šumsko gospodarstvo

prosječnog sječivog prirasta, to i količina proizvedene drvne mase jače
pada.
Ovi podaci nemaju, razumije se, trajnu vrijednost, ma da se najvećim
dijelom baziraju na prilikama danim od prirode, dakle na prilikama
stabilnijim od ekonomskih. Oni se u izvjesnim manjim granicama mogu
mijenjati pod \utjecajem različitog načina proređivanja. Dokaze za to
pružaju podaci G eh r h ar dt o vi h (41) i Wim m e nau e r o vi h (32)
prihodnih tabela. No osim toga valja napomenuti, da su ti podaci vezani
i uz izvjesno manje odstupanje (pogreške), jer su dobiveni na temelju
prihodnih tabela, koje su više manje vezane uz pogrješke i pored najtočnijeg
rada prilikom njihova sastava.
Međutim i pored svih tih manjih odstupanja, ovi nam rezultati, kada
ih uporedimo sa rezultatima za zrelost najvećeg godišnjeg bruto-prihoda,
ipak posve sigurno dokazuju, da je vrijeme, kada nastupa zrelost proizvodnje
najveće drvne mase, mnogo kraće nego vrijeme, kada nastupa
zrelost proizvodnje n a j v r e d n i j e drvne mase. Ovo uporedenje
smijemo provesti, jer su rezultati za zrelost najvećeg godišnjeg sirovog
prihoda kao i za ekonomsku zrelost utvrđeni na osnovu prihodnih
i financijskih tabela, koje vrijede za iste prilike.
Iz te uporedbe proizlazi, da razlika u godinama između navedenih
zrelosti iznosi: kod hrasta oko 80 godina, kod bukve oko 45 godina,
kod jele oko 45 godina, kod smreke oko 35 godina i kod bora oko
70 godina.
Ove razlike sasvim sigurno dokazuju, da se onda kada se želi proizvoditi
što veća sveukupna drvna masa, ne proizvodi i što v r e dn
i j a drvna masa, I obratno, kada se proizvodi najvrednija drvna masa,
tada se ne proizvodi i najveća sveukupna drvna masa.
Ako imamo na umu godišnje trajno gospodarenje (gospodarske jedinice)
na boljim bonitetima, tada je za godišnju proizvodnj najveće
sveukupne drvne mase potrebna normalna (stvarna) drvna zaliha, koja je
druge strukture i daleko manja od drvne zalihe potrebne za godišnju
proizvodnju najvrednije drvne mase ili najvećeg godišnjeg sirovog
prihoda. To proizlazi iz danih rezultata za zrelosti (ophodnje), na temelju
kojih se određuje normalna i potrebna stvarna drvna zaliha.
Iz svega izloženog može se zaključiti, da cilj, koji je šumskom gospodarstvu
postavio H a r t i g, sadrži suprotnost, te da se on u današnjim
ekonomskim prilikama ne može realizirati. Ističemo — u današnjim ekonomskim
prilikama, jer te prilike traže raznovrsne Sortimente i
raznovrsnu kvalitetu za podmirenje potreba. Ako bi za podmirenie
potreba dolazila u obzir samo drvna materija bez obzira na Sortimente
kao i bez obzira na neku specijalnu kvalitetu, tada bi obje razmatrane
zrelosti pale zajedno. Takav slučaj može postojati i danas u niskim šumama,
ako se ne zahtijeva neka određena kvaliteta ogrjevnog drveta.
Do gornjeg zaključka došli smo na osnovi podataka, koji vrijede za
Njemačku. No do istog zaključka došli bismo i na temelju naših podataka,
da smo njima raspolagali, jer kako srno naprijed dokazali, u današnjim
ekonomskim prilikama ne padaju nikada zajedno zrelost proizvodnje
najveće i zrelost proizvodnje najvrednije drvne mase.
"