Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
56<<strong>br</strong> />
eurOzOna zakulisne igre<<strong>br</strong> />
pi, najavivši da će ponovno procijeniti kreditni<<strong>br</strong> />
rizik svih zemalja eurozone u prvom<<strong>br</strong> />
tromjesečju 2012. Tu je odluku Moody's<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azložio „nedorečenim mjerama za rješavanje<<strong>br</strong> />
dužničke krize s proteklog summita.”<<strong>br</strong> />
Prema očekivanju, a možda i po željama<<strong>br</strong> />
spomenutih agencija i njihovih saveznika iz<<strong>br</strong> />
anglosaksonske politike i ulagačkih fondova,<<strong>br</strong> />
europske su burze nastavile klizati, zajedno<<strong>br</strong> />
s eurom.<<strong>br</strong> />
Moody's je ove godine već spustio kreditni<<strong>br</strong> />
rejting nekoliko država. Tijekom 2011.<<strong>br</strong> />
Irskoj je skresan rejting za dva stupnja, na<<strong>br</strong> />
Baa3, proglasivši njene državne obveznice<<strong>br</strong> />
vrlo riskantnima i stoga nepoželjnima za<<strong>br</strong> />
kupnju i posjedovanje. Agencija je, također,<<strong>br</strong> />
srušila rejting i Portugalu i Grčkoj. Portugalu<<strong>br</strong> />
je rejting srušen početkom godine sa A1<<strong>br</strong> />
na A3 nakon što je Moody's izrazio za<strong>br</strong>inutost<<strong>br</strong> />
zbog predviđenog slabog rasta njegova<<strong>br</strong> />
gospodarstva u nekoliko idućih godina,<<strong>br</strong> />
a Grčkoj je nakon ponovnog razmatranja<<strong>br</strong> />
rejting smanjen na B1 unatoč prosvjedima<<strong>br</strong> />
grčke vlade.<<strong>br</strong> />
namjerno podrivanje eurozone?<<strong>br</strong> />
Tko su agencije za kreditni rejting? Veliku<<strong>br</strong> />
trojku čine Moody's, Standard and<<strong>br</strong> />
Poor's i Fitch.<<strong>br</strong> />
Te su tri anglosaksonske agencije život<<strong>br</strong> />
počele kao male savjetodavne kompanije,<<strong>br</strong> />
da bi u prošlom stoljeću postale glavni arbitri<<strong>br</strong> />
na kreditnom tržištu. Agencije u vrlo velikoj<<strong>br</strong> />
mjeri određuju koje kompanije i države<<strong>br</strong> />
mogu posuditi novac na tržištu kapitala<<strong>br</strong> />
i po kojoj cijeni. Njihova je nominalna uloga<<strong>br</strong> />
procjenjivanje vjerojatnosti da će dužnik<<strong>br</strong> />
moći vratiti svoje dugove i hoće li biti sposoban<<strong>br</strong> />
plasirati ta sredstva na sekundarno tržište.<<strong>br</strong> />
To znači da agencije za rangiranje, bar<<strong>br</strong> />
u teoriji, pomažu procijeniti pravednu cijenu<<strong>br</strong> />
kredita, to jest kamatu koja bi se trebala<<strong>br</strong> />
zaračunati na kredit.<<strong>br</strong> />
Istina je da sporazum postignut na summitu<<strong>br</strong> />
između 23 članice Unije, uz vjerojatno<<strong>br</strong> />
priključenje još tri, nije uvjerljiv. Ne sadrži<<strong>br</strong> />
nikakve poticajne i razvojne mjere<<strong>br</strong> />
već samo golo odricanje i stezanje remena<<strong>br</strong> />
po njemačkoj recepturi. No, agencije nisu<<strong>br</strong> />
slučajno iza<strong>br</strong>ale vrijeme svojih zloslutnih<<strong>br</strong> />
objava baš uoči i nakon summita, koji je trebao<<strong>br</strong> />
donekle smiriti duhove ulagača i odgovoriti<<strong>br</strong> />
ih od rasprodaje vrijednosnih papira.<<strong>br</strong> />
Gubitak rejtinga ili njegovo smanjenje<<strong>br</strong> />
može imati koban efekt na mogućnost države<<strong>br</strong> />
ili banke da posudi novac na tržištu.<<strong>br</strong> />
Kad neka od tri vodeće svjetske agencije za<<strong>br</strong> />
rejting iznese negativne procjene, čini mnogo<<strong>br</strong> />
više od upozoravanja na možda postojeći<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
ŠTO JE RIJEŠENO NA EU summitu U VEZI S DUŽNIČKOM KRIZOM?<<strong>br</strong> />
dogovorili se da će se možda dogovoriti<<strong>br</strong> />
Piše: tomislav biŠĆan<<strong>br</strong> />
Već smo toliko puta dolazili na<<strong>br</strong> />
vjenčanje da se bojimo da se mladoženja<<strong>br</strong> />
opet neće pojaviti – izjavio<<strong>br</strong> />
je jedan američki ekonomski strateg<<strong>br</strong> />
prije EU summita održanog 9. prosinca<<strong>br</strong> />
u Bruxellesu, na kojem su europski lideri<<strong>br</strong> />
trebali odlučiti o novim mjerama za suzbijanje<<strong>br</strong> />
dužničke krize u Europi. Njegov<<strong>br</strong> />
strah pokazao se opravdanim – mladoženja<<strong>br</strong> />
se doista nije pojavio. Ulagači,<<strong>br</strong> />
mlada koja je još jednom ostavljena<<strong>br</strong> />
pred oltarom, s bolnim su izrazom lica<<strong>br</strong> />
primili poraznu činjenicu da su se vladari<<strong>br</strong> />
ekonomskog života i smrti s još jednog<<strong>br</strong> />
sastanka vratili s neslužbenom porukom<<strong>br</strong> />
„dogovorili smo se da ćemo se dogovoriti”.<<strong>br</strong> />
Koliko su stvari loše možda najbolje opisuje<<strong>br</strong> />
činjenica da je njemačka kancelarka<<strong>br</strong> />
Angela Merkel sve više počela zvučati<<strong>br</strong> />
kao bivša hrvatska premijerka Jadranka<<strong>br</strong> />
Kosor dok <strong>br</strong>ani HDZ od optužbi za očiti<<strong>br</strong> />
kriminal. Merkel svojim izjavama pak pokušava<<strong>br</strong> />
skriti očite probleme. „Uvjerena<<strong>br</strong> />
sam, budemo li imali potrebno strpljenje<<strong>br</strong> />
i ustrajnost, ako ne dopustimo da nas<<strong>br</strong> />
padovi obeshra<strong>br</strong>e, budemo li stalno napredovali<<strong>br</strong> />
prema fiskalnoj i stabilnoj uniji,<<strong>br</strong> />
zapravo ako dovršimo gospodarsku i<<strong>br</strong> />
monetarnu uniju... Tada ćemo ostvariti cilj<<strong>br</strong> />
koji sam uvijek isticala od početka krize.<<strong>br</strong> />
I tada ne samo da će Europa prevladati<<strong>br</strong> />
krizu, Europa će iz nje izaći snažnija nego<<strong>br</strong> />
što je u nju ušla”, pokušala je Merkel<<strong>br</strong> />
izjavama mlatiti mrtvog konja – tržišta<<strong>br</strong> />
umorna od ovakvih poruka.<<strong>br</strong> />
A svjetska su tržišta ovih dana doista<<strong>br</strong> />
nezahtjevna publika. Koliko im malo treba<<strong>br</strong> />
za optimizam dokazuje činjenica da<<strong>br</strong> />
su na svjetskim burzama cijene dionica<<strong>br</strong> />
samo tjedan prije održavanja summita<<strong>br</strong> />
zabilježile najveći tjedni rast od 2009.<<strong>br</strong> />
godine. Da im europski lideri mogu optimizam<<strong>br</strong> />
ubiti jednakom <strong>br</strong>zinom kojom ga<<strong>br</strong> />
mogu podići najavom summita, pokazalo<<strong>br</strong> />
se samo dan nakon završetka maratonskog<<strong>br</strong> />
sastanka, kada su tržišta potonula.<<strong>br</strong> />
Ponašanje tržišta u ovakvim situacijama<<strong>br</strong> />
možda je najbolje opisao američki<<strong>br</strong> />
profesor ekonomije i povijesti na Duke<<strong>br</strong> />
Universityju, kazavši kako „tržišta vole <strong>br</strong>ze<<strong>br</strong> />
popravke i nemaju strpljenja za dugačke<<strong>br</strong> />
političke procese”.<<strong>br</strong> />
tršite ne vjeruje dogovoru<<strong>br</strong> />
Samo par dana prije održavanja summita<<strong>br</strong> />
ulagače je obeshra<strong>br</strong>ilo upozorenje<<strong>br</strong> />
Standard & Poor'sa da će, ako lideri toga<<strong>br</strong> />
bloka ne dogovore rješenja za dužničku<<strong>br</strong> />
krizu, smanjiti rejtinge članicama eurozone.<<strong>br</strong> />
Agencija Standard & Poor's prva je prije<<strong>br</strong> />
sastanka jasno poručila kako će, ne dođe li<<strong>br</strong> />
do dogovora, srušiti rejting članicama eurozone.<<strong>br</strong> />
I ne samo eurozone nego i Europske<<strong>br</strong> />
unije, poručivši time da na tankom ledu<<strong>br</strong> />
više neće biti samo rejtinzi problematičnih<<strong>br</strong> />
zemalja, nego i najbolje stojećih poput onih<<strong>br</strong> />
koje imaju Njemačka ili Francuska. Primjer<<strong>br</strong> />
S&P's-a slijedio je i Moody's, američka<<strong>br</strong> />
agencija za dodjelu kreditnog rejtinga, koja<<strong>br</strong> />
je zaprijetila da će u prva tri mjeseca iduće<<strong>br</strong> />
godine na razmatranje staviti bonitet nekih<<strong>br</strong> />
država Europske unije.<<strong>br</strong> />
Tržišta se nisu oporavila ni tjedan dana<<strong>br</strong> />
nakon summita – došlo je do općeg potopa<<strong>br</strong> />
dionica diljem svijeta, euro je pao<<strong>br</strong> />
na najnižu razinu u 11 mjeseci (padat će<<strong>br</strong> />
i dalje), a troškovi zaduživanja ionako<<strong>br</strong> />
prezadužene Italije nastavili su rasti. Ništa<<strong>br</strong> />
bolja od nje nije ni Španjolska. Prinos na<<strong>br</strong> />
petogodišnje talijanske obveznice skočio<<strong>br</strong> />
je nedavno iznad „rizičnih” sedam posto,<<strong>br</strong> />
dok su prinosi na desetogodišnje dosegnuli<<strong>br</strong> />
6,8 posto. Prinosi španjolskih desetogodišnjih<<strong>br</strong> />
obveznica također su skočili<<strong>br</strong> />
na visokih šest posto. Upravo ovaj skok<<strong>br</strong> />
prinosa koje ulagači zahtijevaju da bi držali<<strong>br</strong> />
obveznice ovih dviju zemalja izaziva<<strong>br</strong> />
najveći strah, jer se smatra neodrživom<<strong>br</strong> />
za troškove servisiranja dugova. Zastrašujuću<<strong>br</strong> />
činjenicu za ulagače predstavlja<<strong>br</strong> />
činjenica da su Grčka, Irska i Portugal<<strong>br</strong> />
nakon što su prešle kriznu razinu zatražile<<strong>br</strong> />
međunarodnu pomoć, pa se to očekuje i<<strong>br</strong> />
od Italije i Španjolske.<<strong>br</strong> />
Fiskalna disciplina potrebna na<<strong>br</strong> />
duge staze<<strong>br</strong> />
Oko potrebe stvaranja jače fiskalne unije<<strong>br</strong> />
i strožih mjera kažnjavanja nepoštivanja<<strong>br</strong> />
zajedničkih odrednica, koje su prema prvotnom<<strong>br</strong> />
planu čelnika EU trebale biti ugrađene<<strong>br</strong> />
u zakonodavni sustav svake zemlje članice<<strong>br</strong> />
eurozone, nije se složila jedino Velika Britanija,<<strong>br</strong> />
točnije <strong>br</strong>itanski premijer David Cameron.<<strong>br</strong> />
Time je u domovini, čija je ekonomija<<strong>br</strong> />
inače treća po snazi u EU-u, izazvao još<<strong>br</strong> />
veću paniku potaknuvši strah građana i<<strong>br</strong> />
političara od izolacije. Britanija je za svoj<<strong>br</strong> />
pristanak naime tražila neke iznimke za<<strong>br</strong> />
sebe, koje ostalima nisu bile prihvatljive.<<strong>br</strong> />
I tako, umjesto da se fiskalna disciplina<<strong>br</strong> />
u eurozoni zacementira na način da svih<<strong>br</strong> />
27 zemalja članica Europske unije pristane<<strong>br</strong> />
na promjene Lisabonskog ugovora,<<strong>br</strong> />
zbog Britanaca se ide u zaseban međuvladin<<strong>br</strong> />
ugovor o jačanju proračunske<<strong>br</strong> />
discipline u eurozoni.<<strong>br</strong> />
EU čelnici na prosinačkom su summitu<<strong>br</strong> />
dakle dogovorili zapravo svega<<strong>br</strong> />
dvije stvari – jedna od njih je prilično<<strong>br</strong> />
apstraktna i podrazumijeva da će 17<<strong>br</strong> />
zemalja članica eurozone, kao i devet<<strong>br</strong> />
drugih zemalja EU-a „izbalansirati svoje<<strong>br</strong> />
budžete”. Druga je stvar nešto konkretnija<<strong>br</strong> />
– ojačat će se uloga Međunarodnoga<<strong>br</strong> />
monetarnog fonda (MMF) na<<strong>br</strong> />
način da će mu biti uplaćeno dodatnih<<strong>br</strong> />
200 milijardi eura za potrebe pomoći<<strong>br</strong> />
zemljama s fiskalnim problemima.<<strong>br</strong> />
No, tjedan dana nakon što je summit<<strong>br</strong> />
održan, postalo je jasno da ništa ne<<strong>br</strong> />
može izliječiti rastuće razočaranje ulagača<<strong>br</strong> />
u novi dogovor europskih čelnika,<<strong>br</strong> />
za koji smatraju da u konačnici nema<<strong>br</strong> />
snagu potrebnu za smanjenje postojeće<<strong>br</strong> />
razine državnih dugova. Sporazumu<<strong>br</strong> />
zamjeraju i da ne čini puno u smislu<<strong>br</strong> />
promoviranja dugoročnoga gospodarskog<<strong>br</strong> />
rasta i ono najvažnije – da ne<<strong>br</strong> />
može omogućiti dovoljno novca kako<<strong>br</strong> />
bi uvjerio financijska tržišta da će Italija i<<strong>br</strong> />
Španjolska moći servisirati svoje dugove.<<strong>br</strong> />
Najveća zamjerka analitičara ovom<<strong>br</strong> />
dogovoru ipak jest da je fiskalna disciplina<<strong>br</strong> />
potrebna „na duge staze”, no da<<strong>br</strong> />
se na nju ne mogu adresirati današnji<<strong>br</strong> />
problemi.<<strong>br</strong> />
Pitanje koje također ostaje nerazjašnjeno<<strong>br</strong> />
je i kako će sporazum, koji je pretočen u<<strong>br</strong> />
ugovor, biti proveden, odnosno hoće li<<strong>br</strong> />
neke zemlje potpisnice kasnije od njega<<strong>br</strong> />
moći odustati zbog otpora na koji će<<strong>br</strong> />
zbog rezanja troškova sasvim sigurno<<strong>br</strong> />
naići kod kuće. Njemačka kancelarka<<strong>br</strong> />
Angela Merkel za to međutim ne mari i<<strong>br</strong> />
izjavljuje kako očekuje da će do početka<<strong>br</strong> />
ožujka svi ugovori biti gotovi i ratificirani.<<strong>br</strong> />
rizik. One stvaraju percepciju krize i potiču<<strong>br</strong> />
ulagače na rasprodaju dionica i obveznica<<strong>br</strong> />
koje su označene riskantnima. Isto vrijedi<<strong>br</strong> />
i za pozitivne procjene agencija. I njima<<strong>br</strong> />
narod slijepo vjeruje, bile one utemeljene ili<<strong>br</strong> />
ne. Budući da većina svjetskih medija papagajski<<strong>br</strong> />
prenosi ono što agencije objavljuju,<<strong>br</strong> />
njihov psihološki učinak na ulagače je ogroman.<<strong>br</strong> />
Toga agencije sigurno nisu nesvjesne<<strong>br</strong> />
pa se slutnje o njihovom namjernom podrivanju<<strong>br</strong> />
eurozone čine utemeljenima.<<strong>br</strong> />
Tri anglosaksonske agencije povezane su<<strong>br</strong> />
s <strong>br</strong>ojnim kontroverzama. Tijekom prošle<<strong>br</strong> />
financijske krize iz 2007. i 2008., agencije<<strong>br</strong> />
su se osramotile katastrofalnim, preopti-<<strong>br</strong> />
rejting sad-a<<strong>br</strong> />
U Americi, S&P je ljetos stavljen na<<strong>br</strong> />
stup srama kada je oduzeo Sjedinjenim<<strong>br</strong> />
Državama prvorazredni, AAA rejting.<<strong>br</strong> />
S&P je tako proveo u djelo srpanjsku<<strong>br</strong> />
prijetnju da bi mogao skresati američki<<strong>br</strong> />
kreditni rejting u tromjesečnom<<strong>br</strong> />
razdoblju. Ako je američki rejting već<<strong>br</strong> />
trebao biti rušen, zašto to nije učinjeno<<strong>br</strong> />
2007. ili 2008.? Možda zato što je tada<<strong>br</strong> />
u Bijeloj kući sjedio republikanac George<<strong>br</strong> />
W. Bush, kojeg su na vlast doveli<<strong>br</strong> />
neoliberalni kapitalisti, u čijoj su službi i<<strong>br</strong> />
same agencije za rejting? Kritičari smatraju<<strong>br</strong> />
da je ljetošnji potez S&P-a sračunat<<strong>br</strong> />
na rušenje ugleda demokratskog<<strong>br</strong> />
predsjednika Baracka Obame uoči<<strong>br</strong> />
zadnje godine njegova mandata.<<strong>br</strong> />
mističnim procjenama sigurnosti izvjesnih<<strong>br</strong> />
financijskih proizvoda. Konkretno, bile su<<strong>br</strong> />
napadnute zbog propusta da upozore na<<strong>br</strong> />
rizik MBS-a (Mortgage-backed securities,<<strong>br</strong> />
odnosno vrijednosnice temeljene na hipotekarnim<<strong>br</strong> />
kreditima), od kojih su mnoge<<strong>br</strong> />
bile nenaplative. Brojni su ulagači do posljednjeg<<strong>br</strong> />
trenutka živjeli u uvjerenju da su<<strong>br</strong> />
njihovi ulozi sigurni, iako su bili krhki poput<<strong>br</strong> />
kule od karata. Očito, nekomu je tada<<strong>br</strong> />
bilo u interesu da javnost što duže ostane u<<strong>br</strong> />
zabludi.<<strong>br</strong> />
Ekonomist nobelovac Paul Krugman u<<strong>br</strong> />
svojoj je kolumni u New York Timesu neuvijeno<<strong>br</strong> />
optužio S&P i druge agencije da<<strong>br</strong> />
su odgovorne za krizu američkog financijskog<<strong>br</strong> />
sustava i globalni kreditni slom otprije<<strong>br</strong> />
tri godine. Agencije su, dakle, bile jedan<<strong>br</strong> />
od motora krize iz 2007. i 2008. Postaju li<<strong>br</strong> />
motor i u trenutnoj krizi? To je pravo pitanje<<strong>br</strong> />
o kojemu trebaju razmisliti svi sudionici financijskih<<strong>br</strong> />
tržišta i čelnici vlada.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 57