijsku preradbu je mnogovrsna. Kao
sirovina tehnički lignin stoji na raspolaganje u raznim oblicima od kojih
treba istaknuti:
1. kruti, amorfni lignin tvornica drvnog šećera,
2. krutu, vlakanastu »lignocelulozu« američkog postupka,
3. tekući, rastopljeni lignin (lignosulfonska kiselina) tvornica sulfitne
celuloze.
Sirove lignine koji otpadaju prilikom navedenih industrijskih procesa
potrebno je mehanički ili kemijski, eventualno na oba načina obrađivati,
da bi se dobilo čiste, prije svega i jednolične sirovine. Tako treba
n. pr. Scholler-lignin prati sa vodom, sušiti i samljeti. Lignin po Bergius-u
sadrži još znatne količine solne kiseline, koju treba odstraniti, jer ometa
svaku daljnju kemijsku preradbu, čak i izravnu upotrebu. Za ovu svrhu
postoji mnogo postupaka. Solna se kiselina može u dovoljnoj mjeri od-
53