šumsko gospodarstvo

Dabifji su pokusi vršeni u Lake City, Florida, na borovima P. caribaea
i P. palustris, koji se kao najizdašniji iskorišćavaju za proizvodnju smole,
u grupama po 10 stabala, pomoću posebnog valjkastog dlijeta promjera
2 cm (»Test tube«). Dubina rane je dopirala do kambiuma ili je zadirala
za 0.65 cm u bijel. Zarezi pojedinih dubina tretirani su na 4 razna načina:
inficiranjem gljivom fusarium I. i II. izolacije, primjenom sumporne
kiseline (40% za P. car., a 60°/o za P. palustris), dok rane na kontrolnim
stablima nisu zaražene gljivom niti prskane kiselinom.
Radi utvrđivanja curenja smole i varijacije djelovanja pojedinih faktora
(topline, vlage, vjetra itd.) tokom radne sezone vršeni su pokusi zarezivanja
P. car. i P. palustris po amerikanskoj metodi žlijebovima cea
1 cm širokim i dubokim i to I. zarezivanjem same kore do kambiuma i
II. zarezivanjem bijeli i neposrednim inficiranjem gljivom. Rezultati ovih
pokusa pokazali su da je normalno curenje prve periode trajalo kod bora
P. caribaea pet sedmica, a kod P. palustris tri sedmice, te da je daljnje
obnavljanje žlijebova na istoj površini produljilo curenje smole kod prvog
za tri sedmice, a kod drugog bora za još dvije sedmice.
Nije još tačno ustanovljeno da li gljiva fusarium može škoditi okolnim
mladim stablima, te da li je ona više pogibeljna kao parasit, koji prouzrokuje
bolest raka nego korisna kao stimulans za ubrzano smolarenje u
industriji terpentina i kolofonija. Svakako, ukoliko se pronadje neko
pouzdano i ekonomski povoljno sredstvo za upotrebu ove gljive za stimuliranje
smolarenja, ona će time, što omogućuje obnavljanjem zareza svake
treće sedmice, trajno curenje i obilan prinos smole, doprinijeti u mnogome
uštedi radne snage i rentabilnijem načinu smolarenja u budućnosti.
I u Jugoslaviji su vrša posljednjih godina naučna istraživanja za unapređenje
iskorišćavanja smole stimulacijom kiselinama (sumpornom, solnom,
kaustičnom sodom itd.) na boru i smrči, te su postignuti zadovoljavajući
rezultati.
Tako je u Srbiji 1948. godine organizirano smolarsko ogledno polje
»Divčibare« na Maljenu, da bi se i na domaćim borovima ispitalo djelovanje
raznih načina zarezivanja na prinos smole i našao najpogodniji razmak
između dva uzastopna zareza, nadalje da bi se istražio uticaj 25 r Vo solne
kiseline kao nadražujućeg sredstva u kombinaciji sa kalcium- i magneziumkloridom.
Dodatkom ovih higroskopskih sredstava nastojalo se spriječiti
naglo isparivanje solne kiseline poslije prskanja svježe zarezanih
žlijebova i time produljiti curenje smole.
Za oba zadatka određeno je po 1000 stabala crnoga bora prosječnog
promjera oko 25 cm u prsnoj visini, podijeljenih u dvije ekspozicije: sjevernu
i južnu, na nadmorskoj visini ođ 800—1000 metara. Kao mjerilo
procjene vrijednosti uzet je prinos po jedinici zarezane površine, vodeći
pri tom računa o prosječnom promjeru stabala i prosječnoj širini bjelenica
(zarezana površina). Zarezivanja su vršena po njemačkom, francusikom
i austrijskom načinu, a svježe rane su prskane sa tri rastvora:
I) 25% soma kiselina HCl, II) 25% HCl+MgCl2 i III) 25% HCl + Ca€l2. Za
nove kombinacije (II i III) dodavano je na 10 litara koncentrirane solne
kiseline 1.0 kg MgCl; odnosno 1.19 kg CaCl2. Prskanje je vršeno iz staklene
boce od 250 gr na principu obične parfimerijske prskalice. Količina
utrošenih kemikalija iznosila je oko 2 kg na 1 tonu proizvedene smole.
47