Objektiv br. 43.pdf
Objektiv br. 43.pdf Objektiv br. 43.pdf
8<br />zaustavljeni zaustavljeni trenutak<br />ŽeljKo Širić ZdravKo mamić<br />Nas dva brata skupa ratujemo, ne plač’ majko ako poginemo<br />Objektiv 1. kolovoza 2011.<br />1. kolovoza 2011. Objektiv 9
10<br />gost<br />urednik<br />Pukli<br />pravaši<br />Moj je otac umro 5. prosinca 1999. godine; bio je zaista<br />veliki Hrvat, intelektualac, erudit, inženjer elektrotehnike,<br />čovjek koji je govorio pet jezika, završio bogosloviju<br />u Splitu i bio kreator mojih pogleda na hrvatsku državu<br />kao našu domovinu u kojoj će svatko živjeti pristojnim životom<br />dostojnim čovjeka. Na domovinu u kojoj će je Hrvati<br />i svi drugi koji u njoj žive na jednak način voljeti i paziti<br />na nju! On mi je prvi objasnio tko je Ante Starčević, što je<br />bio i što je ustvari htio. Htio je nacionalnu i socijalnu hrvatsku<br />državu prije 150 godina, prije komunističke partije, prije<br />boljševika, prije svih stranaka i strančica koje su se osnivale<br />skoro 50 godina nakon njegove prvotne ideje. Starčević je<br />bio vizionar idealnoga poštenog društvenog uređenja u doba<br />kada naša država nije niti postojala, dok smo bili dio Austro-<br />Ugarske, dok su nam drugi pisali pravila kako ćemo se ponašati<br />u našoj domovini i što smijemo i što ne smijemo. Otac<br />mi je bio opčinjen Starčevićem i pravaštvom. Kako je njega<br />to opčinjavalo, tako je to prešlo i na mene. Davnih gimnazijskih<br />dana, kada se nije smjelo pričati starčevićanski i kada se<br />nije smjelo misliti hrvatski, grupica starčevićanskih ilegalaca<br />iz moje generacije koja se sastajala u Palmotićevoj ulici u<br />Zagrebu kod Isusovaca maštala je o državi koju nismo imali<br />utemeljenoj na Starčevićevoj ideji.<br />Danas mi ti dani mladosti izgledaju bajkovito, romantično<br />i pomalo tužno. Bajkovito zato jer sam tada vjerovao u<br />bajke; romantično jer je mladost valjda romantična; a tužno<br />zato jer ono što je život donio poslije nije niti malo ono u što<br />sam vjerovao, a jako sam vjerovao! Vjerovao sam da su Hrvati<br />pametni, mudri ljudi koji vole svoju državu, a da su starčevićanci<br />elita među njima. Da je to vrh hrvatske inteligencije<br />koja određuje smjernice domoljublju, čovjekoljublju i bogoljublju,<br />a napose poštenju, dosljednosti prema pravu i pravdi<br />pa da se otuda i zove Hrvatska Stranka Prava. Sve što sam<br />mislio tada i želio da bude, nije se ostvarilo! Niti je država takva<br />kakvu sam zamišljao, niti igdje vidim Starčevića i njegove<br />vizije naše države! Ali zato vidim državu od jedan posto<br />bogatih i moćnih i 99 posto siromašnih ili na pragu siromaštva.<br />Ne vidim niti ono nacionalno u našoj državi, ne vidim<br />nikakav nacionalni ponos u svojim zemljacima kao ni želju<br />da ga osjete. Tek 20 godina imamo državu u novijoj povijesti<br />i uspjeli smo sami sebe pokrasti, rasprodati, upropastiti i<br />osiromašiti vlastiti narod učeći ga kako pošteni rad ne valja<br />dajući mu kruha i igara u vidu sapunica, talent show-a, shopping<br />centara. Stvorili smo ideal hrvatstva i mjerila u obliku<br />Objektiv 19. prosinca 2011.<br />Hrvoje tomasović,<br />još neizbačeni član HSP-a<br />moji se pravaši u pet navodno starčevićevih<br />stranaka i njihovi čelnici međusobno mrze<br />kao psi; stranke doživljavaju kao vlastita<br />poduzeća za trgovinu u predizborno,<br />izborno i postizborno doba!<br />što veći lopov, što veći prevarant, varalica i primitivac, to se<br />više cijeni! Domoljublje nije u modi, a nekako mi se čini kao<br />da nikada nije niti bilo, bar ne za političku elitu, nego je to<br />bila samo zabava za jadni i naivni hrvatski puk željan svoje<br />vlastite domovine iz priča svojih roditelja gdje pripadam i ja.<br />Danas nakon 20 godina pseudosamostalnosti moja domovina<br />treba ponovno ući u neke nove državne europske asocijacije<br />kao guska u magli ne znajući uopće ni gdje ide, ni zašto,<br />zbog čega i što je tamo čeka. I danas kada bi starčevićanska<br />ideja trebala biti ona nit vodilja i korektiv ovoga hrvatskoga<br />političkoga ludila, mi imamo ni manje ni više nego pet-šest<br />pravaških stranaka koje se sve do jedne kunu u Starčevića i<br />pozivaju na njega!<br />Da nije istinito, bilo bi jako smiješno, a ovako je tužno, pretužno!<br />140.000 građana podrži pravaštvo na dvije izborne<br />liste i osvoji ravno jedan saborski mandat umjesto desetak<br />i, naravno, nitko ne odgovara za to! Moji se pravaši u pet navodno<br />Starčevićevih stranaka i njihovi čelnici međusobno<br />mrze kao psi; stranke doživljavaju kao vlastita poduzeća za<br />trgovinu u predizborno, izborno i postizborno doba! Umjesto<br />da se ispričaju svom narodu na ludilu, oni svoju politiku<br />nastavljaju i dalje! Traže razloge zašto ova pravaška stranka<br />nije pobijedila, nego ona druga, traže krivca koji navodno<br />nije dovoljno dobro radio da ga mogu smijeniti, staviti povjerenike<br />na mjesto starih predsjednika, jer naravno nisu čelnici<br />tih stranaka krivi nego pojedinci na repu stranke koji vode<br />podružnice. Podružnice su krive jer teren nije dobro odradio<br />i spasio ih od njihove gluposti i lošeg vođenje politike na<br />državnom nivou. Naravno da nisu krivi čelnici nego glasači!<br />Oni su krivi jer nisu glasovali kako su gazde pet Starčevićanskih<br />poduzeća zamislile. Vjerojatno ne valja narod? Možda<br />da ga promijene, da dovedu neke druge glasače koji će znati<br />glasovati, a ne kao ovi bezobrazni Hrvati koji ih ostave jadne<br />bez saborskih mirovina? 140.000 snova malih ljudi ostat<br />će i dalje snovi nedosanjani, želje neostvarene i bajka nikada<br />ispričana. I 5. prosinca dan je kada sam prvi put bio sretan<br />što je godišnjica smrti moga oca i što je umro davne godine<br />a da nije osjetio ono što sam ja osjetio 5. prosinca ove<br />godine prvoga dana nakon izbora. Jedna bajka je ipak ostala<br />samo bajka. Bajka o hrvatstvu, pravaštvu, domoljublju, čovjekoljublju<br />i bogoljublju.
- Page 1: 19. prosinca 2011. • Broj 43 •
- Page 4 and 5: 4<br />hrvatska<br />14 dana<br />S
- Page 8 and 9: 12<br />kukuriku koalicija<br />Jav
- Page 10 and 11: 14<br />kukuriku Prvi Potezi<br />l
- Page 12 and 13: 16<br />Gubitnici idu dalje<br />Ja
- Page 14 and 15: ibanje<br />klasni rat i javna<br /
- Page 16 and 17: 22<br />slOM javnog medija<br />sto
- Page 18: 26<br />slOM javnog medija<br />Hrv
- Page 21 and 22: 30<br />eGida se feum zzriure<br />
- Page 23 and 24: 34<br />eGida se feum zzriure<br />
- Page 25: 38<br />hrvatski Mediji ideološki
- Page 28 and 29: portfolio<br />kutiJe šibica, cikl
- Page 30: 46<br />ManiPulacijaMa do besPravni
- Page 33: 50<br />PrOPast Hac-a<br />naderovi
- Page 36 and 37: eurOzOna zakulisne igre<br />Agenci
- Page 38 and 39: 58<br />svijet<br />14 dana<br />Pu
- Page 40 and 41: 62<br />kOsOvO oPet trn u srPskom o
- Page 42 and 43: 64<br />seks u visokoj Politici<br
- Page 44 and 45: kulturoskoP<br />128. bitna enkripc
- Page 46 and 47: 72<br />Glazba sviH Pravaca i žanr
- Page 48 and 49: scena<br />74<br />Saša Kopljar sa
- Page 50 and 51: 78<br />zeMlja brojniH nacija<br />
- Page 53: 82<br />točka na<br />dobrodošli
8<<strong>br</strong> />
zaustavljeni zaustavljeni trenutak<<strong>br</strong> />
ŽeljKo Širić ZdravKo mamić<<strong>br</strong> />
Nas dva <strong>br</strong>ata skupa ratujemo, ne plač’ majko ako poginemo<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 1. kolovoza 2011.<<strong>br</strong> />
1. kolovoza 2011. <strong>Objektiv</strong> 9
Change language