Objektiv br. 43.pdf

ibanje<br />
klasni rat i javna<br />
potrošnja<br />
Izbori su završeni i nema dana da me novinari ne pitaju što<br />
će sindikati raditi ako nam nova vlast smanji plaće. Kao papagaj<br />
ponavljam istine koje se ne uklapaju u medijske intencije<br />
i tendencije a koje su nadglasane moćnim neistinama i predrasudama.<br />
Kreatori medijskog prostora omađijani su averzijom<br />
prema javnom sektoru.<br />
Istina sama po sebi nema društvenu moć. Važne su one istine<br />
koje imaju svoje moćne pronositelje. Njihove su i neistine<br />
važnije od istina bez moći. Moćne istine i moćne neistine određuju<br />
društvene odnose. Uvjerimo se u to na pitanju „bolnih rezova“.<br />
Za sindikate smanjivanje plaća ne dolazi u obzir zbog triju<br />
istina. Istina je da se izlazak iz krize ne može temeljiti na smanjenju<br />
osobne potrošnje i naših plaća, već na poticanju potrošnje.<br />
Istina je da su javni službenici već dali svoj doprinos, i to<br />
više puta u doba krize. Smanjene su nam plaće 2009. godine<br />
od kada su i zamrznute. Odrekli smo se božićnica... itd. Istina<br />
je da mnogi drugi nisu dali nikakav doprinos, već iz krize profitiraju.<br />
Financijski kapital nije oporezovan, a bankari i dalje dijele<br />
neljudske bonuse (čelnici četiriju banaka prošle su godine<br />
primili 208 milijuna kuna bonusa). Reviziju braniteljskog statusa<br />
nova vlast ne predviđa, a i potpore neuspješnim proizvodnjama<br />
namjerava održati. Smanjivanje broja općina ne namjeravaju<br />
provesti.<br />
Zanimljivo, mediji se obraćaju nama u obrazovanju kao da<br />
smo mi prvi val za odstrel. Očito za to kandidiraju baš nas.<br />
Istina koja se čuje kaže da je u gospodarstvu dvjesto tisuća<br />
ljudi ostalo bez posla. Istina koja se ne čuje glasi da oko milijun<br />
ljudi i dalje radi i ima primanja. Dakle, nije jasno zašto bi solidarni<br />
morali biti samo ljudi u javnom sektoru, a ne i ostali sektori<br />
u društvu u kojima nije bilo otpuštanja.<br />
Pritisak na smanjivanje javne potrošnje osim na planu plaća<br />
vodi se i oko broja zaposlenih u javnom sektoru. Licitiralo se s<br />
tim koliko ljudi treba otpustiti (Linić 70 tisuća...). Toj laži koja<br />
se jako čuje oponira istina koju jedva da itko čuje. Naime, studija<br />
Instituta za javne financije pokazala je da viška nema u javnim<br />
i državnim službama, ali ima u javnim poduzećima i lokalnoj<br />
upravi, ali ni približno toliko koliko se navodi.<br />
Nadalje, još jedna istina koja se ne želi čuti glasi: hrvatska<br />
javna potrošnja nije velika, štoviše spada u red manjih u Europi<br />
i iznosi 42% BDP-a. Svako daljnje smanjivanje vodi u demontažu<br />
socijalne države i u neoliberalni društveni model (što<br />
najavljuje nova vlast). Zemlje EU imaju prosječno javnu potrošnju<br />
51%. Međutim, našu javnu potrošnju treba restrukturirati<br />
na način da se veliko neproduktivno trošenje usmjeri u obrazovanje<br />
i potporu inovativnoj i izvoznoj proizvodnji.<br />
Dakle, javni sektor nije prevelik, ali je neučinkovit. Reforma<br />
oribao<br />
vilim ribić,<br />
sindikalist<br />
kreatori medijskog prostora omađijani su<br />
averzijom prema javnom sektoru<br />
se treba odnositi na veću efikasnost, a ne na smanjenje troškova.<br />
Kapital je zainteresiran samo za potonje, a narod i građani<br />
suprotno, za reformu koja donosi bolji rad javnih službi.<br />
Ni hrvatski javni dug nije takav kako nas uporno plaše iz medija.<br />
On iznosi oko 48% BDP-a, što je daleko manje od mnogih<br />
drugih zemalja, baš kao i deficit koji je manji od prosječnog<br />
u EU.<br />
Činjenica da je u medijima stvoren dojam katastrofe upućuje<br />
da netko sustavno laže s interesom. U te laži poput bijednog<br />
sluge uklapa se i politika. Mnogi građani i danas naivno vjeruju<br />
u tu propagandu koja sigurno nije u interesu radnog čovjeka.<br />
Od početka krize cijela jedna mašinerija, mediji, poduzetnici,<br />
analitičari banaka, i drugi tzv. „objektivni” promatrači zazivaju<br />
„bolne rezove” i upućuju na kresanje plaća u javnim službama.<br />
Pri tome su neki mediji vodili kampanju protiv „parazita i neradnika”<br />
u javnom sektoru, protiv „prekomjernog broja” zaposlenih,<br />
protiv nastavničke norme, protiv velikih prava radnika<br />
itd. itd. Kampanja protiv radnih ljudi nadopunjavala bi se blaćenjem<br />
sindikata i njihovih čelnika nečuvenim lažima.<br />
Priča je ista ili slična širom zapadne hemisfere. Njezina je žrtva<br />
društvena pravda širom svijeta.<br />
Ideološka mantra smanjivanja javne potrošnje ključno je<br />
mjesto takve propagande. Smanjivanje javne potrošnje devastira<br />
javne servise građana ili ih čini nedostupnima za siromašne.<br />
Nadalje, smanjivanje plaća u javnom sektoru uvijek dovodi<br />
i do daljnjeg smanjivanja plaća radnicima u privredi, a smanjivanje<br />
svih plaća mijenja distribuciju nacionalnog dohotka u<br />
korist kapitala. I što je to drugo nego nasilje nad radom i daljnje<br />
raslojavanje društva. Što je to drugo nego ideologija otimačine,<br />
koja se naziva neoklasična i neoliberalna ekonomsko-politička<br />
doktrina.<br />
Demijurg takve propagande jest krupni kapital. Sredstvo su<br />
njegovi mediji, financijske institucije i rejting agencije. Putem<br />
njih pritišću politiku (i u nas i u svijetu) pa mnoge vlade djeluju<br />
po njihovu diktatu. Mediji nisu HDZ-u okrenuli leđa zbog korupcije<br />
(da je bar svijet kapitala i medija sastavljen od poštenjačina),<br />
već zbog nespremnosti HDZ-a da smanji javnu potrošnju<br />
i tako olakša položaj kapitala u krizi.<br />
Propaganda svađa radnike iz javnog sektora s radnicima u<br />
gospodarstvu. Sve su to oblici klasnoga rata. Rat vodi jedan difuzan<br />
i centrifugalno ustrojen svijet kapitala. Sila koja ga impregnira<br />
je doktrina. Rat se ne osmišljava konspirativno, strategija<br />
je svima dostupna. Budući da društvena svijest kasni za<br />
stvarnošću, postoji inercija duha vremena. Veliki broj ljudi još<br />
uvijek ne čuje odgovor druge strane, u čemu mediji imaju zapaženu<br />
ulogu.<br />
19. prosinca 2011. Objektiv 19