05.12.2012 Views

Objektiv br. 43.pdf

Objektiv br. 43.pdf

Objektiv br. 43.pdf

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

56<<strong>br</strong> />

eurOzOna zakulisne igre<<strong>br</strong> />

pi, najavivši da će ponovno procijeniti kreditni<<strong>br</strong> />

rizik svih zemalja eurozone u prvom<<strong>br</strong> />

tromjesečju 2012. Tu je odluku Moody's<<strong>br</strong> />

o<strong>br</strong>azložio „nedorečenim mjerama za rješavanje<<strong>br</strong> />

dužničke krize s proteklog summita.”<<strong>br</strong> />

Prema očekivanju, a možda i po željama<<strong>br</strong> />

spomenutih agencija i njihovih saveznika iz<<strong>br</strong> />

anglosaksonske politike i ulagačkih fondova,<<strong>br</strong> />

europske su burze nastavile klizati, zajedno<<strong>br</strong> />

s eurom.<<strong>br</strong> />

Moody's je ove godine već spustio kreditni<<strong>br</strong> />

rejting nekoliko država. Tijekom 2011.<<strong>br</strong> />

Irskoj je skresan rejting za dva stupnja, na<<strong>br</strong> />

Baa3, proglasivši njene državne obveznice<<strong>br</strong> />

vrlo riskantnima i stoga nepoželjnima za<<strong>br</strong> />

kupnju i posjedovanje. Agencija je, također,<<strong>br</strong> />

srušila rejting i Portugalu i Grčkoj. Portugalu<<strong>br</strong> />

je rejting srušen početkom godine sa A1<<strong>br</strong> />

na A3 nakon što je Moody's izrazio za<strong>br</strong>inutost<<strong>br</strong> />

zbog predviđenog slabog rasta njegova<<strong>br</strong> />

gospodarstva u nekoliko idućih godina,<<strong>br</strong> />

a Grčkoj je nakon ponovnog razmatranja<<strong>br</strong> />

rejting smanjen na B1 unatoč prosvjedima<<strong>br</strong> />

grčke vlade.<<strong>br</strong> />

namjerno podrivanje eurozone?<<strong>br</strong> />

Tko su agencije za kreditni rejting? Veliku<<strong>br</strong> />

trojku čine Moody's, Standard and<<strong>br</strong> />

Poor's i Fitch.<<strong>br</strong> />

Te su tri anglosaksonske agencije život<<strong>br</strong> />

počele kao male savjetodavne kompanije,<<strong>br</strong> />

da bi u prošlom stoljeću postale glavni arbitri<<strong>br</strong> />

na kreditnom tržištu. Agencije u vrlo velikoj<<strong>br</strong> />

mjeri određuju koje kompanije i države<<strong>br</strong> />

mogu posuditi novac na tržištu kapitala<<strong>br</strong> />

i po kojoj cijeni. Njihova je nominalna uloga<<strong>br</strong> />

procjenjivanje vjerojatnosti da će dužnik<<strong>br</strong> />

moći vratiti svoje dugove i hoće li biti sposoban<<strong>br</strong> />

plasirati ta sredstva na sekundarno tržište.<<strong>br</strong> />

To znači da agencije za rangiranje, bar<<strong>br</strong> />

u teoriji, pomažu procijeniti pravednu cijenu<<strong>br</strong> />

kredita, to jest kamatu koja bi se trebala<<strong>br</strong> />

zaračunati na kredit.<<strong>br</strong> />

Istina je da sporazum postignut na summitu<<strong>br</strong> />

između 23 članice Unije, uz vjerojatno<<strong>br</strong> />

priključenje još tri, nije uvjerljiv. Ne sadrži<<strong>br</strong> />

nikakve poticajne i razvojne mjere<<strong>br</strong> />

već samo golo odricanje i stezanje remena<<strong>br</strong> />

po njemačkoj recepturi. No, agencije nisu<<strong>br</strong> />

slučajno iza<strong>br</strong>ale vrijeme svojih zloslutnih<<strong>br</strong> />

objava baš uoči i nakon summita, koji je trebao<<strong>br</strong> />

donekle smiriti duhove ulagača i odgovoriti<<strong>br</strong> />

ih od rasprodaje vrijednosnih papira.<<strong>br</strong> />

Gubitak rejtinga ili njegovo smanjenje<<strong>br</strong> />

može imati koban efekt na mogućnost države<<strong>br</strong> />

ili banke da posudi novac na tržištu.<<strong>br</strong> />

Kad neka od tri vodeće svjetske agencije za<<strong>br</strong> />

rejting iznese negativne procjene, čini mnogo<<strong>br</strong> />

više od upozoravanja na možda postojeći<<strong>br</strong> />

<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />

ŠTO JE RIJEŠENO NA EU summitu U VEZI S DUŽNIČKOM KRIZOM?<<strong>br</strong> />

dogovorili se da će se možda dogovoriti<<strong>br</strong> />

Piše: tomislav biŠĆan<<strong>br</strong> />

Već smo toliko puta dolazili na<<strong>br</strong> />

vjenčanje da se bojimo da se mladoženja<<strong>br</strong> />

opet neće pojaviti – izjavio<<strong>br</strong> />

je jedan američki ekonomski strateg<<strong>br</strong> />

prije EU summita održanog 9. prosinca<<strong>br</strong> />

u Bruxellesu, na kojem su europski lideri<<strong>br</strong> />

trebali odlučiti o novim mjerama za suzbijanje<<strong>br</strong> />

dužničke krize u Europi. Njegov<<strong>br</strong> />

strah pokazao se opravdanim – mladoženja<<strong>br</strong> />

se doista nije pojavio. Ulagači,<<strong>br</strong> />

mlada koja je još jednom ostavljena<<strong>br</strong> />

pred oltarom, s bolnim su izrazom lica<<strong>br</strong> />

primili poraznu činjenicu da su se vladari<<strong>br</strong> />

ekonomskog života i smrti s još jednog<<strong>br</strong> />

sastanka vratili s neslužbenom porukom<<strong>br</strong> />

„dogovorili smo se da ćemo se dogovoriti”.<<strong>br</strong> />

Koliko su stvari loše možda najbolje opisuje<<strong>br</strong> />

činjenica da je njemačka kancelarka<<strong>br</strong> />

Angela Merkel sve više počela zvučati<<strong>br</strong> />

kao bivša hrvatska premijerka Jadranka<<strong>br</strong> />

Kosor dok <strong>br</strong>ani HDZ od optužbi za očiti<<strong>br</strong> />

kriminal. Merkel svojim izjavama pak pokušava<<strong>br</strong> />

skriti očite probleme. „Uvjerena<<strong>br</strong> />

sam, budemo li imali potrebno strpljenje<<strong>br</strong> />

i ustrajnost, ako ne dopustimo da nas<<strong>br</strong> />

padovi obeshra<strong>br</strong>e, budemo li stalno napredovali<<strong>br</strong> />

prema fiskalnoj i stabilnoj uniji,<<strong>br</strong> />

zapravo ako dovršimo gospodarsku i<<strong>br</strong> />

monetarnu uniju... Tada ćemo ostvariti cilj<<strong>br</strong> />

koji sam uvijek isticala od početka krize.<<strong>br</strong> />

I tada ne samo da će Europa prevladati<<strong>br</strong> />

krizu, Europa će iz nje izaći snažnija nego<<strong>br</strong> />

što je u nju ušla”, pokušala je Merkel<<strong>br</strong> />

izjavama mlatiti mrtvog konja – tržišta<<strong>br</strong> />

umorna od ovakvih poruka.<<strong>br</strong> />

A svjetska su tržišta ovih dana doista<<strong>br</strong> />

nezahtjevna publika. Koliko im malo treba<<strong>br</strong> />

za optimizam dokazuje činjenica da<<strong>br</strong> />

su na svjetskim burzama cijene dionica<<strong>br</strong> />

samo tjedan prije održavanja summita<<strong>br</strong> />

zabilježile najveći tjedni rast od 2009.<<strong>br</strong> />

godine. Da im europski lideri mogu optimizam<<strong>br</strong> />

ubiti jednakom <strong>br</strong>zinom kojom ga<<strong>br</strong> />

mogu podići najavom summita, pokazalo<<strong>br</strong> />

se samo dan nakon završetka maratonskog<<strong>br</strong> />

sastanka, kada su tržišta potonula.<<strong>br</strong> />

Ponašanje tržišta u ovakvim situacijama<<strong>br</strong> />

možda je najbolje opisao američki<<strong>br</strong> />

profesor ekonomije i povijesti na Duke<<strong>br</strong> />

Universityju, kazavši kako „tržišta vole <strong>br</strong>ze<<strong>br</strong> />

popravke i nemaju strpljenja za dugačke<<strong>br</strong> />

političke procese”.<<strong>br</strong> />

tršite ne vjeruje dogovoru<<strong>br</strong> />

Samo par dana prije održavanja summita<<strong>br</strong> />

ulagače je obeshra<strong>br</strong>ilo upozorenje<<strong>br</strong> />

Standard & Poor'sa da će, ako lideri toga<<strong>br</strong> />

bloka ne dogovore rješenja za dužničku<<strong>br</strong> />

krizu, smanjiti rejtinge članicama eurozone.<<strong>br</strong> />

Agencija Standard & Poor's prva je prije<<strong>br</strong> />

sastanka jasno poručila kako će, ne dođe li<<strong>br</strong> />

do dogovora, srušiti rejting članicama eurozone.<<strong>br</strong> />

I ne samo eurozone nego i Europske<<strong>br</strong> />

unije, poručivši time da na tankom ledu<<strong>br</strong> />

više neće biti samo rejtinzi problematičnih<<strong>br</strong> />

zemalja, nego i najbolje stojećih poput onih<<strong>br</strong> />

koje imaju Njemačka ili Francuska. Primjer<<strong>br</strong> />

S&P's-a slijedio je i Moody's, američka<<strong>br</strong> />

agencija za dodjelu kreditnog rejtinga, koja<<strong>br</strong> />

je zaprijetila da će u prva tri mjeseca iduće<<strong>br</strong> />

godine na razmatranje staviti bonitet nekih<<strong>br</strong> />

država Europske unije.<<strong>br</strong> />

Tržišta se nisu oporavila ni tjedan dana<<strong>br</strong> />

nakon summita – došlo je do općeg potopa<<strong>br</strong> />

dionica diljem svijeta, euro je pao<<strong>br</strong> />

na najnižu razinu u 11 mjeseci (padat će<<strong>br</strong> />

i dalje), a troškovi zaduživanja ionako<<strong>br</strong> />

prezadužene Italije nastavili su rasti. Ništa<<strong>br</strong> />

bolja od nje nije ni Španjolska. Prinos na<<strong>br</strong> />

petogodišnje talijanske obveznice skočio<<strong>br</strong> />

je nedavno iznad „rizičnih” sedam posto,<<strong>br</strong> />

dok su prinosi na desetogodišnje dosegnuli<<strong>br</strong> />

6,8 posto. Prinosi španjolskih desetogodišnjih<<strong>br</strong> />

obveznica također su skočili<<strong>br</strong> />

na visokih šest posto. Upravo ovaj skok<<strong>br</strong> />

prinosa koje ulagači zahtijevaju da bi držali<<strong>br</strong> />

obveznice ovih dviju zemalja izaziva<<strong>br</strong> />

najveći strah, jer se smatra neodrživom<<strong>br</strong> />

za troškove servisiranja dugova. Zastrašujuću<<strong>br</strong> />

činjenicu za ulagače predstavlja<<strong>br</strong> />

činjenica da su Grčka, Irska i Portugal<<strong>br</strong> />

nakon što su prešle kriznu razinu zatražile<<strong>br</strong> />

međunarodnu pomoć, pa se to očekuje i<<strong>br</strong> />

od Italije i Španjolske.<<strong>br</strong> />

Fiskalna disciplina potrebna na<<strong>br</strong> />

duge staze<<strong>br</strong> />

Oko potrebe stvaranja jače fiskalne unije<<strong>br</strong> />

i strožih mjera kažnjavanja nepoštivanja<<strong>br</strong> />

zajedničkih odrednica, koje su prema prvotnom<<strong>br</strong> />

planu čelnika EU trebale biti ugrađene<<strong>br</strong> />

u zakonodavni sustav svake zemlje članice<<strong>br</strong> />

eurozone, nije se složila jedino Velika Britanija,<<strong>br</strong> />

točnije <strong>br</strong>itanski premijer David Cameron.<<strong>br</strong> />

Time je u domovini, čija je ekonomija<<strong>br</strong> />

inače treća po snazi u EU-u, izazvao još<<strong>br</strong> />

veću paniku potaknuvši strah građana i<<strong>br</strong> />

političara od izolacije. Britanija je za svoj<<strong>br</strong> />

pristanak naime tražila neke iznimke za<<strong>br</strong> />

sebe, koje ostalima nisu bile prihvatljive.<<strong>br</strong> />

I tako, umjesto da se fiskalna disciplina<<strong>br</strong> />

u eurozoni zacementira na način da svih<<strong>br</strong> />

27 zemalja članica Europske unije pristane<<strong>br</strong> />

na promjene Lisabonskog ugovora,<<strong>br</strong> />

zbog Britanaca se ide u zaseban međuvladin<<strong>br</strong> />

ugovor o jačanju proračunske<<strong>br</strong> />

discipline u eurozoni.<<strong>br</strong> />

EU čelnici na prosinačkom su summitu<<strong>br</strong> />

dakle dogovorili zapravo svega<<strong>br</strong> />

dvije stvari – jedna od njih je prilično<<strong>br</strong> />

apstraktna i podrazumijeva da će 17<<strong>br</strong> />

zemalja članica eurozone, kao i devet<<strong>br</strong> />

drugih zemalja EU-a „izbalansirati svoje<<strong>br</strong> />

budžete”. Druga je stvar nešto konkretnija<<strong>br</strong> />

– ojačat će se uloga Međunarodnoga<<strong>br</strong> />

monetarnog fonda (MMF) na<<strong>br</strong> />

način da će mu biti uplaćeno dodatnih<<strong>br</strong> />

200 milijardi eura za potrebe pomoći<<strong>br</strong> />

zemljama s fiskalnim problemima.<<strong>br</strong> />

No, tjedan dana nakon što je summit<<strong>br</strong> />

održan, postalo je jasno da ništa ne<<strong>br</strong> />

može izliječiti rastuće razočaranje ulagača<<strong>br</strong> />

u novi dogovor europskih čelnika,<<strong>br</strong> />

za koji smatraju da u konačnici nema<<strong>br</strong> />

snagu potrebnu za smanjenje postojeće<<strong>br</strong> />

razine državnih dugova. Sporazumu<<strong>br</strong> />

zamjeraju i da ne čini puno u smislu<<strong>br</strong> />

promoviranja dugoročnoga gospodarskog<<strong>br</strong> />

rasta i ono najvažnije – da ne<<strong>br</strong> />

može omogućiti dovoljno novca kako<<strong>br</strong> />

bi uvjerio financijska tržišta da će Italija i<<strong>br</strong> />

Španjolska moći servisirati svoje dugove.<<strong>br</strong> />

Najveća zamjerka analitičara ovom<<strong>br</strong> />

dogovoru ipak jest da je fiskalna disciplina<<strong>br</strong> />

potrebna „na duge staze”, no da<<strong>br</strong> />

se na nju ne mogu adresirati današnji<<strong>br</strong> />

problemi.<<strong>br</strong> />

Pitanje koje također ostaje nerazjašnjeno<<strong>br</strong> />

je i kako će sporazum, koji je pretočen u<<strong>br</strong> />

ugovor, biti proveden, odnosno hoće li<<strong>br</strong> />

neke zemlje potpisnice kasnije od njega<<strong>br</strong> />

moći odustati zbog otpora na koji će<<strong>br</strong> />

zbog rezanja troškova sasvim sigurno<<strong>br</strong> />

naići kod kuće. Njemačka kancelarka<<strong>br</strong> />

Angela Merkel za to međutim ne mari i<<strong>br</strong> />

izjavljuje kako očekuje da će do početka<<strong>br</strong> />

ožujka svi ugovori biti gotovi i ratificirani.<<strong>br</strong> />

rizik. One stvaraju percepciju krize i potiču<<strong>br</strong> />

ulagače na rasprodaju dionica i obveznica<<strong>br</strong> />

koje su označene riskantnima. Isto vrijedi<<strong>br</strong> />

i za pozitivne procjene agencija. I njima<<strong>br</strong> />

narod slijepo vjeruje, bile one utemeljene ili<<strong>br</strong> />

ne. Budući da većina svjetskih medija papagajski<<strong>br</strong> />

prenosi ono što agencije objavljuju,<<strong>br</strong> />

njihov psihološki učinak na ulagače je ogroman.<<strong>br</strong> />

Toga agencije sigurno nisu nesvjesne<<strong>br</strong> />

pa se slutnje o njihovom namjernom podrivanju<<strong>br</strong> />

eurozone čine utemeljenima.<<strong>br</strong> />

Tri anglosaksonske agencije povezane su<<strong>br</strong> />

s <strong>br</strong>ojnim kontroverzama. Tijekom prošle<<strong>br</strong> />

financijske krize iz 2007. i 2008., agencije<<strong>br</strong> />

su se osramotile katastrofalnim, preopti-<<strong>br</strong> />

rejting sad-a<<strong>br</strong> />

U Americi, S&P je ljetos stavljen na<<strong>br</strong> />

stup srama kada je oduzeo Sjedinjenim<<strong>br</strong> />

Državama prvorazredni, AAA rejting.<<strong>br</strong> />

S&P je tako proveo u djelo srpanjsku<<strong>br</strong> />

prijetnju da bi mogao skresati američki<<strong>br</strong> />

kreditni rejting u tromjesečnom<<strong>br</strong> />

razdoblju. Ako je američki rejting već<<strong>br</strong> />

trebao biti rušen, zašto to nije učinjeno<<strong>br</strong> />

2007. ili 2008.? Možda zato što je tada<<strong>br</strong> />

u Bijeloj kući sjedio republikanac George<<strong>br</strong> />

W. Bush, kojeg su na vlast doveli<<strong>br</strong> />

neoliberalni kapitalisti, u čijoj su službi i<<strong>br</strong> />

same agencije za rejting? Kritičari smatraju<<strong>br</strong> />

da je ljetošnji potez S&P-a sračunat<<strong>br</strong> />

na rušenje ugleda demokratskog<<strong>br</strong> />

predsjednika Baracka Obame uoči<<strong>br</strong> />

zadnje godine njegova mandata.<<strong>br</strong> />

mističnim procjenama sigurnosti izvjesnih<<strong>br</strong> />

financijskih proizvoda. Konkretno, bile su<<strong>br</strong> />

napadnute zbog propusta da upozore na<<strong>br</strong> />

rizik MBS-a (Mortgage-backed securities,<<strong>br</strong> />

odnosno vrijednosnice temeljene na hipotekarnim<<strong>br</strong> />

kreditima), od kojih su mnoge<<strong>br</strong> />

bile nenaplative. Brojni su ulagači do posljednjeg<<strong>br</strong> />

trenutka živjeli u uvjerenju da su<<strong>br</strong> />

njihovi ulozi sigurni, iako su bili krhki poput<<strong>br</strong> />

kule od karata. Očito, nekomu je tada<<strong>br</strong> />

bilo u interesu da javnost što duže ostane u<<strong>br</strong> />

zabludi.<<strong>br</strong> />

Ekonomist nobelovac Paul Krugman u<<strong>br</strong> />

svojoj je kolumni u New York Timesu neuvijeno<<strong>br</strong> />

optužio S&P i druge agencije da<<strong>br</strong> />

su odgovorne za krizu američkog financijskog<<strong>br</strong> />

sustava i globalni kreditni slom otprije<<strong>br</strong> />

tri godine. Agencije su, dakle, bile jedan<<strong>br</strong> />

od motora krize iz 2007. i 2008. Postaju li<<strong>br</strong> />

motor i u trenutnoj krizi? To je pravo pitanje<<strong>br</strong> />

o kojemu trebaju razmisliti svi sudionici financijskih<<strong>br</strong> />

tržišta i čelnici vlada.<<strong>br</strong> />

19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 57

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!