šumsko gospodarstvo

Na temelju ovih izlaganja dolazimo do zaključka, da cilj šumskog
gospodarstva u socijalizmu ne može biti proizvodnja najvrednije drvne
mase iili mase s najvećom cijenom.
Analizirajmo sad drugi cilj šumskog gospodarstva tj. proizvodnju
najveće količine sveukupne drvne mase. Proizvodnjom najveće sveukupne
drvne mase pokrivale bi se u stvari na najbolji način potrebe narodne
privrede, kada bi za njihova pokriće bila odlučna samo drvna supstanca,
drvna materija. U toim bi slučaju bio jedini cilj šumske proizvodnje u socijalizmu
proizvodnja najveće količine drvne mase. No danas ne postoji
takvo stanje. Za podmirenje potreba nije dovoljna samo količina drvne
mase. Naša narodna privreda traži danas s obzirem na unutarnje potrebe
i s obzirom na potrebe svjetskog tržišta, na koje je vezana, ne samo ukupnu
količinu drvne mase, nego i raznovrsne Sortimente i određenu kvalitetu.
Ako imamo na umu utvrđene ekonomske zrelosti, te ako na njihovu
temelju odredimo dimenzije srednjeg sastojmskog stabla iz odgovarajućih
prihodnih tabela za bolje bonitete (I.—III.), vidjet ćemo, da se kod tih
zrelosti i kod nekih vrsta drveća, kao kod hrasta, kod bora, kod bukve,
a donekle i kod jele, ne će dobiti svi sortimenti, koji su danas potrebni
za pokriće potreba, ma da se kod dotičnih zrelosti proizvodi najveća
drvna masa. Ako 'se pak izvjesni sortimenti (trupci za furnire, za ljuštenje
i t. d.) i dobiju, ne će se 1 dobiti u dostatnoj količini.
Prema tome niti proizvodnja najveće drvne mase ne će biti cilj šumskog
gospodarstva u socijalizmu, i ako mu je ovakav cilj po svojim osebinama
vrlo blizak. Iznimku mogu činiti samo niske šume, ako se ne
traži specijalna kvaliteta ogrjevnog drveta.
No u vezi s proizvodnjom najveće drvne mase valja istaknuti jednu
važnu činjenicu za šumsko gospodarstvo u socijalizmu. U socijalističkoj
naime proizvodnji ne bi se na dobrim stojbinama smjela posjeći niti jedna
sastoijina, koja nije prešla kulminaciju prosječnog dobnog prirasta ili, što
je isto, nije postigla zrelost proizvodnje najveće drvne mase. Ako se
sastojina siječe prije kulminacije prosječnog prirasta
drvne mase, tada nisu racionalno i najbolje
upotrijebljena raspoloživa proizvodna sredstva
odnosno nisu se maksimalno iskoristile prirodne
sile (svijetlo, oborine i t. d.), što stoje ma upotrebu, jer
se nije proizvela najveća moguća.drvna masa, koja
se mogla proizvesti. Dakle nije potpuno iskorišćen kapacitet,
koji stoji na raspoloženju. Od osobite su važnosti upravo prirodne sile,
koje igraju veoma važnu ulogu kod proizvodnje u šumskom gospodarstvu,
a koje priroda daje bez ikakovih troškova.
Produži li se vrijeme proizvodnje ili se sastojina siječe poslije kulminacije
prosječnog prirasta, i tada doduše pada proizvodnjia drvne mase,
te se gubi na njenoj količini, ali se — s druge strane — dobiva na kvaliteti,
a što je još važnije, tim se produženjem vremena proizvodnje kod
nekih vrsta drveća proizvode sortimenti, koji su njajeko potrebni za
podmirenje društvenih potreba. Ovo dobivanje a^^^enatäwijeko potrebnih
za podmirenje društvenih potreba dana|0^od dalefte^v^ćeg značenja
,nego gubici na količini drvne mase.
13 >