šumsko gospodarstvo

sè? y • * 

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU «ZAGREB © GODINA 1952 

ŠUMARSKI LIST

*Vi 

ŠUMARSKI LIST 

Glasilo društava šumarskih inženjera i tehnišara FNR Jugoslavije. 

BROJ 1—3 JANUAR, FEBRUAR I MART 1952. 

•* Sadržaj 

Ugrenović: Devedeset godina šumarske nastave 1 

M. Plavšić: O cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu i o njegovoj realizaciji 5 

B. Pejoski: Razvoj industriskog smolarenja u FNRJ u prvom Petogodišnjem 

planu (1947—1951) 26 

Ž. Slavnić: O ekologiji Bahofenove topole 35 

D. Radimir: Smolarenje stimulacijom . 42 

R. Striker: Lignin kao sirovina . .51 

D. Srdić: Šumari i lovna privreda 58 

Saopćenja » 64 

Društvene vijesti 69 

Iz stručne književnosti 76 

Summary 

Ugrenović: 9oth Anniversary of forestry teaching 1 

M, Plavšić: About economical aim in socialistic forestry and about the 

realisation of that 5 

B. Pejoski: The Yugoslavian Naval Stores Industry in Five years — Plan 

(1947—1951) 25 

Ž.. S lav nié: The ecology of Populus Bachofeni, Wierz 35 

D. Radimir: Naval stores (tapping) with stimulation . 42 

R. Striker: Lignin as a row material! . 51 

D. Srdić: Foresters and economy of the hunt 58 

Communications 64 

Society news • 69 

Bibliography 1$ 

Resume 

U gr eno vie: Quatre-vengt dix araneles de la instruction forestière . . . 1 

M. Plavšić: But de l'exploitation des forêts dans le socialisme et sa réalisation 5 

B. Pejoski: Developpment du gommage dans la période du Plain quinquennal 

(1947—1951) de Yougoslavie 25 

Ž. S 1 a v n i ć: Sur l'écologie du Populus Bachofeni, Wierz 35 

D. Radim i r: Gemmage avec la stimulation 42 

R. Striker: Lignine comme la matière , , 58 

D. Srdić: Forestiers et l'économie da la chasse 58 

Communications 64 

Professionelles . • 69 

Livres et revues 76. 

Inhalt 

Ugrenović: Neunzig Jahre des forstlichen Unterrichts 1 

M. Plavšić: Über das Ziel der Forstwirtschaft im Socialismus und über seine 

Realisation 5 

B. Pejoski: Die Entwicklung der Harzung in dem Fünfjahres — Plan (1947— 

1951) in Jugoslavien 25 

Ž. Slavnić: Über die Oecologie der Art Populus Bachofeni, Wierz . . . 35 

D. R a d i m i r: Harzgewinnung mit. Stimulation 42 

R. Striker: Lignül als Rohstoff 81 

D. Srdić: Forstmänner und Jagdwirtsohaft 58 

Mitteilungen 64 

Nachrichten 89 

Bibliographie 7ft

GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA 

I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE 

GODIŠTE 76. JANUAR - FEBRUAR - MART GODINA 1952 

DEVEDESET GODINA ŠUMARSKE NASTAVE 

Tko hoće da radeći i napreduje, treba da mu je trajno pred očima cilj 

koji želi doseći. To gledanje u budućnosti neobično je važno u šumarstvu. 

Ono je jednako važno u operativi, nauci i nastavi. Važnost toga gledanja 

izvire iz osnovne karakteristike šumarstva; njegovi ciljevi su daleki, široki 

i vrlo složeni, dakle teško dostižni. 

No pored ocjenjivanja puta, koji još treba prevaliti, korisno je osvrnuti 

se i na staze koje sy već utrte i na puteve koji su već prevalfeni u prošlosti. 

Korisno je zagledati i ocijeniti; koje su zaprijeke savladane, koja su iskustva 

stečena i koja su saznanja sabrana na tom putu. Povezivanje prošlosti, 

sadašnjosti i budućnosti pretstavlja sadržinu svake evolucije. 

Apstrahirajući misao o osnivanju prvog šumarskog zavoda, koja je 

nikla četrdesetih godina prošloga stoljeća, treba se sa praga godine 1952 

sjetiti, da se navršilo punih devedeset godina otkako u Narodnoj Republici 

Hrvatskoj u neprekinutom kontinuitetu postoji šumarska nastava. Ako se 

uoče historijske činjenice, da su Šumarsko učilište u Križevcima, te Šumarsko 

društvo i Šumarski list u Zagrebu predstavljali tri žarišta šumarstva, 

može se postaviti tvrđenje, da je NRH u oblasti šumarstva bila prvoborac 

na Balkanu. 

Dužnost je nas starih, koji smo pred više od sto semestara prišli šumarskoj 

struci i aktivno uzeli učešća u njenom izgrađivanju, da našim 

mladim drugovima, koji će pisati historiju našeg šumarstva, predamo po 

koji podatak o razvoju šumarstva u prošlosti. Daleka je od nas misao, da 

prikazujemo gole događaje prošlosti. Naš je cilj širi; uzimajući historijske 

činjenice kao pozadinu, nama je na umu da ukažemo koliko je današnjica 

dala pogodnije uslove za razvoj šumarstva nego prošlost. Ovaj put se ograničavamo 

samo na iznošenje misli, koje se vežu o devedesetu godišnjicu 

šumarske nastave u NRH. 

Šumarska nastava u NRH razvijala se u četiri perioda. Prvi period 

(1861 do 1898) obuhvata razdoblje od osnivanja Gospodarsko-šumarskog 

učilišta u Križevcima do prenošenja šumarske nastave na Sveučilište u 

1 .

. • 

Zagrebu. Drugi period (1898 do 1919) traje do osnivanja samostalnog gospodarsko-šumarskog 

fakulteta. Treći period (1919 do 1945) obuhvata 

razdoblje do oslobođenja a četvrti od oslobođenja do danas. 

Prvi period, koji je trajao 37 godina, odigravao se u vrijeme, dok je 

teritorij današnje NRH bio pod Austro-Ugarskom. Iako se politički pritisak 

strane vlasti živo osjećao u čitavom životu naroda, ipak je snaga 

narodnih ljudi koji su se — počevši od preporoda — okupljali u Hrvatskom 

gospodarskom društvu u Zagrebu, uspjela da savlada taj pritisak i da 

ostvari osnivanje stručne škole u Križevcima. Pored općeg političkog pritiska 

Austro-Augarska imala je u ruci još dvije snažne poluge svoje prosvjetne 

i privredne politike: x Visoku školu za kulturu tla u Beču i Šumarsko-rudarsku 

visoku školu u Šćavnici, koje su imale za sobom tradiciju 

dužu od pola vijeka i uživale podršku velikih posjednika. Pritisak vlasti 

nešto je popustio poslije sklapanja ugarsko-hrvatske nagodbe, no on nije 

prestao. 

Rad Učilišta u Križevcima, koje je imalo rang srednje škole, bio je 

čedan po opsegu no pozitivan po uspjehu. Snagu tom radu davale su činjenice: 

da su u jednu cjelinu bile ujedinjenje poljoprivreda i šumarstvo te 

da je škola — kao jedina na Balkanu — privlačila i okupljala nemalo četiri 

decenija Hrvate, Srbe i Bugare. Za kvalitet nastavničkog kadra vrijedno je 

istaći da su pored šumarskih stručnjaka kao nastavnici u Križevcima djelovali 

i nešumari, kasniji profesori univerziteta: akademik dr. Miso Kišpatić 

i prof. dr. Vladimir Njegovan. Na stručno formiranje šumarskoga kadra 

»Križevčana« korisno je utjecala i činjenica, da je zavod raspolagao sa vlastitom 

— iako malenom — zavodskom šumom u neposrednoj blizini. 

Drugom periodu prethodila je žestoka načelna borba za bolje uslove 

razvoja šumarske nastave. Ta borba je pokrenuta u šumarskim redovima. 

Njen inicijator i nosilac bio je prof. Franjo Kesterčanek. Isprva se borba 

kretala oko osnovnog pitanja: da li treba šumarsku nastavu organski vezati 

o univerzitet ili je bolje podržavati je na samostalnoj visokoj školi. Pobijedila 

je prva teza, koju je živo branio Kesterčanek. 

Godine 1898 šumarska se nastava prenosi na zagrebačko sveučilište 

i veže o filozofski fakultet. No tim prenošenjem položaj šumarske nastave 

otežao se u tri smjera. Predstavnici t. zv. čiste nauke — au ono vrijeme 

postojala su samo tri fakulteta (pravnički, filozofski i teološki) — zauzimaju 

negativan stav u pitanju prenošenja šumarske nastave na sveučilište. 

Rezultat toga stava bila je činjenica, da šumarska nauka kao tobože primijenjena 

nije mogla biti inkorporirana univerzitetu već samo prislonjena o 

filozofski fakultet pod imenom Šumarske akademije. Upravo klasičan primjer 

nekadašnjega aristokratskoga načina gledanja t. zv. čiste na demokratsku 

t. j. primijenjenu nauku. 

Na osnovu naročitoga zakona, donesenoga po Saboru, dobro Božjakovina 

trebalo je da pomaže razvoj Šumarske akademije i da omogući praktično 

obrazovanje šumarskih stručnjaka. Nažalost se po toj liniji nije moglo 

doći do praktičnih rezultata. Kao posljedica toga Šumarska akademija bila 

je visoka škola za čuvanje zdravlja šuma — no bez klinike. 

Treća vrlo ozbiljna teškoća bila je u tome, što vlast nije priznavala 

ravnopravnosti Zagreba, Beča i Šćavnice. Apsolventi zagrebačke šumarske 

2

akademije nisu bili primani u državnu službu, ni na teritoriju tadanje male 

Hrvatske. Njihovo primanje bilo je ograničeno samo na službu kod Imovnih 

općina i Zemljišnih zajednica. 

Kraj takovog stanja stvari javila se na kraju misao i o njoj počelo 

ozbiljno raspravljati (190516) sa strane tadanje autonomne vlade u Hrvatskoj, 

ne bi li bilo ekonomičnije dokinuti Šumarsku akademiju a šumarske 

stručnjake obrazovati u inostranstvu po sistemu stipendija. 

Treći period počinje godine 1919. On je okarakterisan osnivanjem samostalnog 

poljoprivredno-šumarskog fakulteta na zagrebačkom sveučilištu. 

Poljoprivredna nastava, koja je do toga časa bila u Križevcima, prenosi se 

u Zagreb, i ponovo ujedinjava sa šumarskom. Nema više naslanjanja na 

filozofski fakultet; gospodarsko-šumarski fakultet se osovljava na vlastite 

noge. Čista nauka ne može da iznese ni formalnih prigovora, jer predstavnici 

šumarske nastave ulaze u sklop univerziteta sa punom naučnom kvalifikacijom. 

Nastava se tijesno povezuje sa naukom. Jedna oplodava drugu. 

U fakultetu se osniva centralni naučno istraživački institut (Zavod za šumske 

pokuse), koji počinje izdavati svoj naučni organ (Glasnik za šumske 

pokuse). Uspostavlja se toliko potreban kontakt sa pretstavnicima svjetske 

naročito evropske šumarske nastave i nauke: ekskurzije u inostranstvo i sa 

studentima, učestvovanje na internacionalnim kongresima i konferencijama, 

izmjena publikacija. Proširuju se horizonti i produbljuje znanje nastavnika. 

Na domu je situacija bila teža. Kapitalističko uređenje stare Jugoslavije 

nije davalo mogućnosti razvoju nastave i nauke. Nije bilo u interesu 

kapitalističkog načina iskorišćavanje šuma, da šumarski kadar bude što 

potpunije obrazovan, da po širini i dubljini toga obrazovanja gleda na šumu 

kao opće narodno dobro, koje će biti od koristi pokoljenjima budućnosti. 

Eksploatator je držao u vidu samo svoje koristi, a vlast je favorizirala njega 

ne mareći za šume kao opće dobro. 

Najsudbonosnija postaje činjenica, što fakultet u 26 godina trećeg 

perioda ne može da dođe do potrebnog fakultetskog objekta (šuma). Ono 

malo šumske površine, koja je bila vezana o poljoprivredno dobro Maksimir, 

nije nabavila država već ih je — kao i ostali dio fakultetskog dobra — 

pribavio fakultet zajmovima, što su ih dale Imovne općine. 

Šumarska praksa stojeći pod jakim utjecajem vlasti i kapitalističkih 

potreba gleda u tom periodu nauku i nastavu kao nešto, što je samo na 

smetnju zajedničkoj sprezi vlasti i industrijalca-kapitaliste. Što jače podvezati 

krvne žile organizmu, koji se zove nauka i nastava, značilo je -— u 

jeziku tadašnje šumarske politike — jačati ingerenciju vlasti i industrijalca. 

U to vrijeme nije bilo ni konzultacija ni zajedničkog rada sa operativom. 

Naprotiv, prilike su bile toliko nemoguće, da nastavi i nauci nije 

preostalo drugo već da se povuče u. sebe samu. Iz toga stava rezerviranosti 

one istupaju tek kad treba otvoreno zauzeti stav za spas šuma i njihovu 

budućnost. O tom istupanju ostao je u analima našeg šumarstva vidan i 

pisani trag. 

O položaju nastave za vrijeme okupacije ne treba ni govoriti; on je 

i suviše poznat. 

Četvrti period, koji počinje poslije oslobođenja, donosi sa sobom niz 

dubokih promjena u šumarskoj nastavi. Iz temelja se mijenja osnovica 

3

nastave na taj način, da fakultet dobija svoje šume. Ostvaruje se ono, što 

nije učinila ni jedna vlast u 85 godina. Fakultet dolazi do šumskih objekata, 

i staje i po toj liniji u red onih evropskih fakulteta i visokih škola, 

koje sa takovim objektima raspolažu već jedno stoljeće. Šume što ih je 

fakultet dobio u nastavno-naučne ciljeve obuhvataju najvažnije dendrogeografske 

regije. Fakultet, kome je zadatak, da čuva zdravlje šuma, da 

obrazuje i odgoji zdrav stručni kadar, dobijä konačno svoju kliniku. Stvara 

se mogućnost da se tok stručnog obrazovanja prenosi u teren. Otvara se 

put da se student ne samo upoznaje sa složenim životom šume, već da mu 

priđe bliže da se s njim sazivi i da iz njega crpi ne samo razumijevanje za 

zadatke, koje treba da rješava, već i ljubav, kojom treba da se rukovodi pri 

tom radu. Daje se mogućnost da ti objekti posluže i za naučno-istraživačke 

radove. Ukratko, otvara se široka perspektiva, po kojoj će operativa doći 

do solidno obrazovanog stručnog kadra a fakultet do izgrađenih naučnih 

radnika, budućih nastavnika. 

Zahvaljujući Narodnoj Vlasti stvorena je puna mogućnost da su mogli 

biti štampom izdani udžbenici £ skripta, ta najvažnija pomagala pri obrazovanju 

šumarskih stručnjaka. Nije više pitanje, da li će pojedinac nastavnik 

imati hrabrosti, da se upusti u rizik izdavanja udžbenika. Tu je brigu 

u cijelosti preuzela Narodna Vlast. 

Unutrašnja diferencijacija nastave na biološki i drvno-industrijski 

smjer, daje garanciju da se veliki zadaci oko održavanja i podizanja šuma 

razborito i tijesno vežu sa ciljevima drvne industrije to jest mehaničke i 

kemijske prerade te izrade finalnih produkata. Na taj je način ujedno živo 

podcrtana važnost i potreba da se šumarska nastava trajno održava na 

liniji biološko-tehničkoj; jer cijepanje te rezultante i prenošenje njenih 

komponenata na nešumarske fakultete značilo bi likvidaciju šumarstva kao 

struke, nastave i nauke. 

Održavanje interfakultetskih konferencija predstavlja važnu kopču, 

koja veže šumarske fakultete, tačnije njihov nastavni i naučni rad usmjerava 

po jednoj jedinstvenoj liniji a u stremljenju k jednom krajnjem cilju 

— sretnoj budućnosti naših šuma. 

Da bi se novi temlji šumarske nastave, što ih je stvorila Narodna Vlast, 

mogli još i dalje izgrađivati potrebno je da se planski priđe pravilnom 

ostvarivanju onih zadataka, koji još nisu riješeni u potpunosti. 

Među tim zadacima nameću se kao neophodni: što tješnja saradnja 

fakulteta sa operativom, naročito u pitanju naučno-istraživačkog rada. 

Uvažujući da već 25 godina nije ni jedan nastavnik šumarskog fakulteta 

NRH bio na specijalizaciji u inostranstvu, treba što skorije izaslati u inostranstvo 

veći broj mladih naučnih radnika. Ovo naročito važi za tehnologiju, 

pedologiju, genetiku, entomologiju i fitopatologiju. Ne treba predvidjeti 

da izlaženje u inostranstvo I nije samo stvar pojedinaca. U takvoj 

misiji pojedinac pred licem inostranstva predstavlja snagu naše nauke, 

nastave i privrede. Neophodno je opremiti fakultet literaturom i tehničkim 

pomagalima, kako bi se uporedo sa nastavnim radom mogao razvijati i 

naučni rad. 

O devedesetoj godišnjici šumarske nauke u NRH korisno je jedinstvenim 

gledanjem obuhvatiti šumarstvo kao cjelinu i u toj cjelini odrediti po- 

4

ložaj šumarske nastave. Za ostvarenje privrednih planova i zadataka u 

oblasti šumarstva socijalističko uređenje države traži sposoban kadar 

visokokvalifikovanih stručnjaka. Operativi treba priznati pravo da odredi 

kakav tip šumarskog stručnjaka ona treba. Nastava je dužna da formira i 

spremi stručnjaka, koji će zadovoljiti potrebe operative. Na drugoj strani, 

šumarski fakulteti, koji izgrađuju šumarske stručnjake, organski su vezani 

o univerzitete kao cjelinu. Po toj vezi šumarska nastava kao i nosioci te 

nastave nedjeljivo su vezani o nauku. Na trećoj strani, nauka treba da 

održava nastavu na savremenoj visini, da krči putove operativi, i da sa 

pravom očekuje saradnju i pomoć operative. Ovo posljednje to više, što i 

operativa ima svoje vlastite institute za šumarska istraživanja. 

Prema tome, operativa, nastava i nauka čine zatvoren krug. Nije moguće 

zamisliti postojanje toga kruga bez jednoga od rečenih dijelova. U 

dosadašnja tri perioda, o kojima je bila riječ, krug, što ga čini šumarstvo, 

bio je rastrgan: kapitalističkoj operativi bio je na umu samo jedan cilj — 

eksploatacija šuma; nastava bez trajne i organske veze sa šumom tačnije 

bez fakultetskih šuma ostala je posve akademska; nauka odsječena od operative 

i bez materijalnih mogućnosti povukla se u sebe samu i ograničila 

na rješavanje naučnih pitanja, za koje ne treba materijalnih uslova. Zasluga 

je Narodne vlasti, da je socijalističko državno uređenje likvidiralo staro 

nezdravo stanje u oblasti šumarske nastave i stvorilo nove široke mogućnosti 

i perspektive. 

Sa praga godine 1952 izražavamo želju, da bi bilans razvoja, rada i 

napretka u oblasti šumarstva o stotoj godišnjici šumarske nastave u NRH 

bio što plodniji i pozitivniji a na korist šume i budućih pokoljenja. 

U grenović 

Dr. Ing. Milenko Plavšić (Zagreb) 

O CILJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA U SOCIJALIZMU 

I O NJEGOVOJ REALIZACIJI* 

Tijekom gospodarskog i kulturnog razvitka čovječanstva šume i 

njihovi proizvodi, a osobito drvo, imali su različit privredni značaj odnosno 

različitu važnost za pokriće potreba. Potrebe su se mijenjale uporedo 

s razvitkom proizvodnih snaga i produkcionih odnosa. Razumljivo 

je, da su se zbog toga mijenjali i ciljevi šumskog gospodarstva, jer je 

određivanje ekonomskih ciljeva vezano za određene , potrebe čovjeka i 

ljudskog društva. Drugačiji je bio cilj šumskog gospodarstva, kada su 

proizvodne snage, nauka i kultura bile nerazvijene, a drugačiji kada su 

postigle visok stepen razvoja. i 

Ekonomski ciljevi, koji odgovaraju određenim društvenim potrebama, 

utvrđuju se na temelju iskustva, opažanja i ekonomske historije. 

* Ova je radnja lizvadak iz opiširne rasprave, ikojoj je natpos »Ekonomski ciljevi u 

šumskom gospodarstvu«. U toj 1 soi raspravi obrađeni ciljevi šumskog gospodarstva, 

koji su postojali za TneirlkantiCizma, kod fiziokrata, pod utjecajem industrijske revolucije 

i klasične škole političke ekonomije te u socijalizmu. 

5

U ovoj radnji razmotrit ćemo s teoretskog stajališta, koji bi cilj odgovarao 

šumskom gospodarstvu u socijalizmu i kako bi on mogao da se 

realizira. Da bismo došli do potrebnih zaključaka, analizirat ćemo neke 

važnije ekonomske ciljeve, koji su se do sada stavljali pred šumsko 

gospodarstvo. 

L 

U socijalističkoj su privredi sve proizvodne grane međusobno planski 

povezane i čine ekonomsku cjelinu. Za sve njih vrijedi cilj socijalističke 

proizvodnje ili privrede, koji se očituje u što boljem podmirenju društvenih 

potreba i u podizanju standarda života na temelju postojećih proizvodnih 

snaga i prirodnih sila. 

Dakle kod postavljanja ekonomskog cilja specifičnog za šumsko 

gospodarstvo valja poći od toga osnovnog cilja socijalističke privrede, 

iz njega proizlazi, da bi se opći cilj šumskog gospodarstva sastojao u 

tome, da se ono na temelju danih proizvodnih snaga i prirodnih sila mora 

voditi tako, kako bi potrebe društva ili socijalističke privrede bile 

trajno što bolje podmirene (u sadašnjici i budućnosti) pogrebnim šumskim 

proizvodima. U obzir treba osim toga da dođu i ostaia korisna svojstva 

šume, kao što su svojstva vodozaštitna, klimatska, zdravstvena, estetska 

i it ,d. 

Ova definicija ekonomskog cilja ima opći karakter, a odnosi se na 

šumsko gospodarstvo kao cjelinu. Njome nije potanko obuhvaćena proizvodnja 

drveta, koje je glavni i najvredniji produkt šumske proizvodnje. 

Zbog toga ćemo je pustiti iz analize i u daljnjim izlaganjima razmotriti i 

definirati cilj šumskog gospodarstva u socijalizmu samo sa stajališta proizvodnje 

drveta i pokrića potreba u tome smjeru, jer je to najvažnije kako 

za šumsko gospodarstvo tako i za narodnu privredu. 

U mnogim se radovima iz uređivanja šuma i šumarske ekonomike 

[Biolley (1), Möller (18), Nenadić (11), Kordvahr (12 i 13) 

i dr.] smatra, da šumskom gospodarstvu, a pogotovu državnom, najbolje 

odgovara cilj — ikoji polazeći samo od proizvodnje drveta — glasi: na 

danoj šumskoj površini, u što kraće vrijeme, sa što manje troškova proizvoditi 

što vrijedniju i što veću drvnu masu«, jer da vodi računa o što 

boljem pokriću potreba narodnog gospodarstva na drvetu. Zbog takvog 

mišljenja i uvjerenja ispitat ćemo taj cilj, da utvrdimo, da li bi on odgovarao 

šumskom gospodarstvu u socijalizmu. 

Navedeni cilj potječe od G. L. H a r t i g a. On je, kako ističe Lemmel 

(14), u istom ili u nešto izmijenjenu obliku dolazio u mnogim instrukcijama 

za uređivanje šuma u Njemačkoj. Takva formulacija ekonomskog 

cilja može se često čuti i u našoj šumarskoj praksi. 

No prije nego prijeđemo na analizu ovoga cilja šumskog gospodarstva, 

valja odmah istaknuti, kako držimo, da kod postavljanja takvog cilja 

šumskom gospodarstvu nisu Hartig i njegovi sljedbenici prosudili, da li 

je uopće moguća njegova realizacija i ne postoji li u toj formulaciji 

suprotnost. 

Prije svega sama formula »proizvoditi što vredniju drvnu masu uz 

što manje troškove« predstavlja tautoiogiju. Formulacija bi valjala da 

glasi: »uz dane troškove proizvoditi što vredniju drvnu masu ili određenu 

6

-vrijednost drvne mase proizvesti uz što manje troškove«. No za naše je 

razmatranje daleko važnije, da li uopće postoji mogućnost ostvarenja 

drugog dijela formule ili cilj: »proizvoditi što veću i što vredniju drvnu 

masu na danoj šumskoj površini«. 

Mogućnost ostvarenja ovog cilja u visokim regularnim šumama 

ispitat ćemo pomoću podataka prihodnih i financijskih tabela, koje važe 

za Njemačku. Mi nismo u položaju, da potrebne zaključke izvedemo na 

osnovi podataka, koji vrijede za naše prilike, jer za sada još ne raspolažemo 

njima. Međutim opći zaključci, do kojih ćemo doći na temelju tih 

podataka — razmatrajući gore navedeni cilj kao i ostale ekonomske 

ciljeve — mogu se primijeniti i na naše prilike. U općim zaključcima ne 

će biti razlike zbog upotrebe tih stranih podataka. Ona može samo postojati 

s obzirom na duljinu vremena, kada nastaju pojedine zrelosti, koje 

ovdje ispitujemo, a koje odgovaraju promatranim ekonomskim ciljevima. 

Vjerojatno je naime, da će kod nas za neke vrste drveća vrijeme razmatranih 

zrelosti biti nešto kraće nego u Njemačkoj, jer su povoljniji stojbinski 

faktori. Međutim za tu pretpostavku manjka nam za sada još 

dokazni materijal. No ako bi baš i bilo izvjesnih razlika u duljini vremena, 

kada nastaju iste zrelosti kod nas i u Njemačkoj, one ipak nisu od utjecaja 

za ovu raspravu, kako će se to vidjeti u daljnjim izlaganjima. 

Prijeđimo sada na analizu navedenog ekonomskog cilja šumskog 

gospodarstva. Razmotrimo ponajprije, šta znači proizvoditi »što vredniju 

drvnu masu na danoj šumskoj površini«. 

Proizvoditi što vredniju drvnu masu znači u glavnom, proizvoditi 

drvnu masu sa što većom cijenom, jer je cijena novčani oblik vrijednosti. 

No s time u vezi nameće se odmah pitanja, kakovih dimenzija treba da su 

stabla i koji sortimenti sačinjavaju drvnu masu sa što većom cijenom. 

Odgovor na to pitanje daju nam naši cjenici drvnih sortimenata na panju 1 , 

prema kojima je cijena po jedinici mjere to viša, što su drvni sortimenti 

odnosno stabla jačih dimenzija. Te dokaze pruža i svjetsko drvno tržište. 

Tako Knuchel (11) — držeći u vidu stanje svjetskog drvnog tržišta 

za posljednjih nekoliko decenija — napominje, da snažna stabla postižu 

dva i više puta veću cijenu po jedinici mjere nego tanja stabla iste vrste 

drveća. Interesantna je u tom pogledu i konstatacija L. Schaef fera 

(25). Po njemu cijena stabala s povećanjem promjera raste često čak u 

njegovu kubusu, dok volumen u uporedbi s rastenjem promjera raste 

samo u njegovu kvadratu. 

Cijena drvne mase odnosno stabala (sortimenata) po jedinici mjere 

raste, dakle, s rastenjem njihovih dimenzija, a pogotovu promjera uz 

pretpostavku, da se ne mijenjaju ostali uvjeti, koji utječu na cijenu (kvaliteta). 

Prema tome će se na danoj površini kod zahtjeva za produkcijom 

drvne mase sa što većom cijenom morati proizvoditi vrlo snažna Stabla, 

koja će — već prema vrsti drveća — sadržavati ponajviše trupce za 

polovnjake, za furnir, za ljuštenje i za rezonans-drvo kao i pilanske 

trupce jakih dimenzija. 

Duljinu vremena proizvodnje u pojedinoj sastojimi gospodarske jedinice 

(dobnom stepenu) određuje zrelost dotično ophodnja, koja izražava 

1 N. R. H. Ministarstvo šumarstva: A cjenik i B cjenik glavnih šumskih profe- 

-vcda za 1948. godinu. 

7

cilj šumskog gospodarstva. Zrelost ili ophodnja, u kojoj se proizvodi drvna 

masa s najvećom cijenom ili vrijednošću na određenoj šumskoj površini, 

odgovara ophodnji najvrednijeg godišnjeg prihoda šumskog gospodarstva, 

koju spominju Guttenberg (6) i Nenadić (19). 

Tu zrelost određuje vrijeme kulminacije godišnjeg sirovog (bruto) 

prihoda. Ona se podudara gotovo sasvim sa zrelošću najvećeg godišnjeg 

čistog prihoda šumskog gospodarstva (ophodnjom najveće »šumske 

rente«). Između tih dviju zrelosti mala je razlika. Ona nastupa tek onda, 

kada se provodi umjetno pomlađivanje, jer je uzrokuju kulturni troškovi. 

No ona je tako malena, da se može zabaciti s teoretskog, a pogotovu 

s praktičkog stajališta. 

Na temelju Schwappach ovih financijskih tabela i podataka 

Spiegela iz 1926. godine (27) izračunali smo zrelost (ophodnju) najvećeg 

godišnjeg sirovog prihoda šumskog gospodarstva za različite vrste 

drveća i dobre bonitete stojbine (od I. do III. razreda) 2 . Ona u prosjeku 

za te bonitete iznosi: kod hrasta 175 god., kod bukve 155 god., kod jele 

145 god., kod smreke 125 god. i kod bora 130 god. 3 

Za ove izračunane zrelosti može se reći, da vrijede u glavnom i danas, 

makar su određene na temelju podataka iz 1926. godine. Ovu tvrdnju 

potkrepljujemo narednim izlaganjem: 

Činjenica je, da jednom utvrđena i usvojena zrelost ili ophodnja najvećeg 

godišnjeg (sirovog ili čistog) prihoda nema trajnu vrijednost. Ona 

se mijenja. No te promjene nisu tako nagle i nisu povezane s velikim 

odstupanjima od prvotno utvrđene zrelosti, kao što se to napominje u 

uređivanju šuma [J u d e i c h (9), Guttenberg (6), Š e n š i n (29) i t. d.i. 

Promjene u vremenu nastupa zrelosti najvećeg godišnjeg sirovog prihoda 

mogu nastati: a) zbog promjene boniteta stojbine; b) donekle radi 

načina njegovanja odnosno proređivanja sastojina; c) od promjena u odnosima 

ili omjerima (indeksima), u kojima međusobno stoje cijene drvnih 

sortimenata za istu vrstu drveta. 

Promjene u bonitetnom razredu utječu kod nekih vrsta drveća malo 

ili nikako na duljinu vremena, kada nastupa zrelost najvećeg godišnjeg 

sirovog prihoda, ako se radi o I., II. i III. bonitetnom razredu, koji za tu 

zrelost jedino i. dolaze u obzir. Tako prema podacima Schwappacha i 

Spiegela (27) nema uopće razlike u duljini vremena te zrelosti, kad se 

radi o boru na I. i III. bonitetnom razredu. Ta razlika između I. i III. 

bonitetnog razreda iznosi kod hrasta i bukve samo 10 godina, a kod 

smreke 30 godina. Kod smreke je ona najveća. Na slabijim je bonitetnim 

razredima vrijeme ove zrelosti dulje. 

Kako se iz ovih podataka vidi, promjene u bonitetnim razredima 

imaju malen utjecai na duljinu vremena, kada nastupa zrelost najvećeg godišnjeg 

sirovog prihoda, ako se pusti iz vida smreka. 

2 U ovim našim razmatranjiima uzimamo u obzir .podatke od pet bonitetnih 

razreda stojbine, jer ih toliko- sadrže igoitovo> sve prihodne tabele. Pri tome L. U. i 

HiL bon. razred smatramo dobrim, IV. slabim, en V. lošim razredom stojbine. 

3 Napominjemo, da se u Francuskoj, u kojoj se gospodarenje osniva u glavnom 

na oipthodnji (zrelosti) najvećeg godišnjeg čistog prihoda, ophodnja u državnim šumama 

prema P err in u (20) kreće: kod hrasta kitnjalka od 180 do 200 god., kod" 

•hrasta lužnjaka 150 god., kod bukve 120 do 150 god., kod jele 120 do 150 god., kod' 

smreke 150 god., kod bora 150 god,, kod ariša 150 do 200 ,god. 

8

Što se tiče proređivanja sastojina, i ono donekle utječe na duljinu 

vremena, kada nastupa zrelost najvećeg godišnjeg sirovog prihoda. Uzr 

povoljne stojbinske prilike i uz jaku proredu proizvest će se stabla jačih 

dimenzija odnosno sortimenti s väsolum cijenama ranije. 

Dokaz za to pružaju prihodne tabele od Wimmenauera (32) i 

G e h r h a r d t a (4) kao i istraživanja Wiedemann a (31)". 

Prema tome zbog ranije ili brže proizvodnje jačih i vrednijih stabala 

trebala bi kulminacija godišnjeg sirovog prihoda da nastupi prije, a ophodnja 

ili zrelost da bude kraća. Međutim kako je prirast vrijednosti kod 

jake prorede znatan, to će prema J u d e i c h u (9) kulminacija godišnjeg 

sirovog prihoda nastupiti ranije tek u slučaju, ako naglo pada prosječni 

prirast drvne mase. Judeich i Guttenberg(6) ističu, da zrelost 

najvećeg godišnjeg sirovog i čistog prihoda može znatno produžiti i vrlo 

slabi prirast vrijednosti, ako naglo ne pada prosječni prirast drvne mase. 

Pregledamo li prihodne tabele za jaku proredu od Wimmenauera Î 

Gehrhardta, tada ćemo utvrditi, da padanje prosječnog prirasta drvne 

mase nije naglo, tako da se i jakim proredama ne će moći znatno utjecati 

na promjene u > duljini vremena zrelosti najvećeg godišnjeg sirovog 

prihoda. 

Na duljinu ophodnje (ili zrelosti najvećeg godišnjeg sirovog i čistog 

prihoda) nemaju utjecaja visine cijena drveta, makar to ističu Judeich, 

Guttenberg, Šenšim, i dr. One utječu samo na iznos, ali ne i ma vrijeme 

kulminacije, ako su omjeri (indeksi) medu cijenama drvnih sortimenata 

iste vrste drveća stalni. Prilikom proučavanja bilanciranja u šumskom gospodarstvu 

(23) istakli smo, da su ti omjeri stalni, da se oni tokom vremena 

zapravo slabo mijenjaju za razliku od samih cijena drveta u apsolutnom 

iznosu. Prema tome će zrelost najvećeg godišnjeg sirovog i čistog 

prihoda imati i u tom pogledu daleko veću stalnost, nego što joj se 

pridaje u uređivanju šuma. 

Ako nastupe znatne promjene između omjera, u kojem stoje cijene 

drvnih sortimenata iste vrste drveća, tada će nastati i promjene u duljini 

vremena ophodnje (ili zrelosti najvećeg godišnjeg sirovog prihoda). Porastu 

li jedinične cijene tanjih (sitnijih) sortimenata relativno mnogo više 

nego cijene jačih sortimenata, tada bi i kulminacija sirovog i čistog prihoda 

imala nastupiti ranije, te bi ophodnja ili zrelost bila kraća, A ako 

bi stanje bilo obratno, ophodnja ili zrelost bila bi dulja. 

4 Prema istra živainjjma Wiedemanna sastojinsko srednje stablo postiže kod jatke 

prorede prsni promjer, koji je u bukovim i stmirelkovim saistoj'mama jači za 5 cm-, a 

u borovim sastojina.ma jači za 3 cm mego Ikad umjerene prorede u istim sastojinama. 

Zbog toga svojstva jake proirede bila je ona osobito zagovarana i 'forsirana po 

pristašama što većeg rentabiliteta šumskog gospodarstva (Borgmannu, Kiinanzur 

Griblkowsikom i ,dft), jer je samo jaka proreda u mogućnosti povezati visoki rentaibiîitet 

i dugačke ophodnje. 

Međutim prema Wiedemann;« jedina; je slaba strana jafcib proreda, da 

putem njih nestaju iz gospodarskih jedinica slobodno raspoloživi dijelovi drvne zalihe, 

koji postoje kod umjerene prorede, a odlično dolaze prilikom izvanrednih potreba. 

Kod jalke prorede moraju naime, ostati u sastojinama nakoin provedene prorede sva 

preostala st.abla, aiko se produkcija po kvaliteti i ikvantiteti želi zadržati u naponu 

i ako se gospodarstvo želi očuvati od osiromašenja u drvnoj zalihi, ddk to nije 

slučaj s umjerenom praredoim. 

9

Međutim prema izlaganjima Knuchela (11) može se zaključiti, da 

takvih značajnih promjena u posljednjih nekoliko decenija nije bilo, ako 

se imaju u vidu samo normalnije ekonomske prilike, ali da danas (zbog 

znatnog iscrpljenja prašuma) postoji tendencija za relativno višim porastom 

cijena jačih i kvalitetnijih sortimenata. 

Na temelju svega izloženog dolazimo do zaključka, da se zrelost ili 

ophodnja najvećeg godišnjeg sirovog prihoda ne mijenja naglo i s velikim 

razlikama, pa bi prema tome naprijed izračunane zrelosti ili ophodnje 

vrijedile u glavnom i danas za iste stojbinske prilike i za isti način njegovanja 

sastojina. 

U našim prilikama držimo, da bi vrijeme, kada nastupa zrelost najvećeg 

godišnjeg sirovog prihoda, bilo kod nekih vrsta drveća vjerojatno 

nešto kraće nego u Njemačkoj i to zbog mnogo boljih stojbina. 

Izračunane zrelosti (ophodnje) pokazuju,' da je proizvodnja što 

-vrednije drvne mase unutar sastojina gospodarske jedinice uvjetovana (u 

današnjim ekonomskim prilikama) vrlo dugačkim vremenom proizvodnje. 

Razmotrimo sada, kakva je situacija s proizvodnjom što veće drvne 

mase na danoj šumskoj površini. Proizvodnja najveće drvne mase određena 

je kulminacijom prosječnog dobnog prirasta sveukupne drvne mase. 

Vrijeme proizvodnje najveće drvne mase izraženo je ekonomskom zrelošću 

(ophodnjom). 

Na temelju prihodnih tabela (Schwappach a. Grundner a, 

Wimmenauera, Gehrhardta, Eberhardta, Wiedemann a, 

Wiemmera, E i c h o r n a) za umjereno' proređivanje ustanovili smo, 

da u prosjeku na boljim bonitetima (I. do III.) kulminacija prosječnog prirasta 

sveukupne drvne mase nastupa: kod hrasta u 95. godini, kod bukve 

u 110. godini 5 , kod jele u 100. godini, kod smreke u 90. godini i kod bora 

u 60. godini. 

Vjerojatno je, da bi u našim prilikama ti rezultati za neke vrste drveća 

bili nešto drugačiji 8 . 

Utvrđeno vrijeme kulminacije prosječnog dobnog prirasta za pojedinu 

vrstu drveća daje zrelost (ophodnju), u kojoj se proizvodi najveća količina 

drvne mase. Što se više udaljuje vrijeme proizvodnje od kulminacije 

5 Prema Wiedemannovim prinudnim tabelama kulminacija prosječnog prirasta 

kod bukve nastupa oko 140. godine, a prema švicarskim prihodnim tabelama oko 90. 

godine (Kaiichel 11), 

6 Mi nažallost još ni do danas ne raspolažemo u tom pogledu potrebnim podacima, 

i alko se šumsko gospodarstvo vodi kod nas uredno već preko 100 godina. Naši 

su se šumarski stručnjaci obično Služili s podacima njemačkih prihodnih .tabela. Neke 

podatke imamo za šume hrasta 'lužnjaka, Sakupio ih je prof.- D,r. Pe traci ć (21). 

No ti podaci, kako (ističe prof. Petraoiić, nisu pouzdani. ,Na temelju podataka o količini 

drvne mase po hektaru u različitim starostima izračunali srno ' prosjeci dobni 

prirast i utvrdili njegovu kulminaciju. Valja međutim napomenuti, da se za te podatke 

drvni'h -masa ne zna, ma koju se irmaisu protežu: da li do 7 cm ili sveukupno. Prosječni 

prirast dirvne mase po hektaru kulminirao je u hrastovim šumama bivše imovne općine 

Đurđevačke u 40. gođin' -sa 9-00 m 3 , imovne općine II. »Banske (po Pausi) u 50. godini 

sa 5,22 m 3 , imovne općine Slunjake 'u 70. godini sa 4,87 ni 3 , imovne općine Križevačke 

u 120. godini sa 6,35 m 3 i imovne općine Brodske iu 140. godini s 6,04 nri s . Dakle, kako 

se liz tiiih podataka vidi, veffičine prosječnog dobnog prirasta kao i razlike u vromenu 

kulminacije znatne su. Na najboljim bonitetima bivše Brodske imovne općine nastupa 

.kulminacija prosječnog dobnog .prirasta čak u 140. godini. 

10 

y >

prosječnog sječivog prirasta, to i količina proizvedene drvne mase jače 

pada. 

Ovi podaci nemaju, razumije se, trajnu vrijednost, ma da se najvećim 

dijelom baziraju na prilikama danim od prirode, dakle na prilikama 

stabilnijim od ekonomskih. Oni se u izvjesnim manjim granicama mogu 

mijenjati pod \utjecajem različitog načina proređivanja. Dokaze za to 

pružaju podaci G eh r h ar dt o vi h (41) i Wim m e nau e r o vi h (32) 

prihodnih tabela. No osim toga valja napomenuti, da su ti podaci vezani 

i uz izvjesno manje odstupanje (pogreške), jer su dobiveni na temelju 

prihodnih tabela, koje su više manje vezane uz pogrješke i pored najtočnijeg 

rada prilikom njihova sastava. 

Međutim i pored svih tih manjih odstupanja, ovi nam rezultati, kada 

ih uporedimo sa rezultatima za zrelost najvećeg godišnjeg bruto-prihoda, 

ipak posve sigurno dokazuju, da je vrijeme, kada nastupa zrelost proizvodnje 

najveće drvne mase, mnogo kraće nego vrijeme, kada nastupa 

zrelost proizvodnje n a j v r e d n i j e drvne mase. Ovo uporedenje 

smijemo provesti, jer su rezultati za zrelost najvećeg godišnjeg sirovog 

prihoda kao i za ekonomsku zrelost utvrđeni na osnovu prihodnih 

i financijskih tabela, koje vrijede za iste prilike. 

Iz te uporedbe proizlazi, da razlika u godinama između navedenih 

zrelosti iznosi: kod hrasta oko 80 godina, kod bukve oko 45 godina, 

kod jele oko 45 godina, kod smreke oko 35 godina i kod bora oko 

70 godina. 

Ove razlike sasvim sigurno dokazuju, da se onda kada se želi proizvoditi 

što veća sveukupna drvna masa, ne proizvodi i što v r e dn 

i j a drvna masa, I obratno, kada se proizvodi najvrednija drvna masa, 

tada se ne proizvodi i najveća sveukupna drvna masa. 

Ako imamo na umu godišnje trajno gospodarenje (gospodarske jedinice) 

na boljim bonitetima, tada je za godišnju proizvodnj najveće 

sveukupne drvne mase potrebna normalna (stvarna) drvna zaliha, koja je 

druge strukture i daleko manja od drvne zalihe potrebne za godišnju 

proizvodnju najvrednije drvne mase ili najvećeg godišnjeg sirovog 

prihoda. To proizlazi iz danih rezultata za zrelosti (ophodnje), na temelju 

kojih se određuje normalna i potrebna stvarna drvna zaliha. 

Iz svega izloženog može se zaključiti, da cilj, koji je šumskom gospodarstvu 

postavio H a r t i g, sadrži suprotnost, te da se on u današnjim 

ekonomskim prilikama ne može realizirati. Ističemo — u današnjim ekonomskim 

prilikama, jer te prilike traže raznovrsne Sortimente i 

raznovrsnu kvalitetu za podmirenje potreba. Ako bi za podmirenie 

potreba dolazila u obzir samo drvna materija bez obzira na Sortimente 

kao i bez obzira na neku specijalnu kvalitetu, tada bi obje razmatrane 

zrelosti pale zajedno. Takav slučaj može postojati i danas u niskim šumama, 

ako se ne zahtijeva neka određena kvaliteta ogrjevnog drveta. 

Do gornjeg zaključka došli smo na osnovi podataka, koji vrijede za 

Njemačku. No do istog zaključka došli bismo i na temelju naših podataka, 

da smo njima raspolagali, jer kako srno naprijed dokazali, u današnjim 

ekonomskim prilikama ne padaju nikada zajedno zrelost proizvodnje 

najveće i zrelost proizvodnje najvrednije drvne mase. 

"

Cilj šumskog gospodarstva ne može se prema tome formulirati tako, 

kao što ga je formulirao Hartig, nego tako, da se njime teži ili na proizvodnju 

samo što veće količine drvne mase ili na proizvodnju š t o 

vrednije drvne mase. 

Došavši do ovog zaključka nameće se pitanje, da li je cilj šumskog 

gospodarstva u socijalizmu, da proizvodi najvredniju ili pak najveću 

moguću drvnu masu na danoj šumskoj površini? 

Uzmimo u razmatranje prvi cilj tj. proizvodnju najvrednije 

drvne mase na određenoj šumskoj površini. Kako smo već naprijed spomenuli, 

proizvoditi najvredniju drvnu masu znači u stvari proizvoditi 

drvne sortim,ente s najvišim cijenama. Međutim, to ne znači ujedno- proizvodnju, 

koja najbolje pokriva potrebe društva odnosno narodne privrede. 

Proizvodnju na sveukupnoj postojećoj šumskoj površini usmjeriti 

samo na vrlo snažne trupce (stabla) tj. na trupce za polovnjake, za furnir, 

za Ijuštenje, za rezonans-drvo i za pilenje ne bi bilo ispravno, ma da oni 

imaju najviše cijene, jer se njima ne bi najpovoljnije podmirile potrebe 

narodne privrede na drvnim proizvodima, budući da se s proizvodnjom 

vrlo snažnih trupaca proizvodi manja količina drvne mase na danoj površini. 

Osim toga takvom proizvodnjom slabo bi se pokrile i potrebe na 

slabijim (sitnim) sortimentima, kao što su radničko ili celulozno drvo, 

pragovi i t. d. 

Držimo, da u socijalističkoj proizvodnji nije cilj šumskom gospodarstvu, 

da proizvodi vrlo snažne trupce (stabla) tj. trupce s visokim cijenama, 

nego da u obzir treba da dođu tanji trupci, koji se dadu racionalno 

preraditi u tražene proizvode. Prednost tanjih trupaca leži u tome, što 

se uz iste uslove proizvode s manje troškova od snažnih trupaca. No stoje 

još važnije, oni se proizvode i u većoj količini, ier je vrijeme za njihovu 

proizvodnju kraće od vremena za proizvodnju vrlo snažnih trupaca. Ono 

je bliže ili kod neke vrste drveća može biti i jednako» zrelosti, u kojoj' 

se proizvodi najveća drvna masa. Proizvodnjom veće količine drvne masekoja 

se doduše sastoji od tanjih, ali odgovarajućih trupaca, bolje će se 

podmiriti društvene potrebe odnosno potrebe narodne privrede, a time 

će se ispuniti osnovni cilj socijalističke proizvodnje ili privrede 7 . 

Do sličnih zaključaka dolaze H a g f o r s (8) i Pipan (22) prilikom 

proučavanja teorije najveće šumske rente. 

Ako osim toga sa stajališta ekonomike ispitamo i suštinu proizvodnje 

najvrednije drvne mase na danoj površini, tada ćemo utvrditi, da proizvodnja 

najvrednije drvne mase predstavlja u krajnjoj liniji težnju za postizavanjem 

najveće sveukupne dobiti. No to ne može biti cilj šumskog gospodarstva 

u socijalizmu. Težeći takvom cilju došlo bi se u sukob sa 

osnovnim ciljem socijalističke privrede, koji traži što bolje pokriće društvenih 

potreba, a ne što veću dobit. 

7 Uzmimo za primjer furnirske trupce hrasta. Furnirsklii trupci kod hrasta počinju 

prema jugoslavenskom standardu već s promjerom od 45—49 om u sredini bez 

kore. Ako postoji mogućnost racionalne prerade i najpovoljnijeg pokrića potreba- n« 

furniru već kod tih dimenziia, tada treba proizvodnju upravitti na dobivanje furnirrkih 

trupaca tiih dimenzija. Zato dakle nisu potrebni vrlo snažni furnirski trupci od 

70 om na više, ma da ovi dimaju daleko veću cijenu, jer bi se oni proizvodili u 

manjoj (voCumno uzetoj) količini nego trupci od 49 om, te bi i pokriće potreba bilo 

slabije. 

• 

12

Na temelju ovih izlaganja dolazimo do zaključka, da cilj šumskog 

gospodarstva u socijalizmu ne može biti proizvodnja najvrednije drvne 

mase iili mase s najvećom cijenom. 

Analizirajmo sad drugi cilj šumskog gospodarstva tj. proizvodnju 

najveće količine sveukupne drvne mase. Proizvodnjom najveće sveukupne 

drvne mase pokrivale bi se u stvari na najbolji način potrebe narodne 

privrede, kada bi za njihova pokriće bila odlučna samo drvna supstanca, 

drvna materija. U toim bi slučaju bio jedini cilj šumske proizvodnje u socijalizmu 

proizvodnja najveće količine drvne mase. No danas ne postoji 

takvo stanje. Za podmirenje potreba nije dovoljna samo količina drvne 

mase. Naša narodna privreda traži danas s obzirem na unutarnje potrebe 

i s obzirom na potrebe svjetskog tržišta, na koje je vezana, ne samo ukupnu 

količinu drvne mase, nego i raznovrsne Sortimente i određenu kvalitetu. 

Ako imamo na umu utvrđene ekonomske zrelosti, te ako na njihovu 

temelju odredimo dimenzije srednjeg sastojmskog stabla iz odgovarajućih 

prihodnih tabela za bolje bonitete (I.—III.), vidjet ćemo, da se kod tih 

zrelosti i kod nekih vrsta drveća, kao kod hrasta, kod bora, kod bukve, 

a donekle i kod jele, ne će dobiti svi sortimenti, koji su danas potrebni 

za pokriće potreba, ma da se kod dotičnih zrelosti proizvodi najveća 

drvna masa. Ako 'se pak izvjesni sortimenti (trupci za furnire, za ljuštenje 

i t. d.) i dobiju, ne će se 1 dobiti u dostatnoj količini. 

Prema tome niti proizvodnja najveće drvne mase ne će biti cilj šumskog 

gospodarstva u socijalizmu, i ako mu je ovakav cilj po svojim osebinama 

vrlo blizak. Iznimku mogu činiti samo niske šume, ako se ne 

traži specijalna kvaliteta ogrjevnog drveta. 

No u vezi s proizvodnjom najveće drvne mase valja istaknuti jednu 

važnu činjenicu za šumsko gospodarstvo u socijalizmu. U socijalističkoj 

naime proizvodnji ne bi se na dobrim stojbinama smjela posjeći niti jedna 

sastoijina, koja nije prešla kulminaciju prosječnog dobnog prirasta ili, što 

je isto, nije postigla zrelost proizvodnje najveće drvne mase. Ako se 

sastojina siječe prije kulminacije prosječnog prirasta 

drvne mase, tada nisu racionalno i najbolje 

upotrijebljena raspoloživa proizvodna sredstva 

odnosno nisu se maksimalno iskoristile prirodne 

sile (svijetlo, oborine i t. d.), što stoje ma upotrebu, jer 

se nije proizvela najveća moguća.drvna masa, koja 

se mogla proizvesti. Dakle nije potpuno iskorišćen kapacitet, 

koji stoji na raspoloženju. Od osobite su važnosti upravo prirodne sile, 

koje igraju veoma važnu ulogu kod proizvodnje u šumskom gospodarstvu, 

a koje priroda daje bez ikakovih troškova. 

Produži li se vrijeme proizvodnje ili se sastojina siječe poslije kulminacije 

prosječnog prirasta, i tada doduše pada proizvodnjia drvne mase, 

te se gubi na njenoj količini, ali se — s druge strane — dobiva na kvaliteti, 

a što je još važnije, tim se produženjem vremena proizvodnje kod 

nekih vrsta drveća proizvode sortimenti, koji su njajeko potrebni za 

podmirenje društvenih potreba. Ovo dobivanje a^^ênatäwijeko potrebnih 

za podmirenje društvenih potreba dana|0ôd dalefte^v^ćeg značenja 

,nego gubici na količini drvne mase. 

13 >

S obzirom na izloženo smjela bi se u socijalističkoj proizvodnji na 

dobrim bonitetima dozvoliti sječa sastojina prije kulminacije prosječnog 

prirasta samo onda, kada to baš zahtjevaju iznimne potrebe i slučajevi. 

Došavši do zaključka, da cilj šumskog gospodarstva u socijalimu ne 

može biti niti proizvodnja najveće niti proizvodnja najvrednije drvne 

mase, nastaje pitanje, koji bi tada bio cilj šumskog gospodarstva u 

socijalizmu? 

Držimo, da cilj šumskog gospodarstva u -socijalizmu — kako u sadašnjosti 

tako i u budućnosti — treba da bude trajno što bolje podmirenje 

potreba socijalističke privrede odnosno društva traženim vrstama 

drveća i sortimenitiima, a na bazi proizvodnje, koju omogućavaju postojeća 

proizvodna sredstva (snage) i prirodne sile. 

Taj cilj potpunoma odgovara osnovnom cilju socijalističke privrede. 

Njime je obuhvaćena i ekonomska i biološko-tehnička strana šumskog 

gospodarstva. 

Ekonomska strana šumskoga gospodarstva dolazi u tome cilju do 

izražaja u težnji za trajnijim i što boljim podmirivanjem potreba narodne 

privrede ili društva potrebnim vrstama drveta i sortimentima; odnosno 

ona se očituje u usklađivanju što boljeg podmirivanja potreba s mogućnostima 

valjane proizvodnje. 

Biološko-tehnička strana šumskog gospodarstva dolazi u ovom cilju 

do izražaja u trajnoj proizvodnji potrebnih vrsta drveća i potrebnih sortimenata, 

a na temelju mogućnosti, što ih pružaju proizvodna sredstva 

(snage) i prirodne sile. 

II. 

U vezi s danim ciljem šumskog gospodarstva nameće se pitanje, kako 

on može da se realizuje. 

Realizacija jednog dijela toga cilja — tj. dijela, koji se očituje u 

trajnoj proizvodnji potrebnih vrsta drveća na bazi postojećih proizvodnih 

sredstava (snaga) i prirodnih sila — pripada biološko-tehničkoj strani 

šumskog gospodarstva tj. uzgajanju šuma, te je zbog toga ne ćemo ovdje 

razmatrati. 

Ostvarenje drugoga dijela danog cilja — tj. dijela, koji u stvari predstavlja 

utvrđivanje potrebnog kvantiteta i kvaliteta sortimenata, što ih 

najviše potražuje narodna privreda ili društvo za pokriće svojih potreba 

— pripada ekonomsko-tehničkoj strani šumskoga gospodarstva ili ekonomici 

i uređivanju šuma, te ćemo ga ovdje potanko prikazati. 

Utvrđivanje kvantiteta i kvaliteta potrebnih sortimenata ili realizacija 

toga drugog dijela danog cilja provodi se na temelju tehničke zrelosti, 

jer je ona njegov izraz ili oblik. Zbog toga ćemo u daljnjem izlaganju 

razmotriti pitanje tehničke zrelosti za različite vrste drveća kao i za 

različite uzgojne ili gospodarske oblike. 

U visokoj šumi s oplodnom i golom sječom kaoi i u srednjoj i niskoj 

šumi bazira se tehnička zrelost na vremenu. Valja dakle odrediti ono 

vrijeme, u kojem će se proizvoditi maksimalna količina traženih sortimenata. 

Utvrđeno vrijeme predstavlja u uređivanju šuma tehničku ophodnju. 

Na temelju dane tehničke zrelosti odnosno ophodnje treba provesti 

14

takvo uređenje šumskog gospodarstva, da se uz što manje žrtava proizvode 

traženi sortimenti. 

U prebornoj se šumi tehnička zrelost osniva na debljini ili promjerima 

stabala u visini prsiju (1,3 m). Zbog toga je potrebno odrediti promjer 

sječive zrelosti stabala i urediti preborne šume tako, da se postigne 

maksimalna proizvodnja stabala ili sortimenatia traženih dimenzija. 

Razmotrimo najprije pitanje tehničke zrelosti u visokoj šumi s oplodnom 

i golom sječom. Tehnička zrelost u visokoj regularnoj šumi — koja 

odgovara danom cilju šumskog gospodarstva u socijalizmu — kretat će 

se na boljim bonitetima stojbine u granicama određenim zrelošću proizvodnje 

najveće sveukupne drvne mase i zrelošću proizvodnje n a jv 

r e d n i j e drvne mase ili najvećeg godišnjeg sirovog prihoda. 

Donju će granicu činiti zrelost proizvodnje najveće sveukupne drvne 

mase, jer se u socijalističkoj proizvodnji ne bi smjele sjeći sastojine na 

boljim bonitetima stojbine prije te zrelosti, kako smo to naprijed istaknuli. 

Iznimku bi činile samo izvanredne potrebe i slučajevi. 

Gornju bi granicu određivala zrelost proizvodnje najvrednije drvne 

mase. No ona ne bi bila u socijalističkoj proizvodnji dostignuta radi 

razloga, koje smo naprijed iznijeli. Gornju granicu određivala bi ta zrelost 

zbog toga. jer se' do tog vremena mogu na boljim bonitetima stojbine 

proizvesti svi prijeko potrebni sortimenti, koje danas treba naša narodna 

privreda za podmirenje potreba. 

Radi li se o tehničkoj zrelosti (ophodnji) za pojedine vrste drveća 

na boljim bonitetima stojbine, tada držimo, da bi se ona — imajući na 

umu racionalnu preradu kao i potrebe za različitim sortimentima i kvalitetama 

— nalazila kod hrasta i bora bliže zrelosti proizvodnje najvrednije 

drvne mase ili bliže gornjoj granici, kod bukve oko sredine između tih 

granica, kod jele oko sredine, ali s tendencijom približavanja k zrelosti 

proizvodnje najveće drvne mase. a kod smreke bliže zrelosti proizvodnje 

najveće sveukupne drvne mase ili bliže donjoj granici, no mogla bi biti 

s njome i identična. 

Tehničke zrelosti, koje bi se kretale u tim granicama, pružaju potpunu 

mogućnost prirodnog pomlađivanja, što je veoma važno za napredno 

šumsko gospodarstvo. Dokaz za to daju naprijed navedeni podaci 

za zrelosti, koji predstavljaju dulje vrijeme od fizičke zrelosti ili vremena, 

kada stabla počinju rađati dobrim sjemenom. 

Određivanje tih tehničkih zrelosti (ophodnji) na boljim bonitetima 

stojbine za gore navedene vrste drveća valjalo bi ovako provesti: 

Ponajprije bi trebalo utvrditi dimenzije najpovoljnijeg trupca (tj. promjer 

u sredini bez kore i duljinu) kod svake pojedine vrste drveća uzimajući 

kod toga u obzir racionalnu preradu i statističke podatke o dosada 

potrebnoj količini različitih drvnih sortimenata kao i procjenjene podatke 

o mogućim i potrebnim količinama za budućnost, Određivanje promjera 

toga najpovoljnijeg trupca (mogli bismo ga nazvati »industrijski promjer«) 

treba provesti na bazi trupaca za furnir, za Ijuštenje i za resonans-drvo 

kao i na bazi pilanskih trupaca A/B kakvoće i njihovih procjenjenih količina. 

Razumije se, da kod svake vrste drveća ne će doći do izražaja svi 

ti sortimenti, Kod hrasta dolaze u obzir samo dimenzije trupaca za 

furnir i piljenje, kod bukve dimenzije trupaca za furnir, za Ijuštenje i za 

15

piljenje, kod smreke dimenzije trupaca za za resonams-drvo, Ijuštenje i za 

piljenje i t. d. 

Ostali sortimenti slabijih dimenzija (kao na pr. trupci za piljenje kakvoće 

C, stupovi za vodove, rudničko i celulozno drvo, pragovi, kolarska 

i seljačka grada) ne bi došli u obzir prilikom toga računa. Ti će se sortimenti 

dobivati iz dijelova stabala, koji ostaju nakon izradbe gore spomenutih 

sortimetnata kao i iz prorednog materijala. No kako je danas 

potreba za tim sortimentima veoma velika, to bi u socijalističkoj privredi 

trebalo za produkciju tih sortimenata upotrebiti slabije i lošije stojbine 

(IV. i V. bonitetni razred) i odrediti njihove tehničke zrelosti na način 

kako ćemo dalje opisati. Na tim slabijim bonitetima stojbine ne bi bilo 

ekonomično proizvoditi Sortimente jačih dimenzija, jer bi za njihovu proizvodnju 

bilo potrebno veoma dugačko vrijeme proizvodnje, što dokazuju 

sve prihodne tabele, a to bi uzrokovalo i veće troškove. 

Ako sastojine, koje su zrele za sječu, na tim slabijim bonitetima stojbine 

još ne rađaju zdravim i klijavim sjemenom, tada valja ostaviti izvjestan 

broj sjemenjaka zbog prirodnog pomlađivanja. 

Nakon što su poznate dimenzije traženog najpovoljnijeg trupca, treba 

odrediti onu starost sastojine, u kojoj srednje sastojinsko stablo postiže 

te dimenzije (u glavnom promjer) 8 . Da se ona može utvrditi, potrebno je 

poznavati za svaku pojedinu vrstu drveća debljinu, koju ima srednje sastojinsko 

stablo u različitim starostima (debljinski rast) ili prosječni 

debljinski prirast u prsnoj visini ili u visini, koja odgovara polovici dužine 

najpovoljnijeg trupca. Na temelju tih podataka odredit će se starost 

srednjeg sastojinskog stabla ili sastojine, u kojoj ono postiže tražene dimenzije 

najpovoljnijeg trupca. Ta je starost jednaka vremenu proizvodnje 

ili tehničkoj zrelosti (ophodnji). Tehnička se zrelost po tom zaokružuje 

na puni decenij u svrhe uređivanja. 

U tako utvrđenoj tehničkoj zrelosti proizvodit će se u sastojinama najveći 

postotak stabala, koja će imati odgovarajući promjer. No istovremeno 

će se proizvoditi i izvjestan postotak tanjih i debljih stabala od srednjeg 

sastojinskog stabla (najpovoljnijeg trupca), jer je raspodjela stabala na 

bazi debljnskih stepena (razreda) u regularnim visokim sastojinama binomska. 

Ova je činjenica od važnosti, pa je valja imati na umu prilikom 

određivanja dimenzija najpovoljnijeg trupca. Naime, ako postoje potrebe 

i za trupcima jačih promjera, to će se one moći pokrivati tim jačim 

stablima. 

Valja istaći, da prema Wiedemannu (31) kod visokih regularnih 

sastojina zrelih za sječu otpada na debljinske razrede, koji su za 10 cm 

jači od srednjeg sastojinskog stabla, oko 1/3 cjelokupne mase sastojine. 

Ovu trećinu cjelokupne mase sastojine čine stabla s mnogo jačim dimenzijama, 

nego što se normalno traži u privredi. 

Ako je potreba za tim jačim stablima mala, tada bi se njihova proizvodnja 

mogla smanjiti, na temelju prijedloga ili postupka H a r 1 é a (7), 

što ga je ovaj predložio francuskom šumarstvu. 

s Napominjemo, da se prema izjavi .predstavnika naše drvne industrije tnofgu 

d'jnas smatrati kao najlboljli ovi prsni ipromjeri stabala s korom: kod hrasta 60 om, 

kod bukve 50 can, kod je?« 55 c,m, kod wnrekc 30—35 cm i kod jasena 40 cm. 

16

osnovi u pogledu borovih šuma bazirano je savremeno šumarstvo mnogih 

država (SAD, Francuska, Portugalija, Grčka, Japan, SSSR, Italija). 

Smolarska privreda sa svoje perspektive naročito nastoji da se postojeći 

fond borovih šuma prvenstveno privede ovom načinu iskorišćavanja 

a ujedno postavlja i svoje zahteve i na polju obnove tih šuma. 

Dovoljno je samo da navedemo opsežne oglede na polju genetike i selekcije 

onih stabala koja pokazuju neobično jaku izdašnost u prinosu smole 

od dva i više puta od normalnog prošeka. Razmnožavanje borova vegetativnim 

putem vodi nas istom zadatku (USA, Francuska). Ili pak forsiranje 

onih varijeteta koje imaju osobito vredne terpenske grupe u svome 

sastavu (SSSR). 

Prema tome savremenost smolarenja mora počivati na uzajamnoj 

saradnji taksatora, smolara i uzgajivača, vodeći stalnu brigu o povećavanju 

osnovnog fonda borovih šuma a ne o njegovom smanjivanju. 

Nesumnjivo, mi još nemamo dovoljno iskustva u ovoj grani iskorišćavanja 

šuma. Često i u naučnim istraživanjima mi »zakašnjavamo«. Proučavanje 

sličnih prilika u ostalim zemljama koje već imaju tradiciju u 

smolarenju (Grčka, Austrija, Portugalija, Francuska, USA) sigurno da bi 

koristila i pojedinim našim stručnjacima kao i našoj smolarskoj privredi 

bez svake sumnje. 

ad. 2. Pitanje prinosa. Prinosi smole koje faktički dobijemo 

kod industriskog smolarenja ne mogu nas u nikom slučaju zadovoljiti. 

Ovo važi za skoro sve naše republike i za sve vrste borova koji se smolare. 

Da navedemo samo nekoliko tipičnih primera za to: 

a) Smolarsko područje Kapina (N. R. Makedonija) gde se smolari 

crni bor putem francuske metode dalo je srednji prinos po belenici u toku 

1947 godine 580 grama a godine 1948 samo 530 gr. Opitno polje dalo je 

u prvom slučaju kod iste metode rada 820 gr. a kod drugog slučaja 840 gr. 

po belenici. 

Nova smolarska područja u Moirihovskim šumama tih godina su dala 

još manje prinose (oko 320 gr.) koji su docnije tek povećani. 

b) Smolarska područja u N. R. Bosni i Hercegovini (Krivaja) i danas 

daju relativno» niske prinose, koji ne dostižu ni 500 gr. po belenici. 

c) Čak ni prinosi koje daje alepski bor, s obzirom na najpovoljnije 

klimatske prilike i najdužu smolarsku sezonu u godini ne mogu nas zadovoljiti, 

budući da su ispod jednog kilograma po belenici. 

d) Kratkoročno' smolarenje beloga bora po savremenoj metodi kakva 

je u primeni u N. R. Sloveniji (Chorin-Fiinowtail-ska metoda), ne daje one 

prinose koji bi se mogli očekivati kod ove metode. 

Mnogobrojni ogledi na raznim vrstama borova i sa raznim metodama 

rada dali su mnogo povoljnije rezultate u odnosu na prinos no što je to 

slučaj sa industriskim smolarenjem. Tako i mora biti, s obzirom na pažljivost 

rada koju zahtevaju opiti. No mi moramo» nastojavati da se prosečni 

prinosi po jedinici površine povećaju pošto su oni neverovatno niski. 

Ako pretpostavimo na pr. da se u Jugoslaviji smolari na oko tri 

miliona borovih belenica i ako uzmemo da se u prošeku prinos poveća 

-za samo 100 gr. po belenici, mi bi imali veći prinos od oko 300 tona od 

onog koji faktično dobijamo. Tu vršimo uštedu za oko 600.000 belenica 

33

u pogledu samih borovih stabala ili štedimo državi oko 55.000 dolara (ne 

računajući pod vozne i druge izdatke). 

Smatramo da u zemlji ne bi mogli naći ni jednog smolarskog stručnjaka 

koji se ne bi složio sa prednjom postavkom. Krajnje je vreme da 

pitanju obezbedenja većih prinosa kod smolarenja moramo pokloniti našu 

najveću pažnju. Za to neka nam posluže i predratni prinosi za Kapinu, 

gde su kod crnog bora sa francuskom metodom rada dobijani srednji prinosi 

kod industriskog smolarenja i do 900 grama u pojedinim godinama. 

Prostor nam ne dozvoljava da u okviru ove teme razgledamo sve 

mogućnosti koje nam stoje na raspoloženju za povećavanje dosadašnjeg 

srednjeg prinosa po jedinici površine (ili belenice). To pitanje bi se moralo 

posebno tretirati ne samo na osnovu primenjene metodike smolarenja 

nego i koristeći najnovija shvatanja o fiziologiji smole, njenom 

isticanju i kristalizaciji, te o štednji samog smolarenja drveta u odnosu na 

dimenzije belenica. Kod nas za industrisko smolarenje manje ili više 

primenjene su klasične metode smolarenja. Kod smolarskih opita čine se 

pokušaji da se održi savremenost naučnih tekovina postignutih u drugim 

državama (primena hemiskih stimulanata, upotreba savremenijeg i boljeg" 

alata). 

Jedna od najnovijih metoda, koja istina još se nalazi u okviru istraživanja 

a predmet je diskusija, prestavlja inficiranje sa specijalnim sojem 

gljivica iz grupe Fusarium, koje izazivaju isticanje smole za duže ili kraće 

vreme. 

Sa istraživanjima na polju smolarenja danas se u svetu bavi nekoliko 

već poznatih instituta (Institut du Pin — Bordeaux; Cenitro di studio sulle 

oleoresine — Firenza, Southeastren Forest Experiment Station — Lacke- 

City, Fa, USA) i znatan broj naučnih radnika širom celoga sveta. To je 

najbolja zaloga da smolarska nauka (smolarenje i poznavanje smola) neće 

zaostajati za opštim naučnim postignućima koja današnjica ostvaruje. 

Kod nas se naučnim proučavanjem problema smolarenja i smola pristupilo 

na široj osnovi tek iza rata. Na tom polju su postignuti i izvesni 

skromni naučni i praktični rezultati. No za naučna istraživanja ove vrste 

nesumljivo je naša zemlja još mlada. Nedostaje nam ni dovoljno rutine 

niti pak naučne opreme za ovo područje nauike. Rezultati istraživanja od 

pre rata (Ugrenović — Šolaja, Em) ukazali su na put kako bi trebalo 

pristupati ovim problemima. Današnji uslovi su kud i kamo povoljniji 

s obzirom na postojeće institute, fakultete i akademije nauka koje se 

bave ili će se baviti pitanjima i iz ove oblasti. No imajući u vidu nagli 

razvoj smolarske industrije koji je kod nas nastao posle rata i razvoj 

same smolarske nauike kao takve, nameće se pitanje da li je nužno da se 

i kod nas osnuje jedan centar za naučna smolarska istraživanja, koji bi 

bio oslonac za sva naučna istraživanja iz ove oblasti. Nesumljivo u manjem 

obimu no što je to slučaj sa zemljama gde je smolarenje kud i kamo 

mnogo razvijenije ovaj centar bi se mogao osnovati na jednom od postojećih 

šumarskih instituta, univerziteta ili akademija nauka. 

Jedan od osnovnih zadataka ovoga naučnog centra bi bila razrada 

naučne problematike iz oblasti smolarenja i smole i njenih derivata u 

uslovima naših vrsti borova i naše proizvodne sredine. On bi omogućio 

potrebnu nabavku opreme za ovu svrhu, vršio bi naučnu razmenu u svom 

34

delokrugu sa inostranim odgovarajućim centrima i naučnicima i održavao 

bi potrebnu vezu sa istima. Nabavka knjiga i časopisa takođe bi bio 

osnovni zadatak jednog ovakvog centra. 

Ovo pitanje iznosimo više za diskusiju i želja nam je da se ova prihvati 

kako od naših praktičara tako isto i od naučnih radnika, kako bi 

se osvetlilo jedno pitanje, koje sutra ako ga ne budemo blagovremeno 

postavili, može imati neželjenih posledica za čitavu smolarsku proizvodnju. 

Na ovo su upućene i šumarstvo i hemiska industrija. Saradnja jednih 

i drugih je neminovna i potrebna. Ona jedino može obezbediti uspeh i 

ovoj mladoj grani unutar šumske privrede. 

Développement du gemmage dans Va période du Plan quinqennal (1947—1951) 

de Yougoslavie 

L'auteuir a exposé 'des données sur le gemmage en Yougoslavie, dans la période 

1947—1951, pourr chaque République populaire et pourr la Yougoslavie. 

La production totale de §a gemme a été: 

1947 287.2 tonnes 

1948 517.3 „ 

1949. . . . . . 8490 , 

1950 1263 0 ., 

1951. . . ' . . 1660.7 „ 

Les (principales essences des pins qui on été soumis au gemmage sont: Pin 

noijr. Pin sylvestre et P:'m d'Alep. 

Il y a des possibilités a augmenter la production de fia gemme dans île proche 

avenir, niais dans une mesure assez, restreinte- Après deS'pins il peut être envisage 

le gemmage d'Epicéa. 

La distillation de la gemme est effectuée dans cinq distilleries. M est a noter 

qu' en Yougoslavie (notamment en Slovénie) est assez développée la production des 

huiles etheriiques extraits des aiguilles d'Epicéa Sapin, Pin sylvestre, Genévrier 

commun. 

Vu (Se développement intense dm gemmage en Yougoslavie, il serait utile d'envisager 

la création d'un Centre scientifique pour l'étude de la production des gemmes 

et autres produits de nos conifères. Ce Centre pouraiit être attaché à l'un des Instituts 

de Recherohes forestières, à l'une des Facultés Forestières ou à l'urne des Academies 

des Sciences. - 

Dr. Živko Slavnić (Novi Sad) : 

O EKOLOGIJI BÄHOFENOVE TOPOLE 

Jedna od specifičnosti šumske dendroflore Deliblatskog peska u Banatu 

je Bahofenova topola. U botaničkom pogledu ona pretstavlja jednu 

retkost u vojvođanskoj flori, a i njena šumarska vrednost je znatna. 

Sistematska vrednost Bahofenove topole nije u florističkoj literaturi 

još definitivno određena. Tako Hayek uzima Bahofenovu topolu, Populus 

Bachofenii Rchb. kao sinonim hibridne topole, Populus hybrida MB. i 

smatra je posebnom vrstom, poznatom na Balkanu dosad samo iz Bugarske 

(Hayek 1927). Jâvorka (1925) smatra da je Populus Bachofeni Wierzb. 

jedna forma bele topole koja prema njemu dolazi kod nas na donjem Du- 

35

navu, u Srbiji i na Balkanu. Wagner iznosi mišljenje da je Deliblatska 

Bahofenova topola, Populus Backofen! Wierzb kibrid između bele topole i 

trepetljike (Wagner 1914). Važno je istaći pri tome dve činjenice. Prva je 

da se dijagnoza za vrste Populus Babofeni Rckb. kao i dijagnoza podvrste 

bele topole ssp. Babofeni Wierzb ne mogu u potpunosti primeniti na Bahofenovu 

topolu sa Deliblatskog Peska. Druga činjenica je da su primerci 

topole koji se danas na Deiiblatskom pesku nazivaju imenom Bahofenove 

topole međusobno različiti, tako da daju utisak da ne pripadaju istoj sistematskoj 

jedinici. Prema tome pitanje sistematske pripadnosti Bahofenove 

topole na Deiiblatskom pesku nije jasno i njemu treba posvetiti veću pažnju. 

Ekologija Bahofenove topole 

Kako je Bahofenova topola u Vojvodini ograničena na Deliblatski 

pesak, klimski faktori koji ulaze u sklop njenih spoljnih delova su oni koji 

važe za Daliblaitski pesak u celini. 

Temperaturni odnosi Deliblatskog peska su ovi: prosečna godišnja 

temperatura 11,3°C, prosečna temperatura vegetacionog perioda 18,2°C, 

meseca januara iznad —2°iC, meseca aprila iznad 12°C, meseca jula iznad 

23°C i meseca oktobra iznad 12°C, Suma temperature za vegetacioni period 

je 3.354°C. Minimalna prosečna srednja temperatura meseca januara je 

—14°C, a apsolutna maksimalna srednja temperatura meseca jula oko 38°C. 

Poslednji mrazevi su u mesecu aprilu, a prvi u ranu jesen. 

Pluviometrijski režim Deliblatskog peska ima odlike karakteristične za 

jug Vojvodine. Prosečna suma 'godišnjih oborina je između 600 i 700 mm, 

za vreme vegetacionog perioda 300—400 mm. 

Pored godišnjeg maximuma oborina u periodu maj—juni, koji je karakterističan 

za ćelu Vojvodinu treba istaći i t. zv. drugi godišnji maximum 

u mesecu oktobru, koji je na Deiiblatskom pesku izrazit. Pored ova dva 

maximuma oborina ima i dva perioda suše, jedan zimski i jedan letnji. Ovaj 

poslednji ne održava se na vegetaciji Deliblatskog peska onako jako kao u 

drugim delovima Vojvodine zbog specifične osobine peska da kondezuje 

vlagu. Vlažnost vazduha je leti oko 40%, a zimi oko 90°/o. 

Specifična klimska osobina Deliblatskog peska je istočni vetar košava 

koji se u ovom kraju oseća mnogo jače nego u ostalim krajevima Vojvodine 

(Stojković, 1949). 

Svetlosni odnosi na Deiiblatskom pesku su uglavnom isti kao i u ostalim 

delovima Vojvodine. Meseci maj, juni, juli i august imaju dugi dan, 

njegova dužina se kreće između 14 i 15 h . Meseci mart, april, septembar i 

oktobar imaju kratki dan s prosečnom vrednošću od ll h —13 h 30'. Prosečna 

dužina dana u ćelom vegetacionom periodu je oko 14 h , a suma svetlosnih 

časova istog perioda je oko 2.144 časa. 

. Za fenologiju Bahofenove topole važni su toplotni i svetlosni faktori 

naročito za izvesne faze u vegetacionom periodu. Kako Bahofenova topola 

cveta krajem marta i početkom aprila mogu se za njenu preflorajnu fazu 

uzeti prve tri nedelje meseca marta, za fazu cvetanja kraj marta i prva 

polovina aprila, a za fazu listanja druga polovina aprila i početak maja. 

36

Svaka od ove tri faze ima određene toplotne i svetlosne karakteristike, koje 

ćemo izneti ovde. 

Prefloralna faza obuhvata prve tri nedelje meseca marta i poklapa se 

sa fazom cvetanja rano proletnjih geofita (Leueoium aestivum) i jednogodišnjih 

proletnjih efemera (Veronica hederifolia). U toplotnom pogledu 

ovaj period se karakteriše prosečnom temperaturom vazduha od 6,3°, suma 

temperature za ove tri nedelje je oko 150°. U svetlosnom pogledu ova faza 

se karakteriše kratkim danom od 12 h 53' dužine i sumom svetlosnih časova 

od oko 270 h . Prema tome glavna karakteristika prefloralne faze Bahofenove 

topole je najniža prosečna temperatura i najkraći dan u vegetacionom 

periodu na Deliblatskom Pesku i minimalne sume temperature i svetlosnih 

časova. 

Faza cvetanja obuhvata kraj meseca marta i prvu polovinu meseca 

aprila. Ona odgovara prema tome fazi cvetanja prolećnih geofita (Hellebo 1 - 

rus odorus, vrste roda Corydalis), a karakteriše se ovim toplotnim i svetlosnim 

momentima. Srednja temperatura ove faze je oko 10°, a njena suma 

temperature oko 170°. Prosečna dužina dana je oko 13 h 20', a suma svetlosnih 

časova je oko 280. Prema tome faza cvetanja se u pogledu temperature 

i svetlosti ne razlikuje mnogo od prefloralne faze. Cvetanje se odvija 

pri niskoj prosečnoj temperaturi, kratkom danu, i malim sumama svetlosnih 

časova i temperature. 

Faza listanja, koje se poklapa istovremeno sa fazom formiranja 

semena obuhvata drugu polovinu meseca aprila i početak meseca maja, 

Prosečna temperatura ove faze je oko 15°, a suma temperature oko 315°. 

Prosečna dužina dana je uglavnom iznad 14 h , a prosečna suma svetlosti 

435 h . Ova faza se kvalitativno razlikuje od prethodne dve naročito u svetlosnom 

pogledu, jer se odvija pri uslovima dugog dana; u pogledu prosečne 

temperature, sume svetlosnih časova i sume temperature, razlike su kvantitativne, 

ali one su velike. 

Pored navedenog u fenologiji Bahofenove topole imamo još nekoliko 

karakterističnih momenata, kao što su sazrevanje semena i formiranje pupoljaka 

(leto), klijanje i jarovizacija semena i jarovizacija pupoljaka (jesen 

i proleće). O ovim fenološkim fazama bilo je govora u glavnim crtama u 

jednom prethodnom radu (Slavnić, 1951), pa se na ovom mestu na njima 

nećemo zadržavati. 

Tip tla na kome uspeva Bahofemova topola je pesak aluvijalne ili diluvijalne 

starosti, eolskog porekla. Po mehaničkom sastavu on se sastoji od 

zrna iz frakcije finih čestica. Kako se međutim finoća zrna na Deliblatskom 

Pesku menja i zrna postaju sve grublja, što se više ide sa severo-zapada na 

jugoistok, za južni obod Deliblatskog Peska na kome uspeva Bahofenova 

topola karakteristična su najgrublja zrna peska. 

Na pesku ovakvog mehaničkog sastava staništa na kome nalazimo Bahofenovu 

topolu su različita s obzirom na trajanje površinskih poplava i na 

stepen zabarenosti peska, Sa te tačke gledišta mogu se staništa Bahofenove 

topole podeliti u 4 tipa : 

1) Najduže je pod vodom stanište Bahofenove topole u šumama sa belom 

i crnom topolom. U fitocenološkom pogledu ove šume pripadaju faciesu 

37

crne topole, subasocijaciji deliblatske šume topole. — Primera radi donosimo 

jedan snimak iz okoline Markuševog Bunara. 

Sloj drveća; Svojstvene vrste asocijacije: Populus nigra 3.2, Populus 

alba 1.3, Populus Bachofeni 1.2; Svojstvene vrište sveze: Alnus glutinosa 

+.2, Salix amygdalina +.2; 'Pratilice: Fraximus aniericana +.2. 

Sloj šiblja: Svojstvene vrste asocijacije: Rubus caesius 2.3, Salix 

cinerea +.2, Populus alba 4.2, Salix purpurea +.2; Svojstvene vrste sveze: 

Frangula alnus +.3, Humulus lupulus +.2, Salix viminalis +.2,, Cusouta lupulaformJls 

+ .2, Amorpna fruticosa +; Pratilice: Fraxinus americana +.2, Ulmus campestris 

+ , Monis nigra +. 

Sloj zelja: Svojstvene vrste asocijacije: Carex vulp'Jna f. tenudor 

+ .3, Hypericum acutum +, Populus alba +.2, Myosotis scorpioides f. nemorosa +.2, 

Valeriana officinalis +.2; Svojstvene vrste sveze: Lycopus aeropus +, 

Convolvulus sapium +.2, Galeopsis speciosa +.2, Angelica sylvestris +.2, Humulus 

lupulus +.2, Anthriscus Silvester +.2, Crataegus nigra +, Helloborine palustris +.2; 

Pratilice: Lathyrus ulig nosus 1.2, Epilobium lancelatum +.2, Siuim lanceolatum 

f. banaticum +.2, Nephrodium thelypteris +.2-, Galium palustre f. lanceolatum +, 

Glechoma hederacea +.2, Lysiimachia numumiularia +.2, Lythrum salicaria 1.2, 

Symphytum officinale +.2, Senecio paludosus +.2, Bidens frondosus +.2, Inula britannica 

+.2, Glycirrhiza ech'nata +.2, Lysimachia vulgaris +.2, Bidens tripairtitus 

+ .1, Echinochloa crus galli +.2, Potentilla reptans +.2, Agrostis alba 1.3, Eupatorium 

cannahinum +.2, Epilobium adnatum +-2, Urtica diooea +.2, Armoracia macrocarpa 

+ .2, Gra'tiola officinalis +.2, Althaea officinalis +-2, Verbena officinalis +.1, Galega 

offinicinalis +.2, Roripa sylvestris +.2, Geranium iro'bertianum +.2, Stenactis annua 

+ .2, Pulicaria disenterica +, Epilab'um hirsutum +.1, Scutellaria gallericulata +.2, 

Polygonum hydropiper +.2, Teuonium iScoirdium +.2, Poa trivialis 1.2, Potentilla 

anserina +.2, Oenathera biennis +.2, Carex leporina +, Polygonum lapathipolium 

+ .2. 

Treba istaći da je u ovakvim sastojinama Bahofenova topola očito minimalne 

vitalnosti: stabla su niska, iskrivljena, nepravilne krune i nejednoličnog 

prirasta. Sve ovo govori u prilog tome da je na ovakvim staništima 

Bahofenova topola na granici vlažnosti koju može podneti. U tehnološkom 

pogledu ona tu daje slabo upotrebivu tehničku deblovinu. 

Ovakva staništa Bahofenove topole su najduže plavljena staništa šume 

topole. Zabarenost tla, međutim, nije velika i struktura peska nije nepovoljna. 

Prema tome slabi uzrast Bahofenove topole objašnjava se dužim 

stagniranjem površinske vode. 

2) Drugi tip staništa Bahofenove topole je isto tako šuma topole s razlikom 

da na ovom drugom, staništu bela topola preovladuje ili potpuno potiskuje 

crnu topolu. To su sastojine na uzdignutim, oceditijim mestima, koja 

manje trp© od površinskih voda. 

U fitocenološkom pogledu ove sastojine pretstavljaju faciès bele topole 

deliblatske šume topole. Približan floristički sastav ovog faciesa vidi se iz 

sledećeg' snimka (okolina Vrela): 

Sloj drveća: Svojstvene vrste asocijacije: Populus alba 3,3, Populus 

Bachofeni 2.2; Pratilice: Fraximus oxycarpa +. Betula verrucosa +. 

Sloj šiblja: Svojstvene vrste asocijacije: Rubus caesius 1.3, Salix 

cinerea +.2, Viburinum opulus +.2, Salix purpurea +.2; Svojstvene vrste 

sveze: Frangula alnus 1.3, Alnus glutinosa +.2; Pratilice: Crataegus monogyna 

1.2, Rhamus cathartica +.2, Prunus mahalefo +, Fraxinus oxycarpa +.2, Samlbucus 

nigra +, Morus nigra +.2. 

38

Sloj zelja: Svojstvene vrste asocijacije: Myosotis scorpioides f. 

Tiemorosa +.2, Veronica maritima f, cordifolia +.2, Scrop'hularia alata +.2, Hypericum 

acutum +.1, Carex vulpina f. tenuior 1.3; Svojstvene vrste 

sveze: Inula heienium +.2, Nepeta cataria +.2, Hamulus lupulus +.2, Ca rex 

pendula 1.2, Thaliotrum angustissimum +.2, Mentha dumetorum +.2, Angelica 

sylvestris +.2, Convolvulus sepium +.2, Solanum dulcamara +.2; Pratilice: Duvaljouvea 

serotiina +.2, Sium Lanceolatum f. banaticum +-2, Bpilobiium lanceolaitum 

+ .2, Nqphrodium thelypteris +.2, Galium palustre f. lanceolatum +.2, Glechoma 

bederacea +.2, Lysilmachiia nummularia +.2, Potentiila reptans +.2, Echinochloa crus 

galli +.2, Euphorbia lucida +.2, Glyciirrhiza echinata +, Aristolochia clematitiis +, 

Bidens frondosus +.2, Symphytum officinale +.2, Calamogrostis epigeios +.2, Listera 

ovata +.2, Erigeroim canadense +.1, Phleum pratense +.3, Succiissa pratensis f. hilrsuta 

+ .2, Silène vulgaris +.2, Leersia cryzoddes +.2, Poa triviaLis 1.2, Polygonum hydropipe.r 

+ .2, Lythrum salicaria f. toimentosum +.2, Dyeraniuin robertionum +.2, Glega officinalis 

+.2, Gratiola officinalis +.2, Ciirsiuim canum +.2, Peucedanum palustre +.2, 

Solanum nigrum +.2, Solidago virga aurea +.2, Poa palustris +.3, Serratula tinctoria 

+ .2, Gentiana pneumionathe +.2, Eupatoriuim cannaibimuim +.2. 

U faciesu sa belom topolom postiže Bahofenova topola svoj biološki 

optimum: stabla su lepo razvijena, a visinski i debljinski prirast maksimalni. 

U tehnološkom pogledu ona, međutim, nisu besprekorna, jer često imaju 

habitus rubnih stabala. Ne može se reći da je u topolovoj šumi i ekološki 

optimum Bahofenove topole, jer ona bolje uspeva na nešto suvljim staništima 

u okviru jasenove šume. Međutim ona u topolovoj šumi postiže svoj 

biološki optimum, jer u borbi sa belom i crnom topolom ima više prednosti 

nego u borbi sa jasenom i lužnjakom, koji je na svom staništu potiskuju. 

3} Treće stanište Bahofenove topole je šuma veza i jasena. Na ovakvim 

staništima voda stagnira kraće vremene nego u šumama topole, ali na Deliblatskom 

Pesku ova staništa su raspoređena oko stajaćih voda, a ne oko 

tekućih, kao što je to slučaj u šumi topole. Tie je takode različito od tla u 

šumi topole: ono je peskovito, ali je mnogo više humozno nego u šumi 

topole. Osim toga ono ima jasne znake zabarivanja, što u šumi topole nije 

slučaj. 

U fitocenološkom pogledu ove šume jasena pripadaju asocijaciji Fraxineto-Ulmetum 

effusae faciesu sa johom, brezom i Bahofenovom topolom. 

Primera radi navodimo ovde jedan snimak sa Konstantinove Bare na 

južnom obodu Deliblatskog Peska. 

Sloj drveća: Svojstvene vrsie asocijacije: Fraxinus oxycarpa +.2, 

ULmuis ef fusa +.2 ; Diferencijalne vrste f a c i e s a : Populus Baohof eni 

1—2.3, Alnus iglutinosa 4.2; Pratilice: Populus alba +.2, Populus niigra +. — 

Sloj šiblja: Pratilice: Ligustrum vulgare +.2, Cornus sangvdnea +.2 .Rhamnus 

xathartriea +-2, Crataegus monogyna +.2, Prunus mahaieb 1.2, Sambucus niger +.2, 

Viburnum opulus 1.2, Alnus glutinosa +.2, Fraingula alnus 1.2, Rubus caesius 2.2. — 

Sloj zelja: Svojstvene vrste asocijacije: Nephrodium thelypleris 4.4, 

Fraxinus oxycarpa +.2, Ulmus effusa +.2; Pratilice: Brachypodium silvat'cum 

+ .2, Geum urbanum +.2, Glechoma hederacea +.2, Cornus samguinea +.1, Rhamnus 

cathartica +.1, Prunus rtahaleb "Hi, Clematis vitalba 1.2, Morus nigra +.2, Galium 

palustre 1.2, Lysimachiia vulgaris +, Geranium robetrtianum +.1, Humulus lupulus 

+ .2, Bidens frondosus 1.2, Polygonum hydropiper 2.2, Eupatorium Cannabinum +.1, 

Carex stricta (?) +.2, Lycopus europaeus +.2, Carex pseudocyperus +.2, Cirsiium 

«anum +, Lytbrum salicaria +.1, Solanum nigrum +, Poa tmlvialis 1.2, Carex vulpina

U ovoj šumi postiže Bahofenova topola ekološki optimum. To međutim 

ne dolazi dovoljno do izraza zbog odnosa konkurencije, koji čine da je ona 

po pravilu potisnuta najčešće od johe, jasena i veza, rede od breze. 

Kako je ova šuma obično gusta i potpuno sklopljena, stabla Bahofenove 

topole u njoj su visoka, pravilna i sa dobrim prirastom u debljinu. Zbog 

toga su u tehnološkom pogledu besprekorna. 

U šumi jasena i veza, naročito u faciesima sa lužnjakom, Bahofenova 

topola nalazi se na granici suhosti podloge i preko te granice ona u prirodnim 

sastojinama više ne dolazi. 

4) Poslednje stanište Bahofenove topole su međudinski prostori na 

južnom obodu Deliblatskog Peska; to su vrste kotlova ograničenih relativno 

niskim dinama od svega nekoliko m visine vrlo< senovitih i čiji prečnik se 

kreće u granicama od par stotina metara. Tie je sivkastožuti pesak, najgrubljeg 

mehaničkog sastava na Deliblatskom Pesku, Na površini ima tanak 

(do 8 cm) sloj humusa, koji je po mehaničkom sastavu takođe peskulja sa 

tragovima zabarivanja. 

U fitocenološkom pogledu ova šuma pripada tipu deliblatske šume 

hrasta i lipe, faciesu sa Bahofenovom topolom. 

Primera radi donosimo jedan snimak iz okoline Dubovca, 

Sloj drveća: Svojstvena vrsta sveze: Tilia tomentosa 1-2, Prunus mahaleb 

1.2; Diferencijalna vrsta faciesa: Populus Bachoieni, 4,2; Pratilice: 

Crataegus monogyna +.2, 

Sloj šiblja: Svojstvene vrste sveze: Loniicera xylosteum 2.3, Viburnum 

lantana +.2, Evonymus verrucosa' +.1.2, Tilia tomentosa +.2, Prunus mahaleb +.1.2, 

Querents pedunculatai f. crass,iiulcula (?) +.2, Rhus coitynus +.2; Pratilice:. Cornus 

sangnivea +.2, Crataegus monogyna ' 1.2, Beriberis vulgaris + .2,, Lygustruim vulgare 

+ .1.2, Rufous caesieus +, Samlbucus nigra +.2, Clematis vitalba 1.2, Populus Bachofeni 

+ , Evonymus europaea +.2. 

Sloj zelja: Svojstvene vrste asocijacije: Viincetoxicumi laxum i .2; 

Di fer en ci jalne vrste facicsa : Ruibus caesius 1.2, Solidago vinga aurca 1.1, 

Equisetum palustre +.2; Svojstvene vrše te sveze: Tilia tomentosa 1.1, Po'ygonatum 

latifolium +.1, Virbuirnum lantema 1,1, Lonicera xylosteum; +.1.2, Prunus mahdleb 

+ .2, Evonymus varruicosa +.2, Rhamnuis cathartica +.2, Quercus pedünculata f. 

crassiuscula +, Rhus cotynus +.2, Cephalanthera rubra +.2, Dietaimnus albus +.2; 

Pratilice: Crataegus monogyna +.1.1, Cynoglossuim officinale +.1, Berberis vulgaris 

1.1, Clematis vita'ba +.1, 'Convallaria majailis 1.2, Lygustrum vulgare +.1.1, Asparagus 

tenuiifoliuis +.2, Carex divulsa +.1.2, Piimpinelk saxifraga +.2, Thalictruim aguilegifolium 

+, Evonymus europaeus +.1, Cornus sangninea +.1, Morus alba+, Acer campestre 

+ , Brachyipodiium silvaticum +.1.2, Toriillis arvensiis +.2, Poipuilus alba +, Poa triv'ailis 

+ .2, Polygonuim duimetoiruim +, Agriinrooia eupatoKum +, Sedum maximum +, S'lene 

vulgaris asip. latifoia (?) +.2'. 

Prema iskazima šumara Bahofenova topola u ovim medudinskim prostorima 

je veštački podignuta na račun iskrčene lipe i lužnjaka. Habitus 

stabla Bahofenove topole to potvrđuje: ona su relativno visoka, nerazgranata, 

prava, ali vrlo slaba prirasta u debljinu i za svoju starost nenormalno 

tanka (što ukazuje da drvo nije na svom prirodnom staništu). U tehnološkom 

pogledu ova stabla su dobra. 

Iz rečenoga se vidi da ovo nije prirodno stanište Bahofenove topole, 

nega da na njemu ona uspeva samo uz intervenciju čoveka. 

40

Zaključak 

Staništa Bahofenove topole na Deliblatskom Pesku su ova: 

Facies sa crnom topolom u asocijaciji Populetum nigro-albae; 

Facies sa belom i Behofenovom topolom u istoj asocijaciji; 

Facies sa johom, brezom i Bahofenovoim topolom u šumi jasena i veza. 

Sva ova tri staništa su prirodna staništa Bahofenove topole. 

Facies sa Bahofenovom topolom u deliblatslkoj šumi Jipe i lužnjaka. Na 

ovom staništu Bahofenova topola uspeva samo uz intervenciju čoveka. 

Optimum postiže Bahofenova topola u faciesu sa belom topolom (asocijacija 

Populetum nigro-albae) na slabo bumoznoim pesku, na mestima uz 

tekuće vode i koja su periodički plavljena. — Ekološki optimum Bahofenove 

topole je u šumi jasena i veza na zabarenom humoznom pesku, na 

mestima gde poplava traje vrlo kratko. U ovoj šumi međutim ona dolazi 

rede, zbog konkurencije drugih drvenastih vrsta. 

Granica prema vlažnosti je za Bahofenovu topolu faciès sa crnom 

topolom, u šumi topole na slabo humoznom pesku, uz tekuće vode, na mestima 

koje najviše trpe od poplave. Ovde ona ima jako smanjeni vitalitet, 

a tehnološki je bez vre dna. 

Granica prema suhosti podloge za Bahofenovu topolu nalazi se u 

deliblatskoj šumi lipe i lužnjaka, u međudinskim prostorima, jako osenčenim, 

van dohvata poplavnih voda, na vrlo slabo humuznom, relativno grubom 

pesku. Ovo stanište ne pretstavlja za nju biološki optimum, ali je na 

njemu u tehnološkom pogledu besprekorna. Prirast joj je, međutim, mali. 

Na ovakvim staništima Bahofenova topola uspeva samo veštački uzgojena. 

Literatura: 

Hayek A.: Prodromuis, florae Penins/ulae balcanicae, — Berlin 1927. 

Jâvorka S,: Magyar Flora. — Budapest 1925. 

Slavnić Ž.: Vegetacijske studije Vojvodine. Naučni zb. Mat. srp. Serija prir. 

nauke bn 2. (u štampi). ' 

Stojković L.; Navodnjavanje Vojvodine i njen b'ljnii sastav. Arh. za polj. 

nauke i tehn, —• Beograd 1949. 

Wagner J.: A dclibldti kincstâri hotmokpuszta novényilâga. Brd, kis. XVI. 

Selmecbânya 1914. 

ÜBER DIE ÖKOLOGIE DER ART POPULUS BACHOFENI WIERZ IM GEBIETE 

DES DELIBLATER SANDES 

In der Abhandlung wird die Ökologie der Art -Populius Baohofeni Wierz. die in 

der Vojvodina auf das Gebiet des Delöblater Sandes beschränkt ist, ausführlieh besprochen. 

Von dem ökologischen und phytoicoenologischen Standpunkt aus werden die 

Standorte der Art in vier Typen abgesondert. Der erste Typus dos Standortes ist das 

Populetum albo-nigrae, Fazies mit Populus nigra. Auf diesem Standorte dauert die 

Ufoerschwemimiung am längsten; der Boden ist ein Alluvium. Populus Bachofeni ist 

hier na der Grenze dar Feuchte und gedeiht schlecht. 

Der zweite Standort is das Populetum albo-niigrae, Fazies mit Populus alba. Die 

Ubersohwemimung dauert etwas kürzer, der Boden ist derselbe. Die Vitalität der Art 

ist gross. i 

41

Der dritte Standort ist ein Fraxitaeto-Ulmetum effuisae, Fazies mit Alnus glustinosa, 

Birke und Populus Baohofenii. Der Bodan ist ein sekr leichter sandlehmiger 

.Moorboden; die Überflutung dauert verhältnismässig kurz. Die Vitelität der Art ist 

gross. 

Der vierte Standort is ein Eichen-Limder-Wald, ausserhalb der Überschwemmung; 

der Boden ist ein feinkörniger Sand mit einer dünnen Humusschicht. Populus Bachofeni 

kommt nur in Beständen dm Dunnenzwischeruraum vor. Die Vitalität dar Art ist 

nicht gross, die Baume sind technisch aber tadellos. 

Auserdem werde die Licht und Temperatur — Venhältn'sse während der Vorblüte- 

und Blute-Zeit und während der Fruchtbildung besprochen. 

Ing. Drago Radimir (Zagreb) : 

SMOLARENJE STIMULACIJOM 

Već deeenijama poznat je postupak povećanja proizvodnje smole iz 

četinjara upotrebom raznih kemijskih srestava. Nanašanjem (premazivanjem, 

kapanjem, prskanjem) rastvora kiselina ili alkalija na svježe rane 

(žlijebove) bjelenica nastojalo se spriječiti bubrenje tkiva smolnih kanala 

četinjara i zadržati ukrućivanje smole u dodiru sa vazduhom (zbog kristalizacije 

odnosno isparivanja terpentinskog ulja iz smole), da bi se produžilo 

curenje smole iz obnovljene rane. 

Dr. Hessenland, profesor Visoke škole za trgovinu u Königsbergu, 

zasnovao je pokusna istraživanja po ovom predmetu još $. 1933. sa 10.000 

bjelenica običnog bora na području šumarije Kobelbude (Samland). Smolarenjë 

sa stimulacijom postepeno je prošireno na područja Meseritz, Schönlanke 

i Bütow sa ukupno 350.392 bjelenice. — Prema izvještajima nieôvih 

saradnika Kubluna (1936), Splittera (1937) a naročito Loyckea (Forstarchiv 

Hannover 1938) ova istraživanja dala su za praktično smolarenje 

pozitivne rezultate. 

Nanašanje izvjesne količine kiselina ili alkalija na svježa zarezivanja 

bijeli borovih stabala povoljno je djelovalo na proizvodnju smole. Curenje 

smole se produžilo toliko, da nije bilo potrebno obnavljati rane nego samo 

svakih 14 dana (mjesto do tada uobičajenih 5—7 dana kod normalnog smolarenja). 

Time se mnogo uštedilo na radnoj snazi. Najveći uspjeh postignut - 

je primjenom 25°/o-sumporne kiseline. 

Prskanjem svježe zarezanih žlijebova kiselinom mjesto dotadanjeg 

močenja i premazivanja rana povećao se prinos smole za 30% po zarezu, 

laka su time prinosi po zarezu i bjelenici prilično povećani, ipak konačni 

sezonski prinos nije mnogo varirao od onog pri normalnom smolarenju 

obzirom na reduciran broj obnavljanja rana (12—15 mjesto normalno 24— 

35 zareza). Međutim uspoređivanjem proizvodnje smole narmalno smola- 

Tenih sastojina s onima, u kojima se smolarilo primjenom kemijskih srestava, 

—• pri jednakoj širini bjelenica i s jednakim 

vremenskim razmacima između dva uzastopna zarezivanja 

— ustanovljeno je da se povećanje prinosa 

smole po pojedinom zarezu kretalo između 200 

do 250°/o bez obzira na stanišne i sastojinske prilike. Djelovanje stimulacije 

pokazalo se efikasnim pri smolarenju sastojina boljeg i lošijeg boniteta kao 

i pri višegodišnjem smolarenju jednog te istog stabla. 

42

Proizvedena sirova smola stimulacijom bila je po izgledu, kvaliteti i 

indeksu iskorištenja (95—96°/o i to 72—73% kolofonija i dko 23°/o terpentinskog 

ulja) slična onoj dobivenoj običnim smolarenjem, samo je kolofonij 

naginjao kristalizaciji ali je zadržavao i pod kraj sezone izrazito jasno 

svjetlu boju pogotovo kad je prskanje kiselinom smanjeno za 50°/o. Ekonomičnost 

smolarenja stimulacijom iskazana je viškom dobitka koji je 

iznosio 28% do 56% od prodajne cijene smole po kg. Naravno da rentabilnost 

smolarenja sa stimulacijom ovisi — kao i kod normalnog smolarenja 

— od prirodne sposobnosti proizvodnje smole pojedine borove sastojine. 

Veća ekonomičnost i rentabilnost smolarenja sa stimulacijom prema normalnom 

smolarenju ostaje na snazi sve dok ne nastupe bilo kakove izvanredne 

okolnosti (poskupljenje prerade smole, snižavanje cijena destilacionih 

proizvoda, uništenje šum. kapitala itd.). Iskorišćavanje smole sa 

smrekovih stabala u Njemačkoj bilo je svojevremeno napušteno s razloga, 

što je prinos smole bio razmerno malen (od 0,20—0,50 kg po stablu sa 4 

kare u sezoni), što je skorjela smola sadržavala samo 10—12% terpentinskog 

ulja, te što su smolarena stabla bila izvrgnuta truleži skidanjem kaiša 

kore u širini od 3—5 cm i visini od 1—2 m. 

Djelovanje stimulacije pri različitim stanišnim i sastojinskim prilikama 

Pokusna ploha 

Hohenwalde 

norm, smolar. 

stimulirano 

Chris ti an stadt 

norm, smolar. 

stimulirano 

Tau or 

norm, smolar. 

stimulirano 

Starost 

Bonitet 

Sklop 

106 

III. 

0,7 

132 

IV. 

0,8 

105 

IV./V. 

0,7 

BiTOJ 

zareza 

12(13)* 

11(13) 

10(12) 

Pauza 

medu 

zarezima 

prosj. 

dana 

11,67 

12,92 

11.80 

Ukupni 

prinos 

grama 

852 

2860 

673 

1301 

451 

1109 

Prinos 

po rezu 

Ï kari 

grama 

71 

196,7 

61,2 

118,3 

45,1 

110,9 

širina 

kare 

u cm 

50,7 

48,9 

46,8 

43,5 

42,1 

Prinos 

po rezu 

d cm 

širine 

kare 

1,40 g 

4,09 g 

1,25 g 

2,53 g 

1,04 g 

2,63 g 

Zarezivanjem smreke po »Spletlstösser-Kienitz« metodi, te upotrebom 

specijalnih strugova i primjenom stimulacije s 25—30%-tnom solnom ili 

sumpornom kiselinom s nešto kalcij klorida, povećali su se prinosi smole na 

više nego trostruko, te je proizvedeno prosječno 1,50 kg sirove smole po 

stablu. (Dr H. Splitter: Ein Weg zur Eigenversorgung Deutschlands mit 

Naturharzen, Neudamm 1939.). 

Naučna istraživanja smoilarenja sa stimulacijom u Rusiji pokazala 

su da je prinos smole obnovljene rane 4 puta veći nego ikod običnog smolarenja, 

ali je samim tim prinos po sezoni ostao nešto manji od običnog 

smolarenja radi manjeg broja zarezivanja. Pri tome je utrošeno oko 

2,5°/o kiseline od težine proizvedene smole. (Vasečkin — Tehnologija 

* U zagradi su uračunati i prvi zarezi pred stimuliranje. 

43

ekstraktiyntih tvari, Moskva 1944). Usavršavanjem tehnike smolarenja 

(specijalni strugovi, način zarezivanja, količina, koncentracija kiseline 

i t. d.) proširena je primjena stimulacije na praktično smolarenje utroškom 

0,4 litre kiseline na 1000 zareza s dobrim uspjehom. (Rukovodstvo 

po podsočke, M. L. P. SSSR, Moskva 1947. XII.) 

U Francuskoj je provedeno na području šumarije Caudos (Gascogne) 

smolarenje primorskog bora (P. pinaster) sa stimuliranjem u vidu pokusa, 

najprije sa 500, zatim sa 1000, a ove godine sa 30.000 bjelenica. Prema 

izvještaju M. BliecE-a, gener. direktora udruženja šumara i proizvođača 

smole J. F. postignuti su slijedeći rezultati: 

(Bois et Résineux, Bordeaux No. 1560, 1951.) 

- 

Godina 

pokusa 

1948 

1949 

1950 

Prinos smolairenih stabala (500 bjelemica) 

sa stimulacijom normalno smolareno 

i 

1.767 

1.654 

1.548 

1.682 

2.6C2 

2 166 

Svoga za 3 sez.: 4.969 6.450 

%> 

manjak 

4,85 

°/o 

višak 

57,31 

39,92 

19,13 

Time je pri smolarenju borova iste starosti, na istom staništu i jednoj 

parceli sa istim smolarima postignuto za 3 sezone prosječno povećanje 

prihoda od 549,5 kg smole ili 19,13°/o. Negativan prihod prve godine 

treba svesti na nesigurnost u radu, nepotpunu racionalizaciju poslovanja 

i neizvjesnost odgovarajuće koncentracije kiseline. Za toplih mjeseci 

juli—august prskalo se sa 50%-tnim rastvorom sumporne kiseline (41* 

Baume), za hladnijih sa 60% (48° Baume). — Utrošeno je 2,79 kg 50°/o-tne 

i 8,35 kg 60%-tne kiseline, svega 11,14 kg r odnosno 7,41 gr po kari i 

sezoni u vrednosti od 0,155 Frcs računajući za 1 kg 21.— Frcs. Po namirenju 

svih troškova (radna snaga, kemikalije, nabava raspršivača i t. d.) 

proizlazi povećanje prihoda metodom stimulacije po kari i sezoni od 

14,62 Frcs pri tržnoj cijeni smole od 35,24 Frcs po litri. 

Pri smolarenju sa stimulacijom pričvršćivanje slivnika vrši se tik 

pred početak radne sezone (protivno od franc, metode], a skidanje kore 

odnosno rumenjenje samo u tolikoj mjeri, da se odstrani mrtva kora i 

postigne glatka površina. Bjelenica se postavlja što niže pri zemlji (na 

visini od 30 cm, u širini od najviše 10 cm), širina zareza odgovara širini 

struga, a dubina reza ne smije zahvatiti bijel. Za 3 sezone izvršeno je 78 

rezova, dok je na stablima bez stimuliranja provedeno 96 zarezivanja. 

Time je na 500 stabala za 3 sezone ušteđeno na vremenu 60 sati ili 2 

sata 24 sekunde po kari, odnosno 8 sekunda po zarezu, (manje za 18,75% 

na radnom vremenu). 

Prskalice su izrađene iz plastične mase zvane »polvthen«, koju ne 

nagriza kiselina.. S njima se može odmah po zarezivanju žlijeba po amerikanskoj 

metodi nanijeti tačno određena količina kiseline bez svake 

pogibelji za radnika, koji treba da ima sa sobom malo sode bikarbone ili 

44

TI blizini krečne vode radi neutralizacije event, ozleda. Ukoliko se po 

završetku ovogodišnjeg pokusnog smolarenja sa stimulacijom donese 

odluka, da se ono proširi i na ostala područja, moći će se uštediti od 

• J~WJ' 0 0 0 radnih sati < te u ratnoj mjeri poštedjeti od kvara najvriledniji 

(donji) dio borovih trupaca. — Prema saopćenju prof. R. David-a 

rezultati dosadanjih bioloških istraživanja govore u prilog primjene ovog 

postupka. . 

""Sü 

O postignutim rezultatima smolarenja stimulacijom na pokusnim plohama 

od 500 odnosno 10.000 stabala primorskog bora (P. pinaster) iznosimo 

slijedeće podatke: • 

Pokusi su vršeni — da bi se izbjegli individualni uticaji — tako da 

je na svakom stablu na protivnoj strani zarezana kontrolna bjelenica po 

trancuskoj metodi, dok se stimulacija vršila na bjelenicama po amerikan- 

S?/" ni Z aC - cL? et0di Sa Pjenom sumporne kiseline koncentracije od 

JU J /o, 40°/o i 50% 

45

stimulirano nestimulirano prosj 

Metoda smoCarenja 30% 40% 50% prosječno 

kilo g r a ma 

Obično smolarenje po amer. 

met. zavezivanje svakih 8 dana . 1.00O 

kontr. bjelenaca na Sstoan 

stablu po fr. met. 2.000 

amer. met. zarez, svi 8 d. 3.127 2.727 2.344 2.73 

kontr. bjol. na .istom 

stablu po franc, met 1.6.87 1.670 1.387 1.150 

amer. met. zar. 15 dnevno 1.667 1.740 2.224 1.87 

kontr. bjel. na is torn 

stalb'Ju po franc, met. 0.868 0 968 1.036 0.956 

amer. met. zarezf 15 dn. 1.862 1.847 1.902' 1.87 

kontr. bjel. na ist. stablu 

po franc, met .zarez. 8 dn. 1.481 1.420 1.586 1.496 

Prema drugim istraživanjima vršenim na većem broju stabala proizvedeno 

je redovitim smolarenjem po francuskoj metodi prosječno po 

bjelenici i sezoni 2.17 kg, dok je amerikanskom metodom sa stimulacijom 

proizvedeno prosječno 2.65 kg smole. 

U Španiji se već pet godina vrše naučna istraživanja po predmetu 

iskorišćavanja smole primorskog bora (P. pinaster) stimulacijom. Pri tome 

se vodilo računa o svim faktorima, koji imaju iole upliva na količinu i 

kvalitet proizvedene smole kao na pr.: vrsta i koncentracija kiseline, 

trajna ili izmjenična stimulacija, trajanje stimulacije, način zarezivanja, 

temperatura, vlaga itd. Pri primjeni trajne stimulacije tj. prskanja prigodom 

svakog zarezivanja apšoom, najveći doprinos smole dala je 20 0 /» 

solna kiselina uz trajanje stimulacije od 75—80%> ukupnog radnog vremena. 

Pri jačem zarezivanju upotrebljena je je kiselina 30—40%> koncentracije 

za vrijeme od 65% radne kampanje; pri izmjeničnoj stimulaciji tj. 

prskana svakog drugog zarezivanja, upotrebljena je 30°/o kiselina za trajanja 

od 4/5 radnog vremena (sezone). Ova istraživanja još nisu 

okončana.* 

U Americi se osim upotrebe stimulacije kemijskim sredstvima primjenjuje 

pri smolarenju i cijepljenje gljivama u svrhu »ubrzanog sanolarenja«. 

U Sjevernoj Karolini zapazio je 1945. g. Hepting, da se mnoga 

stabla borova P. virginiana, P. rigida i P. echinata u vrhovima krošnja 

napadno suše. Na oborenim stablima ustanovljen je napad gljive Fusarium 

lateritium f. pini, koja prouzrokuje »smolasti rak« radi izvanrednog izliva 

smole. Pošto je uspio da iz napadnutih stabala izolira jednu kulturu gljive 

fusarium, on je time — u svrhu industrijskog iskorišćavanja smole — 

inficirao redovita zarezivanja bora P. caribaea. Smola je curila za vrijeme 

čitave ljetne sezone, — zastala je preko zime — da s proljeća ponovo 

krene da curi bez ikakvog obnavljanja zarezivanja. 

Pokusna istraživanja na borovima P. virginiana, P. echinata i P. caribaea 

cijepljenim s gljivom fusarium pokazala su da je na stimuliranim 

stablima smola obilno curila za vrijeme od 100 dana, dok je na kontrolnim 

stablima normalnog smolarenja prestala curiti poslije 5—6 dana. 

* F. Najera y Angulo e M. P. Riiipe Iamprecht: Resinacion con estimulantes 

quimicos-Instituto forestal de investigaciones y esperieneias, Madrid 1951. 

46

Dabifji su pokusi vršeni u Lake City, Florida, na borovima P. caribaea 

i P. palustris, koji se kao najizdašniji iskorišćavaju za proizvodnju smole, 

u grupama po 10 stabala, pomoću posebnog valjkastog dlijeta promjera 

2 cm (»Test tube«). Dubina rane je dopirala do kambiuma ili je zadirala 

za 0.65 cm u bijel. Zarezi pojedinih dubina tretirani su na 4 razna načina: 

inficiranjem gljivom fusarium I. i II. izolacije, primjenom sumporne 

kiseline (40% za P. car., a 60°/o za P. palustris), dok rane na kontrolnim 

stablima nisu zaražene gljivom niti prskane kiselinom. 

Radi utvrđivanja curenja smole i varijacije djelovanja pojedinih faktora 

(topline, vlage, vjetra itd.) tokom radne sezone vršeni su pokusi zarezivanja 

P. car. i P. palustris po amerikanskoj metodi žlijebovima cea 

1 cm širokim i dubokim i to I. zarezivanjem same kore do kambiuma i 

II. zarezivanjem bijeli i neposrednim inficiranjem gljivom. Rezultati ovih 

pokusa pokazali su da je normalno curenje prve periode trajalo kod bora 

P. caribaea pet sedmica, a kod P. palustris tri sedmice, te da je daljnje 

obnavljanje žlijebova na istoj površini produljilo curenje smole kod prvog 

za tri sedmice, a kod drugog bora za još dvije sedmice. 

Nije još tačno ustanovljeno da li gljiva fusarium može škoditi okolnim 

mladim stablima, te da li je ona više pogibeljna kao parasit, koji prouzrokuje 

bolest raka nego korisna kao stimulans za ubrzano smolarenje u 

industriji terpentina i kolofonija. Svakako, ukoliko se pronadje neko 

pouzdano i ekonomski povoljno sredstvo za upotrebu ove gljive za stimuliranje 

smolarenja, ona će time, što omogućuje obnavljanjem zareza svake 

treće sedmice, trajno curenje i obilan prinos smole, doprinijeti u mnogome 

uštedi radne snage i rentabilnijem načinu smolarenja u budućnosti. 

I u Jugoslaviji su vrša posljednjih godina naučna istraživanja za unapređenje 

iskorišćavanja smole stimulacijom kiselinama (sumpornom, solnom, 

kaustičnom sodom itd.) na boru i smrči, te su postignuti zadovoljavajući 

rezultati. 

Tako je u Srbiji 1948. godine organizirano smolarsko ogledno polje 

»Divčibare« na Maljenu, da bi se i na domaćim borovima ispitalo djelovanje 

raznih načina zarezivanja na prinos smole i našao najpogodniji razmak 

između dva uzastopna zareza, nadalje da bi se istražio uticaj 25 r Vo solne 

kiseline kao nadražujućeg sredstva u kombinaciji sa kalcium- i magneziumkloridom. 

Dodatkom ovih higroskopskih sredstava nastojalo se spriječiti 

naglo isparivanje solne kiseline poslije prskanja svježe zarezanih 

žlijebova i time produljiti curenje smole. 

Za oba zadatka određeno je po 1000 stabala crnoga bora prosječnog 

promjera oko 25 cm u prsnoj visini, podijeljenih u dvije ekspozicije: sjevernu 

i južnu, na nadmorskoj visini ođ 800—1000 metara. Kao mjerilo 

procjene vrijednosti uzet je prinos po jedinici zarezane površine, vodeći 

pri tom računa o prosječnom promjeru stabala i prosječnoj širini bjelenica 

(zarezana površina). Zarezivanja su vršena po njemačkom, francusikom 

i austrijskom načinu, a svježe rane su prskane sa tri rastvora: 

I) 25% soma kiselina HCl, II) 25% HCl+MgCl2 i III) 25% HCl + Ca€l2. Za 

nove kombinacije (II i III) dodavano je na 10 litara koncentrirane solne 

kiseline 1.0 kg MgCl; odnosno 1.19 kg CaCl2. Prskanje je vršeno iz staklene 

boce od 250 gr na principu obične parfimerijske prskalice. Količina 

utrošenih kemikalija iznosila je oko 2 kg na 1 tonu proizvedene smole. 

47

IV.) Kontrolna grupa stabala bez stimulacija. Rezultati provedenih istraživanja 

jasno su pokazali, da se prinos smole znatno povećava upotrebom 

stimulacije kemijskim sredstvima pri smolarenju na sva tri načina, a 

naročito primjenom kombinacije 25% solne kiseline sa kalcijkloridom. 

Iz niže navedene tablice vidi se da se najveći prinos smole postigao 

primjenom njemačke metode smolarenja (Rillenschnitt) i stimulacijom sa 

smjesom 25% solne kiseline i kalcijhidrata, pri zarezivanju svakih 8 dana. 

Prosječni prinos smole izražen je u gramima po- cm 2 radne površine. 

Razmak vremena 

među 2 zareza 

5 dama: 

po franc, metodi 

„ austr, metodi 

,, njiem. metodi 

8 dana: 

po franc, -metodi 

,, austr. metodi 

,, njeim. metodi 

14 dana: 

po franc, metodi 

„ austr. metodi 

,, mjem. metodi 

Podražavajuća sredstva 

I. 25% HCl 

0.94 

0,97 

1.85 

0.88 

1.37 

186 

0,91 

1.25 

2.05 

II. 25% HOl'+Cl 2 III. 25% 

HCl + CaCfe 

0.95 

1.18 

1.82 

1.04 

1.20 

2.06 

0,92 

1.32 

2.07 

0 96 

1.26 

2.16 

1.06 

1.61 

' 3.47 

1.02 

1.32 

2.37 

IV. Kontrola 

bez stimuilacij 

0.81 gr/cm 2 

0.86 

1.46 ' „ 

0.79 gr/cm 2 

0,83 ' „ 

1.25 

0,75 gr/cm 2 

0.74 

1.30 

Kako se iz prednjeg može razabrati kombinacija solne kiseline sa 

kalcijkloridom u uporedbi sa primjenom same solne kiseline povećala je 

prinos smole za 20°/o, a u uporedbi sa običnim smolarenjem (kontrola) za 

100°/o.* 

Iskorišćavanje smole zarezivanjem smrčevih i borovih stabala i podraživanjem 

kiselinama s izvjesnom količinom kalcijhlorida dalo je i u godini 

1949. povoljne rezultate, makar da su pokusi vršeni samo za vrijeme tromjesečja 

junii-august. Tako nasmrčevim stablima bio je: 

na kontrolnim stablima bez podraživanja prinos smole 358 gr 

na stimuliranim stablima sa 25% HCl ,, ,, 433 gr 

na stimuliranim stablima s 25°/o HCl + CaCl2 „ „ 580 gr 

Povećanje prinosa podražavanjem kiselinom sa dodatkom neutralizirajućeg 

Kalcij-hlorida iznosi oko 63%; kod bijelog i crnog bora ono se penje i 

na 100%. 

Ušteda na radnoj snazi kreće se oko 50%, a analogna ušteda na duljini 

bjelenice omogućava dulje trajanje smolarenja za više godina. Smišljenom 

organizacijom rada pokazao se i povoljniji finansijski efekat 

Analogna ispitivanja vrše se i u ostalim republikama (Slovenija, Bosna 

i Hercegovina, Makedonija) raznim kombinacijama podražujućih kemijskih 

! Uticaj smeše ma.gnez'Jumihllorid-a, odnosno kafciiuimlhloo-ida sa hHorovodoničnom 

kiselinom na lučenje baijsama crnog bora od S. D. iRadosavljevića i M. M. Dudića, 

Glasnik Hamijskoig društva, Beograd ,1948. 

48

sredstava u različitim lokalnim prilikama u cilju pronalaska što savršenije 

i ekonomičnije tehnike smolarenja. 

Poznato je kakav je preokret u tehnici smolarenja proizvela nova 

austrijska metoda uvađanjem boljeg i obazrivijeg načina zarezivanja kao 

i efikasnijeg noža »bečkog hoblića« prema studijama prof. Dr Mazek-Fiala, 

Beč, kao i poljska metoda (Edljinski, Švarc, Ezerski, Varšava). 

Akoprem se ne može pomisliti, da se i na ovaj način smolarenja može 

upotrebiti bilo kakav nož ili strug odnosno bilo kakva vrsta prskalice ili 

količina kiseline u proizvoljnom trajanju, ipak se pri pravilnoj organizaciji 

rada, svrsishodnom načinu zarezivanja uz prskanje odgovarajuće količine 

kiseline određene koncentracije za stanovito vrijeme mogu postići 

zamjerne prednosti u proizvodnji smole. 

Dovoljno je spomenuti samo slijedeće koristi smolarenja sa stimulacijom: 

1. Provađanjem žlijebova po samoj kori stabla ne zahvaća se u 

kambij i ne šteti bijel. Ovakovim obazrivijim postupkom ne priječi se 

drvo u prirastu, ne kvari kiselinom i ne uništava njegov najvredniji donji 

dio debla. Zapažena je činjenica, da borova stabla smolarena stimulacijom 

nisu toliko trpjela na bjelenicama od suše za vrijeme velike vrućine 

1949. godine te da su u upoređenju s normalno smolarenim stablima zadržala 

izrazito svježu zelenu boju iglica. Nadalje se na prerezu mogla 

ustanoviti znatno veća širina proljetnog i jesenjeg tkiva godova, što 

opravdava pretpostavku i živahnijeg prirasta, 

2. Ušteda na radnom vremenu: 

a) pri rumenjenju ne skida se onoliki sloj kore kao kod običnog 

smolarenja, 

b) za vrijeme radne sezone stablo se rjeđe zarezuje (12—15 mjesto 

25—35 puta kao kod običnog smolarenja}. 

Kad bi se u Americi prešlo na praktično smolarenje sa stimulacijom 

(»bark.chipping, ecorcage avec stimulation a l'acide«), moglo bi se prema 

izjavi šefa Instituta za-šumarska istraživanja Jugoistoka U. S. A. uštediti 

najmanje jedan miilion radnih sati! 

3. Ušteda na površini (veličini) bjelenice, koja proizlazi iz: 

a) užih žlijebova i zbijenijeg načina zarezivanja (prije se među žlijebovima 

ostavljao 2 cm širok pojas kore), 

b) manjeg broja zarezivanja,' tako da će se na površini, na kojoj se 

do sada smolarilo četiri godine, moći u buduće smolariti 6—-7V godina. 

4. Dokaže li se, da se primjena stimulacije gljivom fusarium elateritium 

f. pini može smatrati korisnom u industriji smolarenja, onda će se 

prednosti navedene pod toč. 1—3 još u većoj mjeri potencirati. 

5. Iverje borovih stabala industrijskog smolarenja, tretiranih sumpornom 

kiselinom, može se u sulfatnom procesu dobro iskoristiti za proizvodnju 

celuloze, te daje skoro iste prinose kao okruglo celulozno drvo. Prema 

izvještaju tehničkog direktora R.'H. Stevens (National Container Corporation) 

i rezultata ispitivanja podružnice Jug.-ist. Instituta za šum. istraživanja 

u Lake City (Florida) prinos čiste celuloze sa stabala zarezivanih 

i stimuliranih svake dvije sedmice za vrijeme od četiri godline iznosio 

je 41.2% težine suhe tvari, dok je prinos običnog celuloznog drveta bio 

prosječno 42°/o, 

49

Da bi se gore navedene prednosti smolarenja sa stimulacijom kao 

i stečena iskustva dosadanjih istraživanja mogla primjeniti na praktično 

smolarenje uz svrhu što ekonomičnijeg i rentabilnijeg šumskog gospodarenja, 

potrebno je ova istraživanja proširiti i upotpuniti prema našim 

prilikama, jer se iz temeljitijeg poznavanja fizioloških i patoloških procesa, 

koji vode izlučivanju smole, može s pravom iščekivati i daljni 

napredak naše smolarske industrije. 

Ing, Drago R a d i m i r, Zagreb 

Bibliografija: 

Hesseland: »Haranuntzung in deutschen Wäldern nach einem neuen Verfahren«. 

Angewandte Ohemie, 1935. 

Kuiblum: »Kiefeirnhairzung mit chemischen Reizmitteln«, Neudaimimv 1936^ 

Hepting: »Stimulation of oleoresin flow in pines by a fungus«. Science 19-47. 

Snow: Effect of suMuric acid on guim yields from slash and longleaf pines. 

Snow: S. e. Experiment Station. Tehn Note 1948. 

Ouidin: »Etude sur la possibilité de modernisation du gemmage«, 1948 Bordeaux.. 

Oudtn: Activation chimique de la production résinière, 1950, Helsinki. 

Radosavljević Dudić: »Uticaj smjese magneziumihlorida odnosno kaliumfalorida 

sa hlorovodoničkom kiselinom na lučenje balsama ornog bora«, Glasnik Hemijskog; 

Društva, Beograd, 1948. 

Snow: »Gum flow from turpentine pines inoculadet with the pitch-canker fusariuim«, 

Journal of Forestry, 1949. 

Blieck: »Rapport sutr le gemmage a l'acide«, Bois et Résineux, 1951. 

David: »L'Âctivation du gemmage et ses consequenses sur la vitalité du pin 

marittime«, Bois et Résineux, 1951. 

Splitter: »Ein Weg zur Eigen Versorgung Deutschlands mit Naturharzen« Neudaimim, 

1939. 

Kisser, Mazek-Fiala: Untersuchungen über Harzgehalt geharzter Schwarz- und 

Weisskriefer, Holzmarkt N. 21, 1950:. 

F. Najera y Angulo e M. P. Ripe Lampreoht: Resinacion con estimulantes 

quimicos-Instituto forestal de investigaciomes y esperiemciasi, Madrid 1951. 

Les possibilités du gemmage activé à l'acide. 

Depuis une vengtaine d'années de nombreuses expériences ont été effectuéespour 

essayer de retirer de conifères une plus grande quantité de gemme avec la 

pulvérisation sur Iles cares de divers substances: acides minéraux et organiques, bases, 

sais, produits organiques à diverses concentrations etc. Dr Hessenland et Dr Splitter 

ont essayé en All'magne lia pulvérisation de solutions à 25°/o d'acide sulfurique et chlorhydrique 

sur les cares de Pinus silvestris et de Picea excelsa (1933—1939.) En même 

temps en Russie Nikolaew et Sinebolow ont coimimensés des essais analogues. 

Le Doyen Brus ouiligna dans une conference a Bordeaux le 3 février 1947 les 

avantages du gemimage active pour la sylviculture landaise et tout a près au, Domaine 

de Caudos ont été faites par M, Bffieclk des démostrations publiques de ce procédé, 

appliqué déjà lia quatr'ème année en France sur Pinus mariitima. Les observations 

biologiques effectuées par M. David depuis quelques années résultes favorables à 

l'adoption du nouvelle méthode à l'acide. 

Aux Etats-Unis la Station expérimentale gorestière de Lake City (Florida) avait 

reprise ces experiences avec succès sur Pinus palustris et P. Carilbaea (1936) et les 

résultats d'une sécrétion plus abondante de la gemme (30—100%) et un accroissement 

de la durée de son écoulement (3—5 semaines), causés par application de Fusarium 

lateritium f. pini\, ont été exposés par A. G. Snow (1949.) 

Les nouvelles méthode ont été appliqués en divers républiques de notre pays 

spécialement an Serbie sur Pinus laricio et Picea excelsa avec succès, mais on pense 

q'il vaut niieuix attendre les résultats d'un beacoup plus grand nombre ..de cares; 

avant son apilicatiion industrielle. 

50

Ing. Rikard Striker (Zagreb): 

LIGNIN KAO SIROVINA 

Opći pregled 

Izvan svake je sumnje, da je iskorišćavanje drveta, ove veoma važne 

sirovine, do sada ostalo nesavršeno i manjkavo. Tako je n. pr. činjenica, 

da je kemijska prerada drveta usm'jerena pretežno ka racionalnom korišćenju 

celuloze, dok se goleme količine lignina rasipaju. 

Najznačajniji pratioc celuloze u drvetu i drugim drvenastim biljkama 

je lignin, čiji je zadatak u biljci, da ukruti i pojača zidove ćelija, a nalazi 

se između pojedinih vlakanaca odnosno sudova. Prosječan sastav potpuno 

suhog drva je: 

celoloza . . . . 45%> 

lignin 29% 

hemiceluloza . . . 22Vo 

smole i dr. tvari . . 4°/o 

100°/o 

Kako već rekosmo od tri navedena glavna sastojka drveta, za sada 

ima jedino celuloza privredno značenje. Ona služi za proizvodnju papira, 

umjetnih vlakanaca, eksploziva, drvnog šećera i dr. Lignin i hemiceluloza 

se minimalno ili uopće ne i&korišćuju, te su, što više, suvišni otpaci, Čije 

otstranjivanje zadaje tvornicama mnogo briga i troškova. Radi se o 

ogromnim vrijednostima, koje gubi narodna privreda. Kod industrije celuloze 

na pr. otpada prema opreznim procjenama godišnje oko 8 miliona 

tona sulfitne lužine (suha supstanca). Lignin, sadržan u tim lužinama, 

danas skoro u cijelosti propada, jer u tehnici još nije naišao na odgovarajuću 

primjenu. ' 

Premda je zadnjih decenija postignut na ovom području znatni napredak, 

ostaje još široko polje za istraživanja i primjenu u tehnici. U nastavku 

dajemo kratak pregled o našem sadašnjem poznavanju lignina i 

sliku njegove mnogostrane upotrebivosti kao sirovine. 

Kemijska svojstva i oblici lignina 

Lignin je zbirno ime za različite drvne tvari koje ne sadržavaju celulozu. 

Treba razlikovati biljni tzv. genuinski lignin od tehničkoga. 

Vegetativni t. j. genuinski lignin je sastavni dio svake drvne materije. 

Značaj lignina u prirodi okarakteriziran je time, da put do uglja vodi preko 

atmosferskog ugljičnog dioksida i lignina. 

Premda proces pretvaranja drva u ugalj do danas još nije potouno 

razjašnjen, utvrđena je činjenica, da kod toga lignin igra glavnu ulogu. 

Ugalj je nastao pod utjecajem eruptivne topline i velikog pritiska zemljanih 

masa iz tinjajućeg lignina tresetine i drveta jedne bujne vegetacije, 

bogate ugljičnom kiselinom. Dok se celuloza djelovanjem gnjiloće ra- 

51

stvara, lignin ostaje netaknut kao glavni sastojak trulog debla. Stepen 

raspadanja vegetacije ovisan je prije svega o prisutnosti kisika. 

Izdvojeni lignin je amorfan (= bez oblika), ima visoku molekularnu 

težinu, a nije jedinstven. Kemijska mu struktura do danas nije poznata, 

što u mnogome ometa tehničko iskorišćavanje. Sastav ovog organskog 

spoja vrlo je složen. U njemu se nalaze slijedeće kemijske skupine: metoksil 

= O.CH3, acetil = CH3.CO, formil = H.CO, slobodni hidroksili i neke 

aromatske grupe. U glavnom možemo reći, da je lignin u kemijskom smislu 

ona sups.tanca, koja zaostaje kao nerastvoreni ostatak, kad na drvo 

utičemo jakom mineralnom kiselinom. 

Utvrđivanje kemijske strukture lignina veoma je otežano njegovim 

fizikalnim i kemijskim osobinama. Vrlo se lako mijenja pod utjecajem 

kemikalija i stoga £a je teško odvojiti u nepromjenenom obliku. Znatno 

se razlikuje od celuloze, dakle od ugljikohidrata. 

Tehnički je lignin industrijski otpadak, odnosno nuzproizvod. Kao 

takav postoji u različitim oblicima već prema postupku dobivanja. Ovakovi 

ličnim sadrže redovito razne nečistoće kao: smole, vosak, masti, 

boje, celulozu, hemicelulozu .nerastvoreno drvo, ostatke šećera te solne 

i oksalne kiseline. Za analitičke svrhe preporučuje se upotreba genuinskog 

lignina, ikoji je manje onečišćen i jeđnoličniji. 

Osobine tehničkih lignina 

Tehnički se lignin dobije putem raznih industrijskih procesa, tako 

na pr. kod saharifikacije drva, proizvodnje celuloze i ostalih kemijskih 

rastvaram'a drva, slame i drugih drvenastih biljaka. Ovi se lignini međusobno 

bitno razlikuju, i to ne samo po kemijskoj strukturi, nego i po 

fizikalnim svojstvima. Pri tome postoje još razlike prirodne naravi, već 

prema upotrebljenoj vrsti drveta fna pr. lišćara ili četinjara). 

Kod fabrikacije celuloze rastvoreni se lignin nalazi u otpadnim 

lužinama. 

Kod natronskog postupka ostaje t. zv. crni lug, koji sadrži lignin 

zajedno sa alkalijama. Dobivanje lignina iz crnog luga u pravilu ne dolazi 

u obzir, jer bi se pri tome morali odreći dragocienih alkalija. Zato 

tvornice natronske celuloze regeneriraju crni lug isključivo radi dobivanja 

alkalija za ponovno kuhanje drveta. 

Nasuprot tome predstavlja otpadni lug sulfitnog postupka skoro 

neiscrpivo vrelo lignina. Na svaku tonu proizvedene celuloze dobije se 

10—12 m 3 sulfitnog luga. Ova tekućina je žutosmeđe boje, pokazuje gustoću 

5—7.5° Bé, a sadrži 9—13°/o suhe supstance, od toga skoro 90% 

organske. Pored polisaharida i hemiceluloze sulfitna otpadna lužina sadrži 

u glavnom lignosuHonske kiseline. Bitan je sastojak sulfitne lužine 

još i sumpor, čiji je veći dio čvrsto vezan uz organsku supstancu, dok se 

manje i promjenljive količine nalaze u formi slobodne ili slabo povezane 

sumporaste kiseline. 

Otpadna sulfitna lužina ima mnogo nedostataka kao sirovina za dobivanje 

lignina, a ti nedostaci do danas još nisu savladani s tehničke 

strane. Nije to samo tamna boja te lužine nego još više čvrsta kemijska 

52

veza sumporaste kiseline i kompleksa lignina. Sadržaj sumpora u ligntnu 

sulfitne celuloze u mnogo slučajeva znatno narušava tok tehnološkog 

procesa preradivanja. Kod drugih vrsta prerade sulfitne lužine treba 

obratiti pažnju različitom stepenu kiselosti. 

Najčišći tehnički lignin otpada prilikom saharifikacije drveta. Ovaj 

se lignin nalazi u krutom stanju, što olakšava u većini slučajeva njegovu 

primjenu kao sirovine. Od općih svojstava krutog lignina treba istaknuti 

slijedeća: velika unutrašnja površina, uslovljena strukturom sličnom pčelinjem 

saću, visoka sposobnost adsorpcije tekućine i soli. Ova svojstva 

prouzrokuju prividnu suhoću lignina, premda je stvarni sadržaj vlage 60°/o. 

Ovo kao i neznatni stepen bubrenja protivno je svojstvima drveta i drvenog 

brašna. Napokon treba istaknuti, da je kruti lignin pod normalnim 

okolnostima postojan protiv utjecaja raznih mikroorganizama. 

Prema tehničkom postupku dobivanja razlikujemo tri vrste saharifikacijonog 

lignina: 

1. po Bergius-Rheinau-u. Uslijed većeg sadržaja smole 

(7—9%) i jače humifikacije ovaj je lignin prilično tamino obojen. Osim 

toga sadrži znatne količine nečistoće, naročito solnu kiselinu, koja 

često smedia prilikom daljnjeg preradivanja. 

2. po Scholler-Tornesch-u. Ovo je najčišći tehnički lignin 

uopće, te sadrži samo neznatne količine nečistoća. Boja mu je svijetla, a 

i kemijska struktura različita od Bergius-lignina. 

3. po Madison-u. Kod ovog amerikanskog postupka provađa se 

hidroliza namjerno samo nepotpuno, tako da jedan dio celuloze i hemiceluloze 

ostaje nerastvoren. Prema tome ostatak od hidrolize sadrži pored 

lignina još izvjesne količine celuloze i hemiceluloze. Ova tzv. »lignoceluloza« 

je vlakanaste strukture i zati žilavija od amorfnog lignina. Prema 

američkim izvorima pokazala se »lignoceluloza« osobito probitačna kao 

sirovina za proizvodnju plastične mase. 

Čistoća tehničkog lignina 

Upotrebljivost lignina za kemijsku preradbu je mnogovrsna. Kao 

sirovina tehnički lignin stoji na raspolaganje u raznim oblicima od kojih 

treba istaknuti: 

1. kruti, amorfni lignin tvornica drvnog šećera, 

2. krutu, vlakanastu »lignocelulozu« američkog postupka, 

3. tekući, rastopljeni lignin (lignosulfonska kiselina) tvornica sulfitne 

celuloze. 

Sirove lignine koji otpadaju prilikom navedenih industrijskih procesa 

potrebno je mehanički ili kemijski, eventualno na oba načina obrađivati, 

da bi se dobilo čiste, prije svega i jednolične sirovine. Tako treba 

n. pr. Scholler-lignin prati sa vodom, sušiti i samljeti. Lignin po Bergius-u 

sadrži još znatne količine solne kiseline, koju treba odstraniti, jer ometa 

svaku daljnju kemijsku preradbu, čak i izravnu upotrebu. Za ovu svrhu 

postoji mnogo postupaka. Solna se kiselina može u dovoljnoj mjeri od- 

53

straniti i jednostavnim izluženjem lignina sa slabom rastopinom kalijevog 

karbonata (potaše) u mješalicama, a zatim s vodom. 

Od upotrebe sulfitne otpadne lužine kao sirovine za kemijsku preradbu 

često se odustalo zbog nepremostivih poteškoća kod prevoza (pomanjkanje 

cisterna ili buradi). Ovakove se lužine mogu prevesti u kruto 

stanje pomoću raznih sredstava za usisavanje kao bolus, kaolin, brašno 

od drva ili vapna, treseta, kiselgura i si. Za izvjesne svrhe dolazi u obzir 

i otparivanje, prethodno neutralizirane tekućine, u vakuum aparatima. 

Vrlo dobru kombinaciju predstavlja postupak usisavanja sulfitne lužine 

pomoću samljevenog Scholler-ovog ili Bergius-ovog lignina. Ova nova 

sirovina pokazala se vrlo probitačna, a pojavljuje se u obliku ploča, zrna, 

štoviše i kao prah. U. vezi stime vrijedno je spomenuti napredak, koji 

predstavlja mogućnost odjelivanja lignosulfonske kiseline pomoću diälize. 

Proizvodnja i upotreba novih prerađevina iz lignina 

Primjena lignina za kemijsku preradu u svrhu dobivanja novih prerađevina 

i poluprerađevina vrlo je raznolika, ma da još nisu ni izdaleka 

iscrpljene sve mogućnosti. Međutim još nije moguće prosuditi konačni 

smjer razvitka ove nove industrije, budući da za sada mnogobrojni spojevi 

lignina očekuju tehničko uvaženje. U nastavku navodimo niz značajnih 

produkata te vrste, koji su već sa uspjehom u praksi primjenjeni. 

a) Lignin kao građa 

Čini se da će lignin odigrati značajnu ulogu kao punovrijedni nadomjestak 

za raznu građu. Suhi, prikladno očišćeni lignin pomješan sa izvjesnim 

sredstvima za vezanje daje tekuće mase, koje se mogu na licu 

mjesta kalupiti. Nakon ukrućenja vrlo su prikladna građa n. pr. u stolarstvu 

i građevinarstvu. Takvo se tvorivo može piliti, prikivati, pa čak i 

strugati ,a od drveta pokazuje mnogo veću otpornost protiv vatre, te naročito 

protiv gnjiloće. Kao sredstvo za vezanje upotrebljava se cement, 

vapno, vodeno staklo i dr. Specifična težina ovakovih ploča iznosi 0,98 

do 1.10. U kombinaciji s odgovarajućim sredstvima dobije se i građa 

potpuno postojana protiv uitijecaja vlage. Ovamo spadaju smjese lignina 

s katranom i bitumenom, osim toga sa silikatima, a konačno s magnezitom, 

odnosno veziva na bazi magnezijskog klorida ili sulfata. Prednost 

ligninske građe ispred običnog lignostona predstavljaju njezina svojstva 

vezivanja viškova soli i vlage bez bubrenja za razliku od podova i zidova 

obloženih drvenim pločama. Ovakove izlivene ligninske mase pokazale 

su se vrlo probitačne za male građevine kao n. pr. montažne kućice, 

barake za stanovanje, garaže, spremišta i si. Nisu samo jeftinije nego 

i manje vlažne i toplije od betonskih ili zidanih zgrada. 

Impregnirane ligninske mase upotrebljavaju se također za nadopunjavanje 

međuprostora podova i obloženih zidova. Time se postiže boPa 

izolacija (od topline i vlage], a osim toga pružaju ligninske mase veću 

zaštitu protiv gamadi i sitnih štetočinja. 

54

) Plastične mase iz lignina 

Sposobnost lignina da otvrđuje pod utjecajem topline, naročito u 

kombinaciji s fenolom i formaldehidom, iskorišćava se za dobivanje plastične 

mase. Sam ilignin je termoplastičan, ali sposobnost otvrđivanja i 

klizanja nije dovoljna. Bez dodataka drugih agensa za kondenzaciju i za 

pretvaranje u smolu može služiti jedino kao sredstvo za vezivanje vlakanaca. 

U tom se slučaju ligninu dodaje suspenzija sirovih celuloznih vlakanaca, 

te se nakon toga ta masa utiskuje u kalupe kod pritiska 50—100 

atm/cm 2 . Dobivene ploče po osobinama slične su poznatim, fenoplasitima, 

ali su znatno jeftinije. 

Općenito ti proizvodi služe za proizvodnju elektrotehničkog materijala, 

raznih prešanih predmeta, karoserija za automobile i dr. 

c)< Termičko iskorišćenje lignina 

Od velikog je značaja suha destilacija lignina, koja odbacuje čitav 

niz dragocjenih produkata kao: ugalj, katran, plinove, tekuće gorivo, aceton, 

čađa i dr. U vezi stime treba spomenuti, da ugalj iz lignina vrlo dobro 

može zamjeniti drvni ugalj, izvanredno važan materijal u industriji željeza. 

S gledišta narodne privrede ligninski ugalj zaslužuje punu pažnju, 

jer oslobađa velike količine dragocjenog drveta za racionalnije korišćenje. 

Lignin služi također kao neposredno gorivo. Njegova kalorična vrijednost 

je približno jednaka onoj prosječnog mrkog ugljena t. j. 3500— 

4500 kalorija. Za sada tvornice drvnog šećera upotrebljavaju lignin skoro 

isključivo kao gorivo, jer je za njih jeftiniji od svakog drugog goriva. 

Izvršeni su štoviše pokusi upotrebe lignina kao goriva za specialne motore 

i plinske generatore. 

Postoje dobri izgledi za pretvaranje lignina u ugalj za adsorbciju, a 

lignin sam također služi za odstranjivanje željeza iz industrijske vode. 

Zatim se mogu dobiti pomoću suhe destilacije u prisustvu nikla (kao katalizatora) 

i vodika, nisko molekularni fenoli, tražene sirovine za proizvodnju 

umjetne smole. Iskorišćenje dostiže 30% fenola u odnosu na 

upotrebljenu količinu lignina. 

d) Razne druge primjene lignina i 1 i g ninskih prod 

u k a t a. 

Dobro neutralizirani, izluženi Bergius-lignin upotrebljava se neposredno 

ili pomješan s brašnom od vapnenca kao gnojivo odnosno kao 

pomoćno sredstvo za đubrenje. Dodatak vapna u formi kalcijskog karbonata 

djeluje ne samo kao neutralizator nego i kao prirodni posrednik za 

izmjenu hranjivih soli: most između anorganske i organske supstance, koji 

se i u prirodnom obliku nalazi u zemlji u vidu spojeva zemnoalkaličnih 

elemenata sa ligninom. Lignin sprečava prebrzo izluživanje hranjivih soli 

(dušika, kalija) iz zemlje putem kiše, jer ih veže. 

55

Smolasta sapunica, koja ostaje prilikom odstranjivanja ostataka solne 

kiseline s kalijum karbonatom iz Bergius-lignina, upotrebljava se za 

proizvodnju sredstava za pranje. 

Kao vrijedne sirovine dolaze u obzir i razne smole, koje se mogu 

izlužiti izravno iz lignina proizvedenog po postupku Bergius-a. Također 

otpadaju kod postupka po Scholler-u derivati od lignina i smole, iz kojih 

se mogu proizvesti šelaku slični produkti. Sve te ligninske smole kao i 

one proizvedene iz sulfitne celuloze vrlo su slične, a mogu poslužiti kao 

prah za poliranje odnosno rastopljene u alkoholu ili u drugim sredstvima 

kao temelj za politure drva. Pošto te smole sadrže i razne prirodne boje, 

već prema vrsti drveta iz kojeg potječu, služe i kao efikasno sredstvo za 

bojadisanje drva (bajc), ostavljajući prr tome lijepi sjaj na površini. 

Od derivata lignina zaslužuju pažnju nitro-, metil-, acetil- i bencoilspojevi, 

nadalje razni alkali-lignini koji pružaju široke mogućnosti za 

nove prerađevine, kao na pr. sintetska maziva, štavila i huminske kiseline. 

Potonje se upotrebljavaju u velikim količinama u proizvodnji papira 

za keljenje, nadalje kao sredstvo protiv kamenca i za čišćenje gradskih 

i industrijskih otpadnih voda. 

Mnogo truda posvetilo se ekonomskom korišćenju sulfitne otpadne 

lužine, odnosno lignina sadržanog u njima. Do sada je uspjela sinteza 

vanilina iz lignosulfonske kiseline odnosno njihovih soli. Vanilhvnaročito 

pak vanilinski derivati (esteri i dr.) značajni su kao* dobra sredstva za 

konzerviranje namirnica. Dalji napredak predstavlja alkalična hidroliza 

sulfitne lužine pomoću vodika (pod visokim tlakom i temperaturom). Dobiveni 

produkti (propil-cikloheksan derivati) vrijedne su polupreradevine 

i otapala u proizvodnji umjetne smole i lakova. Izvjesno značenje pripada 

t. zv. »sulfitmim celuloznim ekstraktima«, koji se upotrebljavaju za štavljenje 

koža. Konačno treba još spomenuti, da su ustrajna nastojanja za 

iskorišćavanje sulfitne otpadne lužine dovela do proizvodnje raznih produkata 

kao na pr. ljepila za papir, tekstil, čak i drvo — veziva za brikete, 

pijesak za kalupljenje i kao sredstvo za borbu protiv štetočinja. 

Zaključak 

Izuzevši celuloze lignin je onaj biljni materijal, koji nam pruža priroda 

u izobilju. Unatoč tomu tehničko iskorišćenje lignina do sada je prilično 

zapostavljeno. Uzrok je relativno slabo poznavanje kemijske strukture 

lignina, što dovađa do toga, da je pravilno iskorišćavanje manje ili više 

stvar slučaja. 

Obzirom na pozitivne rezultate dosadašnjeg iskorišćavanja lignina, 

imperativno se nameću daljna ispitivanja na ovom području, radi upotpunjavanja 

našeg iskustva. Upotrebljivost lignina kao sirovine za kemijsku 

preradu je dokazana. Danas već postoje znaci, da se na pr. saharifikacija 

drveta provodi manje u svrhu dobivanja drvenog šećera odnosno alkohola 

a više radi pokrivanja potrebe na ligninu kao sirovini. 

56

Kemija se lignina danas nalazi još u početcima, ali već se sada mogu 

prosuditi perspektive lignina kao sirovine i važnost pozitivnog riješenja 

ligninskog problema. 

LITERATURA: 

1. W. Fuchs: Die Chemie des Lignins, Berlin 1926 

2. F. Bergiiius: Holz und Kohle. Angewandte Chemie 1928 

3. H. Scholl er: Die Gewinnung von Zucker, Spiritus und Futterhefen aus Holz. 

Chemiiker-Ztg. 1936 

4. H. S c h o 11 e r: Holzverzuckerung. Chemilker-Ztg 1939. 

5. G. Scnneider: Das Hofe ails Rohstoff in der cheim. Technik. Chemiker-Ztg. 

1937. 

6. E. Hägg'lund: Neue Wege der ehem. Holzverwertung. Oesterr Ghemik. Ztg. 

1937 

7. J. Sorgato: Primjena lignina u proizvodnji plastičnih masa. Mat. plast. 1939 

8. I. Crejjas — M. Bertolini: Plastische Massen aus Lignin. Kunststoffe, 

München 1941 

9. K. R e f 1 e : Lignin als Rohstoff. Chemiker-Zig. 1941 

10. F. G. Mariott — C, Greaves: Utilisation chimique du bois. Ottava 1940 

11. F. E. Brauns: The chemistry of Lignin. New York 1951 

LIGNIN ALS ROHSTOFF 

Die chemische Verwertung von Holz, insbesondere von Holzabfaelfcm, ist bis 

heute unvollkommen, da alljaehrlich gewaltige Mengen Lignin ungenützt verworfen 

werden. So fallen z. B. bei der Zeilluloseerzeugung jaehrlich mindestens 8 Millionen 

Tonnen (gereennet als Trockensubstanz) Sulfitablaugen an, die grösstenteils mit den 

Abwaessern fortgelassen werden, wobei das darin enthaltene Lignin vergeudet wird. 

Das Lignin der Holzverzuckerungsfabriken dagegen wird heute nur als Brennstoff 

verwendet, weil es bisher inoch nicht gelungen ist, in grossem Masstaibe aus dem 

kompliziert aufgebauten Lignin-Molekül technćsch wertvolle und billige Stoffe zu 

bereiten. Es bileiibt daher noch sehr viel von Forschung und Technik zu tun übrig. 

Nach einem kurzen Ueberblick über die chemischen Eigenschaften und die 

Formen in denen Lignin, je ach seiner Gewinnung, vorliegt, werden die Moeglichkeiten 

seiner technischen Verwendbarkeit besprochen. 

Auf Grund vielafcher, bis in die neueste Zeit fortgeführter wissenschaftlicher 

und technischer Forschungen ist es erwiesen, dass das Ligniin ein wertvolles Material 

zuir Erzeugung einer grossen Zahl neuer Roh- und Werkstoffe werden kann. 

Es werden sodann einige dieser neuen Produkte, die sich «in der Praxis schon 

bewaehrt haben, angefünrt wie z. B. Baumaterial und plastische Massen. Ferner wird 

die thermische Auswertung, die Gewinnung verschiedener chemischer Produkte (wie 

Vanillin, Phenole, versch. Bindemittel) u. a„ aus Lignin besprochen. 

Obwohl die Ligninchemie noch in ihren Anfaemgen steckt, ist es schon jetzt 

ersichtlich, dass sie rüstig fortschreitet. Lignin rückt immer mehr in der Vordergrund 

wissenschaftlichen und technischen Interesses und damit werden aiuch die Schwierigkeiten, 

die sich noch heute seiner Auswertung entgegensetzen, behoben werden. 

57

Jng. D. Srdić (Zagreb) 

ŠUMARI I LOVNA PRIVREDA 

Danas se kod nas u FNRJ a napose u NRH vrlo mnogo govori o lovu 

kao privrednoj grani, te o njenom razvoju i unapređenju, kao i o koristima, 

koje lovna privreda može da pruži svojoj zajednici, svom.narodu. 

Iznalaze se metode rada, traže se što bolje organizacione forme rada za 

što brže unapređenje lovne privrede. Zašto je sve to potrebno? Jednostavno 

zato, što — ako se dobro i temeljito prouči značaj i važnost lovne 

privrede — uvidjet će se, da lov kao grana narodne privrede može i mora 

svom narodu i svojoj zajednici pružiti zavidne koristi i prihode. 

Kod nas se lov do sada uvrštavao u tzv. sporedna šumska iskorišćavanja 

(ljekovito bilje, razni šumski plodovi, gljive, kamen, zemlja i lov). 

To je iz temelja pogrešno, jer lov po svojoj važnosti, po svom značenju 

u prehrambene svrhe, po svojim prihodima, koje daje, ne smije biti nešto 

sporedno, na lov se mora gledati isto kao i na glavne šumske proizvode 

(drvo). Samo u tom slučaju lov mora da bude postavljen na potpuno 

zdrave temelje, na polju lovstva mora biti racionalno i potpuno intenzivno 

gospodarenje, moraju se striktno primjenjivati sve uzgojne, zaštitne i 

zakonske mjere, kao i naučne metode rada i principi nauke. 

Da bi se uvjerili da je lov zaista tako značajan, da se uvrštava u narodnu 

privredu kao posebna grana, potrebno je malo promotriti stanje, 

prilike i prihode lova u nekim evropskim državama prije II. svjetskog 

rata, gdje se lovstvu i njegovom razvoju posvećivala puna pažnja, gdje se 

je na polju lovstva racionalno i intenzivno gospodarilo (Njemačka, Čehoslovačka), 

paralelno s tim treba promotriti stanje i prilike kod nas u 

predratnoj Jugoslaviji, te u današnjoj Hrvatskoj, gdje je lov bio najvećim 

djelom, gotovo posve zanemaren. 

Iz tih nekoliko tabela i brojčanih podataka vidimo, koliki se prihodi 

mogu dobiti od lovne privrede samo od utrška postignutog za prodano 

meso ustreljene divljači. 

Usput treba istaknuti da su Njemačka i Češka u mnogo nepovoljnijim 

uslovima za razvoj lovne privrede. Kod njih su klimatske prilike mnogo 

nepovoljnije, zima mnogo ranije počinje i mnogo dulje traje, nego kod 

nas, gustoća stanovništva na 1 km 2 je mnogo veća u njih nego kod nas, 

obrada zemljišta, agrikultura kod tih država je mnogo intenzivnija nego 

kod nas, samim tim ima mnogo manje prirodnih zaklona (živica, grmlja), 

a u vezi toga i sami prirodni prehrambeni uvjeti su slabiji. ČSR je teritorijalno 

za cea 50% manja od predratne Jugoslavije, a Njemačka dvostruko 

veća. 

Jedino u čemu su pounenute države u boljem položaju i što uvjetuje 

kod njih bolji razvoj lovne privrede je to, što je kultura i disciplina 

lovaca kao i s v

Zašto je prije rata kod nas bilo tako porazno stanje po pitanju lovne 

privrede, jasno je. Onda je bio takav sistem političkog i državnog uređenja, 

onda se na lov nije gledalo kao na granu privrede, nego uglavnom se 

lov smatrao sportom i razonodom pojedinaca, koji su bili u mogućnosti da 

plaćaju visoke zakupnine (lovišta su se davala u zakup putem licitacija 

i tko je mogao da plati više, dobijao je lovišta na uživanje), bile su visoke 

otstrelne takse i slično. Ukratko na lovce su se postavljala prije rata 

razna ograničenja, a koja su ujedno bila i kočnica za pravilan i normalan 

razvoj lovne privrede. 

Država: 

I. Njemačka 

II. ČSR 

III. Jugoslav 

IV. NRH 

predratna 

> vrst 

divljači 

Jelena 

Stini, div. 

Zečeva 

Fazana 

Trčaka 

Jelena 

Srni, div. 

Zečeva 

Fazana 

Trčaka 

Jellena 

Sm, div. 

Zečeva 

Fazana 

Trčaka 

Jellena 

Srn. div. 

Zečeva 

Fazana 

Trčaka 

Kamen jarki 

God. 

odstrel 

ikom. 

60.000 

618.000 

3,500.000 

500 000 

1,000.000 

5,678.000 

6.536 

51.515 

1,592.146 

440 000 

2,404.477 

4,494.674 

500 

4.500 

500.000 

45.000 

6D.0O0 

610.000 

200 

1.000 

65.000 

10.090 

12.000 

5.000 

93.200 

Pros}. 

težina 

kg 

80 

18 

3 

1,1 

0,36 

80 

18 

3 

1,1 

0,36 

120 

18 

3 

1 

0,35 

120 

18 

3 

1 

0,36 

0,40 

Ukupno 

kg 

4,800.000 

11,124.000 

10,500.000 

550.000 

360.000 

27,334.000 

522.880 

937.270 

4,776.438 

484 000 

865.612 

7,576.200 

60.000 

81.000 

1,500.000 

45.000 

21.000 

1,707.000 

24.000 

18.000 

195.000 

10 000 

4.320 

2.000 

253.320 

V:rijednos1 

u Din za kg 

17 

20 

16 

40 

12 

(2733 vag.) 

17 

20 

16 

40 

il 

(757 vag.) 

17 

20 

16 

40 

12 

(170 vag.) 

17 

20 

16 

40 

12 

12 

(25 vag.) 

Ulkupna 

vrijednost 

dinara 

81,600.000 

222,480000 

168,000.000 

2,200.000 

4,320.000 

478,600.000 

8,888.960 

18,545.400 

76,423 008 

19,360.000 

10,387.344 

133,604.712 

1,020.000 

1,620.000 

24,000.000 

1,800.000 

252.000 

28,692.000 

408.000 

36.000 

3,120.000 

400.000 

51.840 

24.000 

4,039.840 

Pored svega toga što smo mi, kako je spomenuto, u mnogo povoljnijim 

uslovima u odnosu na druge države za opstanak i razvoj divljači, 

a time i same lovne privrede, pored svega toga što se kod nas danas 

mnogo govori i radi na polju lovne privrede, još se nije ni izdaleka postiglo 

ono što se može i mora postići. 

. Zašto je stanje takovo? U prvom redu zato, što svi oni, koji bi trebali 

da se najviše zalažu na radu u lovnoj privredi, nisu se dovoljno založili. 

59

To su u prvom redu baš sami šumari (bez obzira na školsku spremu). 

Oni nisu do sada dali od sebe ono što su trebali i mogli po svojim stručnim 

kvalifikacijama, po svojim stručnim dužnostima, nisu pružili potrebnu 

pomoć, nisu pomogli prvenstveno u stručnom i kulturnom uzdizanju naših 

lovaca, te našeg naroda, kao nelovaca. 

Danas, kada je lov kod nas uvršten u privredu i priznat kao važna 

grana narodne privrede, upravo radi toga treba ubrzati tempo razvoja 

i unapređenja te grane privrede, kako bi se od nje zaista dobile i stalno 

dobijale one koristi i prihodi, koji se mogu i morajudobiti, kada se lovna 

privreda razvije do maksimalnih mogućnosti, ako se divljač namnoži do 

normalnog brojnog stanja tj. da ne bude štetna po šumske i poljoprivredne 

kulture. Postizavanjem normalnog brojnog stanja može se, a i mora otstreljavati 

sav godišnji priplod, tako da kao glavnica osta'e stalno normalno 

brojno stanje. Ti prihodi morali bi biti najmanje toliki koliki su bili u 

ČSR prije rata. Nažalost se mora konstatirati da smo danas još vrlo daleko 

od normalnog brojnog stanja divljači. Grubo uzevši u razmatranje 

sve vrste divljači — danas smo cea 70—75°/o ispod normalnog brojnog 

stanja divljači. ' 

Sjedinivši sve faktore potrebne za razvoj lovne privrede u daljnjem 

radu moglo bi se grubo računajući samo na području NRH uzgojiti i otstreliti 

godišnje kako slijedi: 

' 

jelen div. 

srn. div. 

zečeva 

fazana 

trča-ka 

kamenjarki 

kom. 

1350 

15.000 

500.000 

150.000 

500.000 

20.000 

1,186.350 

Prosj. 

tež. kg 

120 

18 

3 

1 

0,36 

0,40 

Ukum. tež. 

kg 

162.000 

270.000 

1,500.000 

150 000 

180 000 

8.000 

2,270.000 

Vr'icd. 

za kg 

50 

50 

50 

200 kom 

50 ,, 

50 ., 

(227 vagona) 

Ukupna 

vrijednost 

8.100.000 

13,500.000 

75,000.000 

30,000 000 

9,000.000 

400.000 

136,000.000 

Kako bi se jasnije uočile relativne razlike u postignutim prihodima 

uzete su u gornjoj tabeli današnje racionirane cijene mesa divljači, doik su 

u ranijim tabelama uzete za sve tabele naše predratne cijene divljači. 

Kompariramo li samo t. j. grubo računati mogući odstrel i njegove 

prihode samo za NRH sada i prije rata vidjet ćemo, da se prije rata na 

području Hrvatske otstreljavalo svih vrsta divljači pretvoreno u kg mesa 

cea 253,320 kg, a racionalnim i intenzivnim radom u lovnoj privredi moglo 

bi se otstreljavati i dobijati 2,270.000 kg mesa (227 vagona) ili ako stavimo 

u omjer vrijednosti predratne i sadašnje dobiti bi 4,039.480 . 136,000.000 

dinara. 

Iz navedene tablice se vidi, da su prihodi samo od utrška mesa divljači 

vrlo veliki. 

Treba usput spomenuti da je meso naše divljači vrlo traženi eksportni 

artikl, da je meso naše divljači prema tome vrelo za priliv deviza (za 

jednog živog zeca dobije se 520 deviznih dinara), da se za izvezeno meso 

ustreljene divljači, te za izvezenu živu divljač, mogu u inozemstvu nabaviti 

nama neophodno potrebna postrojenja za nekoliko manjih tvornica. 

60

Također treba napomenuti da je naša divljač živa i ustreljena toliko 

tražena na vanjskom tržištu radi svoje kvalitete i specijalno tražene 

arome mesa. A tu kvalitetu i aromu mesa daju nam naši prirodni prehranbeni, 

klimatski i drugi faktori, pa ih treba još jače iskoristiti. 

Ako se gornjim prihodima koji se mogu postići samo na području 

NRH od utrška mesa divljači, pribroje još i prihodi od krzna i koža divljači, 

te ako se pribroje i svi indirektni prihodi, koji su u uskoj i tijesnoj 

vezi sa izvršenjem lova (takse na lovne karte, oružne listove, zakupnina 

lovišta i dr.) može se mirne duše uzeti da se prihodi lova povećavaju najmanje 

za 50%, te bi izraženi u novčanoj vrijednosti iznosili samo za NRH 

204,000.000 dinara. 

Kada se to sve uoči i kada je tome tako, šta slijedi? Slijedi da treba 

smjesta mobilisati sve snage za što brži napredak i razvoj lovne privrede. 

Jeli kod nas danas već tako? Nažalost nije. Danas je rad na unapređenju 

lovne privrede pored stručnog državnog rukovodstva (Glavne uprave za 

šumarstvo Uprave lovstva u republikama) najvećim dijelom prepušten 

lovačkim organizacijama (Lovačkim savezima, Lovačkim društvima i 

samim lovcima), koji na dobrovoljnoj bazi iz prirodnog nagona i ljubavi 

za lovom, iz čisto idealističkih pobuda učestvuju u tom radu, jer vole 

prirodu, jer vole divljač. 

Tko je u prvom redu pored čisto stručnog vrhovnog državnog rukovodstva 

pozvan da se bori za razvoj i napredak lovne privrede, za postizanje 

normalnog brojnog stanja divljači, a time i maksimalno mogućih 

prihoda od lovne privrede? U prvom redu zato su pozvani svi organi 

šumske struke bez obzira na školske kvalifikacije (fakultet, srednja i niža 

šumarska škola), bez obzira na mjesta i položaje koje u šumarskoj struci 

i praksi.zauzimaju. 

Svi organi šumarske struke, treba da se založe do maksimuma u radu 

11a podizanju i unapređenju lovne privrede, treba da se založe na tome 

radu isto toliko, kao i na svim ostalim radovima šumarske struke (pošumljavamje, 

uzgoj i uređenje šuma, zaštita šuma, iskorištavanje šuma i 

dr.). Svi su ti radovi vrlo važni i jednako važni, te se nesmije ni jedan 

zanemarivati. Kao lovac mogao bi tvrditi, da bi momentane lovnoj privredi 

trebalo dati izvjesni prioritet, jer je najviše zanemarena i zapuštena. 

Da li je u našoj šumarskoj praksi tako? Nažalost nije. Sami šumari 

u najvećem procentu ne shvaćaju dovoljno značenje i važnost lovne privrede, 

a samim tim nepravilno se i odnose prema njoj, i ne zalažu se 

dovoljno na radovima po pitanju lovne privrede. Danas je obično u šumarskoj 

praksi svaki drugi rad iz područja šumarstva važniji, dok lovstvo 

i lovna privreda obično dolazi na toj ljestvici šumarskih poslova na 

zadnje mjesto. Takav je stav vrlo velikog broja šumara iz temelja pogrešan. 

Kada se govori o intenzivnijem radu i zalaganju po pitanju lovne 

privrede, uvijek se nalazi stotinu raznih izgovora, kao preopterećenost 

poslom, pomanjkanje pomoćnog osoblja i si. Glavni razlog takovom stanju 

je baš to, što među šumarima i svim organima šumarske struke ima 

premalo onih koji shvaćaju veliku važnost lovne privrede po narodno gospodarstvo 

(pravih lovaca, koji su lovci po krvi), kojima je rad na podizanju 

lovne privrede i rad na njenom unapređenju isto tako važan kao 

d svaki drugi rad u šumarskoj struci i praksi. 

61

Zašto je tome tako? Zato što se kroz dugi niz godina nisu polagali 

ispiti na šumarskim fakultetima i ostalim srednjim i nižim šumarskim školama 

(u koliko ih je tada bilo). Na fakultetima se lovstvo samo upisivalo, 

a nije polagalo, dakle smatralo se je već tamo kao nešto nevažno, pa ga 

je slušalo svega 1—2°/o studenata, i to vjerojatno jedino što su osjećali 

prirodni nagon za lovom. 

Zato je danas vrlo malo organa u šumarskoj struci, koji se svojski 

zalažu po pitanju lovne privrede, koji misle na divljač na svom području, 

koji misle kako će joj preko zime pomoći prehranom, kako će joj omogućiti 

što povoljnije uslove za razvoj i opstanak. 

Šumar bez obzira na kvalifikaciju i stručnu spremu ako ne gleda na 

sve poslove (grane) šumarske prakse jednako nije pravi šumar. Nebi 

smjelo biti šumara, koji nije temeljito upućen u lovnu privredu, a po 

mogućnosti treba da je i sam lovac. 

Svi organi šumarske struke bez obzira na kvalifikacije, treba da 

budu glavni propagatori značenja i važnosti lovne privrede, treba da budu 

glavni tumači Zakona o lovu, treba da budu glavni borci za provedbu 

tog zakona, moraju da budu glavni odgajivači najširih narodnih masa 

po pitanju lovne privrede, jer narodne mase neznajući značaj i važnost 

lovne privrede, ne poznavajući sam Zakon o lovu često svijesno, a najviše 

nesvjesno čine goleme štete i koče pravilan razvoj lovne privrede \ 

(skupljaju jaja pernate divljači, mlade zečiće, srne i si., postavljaju žičane 

i razne druge zamke za hvatanje divljači). 

Svi organi šumarske struke su baš pozvana i odgovorna stručna 

lica koja moraju da se bore za razvoj i napredak lovne privrede. Oni 

moraju u svakom momentu i na svakom koraku da daju stručne savjete, 

upute i direktive za rad (po pitanju uzgoja, zaštite, prehrane divljači, 

uništavanja grabežljivaca) lovačkim društvima, pojedinim lovcima. Moraju 

uočavati griješke u radu, te na njih upozoravati, te iste ispravljati. 

Nažalost u šumarskoj praksi nije tako, stoga je potrebno u ovom 

najvišem šumarskom stručnom glasilu takav stav i rad svih šumarskih 

organa kritikovati i podvući da je takav stav, gledanje i rad šumarskih 

organa na lovnu privredu negativan i da ga treba čim prije ispraviti. 

Primjera radi treba navesti da su upravitelji šumarija pod čijom 

upravom su naša najbolja jelenska lovišta, potpuno nezainteresirani 

lovnom privredom. Nije mnogo, bolja situacija ni kod drugih šumarija, 

koje upravljaju državnim lovištima- Gotovo svaka naša šumarija upravlja 

sa velikim šumskim kompleksima, ako možda i nisu sva ta lovišta podesna 

za uzgoj jelenske divljači, ali su gotovo svi naši šumski kompleksi 

podesni za uzgoj srneće divljači, dok su mnogi vrlo -podesni za uzgoj 

tetrijeba i druge divljači- 

Treba imati na umu da naši jeleni radi svoje kvalitete i vrijednosti 

trofeja privlače lovce gotovo iz cijele Evrope, pa i radi lovnog turizma 

treba razvoju naše lovne privrede posvetiti još veću pažnju. 

Da bi se stanje i prilike popravile, u prvom redu na području šumarija, 

koje upravljaju i gospodare sa područjima, koja su naša najizrazitija 

jelenska lovišta, bilo bi potrebno da na takovim šumarijama 

budu i s njima gospodare šumari verzirani u gospodarenju lovnom 

privredom. 

62

Kako se može od svakog našeg stanovnika (građanina, radnika i seljaka), 

tražiti i zahtjevati da nešto doprinese razvoju i napretku lovne 

privrede, pogotovo ako nije lovac, kada se dovoljno ne zalažu i ne prednjače 

svojim radom i primjerom oni, koji su za to najviše pozvani, kolima 

je to profesija, a ito su svi organi šumarske strulke bez obzira na 

kvalifikaciju. 

Više stotina organa šumarske struke razbacani svuda po terenu mogli 

bi stvoriti vrlo mnogo, mogli bi stvoriti čuda, kada bi se u vršenju svoje 

dužnosti zalagali dovoljno, kada bi svoju dužnost vršili onako kako treba, 

t. j. sa maksimalnim zalaganjem, savjesno i predano po svim granama 

i sektorima u struci jednako. Tada bi se razvoj i napredak lovne privrede 

znatno ubrzao, te bi se i koristi od iste brzo osjetile. 

Državno rukovodstvo šumarskom strukom, društvo inženjera i tehničara 

— šumarska sekcija, i druge šumarske organizacije dužne su da 

i sa svoje strane povedu strogo računa o tome da svi organi šumarske 

struke bez obzira na kvalifikacije budu pravi borci za razvoj i napredak 

lovne privrede, da na zadatke lovne privrede (na njihovu provedbu i 

izvršenje), gledaju kao i na zadatke svih ostalih grana šumarske struke 

i prakse. 

Ne mogu (citirani šumarski forumi silom napraviti llovcem friekog 

organa, koji nema smisla da bude aktivni lovac, to ne, jer nema svatko 

interesa i prirodnog smisla i nagona da se aktivno bavi lovom, ali uzgajač 

divljači, tumač Zakona o lovu, učitelj u lovnoj privredi, stručni savjetnik 

po pitanju lovstva može i mora biti svaki organ šumarske struke, 

jer mu je to profesija. 

Ako takoi bude, a tako jedino može i mora da bude, onda ćemo mnogo 

brže postići u lovnoj privredi ono, što želimo i što moramo postići. Mnogo 

brže ćemo doći do željenog i postavljenog cilja t. j. do normalnog brojnog 

stanja divljači, te do normalnog i pravilnog gledanja na lovnu privredu 

lovaca i nelovaca, a samim time će se koristi i prihodi lovne privrede 

u mnogo kraćem periodu vremena vidjeti i osjetiti. 

63

&aOpÂ£MJfriM 

BURNÏKOVA SADILICA 

Sadilica je izrađena od željezne cijevi promjera 65 mm (zato sü 

vrlo podesne stare Mannesmannove cijevi iz kotlova željezničkih lokomotiva), 

dugačke 50—60 cm, sa čeličnim šiljkom i drvenim drškom. Cjelokupna 

dužina iznosi 100—120 cm. Za kamenita tla mora biti šiljak 

jači, čime sadilica dobiva i na potrebnoj težini. Sadnja se obavlja na 

ovaj način: 1. mjesto za sadnju očisti se prethodno motičicom od korova, 

2. radnik, stojeći, udaranjem sadilice u zemlju napravi doi 60 cm duboku 

rupu i izvuče sadilicu, 3. lijevom rukom radnik stavlja sadnicu u 

jamu za 3 cm dublje nego što je obično potrebno. Prema potrebi ispravi 

se glavna žila pomoću štapića, koji je na kraju rašljat, 4. dok ljevica 

drži sadnicu, desnica zatrpava sadnicu zemljom. Kada se jama napuni 

zemljom, podigne se polako sadnica za ona 3 cm, tako da se zemlja 

slegne medu žiljni sistem. Jama se dopuni sipanjem zemlje (skica), 5. držak 

motičice zabode se koso prema posađenoj biljci i pritisne, tako da se 

žilje učvrsti sa zemljom, 6. nastala druga jamica zatrpa se pomoću 

motičice. Zemlju za punjenje uzimamo sa strane ili je donosimo u košarama 

iz daljega. Gnojiva, u koliko ih' upotrebljavamo kod sadnje dodaju 

se na najekonomičniji način. 

Upotrebivost sadilice: 

Za svaki teren, u koji može sadilica da se utjera, osobito za laka 

i kamenita tla, u koliko je kamenje rastresito. Teška tla mogu se s jeseni 

obraditi krampovima, jame zatrpati i ostaviiti preko zime da promrznu. 

Na proljeće sadi se Burnikovom sadilicom u tako razrahljeno tlo. 

Upotrebljiva je za skoro sve jednogodišnje listače i četinjače, u koliko 

nemaju pretjerano razvijeno žilje, i za trogodišnje školovane smreke. 

Biološke prednosti upotrebe sadilice: 1. glavna žila je pružena na 

čitavu dužinu, 2. žiljni sistem dolazi ispremiješan na najprirodniji način 

zemljšnim česticama, 3. sadnica je osigurana protiv spriježi, 4. na najprirodniji 

način izvršena sadnja osigurava mnogo bolji uspjeh: obično 

je uspjeh primanja za 30'Vo bolji, kod nepovoljnih vremenskih prilika 

(suša, srijež) i kod kamenitih terena sa malo zemlje uspjeh je, u poređenju 

sa običnim načinima sadnje, još mnogo veći 

Tehničke i privredne prednosti: 

Upotrebom sadilice rad postaje jednostavniji, lakši i sigurniji, osohito 

kod neukih radnika n. pr. kod školske djece. Efektivnost rada je 

za 30—50% veća. 

Šumar Rafael B u r n i k, sada u službi kod šumskog gospodarstva 

Kočevje, upotrebljavao je svoju sadilicu već godine 1910. u Imotskom i 

na otoku Braču pri pošumljavanju Krša, a kasnije i u Sloveniji. 

64

Prije rata nastojalo se ovoj sadilici dati širu primjenu, ali su ti 

pokušaji propali zbog neispravne upotrebe sadilice (zbog upotrebe prevelikih 

sadnica ili zato, što se sadnice nisu zasipale zemljom ili su naišli 

na otpor konzervativnog šumarskog osoblja na terenu). 

81. 3. Učvršćivanje posađene 

SI. 1. Buinikova sađilica biljke diskom motičice 

Tetk godine 1948 šumsko gospodarstvo Kočevje uvelo je Burnikovu 

sadilicu u upotrebu u većem broju (oko 40 komada). Tamo je proljetna 

sadnja 20.000 trogodišnjih školovanih smreka iz godine 1950, nakon nezapamćene 

dugotrajne suše, pokazala na jesen iste godine uspjeh primanja 

95%. U drugoj kulturi od 6.000 komada propala je samo jedna sadnica. 

Neke kulture, sađene na običan način, na istom području propale 

su skoro od reda. 

65

U zimskoji sezoni 1950/51 prikazao je šumar Buornik praktično, šumarskom 

osoblju kod 10 šumskih godspodarstava u Sloveniji, način upotrebe 

ove sadilice. Nepovjerenje je konačno popustilo. U proljeće 1951 

bilo je izrađeno već oko 1.000 sadilica i stavljeno u uporabu. Najnoviji 

izvještaji o uspjehu pošumljavanja pomoću ovog alata potvrđuju njegovu 

vrijednost i daju mu puno priznanje. Kolaudacija ,166.300 sadnica iz proljetne 

sadnje 1951 kod 17 lugarija (5 šumskih uprava) šumskog gospodarstva 

Kočevje pokazala je uspjeh primanja 95—100°/o ili u prosjeku 

98,5'Vo, dok je na jednom radilištu zbog nemarnog rada uspjeh iznosio 

samo 50%. 

Primjedba: Ovom prilikom napominjem, da smo zaslugom šum.. 

tehničara Matije Šibenika, šefa sekcije u Ilirskoj Bistrici, uveli i na Kršu, 

u godini 1951, s najboljim uspjehom, pripremu rupa pomoću čeličnih poluga, 

promjera 28 mm, dužine 160 cm, težine oko 8 kg. Rupe se pripremaju 

na dubinu najmanje 50 cm. I kraj mnogo boljeg rada, trošak pošumljavanja 

snizuje se za 30—40°/o. Rad polugama ne razlikuje se od 

rada na Burnikovom sadilicom. Na slovenačkom Kršu radi se sada, u: 

pravilu, samo polugama. 

Ing VI. Beltram 

MEDUNAC TJERA TRI IZBOJKA U JEDNOJ VEGETACIONOf 

PERIODI 

Pepelnica ili medljika (Microsphaera alphitoides) napada većinom 

mlado lišće hrasta lužnjaka, mnogo rjeđe hrasta kitnjaka i crvenog hrasta 

(Vajda — Šumarski prir. II.) Međutim prilikom pregleda radova na 

smolarenju u sastojini crnoga bora, u šumskom predjelu »Slana« u Istri 

opazili smo da je pepelnicom mnogo napadnuto lišće hrasta medüncä 

(Q. pubescens), koji je sa brijestom, crnim jasenom i kupinom u sloju 

grmlja i stvara potpuno sklopljenu i neprohodnu šikaru. 

Napad pepelnice, barem u prvi čas, doveli smo u vezu sa pojačanim 

prilivom svijetla. Naime radi izvođenja radova na smolarenju uklonjena 

je kupina, a stabalca odnosno grmlje medunca, brijesta i jasena 

stavljena su na čep. 

Sve tri vrste potjerale su ponovno iz panja, i premda su imale nad 

sobom još dosta dobro sklopljene krošnje crnoga mora, ipak je priliv 

svijetla bio jači, jer dok je ranije grmlje pomenutih vrsta sačinjavalo 

potpuno sklopljenu i neprohodnu šikaru, sada je svako stabalce dobijalo 

više svijetla, jer sklop grmlja razumljivo nije mogao biti u tako kratko 

vrijeme postignut. Pojačani priliv svijetla, a i dovoljna količina vlage 

ovog proljeća, bili su po našem mišljenju uzroci napada pelnice. 

Kasnije prilikom obilaska terena ustanovili smo da medunac nije 

napadnut pepelnicom samo u predjelu »Siana« nego posvuda. Pepelnicom 

su napadnuti izbojci iz panja i stabla iz sjemena, ali različitim intenzitetom. 

Vidjeli smo slučajeve da su stabla bila jedno pored drugoga, dodirivala 

se krošnjama, ali dok je lišće jednog stabla bilo potpuno bijelo 

od pepelnice, lišće drugoga bilo je napadnuto vrlo malo. 

66

Ta razlika u intenzitetu napada navela nas je da pažljivije razgledamo 

izbojke pojedinih jače i slabije napadnutih stabala. Tom prilikom smo 

ustanovili, da su medunčeva stabla iz panja potjerala 2 a i 3 izbojka 

u ovogodišnjoj vegetacionoj periodi. 

Vegetacioni period započinje ovdje obično u drugoj polovici marta, 

kada su i medunčeva stabla potjerala prvi izbojak, na čijem se vrhu formirao 

pup. Potkraj aprila međutim, stabalca su potjerala drugi izbojak, 

a krajem juna poslije nekoliko kišnih dana, pupovi su se ponovno otvarali 

i stabalca (ne sva) potjerala su treći izbojak. 

Izmjerili smo dužine pojedinih izbojaka na 20 stabala iz panja, i prosječne 

rezultate za 5 stabalaca, za koje mislimo da su najkarakterističnije 

donosimo u tabeli 1. 

Kao što se vidi iz tabele, ukupna dužina izbojaka sa starošću odnosno 

sa porastom prsnog promjera opada, drug izbojak je prosječno duži od 

prvog i nijedno stablo nije potjeralo treći izbojak. 

Lišće na prvom izbojku i kod stabalaca iz panja i kod stabala iz sjemena 

nije napadnuto pepelnicom, budući da je to lišće već otvrdnulo 

do onog vremena kada peplnica počinje da vrši zarazu (otprilike druga 

polovina mjeseca maja). Međutim lišće na drugom, a naročito lišće na 

trećem izbojiku razvija se u vrijeme, koje je čini se najpogodnije i za 

razvitak pepelnice i zato je ono jako napadnuto, hlorotično i počinje 

da se suši. 

Svi su izgledi da je pepelnica hronična bolest medunca (barem u 

južnom« dijelu Istre), da jačina njezinog napada ovisi o količini vlage 

n toj vegetacionoj periodi, jer O' količini vlage zavisi i to da li će medunac 

potjerati 2 ili 3 izbojka u jednoj vegetacionoj periodi, a mlado lišće 

na drugom a naročito na trećem izbojku "omogućuje njezin razvitak. 

Međutim koji je uzrok da uz danu količinu vlažnosti u ovoj veg. 

periodi neka stabla tjeraju treći izbojak a druga ne tjeraju, nijesmo uspjeli 

pouzdano ustanoviti. 

Po našem mišljenju se ona stabla koja tjeraju treći izbojak nalaze 

u kulminaciji visinskog prirasta. 

Ing. Tomaševski 

68

(Dviut&eite. muesli 

STRUČNI ISPITI ZA MLAĐE ŠUMARSKE INŽINJERE 

Kod Glavne Uprave za šumarstvo u Zagrebu održani su u vremenu od 10. do 

16. decembra stručni ispiti za mlađe šumarske inžinjere. Za. ispit je bilo prijavljeno 

i pozvano 42, međutim ispitu je pristupio svega 18 kandidata. Ispit se polaže prema 

propisu Pravilnika pismeno:, usmeno i praktički na terenu, a osim toga bio je dužan 

'kandidat uz ntoflbu predati i pismeni domaći Tad iilii Ikako se je ranije zvao dnevnik 

rada. Rezultat ovog ispita bio je: 10 kandidata je zadovoljilo i to 4 sa vrlo dobrim, 

a 6 s dobrim, uspjehom, dok je 8 kandidata palo i to 2 time dat obnove čitav ispit, 

3 iz dvije i 3 iz jedne grupe. 

Gledajući ove (rezultate ispita, nemožemo biti zadovoljni uspjehom iz više razloga. 

Već sama činjenica da od prijavljenog broja pristupa ispitu samo 43°/o upada 

oi oči, a pogotovo uspjeh kandidata, da od onih koji su pristupili 44°/o nije zadovoljite. 

U čemu leži uzrok ovako slabim rezultatima? U prvi čas mogilo bi se pomisliti da 

je kriteriji ocjenjivanja strog, međutim to ne stoji. Sami kandidati su priznali, da 

kako gradivo koje se tražilo nije bilo ni ui koliko pretjerano, jer se to svodilo 

u iglavnom na rad kandidata iz prakse odnosno na ona stručna pitanja, koja su 

danas prema Stručnoj stvarnosti u šumarstvu i drvnoj industriji najvažnija, tako je 

i ocjenjivanje bilo objektivno, zadržavajući ovom ispitu potrebnu stručnu i praktičnu 

visinu,. Prema tome, uzroke imamo tražiti u drugim subjektivnim i objektivnim 

činjenicama. Analizirajući ove činjenice dolazimo do slijedećih konstatacija: 

Da se malen broj kandidata odazvao ispitu i ako, ih još tereti obveza- polaganja. 

Najčešći je Slučaj bio da se oni bili na svojini radnim mjestima tako angažovani 

'zadatkom, da nisu imoglî ni pomišljati na pripreme za ispit, a time u vezi 

mnogi od njih 'nisu dobili, ni pravilnkom predviđeni dopust od, mjesec dana za 

pripremu. Pravilnik predviđa da prijavljeni kandidat ako ne pristupi ispi tu smatra 

se kao da ga je polagao i pao na ispitu u koliko: svoj izostanak ne opravda: pravovaljanim 

razlozima što mora potvrditi službeno njegova, jedinica kod koje služi. 

Kako se u koinkretnolm slučaju radi o velikom broju inžinjera, koji, nisu: pristupili 

ispitu potrebno je da same ustanove odnosno poduzeća ovaj izostanak opravdaju 

odnosno izvjeste dali je inžimjeru bila pružena mogućnost za pristup ispitu. 

Nebi bilo pravedno da se onim inžinjerima koji nisu mogli iz opravdanih .razloga 

pristupiti ispitu možda nepažnjom i nebrigom, samog njegovog rukovodstva unese 

u njegov služben list da je na ispitu pao, jer se time s jedne strane slabi njegova 

kvalifikacija i karakteristika,, a s druge strane oduzima mogućnost polaganja "kod 

slučajnog pada bilo koje grupe. 

Bilo je nedostataka i kod samih kandidata,. Već sami predloženi domaći radovi 

nisu od nekih ispravno shvaćeni, u duha» propisa, koji predviđa da se u domaćem 

radu iznese dosadanji praktični rad na terenu sa svojim osobnim opažanjima i kritičkim 

osvrtom ma taj rad, iz kojeg se može viditi, kako kandidat vlada dotičnom 

materijom i njegovo stručno gledanje na provedene radove u praksi. Jedni su shvatih 

da to ima da bude formallni dnevnik, pa su samo -registrirali u najkraćim crtama 

njihovo kretanje u, službi i kao usput spomenuli na kakvim su, radovima radili. Svakako 

da ovakav rad nemože pružiti nikakav elemenat za ocjenu. Za krivo postavljanje 

ove stvari nemogu kandidati to pravdati ničira jer je pravilnikom i izdanim 

uputom točno rečeno značenje, forma i sadržaj tog domaćeg rada. Isto tako bilo 

je propusta i u pogledu roka predlaganja ovog domaćeg rada i ako je taj rok točno 

fiksiran. Za ovaj propust nisu uvijek bili kandidati sami krivi, jer se kod njinovih 

ustanova i poduzeća nije poklanjalo razumijevanja za obaveze mladih kadrova. 

Na ovom ispitu konstatovana je i jedna izuzetna činjenica, da je prosjek provedenog 

staža po kandidatu iznosio nešto preko 10 godinai Ovako visok broj go- 

69

dina službe nastao je uslijed okupacije zemlje, saradnje i silužbe u NOB-« te konačno 

i radi nesređenih posljeratrtih prililka za prvih godina radi. čega je kandidat 

bio Ometen i mije imao prilike da blajôvremieno položi ovaj ispit. Međutim ovakav 

visok broj godina službe opravdavao bi zaključak da su kandidati stari praktičari 

u ovoj struci i da će u tom pogledu pružiti mnogo više znanja nego se to traži 

kao nOTimailno gradivo ovoga ispita. S te strane .rezultati nisu bili koji bi se očekivali. 

Zai ovaj nedostatak u najviše slučajeva 1 leži uizrok u neraizumijevnju rukovodstva 

jedinice gdje mladi inžinjer služi. Gotovo sve jedinice traže da pri nastupu 

službe ikižinjera pripravnika popune jedno radno (mjesto koje je često i vrlo 

odgovorno i opterećeno velikim poslovima. Ovako postavljanje stvari iz osnova je 

pogrešno, jer pripravnički staž od dvije .godine nije ništa drugo nego nastavak 

studija u praktičnom radu, izgrađivanju i osposobljavanju visoko kvallifikovanih stručnih 

kadrova. Prema tome morala bi rukovodstva omogućiti inžinjerskom pripravniku. 

da za vrijeme staža prođe što više stručnih radova iz pojedinih grana šumarske struke, 

kako bi se što bolje uputio-, primjenio svoje teorijsko znanje i izgradio za samostalnog 

rukovodioca. U toni pogledu najgore su prosili inžinjerski pripravnici koji 

su bili namješteni kod Drvne industrije i K.N.O.-a gdje su bili angažovani često puta 

poslovima, koji. nemaju ništa zajedničkog sa strukom. Isto tako je pogrešno ove 

pripravnike nakon svršenog studija postaviti na rukovodeća mjesta, koja traže veliko 

praktično îskustvo i izvjesnu stručnu reputaciju u onoj grani struke u kojoj se 

postavlja. Samo ispravnom personalnom politikom iprema inžinjerskim pripravnicima 

možemo si izgraditi stručne kadrove, koje od nas traži struka Domovina i Narod. 

Stručni ispiti za mlađe .inžinjere imoraju biti odraz ili refleksna! slika naše 

stručne stvarnosti. Novi privredni sistem povlači za sobom i usklađivanje šumairske 

i šumsko eksploatacione službe. Ova nova organizac'ona forma postavlja i potpuno 

nove 'zadatke na šumarske stručnjake koji ulaze u život i operativu 1 . 

Svima nam je poznato -da mi, nemamo više prašuma i netaknutih područja i 

s tim u vezi eksploatacija velikog stila, kao što su bili dugoročni i kratkoročni ugovori 

ranijih kapitalista kolonijalnog oblika,, nego da prelazimo na individualno gospodarenje 

najboljih jedinica kako to njihova struktura i ekonomski momenti zahtjevaju. 

Radi toga šumarski inžinjer kao rukovodioc takve jedinice mora bit u 

prvom redu dobar ekonomista i privrednik te stručno tehnički osposobljen da se 

u novo stvorenoj situaciji .može potpuno snaći i novo postavljenom zadatku odgovoriti. 

Ova misao vodilja morala se odraziti i na ovim stručnim ispitima. Iz ovake 

perspektive trebali su i morali i kandidati gledati na ispit. Njih čekaju, u gospodarskim 

jedinicama velke površine izvršenih sječa i mladih sastojina koje truba njegovati 

i uzgojiti, stručno urediti eksploatirati i privesti svrsi. Ovakim gledanjem 

ujedno j,e određen i smjer na ikojim disciplinama i granama leži težište. 

I ako još do sada nisu prispjeli kandidati koji su svršili tehnički smjer šumarskog 

afkulteta odnosno po novoj organizaciji drvno industrijski smjer zadatak stručnog 

.ispita kao i prethodnog njihovog praktičnog rada ima osposobljavati kadrove, 

koji će u potpunosti preuzeti sve grane djelatnosti u drvnoj industriji t. j. mehaničku 

i kemijsku preradu drveta. Te grane su do sada bile ili u rukama empirika bez naročite 

stručne teoretske prednaobrazbe ili u rukama samih kapitalista gdje je glavni 

cilj bio individuama korist bez obzira na napredak i usavršavanje tih privrednih 

grana i njihovog utjecaja i sudjelovanja u narodnoj privredi. 

Ovaj kratki osvrt na rezultate stručnih ispita neka bude s jedne strane poticaj 

na lispravan odnos prema šumarskim inžinjerima pripravnicima u cilju odgoja što 

boljeg stručnog kadra, a s druge strane poticaj onim kandidatima koji pristupaju 

ovom ispitu na ozbiljnost samog ispitaj, te da se i sami bore za što više sricanja 

praktičnog iskustva i dopunjavanja svog teoretskog znanja. 

Ing Adolf Šerbetić 

STRUČNI ISPITI MLAĐIH ŠUMARSKIH TEHNIČARA 

Dne 10.—18. prosinca pr. god. održani su u, Zagrebu kod Glavne Uprave za 

šumarstvo stručni ispiti za mlađe šumarske tehničare. Na ispit je pozvano 68 kandidata, 

a ispitu je pristupilo 28, te na popravni ispit iz 1 ili 2 predmeta 5 kandidata. 

Iz resora šumarstva bilo je 12, a iz resora drvne industrije 16 kandidata. 

70

Na pismenim ispitima izvučeni su ovi zadaci: 

Iz grupe uzgajanje i zaštita šuma sa lovstvom: »Nacrtajte šematski presjek 

bukove sastojine stare oko 30 godina, u kojoj nije izvršeno čišćenje, a U kojoj ima 

-oko 60°/o staibaila iz sjemena, a oko 40°/o iz panja. Smjesu stabala iz sjemena i :z 

panja te otorast uzmite po volji U toj sastojinii imadete izvršiti čišćenje. Opišite načela 

takovog čišćenja i na sami oznacit stabla odnosno izbojke, Ikoje po vašem 

mišljenju treba izvaditi, pa ovo vaše vađenje obrazložite.« 

Iz grupe za dendrometriju i uređivanje šuma: »Imate stablimično procijeniti u 

-dovršnom sijeku 3.7'5 ha bukove sastojine starosti 110 godina na II bonatetu, obrasta 

CA. Opišite detaljno sam rad, kojeg ćete vršiti kod te stabljmične procjene, te što 

Vam je lu tu svrhu sve potrebna. Koliko ćete u tu svrhu «trošiti dana i radničkih 

nadnica? Kakve sve Sortimente po Jugoslav, standardu može dalti ta sastojinai> njihov 

omjer?« 

Iz grlupe za iskorj'šćavanje šuma: »U gospodarskoj jedinici A doznačila je šumarija 

oplodnim sijekom drvno industrijskom poduzeću 4.500 im 3 pragovske oblovine, 

200 m 3 rudnog drveta,, 4.500 prm. taninskog drveta i 500 prm hrastovog ogrijeva. 

Teren brežuljkast. Sva doznačena masa nalazi se u slivu nekog potočića. Drvna 

masa je ravnomjerno doznačena po cijeloj površini. Udaljenost od ceste do zadnjih 

doznalčenih stabala iznosi 2.2 km. Izvozne prilike srednje povoljne. Uz rub šume 

prolazi cçsta javnog saobraćaja. Od šumskog stovarilšta uz cestu do željezničke stanice 

ima 15 ikm. Troškovi izgradnje rampe i talpanog puta iznose po 1 im 3 din 52.— 

Izračunajte srednje troškove proizvodnje po 1 m 3 fco vagon utovarna stanica 

bez upravnih troškova i pogonske režije. 

Visina nadnice po Uredbi o plaćama radnika u šumskoj proizvodnji. Nadnica 

para sprege sa kočijolšem Din 695.— Tarifa' za 1 t/km je 9 dinara. 

Iz grupe geodezija à građevinarstvo: »Odjel starog hrastika ima oblik paraielograma, 

čiji odnos stranica je 2:3, a površina miu je 54 ha. Ima se iskolčiti po dijagonali 

prosjek, ikojim će se liaizgraničiti prodana stabla od neprodanih. 

a) Izračunajte dužine stranica i dužinu dijagonale tog odjela, 

b) Nacrtajte odjel à prosjek u mjlerilu 1:10.000. 

c) Opišite način kako ćete iskolčiti i obilježiti dijagonalu t. j. prosjek u 

sastojini.« 

Posije pismenog i usmenog ispita održan je terenski ispit u šumama Zgarebačke 

gore, a poitom je proglašen rezultat ispita, kako slijedi: 

Ispit je položilo 8 kandidata i to: s odličnim uspjehom 1, a vrlo dobrim 2, 

s dobrim 5 kandidata. 

Popravak iz jednog predmeta imaju 2 kandidata, a popravak iz 2 predmeta 

imaju 4 kandidata. 

Cijeli ispit imaju ponoviti 13 kandidata. 

Na popravnim ispitima prošli su svi kandidati. 

Kako' se iz rezultata vidi pokazani uspjeh ne zadovoljava, jer je ispit položilo 

svega 30°/o kandidata. Svakako je nužno analizirati uzroke ovako slabog uspjeha. 

Pifje nego što pređemo na analizu, treba istaknuti, da su i ovog puta ispitu 

pristupili kandidati iraznog stepena obrazovanosti Bilo je kandidata ilj samo sa 

osnovnom školom, ili s osnovnom školom i lugarskim tečajem, a neki i s pravom 

lugarskoim školom. Manje kandidata imalo je i po koji razred gimnazije, a samo 

trojica šumairski tehnikum, te jedan apsolvent šumarstva. Dakako, ida je veća obrazovanost 

a priori već diferencirala kandidate, « ako je Mio nekoliko ugodnih iznenađenja 

sa strane kandidata, koji su bili manje školovani, ali su to nadoknadili naknadnim 

izučavanjem, prirodnom inteligencijom i dobrom višegodišnjom praksom. 

Jadan dio krivnje za slab uspjeh pada i na nadležna rukovodstva kandidata, 

koja nisu kandidatima omogućila u dovoljnoj im jer? spremanje za ispit ne dajući im 

Prarvilnlikom određen (dopust. Neki su kandidati, naročito iz DIPova, došli na ispit 

ravno iz proizvodnje, a da prije toga nisu dobili ni? dana dopusta za spremanje za 

ispit. Takova praksa je vrlo štetna s razloga, što s jedne strane ne pruža kandidatu 

mogućnost za spremanje, a s druge strane stavlja mu se u dužnost, da ide na ispit. 

U buduće ovo bi se -moglo izbjeći na taj način, da se u personalnom odjelu odredi 

redoslijied kandidatima, kada mogu dob'ti dopust i za koji ispitni rok. Tako bi se 

izbjegao neugodni zastoj u proizvodnji, koji svakako nastaje, kada veći dio kandidata 

bira baš prosinac da ide na ispit, a radovi isu u DIP-ovim baš u to vrijeme u 

najvećem zamahu zbog bKskog svršetka godine i izvršenja plana. Korisnije bi bilo, 

71

d.a 'kandidati iz resora drvne industrije idu iu ljetnom roku na ispit, kada im poduzeća 

bez stmetnjie za proizvodnju mogu dati potrebni dopust za spremanje. 

Ipak veći dio krlivnje za neuspjeh Ježi na samim kandidatima. Lijepo je pregnuće, 

da ï službenik s manje škole nastoji steći više obrazovanje, ali zato treba i 

talenta i marljivosti; nije 'dovoljna samo amibiicija pojedinca. Svatko bi trebao da 

ocijeni sam doseg svojih snaga, dokle se može s njima probiti. Talentirani i marljivi 

kandidati moći će upornim radom i učenjem .nadoknaditi manjkajućc školsko znanje. 

No 'to neće moći postići manje talentirani, nezainteresirani à u učenju lijeni pojedinci. 

Za njih će ovaj stručn/i ispit 'uvijek biti i ostati sigurna brana, preko koje 

ne će moću prijeći unatoč svoje ambicije. U tom smislu mora ovaj ispit biti 

selektivan. 

Općenito se može reći, da je zapažena jednostranost prakse. Kandidati šuimskobiološke 

specijalnosti više se snalaze u uzgoju j zaštiti šuma, a manje u liiskorišćavanjiu 

šuma; dok naprotiv 'kandidati šumsko-tehničke specijalnosti bolje poznaju iskorišćavanje 

šuma, a slabo uzgoj i zaštitu. U praksi trebalo bi jednima I drugima kandidatima 

omogućiti, da steknu elementarno poznavanje materije i uzgoja i itskiorišćaivanja 

šuma, jer će im pogledi na šumu, bili omi uzgajivači ili radili samo u eksploataciji, 

biti širi i potpuniji i ispravnij'i. To bi se moglo postidi na taj način, da se kandidati 

makar na kraće vrijeme upute na Tad,jedni na šumska radilišta, drugi na šumarije. 

Poznavanje predmeta uređivanja šuma osim pojedinaca, koji sa radili' nai taksacionim 

radovima jbilo je prilično slabo. Čak drvosječna osnova — plan obima sječa, 

— za mnoge je bio nejasan pojam. Dendroimetrija sa tabelama pravila je mnogima 

poteškoće. 

Geodezija, bujice i šumsko građevinarstvo kao tehničku predmet, koji pretpostavlja 

poznavanje matematike li geometrije, pokazao se i ovoga puta ranjavim 

mjestom za većinu kandidata. Tu su se pojavile goleme pnazroine: kao vađenje 

drugog korjena, poznavanja osnovpih geometrijskih likova, računanje površina, orijentiranje 

i čitanje karte, a da | ne govorimo o najobilčnijim spravama. Opaaila se 

neoirijentiraniost i nesistematski rad kandidata u izboru literature za spremanje iz 

geodezije. Na ovom mjestu naročito preporučamo kandidatima vrlo instruktivan 

prikaz najelementarnijeg znanja iz geodezije u knjizi Veseli: »Katekizam o izmjeri 

zemljišta« (izdanje iz 1929. Sarajevo). 

Odgovori u o^čem dijelu nisu također zadovoljavali. Poznavanje Zakona o 

socijalnom osiguranju, Ustava, našeg privrednog sistema i dr. bilo je površno i manjkavo. 

Čak nabrajanje naših Narodnih Republika zadavalo je ponekom kandidatu 

muke. 

Zadatak ispitne komisije, da iz ovako heterogeno sastavljene grupe kandidata 

izluči prave vrednote li provjeri znanje kandidata, koji se uvijek i nisu znalj stručno 

izražavati, bio je težak. Ipak se na rad komisije, ni nakon oibjjavljivanja rezultata 

ispita, nije požalio nijedan kandidat, što je znak pune objektivnosti Demokratičnost 

ispita pokazala se li u tome, što je većina kandidata kroz sve dane usmenog ispita 

slobodno pratila rad ispitne komisije sudjelujući kao auditoirij. F. Š. 

Novi doktori nauka 

Dana 29. VI 1951. promoviran je Ing Milutin Knežević na Univerzitetu 

u Beogradu na naučni stepen doktora nauka, obranivši prethodno 

28. VI, 1951. disertaciju »Španung maksimalnog kvantitativnog 

iskorišćenja«. 

Dana 21. XII. 1951. promoviran je na Sveučilištu u Zagrebu Ing 

Svetislav Vasiljević na naučni stepen doktora nauka, obranivši 

prethodno 19. XII. 1951. disertaciju »0 nekim razlikama u mikroskopskoj 

gradi medu domaćim vrstama roda Acer«. 

Novim doktorima nauka srdačno čestitamo i želimo mnogo uspjeha 

u daljnjem radu. 

Uredništvo 

7?

Uredništvo Šumarskog lista započinje sa objavljivanjem sistematskog 

pregleda i mjesta službovanja šum. inženjera i srednjih šumarskih 

tehničara na.području NR Hrvatske. Ovi se podaci odnose na resor šumarstva. 

Ukoliko nam uspije prikupiti podatke o rasporedu i mjestu 

službovanja inženjera i tehničara zaposlenih u ostalim narodnim republikama, 

kao i u resoru drvne industrije objavljivat ćemo ih postepeno, 

kako će pristizati. Ovo je stanje početkom 1952. 

ŠUMSKO GOSPODARSTVO — BJELOVAR 

Savić Gjoro, ing Laicković Vinko, tog Tomek Rudolf, änfi. Hrska Ivan, tog Maljko 

Sergije, iitr^g Zajte Mladen, ing Drndelić Milan, ing Saindrovčan Mijo, ing Tomek 

Marija, ing Stiimac Rudolf, jmg Cestar Stjepan, Žeželj Josip, Mikolčević Ivan, Kosa>nović 

Sirnica, Javor Marija, Tutfopoljac Stjepan, Krekovi'ć Ivan. 

ŠUMARIJE 

Bjelovar: ing Neuhold Rikard; Čazma; ing Videc Josip; Draganac: ing Jerhic 

Zdravico; Gjurgjevac: ing Rožić Adolf; Garešinica: iNadj Ivan i tog Vojt Pavao; 

Grulbišno polje: ing Ton Franjo; Ivanovo selo: img Slanina Franjo; Koprivnica: 

DulđkraviJć Stovo i ing Kvaternik Ante; Križevci: Starčević Mirko; Kutina: ing Jankarvić 

Ilija; Nova Raca: ing Graihli Ljubo; Novosclee: ing Dropučič Stjepan; Pitomaca; 

img Hren Jolsilp; Repaš: Petnović Miloš; Sokolovac: ing Rikaltil Mladen; Virovitica: 

ing Balaie Mijo i ing Harapin Jugoslav; Žalbno: ing Hladiš Ivica; Vrbovec: 

ing Žegarac Vlado. 

ŠUMSKO GOSPODARSTVO — GOSPIĆ 

Ajduković Dušan, ing Tomsić Josip, ing Kosović Juraj,, ing Štigdmajer Gustav, 

tog Žoiiktoa Ivan, ing Mlrzljak Mladen, ing Nikolić Nenad, tog Posavec Drago, Jurjevlilć 

Franjo, Bunčić Milica. 

ŠUMARIJE 

•Brinje: ing Pavelić Juraj; D. Lapac: ing Mudrovčić Ante; G. Kosinj: Pražić Iso; 

Gospić: Milltoković Pavao; Gračac: Mrdalj Bogdan i tog Zastavnikove Bozo; Karlobag: 

Dokozilć Ivan i img Škopac Stjepan; Ličko Lešće: Tomljenoviić Franjo; Lovinac: 

Ang_ Fran Ivica; Otočac: tog Bunjevčevnć Zlatko; Perusić: ing Plesa Mihajlo; Srb: 

Stoisavljević Gjiuro; Udbina: ing Žeravica Davor; T. Koilenica: ilng Vučinic Marinko; 

Vrhovilne: tog Novak Zdiravko. 

ŠUMSKO GOSPODARSTVO — NOVA GRADIŠKA 

Ing Žunko Oto, ing Komlinović Drago, ing Beraković Stevo, ing Veselinović 

Bogoljuib, ing Gavraniić Branimir, ing Loger Lavoslav, ing Petrović Franjo, ing Novak 

Aleksander. 

ŠUMARIJE 

Daruvar-: Gvo.zdanić Mladen i ing Gjurković Mati ja; Kamensko: Puač Dušan 

i ing Kloštramac Božiidar; Kutjevo: ing Ivanovski Juraj; N. Gradiška: ing Babić 

Vladimir; N. Kapela: ing Gorupić Petar; Novska: Ing Šmidt Ervin; Okučani: ing 

Crkveni Ivo i 1 ing Seletković Ivo; Pakrac: ing Spol jarić Vladimir; Pleternica: tog 

Velikopoljski Ivan; Rajić: tog Vučetić Krešo; Sirač: ing Pensé Nikola; SI. Požega: 

ing. Chylak Roman; Velika: ing Ši.mić Rudotf. 

73

ŠUMSKO GOSPODARSTVO — OGULIN 

Brozović Ante, dng Tonković Juraj, âng Presečki Franjo, fing Vida ViMor, ing 

Franjković Ivo, ing Sulentić Ferdo, Bunčić Milica, Skorupan Ljulbica, Medaković 

Duišanka. 

ŠUMARIJE 

Drežnica: Tribović MAlanko; Generalski stol: ing Gorički Antun; Gomirje: Tatalović 

Dušan; Modruš: ing Abraimović Emanuel; Ogulin: ing Gorički Drago; PlašM: ing 

Sabarilć Luka; 

ŠUMSKO GOSPODARSTVO — OSIJEK 

Uglješdć Zlata, ing Hnuška Bernard, ing Miletuć Šinie, ing Belov Dimittrdje, ing 

Cenčekovski Ivan, ing Knežević Ilija, ing Benić Josip, ing Prpić Petar, 

ŠUMARIJE 

Darda: ing Dabrović Ohrad; D. Mriholjac: ing Ivkovfić Stjepan; Drenovac: ing 

Hrpkai Ivan; Koska: ing Žiivković Ivan; Našice: ing Maftezić Mihovil; Pod. Slatina: 

%ig Jindra Branko; Otrahovica: ing Valentfnčić Marko; Osijek iing Ruždčić Ante; 

Voćin: ing Ostojdć Dragan. 

ŠUMSKO GOSPODARSTVO — RIJEKA 

Crnković Vale, ing Sepiić Nikola, ing Rupert Pavle, ing Mjias Branko, ing Kotanakdl 

Mijo, i'ng Navratil Ivo, ing Antonijevlilć Bugen, ing Horvat Stjepan, Novatk 

Sonja, Dnaiščić Ivan, Tomašić Nikola, Matiijašević Ratko. 

ŠUMARIJE 

Buzet: ing iP/užar Miloš; Crikvenica: ing Demolkidov Emanuel; Crni lug: dng 

Veirnaik Alelksander; Delnice: i'ng Nežić Petar; Fužine: Dugić Stjepan; Gerovo: ing 

Matijlaščić Vladimir; Jablanac: ing Pavša Ivan; Klana: ing Tomae Zvonimir; Krasno: 

itnig Srniić Stjepan; Krk: Balbisć Petar; Labin: iing Mučalo Vladimir; Lošinj: eng Madinazza 

Humbert; Mrkopalj: ing Böhm Dragutin; Novi: ing Lampi Franjo; Opatija: 

ing Topali Vladimir; Pazin: Klarać Milan; Poreč: :mg Maček Stjepan; Prezid: Kezele 

Ivan; Pula: Mezulić Bozo; Rab: Periinčić Miroslav; Ravna Gora: ing Tomaševski 

Stanko; Rijeka; dng Žiromiski Nilkola i ing Karioltć Stanko; Senj: ing Kohut Ladislav; 

Vrbovsko: iing Vidas Ljudevit. 

ŠUMSKO GOSPODARSTVO — SPLIT 

Ing Mutžinić Mirko, ing Bura Diimitivje, ing Radovčić Ante, ing Kevo Ratko, 

ing Marković Stevo, ing Koliudnovčć čedo. ing Meštrorvl'ć Rudolf, Telavić Marko, 

Boko Marko. 

ŠUMARIJE 

Benkovac: ing Hranilović Nikola; Drniš: dng Klunić Mirko; Dubrovnik: Lala 

Niko; Hvar: ing Kovače Mladen; Imotsiki: nng Dubrarvac Ante; Knin: ing Nikad« 

Borivoj; Korčula: ing Dalbelo Bozo; Makarska: ing Beleski Nikola; Metković: ing 

Dobrić Ante; Sinj: iing Prelesnik Helior; Split: ing Öolovt'c Ilija i Mujić Ante; Supetar: 

iing. Marinković Branimir; Šibenik: ing Huljev Ante; Zadar: ing Tkalč'ć Branko. 

74

ŠUMSKO GOSPODARSTVO — VINKOVGI 

Ing Res-Koritać Vladimir, imig Kaisumoviić Branko, ing Lipovac Josip, iing Stréneka 

Milan, ing Suae Branko, 'ing Asaji Franjo, ing Trohair Vlado, Madjarević Petaj, 

Ketšnjer Gjuro, Sirtar Slavko, Podunavec Milorad, Bosnie Mr;. Pajo. 

ŠUMARIJE 

Cerna: Vukovac Smo i ing Kordić Nikola; Đakovo; ing švaganović Ivo; Lipovac; 

ing Sekeli Ernest; Lev. Varoš: ing Bevanda Vladimir; Orio vac :ing Fastić-Pajk 

Marko; Otok: ing Üepelak Draigo; SI. Brod: iing Knezoviić Jure; St. Mikanovoi': Martjnović 

Živko; Vinkovci: ing Dukčević Martin; Vrlbanja: ing Kesegić Vladimir; Vukovar: 

Orešćanin i ing Paje Miso; Županja: ing Rogina Tugomil. 

ŠUMSKO GOSPODARSTVO — ZAGREB 

Ing Dragiš'ć Petar, ing Novakova Mladen, ing Lulić Stjepan, ing Hramdlović 

Dane, ing Dekanić Ivo, img Androšević Mihajlo, ing Feiić Ilija!, ing Zrmjanac Gjuro, 

ing Vučetić Vlado, teg Joziić Josip, i'tng KosteLić Oskar, Sobait Aleksander, Kulaš 

Juraji, Štajduhar Josip, Kocourok Stanko. 

ŠUMARIJE 

Čakovec: Duić Stjepan; D. Stuibica: ing Tomičić Božiidar i ing Car Zvonko; 

Dugoselo: ing Batić Jakov; Dvor na Udl: ing Kajganovuć Mirko; Duibica: ing Matota 

Ivo; Glina: iBrkiilć Miloš i ing Hanzel Drago; Ivanec: ing Mibić Jos%> i ing Peroković 

Ivan; Jas'trebarsko : ing Novoselec Franjo; Kaiilovaic: ing Berleković Stjepan i ing 

Duić Ante; Kostajnica: img Crljenica Milan; Krapina: ing Došen Jerko; Krašić: ing 

Tumibri Josip; Lekenik: ing Dobrosavljević Predrag; Ludbreg: Brgles Rudolf; Petr'njo: 

Miocanović Pero i ing Panjkota Živko; Pisarovina: Haifner Karlo; Rujevac: Vujanić 

Pero i ing Heltnan Mati'ja; Samobor: ing WeiMer Adolf; Sisak: àng Vukmirović 

Bogdan; Topusko: ing Sirotić Ivan; Varaždin: ing FiFlpan Franjo; Vojnić: ing Živkovt 

: ć Nikola; Vrginmost: Jović'ć Petar; Zagreb: ing Vojčunas Nikola i ing Straser 

Rudolf; Zelina: ing Miko Stjepan. 

VAŽNO UPOZORENJE! 

Uslijed velikih režijskih troškova štampanja, papira, poštarine 

i dr. godišnja je pretplata na »Šumarski list« za 1952. g. utvrđena sa 

400.— Din. i plaća se unaprijed putem Narodne banke, Zagreb: 

401-953.311 ili poštanskom uputnicom na: 

Uprava »Šumarskog Lista« 

Zagreb, Mažuranićev trg li 

75

cte. sfoitime §zët£izemia&ti 

^Dô-tfiaéa itfuhuL liant fia 

I n ž. T. Španović: TOPOLE. Izdanje: Glavne uprave za šumarstvo NR 

Srbije (Muk šumarska biblioteka br, 9), Beograd: 1951 g. str. 47 sa 21 crteža i 

fotografija. 

Gajenju topola, pre svega kultivisanih, posvećuje se u novije vreme naročita 

pažnja.. To dolazi kako zbog dobrih svojstava njilhovoig drveta i njihovog brzog 

porasta tako i zbog činjenice da se one uspešno gaje kako u sastojanamai tako i u 

manjim grupama, drvoredima i poljozaštitnim. šumskim pojasevima. Na taj način 

za njihovo gajenje mogu se iskoristiti i manji prostorni pored reka i potoka, čime se 

može znatno dopnineti proizvodnji kvalitetnog drveta van šumskih sastojina. Imajući 

ovo u vidu i potrebu da se nešto učini za realno i brzo' povećanje proizvodnje drveta 

u vezi osetnog vakuuma u seeivim etatima, koji u Republici pretstoji, potstakli su 

Glavnu upravu za šumarstvo NRS da jednu svesku svoje popularne biblioteke, 

posveti topolama. 

Brošura ing. Španovića ima dva delà. U opštem dolu opisani su: privredna 

važnost topola, njihova opšta botanička i biološka svojstva, Iglavne tehničke osobine 

njihovog drveta i njihove glavne vrste, koje uspevaju kod nas (jasika, bala, 'siva, 

' crna, kanadska, rolbustnai, Si'monijeva i Popullus deltoïdes). U posebnom delu opisano 

je podizanje topoljaika. Pored podizanja topoljaika naletom semena, w ovom delu 

opisan: su proizvodnja topolovih sadnica iz reiznica. i semena, sađenje sadnica, u 

kulturama i drvoredima, podizanje topolovih kultura iz reiznica, obnova, nega i gajenje 

topoljaika., oplemenjivanje topola, oblici topolovih šuma i štete na topolama. 

Brošura je napisana popularno, lakim stilom Iz opravdanih razloga nije data 

, sistematika vrsta i hibrida topola već su opisani samo njihovi glavni prestavnici 

koji se danas gaje u NRS. Obrada rasadnika za proizvodnju ožiljenih reznicai izložena, 

je 'dovoljno detaljno. Proizvodnju samih reznica za o'žiljavanje pisac je izložio 

po B.iolčevui, čija je brošura o proizvodnji topolovih sadnica objavljena kod nas 1947 

god. Španović usvaja od Bioličeva dužinu reznica od 15—20 sm, koja se danas smatra 

nedovoljnom. (1) [Purte u Revue forestière Française br, 2/50 preporučuje reznice 

debljine prečnika 8 irnm a dužine 40 san.] U poglavlju o pošuimljavanju naglašen je 

značaj staništa, naročito plodnosti i vlažnosti zemljišta, za uspeh topolovih kulturakao 

i primešainih li potstojnih vrsta za njihov kvalitetni razvoj. I ostala materija 

izložena je jasno i dovoljno' iscrpno. 

Šumski rasadnici u Srbiji proizveli su ove godine veliki broj dobrih omiljenih 

topolovih reznica pa će ova brošura dobro doći kao lup'utstvo za njihovo pravilno 

korišćenje. I inače ona može znatno da doprinese proširivanju topolovih kultura 

u našoj zemlji, 

Branislav A. Marić 

M. Wraber: Gozdna vegetacijska slika in gozdnogojîtveni problemi Prekomurja. 

Posebni odtis iz Geografskoga vestnika XXIII, Ljubljana 1951. Str. 52. 

Naša zemlja obiluje vrlo različitim formacijama šuma. U mnogim krajevima na 

maloj površinu nalazi se vrlo raznolika šumska vegetacija. Pa ipak naša struka do 

danas objavila je vrlo malo regionalno-ekonomskih monografija o pojedinim šumskogospodarskim 

područjima i njihovim problemima; samo mali broj tih monografija 

s-ač'mjava potpornu cjelinu. Iz toga područja šumarsko djelatnosti možemo istaknuti 

nekoliko autora i to uglavnom s područja Krša i goleti: Wessely 1876, Bubbia 

1902, Šivic 1923, Petrović 1926, F r a n č i š k o viić 1927, Ugrenović 1928, 

Marković 1931, Španović 1936. Zato publikacija dr. Wrabera o šoimsko-vegetacijskoj 

«Loi i šumsko-gospodarsfcim problemima Prefcomiurja iima za naše okolnosti 

važnu značajku, što opisuje šume i probleme daleko, izvan područja krša i goleti. 

76

Napominjemo «usto, da autor te publikacije nije šumar već biolog, koji je u razmjerno 

kratkom razdoblju uspio, radeći u Gozdarskom institutu Slovenije da duboko 

zahvati, otvara i rješava lokalne probleme šumarske privrede, što mu se pr'godooi 

njegovih studija šumske vegetacije nameću, ikako to pokazuje i ovaj njegov radk 

Osnovna tendencija ove publikacije jest, da ulkalže na specifične i vrlo raznolike 

hiološko-ekološke okolnosti i uvjete uzgoja šuma u sjevertoistoičnoim području 

Slovenije. Niaikon općeg opisa 1 toga područja, a napose šumskog (23,000 ha) autor 

ukratko iznosi klimatske i pedoloiške uslove za uspijevanje šuma j, zatim prelazi na 

glavnu tematiku svoje rasprave: Kriza uzgajanja šuma u Prekoinurju i važniji tipovi 

šuma: šume, hrasta 1 lužnjaka, šume johe i vrbe, imješoviite šume hrasta kittnjaka 

i graba, bukove šume, borove šume, problem bagrema, smrekove kulture, strane vrste. 

Gotovo na svafcoij stranici ove rasprave autor je uspio usko povezati prirodne 

i gospodarske faktore šumske proizvodnje, ukazujući na dobre i loše strane dosadašnjeg 

gospodarenja te na budući cilji gospodarenja u pojedinim tipovima šuma. 

Upravo sugestivno djeluje prikaz o problemu bagrema; ta vrsta prodire gotovo u 

sve degradirane šume toliko snažno i toliko 1 Štetno, da je autor smatra i šumskim 

korovoim. Za svaku idamalću i stranu vrstu drveća dane su ukratko (i svakom razumljive) 

osnovne biološke i ekološke karakteristike, pa time. ova, rasprava još 

više dobiva .zaokruženu cjelinu. 

Brošura k toime sadrži znatan broj dobrih fotosnimalka, popis upotrebljone literature 

i opsežan rezime na francuskom jeziku. 

Autor je u čitavoj raspravi dosljedno provodio temeljcu liniju, zacrtanu u naslovu, 

i kad bi bila dodana skica šuma, djelo bi bilo poitpuno^ J, Šafar 

Glasnik biološke sekcije HPD T. 2/3, Zagreb 1950 1 str. 183, sadrži 15 naučnih 

radova iz raznih područja biologije, s dva prikaiza i bibliografijom naučnih bioloških 

časopisa. Cijena iznosi 176 dinara, a može se naručiti kod Hrvatskog prirodoslovnog 

društva, Zagreb, Ilica 16/111. 

Glasnik sadrži ove radove: 1. Prof. dr. S. H or vatić: Prilog poznavanju 

vegetacije nižišta u Jelas-polju. 2. Prof. dr. I. H or vat: Florno genetiki odnosi cretova 

u Hrvatskoj. 3. Prof. S. Čmeimelik: O nazočnosti saponina u razn'm stadijima 

razvitka Aesculus hiippocastanuim L. 4. Ing. M. Pan ja a i ing, V. Luš'in: 

Ispitivanje diferencijalnih biljaka na A i Y — virus. 5. Dr ing J. Kišpatić: Pjegavost 

cinije (Altenaria Zinniae). 6. Dr ing. Kišpatić: Prilog poznavanju parazitske 

mikroflore Hrvatske. 7. Dr «ring J. Kovačević: Floristička lista sjemenki ili 

plodova korova u mlinarskim otpacima pšenice jugoslavenske provenijence. 8. Dr 

ing. J. Kovačević: Podaci k poznavanju povijesti reliiktne kulture broća (Rubia 

tioctorum L.) na osnovu florističke literature za područje ENRJ, ai s osvrtom na 

susjedne zemlje. 9. Prof. djr Z. Lorković: Nove nstočno-azijske vrste i rase 

roda Leipitidca. 10. Prof. dr I. Ehrlich: Hcterotknomiosoimi A. oecitanica Vili. 

(Neuroptera) u profaizi. 11. Z. Križan: Prvi stadija ontogenetskog razvitka mliječnih 

žlijezda s osabit'm obzirom na njihove izuzetne lokalizacije. 12. Prof. dr T. 

Varićak: Intrabepatalni multipli prigušni uređaji u području jetrjnilh vena kod 

nekih Arctoiideai. 13. Z. Talar: Visovačlka jezerska pastrva (Salmo viisovacensis 

n. sp.). 14. R. MC'kšić: Bilješke o Scarabaeidama jugoslavenske faune. 15. R. 

Mikši'ć: Bilješke o Soarabaeidama paleartičke faune. Prikazi od I, Matoničkog 

o Hadžijevoji turbckrnoj teoriji i od prof. .dr. E. Kosama o> biljnim zajednicama 

prof, dar I. Hoirvata. 

Stzafta sttdäna Itamfia 

Kollmann, F.: Technologie des Holzes und der Holzwerkstoffe, drugo prerađeno 

i prošireno izdanje. Prvi svezak: Anatomija i patologija, kemija, ifizika, elastioitet 

i čvrstoća drveta. Sa 870 slika i 191 tabela u tekstu te 6 velikih tabela u prilogu. XIX. 

105Ö stranica vel. 8°, 1951, naklada Springer-Verlag, Berlin-Göttingen-Heidelbeilg i 

.1. F. Bergmann, München. Cijena knjige uvezane u platno DM 136.— (oca dev. Din 

9710.—). 

77

Tehnologija drveta kao posefana nauka o građi, kemizmu, svojstvima i greškama - 

drveta Tazvila se je u posljednjih trlil decenija gotovo munjevitom birzinom. Istraživanje 

u vrijeme lizmeđu dva svjetska rata, za vrijeme rata i nakon njega doprinijela su 

tome da se je na osnovu rezultata ovih istraživanja razvila posebna nauka o drvetu. 

Ova istraživanja obuhvatila siu sva područja tehnologije drveta: građu drveta, greške 

drveta, Štete od mikroorganizama (bakterija i gljiva), insekata i štetnika koji žive 

u maru, fizička svojstva drveta, mehanička svojstva drveta, sušenje, konzerviranje, 

preradu, Obradu i oplemenjivanje drveta'. Istraživačku! djelatnost iz područja tehnologije 

drveta irazvio je oio niz instituta u okviru visokih, škola i fakulteta te cio niz 

saimistalniiih naučnih instituta. 

O ovom živom razvoju dovoljno govore brojna izdanja udžbenika iz područja 

tehnologije drveta nakon 1945. godine. To su druga izdanja već poznatih standardnih 

djela iz tehnologije drveta (Tiemann, Desch, Vanin, Pereligcn, Ugrenović, Kollmann), 

ili posve nova izdanja (Bflown-Panshm-Forsaitb, Wengaard, Vorreiter, Giordano). 

Prof. Dr. log. Kollmann izdao je prvo izdanje svoje Tehnologije drveta 1936. 

godine* dakle prije 15 godina. U tom izdanju on je obuhvatio cijelo područje Tehnologije 

drveta u jednom svesku sa 764 stranice. Negdje oko 1940 godine najavio je F. KoMmann 

drugo izdanje svoje Tehnologije drveta. Međutim ratne poteškoće onemogućile 

su izlaženje planiranog drugog izdanja. Potreba za ovom knjt'lgom, ikoja je bila 

rasprodana u prvim godinama drugog svjetskog rata, bila je toliko velika, da je 

Vojna komanda Ujedinjenih nacija na osnovu ratnog prava izdala dvije kopije prvog 

izdanja. Ove su kopije izdane u U. S. A. 1944. il 1946. god. Početkom 1951. godine 

F. KoMmann izdaje drugo izdanje svoje Tehnologije drveta. 

Ovo je izdanje tek I. svezak koji obuhvata 4 poglavlja: 1. Anatomija i patologija 

drveta, 2. Kemija 1 . drveta, 3. F.i'iziika drveta i 4. Elaistüciitet i čvrstoća drveta. 

Drugi svezak trebao bi da obuhvati prikaz sušenja, konzerviranja, prerade, obrade 

i oplemenjivnje drveta te konačno prikaz ilskrišćavamja drvnih otpadakai. 

U prvom poglavlju autor je prikazao makroskopskiu i mikroskopsku građu 

drveta, greške drveta, «upliv sječe na svojstva drveta, štete od 'mikroorganizama 

(bakterija, gljiva), insekata i štetnika u moru. Ovo poglavlje biuhvaća 190 stranica. 

U drugom poglavlju autor je prikazao subrnikroskopsku građu drveta (micelarnü 

teoriju C. v. Nagelia, rentgenografeka istraživanja vlakanaea celuloze i drveta, 

teoriju individualnih micela, teoriju ;resaistih micela, građu stijenke stanice, sistem 

kristalizacije), kemijski sastav drveta, elementarni sastav drveta, holoceliulozu 

(celuloza i hemliceluloza), celulozu, hemiceluloze (pentozani, heksozani, polyuronide, 

pektin), lignSn i akcesorne sastojke (smola, teirpeni, masti, vosak, proteini, treslovine, 

bojila, pepeo). Nakon toga prikazan je proces proizvodnje drvenjače (trljanice) 

i celuloze, proces proizvodnje šećera, alkohola i; kvalsca iz drveta (hidroliza drveta), 

proces gorenja drveta (općenito, svojstva drveta kao goriva, statika il dinamika procesa 

gorenja, peći, centralno grijanje, generatori), proces poiugljavanja drveta i 

to kemijski procesi kod pcugljavainja, tehniku pougljavanja drveta (žežnice, pokretne 

peći, dobivanje katrana, suha destilacija) i svojstva dtvnog ugljena; proces 

ga&ifikacije drveta i drvenog ugljena (procesi u generatonu, komparacija plina iz 

drveta i drvnog ugljena, tipovi generatora, pogon sa gcneratorsfcim plinom, svojstva, 

priprema, sušenje generatarskog drveta. Konačno u ovoim poglavlju prikazana 

su koroziona svojstva drveta t. j. djelovanje uzduha, svjetla i vode na drvo, djelovanje 

alkalija kiselina, soli, solnih otopina I «ostalih kemijskih tvari na drvo te 

korodivno djelovanje drveta na druge tvari. Ovo poglavlje obuhvaća 217 stranica. 

U trećem poglavlju prikazana su volumna i specifična težina drveta, vlaga,, 

sorpoija, bubrenje i kapilarna kondenzacija, kretanje vlage u kapilarama, difuzija 

i osmoza, termička svojstva drveta, električna svojstva* akustična svojstva drveta 

i trenje drveta. U odsjeku o volumnoj težini autor je prikazao utvrđivanje volumne 

težine (stereometrijsko mjerenje, volume'trirainje u vodi i živi te optičko« «utvrđivanje 

volumne težine), specifična težina drveta, ovisnost volumne težine drveta o ste- 

•penu vlage drveta, nominalnu težinu, voluumu težinu sirovog i provelog drveta, variabilitet 

volumne i nominalne 'težine, težinu prostome jedinice različitih sortimeata 

drveta i odnos prostorno«g i «kubeog metra. U odsjeku vlaga, sorpcija, bubrenje i kaprilarna 

kondenzacija autor je prikazao pojam i utvrđivanje vlage drveta, sorpciju 

drveta (adsorpcija, desorpcija, kapilarna kondenzacija, maksimalna količina vlage, 

točka zasićenosti vlage, histereza), zatim so'rpciju udoforenog drveta (lameliranog 

drveta, Hgnofola, ploča vlaknatica, ploča iz drvene vune itd.), (bubrenje i ute- 

78

žanje drveta i udobrenog drveta, bubrenje drveta u kiselinama, bazama, otopinama 

soli i otiganskAm tekućim tvarima. U odsjeku kretanje vlage kapilarama, difuzija i 

osmoza prikazani su fizikalni proces kod sušenja i pojenjai drveta, t. j. kretanjevlage 

u drveta iznaid i ispod točke zasićenosti, kapilarno kretanje vlaige u drveta, 

difuzija, sušenje, teorija pojenja drveta, difuzija soli i osmoza, u drveta. U odsjeku 

termačka svojstva autor je 'prikazao dilatactiju, vodljivost topline, specifičnu toplomu 

i idr. U odsjeku električna svojstva prikazan je otpor i vodljivost elektriciteta, 

diielektniična svojstva drveta, magnetska svojstva drveta. U odsjeku akustična svojstva 

autor je prikazao širenje zvuka u drvetu, građevna akustika i drvo. U odsjeku 

trenj« drveta prikazana su svojstva trenja drveta. Ovo poglavlje obuhvata 248 

stranaca. 

U četvrtom poglavlju prikazana su elastična svojstva, čvrstoća na vlak, čvrstoća 

na tlak i izvijanje, čvrstoća na savijanje, čvrstoća na torziju i smicanje, tvrdoća 

i otpor protiv haban ja te utvrđivanje kvaliteta građevnog drveta I dozvoljeno naprezanje 

za drvo. U odsjeku o elastčnrim svojstvima prikazani, su elasticitet an5zotropnih 

tijela, elastične konstante, ovisnost elaeticieta o volumnoj težini, učešću 

kasnog drveta, kvrgavosti?., vlazi drveta, temperaturi, elastična svojstva udobrenog 

drvéta. U odsjeku čvrstoća na vlak prikazana je čvrstoća na vlaik drveta, utvrđivanje 

čvrstoće na vlaik, zavisnost čvrstoće na vlak idrveta od volumne težine, učešća kasnog 

drveta, kvrgavosti, vlazi drveta. temperaturi, kuta između smjera sile i vlakanaca, 

čvrstoća na vlaik okomito na vlakanca cjepljivost, čvrstoća na cijepanje, čvrstoća na 

vlak udobrenog drveta. U odsjeku čvrstoće na tlak i izvijanja autor je prikazao 

čvrstoću na tlak u smjeru vlakanaca', čvrstoću na tlak i okomito na vlakanca, zavisnost 

čvrstoće na tlak o volumnoj težini, učešću kasnog drveta, kvrgavosti, sadržaju lignina 

i smole, sadržaju vlage drveta, temperaturi, kutu između smjera sile i vlakanaca, 

čvrstoću na 'tlak udobrenog drveta, čvrstoću na izvijanje. U odsjeku čvrstoće na savir 

janje prikazana je čvrstoća na savijanje, ovisnost čvrstoće na savijanje o volumnoj 

težini, učešću kasnog drveta, pukotinama, kvrgavosti, greškama građe, sadržaju vlage 

drveta, temperaturi, kuta između smjera djelovanja sile i vlakanaca; čvrstoća na 

savijanje udobrenog drveta čvrstoća na udarac. U odsjeku o čvrstoći torzije i smicanja 

prikazana je čvrstoća na torziju i zavisnost ove čvrstoće od volumne težine i vlage 

drveta, čvrstoća na smicanje i zavisnost ove čvrstoće od volumne težine i vlage drveta 

te kutu između smjera djelovanja sile i vlakanaca. U odsjeiku O' tvrdoći i otporu protiv 

habanja prikazana je tvrdoća drveta 1 , metode ispitivanja (Janka, Br'nell, Möraith,. 

Klippel, Chalais-Meuđon, Hoeffgen), dinamička! tvrdoća, zavisnost tvrdoće o volumnoj 

težini i vilazi drveta, tvrdoća udobrenog drveta; otpor protiv halbanja, metoda 

ispitivanja ovog otpora, zavisnost otpora protiv habanja o volumnoj težini, kamizmu i" 

vlazi drveta» U odsjaku o> utvrđivanju kvaliteta građevnog drveta J dozvoljenog naprezanja 

na drvo prikazan j*e propis za kvalitet građevnog drveta i dozvoljenog naprezanja 

za drvo prikazan je propis za kvaPtet građevnog drveta (DIN 4074), dozvoljena 

naprezanja i deformacije građevnog drveta (DIN 1052 i DIN 1074), dozvoljeno 

naprezanje drvenih stupova za vodove (DIN 57210). Ovo poglavlje obuhvata 374 

stranica. 

U dodatku dan je na 100 straniica indeks imena autora, imena vrsta drveta 

(njemački i latinski) i stvarni Sndeks. 

Prilog sadrži 6 tabela. U tabeli I\ dan je grafički prikaz relativne vlage 

uzduha t'lznad 10 do 70"/o sumporne kiseline kod temperatura od 0* do 150°C; 

Tabela II sadrži numeričke podatke o koeficijenta vodljivosti topline i izolaciji 

topline za različite građevne materijale (kamen, cigla, gips, beton, žbuka, azbest,, 

asfalt, bitumen, krovna ljepemka, staklo, linoleum, čelik, usitnjeno pluto, blanjevina, 

pijesak, balsia-đrvo>, smreka, bor, jela, bukva, hrast, ploče od pluta, pleče vkknatnce, 

herakliit-iploče i t. d.). U tabeli III dani su podaci o dimenzijama proba za ispitivanje 

mehaničkih svojstava drveta prema normama različitih zemalja (Njemačka, Engleska, 

Francuska, Poljska, Švicarska, Čehosfovačlka, U.S.A.). Tabela IV. sadrži podatke o 

dozvoljenim naprezanjima i deformacijama za vlak, tlak, savijanje i posmik propisane 

u različitim zemljama (Austrija, Bugarska, Danska, Njemačka, Francuska, Holandi'a, 

Kanada, Norveška, Poljska, Švicarska, Čehoslovačka, Mađjarska i U.S.A.). 

Tabela V. u 4 dijela sadrži podatke o osnovnim tehničkim svojstvima 70 vrsta četinjača, 

listača i egzota. Tabela VI. sadrži osnovne poidatke o tehničkim svojstvima 

udobrenog drveta (lignoston, staypak, savijeno impregnirano drvo, lameliirano drvo» 

lignofol, compreg, šperovano drvo, ploče vlaknatice 5 t. d.) 

79

Komparacijom prvog izdanja i I sveska drugog izdanja KoMmann-ove Tehnologije 

drveta dolazimo do zaključka da je F. Kolimann I. svezak drugog izdanja 

temeljito preradio i nadopunio. U prvom izdanju materija I sveska drugog izdanja 

bila je obrađena na cea -370 stranica, dok je u I svesku drugog izdanja ova materija 

razrađena na cea 950 stranica:. Opseg pojedinih poglavlja prvog izdanja i 

1. sveska drugog fedanja je slijedeći: 

1. Anatomija i patologija 

2. Kemija drveta 

3. Fizika drveta 

4. Elasticitet i čvrstoća 

[. izdanje 

87 

74 

111 

98 

I svezak 

II izdanja 

109 

217 

248 

374 

370 948 

Iz ovoga pregleda vidi se da su poglavlja: Kemija drveta, fizika drveta i elasticitet 

'i čvrstoća znatno povećani prema opsegu istih poglavlja u I. .izdanju. U poglavlju 

Kemija drveta posve je nov opis procesa proizvodnje trljanice i celuloze, 

procesa proizvodnje šećera alkohola i kvasca, procesa gorenja drveta, pougljavanja 

drveta I djelomično gazifikaoije drveta. U poglavlju Fizika drveta znatno je proširen 

prikaz vlage, sonpoije, bubrenja kapilarne kondnezacije, kretanje vlage, difuzije i 

osmoze .u drvetu. U ovom poglavlju posve je nov prikaz fizičkih svojstava udobrenog 

drveta. U poglavlju elasticitet i čvrstoća drveta posve jie nov prikaz elasticiteta i 

čvrstoće udobrenog drveta, a znatno je proširen prikaz elastičnih svojstava, čvrstoća 

na vlak (uključen i prikaz čvrstoće na cijepanje):, čvrstoće na tlak i izvijanje, čvrstoće; 

na savijanje i kvalliteta građevnog drveta i dozvoljenog naprezanja za drvo. 

U I. svesku drugog izdanja svoje Tehnologije drveta F. Kolimann izvršio je cio 

niz pregrupacija materije. Tako je 1. poglavlje zaokružio u jednu cjelinu dodavši 

prikaz upliva sječe na svojstva drveta, prikaz šteta od mikroorganizama, insekata. i 

štetnika u moru. U prvom izdanju nakon poglavlja građa drveta slijedilo je poglavlje 

Fiziüka drveta, Elasticitet î čvrstoća drveta a tek onda poglavlje kemije drveta. U 

I svesku drugog izdanja svoje Tehnologije drveta F. Kolimann pregrupirao je materiju 

tako da iza poglavlja Anatomija i patologija drveta slijeđii poglavlje Kemija 

drveta a tek onda poglavlje Fizika drveta i Elasticitet i čvrstoća drveta. U poglavlju 

Kemija drveta dodan je na uvodnom mjestu prikaz subrnikroskopsike građe drveta, 

à na mjesto prikaza upliva sječe na svojstva drvete, štete od mikroorganizama, insekata 

i štetnika u moru, koje je svrstao u prvo poglavlje, F. Kolimann je znatno 

proširilo prikaz kemdzma drveta i, kao što je već rečeno, inadopunïo ga posve novim 

poglavljima o proizvodnji celuloze, šećera, alkohola, kvasca, o gorenju, pougljavanju 

i gazifiikacttji drveta. 

F, Kolimann dao je u ovoj svojoj Tehnologiji drveta kritični prikaz današnjeg 

znanja o građi, keimiizmiu, svojstvima i greškama drveta. F. Kiollmann napàisao je ovo 

djelo na Oisnovu poznavanja gotovo cjelokupne literature iz područja tehnologije 

drveta i rezultata vlastitih istraživanja. On citira u svojoj novoj Tehnologiji preko 

3000 rasprava iz gotovo cijelog svijeta. On u uvodu kaže da je imogao napisati drugo 

izdanje Tehnologije deveta 'zahvaljujuća velikoj i stalnoj pomoći mnogih .instituta 

i kolega u svim zemljama. Na prvom mjestu navodi F. Kolimann: U. S. Forest Products 

Laboratory, Mađilson, Wis., ikoji mu je stavio na raspolaganje sve svoje izvještaje 

i publikacije, zatim Forest Products Research Laboratory, Princes Risborough, 

Engleska, Forest Products Laboratory, Ottawa, Kanada, Laboratoires des produits 

forestières, Quebec, Kanada, Forest Products Laboratory, Melbourne, Australija, 

Forest Research Institute, Dehra Dun, Indija, Eidgenossische Materialprüfungsanstalt, 

Zürich, Švicarska, Forest Products Research Society, Madison, Wis. U.S.A., Northeasterm 

wood utilization council, New Haven, Coran,, U. S. A., Timber Development 

Association Ltd, London, šumarske škole u Syracuse, N. Y., U,. S. A. i m Berkeley, 

California U. S. A-, Biro FAO u Ženevi, Sveoska Träforslkningsinstitutet Stockholm 

i Skogshogskola, Expemimentalfaltet, Švedska, koji su imu bilo omogućili rad bilo 

stavili; ma raspolaganje cjelokupnu literaturu. 

F. Kjollmainn donosi veći broj fotografija iz djela našeg akademilka i profesora 

A. Ugrenovića, Tehnologija drveta. On citira na nekoliko mjesta studije Prof. A. 

80

Ugrenovića i to u vezi prikaza trijeslovina u drvetu, sadržaja smole u obične i orne 

borovine te u vezii prikaza čvrstoće ma cijepanje. 

Grafička oprema ove knjige pravo je remek djelo graHčke industrije zapadne 

Njemačke. Knjiga je bogato ilustrirana sa 870 crteža i fotografija ikoje se :sve odlikuju 

svojom instruktivnošću i estetikom. 

Na kraju knjige dodan je vrlo opsežan i brižljivo sastavljen indeks na 100 stranica, 

koji u znatnoj mjeri olakšava snalaženje u golemoj materiji koju obrađuje 

ova knjiga. 

Ova Tehnologija drveta F. Kollmann-a jedno je od najboljih standardnih djela 

iz područja tehnologije drveta na svijetu. Ova tehnologija korisno će poslužiti svima 

onima koji se ibave bilo proučavanjem i istraživanjem bilo preradom, obradom i 

oplemenjivanjem drveta. 

Dr. Ivo Horvat 

Njemačko šumarstvo. Njemačka je u 1937 god. imala 12,7 milioina hektara šume. 

Prooenat šumovitosti iznosio je tada 27%. Nakon drugog svjetskog rata ovo se je 

stanje znatno- izmijenilo. 

U području istočno 1 od| linije Odra—Niša, koje je sada pripojeno Poljskoj, imade 

3 miliona hektara šuma. Njemačka demokratska republika imade 2,9 miliona hektara 

šume. Zapadna Njemačka imade danas 6,8 miliona hektara šume. Procenat šumovitosti 

Zapadne Njemačke iznosa 28%. Uslijed velike gustoće stanovnika otpada na i 

stanovnika u Zapadnoj; Njemačkoj 0,14 ha šuma, dok je 1937 god. na 1 stanovnika 

Njemačke otpadalo 0,19 ha šume. Do 1935 god. bio je osnovni zakon njemačkog šumarstva 

racionailno gospodarenje te godišnja sječa nije nikada u pirosjeku prelazila 

godišnji prirast. Od 1935 god. na dalje bk> je ovaj osnovni zakon napušten. Godišnja 

sječa iznosila je A 150% godišnjeg prirasta, U prvo vrijeme ova se je prejaka sječa 

odnosila samo nal državne šume, a od 1937 god. dalje i na šume svih ostalih kategorija 

vlasništva. U području današnje Zapadne Njemačke iznosio je normalni godišnji etat 

u gospodarskoj godini 1935/36 okruglo 23 miliona ni 3 krupnog drveta (Derbholz), dok 

je stvarna sječa te godine iznosila 140%' god. etata t. j. okruglo 32 miliona m' krupnog 

drveta. U vremenu; od 1935 do 1945 posječeno je) na području današnje Zapadne Njemačke 

357 miliona m 3 drveta. To daje godišnji prosjek od nekih 32,5 miliona m 3 

drveta. Istovremeno postepeno je padao> i godišnji prirast šuma i iznosio je 1945 god. 

samo 21 milion m 3 . Uslijed toga ui. to vrijeme iznosila je godišnja sječa 148% godišnjeg 

prirasta. U .isto vrijeme smanjila se osnovna zaliha za) 115 miliona m 3 . Nakon svršetka 

rata nastavljena je prekomjerna sječa šuma za potrebe okupacionih snaga, prisilnog 

izvoza i povećane potrošnje ogriijevnog drveta njemačkog stanovništva. Evo pregleda 

godišnjih sječa od 1945 do 1948 godine: 

j. Prosječno % od god. prirasta 

gosp. godina u mil m3 u 194fl| ^ d 

1945/46 46,0 219 

, . 46/47 51,5 250 

47/48 44,4 211 

Ukupno 141,9 225 

U britanskoj i francuskoj okupacionoj zoni posječeno je znatno više nego u 

američkoj! zoni, U prosjeku posječeno; je kroz te tri godine godišnje po 1 ha 

u francuskoj zoni 8,2 m 3 

u britanskoj zoni 8,1 m 3 

u američkoj zoni 5,9 m 3 

Nakon valutne] reforme prisilni izvoz je smanjen i konačno obustavljen. Isto tako 

smanjuje se sječa ogrijevnog drveta, je,r se postepeno' poboljšava opskrba pučanstva 

sa ugljenom. Uprkos svega još uvijek godišnja sječa znatno premašujiel godišnji prirast. 

Uslijed velikih golih površina i smanjenog prirasta preostalih šuma računa se da godišnje 

priraste oko 19 miliona m 3 drveta. U gospodarskoj godini 1949 posječeno je 

35,5 miliona m 3 drveta (189% prirasta),, a u 1950 godini 29,5 miliona m 3 drveta (157'% 

prirasta). Ukupna sječa u prvih pet godina nakon rata (1946—1950) iznosila je oko 

207 miliona m 3 . Budući je godišnji prirast u tom periodu iznosio 20 miliona m 3 t. j. 

81

100 miliona im 3 , znači da se je posjeklo za 107 miliona m 8 više od prirasta. Sječa u tonn 

periodu iznosila je dakle 207% od prirasta. Zajedno sa pre'thvatima i predratnim i ratnim 

godinama posječeno je od 1935 do 1950 godine 222 miliona] m 3 više! od prirasta, 

koji je iznosio 342 miliona m 8 . Toj znači da se je u, toms periodu -sjeklo u prosjeku,- za 

65% više od prirasta. Osnovna zaliha drveta u -šumama Zapadne Njemačke smanjena 

je za 222 miliona m 3 , što iznosi 12-erostruki iznos današnjeg godišnjeg prirasta. To 

znači da je osnovna zaliha drvetä u ovim šumama smanjena/,za Vs. Od ove materijalne 

bilance još je nepovoljnija bilanca po vrijednosti. U to vrijeme posječene su stare, 

krupne i vrijedne sastojine. Sječa okupacionih snaga imade dana« za posljedicu velike 

gole površine, tako na pr. u Harz-u je 16°/o, a u SohwarzwaiM-u 12% površine šuma 

posve ogoljeno. 

(Prema podacima časopisa Holz 9. Jg., 1951) Ivo Horvat 

Lutz H. J, i Chandler R. F.: Forest Soils (Šumska tla). Izdavač John Wiley 

& Sons, Inc. New York 1949. Str. XI—514 s 52 slake u tekstu. 

Knjiga je pisana kao- udžbenik pedologije za slušače šumarstva na američkim 

univerzitetima. Podijeljena je na trinaest poglavlja. 

U prvoim uvodnom poglavlju prikazan je saisma -ukratko razvitak pedologije, -a 

uz to su istaknute razlike šumskih i poljoprivrednih kultura, kao il šumskih i poljoprivrednih 

tala. 

U drugoim su opisane grupe minerala, ko-jie najobilnije učestvuju u izgradnji 

Iitosfere, pa su prema tome najvažniji polazni materijal za tvoirbu tla. Uz svaki 

mineral naveden je njegov kemijski sastav i glavna fizikalna svojstva, a kod važnijih 

i način trošenja, te mjogućrnost mafcroskopskog prepoznavanja. -Na kraju je 

istaknuto značenje poznavanja mineraloškog sastava tla za ocjenu; podrijetla matičnog 

supstrata i produktivne sposobnosti tala. 

Treće je poglavlje posvećeno kamenju, čijim trošenjem nastaju 'tla. 

Četvrto obraduje fizikalno i kemijsko trošenje, faktore koji ga uvjetuju, te produkte 

toga trošenja. 

U petom su poglavlju prikazani organizmi šumskih tala» Od faune zasebno su 

obuhvaćeni kralježnjaci u tlu, arthropoda, molusca, annelida, trochelminthes, nematheminthes, 

-platyhelminthes -i protozoa, a od mikroflore bakterije (autotrofne i 

fakultativno autorofne: nitrifikacijske, sumporne željezne i manganove; heterotrofne: 

nitrogene, te aero-bne i a-nacro-bne, ko-jie se koridte vezanim dušikom), alge, gljive, 

te aktino-miiceti. 

Šesto poglavlje vrlo iscrpno prikazuje organsku tvar tla, njene izvore-, kemijski 

sastav -svježeg biljnog materijala, rastvaranje biljnih ostataka i razvitak humusa, 

klasifikaciju šumskog humusa i dr. 

U sedmom obrađena su svojstva koloida tla, -u osmom glavna fizikalna svojstva 

izuzev vodnih odnosa šumskih tala, koji su prikazani u devetom, deseto poglavlje 

posvećeno je kemijskim -svojstvima. 

U jedanaestom je prikazano djelovanje pedogeneltskih faktora (factors of soil 

formation): matičnog supstrata, klime, živifli organizama, relije-fa i vremena, te procesi 

formiranja tla: razvoj zonalnih i intrazonalnih tala, podzolizacija, later-iltizacija, 

tvorba tresetnih i slaibo dreniiiranih tala (gleizaeija), kailcifäkacija-, salinizaicija, solonizacijai, 

solodizacija i razvoj lintrazonalniih tala. Uz svaki proces navedena su 'tla, koja 

tim procesom nastaju. 

Dvanaesto poglavlje obraduje ukratko problematiku klasifikacije šumskih tala. 

Značajno je mišljenje autora, -da klasif-iikaciotnli siisltem, koji primjenjuje Division of 

Soil Survey za poljoprivredna tla, ne zadovolava potpuno šumarske potrebe. Pokušaji 

da se pronađu veze između nižih -sistematskih, jedinica američke klasifikacije, 

koje se kartiraju u poljoprivredne svrhe, i šumskih tipova, te priraslta šumskih 

kultura urodili su ponajvećma neuspjehom. Naprotiv između velikih grupa tala^ 

koje odgovaraju tipovima u smislu evropske pedološke terminologije, i šumskih 

tipova utvrđeni su u mnogiim dijelovima SAD zakoniti odnosi. Autori- lisitiču, da 

klasifikacija tala nije sinonim za klasifikaciju staništa (stojbine), jer je stanište određeno 

zajedničkim djelovanjem faktora okoline od kojih je tlo samo jedan faktor. 

Smatraju, da bi kod klasiifkacije šumskih tala trebalo uzeti u obzir slSjedeća svojstva: 

debljina, tekstura i struktura A i B horizonta, tekstura i struktura C horizonta, 

propusnost za vođu i korijenje diuibljiih slojeva, sadržaj vapna u matičnom supstratu, 

82

niveau donje vode, sadržaj kamena u tlu, nagib, ekspoziciJM, tip šumskog humusa 

i sadržaj dušika u površinskim slojevima. Nijedna iklasiifikaeiona shema ne bi morala 

uvažati sve te karakteristike, ali bi svalka morala upotrijebit neke od njih. 

Posljednje, trinaesto poglavlje obrađuje eroziju' tla. i pogoršanje svojstava šumskih 

tala. Erozija je prirodni proces, koji se u prošlosti trajno i općenito vršio 

čak i prije pojave čovjeka (normalna ili geološka erozija). Talkva je erozija, vrlo 

polagana, a ukoliko je sporija od tvorbe tla ona moiže biti j korisna, jer sprečava 

stvaranje debelih ispranih slojeva, kakovi se javljaju na pr. kod plano-tala, gdje 

je uslijed ravnog terena normalna erozija onemogućena. Erozija veća cd normalne 

(ubrzana erozija) javlja se većinom kaiO' posljedica promjena u vegetacijskom 

pokrovu uzrokovanih djelatnošću čovjeka. Autori daju pregled tipova 

erozije (ubrzane), faktora 1 o kojima ona ovisi ,te metoda za njeno sprečavanje. 

U odsjeku o kvarenju šumskog tla raspravljaju o promjenama, koje nastaju 

ili mogu nastati uslijed čistih sastojima i gole sječe. Autori ustaju protiv mišljenja, 

da sve čiste salstojiiine četinjača pretstavljaju ozbiljnu opasnosit za tlo i da prema 

tome predstavljaju loše šumsko gospodarstvo; to je mišljenje među američkim šumarima 

dosta rašireno, a nastalo je kao posljedica loših iskustava s čistim sastojinaima 

smreke u Njemačkoj. Analizirajući luzroke, koji su doveli do neuspjeha s čistim 

sastojbinama oni ističu, da su ti neuspjesi u prvome redu posljedica sadnje 

smreke na staništima, koja joj ne odgovaraju. Isto tako ni čista sječa ne mora uvijek 

biti sama po sebi štetna za tlo, već njene (posijed'ce ovise o brzini s kojom će se 

razviti zaštitni vegetacijski pokrov, kao i o prilikama staništa. 

Uz svako poglavlje navedena je obilna literatura 1 napose američka i zapadnoevropska, 

pa na taj nač : n knjiga daje pregled rezultalta radova američke šumarske 

pedologije, a to je čini naročito vrijednom. 

iNa kraju je dodan popis latinskih ï engleskih imena najvažnijeg drveća, te 

popis autora A stvarno kazalo. Ing Zlatko Gračanin 

Duchaufour Ph., Note sur les types d'humus forestier et leur rapport carbone 

az'pte (C/N) (O tipovima šumskog humusa i njihovom odnosu ugljik/dušik). Fourth 

Int. Congr. of Soil Sci. Amsterdam 1950. Trans. vol. II. 

Na osnovu istraživanja omjera C/N u 42 uzorka iz Ai horizonta dobro prozraičenih 

šumskih tala Francuske (podzola, slabo ispran-'h i kiselih tala, smeđih šumskih 

'tala SI rendz'na) zaključujte autor, da je omjer C/N najniži! kod tala, kojih se 

pH kreće od 5 do 7; alko je t>H manji od 5 vrijednost omjera naglo se povećava, 

a ako je pH veći od 7 omjer lagano raste. Autor razlikuje tri tipa šumskog humusa: 

Humus H+, pH < 5 i C/N > 15 

Humus H+Ca ++ , pH 5—7' Î C/N 8—12 

Humus Ca ++ , pH 7—8, C/N 14 do 15. 

Kod pH 5 omjer C/N najviše varira), te ovisi u znatnoj mjeri o omjeru C/N u 

organskim ostatcima rz kojih jte humus nastao. 

C/N može biti visok radi toga što je 'taj omjer visok u lishodnom materijalu 

(boi', Ericaceae); tada to uzrokuje polaganu mineralizaciju'. C/N imože briti također 

visok, ako su uvjeti za m'nerallizatàm nepovoljni (sredina odviše kfesfta ili alkalična), 

U tom slučaju je visok omjer Ć/N posljiedica polagane mineralizacije. 

Ing. Z. Gračanin 

POKUSNA ISPITIVANJA PROVENIENCIJA I RASA JELE 

(Aldo Pavairi: Esperilenze e indagini su le proveniiienze e raKze dell afoete bianco 

(Abies allba Mill.) — Annali délia sperSmen'taizäone agraria — Roma, ottobre 1951. 

Viol, y — Num. 5). 

U obimnim na>utčniim istraživan jinia O' piroveraienciji sjemena i rasama raznih 

vrsta šumskog drveća, jela je ostala skoro notpuno zaboravljena i dosad neispitana. 

Englerova istraživanja iz 1905 god'ne malobrojna su i nesigurna, jer su bila ograničena 

na veoma usko područie Svœamakei. Na temelju tih ispitivanjia, Engler je 

zaključio da je jela, u unoiredb? sa amrčom, veoma is'talna i da ne pokazuje ni^ 

kakvih diferenciranja u biološkim svojstvima. Stoga, kaže Engler, razni lokaliteti, 

83

provenieneije sjemena., nemaju kod jele nikakvog praktičnog značenja. Međutim, 

za jednu vrstu koja ima tako široko područje rasprostranjenja, istraživanja su se 

morala, proširiti i ispitati razni lokal teti jele, koji su međusobno, geografski i ekološki, 

tolko različiti,. Tako je prof. Pavanii, direktor Instituta za! šumarska istraživanja 

u Firenci još 1925 godine postavio pokuse (u sporazumnu sa prof. Giuiinäej-, Nancy, 

koji je slične pokuse postavio u arboretumu Joux, n. v. 725 m) radi 'istraživanja, 

raznih proveniencija jele i. provjeravanja njihovih bioloških odlika. Ispitano je 17 

proveniencija i t» 11 talijanskih (Alpi, te sjeverni, centralni i južni Apenini i 6 

stranih (Francuska — Meriai (Pdriinejiii), Ecouves (Normandija), Elieux (Vogezi), 

Austrija — Tirolski 1 Alpi, Hohewamd, Burgenland). Pokusi su postavljeni na oglednom 

dobru: VallombroBa (1000 m n. v. — iu bilzini Firence) 'te u šumskom području 

Alta Val Parma, n. v. 1470 m. Ovdje su opažanja prekinuta 1939 godine, a u Vallomhrosi 

su neprekidno vršena do 1950 godine. 

Prikupljeni podaci o procentu propadanja te visinskom i debljiiniskom prirastu, 

jasno pokazuju znatne razlike među pojedinim proveniencijama jele. Tako na pr. 

iz tabelarnih podataka. koji su veoma poučni, vidi se da procenat uginulih • biljaka 

iznosi od 17.5% do 71%, sa srednjom visinom od 5.75 m. do 9.5 ni., do konca 1950 

god. Na temelju ovih i drugih podataka svrstane siu sve naivedene provenieneije 

jele u tri lizrazitije skupine, prema njihovim biološkim osobinama. 

Iscrpno su proučena biološka svojstva jele, kao d zahtjevi na svjetlost, vlagu 

i temperatura u izrazitijim područjima Italije. 

U pogledu otpornosti prema suši i niskim temperaturaima, Pavari napominje 

da ne bi bilo dopušteno već sada u'zvoditi o tome konačne zaključke. Ali mora se 

istaknutih činjenica da su južne provenieneije jele, prilikom ispitivanja, pokazale veću 

otpornost p>rema sušj od onih sjevernih, iiz Alpa. S druge strane, neki podaci pokazuju 

da su južne provenieneije više stradale od mraza nego' sjeverne. 

Treba posebno priznati da je prof. Pavari ovim svojim radom dao znatan doprinos 

proučavanju ove vrste, što ima i u praksa osobitu vrijednost. 

F. Arnautović 

Prof, dr. in g. A. Novak: Tra'nkvorschriften für Schwellen und Maste. Izdanje: 

Komilssc'onsverlag von G. Fromme, Wien V. 1951 g. 31 strana, 10 dijagrama. 

U izdanju »Österreichische Gesellschaft für Holzforschung« izašli su propisi 

o konzerviranju drveta upijanjem otopljenih kemijskih sredstava (napajanje), U stvari 

to siu skupljene najbolje metode, opisan način rada, označene potrebne kemikalije 

za konzerviranje. Obzirom na ugled ovog društva, smatraju se ovi propisi kao 

standartnii za Austriju. Propise je sakupio i obradio na temelju prijedloga i m:(šljenja 

zaiinteiresiiranih poduzeća dr. tog. Nowak, šef otsjeka za, zaštitu drveta, austrijskog 

društva za istraživanje drveta, poznat; stručnjak za konzerviranje drveta. Kod 

sastavljanja propisa obunvaćeni su važni problemi kao vrsta sirovina, udaljenost od 

mjesta konzerviranja, konjunktura, kao i želje kupaca, Knjiga se sastoji iz četiri 

dijela: 

A) Napajanje u ko tlo vim a pod tlakom. Kao sredstvo za napajai 

UA-soli. Za svako ovo sredstvo daju se tehnički uvjeti obzirom na čistoću i koncentraciju. 

Ovim, sredstvima može se napajati drvo u kotlu pad 'tlakom na, ove 

načine: 1. Miješani postupak sa smjesom Zn OI2 i katransfcih ulja, primjenjuje 

se za bor, ariš, smreku, jelu i bukvu. 2) Dvostruki postupak. Najprije 

se poj! sa 1 Zn CI2 a onda s katranskim uljima. Naročito se preporuča 

za bukove pragove. 3. TTZ-postupak (patent »Gesellschaft für Hoizimprägnierung 

und Holzverwertung«) sa emulzijom katranskih ulja,, tanina ii ZnCl2 

(TTZ = Teeröl-Tannin-ZnClä), a primljen ju je se kod bukve i bora. 4. Krezapin 

postupak (patent »Gesellschaft f. Holzmpräg. ai. HolzverVertung) sa preparatima 

»sapokreziin« Sli »nekal«, a nakon toga sa kaitramskiim uljima. Upotrebljava se 

za. napajanje teško napojnog drveća kao smreke i bukve. 5. R up in g postupak. 

Primijenjuje se samo- štedni pos'tupak i to za bor, arilš i hrast. 6. Dikrozit postupak 

(patent kaO' pod 3 i 4) sa smjesom ZnCl2, dinitrofenola, alkalikroimata i 

još jednog sredstva kao »Netzstoff«, da se poveća kapilairno djelovanje. Primijenjuje 

se kod smrekov'h i jelovih stupova. 7, Postupak sa UA-soli ma. To su smjese 

soli u raznim omjerima i to: natrijum fluorid, alkalikroimat, danitrofenol, natrijum 

arsenijat, a dolaze pod imenoim »tanalit«, bazilit, osimol, corbol. Primjena kod jele 

84

i smreke. 8. Dvostruko napajanje po Wolmamn,, je kombinacija impregnacije 

voilmanovim solima i katranslkim uljem. 

B) Napajanje uronjavanjem. Priniijenjiuje se ma tri načina: 1. Kijaniiziranje 

sa Q,66°/o-tnim HgOlg, priimijenjuje se za bor, ansiš i smreku. 2. Konzerviranje 

sa UA-solima u koritu. Kod suhog drveta UA-soli ulaze kapilarno, a kod 

mokrog difuzijom Za brzinu napajanja važna je koncentracija ii temperatura otopine. 

Telegrafski stupova, obrađeni kroz deset dana sa 10 0 /o-tmom otopinom UA-soli upili 

su 4,5 kg/m 8 , zagrijavanjem otopine skraćeno je vrijiame za 50°/o. 3. Postupak isisavanja 

iz koirita (patent »Atlasmaste« K. G.). Upotrabljavajiu ise soli arsena i kroma 

kod smreke jele i bora u svježem stanju pod korom. Na jednom kraju stupovi se 

priključe na vakuim, a na drugom kraju su uronjeni u otopinu soli za napajanje. 

C. Nairočitii postupci. U propisima su označena tri postupka: 1. Postupak 

protiskivanja Boucherie, sa bakarnim sulfatom a u novije vrijeme sa UAsolima, 

jer bakarni sulfdt nije fungicidan za gljivice kao

celulozu do proizvodnje novih vrsta papira Sli materija na bazii hartije. 8. Odelenje 

za hartiju i hemžsku preradu drveta. Proučava savremenu hcmisku tehnologiju drveta 

i njegovih osnovnih materija (Hgniin i druge), te njihovo savremeno iskorišćavanje. 

9. Odelenje za patologiju drveta., bavi se proučavanjem svih štetnih organizama, 

koji razaraju drvo. 

Nekoliko 1 najnovijih pronalazaka ove Laboratorije, naročito su privukli pažnju 

u šumarskim i tehničkim krugovima sveta. Navešćemo samo nekoliko: 

»Sandwich construction« je termin za nove kompleksne ploče. Slepljivanjenu 

i nmpiregniranjem hartije stvoren jep roizvod »Papreg«, Ili udobreno drvo putem 

impregnacije sa sihte'tskiim smolama pod limenom »Impreg«. Dok »Compreg« predstavlja 

udobreno drvo. putem - impregniranje i ugušćivainja (komprimiranja) drvne 

mase. 

Sjajni uspesi su postignuti na području heimiiske tehnologije. Stvoren je postupak 

za liskoirišćavanje drvnih otpadaka na bazi šećera (Madiison wood-suga.r pro* 

cess). Pronađen je i 'tako zvani polu-hemiski postupak za preradu drveta lišćatra na 

celulozu (Chemigroundwood). 

Laboratorija rezultate svojiih istraživanja obelodanjuje u mnogobrojnim svojim 

publikacijama. Tehnički i naučni radovi se štampaju u ediciji »Reports of the 

Forest Products Laboratory. Pojedine dokumentacije izlaze u »Technical Bulletin«-u. 

Razne informacije koje se odnose na drvo: i njihove prorzvode štampaju se u 

»Wood Handbook«. Povremeno, Laboratorija izdaje i »Technical Notes«, gde se daju 

odgovori na mnoga pitanja bilo upućena na njenu adresu ili su od interesa za šumsku 

i< drvnu privredu. 

(Obrađeno po članku Stamm J. A.: L'oirganizatiion,, les bu!ts et l'orientation de 

la recherche sur le bois au Laboratoire des produits forestiers des Etats-Unis. 

Schweiz. Zeitschrift für Foirswesenw No 11/1951). 

B. Pejoski 

H. J. Loycke: Forst- und Holzgerechte harzung der Kiefer. Hamburg J Bahrenfeld. 

1951. Strana 51. 

U ovoj kratkoj knjižici autor, poznati smolarski stručnjak i izvan granica svoje 

domovine, iznosi u kratkim potezima osnovne smernice za jedno savremeno smolarenje, 

koje ne ide u nikomi slučaju u raskorak sa savremenim principima šumarstva i 

proizvodnje kvalitetnog drveta. 

Knjižica obuhvata sledeću materiju: 

Uvod. Značaj smole kao sirovine za privredu. Potreba povećanja smolarenja u 

zemlji. Smolarenje koje vodi računa o potrebama šumarstva. 

Uticaj i posledice smoleranja na stalbloi i sastojinu. Fiziološki osnovi smolarenja 

kod belog bora. Reagovanje stabla na smolarenje. Rastenje smolarenih borovih stabala. 

Urod semena smolarenih borova. Podložnost smolarenih stabala i sastojine na 

oboljevanja, Modrenje borovine. 

Rasmatranja s obzirom na iskorišćavanje drveta i oštećlivanja drveta. Fizičkomehaničke 

promené. Biološke promené. O stečenim iskustvima. 

Smernice za jedno pravilno smolarenje sa šumarske i drvno-tehnološke strane. 

Revir i smolarenje. Smolarene sastojine. Zaštita pojedinih stabala. 

S obzirom da. se kod nas industrisko simo.larenje posljednjih godina razvilo skoro 

u svima narodnim republikama, .gornju, knjižicu .možemo preporučiti svima stručnjacima 

koji se bave pitanjem smolarenja i interesuje ih savremeno gledanje na ovu 

privrednu delatnost. B. Pejoski 

Prof. Dr. Fr. Rosenkrantz; Grundzüge der Phänologie (Osnovi fenologije). Str. 

69. Wien, 1951. (Sa 12 crteža i fenoloiških karataX 

Ovo kratko djelo je konciozno napisana monografija o fenologiji uopće, a s naročitim 

osvrtom za austrijske prilike. Djelo sadrži 12 poglavlja ili bolje govoTeći 

naslova, u kojima je obrađena ekološko-biološka problematika u vezi s fenologijom. 

U uvodu (prvo poglavlje) autor iznosi historijat biološko-ekološke (klimatske) 

discipline, a kao što neki hoće i nauke, fenologije j njenu definiciju t. j. što posma'tra 

i proučava (sezonske pojave u prirodi). 

86

U drugom poglavlju se diznosi koliko treba, da je površina i kaikav reljef fenološke 

stanice i sumarno što se posmatra (sezonski fenomeni iz biljnoga i životinjskog 

svijeta i ekološko-klimatski, o kojima ovisi život i razvoj biljaka i životinja), Fenološki 

su fenomeni ili faze tj. pupanje, listanje, cvjetanje itd. biljaka, 'te sezonske pojave 

nekih ptica (dolazak i odlazak roda kukavica itd.), oidnosnO' selidbe životinja 

uopće, te razne ekološko-klimatske pojave (miraz, grad, slana: itd.). Osim navedenih 

pojava fenologija posmatra i proučava na pr. početak žetve pšenice, početak proljetne 

obrade zemljišta, kosidbu livada itd, Fenološki fenomeni naročito ovise o reljefu 

(nadmorskoj visini, ekspozicije itd.). Na osnovu višegodišnjih posmatranja fenološki 

fenomeni se grafički predočuju na geografskim kartama linijama izofanama, koje 

povezuju ili predstavljaju mjesta s nastupom prestanka ili tijek nekoga izvjesnog 

fenološkog fenomena. Na taj se način može predočiti na pr. početak proljeća (toplih 

dana) početak cvatnje neke biljke, trajanje vegetacione periode itd. Fenološki fenomeni 

se mogu predočiti, osim na spomenuti kartografski način i dijagramima. 

U fenoloigiji posmatranja' i proučavanja se vrše u predproljeće (Vorfrühling), 

početak ili prvo proljeće (Erstfrühling), puno proljeće (Vollfrühling), rano ljeto (Frühsommer), 

sredina ljeta (Hochsommer), rana jesen (Frühhesbest), sredinom jeseni 

(Vollherbst), početkom zime (Wintereintritt),, posmatra se trajanje vegetacione periode, 

početak mraza itd. 

Tako na pr. u p r e d p rol je ć e cvate: visibaba, drijemovac jari, šumarica 

jetrenka, podbjel, forzicija itd., u prvo proljeće cvatu: ariš gorski, žutika trpka, 

javori, grab bijeli, neke vrbe, višnje, trešnje, šljive itd., ,u puno proljeće cvatu 

mnogi četinari, hrastovi, divlji kesten, jabuke, kruške itd.; u rano proljeće 

cvate na pr. divizma, lozika (Parthenocissus), vrijesak, razno povrće, te naročito 1 veliki 

broj iglavočika itd. Početak |zime u fenoloigiji uzima se kada je srednja dnevna 

temperatura ispod 0° C. Vegetacione perioda je vrijeme od nastupa predproljeća, 

pa dok srednja dnevna temperatura ne padne ispod 5° C. 

U šestom poglavlju autor iznosi najvažnije o fenoloigiji voćarstva (kajsije, breskve, 

jabuke, kuške i orasi). Ovdje se posmatra uglavnom cvatnja i zrioba plodova. 

Sedmo poglavlje se odnosi na fenoilogiju žitarica tj. posmatranje cvatnje i žetve raži, 

pšenice, zobi itd. 

U devetom poglavlju je obrađena fenologija bukve tj. početak listanja, promjene 

boje u jesen, opadanje lišća i duljinu vegetacione periode. 

Anorganski dio fenologije je obrađen ui desetom poglavlju (mraz, nadmorska 

visina, toplota itd.). 

U zoofenološkom poglavlju govori se o dolasku i odlasku lastavica, odnosno 

selidbi ptica uopće kao na pr. pojavi ili /dolasku kukavica, te pojavi štetočinja na pr. 

bijelca kupusnog, hrušta i drugih, 

U zaglavlju (dvanajsto poglavlje) ukratko se u 18 tačaka navodi koja je praktična 

korist od fenoloških posmatranja u šumarstvu i poljoprivredi. 

U Austriji je fenologija vezana uz Centralni institut za meteorologiju i geodinamiku 

u Beču, a koji je povezan s vrlo velikom mrežom stanica (posmatrači)i 

Dr. J, Kovačević 

87

UPUTA SARADNICIMA 

Rukopisi trebaju biti priređeni za štampu, pisani čitljivo pisaćim strojem 

s proredom između redaka i to samo na jednoj strani lista. Sa strane 

ostaviti prazan prostor 4—5 cm širine. 

Crteži trebaju biti jasni i izrađeni tušem na bijelom crtačem papiru. 

Slike trebaju biti jasne i ne treba ih lijepiti u tekst, nego ih zasebno 

priložiti. 

Uz originalne članke treba priložiti kratak sadržaj na našem jeziku 

kao i prijevod na jedan strani jezik (engleski, francuski, njemački, talijanski 

i si.).* 

Rukopisi se štampaju jezikom i pismom kako su napisani, ako autor 

drukčije ne odredi. Štampani rukopisi se ne vraćaju. 

Separatne otiske treba autor na vrijeme pismeno naručiti i za njih 

snosi troškove štampanja. 

Saradnja u listu se honorira. 

* Autor treba priložiti, i naslov članka preveden na engleski, francuski i njemački 

jezik. 

ŠUMSKO GOSPODARSTVO »SMURIM-ZAGREB 

Proizvodi 

BUKOVE I HRASTOVE TRUPCE ZA PILJE 

NJE — RUDNO DRVO — ŽELJEZNIČKE 

PRAGOVE — HRASTOVU CJEPANU DU 

ŽICU — TANINSKO DRVO KESTENA I 

HRASTA — DRVENI UGLJEN I OGRJEV 

NO DRVO PO ČVRSTOM I SAMOSTAL 

NOM PLANU. 

Interesenti mogu se obratiti na adresu: 

Zagreb, Strosmajerov trg 9, ili telefonom na br. 33-524 1 36-107 

88

ŠUMARSKO DRUŠTVO HRVATSKE 

prodaje 

1) Kompletna godišta šumarskog lista — neuvezana 

1915, 1917, 1921, 1924—1928, 1929—30, 1932, 1935— 

1939, 1941—1945, 1947, 1949—1950 . . . . . . . 240.— din. 

2) Pojedine brojeve S. L. od 1878—1951 .* . . . . 20.— „ 

3) Kauders A.: Šumarska bibliografija, Zagreb 1947 90.— „ 

4) Mali šumarsko-tehnički priručnik I i II dio . . . rasprodan! 

5) Fišer M.: Skrižaljke za računanje drvnih zaliha 

u sastojinama, Zagreb 1951 220.— din 

6) Tablice za kubiciranje trupaca, Zagreb 1950 . . 20.— „ 

7) Benić-Frančiskovič: Motorne lančane pile, Zagreb 

1949 50.— „ 

zatim starija izdanja 

8) Huinagl-Miletić: Praktično uređivanje šuma, Zagreb 

1926 40.— din, 

9) Josip Kozarac, izvaci iz njegovih književnih djela 

povodom 30 g. smrti, Zagreb 1936 50.— „ 

(nabavku ove knjige preporučamo upravama i 

đacima šumarskih škola) 

10) Balen J.: Naš goli krš, Zagreb 1931 200.— „ 

11) Markić M.: Krajiške imov. općine, Zagreb 1937 . 30.— „ 

12) Petrović D.: Šume i šum. privreda Makedonije, 

Zagreb 1926 . 20.— „ 

13) Baranac S.: Pouke iz šumarstva, Beograd 1935 . . 30.— „ 

14) Baranac S.: Naše šumarstvo i lovarstvo, Beograd 

1932 20.— „ 

Narudžbe prima: Šumarsko društvo NR Hrvatske, Zagreb, 

Mažuranićev trg 11, čekovni račun kod NB 401-953.311 

»ŠUMARSKI LIST« 

GLASILO DRUŠTAVA ŠUMARSKIH INŽENJERA I TEHNIČARA FNR JUGOSLAVIJE 

Izdavač: Šumarsko društvo NR Hrvatske u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb, 

Mažurankev trg 11, telefon 36-473. — Godišnja pretplata: Din 400, za studente šumarstva 

i učenike srednjih škola Din 100. — Pojedini broj Din 35. — Račun kod 

Narodne banke u Zagrebu br. 401-953.311, 

Redakcioni odbor: 

df, ing, M. Anić, ing. R. Benlć, ing, S. Frančišković, ing. D. Jnirić, ing. D. Klepuc, ing. 

R. Krpan, ing. Ž. Potočić, ing. I, Smilaj, ing. F, Stajduhar, dr. ing. Z. Vajda. 

Odgovorni urednik: ing. Juraj Krpan 

Tisak >Ti;.'Ografija«, grafičko-naklađni zavod, Zagreb _

STRUČNA DJELA IZ PODRUČJA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE 

Pisac: 

Beltram V.« 

Cividini-Prister: 

Cividini-Prister: 

Slander J.: 

Sušterćić M.i 

Sušterčić M,: 

Žagar B.: 

Znldaršič K.: 

Wraber M.: 

Wraber M.: 

Rajner F.: 

Flögl S.: 

Frančlšković S.! 

Horvatić 1 dr.s 

Kovačevlć 2.: 

Krpan J.: 

Lončar I.: 

Mohaček M.: 

Ugrenovlć A.i 

Ugrenović A.: 

Bujukallć H.! 

Panov A.: 

Prlsjažnjuk A.: 

Prisjažnjuk A.: 

Treslglavlć Đ.: 

Fukarek P.: 

Veseli D.: 

Veseli D.: 

Veseli D.: 

Veseli D.: 

Banuševac T.S 

Sum. fakul. Bgđ.: 

Kauders A.: 

Miletić Ž.i 

Milošević-Brev. M.: 

Soljanlk I.: 

UPOZORENJE! 

Naslov knjige: 

Apnenje v gozdarstvu, LJub. 1950 

Tehnika vpenjanja žaganlh Hstov v Jarem, 

Ljubljana 1956. 

Prispevek k racionallzacilj delà s krožnlmi 

žagami 

Zatiranje lubarjev 

Cenitev po debelinsklh razređib, 


Nega bukovja in jelovja 

0 gozdnih požarlh II izdaja 

Tabele za kubiranje rezanog drveta u 

engleskim mjerama, drugo izdanje, 


Gojenje gozdov v luči genetike, 1958. 

Gozdna veget. slika in gozdno-gojit. 

problemi Prekmurja, 1951, 

Uticaj Suma na vodni režim, LJub. 1950. 

Gradnja mostova na Šumskim putovima 

i prugama. Zagreb 1950. 

Prirodno sušenje drveta, Zagreb 1951. 

Priručnik za tlpološko istraživanje 1 

kartlranje vegetacije, Zagreb 1950. 

Primjenjena entomologija I, Zgb 1950. 

Furniri i šperovano drvo, Zagreb 1950. 

Njega sastojlna proredom, Zagreb 1951. 

Organska kemija, Zagreb 1951. 

šuma u svijetlu nauke, Zagreb 1951. 

Drvo za rezonanciju od Strađivarlja do 

danas, Zagreb 1951. 

Obračun zaprem, stabala, Sarajevo 1951. 

Sakuplj. i manlp. šum. sjemena, Sarajevo 

1951. 

Bolesti 1 štetočine semenja, Sarajevo 1951. 

štetočine i bolesti u rasadn. Šaraj. 1951. 

čuvanje šuma od požara, Sarajevo 1951. 

Bibliografija o kršu, Sarajevo 1951. 

Osnovi uzgajanja šuma, Sarajevo 1950. 

Osnovi zaštite šuma, Sarajevo 1951. 

Osnovi denđrometrlje, Sarajevo 1951. 

Osnovi šum. botanike, Sarajevo 1951. 

Gajenje šuma I,. Beograd 1951. 

Glasnik šum. tak. Beograd 1951. 

Podizanje I gajenje šuma, Beograd 1950. 

Osnov) ured, prebir. šume, Beograd 1950. 

Seljačko pošumlj. u Srbili, Bgd. 1951. 

Spisak šum. drveća i žbunja na ruskom, 

srp.-hrv. i lat. Jeziku, Beograd 1950. 

Nabavlja se kod: 

Uprava »Lesa«, Ljubljana, 

Cankar. c. 18. 

• 

Dr. založba Slovenije, 

Ljubljana 

Geografski vestnik, 

Ljubljana 

Blasnikova tiskarna, 

Ljubljana 

Zagrebačko knjižarsko poduzeće 

Zagreb, Ilica 30. 

Znanstvena knjižara, Zagreb, 

Zrinjevac 13. 

Narodni šumar, 

Sarajevo, Titova 71. 

Naša knjiga, 

Sarajevo, Titova 2«. 

Izdavačko preduzeće NRS 

Poljopr. Izd. pred. Beograd 

Soclj. poljoprivr. Bgd, 

Miloša V. U 

Glavna upr. za Sum. Beograd 

gum Institut Srbije, 

Beograd 

Poziva. u se pisci i izdavači stručnih djela i iz područja šumarstva,. da i jredništn 

Šumars kog lista (Zagreb, Možuranićev trg 1 1) pošalju popis svojih novih r. lublikaciji 

uz naz naku naslova, izdavača i cijene, kao i popis onih publikacija koje se u izda 

vačkon i poduzeću ne mogu više nabaviti. 

'- 

Cijena 

Din 

10.— 

73— 

15.— 

10— 

70.— 

Sili.— 

52_ 

58.— 

— 

«8— 

290.— 

28.— 

125— 

15S— 

29 

'88— 

2«— 

30— 

38— 

— 

28— 

30.— 

«0.— 

— 

90— 

53— 

78— 

58— 

123 

28«.— 

— 

87— 

100— 

,

šumsko gospodarstvo

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?