Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
kulturoskoP<<strong>br</strong> />
128. bitna enkripcija u ZKm-u<<strong>br</strong> />
Žabokrečinu zagrebačkoga kazališnog života<<strong>br</strong> />
ponovno je uzburkala jedan kritika. Kao i<<strong>br</strong> />
obično riječ je o kazališnom kritičaru Tomislavu<<strong>br</strong> />
Čadežu koji bez dlake na peru piše što misli<<strong>br</strong> />
o kazališnim zbivanjima. Ovoga puta duboko<<strong>br</strong> />
povrijeđen sjetio se Jana Fa<strong>br</strong>e. Autor i redatelj<<strong>br</strong> />
predstave „Car neuspjeha”, postavljene u<<strong>br</strong> />
zagrebačkom ZKM-u, Belgijanac Fa<strong>br</strong>e, za<<strong>br</strong> />
koju Čadež u uvodu svoje kritike kaže da je<<strong>br</strong> />
oduševila „mjesne snobove”, raspištoljio se na<<strong>br</strong> />
kritiku. Jako, jako. No, zlobnici koji su očekivali<<strong>br</strong> />
neku „kiklopovsku” reakciju belgijskog<<strong>br</strong> />
umjetnika teatra, na primjer zvučni šamar<<strong>br</strong> />
kritičaru pred Kazališnom kavanom ili Pifom ili<<strong>br</strong> />
barem jednu sočnu psovku javnosti, razočarali<<strong>br</strong> />
su se. Hebi ga. Europljanin je taj Fa<strong>br</strong>e!<<strong>br</strong> />
Umjesto toga zadavio je Čadežovu matičnu<<strong>br</strong> />
redakciju. Možda su mu domaći kazališni<<strong>br</strong> />
beamteri došapnuli da se pozove i na zakon<<strong>br</strong> />
o medijima, tražeći da objave intervju s njime<<strong>br</strong> />
kako bi se o<strong>br</strong>ačunao s Čadežom. Razumljivo,<<strong>br</strong> />
jer, ako je suditi po Čadežovoj kritici njegova<<strong>br</strong> />
teksta, Fa<strong>br</strong>eu pismenost nije jača strana.<<strong>br</strong> />
I tako je belgijski umjetnik u formi intervjua<<strong>br</strong> />
raspalio po Čadežu. Potpuno razumijemo<<strong>br</strong> />
g. Fa<strong>br</strong>ea, posebno nakon što je pročitao o<<strong>br</strong> />
svom djelu misli iz pera ravnateljice ZKM-a<<strong>br</strong> />
Petre Vrgoč. Pa piše tako dotična o predstavi<<strong>br</strong> />
g. Fa<strong>br</strong>ea: „Umnažajući slike u metafizičkim<<strong>br</strong> />
okvirima svijeta, Fa<strong>br</strong>eov se junak – fiktivni<<strong>br</strong> />
klaun ili realni glumac, bori s nemogućnošću<<strong>br</strong> />
da premosti raspukline što ga dijele od<<strong>br</strong> />
njega samoga ili od gledatelja, vlastitog alter<<strong>br</strong> />
68<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
ega postavljenoga na onu opasnu ili pak<<strong>br</strong> />
uzbudljivu granicu gdje stvarnost poprima oblik<<strong>br</strong> />
literature.” Nije riječ o šifriranom tekstu u 128.<<strong>br</strong> />
bitnoj enkripciji, iako na prvi pogled djeluje da<<strong>br</strong> />
jest, već o kritici kakvu istinski umjetnici poput<<strong>br</strong> />
g. Fa<strong>br</strong>ea duboko poštuju. E, Čadežu, crni<<strong>br</strong> />
Čadežu!<<strong>br</strong> />
medović je zakon<<strong>br</strong> />
Pustimo g. Fa<strong>br</strong>ea njegovim <strong>br</strong>igama, možda<<strong>br</strong> />
polemika nekoga ponuka da pogleda tu,<<strong>br</strong> />
kaže Čadež dozlaboga dosadnu predstvu, i<<strong>br</strong> />
pogledajmo što se nudi iz ostalih kulturnih<<strong>br</strong> />
žanrova. U Klovićevim dvorima na Jezuitskom<<strong>br</strong> />
trgu retrospektivna je izložba Mate Celestina<<strong>br</strong> />
Medovića (1857-1920), koja traje sve do 12.<<strong>br</strong> />
veljače. U ranoj se mladosti Medović spremao<<strong>br</strong> />
za uzvišeno zvanje svećenika u franjevačkom<<strong>br</strong> />
samostanu Male Braće u Du<strong>br</strong>ovniku. Kao<<strong>br</strong> />
mladić s talentom za slikanje poslan je u Rim<<strong>br</strong> />
na usvajanje raznolikih slikarskih umijeća.<<strong>br</strong> />
Nakon Rima, studij slikarstva nastavlja<<strong>br</strong> />
u Münchenu. No, umjesto da Du<strong>br</strong>ovnik<<strong>br</strong> />
dobije slikara koji bi s ljubavlju slikao svece<<strong>br</strong> />
i religiozne motive za potrebe du<strong>br</strong>ovačke<<strong>br</strong> />
regije, ali i šire, Medović se odrekao crkvene<<strong>br</strong> />
karijere i uputio u Zagreb gdje je već stolovao<<strong>br</strong> />
du<strong>br</strong>ovački slikar Vlaho Bukovac. Atmosfera<<strong>br</strong> />
oko Bukovca bila je sve samo ne ćudoredne<<strong>br</strong> />
pa se ne može shvatiti kako je mladi Medović<<strong>br</strong> />
podlegao napastima svjetovnog života umjesto<<strong>br</strong> />
tišini u spokoju koju je nudio samostanski život.<<strong>br</strong> />
‛Šumoljublje’<<strong>br</strong> />
Komu nije do polemika i uvrijeđenih režisera<<strong>br</strong> />
može se zaputiti do zagrebačkog Kazališta<<strong>br</strong> />
lutaka i pogledati vječno lijepu predstavu<<strong>br</strong> />
Branka Ćopića. Pače, vrijedi povesti sa sobom i<<strong>br</strong> />
djecu. Generacije su kroz desetljeća odrasle uz<<strong>br</strong> />
tu predstavu i sreća je da se Branko Ćopić vrati<<strong>br</strong> />
među zagrebačke mališane. E, sad. Odrasli<<strong>br</strong> />
ne mogu bez politike čak ni kad je riječ o<<strong>br</strong> />
„Ježevoj kućici”, pa tako u programu predstave<<strong>br</strong> />
piše: „Lijin poziv Ježurki na večeru i njegovo<<strong>br</strong> />
odbijanje da svoj skromni dom zamijeni njenim<<strong>br</strong> />
raskošnim staništem (unatoč ruganju Mede,<<strong>br</strong> />
Vuka i Lije) jasna je i jednostavna poruka kako<<strong>br</strong> />
valja voljeti svojom dom ma što o njemu drugi<<strong>br</strong> />
mislili. Domoljublje nikada nije prerano učiti i<<strong>br</strong> />
osjetiti!” Autor ovih redova prilično je skeptičan<<strong>br</strong> />
kako ježevi imaju u svom govoru izraz<<strong>br</strong> />
„domoljublje” – „šumoljublje”, to svakako.<<strong>br</strong> />
Više je nego očito kako je „domoljublje” ovdje<<strong>br</strong> />
u ulozi o<strong>br</strong>ane od napada nekih razjarenih<<strong>br</strong> />
desničarskih individua koji bi mogli prozvati<<strong>br</strong> />
upravu Kazališta lutaka zbog stavljanja na<<strong>br</strong> />
repertoar djela Branka Ćopića.<<strong>br</strong> />
Stonske zidine<<strong>br</strong> />
U du<strong>br</strong>ovačkoj palači Sponza izložba je<<strong>br</strong> />
fotografija Ljube Gamulina pod nazivom<<strong>br</strong> />
„Stonske zidine”. Izložba je postavljena<<strong>br</strong> />
povodom izdanja istoimene fotomonografije.<<strong>br</strong> />
Riječ je o novom projektu Društva prijatelja<<strong>br</strong> />
du<strong>br</strong>ovačkih starina koje već dulje vrijeme<<strong>br</strong> />
marljivo radi na obnovi i promociji ovoga<<strong>br</strong> />
veličanstvenog o<strong>br</strong>ambenog sklopa koji<<strong>br</strong> />
povezuje Mali i Veliki Ston. Nakon uspješno<<strong>br</strong> />
realiziranih motiva zidina grada Stona na<<strong>br</strong> />
razglednicama, Ljubo Gamulin svoj dosadašnji<<strong>br</strong> />
fotografski rad objedinio je u izložbi crnobijelih<<strong>br</strong> />
fotografija i istoimenoj fotomonografiji.<<strong>br</strong> />
Tekstove u fotomonografiji potpisuju<<strong>br</strong> />
povjesničarke umjetnosti dr. sc. Željka Čorak i<<strong>br</strong> />
dr. sc. Sandra Uskoković. Sukladno turističkoj<<strong>br</strong> />
namjeni, tekstovi u knjizi prevedeni su i na<<strong>br</strong> />
engleski jezik. Luksuzno opremljeno izdanje<<strong>br</strong> />
tvrdih korica na 62 stranice donosi presjek<<strong>br</strong> />
višegodišnjega fotografskog angažmana Ljube<<strong>br</strong> />
Gamulina posvećenog Stonu i zidinama, a<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oji više od 3500 fotografija. Ljubo Gamulin<<strong>br</strong> />
(Du<strong>br</strong>ovnik, 1970.), fotograf, jedriličar i<<strong>br</strong> />
novinar, diplomirao je povijest umjetnosti i<<strong>br</strong> />
komparativnu književnost na Filozofskom<<strong>br</strong> />
fakultetu u Zagrebu 1996. Od 2001. studira<<strong>br</strong> />
filmsko i TV snimanje na zagrebačkoj<<strong>br</strong> />
Akademiji dramskih umjetnosti. Član je<<strong>br</strong> />
Hrvatskoga novinarskog društva, Udruženja<<strong>br</strong> />
likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti<<strong>br</strong> />
Piše: jasmin krPan<<strong>br</strong> />
Hrvatske (ULUPUH) te član Hrvatske zajednice<<strong>br</strong> />
samostalnih umjetnika (HZSU), sekcije za<<strong>br</strong> />
fotografiju.<<strong>br</strong> />
viS bohemi i miro ungar<<strong>br</strong> />
Zagrebački Britanski trg ili kako ga echte<<strong>br</strong> />
zagrepčani zovu „Mali plac” nedjeljom je<<strong>br</strong> />
okupljalište bogatih i pametnih. Prvi kupuju<<strong>br</strong> />
vrijedne starine, drugi dolaze kako bi vodili<<strong>br</strong> />
zanimljive rasprave u rasponu od povijesti<<strong>br</strong> />
umjetnosti, sudbine medijskih tajkuna, pa<<strong>br</strong> />
do novog geostrateškog rasporeda velikih<<strong>br</strong> />
sila. Naravno, padne tu i koja rasprava na<<strong>br</strong> />
židovsko masonske urote protiv Hrvatske.<<strong>br</strong> />
No, taj će posljednji, nezabetonirani<<strong>br</strong> />
zagrebački trg krajem godine biti poprište<<strong>br</strong> />
zanimljivog koncerta. Nastupit će VIS Bohemi<<strong>br</strong> />
i Miro Ungar. Mlađim čitateljima možda treba<<strong>br</strong> />
objasniti skraćenicu „VIS”. Dakle on znači<<strong>br</strong> />
– vokalno instrumentalni sastav. Naime kad<<strong>br</strong> />
je 60-ih godina rock-glazba stigla i do nas,<<strong>br</strong> />
bilo je uobičajeno ispred imena stavljati tu<<strong>br</strong> />
kraticu. Ona je bila zamjena za član the koji<<strong>br</strong> />
se kočio ispred imena engleskih sastava.<<strong>br</strong> />
VIS Bohemi 60-ih su bili popularni ne samo<<strong>br</strong> />
u Zagrebu već i u inozemstvu (vidi presliku<<strong>br</strong> />
austrijskih novina). Članovi VIS-a Bohemi su<<strong>br</strong> />
Berislav Klemenčić-Bero, Ivica Brkinjač-Brki,<<strong>br</strong> />
Ivo Kalačić-Hans, Tomislav Švagelj-Švabo,<<strong>br</strong> />
Marijan Žuljević-Žulj i Ladislav Račić-Lado.<<strong>br</strong> />
Boheme su osnovali Bero i Brki 1967.<<strong>br</strong> />
Nakon 35 godina članovi Bohema se<<strong>br</strong> />
ponovno okupljaju 2002. godine u originalnoj<<strong>br</strong> />
postavi i onda povremeno nastupaju širom<<strong>br</strong> />
Hrvatske. Njima će se priključiti pjevač Miro<<strong>br</strong> />
Ungar, član nekad mega popularnog „4M”<<strong>br</strong> />
kvarteta. S obzirom na lagano pozne godine<<strong>br</strong> />
Bohema i Ungara, a vjerojatno i publike koja<<strong>br</strong> />
će doći, koncert ne spada u visokorizične,<<strong>br</strong> />
one na kojima se lome stolci i posjetitelji<<strong>br</strong> />
žestoko naguravaju. Ali nikad ne reci nikad.<<strong>br</strong> />
Možda neka obožavateljica Mire Ungara,<<strong>br</strong> />
inače u svoje doba velikog srcolomca, u<<strong>br</strong> />
veselijem raspoloženju odluči davnu maštu<<strong>br</strong> />
pretvoriti u stvarnost – pa kud puklo, da<<strong>br</strong> />
puklo!<<strong>br</strong> />
Šišmiš u Splitu<<strong>br</strong> />
U sezoni u kojoj se navršava devedeseta<<strong>br</strong> />
obljetnica otkako je prvi put ustanovljen<<strong>br</strong> />
samostalni splitski operni ansambl (1922), HNK<<strong>br</strong> />
Split ulazi posredstvom – operete. Operetom<<strong>br</strong> />
se, u početku, i krenulo (bio je to komad<<strong>br</strong> />
Mam'zelle Nitouche Florimonda Hervéa), a<<strong>br</strong> />
iste je godine izveden i Tijardovićev prvijenac<<strong>br</strong> />
Pierrot Ilo. Tijekom desetljeća koja će uslijediti<<strong>br</strong> />
splitska je publika imala priliku vidjeti najvažnija<<strong>br</strong> />
djela tog žanra. Straussov Šišmiš bio je prva<<strong>br</strong> />
predstava u novouspostavljenoj kazališnoj<<strong>br</strong> />
sezoni nakon Drugoga svjetskog rata, a do<<strong>br</strong> />
danas je odigran više od stotinu puta. Ta,<<strong>br</strong> />
zacijelo najpoznatija svjetska opereta, vraća se<<strong>br</strong> />
u Split nakon više od četvrt stoljeća (1984.).<<strong>br</strong> />
Svojom prpošnošću, humorom i <strong>br</strong>iljantnom<<strong>br</strong> />
glazbom svakako će doprijeti do vrlo široke<<strong>br</strong> />
publike, a premijerno će se idealno uklopiti i u<<strong>br</strong> />
božićno-novogodišnje ozračje.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 69
Change language