šumsko gospodarstvo

U ovoj šumi postiže Bahofenova topola ekološki optimum. To međutim
ne dolazi dovoljno do izraza zbog odnosa konkurencije, koji čine da je ona
po pravilu potisnuta najčešće od johe, jasena i veza, rede od breze.
Kako je ova šuma obično gusta i potpuno sklopljena, stabla Bahofenove
topole u njoj su visoka, pravilna i sa dobrim prirastom u debljinu. Zbog
toga su u tehnološkom pogledu besprekorna.
U šumi jasena i veza, naročito u faciesima sa lužnjakom, Bahofenova
topola nalazi se na granici suhosti podloge i preko te granice ona u prirodnim
sastojinama više ne dolazi.
4) Poslednje stanište Bahofenove topole su međudinski prostori na
južnom obodu Deliblatskog Peska; to su vrste kotlova ograničenih relativno
niskim dinama od svega nekoliko m visine vrlo< senovitih i čiji prečnik se
kreće u granicama od par stotina metara. Tie je sivkastožuti pesak, najgrubljeg
mehaničkog sastava na Deliblatskom Pesku, Na površini ima tanak
(do 8 cm) sloj humusa, koji je po mehaničkom sastavu takođe peskulja sa
tragovima zabarivanja.
U fitocenološkom pogledu ova šuma pripada tipu deliblatske šume
hrasta i lipe, faciesu sa Bahofenovom topolom.
Primera radi donosimo jedan snimak iz okoline Dubovca,
Sloj drveća: Svojstvena vrsta sveze: Tilia tomentosa 1-2, Prunus mahaleb
1.2; Diferencijalna vrsta faciesa: Populus Bachoieni, 4,2; Pratilice:
Crataegus monogyna +.2,
Sloj šiblja: Svojstvene vrste sveze: Loniicera xylosteum 2.3, Viburnum
lantana +.2, Evonymus verrucosa' +.1.2, Tilia tomentosa +.2, Prunus mahaleb +.1.2,
Querents pedunculatai f. crass,iiulcula (?) +.2, Rhus coitynus +.2; Pratilice:. Cornus
sangnivea +.2, Crataegus monogyna ' 1.2, Beriberis vulgaris + .2,, Lygustruim vulgare
+ .1.2, Rufous caesieus +, Samlbucus nigra +.2, Clematis vitalba 1.2, Populus Bachofeni
+ , Evonymus europaea +.2.
Sloj zelja: Svojstvene vrste asocijacije: Viincetoxicumi laxum i .2;
Di fer en ci jalne vrste facicsa : Ruibus caesius 1.2, Solidago vinga aurca 1.1,
Equisetum palustre +.2; Svojstvene vrše te sveze: Tilia tomentosa 1.1, Po'ygonatum
latifolium +.1, Virbuirnum lantema 1,1, Lonicera xylosteum; +.1.2, Prunus mahdleb
+ .2, Evonymus varruicosa +.2, Rhamnuis cathartica +.2, Quercus pedünculata f.
crassiuscula +, Rhus cotynus +.2, Cephalanthera rubra +.2, Dietaimnus albus +.2;
Pratilice: Crataegus monogyna +.1.1, Cynoglossuim officinale +.1, Berberis vulgaris
1.1, Clematis vita'ba +.1, 'Convallaria majailis 1.2, Lygustrum vulgare +.1.1, Asparagus
tenuiifoliuis +.2, Carex divulsa +.1.2, Piimpinelk saxifraga +.2, Thalictruim aguilegifolium
+, Evonymus europaeus +.1, Cornus sangninea +.1, Morus alba+, Acer campestre
+ , Brachyipodiium silvaticum +.1.2, Toriillis arvensiis +.2, Poipuilus alba +, Poa triv'ailis
+ .2, Polygonuim duimetoiruim +, Agriinrooia eupatoKum +, Sedum maximum +, S'lene
vulgaris asip. latifoia (?) +.2'.
Prema iskazima šumara Bahofenova topola u ovim medudinskim prostorima
je veštački podignuta na račun iskrčene lipe i lužnjaka. Habitus
stabla Bahofenove topole to potvrđuje: ona su relativno visoka, nerazgranata,
prava, ali vrlo slaba prirasta u debljinu i za svoju starost nenormalno
tanka (što ukazuje da drvo nije na svom prirodnom staništu). U tehnološkom
pogledu ova stabla su dobra.
Iz rečenoga se vidi da ovo nije prirodno stanište Bahofenove topole,
nega da na njemu ona uspeva samo uz intervenciju čoveka.
40