You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
19. prosinca 2011. • Broj 43 • Godina II NACIONALNI POLITIČKI MAGAZIN Cijena 9,60 kn<<strong>br</strong> />
Kolaps<<strong>br</strong> />
HRT-a<<strong>br</strong> />
Kreće<<strong>br</strong> />
389<<strong>br</strong> />
otkaza<<strong>br</strong> />
KUKURIKU VLADA<<strong>br</strong> />
Umjesto smanjivanja javni<<strong>br</strong> />
će sektor još porasti?<<strong>br</strong> />
www.objektivhr.com<<strong>br</strong> />
u režiji momaka iz europskoga doma<<strong>br</strong> />
pRegLeD 2011.<<strong>br</strong> />
Ljudi i događanja koji<<strong>br</strong> />
su obilježili ovu godinu
u <strong>Objektiv</strong>u<<strong>br</strong> />
G. Čačiću, pustite Milanovića<<strong>br</strong> />
da radi svoj posao<<strong>br</strong> />
Od početka razgovora i koalicijskih pregovora u Kukuriku,<<strong>br</strong> />
šef HSU-a Silvano Hrelja neprestano je bio spominjan<<strong>br</strong> />
kao jedan od potpredsjednika Hrvatskog sabora. O tome je<<strong>br</strong> />
bilo riječi i prije nego što je potpisan zajednički sporazum, dakle,<<strong>br</strong> />
nakon što su HNS i HSU potpisali prvi sporazum o zajedničkom<<strong>br</strong> />
izlasku na izbore. Također, davno je bilo riječi o tome<<strong>br</strong> />
da bi, u slučaju da HSU dobije jedno ministarstvo, HSU HNSu<<strong>br</strong> />
prepustio to mjesto u zamjenu za funkciju potpredsjednika<<strong>br</strong> />
Sabora.<<strong>br</strong> />
SDP je Hrelji ponudio mjesto ministra, ali on nije prihvatio iz<<strong>br</strong> />
zdravstvenih razloga. U HSU-u optimistično kažu da ne vjeruju<<strong>br</strong> />
da je gubitak potpredsjedničkog mjesta u Parlamentu nikakva<<strong>br</strong> />
“kazna” koja je povezana s tim. Naime, isprva je bilo zamišljeno<<strong>br</strong> />
da na to mjesto zasjedne Jozo Radoš,<<strong>br</strong> />
iz kvote HNS-a, jer je riječ o<<strong>br</strong> />
čovjeku s dugotrajnim parlamentarnim<<strong>br</strong> />
iskustvom. No, onda je<<strong>br</strong> />
partnerski HNS, s kojim je HSU<<strong>br</strong> />
još prije dvije godine potpisao<<strong>br</strong> />
Ugovor o suradnji, na to mjesto<<strong>br</strong> />
stavio osobu koja prvi put ulazi<<strong>br</strong> />
u Sabor i nema ama baš nikakva<<strong>br</strong> />
iskustva u tom poslu. U HSU-u su<<strong>br</strong> />
i taj HNS-ov “dribling” prihvatili<<strong>br</strong> />
stoički, ne želeći raditi nikakve<<strong>br</strong> />
javne probleme. Svjesni su da su,<<strong>br</strong> />
unatoč trima mandatima, ipak<<strong>br</strong> />
mala stranka pa su progutali gorčinu<<strong>br</strong> />
i okrenuli se tomu da rade na svom jačanju. No, ipak – smiju<<strong>br</strong> />
li se baš tako olako odbaciti svi oni glasovi koje je HSU donio<<strong>br</strong> />
u Kukuriku koaliciju? Ne bi smjeli, ali zapravo – jesu.<<strong>br</strong> />
Ovo je priča o apetitima, onim političkim. A oni su uglavnom<<strong>br</strong> />
uvijek nezajažljivi, bez obzira o kojoj se stranci radi. Za HNS je<<strong>br</strong> />
to već ordinarna činjenica – pa oni su davali svog potpredsjednika<<strong>br</strong> />
Vlade i ministra vanjskih poslova još dok su bili u oporbi,<<strong>br</strong> />
a kamoli neće sada, kada su na vlasti. Stranka je to koja je<<strong>br</strong> />
oduvijek imala megalomanske ambicije, a čini se da im ovih 12<<strong>br</strong> />
mandata još dodatno “daje” pravo na to. Jest, osvojili su respektabilan<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oj mandata, da, donijeli su SDP-u veliki miraz, za razliku<<strong>br</strong> />
od IDS-a, koji će uvijek ostati regionalna stranka i HSU-a,<<strong>br</strong> />
koji je interesna umirovljenička grupacija. No, stranke su iona-<<strong>br</strong> />
ko uvijek interesne skupine pa HSU po tome nije izuzetak; jedino<<strong>br</strong> />
po strukturi njihovih birača, to su oni najsiromašniji i najugroženiji,<<strong>br</strong> />
a koji su najpoštenije zaslužili svoje bijedne mirovine.<<strong>br</strong> />
Zoran Milanović, koji je sada pokazao zrelost primjerenu premijeru,<<strong>br</strong> />
puno je naučio u posljednje četiri godine. Ali, iako je radio<<strong>br</strong> />
na promjeni svog dojma, retorici i političkoj odmjerenosti, imat<<strong>br</strong> />
će velike probleme s Radimirom Čačićem. Neće njemu nelagode<<strong>br</strong> />
stvarati ni Ivan Jakovčić, kojeg zanima isključivo Istra, a i Bruxelles,<<strong>br</strong> />
a ni Silvano Hrelja, koji će odrađivati svoj saborski mandat<<strong>br</strong> />
i boriti se za svoje članstvo i birače. Čačić je već 20 godina u politici<<strong>br</strong> />
i svih se 20 ponaša kao buldožer – bio na vlasti ili u oporbi.<<strong>br</strong> />
Legitimno je željeti sve te pozicije koje je imao, od ministarske, do<<strong>br</strong> />
županske, ali je nevjerojatna ta količina bahatosti koju pokazuje<<strong>br</strong> />
svih 20 godina. Dopušta si vikanje<<strong>br</strong> />
i podvikivanje na medije, soljenje<<strong>br</strong> />
pameti drugima, drske nastupe,<<strong>br</strong> />
nagle nepromišljene poteze i nema<<strong>br</strong> />
namjeru obuzdati svoj divlji karakter.<<strong>br</strong> />
I vječno netko mora gasiti vatru<<strong>br</strong> />
oko njega, primirivati afere u kojima<<strong>br</strong> />
se pojavljuje, peglati njegov imidž u<<strong>br</strong> />
javnosti. Pa zar bi se Milanović sada<<strong>br</strong> />
morao i oko toga truditi, nakon što<<strong>br</strong> />
je fer borbom i pošteno dobio izbore?<<strong>br</strong> />
Budimo realni – SDP ima pravo<<strong>br</strong> />
biti gazda u Kukuriku kući. Bez obzira<<strong>br</strong> />
koliko se Čačić derao, svađao i<<strong>br</strong> />
prostačio. Nije li Milanoviću dovoljna<<strong>br</strong> />
pokora to što mora vaditi državu iz jame u kojoj je ostala nakon<<strong>br</strong> />
pogubne HDZ-ove politike? Hoće li trošiti energiju na to da<<strong>br</strong> />
svakih nekoliko dana primiruje narodnjake, umjesto da se bavi<<strong>br</strong> />
onim za što je dobio povjerenje građana? I da prikriva sukobe<<strong>br</strong> />
koji će sve više izlaziti u javnost? Ne. Milanović i na ovom primjeru<<strong>br</strong> />
mora potvrditi svoju zrelost i zaustaviti besmislene eskapade<<strong>br</strong> />
svog partnera.<<strong>br</strong> />
Gospodine Čačiću, znamo da ste vrstan stručnjak, čovjek ogromne<<strong>br</strong> />
radne i životne energije, sjajan organizator; budite ljubazni<<strong>br</strong> />
pa učinite sve da Vaše vrline obuzdaju Vašu želju za šefovanjem.<<strong>br</strong> />
Šefujte u svom HNS-u, a Milanoviću pustite da radi taj krvavi posao.<<strong>br</strong> />
Poštujte građane koji su Vam dali tih 80 mandata, a ne maltretirajte<<strong>br</strong> />
ih svojim egom do neba.<<strong>br</strong> />
Svim čitateljima želimo<<strong>br</strong> />
blagoslovljen Božić i sretnu novu 2012. godinu<<strong>br</strong> />
Redakcija <strong>Objektiv</strong>a<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 3
4<<strong>br</strong> />
hrvatska<<strong>br</strong> />
14 dana<<strong>br</strong> />
S koliko će kunića Djedice Mrazovi iz privatnog<<strong>br</strong> />
sektora ove godine darivati državne službenike<<strong>br</strong> />
Predsjednik sindikata Boris Pleša izjavio je kako mu je premijerka na odlasku Jadranka Kosor<<strong>br</strong> />
obećala isplatu božićnica u iznosu 1.250 kuna svim državnim i javnim službama. Kada sam<<strong>br</strong> />
pročitao tu vijest, prvo sam morao otići guglati što znači riječ božićnica. Onda sam vidio da je to<<strong>br</strong> />
kao neki dodatak na plaću koji se isplaćuje u vrijeme Božića. Iznenadio sam se, jer ja uostalom,<<strong>br</strong> />
kao i mnogi Hrvati, nikad u životu nisam dobio taj dodatak. Kad sam pitao mamicu zašto, rekla<<strong>br</strong> />
mi je da je to zato što sam uvijek radio u privatnim tvrtkama. Onda sam pitao mamu jesam li<<strong>br</strong> />
ja onda neka vrsta Djeda Mraza kada se od mojih doprinosa isplaćuju božićnice dok ih ja sam<<strong>br</strong> />
nemam. „Da, sine, ti si Djed Mraz samo bez (pune šake) <strong>br</strong>ade!”<<strong>br</strong> />
Bez komentara<<strong>br</strong> />
Prema službenim podacima 90 zavoda,<<strong>br</strong> />
agencija, centara i fondova troši godišnje<<strong>br</strong> />
oko 4,5 milijardi kuna ili oko 1,2 milijuna<<strong>br</strong> />
kuna dnevno. Istovremeno, mnogi se žale<<strong>br</strong> />
da imaju premalo zaposlenika. No postavlja<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Čovjek iz podzemlja<<strong>br</strong> />
Hrvatska je potpisala ugovor o pristupanju u EU. Tamo<<strong>br</strong> />
bismo trebali biti 1. srpnja 2013. Nastranu sad što<<strong>br</strong> />
možda Unije tada ni ne bude, meni je od budućnosti<<strong>br</strong> />
u ovom slučaju puno zanimljivija prošlost, točnije<<strong>br</strong> />
Vladimir Drobnjak. Znate li vi tko je taj Drobnjak? Ne,<<strong>br</strong> />
ne, nije riječ o crnogorskom košarkašu, već o glavnom<<strong>br</strong> />
hrvatskom pregovaraču s EU. S Europom pregovaramo<<strong>br</strong> />
ni manje, ni više nego 10 godina, a vi ne znate glavnog<<strong>br</strong> />
aktera. Kako biste ga i znali kad on u tih deset godina<<strong>br</strong> />
nije dao skoro nijedan intervju, nijednu dužu izjavu,<<strong>br</strong> />
nijedno priopćenje u kojem bi objasnio što je to zaboga<<strong>br</strong> />
pregovarao s tim Europljanima. Iz vlastitog vam<<strong>br</strong> />
iskustva mogu reći da je lakše uzeti izjavu od Dražena<<strong>br</strong> />
Petrovića nego Drobnjaka. Jadni ti smo kad napokon<<strong>br</strong> />
doznamo o čemu je ovaj sve te godine govorio.<<strong>br</strong> />
Piše: Maro MaruŠiĆ<<strong>br</strong> />
Andro blokirao<<strong>br</strong> />
Vlahušićev mozak<<strong>br</strong> />
Ovo što je u dvadeset peta minuta<<strong>br</strong> />
napravio Fadilj Vokri je za prepričavanje<<strong>br</strong> />
– javio bi se tijekom prijenosa utakmica<<strong>br</strong> />
jugoslavenske nogometne lige radijski<<strong>br</strong> />
dopisnik iz Prištine ne o<strong>br</strong>azlagajući dalje<<strong>br</strong> />
što se to točno dogodilo. Povijest se<<strong>br</strong> />
ponovila, ali mi ćemo mrvicu o<strong>br</strong>azložiti<<strong>br</strong> />
što se točno dogodilo jer ovo što je ovih<<strong>br</strong> />
dana napravio du<strong>br</strong>ovački gradonačelnik<<strong>br</strong> />
Andro Vlahušić zaista je za prepričavanje.<<strong>br</strong> />
Naime, dotični je blokirao rad Opće<<strong>br</strong> />
bolnice Du<strong>br</strong>ovnik jer gradskom vodovodu<<strong>br</strong> />
duguje nekoliko milijuna kuna. No to nije<<strong>br</strong> />
jedini njezin dug, a svi su oni nastali u<<strong>br</strong> />
doba dok je Vlahušić bio ravnatelj bolnice.<<strong>br</strong> />
Znači da je čovjek blokirao samog sebe.<<strong>br</strong> />
Postavlja se pitanje: je li on možda<<strong>br</strong> />
podvojena ličnost, nekakav du<strong>br</strong>ovački<<strong>br</strong> />
dr. Andrew and Mister Vlyde? Bilo kako<<strong>br</strong> />
bilo, jadni Du<strong>br</strong>ovčani nastavljaju trpjeti<<strong>br</strong> />
ispade svog gradonačelnika koji je, što<<strong>br</strong> />
je hrvatskoj javnosti malo poznato, puno<<strong>br</strong> />
egzotičniji vladar čak i od Željka Keruma.<<strong>br</strong> />
se logično pitanje, čemu, primjerice, i<<strong>br</strong> />
zavod i fond i agencija za zaštitu prirode,<<strong>br</strong> />
koji zapošljavaju 265 ljudi? Što na ovo<<strong>br</strong> />
reći nego citirati Moniku Seleš kada bi je<<strong>br</strong> />
pitali za komentar rata u Jugoslaviji: „No<<strong>br</strong> />
comment!”<<strong>br</strong> />
Kako je Mamić postao grlica<<strong>br</strong> />
Ludio je i pičkarao Zdravko Mamić u svom stilu svakakve nebuloze, a onda su banuli BBB-i. Nije ostala ni sjena<<strong>br</strong> />
onoga lika što viče 'Nećeš, razbojniče' i 'Dabogda ti bio proklet Božić'. Usrao se izvršni predsjednik ko grlica, iako<<strong>br</strong> />
mu Dinamovi navijači nisu napravili ništa, već mu samo kulturno objasnili da je netransparentno nabavio stolice za<<strong>br</strong> />
Maksimir i da mulja prilikom prodaje igrača. Onda su otišli, a usrani Mamić je promijenio pelene pa opet postao jak.<<strong>br</strong> />
Reče da su oni huligani koji napadaju u čoporu i da bi on njih sve potaracao jedan na jedan, jer da je za njih Joe<<strong>br</strong> />
Fraizer. Kad je već tako, Zdravko Fraizeru, ja te pozivam da dođeš u moju redakciju (svakim radnim danom, a često<<strong>br</strong> />
i nedjeljom i praznikom), pa da se pobijemo jedan na jedan (ima mjesta, taman veličina ringa!), te da ti slomim tu<<strong>br</strong> />
njušku kako se javnost više ne bi trovala riječima koje izlaze iz toga tvog oralnog podzemlja. Poštovani čitatelji, sigurno<<strong>br</strong> />
se pitate koji mi je i kakav sam ja to pobogu novinar kad na ovakav način pišem za medije? Nije mi apsolutno ništa. S<<strong>br</strong> />
Mamićem se može razgovarati jedino šakom u glavu, s obzirom na to da mi ne živimo u pravnoj državi gdje institucije<<strong>br</strong> />
rade svoj posao, jer da je tako, Hrvati bi nedjeljom mogli u miru poći na misu, pa potom pogledati nogometnu<<strong>br</strong> />
utakmicu i pri kraju popodneva odvesti djecu u maksimirski ZOO gdje bi im pokazali Mamića iza rešetaka.<<strong>br</strong> />
Poslije Gadafija<<strong>br</strong> />
U Libiji zemlji koja je sve donedavno bila<<strong>br</strong> />
poprište velikih sukoba odnedavno boravi i<<strong>br</strong> />
delegacija Hrvatskog centra za razminiranje.<<strong>br</strong> />
Tročlanu delegaciju čine upraviteljica Zaklade<<strong>br</strong> />
„Hrvatska bez mina” Đurđe Adlešič, zamjenik<<strong>br</strong> />
ravnatelja HCR-a Ante Brkljačić te pomoćnik<<strong>br</strong> />
ravnatelja HCR-a Davor Laura. Oni su dio<<strong>br</strong> />
delegacije koja se nalazi u pratnji, čiji je cilj<<strong>br</strong> />
u tri tjedna posjeta Libiji upozoriti lokalno<<strong>br</strong> />
stanovništvo o opasnostima i posljedicama<<strong>br</strong> />
koje mogu prouzročiti mine i minska polja<<strong>br</strong> />
te kroz niz raznih seminara educirati njihove<<strong>br</strong> />
službe kako i na koji način da se postave<<strong>br</strong> />
prema opasnostima od mina, ali i svih ostalih<<strong>br</strong> />
oblika eksplozivnih naprava.<<strong>br</strong> />
Samo se glupi Bad Blue Boy<<strong>br</strong> />
dvaput spotakne o isti kamen<<strong>br</strong> />
Ugledni su liječnici složni u tvrdnji da je alkohol opasniji od<<strong>br</strong> />
speeda i marihuane. Krajnje je vrijeme da to netko kaže<<strong>br</strong> />
Tomislavu Židku. Čovjek u svojoj kolumni piše kako Mamić<<strong>br</strong> />
planira dovesti na mjesto trenera Dinama Roberta Prosinečkog<<strong>br</strong> />
i platiti mu čak milijun eura po sezoni, jer na taj način hoće<<strong>br</strong> />
vratiti povjerenje navijača u svetinju. Zaista bi čovjek koji je<<strong>br</strong> />
igrao u Zvezdi i koji trenira Zvezdu vratio povjerenje navijača.<<strong>br</strong> />
Navijači su mu igranje oprostili, ali treniranje nikad neće.<<strong>br</strong> />
Znate onu indijansku poslovicu: „Samo se glupi Čejen, dvaput<<strong>br</strong> />
spotakne o isti kamen.” Više bi BBB-i voljeli da Dinamo trenira<<strong>br</strong> />
Franjo Tuđman nego Veliki Crveno-Beli, pardon Žuti.<<strong>br</strong> />
Jogurt<<strong>br</strong> />
revolucija<<strong>br</strong> />
Ivana Tante<<strong>br</strong> />
Jednoga sam jutra došao<<strong>br</strong> />
na posao i internet nije<<strong>br</strong> />
radio. Dok sam čekao<<strong>br</strong> />
informatičara da ga vrati<<strong>br</strong> />
u pogon, prevrtao sam<<strong>br</strong> />
se po redakciji i ugledao<<strong>br</strong> />
neke stare časopise među<<strong>br</strong> />
kojima i Made In iz veljače<<strong>br</strong> />
prošle godine. Stao sam<<strong>br</strong> />
ga malo čitati i naletio<<strong>br</strong> />
na kolumnu Ivana Tante,<<strong>br</strong> />
uvaženog stručnjaka<<strong>br</strong> />
za komunikaciju, koji<<strong>br</strong> />
je pisao, a o čemu će<<strong>br</strong> />
drugo, nego o Jadranki<<strong>br</strong> />
Kosor. Ali s pozitivnog<<strong>br</strong> />
stajališta. Nahvalio je Tanta<<strong>br</strong> />
njezine komunikacijske<<strong>br</strong> />
sposobnosti (uključujući<<strong>br</strong> />
naravno i <strong>br</strong>oševe) i<<strong>br</strong> />
zaključio da je to zato<<strong>br</strong> />
jer je radila na radiju. Ali<<strong>br</strong> />
nije samo stao na tom<<strong>br</strong> />
segmentu, već provlači<<strong>br</strong> />
tezu da Jadranka nije<<strong>br</strong> />
samo jaka na riječima,<<strong>br</strong> />
nego i na djelima. Na<<strong>br</strong> />
kraju je uspoređuje s<<strong>br</strong> />
Thatchericom. Uvaženog<<strong>br</strong> />
stručnjaka Tantu je ponijela<<strong>br</strong> />
činjenica da je Kosor na<<strong>br</strong> />
početku svojega mandata<<strong>br</strong> />
uhvatila dvije girice u<<strong>br</strong> />
borbi protiv korupcije. Baš<<strong>br</strong> />
me zanima što bi danas<<strong>br</strong> />
rekao o svojoj kolumni. Eto<<strong>br</strong> />
koliko su mediji koje čitate<<strong>br</strong> />
pokvarljiva roba. Ne mogu<<strong>br</strong> />
se nositi ni s jogurtom.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 5
6<<strong>br</strong> />
hrvatska<<strong>br</strong> />
14 dana<<strong>br</strong> />
Radno vrijeme<<strong>br</strong> />
upola<<strong>br</strong> />
Stalno se dičimo da pripadamo<<strong>br</strong> />
Europi, a prava je istina da smo<<strong>br</strong> />
svjetlosnim godinama daleko od<<strong>br</strong> />
nje, bez obzira što i ona danas <strong>br</strong>oji<<strong>br</strong> />
crne dane. To najbolje znaju strane<<strong>br</strong> />
tvrtke koje se prilagode hrvatskoj<<strong>br</strong> />
zbilji u jako malo vremena i nitko ih<<strong>br</strong> />
ne pita zašto se ponašaju drugačije<<strong>br</strong> />
nego kod kuće. Uzmimo samo kao<<strong>br</strong> />
primjer skraćeno radno vrijeme. Taj<<strong>br</strong> />
pojam u Hrvatskoj ne postoji, dok<<strong>br</strong> />
je na Zapadu raširen kao kuga u<<strong>br</strong> />
14. stoljeću. To bi skraćeno radno<<strong>br</strong> />
vrijeme imalo višestruke pozitivne<<strong>br</strong> />
učinke na ekonomiju u Hrvatskoj:<<strong>br</strong> />
povećalo bi zaposlenost, majke<<strong>br</strong> />
bi mogle i raditi i odgajati djecu,<<strong>br</strong> />
građani s manjim primanjima<<strong>br</strong> />
mogli bi dodatno zaraditi... Još<<strong>br</strong> />
je nevjerojatnije što bi i nekim<<strong>br</strong> />
poslodavcima odgovaralo da<<strong>br</strong> />
imaju pokojeg zaposlenika na pola<<strong>br</strong> />
radnog vremena, ali naposljetku<<strong>br</strong> />
takvih poslova u Hrvatskoj nema<<strong>br</strong> />
pa nema. I nitko ne postavlja<<strong>br</strong> />
pitanje zašto.<<strong>br</strong> />
Hrvatska nažalost<<strong>br</strong> />
nema Odiseja da ubije<<strong>br</strong> />
Kiklopa<<strong>br</strong> />
Ajmo se vratiti u srednju školu i malo ponoviti logiku:<<strong>br</strong> />
Andrea Zlatar za svoj književni rad koji traje<<strong>br</strong> />
desetljećima nikad nije dobila nijednu nagradu<<strong>br</strong> />
sve do danas kada je dobila jednooko priznanje<<strong>br</strong> />
zvano Kiklop.<<strong>br</strong> />
Andrea Zlatar za svoj politički rad koji traje<<strong>br</strong> />
desetljećima nikad nije dobila nijednu jaču fotelju<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Zakon o pušenju Hrvata<<strong>br</strong> />
Da vas neki stranac kojim slučajem pita da mu kažete dvije, tri o Hrvatskoj, najlakše biste mu je<<strong>br</strong> />
objasnili preko Milinovićeva Zakona o pušenju. Busao se Darko u nabildana prsa donošenjem<<strong>br</strong> />
tog Zakona, htio spasiti Hrvate prerane smrti, a danas u Zagrebu i njegovoj okolici (čitaj ostatku<<strong>br</strong> />
Hrvatske) ne postoji nijedan kafić u kojem je pušenje za<strong>br</strong>anjeno. Taj se zakon vjerojatno donio<<strong>br</strong> />
samo da se uništi još pokoje stablo, jer nažalost za nas Hrvate i floru, zakoni su samo da se papiri<<strong>br</strong> />
ispunjavaju. Sada se oni ugostitelji koji su ugradili ventilaciju i za to platili desetke tisuća kuna<<strong>br</strong> />
smatraju budalama. U međuvremenu je i sam predlagatelj ovoga zakona do<strong>br</strong>ano popušio.<<strong>br</strong> />
Kerum je idealna osoba za tu funkciju<<strong>br</strong> />
Gubitnici na izborima danima se svađaju oko uskakanja u fotelje koje su u<<strong>br</strong> />
Saboru namijenjene oporbenim strankama. Ja bih im, ako dopuste, predložio<<strong>br</strong> />
jednu križaljku. Naime, kako predsjednik saborskog povjerenstva za odlučivanje o<<strong>br</strong> />
sukobu interesa ne može biti iz vladajuće stranke, mislim da je idealan kandidat<<strong>br</strong> />
za to mjesto Željko Kerum. Čovjek je iz oporbe, a problematiku sukoba interesa<<strong>br</strong> />
ima u malom prstu. Isto tako zanimljivo je da oporbi pripada i Nacionalno vijeće za<<strong>br</strong> />
praćenje provedbe Strategije o suzbijanju korupcije. To bi mogao voditi Ivan Jarnjak.<<strong>br</strong> />
sve do danas kada će najvjerojatnije postati<<strong>br</strong> />
ministrica kulture. Ne kažem da su nagrade<<strong>br</strong> />
dokaz književne virtuoznosti (kao ni da Zlatar<<strong>br</strong> />
ne zna pisati) jer u nas mnoga takva priznanja<<strong>br</strong> />
dobivaju razni kvazipisci i klasici, ali zanimljivo<<strong>br</strong> />
je da je ova HNS-ovka jednooku nagradu dobila<<strong>br</strong> />
upravo u trenutku kada postaje prva osoba<<strong>br</strong> />
kulturne scene.<<strong>br</strong> />
Konkluzija.....................................................<<strong>br</strong> />
Kiklop je beznačajna nagrada koja služi<<strong>br</strong> />
licemjernoj književnoj mafiji da u danom trenutku<<strong>br</strong> />
poliže dupe komu treba.<<strong>br</strong> />
Ustaša Maleš u<<strong>br</strong> />
akciji: Evo zore, evo<<strong>br</strong> />
eurića za Djedovića<<strong>br</strong> />
i Širića<<strong>br</strong> />
Nogometni pljačkaroši Željko Širić i<<strong>br</strong> />
Stjepan Djedović godinama su namještali<<strong>br</strong> />
utakmice sve dok nisu naletjeli na jačeg.<<strong>br</strong> />
Riječ je naravno o ustaškoj vojskovođi<<strong>br</strong> />
na privremenom radu u predsjedništvu<<strong>br</strong> />
Hajduka – Hrvoju Malešu. Mladi je<<strong>br</strong> />
predsjednik Hajduka skupa s povijesnom<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>aćom uskocima, zaskočio nogometne<<strong>br</strong> />
funkcionere u akciju zvanoj: Evo zore, evo<<strong>br</strong> />
eurića za Djedovića i Širića. Ako se na<<strong>br</strong> />
sudu dokaže da su ovi likovi zaista uzimali<<strong>br</strong> />
mito, sljedeći meč za koji će odrediti<<strong>br</strong> />
suce bit će onaj između zatvorskog<<strong>br</strong> />
nogometnog kluba Remetinec protiv<<strong>br</strong> />
radničkog kluba Gradiška stara koja,<<strong>br</strong> />
by the way, u o<strong>br</strong>ani igra bez ijednog<<strong>br</strong> />
mesara. Do dana današnjeg dobili su<<strong>br</strong> />
svega dva žuta kartona, ali dolaskom<<strong>br</strong> />
Širića u Remetinec očekuje se da bi se to<<strong>br</strong> />
vrlo <strong>br</strong>zo moglo promijeniti.<<strong>br</strong> />
Zlatko Sudac – don šarlatan ili<<strong>br</strong> />
svetac sa stigmama<<strong>br</strong> />
Čačića bi iznervirao i Lao Tse<<strong>br</strong> />
Nije jasno zašto hrvatskim medijima od svih silnih sranja koja se događaju u<<strong>br</strong> />
našoj domaji, upada u prostor velečasni Zlatko Sudac. Sada su ga napali da<<strong>br</strong> />
ima telefonsku liniju gdje širi duhovnost i to naplaćuje. Uopće neću ulaziti u<<strong>br</strong> />
polemike je li Sudac don šarlatan ili svetac<<strong>br</strong> />
sa stigmama, ali činjenica je da su mnogi<<strong>br</strong> />
ljudi koje ja poznam zaista našli utjehu u<<strong>br</strong> />
njegovim riječima i seminarima. Valjda je<<strong>br</strong> />
to jedino bitno. Pa neka ih onda čovjek i<<strong>br</strong> />
naplaćuje, iako nije baš kršćanski. Da ne<<strong>br</strong> />
naplaćuje, kako bi stigao o<strong>br</strong>aditi sve one<<strong>br</strong> />
kojima je potrebna pomoć. Ponavljam, nije<<strong>br</strong> />
bitno ima li ičega u liku i djelu velečasnog,<<strong>br</strong> />
nego kako on djeluje na svoje sljedbenike.<<strong>br</strong> />
Mediji to jednostavno neće i ne žele shvatiti.<<strong>br</strong> />
Traži se Butković!<<strong>br</strong> />
Nagrada – litra<<strong>br</strong> />
Ribara<<strong>br</strong> />
Od 1. siječnja 2012. građani će<<strong>br</strong> />
svoje pritužbe na rad novinara<<strong>br</strong> />
i medija moći slati na adresu<<strong>br</strong> />
novoosnovanog Hrvatskog vijeća za<<strong>br</strong> />
medije. Ono će pratiti i sankcionirati<<strong>br</strong> />
kršenja profesionalne, novinarske<<strong>br</strong> />
etike. Predsjednica vijeća je Sanja<<strong>br</strong> />
Mikleušević-Pavić, a u HVM-u će<<strong>br</strong> />
zajedno raditi HND i predstavnici<<strong>br</strong> />
nakladnika i poslodavaca. Lijepo na<<strong>br</strong> />
papiru, ali vidjet ćemo kako će raditi<<strong>br</strong> />
u praksi. Jer u praksi bi to značilo<<strong>br</strong> />
da se treba za<strong>br</strong>aniti rad Davoru<<strong>br</strong> />
Butkoviću (i mnogim drugim sličnima)<<strong>br</strong> />
ili barem kazniti ga da svaki dan<<strong>br</strong> />
umjesto barrique vina s dugim, punim,<<strong>br</strong> />
hrastovskim okusom, mora popiti<<strong>br</strong> />
litru Ribara ili Fešte s dugim, punim<<strong>br</strong> />
okusom kloji ostaje u ustima nakon što<<strong>br</strong> />
se do<strong>br</strong>o ispovraćate.<<strong>br</strong> />
Gužva na Markovu trgu. „Sastavlja se nova vlada, sabor, u zgrade”, šapne jedan HDZ-ovac<<strong>br</strong> />
kolegi na odlasku, „ulazi novi gabor.” Tu su i sportaši, biznismeni, glumci... Svi oni žele<<strong>br</strong> />
biti tu, okoristiti se. Samo je jedan uljez. Eno ga tamo dolje, kako se ono zove – Lao Tse –<<strong>br</strong> />
sjedi prekriženih nogu i duboko diše. Miran je kao more ostavljeno od vjetra. Na glavi mu<<strong>br</strong> />
istetovirano nekakvo kinesko slovo, čini se da je to znak za onaj njegov taoizam – nekakav<<strong>br</strong> />
put, autocesta, što već. Ugleda ga sad i Radimir Čačić, ne sviđa mu se što se Lao Tse s<<strong>br</strong> />
tim putevima i autocestama upetljava u njegov resor, približi mu se da ga bolje vidi, a kad<<strong>br</strong> />
tamo na majici mu piše „Djelovati nedjelovanjem“. „Jesi ti to mene došao zajebavati?” vikne<<strong>br</strong> />
nervozni Ratko i stane ga udarati, „dat ću ti ja nedjelovanje, starče lijeni!”<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 7
8<<strong>br</strong> />
zaustavljeni zaustavljeni trenutak<<strong>br</strong> />
ŽeljKo Širić ZdravKo mamić<<strong>br</strong> />
Nas dva <strong>br</strong>ata skupa ratujemo, ne plač’ majko ako poginemo<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 1. kolovoza 2011.<<strong>br</strong> />
1. kolovoza 2011. <strong>Objektiv</strong> 9
10<<strong>br</strong> />
gost<<strong>br</strong> />
urednik<<strong>br</strong> />
Pukli<<strong>br</strong> />
pravaši<<strong>br</strong> />
Moj je otac umro 5. prosinca 1999. godine; bio je zaista<<strong>br</strong> />
veliki Hrvat, intelektualac, erudit, inženjer elektrotehnike,<<strong>br</strong> />
čovjek koji je govorio pet jezika, završio bogosloviju<<strong>br</strong> />
u Splitu i bio kreator mojih pogleda na hrvatsku državu<<strong>br</strong> />
kao našu domovinu u kojoj će svatko živjeti pristojnim životom<<strong>br</strong> />
dostojnim čovjeka. Na domovinu u kojoj će je Hrvati<<strong>br</strong> />
i svi drugi koji u njoj žive na jednak način voljeti i paziti<<strong>br</strong> />
na nju! On mi je prvi objasnio tko je Ante Starčević, što je<<strong>br</strong> />
bio i što je ustvari htio. Htio je nacionalnu i socijalnu hrvatsku<<strong>br</strong> />
državu prije 150 godina, prije komunističke partije, prije<<strong>br</strong> />
boljševika, prije svih stranaka i strančica koje su se osnivale<<strong>br</strong> />
skoro 50 godina nakon njegove prvotne ideje. Starčević je<<strong>br</strong> />
bio vizionar idealnoga poštenog društvenog uređenja u doba<<strong>br</strong> />
kada naša država nije niti postojala, dok smo bili dio Austro-<<strong>br</strong> />
Ugarske, dok su nam drugi pisali pravila kako ćemo se ponašati<<strong>br</strong> />
u našoj domovini i što smijemo i što ne smijemo. Otac<<strong>br</strong> />
mi je bio opčinjen Starčevićem i pravaštvom. Kako je njega<<strong>br</strong> />
to opčinjavalo, tako je to prešlo i na mene. Davnih gimnazijskih<<strong>br</strong> />
dana, kada se nije smjelo pričati starčevićanski i kada se<<strong>br</strong> />
nije smjelo misliti hrvatski, grupica starčevićanskih ilegalaca<<strong>br</strong> />
iz moje generacije koja se sastajala u Palmotićevoj ulici u<<strong>br</strong> />
Zagrebu kod Isusovaca maštala je o državi koju nismo imali<<strong>br</strong> />
utemeljenoj na Starčevićevoj ideji.<<strong>br</strong> />
Danas mi ti dani mladosti izgledaju bajkovito, romantično<<strong>br</strong> />
i pomalo tužno. Bajkovito zato jer sam tada vjerovao u<<strong>br</strong> />
bajke; romantično jer je mladost valjda romantična; a tužno<<strong>br</strong> />
zato jer ono što je život donio poslije nije niti malo ono u što<<strong>br</strong> />
sam vjerovao, a jako sam vjerovao! Vjerovao sam da su Hrvati<<strong>br</strong> />
pametni, mudri ljudi koji vole svoju državu, a da su starčevićanci<<strong>br</strong> />
elita među njima. Da je to vrh hrvatske inteligencije<<strong>br</strong> />
koja određuje smjernice domoljublju, čovjekoljublju i bogoljublju,<<strong>br</strong> />
a napose poštenju, dosljednosti prema pravu i pravdi<<strong>br</strong> />
pa da se otuda i zove Hrvatska Stranka Prava. Sve što sam<<strong>br</strong> />
mislio tada i želio da bude, nije se ostvarilo! Niti je država takva<<strong>br</strong> />
kakvu sam zamišljao, niti igdje vidim Starčevića i njegove<<strong>br</strong> />
vizije naše države! Ali zato vidim državu od jedan posto<<strong>br</strong> />
bogatih i moćnih i 99 posto siromašnih ili na pragu siromaštva.<<strong>br</strong> />
Ne vidim niti ono nacionalno u našoj državi, ne vidim<<strong>br</strong> />
nikakav nacionalni ponos u svojim zemljacima kao ni želju<<strong>br</strong> />
da ga osjete. Tek 20 godina imamo državu u novijoj povijesti<<strong>br</strong> />
i uspjeli smo sami sebe pokrasti, rasprodati, upropastiti i<<strong>br</strong> />
osiromašiti vlastiti narod učeći ga kako pošteni rad ne valja<<strong>br</strong> />
dajući mu kruha i igara u vidu sapunica, talent show-a, shopping<<strong>br</strong> />
centara. Stvorili smo ideal hrvatstva i mjerila u obliku<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Hrvoje tomasović,<<strong>br</strong> />
još neizbačeni član HSP-a<<strong>br</strong> />
moji se pravaši u pet navodno starčevićevih<<strong>br</strong> />
stranaka i njihovi čelnici međusobno mrze<<strong>br</strong> />
kao psi; stranke doživljavaju kao vlastita<<strong>br</strong> />
poduzeća za trgovinu u predizborno,<<strong>br</strong> />
izborno i postizborno doba!<<strong>br</strong> />
što veći lopov, što veći prevarant, varalica i primitivac, to se<<strong>br</strong> />
više cijeni! Domoljublje nije u modi, a nekako mi se čini kao<<strong>br</strong> />
da nikada nije niti bilo, bar ne za političku elitu, nego je to<<strong>br</strong> />
bila samo zabava za jadni i naivni hrvatski puk željan svoje<<strong>br</strong> />
vlastite domovine iz priča svojih roditelja gdje pripadam i ja.<<strong>br</strong> />
Danas nakon 20 godina pseudosamostalnosti moja domovina<<strong>br</strong> />
treba ponovno ući u neke nove državne europske asocijacije<<strong>br</strong> />
kao guska u magli ne znajući uopće ni gdje ide, ni zašto,<<strong>br</strong> />
zbog čega i što je tamo čeka. I danas kada bi starčevićanska<<strong>br</strong> />
ideja trebala biti ona nit vodilja i korektiv ovoga hrvatskoga<<strong>br</strong> />
političkoga ludila, mi imamo ni manje ni više nego pet-šest<<strong>br</strong> />
pravaških stranaka koje se sve do jedne kunu u Starčevića i<<strong>br</strong> />
pozivaju na njega!<<strong>br</strong> />
Da nije istinito, bilo bi jako smiješno, a ovako je tužno, pretužno!<<strong>br</strong> />
140.000 građana podrži pravaštvo na dvije izborne<<strong>br</strong> />
liste i osvoji ravno jedan saborski mandat umjesto desetak<<strong>br</strong> />
i, naravno, nitko ne odgovara za to! Moji se pravaši u pet navodno<<strong>br</strong> />
Starčevićevih stranaka i njihovi čelnici međusobno<<strong>br</strong> />
mrze kao psi; stranke doživljavaju kao vlastita poduzeća za<<strong>br</strong> />
trgovinu u predizborno, izborno i postizborno doba! Umjesto<<strong>br</strong> />
da se ispričaju svom narodu na ludilu, oni svoju politiku<<strong>br</strong> />
nastavljaju i dalje! Traže razloge zašto ova pravaška stranka<<strong>br</strong> />
nije pobijedila, nego ona druga, traže krivca koji navodno<<strong>br</strong> />
nije dovoljno do<strong>br</strong>o radio da ga mogu smijeniti, staviti povjerenike<<strong>br</strong> />
na mjesto starih predsjednika, jer naravno nisu čelnici<<strong>br</strong> />
tih stranaka krivi nego pojedinci na repu stranke koji vode<<strong>br</strong> />
podružnice. Podružnice su krive jer teren nije do<strong>br</strong>o odradio<<strong>br</strong> />
i spasio ih od njihove gluposti i lošeg vođenje politike na<<strong>br</strong> />
državnom nivou. Naravno da nisu krivi čelnici nego glasači!<<strong>br</strong> />
Oni su krivi jer nisu glasovali kako su gazde pet Starčevićanskih<<strong>br</strong> />
poduzeća zamislile. Vjerojatno ne valja narod? Možda<<strong>br</strong> />
da ga promijene, da dovedu neke druge glasače koji će znati<<strong>br</strong> />
glasovati, a ne kao ovi bezo<strong>br</strong>azni Hrvati koji ih ostave jadne<<strong>br</strong> />
bez saborskih mirovina? 140.000 snova malih ljudi ostat<<strong>br</strong> />
će i dalje snovi nedosanjani, želje neostvarene i bajka nikada<<strong>br</strong> />
ispričana. I 5. prosinca dan je kada sam prvi put bio sretan<<strong>br</strong> />
što je godišnjica smrti moga oca i što je umro davne godine<<strong>br</strong> />
a da nije osjetio ono što sam ja osjetio 5. prosinca ove<<strong>br</strong> />
godine prvoga dana nakon izbora. Jedna bajka je ipak ostala<<strong>br</strong> />
samo bajka. Bajka o hrvatstvu, pravaštvu, domoljublju, čovjekoljublju<<strong>br</strong> />
i bogoljublju.
12<<strong>br</strong> />
kukuriku koalicija<<strong>br</strong> />
Javni će sektor rasti?<<strong>br</strong> />
16<<strong>br</strong> />
hdz<<strong>br</strong> />
Postizborna borba<<strong>br</strong> />
20<<strong>br</strong> />
kolaps hrt-a<<strong>br</strong> />
Kreće 389 otkaza<<strong>br</strong> />
28<<strong>br</strong> />
pregled 2012.<<strong>br</strong> />
Najvažniji događaji ove<<strong>br</strong> />
godine<<strong>br</strong> />
36<<strong>br</strong> />
romano bolković<<strong>br</strong> />
Analiza hrvatskih medija<<strong>br</strong> />
44<<strong>br</strong> />
gup zagreba<<strong>br</strong> />
Ministarstvo potvrdilo<<strong>br</strong> />
protuzakonite radnje<<strong>br</strong> />
Glavna urednica:<<strong>br</strong> />
Sanja Bojović<<strong>br</strong> />
s.bojovic@objektivhr.com<<strong>br</strong> />
Urednik vijesti:<<strong>br</strong> />
Maro Marušić<<strong>br</strong> />
m.marusic@objektivhr.com<<strong>br</strong> />
Surađivali u ovom <strong>br</strong>oju:<<strong>br</strong> />
Melisa Skender, Karlo Bergman,<<strong>br</strong> />
Ema Henčić, Miroslav Edvin Habek,<<strong>br</strong> />
Romano Bolković, Sanjin Španović,<<strong>br</strong> />
Tomislav Bišćan, Jasmin Krpan,<<strong>br</strong> />
Emir Fulurija, Ozren Podnar,<<strong>br</strong> />
Andrea Latinović, Žarka Radoja<<strong>br</strong> />
za hrvatsku koja misli<<strong>br</strong> />
Kolumnisti:<<strong>br</strong> />
Vilim Ribić, Krešimir Fijačko,<<strong>br</strong> />
Sanja Radeljak, Hrvoje Tomasović,<<strong>br</strong> />
Jurica Galešić<<strong>br</strong> />
Grafička urednica:<<strong>br</strong> />
Ivana Šimunović<<strong>br</strong> />
Lektura i korektura:<<strong>br</strong> />
Elizabeta Petrović<<strong>br</strong> />
Fotografije u ovom <strong>br</strong>oju:<<strong>br</strong> />
Vladimir Bojović,<<strong>br</strong> />
agencija Pixsell<<strong>br</strong> />
www.objektivhr.com<<strong>br</strong> />
NACIONALNI POLITIČKI DVOTJEDNIK<<strong>br</strong> />
Sadržaj 19. prosinca 2011. | Broj 43<<strong>br</strong> />
Marketing:<<strong>br</strong> />
Marija Štefan<<strong>br</strong> />
Tel. +385 1 4810 646<<strong>br</strong> />
m.stefan@objektivhr.com<<strong>br</strong> />
Nakladnik:<<strong>br</strong> />
Nina <strong>Objektiv</strong> d.o.o.<<strong>br</strong> />
Trg N. Š. Zrinjskog 17<<strong>br</strong> />
10000 Zagreb<<strong>br</strong> />
Direktorica:<<strong>br</strong> />
Martina Čović<<strong>br</strong> />
m.covic@objektivhr.com<<strong>br</strong> />
Tel: +385 1 4810 664<<strong>br</strong> />
Adresa uredništva:<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong><<strong>br</strong> />
Trg N. Š. Zrinjskog 17<<strong>br</strong> />
10000 Zagreb<<strong>br</strong> />
Tel: +385 1 4810 664<<strong>br</strong> />
Fax: +385 1 4810 615<<strong>br</strong> />
Tisak:<<strong>br</strong> />
GRAFIK.net d.o.o. Zagreb<<strong>br</strong> />
Distributeri:<<strong>br</strong> />
Tisak d.d. Zagreb<<strong>br</strong> />
Distri-Press d.o.o. Zagreb<<strong>br</strong> />
Sljedeći <strong>br</strong>oj objeKtiva u prodaji od 2. Siječnja<<strong>br</strong> />
48<<strong>br</strong> />
autoceste<<strong>br</strong> />
Što donose koncesije?<<strong>br</strong> />
52<<strong>br</strong> />
intervju<<strong>br</strong> />
Tonči Majić<<strong>br</strong> />
54<<strong>br</strong> />
kreditne agencije<<strong>br</strong> />
Signal ulagačima ili<<strong>br</strong> />
financijska sabotaža<<strong>br</strong> />
60<<strong>br</strong> />
srbija<<strong>br</strong> />
Problemi s EU<<strong>br</strong> />
64<<strong>br</strong> />
seks u politici<<strong>br</strong> />
Afere svjetskih državnika<<strong>br</strong> />
70<<strong>br</strong> />
kultura<<strong>br</strong> />
Koncertni boom u<<strong>br</strong> />
Hrvatskoj<<strong>br</strong> />
76<<strong>br</strong> />
reportaža<<strong>br</strong> />
Kanada<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 11
12<<strong>br</strong> />
kukuriku Prvi Potezi<<strong>br</strong> />
Piše: karlo berGMan<<strong>br</strong> />
snimke: PiXsell<<strong>br</strong> />
Parlamentarni izbori još uvijek<<strong>br</strong> />
okupiraju hrvatski politički<<strong>br</strong> />
prostor. Rezultati su se z<strong>br</strong>ojili,<<strong>br</strong> />
mandat je predan u ruke<<strong>br</strong> />
šefu Kukuriku koalicije Zoranu<<strong>br</strong> />
Milanoviću, a dovršavaju se i posljednji<<strong>br</strong> />
pregovori oko toga na koji će način<<strong>br</strong> />
funkcionirati nova Vlada. Da im neće biti<<strong>br</strong> />
lako, pokazalo se već prilikom početnih<<strong>br</strong> />
pregovora kada je Milanović „naletio“ na<<strong>br</strong> />
prvu minu iz HNS-ova tabora te se morao<<strong>br</strong> />
suočiti s velikim apetitima šefa te stranke<<strong>br</strong> />
Radimira Čačića. No, novi premijer je,<<strong>br</strong> />
očito, vrlo do<strong>br</strong>o odradio posao te je Čačiću<<strong>br</strong> />
izbio sve argumente oko toga da bi, s<<strong>br</strong> />
obzirom na izborni rezultat, trebao dobiti<<strong>br</strong> />
više nego što je to zacrtano koalicijskim<<strong>br</strong> />
sporazumom. Toga je svjestan i Čačić pa<<strong>br</strong> />
već danima svoj bijes iskaljuje na novinarima<<strong>br</strong> />
ne zaboravljajući pri tome spomenuti<<strong>br</strong> />
kako je on „prvi potpredsjednik Vlade“<<strong>br</strong> />
te glavni ekonomski strateg pobjedničke<<strong>br</strong> />
koalicije. Ukratko, da nije bilo njega, Milanović<<strong>br</strong> />
bi o pobjedi na izborima mogao<<strong>br</strong> />
samo sanjati. Ipak, Čačić zaboravlja da su<<strong>br</strong> />
mu fotelje tek sporedna stvar te da ga u izvršnoj<<strong>br</strong> />
vlasti čeka gomila problema koji bi<<strong>br</strong> />
se Kukuriku koaliciji mogli obiti o glavu.<<strong>br</strong> />
rohatinski se oglasio<<strong>br</strong> />
Niti dva dana nakon što je budući premijer<<strong>br</strong> />
od predsjednika države Ive Josipovića<<strong>br</strong> />
dobio mandat za sastav nove Vlade,<<strong>br</strong> />
poznat je i dan kada će budući ministri na<<strong>br</strong> />
prvu sjednicu u Banske dvore. Bit će to 3.<<strong>br</strong> />
siječnja, u znak sjećanja na SDP-ovu pobjedu<<strong>br</strong> />
iz 2000. godine, kada je premijer<<strong>br</strong> />
bio Ivica Račan. Doduše, izbor datuma<<strong>br</strong> />
je očekivan, posebno kada se uzme u obzir<<strong>br</strong> />
da je Milanović svom prethodniku Račanu<<strong>br</strong> />
posvetio izbornu pobjedu. No, hoće<<strong>br</strong> />
li taj datum Milanoviću biti sretan, ovisi<<strong>br</strong> />
o tome kako će se postaviti prema svojim<<strong>br</strong> />
partnerima te u kojoj će mjeri ostvariti<<strong>br</strong> />
svoja obećanja da će Hrvatsku izvući<<strong>br</strong> />
iz krize i stvoriti od nje malu, ali stabilnu<<strong>br</strong> />
europsku državu. Točnije, čeka ga toliko<<strong>br</strong> />
trnovit put pa bi, umjesto da se bavi<<strong>br</strong> />
simbolikom, odmah trebao krenuti na<<strong>br</strong> />
posao. Premda su vodili mudru kampanju<<strong>br</strong> />
i biračima nisu obećavali <strong>br</strong>da i doline,<<strong>br</strong> />
već su im poručili da ih čeka itekako<<strong>br</strong> />
teško razdoblje, novi ministri već će toga<<strong>br</strong> />
famoznog 3. siječnja u ruke primiti „vrući<<strong>br</strong> />
krumpir” i neće im biti nimalo ugodno.<<strong>br</strong> />
Prva za<strong>br</strong>injavajuća vijest je i nedavno<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Obećanje ludom radovanje?<<strong>br</strong> />
Javni sektor<<strong>br</strong> />
mogao bi još više narasti<<strong>br</strong> />
Sam je Milanović prije izbora poručivao da će „racionalno pristupiti“ zapošljavanju u javnoj upravi te da bi značajnija<<strong>br</strong> />
otpuštanja samo povećala recesiju. Kako sada stvari stoje, povećat će se i <strong>br</strong>oj ministarstava te bi se i tu mogao<<strong>br</strong> />
povećati <strong>br</strong>oj državnih službenika, a isto tako nedostaje st ručnjaka koji bi povukli sredstva iz EU fondova<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>aćanje guvernera Hrvatske narodne<<strong>br</strong> />
banke Željka Rohatinskog koji je Kukuriku<<strong>br</strong> />
koaliciji već u startu pokosio planove<<strong>br</strong> />
oko rješavanja problema fiskalne politike.<<strong>br</strong> />
Guverner je novu Vladu pozvao da smanji<<strong>br</strong> />
tekuće proračunske rashode u 2012. za 9<<strong>br</strong> />
milijardi kuna, a ne pet milijardi kako se<<strong>br</strong> />
najavljivalo. U opširnom izlaganju Rohatinski<<strong>br</strong> />
je poručio da za Hrvatsku postoje<<strong>br</strong> />
dva scenarija. Jedan koji bi podrazumijevao<<strong>br</strong> />
da ova Vlada krene u fiskalnu konsolidaciju<<strong>br</strong> />
prema ranije donesenom zakonu<<strong>br</strong> />
koji nalaže smanjenje troškova za<<strong>br</strong> />
jedan posto BDP-a godišnje. To bi podrazumijevalo<<strong>br</strong> />
smanjenje rashoda za približno<<strong>br</strong> />
šest milijardi kuna, što je veći iznos od<<strong>br</strong> />
već spomenutog. S druge strane, nova bi<<strong>br</strong> />
Vlada, kaže guverner, morala slijediti poteze<<strong>br</strong> />
EU i provesti snažniju konsolidaciju<<strong>br</strong> />
koja zahtijeva smanjenje tekućih rashoda<<strong>br</strong> />
za spomenutih devet milijardi kuna. Na<<strong>br</strong> />
taj bi način Hrvatska poslala snažan signal<<strong>br</strong> />
tržištima da ova zemlja misli voditi<<strong>br</strong> />
odgovornu fiskalnu politiku. Nepovoljno<<strong>br</strong> />
za Hrvatsku je i to što eurozona ulazi u<<strong>br</strong> />
recesiju, što će se loše odraziti i na hrvatsko<<strong>br</strong> />
gospodarstvo.<<strong>br</strong> />
Drugi problem, koji se također odnosi<<strong>br</strong> />
na fiskalnu politiku, jest nedovoljno snažna<<strong>br</strong> />
poruka Kukuriku koalicije oko duboke<<strong>br</strong> />
strukturne reforme i fiskalne konsolidacije<<strong>br</strong> />
te nedostatak jasnih smjernica oko<<strong>br</strong> />
proračuna. Nova Vlada, smatraju ekonomski<<strong>br</strong> />
stručnjaci, mora naštimati proračun<<strong>br</strong> />
kako rashodi ne bi premašili 115 milijardi<<strong>br</strong> />
kuna. Svaki drugi scenarij doveo bi<<strong>br</strong> />
do velikih potresa na ekonomskom planu<<strong>br</strong> />
i nastavka krize. Jasnih poruka u Planu<<strong>br</strong> />
21 oko rješavanja tih problema nema.<<strong>br</strong> />
Ipak, velika utopija Plana 21, smatraju<<strong>br</strong> />
stručnjaci, jest reforma javne uprave<<strong>br</strong> />
koja se odnosi na veću efikasnost za manje<<strong>br</strong> />
troškova. Kukuriku koalicija je naime<<strong>br</strong> />
zacrtala u svom Planu povećanje <strong>br</strong>oja<<strong>br</strong> />
zaposlenih, a rezovima u javnoj upravi<<strong>br</strong> />
to zasigurno neće ostvariti. Kako stoji u<<strong>br</strong> />
Planu, Milanovićeva vlada ima namjeru<<strong>br</strong> />
povećanja birokratskog aparata, a to prije<<strong>br</strong> />
svega uključuje „zapošljavanje mladih<<strong>br</strong> />
kadrova s potrebnim novima kompetencijama<<strong>br</strong> />
za djelovanje u uvjetima članstva<<strong>br</strong> />
u Europskoj uniji“. Sam Milanović je na<<strong>br</strong> />
svojim predizbornim skupovima poručivao<<strong>br</strong> />
da će zapošljavanju u javnoj upravi<<strong>br</strong> />
„racionalno pristupiti“ te da bi značajnija<<strong>br</strong> />
otpuštanja u državnoj upravi samo povećala<<strong>br</strong> />
recesiju. Kako sada stvari stoje povećat<<strong>br</strong> />
će se i <strong>br</strong>oj ministarstava te bi se i tu<<strong>br</strong> />
mogao povećati <strong>br</strong>oj zaposlenih. To ostav-<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 13
14<<strong>br</strong> />
kukuriku Prvi Potezi<<strong>br</strong> />
lja dovoljno prostora za nagađanja da će<<strong>br</strong> />
nova Vlada nastaviti politiku one HDZove<<strong>br</strong> />
te će opet provoditi politiku zapošljavanja<<strong>br</strong> />
politički podobnih kadrova.<<strong>br</strong> />
Sindikati se već na<strong>br</strong>ijali<<strong>br</strong> />
Što se tiče neisplate plaća, u Planu 21 je<<strong>br</strong> />
navedeno kako će to biti sankcionirano<<strong>br</strong> />
na primjeren način no, nigdje se ne navodi<<strong>br</strong> />
na koji. Naime, dok su bili u oporbi,<<strong>br</strong> />
SDP-ovci su podržavali prijedloge sindikata<<strong>br</strong> />
da se neisplata plaća tretira kao<<strong>br</strong> />
kazneno djelo, ali već su u predizbornoj<<strong>br</strong> />
kampanji odstupili od takvih poteza ne<<strong>br</strong> />
želeći se, vrlo vjerojatno, zamjeriti poslodavcima,<<strong>br</strong> />
ali ni sindikatima. Ostaje, dakle,<<strong>br</strong> />
velika nepoznanica oko toga što će<<strong>br</strong> />
nova Vlada učiniti po tom pitanju. Tu je<<strong>br</strong> />
i problem povećanja minimalne plaće<<strong>br</strong> />
koja je, kako je rekao i sam Milanović,<<strong>br</strong> />
nedostatna za dostojan život. No, hoće<<strong>br</strong> />
li se, kada i kako taj iznos povećati, još<<strong>br</strong> />
uvijek se ne zna. S druge strane, jasno je<<strong>br</strong> />
što od Milanovićeve vlade očekuju sindikati.<<strong>br</strong> />
„Nova Vlada mora što hitnije riješiti<<strong>br</strong> />
problem neisplate plaća, ako treba i<<strong>br</strong> />
osnivanjem Jamstvenog fonda za njihovu<<strong>br</strong> />
isplatu, smanjiti nelikvidnost i podi-<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Ribića da će nova Vlada „odmah krenuti<<strong>br</strong> />
u smanjenje javne potrošnje i fiskalnu<<strong>br</strong> />
konsolidaciju, što znači da će glavninu<<strong>br</strong> />
tereta krize i oporavka zemlje prebaciti<<strong>br</strong> />
na leđa građana“.<<strong>br</strong> />
Nova bi Vlada, kaže guverner Željko Rohatinski,<<strong>br</strong> />
morala slijediti poteze EU i provesti snažniju<<strong>br</strong> />
konsolidaciju koja zahtijeva smanjenje tekućih<<strong>br</strong> />
rashoda za spomenutih devet milijardi kuna<<strong>br</strong> />
ći minimalnu plaću na razinu od 50 posto<<strong>br</strong> />
prosječne plaće, umjesto sadašnjih<<strong>br</strong> />
35 posto“, smatra Mladen Novosel, predsjednik<<strong>br</strong> />
Saveza samostalnih sindikata<<strong>br</strong> />
Hrvatske. Novoj Vladi nikako ne odgovaraju<<strong>br</strong> />
ni izjave, bolje rečeno upozorenja<<strong>br</strong> />
šefa Matice hrvatskih sindikata Vilima<<strong>br</strong> />
Radimir Čačić „popušio” je u postizbornoj igri zvanoj dodjela fotelja<<strong>br</strong> />
Na kraju, veliki teret na leđima nove<<strong>br</strong> />
garniture u Banskim dvorima su i mirovine,<<strong>br</strong> />
odnosno mirovinska reforma. Mnogo<<strong>br</strong> />
teži problem od <strong>br</strong>oja umirovljenika i<<strong>br</strong> />
njihova odnosa prema radno sposobnom<<strong>br</strong> />
stanovništvu, tvrde stručnjaci, su golemi<<strong>br</strong> />
godišnji transferi iz proračuna pre-<<strong>br</strong> />
ma mirovinskom fondu u vrijednosti od<<strong>br</strong> />
14 do 16 milijardi kuna. „Razlog su povlaštene<<strong>br</strong> />
mirovine i dok se taj problem ne riješi,<<strong>br</strong> />
ova država ne može promišljati bilo<<strong>br</strong> />
kakvu monetarnu ili fiskalnu politiku.<<strong>br</strong> />
Ovakav sustav zacementirao nam je razvoj<<strong>br</strong> />
sljedećih 100 godina i ako se nastavi<<strong>br</strong> />
s takvim načinom, moći ćemo samo konstatirati<<strong>br</strong> />
da smo izgubili državu“, izjavio je<<strong>br</strong> />
nedavno Luka Brkić, profesor na Fakultetu<<strong>br</strong> />
političkih znanosti.<<strong>br</strong> />
Možda se u prognozi o gubitku države<<strong>br</strong> />
malo pretjeralo, ali činjenica jest da<<strong>br</strong> />
će nova Vlada imati golemih problema<<strong>br</strong> />
oko pitanja povlaštenih mirovina. Diranje<<strong>br</strong> />
u to osinje gnijezdo dovest će Milanovića<<strong>br</strong> />
i njegove suradnike u vrlo nezgodnu<<strong>br</strong> />
situaciju, ali toga su ionako već<<strong>br</strong> />
sami svjesni.
Do<strong>br</strong>o kao kruh
16<<strong>br</strong> />
Gubitnici idu dalje<<strong>br</strong> />
Jadranka Kosor ipak je bila<<strong>br</strong> />
samo premosnica između<<strong>br</strong> />
Sanadera, koji je diktatorski<<strong>br</strong> />
vladao strankom osam<<strong>br</strong> />
godina i sljedećeg „pravog”<<strong>br</strong> />
predsjednika. Uostalom,<<strong>br</strong> />
potpuno je prirodno da većina<<strong>br</strong> />
HDZ-ovaca traži Kosoričinu<<strong>br</strong> />
glavu na pladnju jer, kako<<strong>br</strong> />
sami HDZ-ovci tvrde, otvarajući<<strong>br</strong> />
tu famoznu borbu protiv<<strong>br</strong> />
korupcije, ne bi li se dodvorila<<strong>br</strong> />
narodu, uvjerena da je u<<strong>br</strong> />
posebnoj misiji, zapravo je<<strong>br</strong> />
pokopala vlastitu stranku<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
nikako da odjaše u suton<<strong>br</strong> />
Piše: ema henčiĆ<<strong>br</strong> />
snimke: PiXsell<<strong>br</strong> />
Najjača oporbena stranka<<strong>br</strong> />
HDZ, u novom će sazivu<<strong>br</strong> />
Sabora imati oba potpredsjednička<<strong>br</strong> />
mjesta koja pripadaju<<strong>br</strong> />
oporbi. Dogovoreno<<strong>br</strong> />
je to na nedavnom sastanku oporbenih<<strong>br</strong> />
stranaka, na kojem su HDZ-ovci iskazali<<strong>br</strong> />
velike apetite, boreći se do iznemoglosti<<strong>br</strong> />
za ta dva parlamentarna mjesta. Ruku<<strong>br</strong> />
na srce, bivša oporba, a sada vlast, Kukuriku<<strong>br</strong> />
koalicija, u protekle četiri godine i nije<<strong>br</strong> />
pretjerano koristila mogućnosti koje im<<strong>br</strong> />
te fotelje pružaju, prepuštajući uglavnom<<strong>br</strong> />
svojim saborskim zastupnicima da vode<<strong>br</strong> />
borbu s bahatim i bezo<strong>br</strong>aznim HDZ-ovcima,<<strong>br</strong> />
koji su vrijeđali uzduž i poprijeko. Još<<strong>br</strong> />
je najviše u o<strong>br</strong>anu tadašnje oporbe stajao<<strong>br</strong> />
bivši predsjednik Sabora Luka Bebić, nerijetko<<strong>br</strong> />
ih štiteći od primitivnih nasrtaja pojedinih<<strong>br</strong> />
sumanutih HDZ-ovih nasilnih zastupnika<<strong>br</strong> />
pa im je barem dijelio opomene.<<strong>br</strong> />
No, informacija koja potvrđuje da bi na<<strong>br</strong> />
ta mjesta mogli zasjesti bivša premijerka i<<strong>br</strong> />
predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor i neuništivi<<strong>br</strong> />
pravni i politički Mefisto Vladimir<<strong>br</strong> />
Šeks daju naslutiti da će u Saboru gotovo<<strong>br</strong> />
svaka sjednica biti pretvorena u žestoko<<strong>br</strong> />
kreševo. Posebice kada se tomu doda i<<strong>br</strong> />
nedavna Šeksova zloguka izjava da će “Milanoviću<<strong>br</strong> />
prirediti pakao u Saboru”, zaboravivši<<strong>br</strong> />
pritom da su upravo on i njegova<<strong>br</strong> />
kriminalna klika pretvorili život u Hrvatskoj<<strong>br</strong> />
u pakao.<<strong>br</strong> />
Ono što je potpuno sigurno jest da će se<<strong>br</strong> />
u ovom saborskom sazivu HDZ potruditi<<strong>br</strong> />
pucati iz svih oružja po Milanoviću i ekipi,<<strong>br</strong> />
ne libeći se ni najnižih udaraca, vađenja<<strong>br</strong> />
prljavština, masakriranja Čačića koji se i<<strong>br</strong> />
sam debelo <strong>br</strong>uka u javnosti zadnjih dana,<<strong>br</strong> />
a još nije ni zasjeo u Banske dvore. Vadit<<strong>br</strong> />
će se kosturi iz ormara Račanove koalicijske<<strong>br</strong> />
vlade, secirati pokojnika i njegove poteze,<<strong>br</strong> />
prešućujući prestrašnu politiku koja je<<strong>br</strong> />
dovela državu u zastrašujući položaj. Novim<<strong>br</strong> />
upozorenjem guvernera HNB-a Željka<<strong>br</strong> />
Rohatinskog da se državni proračun<<strong>br</strong> />
mora skresati za devet (!) milijardi kuna,<<strong>br</strong> />
jer bismo u protivnom mogli doživjeti<<strong>br</strong> />
grčki scenarij, otpočela je sezona lova na<<strong>br</strong> />
kukurikavce. HDZ im je ostavio zemlju u<<strong>br</strong> />
rasulu, a sada, kada krenu masovna rezanja<<strong>br</strong> />
realno je očekivati da se oni kojih se<<strong>br</strong> />
to dotiče odmah pobune; Milanović i ekipa<<strong>br</strong> />
u totalno su ne<strong>br</strong>anom grožđu. Strašna<<strong>br</strong> />
je činjenica da ni oni sami ne znaju što<<strong>br</strong> />
ih čeka kada otvore državne financije,<<strong>br</strong> />
prihode i rashode, a ova izjava Rohatinskog<<strong>br</strong> />
ozbiljan je znak da on zna puno više<<strong>br</strong> />
nego što je do sada javno govorio. Tako da<<strong>br</strong> />
je potpuno realno da će se jednodnevna<<strong>br</strong> />
opijenost vlašću za Kukuriku u<strong>br</strong>zo pokazati<<strong>br</strong> />
kao noćna mora u kojoj će oni sami<<strong>br</strong> />
morati biti egzekutori mnogih prava.<<strong>br</strong> />
Sječa knezova na HdZ-ovu saboru<<strong>br</strong> />
Sada je već potpuno jasno da Jadranka<<strong>br</strong> />
Kosor najvjerojatnije <strong>br</strong>oji svoje zadnje<<strong>br</strong> />
dane na mjestu predsjednice HDZa.<<strong>br</strong> />
Na stranačkom saboru, najavljenom za<<strong>br</strong> />
veljaču, vidjet će se zapravo stvarni odnos<<strong>br</strong> />
snaga u toj stranci. Iako na koljenima<<strong>br</strong> />
nakon izbora, s minimalnim mandatima<<strong>br</strong> />
u Saboru, HDZ će naći načina da<<strong>br</strong> />
vrlo <strong>br</strong>zo ojača i to Milanović nikada ne bi<<strong>br</strong> />
smio smetnuti s uma. Stranka je to koja<<strong>br</strong> />
željeznom disciplinom sluša svoje vođe ili<<strong>br</strong> />
ih odmah odbacuje kada za to dođe vrijeme,<<strong>br</strong> />
priklanjajući se novom. Članstvo je<<strong>br</strong> />
najhomogniziranije od svih stranaka, a<<strong>br</strong> />
sada, kada je na vlasti “crvena opasnost”,<<strong>br</strong> />
odmah će krenuti i s plašenjem povratka<<strong>br</strong> />
komunizma u Hrvatsku, iako su upravo<<strong>br</strong> />
oni mahom bivši članovi Komunističke<<strong>br</strong> />
partije. Iako se čuju spekulacije kako<<strong>br</strong> />
bi se raznim “kemijanjima” moglo organizirati<<strong>br</strong> />
da na saboru jedini kandidat<<strong>br</strong> />
za predsjednika bude ponovo Jadranka<<strong>br</strong> />
Kosor, to je, ipak, malo vjerojatna varijanta.<<strong>br</strong> />
Naime, Darko Milinović sada je,<<strong>br</strong> />
nakon izbornog debakla više nego otvoreno<<strong>br</strong> />
najavio ulazak u predsjedničku<<strong>br</strong> />
trku. Unatoč dokumentima koje protiv<<strong>br</strong> />
njega u javnost plasiraju sami HDZovci,<<strong>br</strong> />
neosporna je činjenica da je upravo<<strong>br</strong> />
Milinović i dalje car u Lici, koju drži<<strong>br</strong> />
pod potpunom kontrolom, a ima i značajnu<<strong>br</strong> />
podršku u stranačkom članstvu i<<strong>br</strong> />
to onom tihom i Kosorica bi se trebala<<strong>br</strong> />
za<strong>br</strong>inuti. Milinović je vrlo opasan protivnik,<<strong>br</strong> />
dovoljno pragmatičan da povuče<<strong>br</strong> />
poteze koji od njega ne bi bili očekivani.<<strong>br</strong> />
Usto je profilom pravi HDZ-ovac, što<<strong>br</strong> />
Kosorica nikada nije bila – dva puta rastavljena,<<strong>br</strong> />
u kasnim godinama krštena, a<<strong>br</strong> />
sve zaradi probitka u političkoj hijerahiji<<strong>br</strong> />
i k tomu još – žena. Ona je ipak samo<<strong>br</strong> />
bila premosnica između Sanadera, koji<<strong>br</strong> />
je diktatorski vladao strankom osam godina<<strong>br</strong> />
i sljedećeg “pravog” predsjednika.<<strong>br</strong> />
Uostalom, potpuno je prirodno da većina<<strong>br</strong> />
HDZ-ovaca traži Kosoričinu glavu<<strong>br</strong> />
na pladnju jer, kako sami HDZ-ovci tvrde,<<strong>br</strong> />
otvarajući tu famoznu borbu protiv<<strong>br</strong> />
korupcije, ne bi li se dodvorila narodu,<<strong>br</strong> />
uvjerena da je u posebnoj misiji, zapravo<<strong>br</strong> />
je pokopala vlastitu stranku. I pokazala<<strong>br</strong> />
da je takva stranka funkcionirala<<strong>br</strong> />
doista kao kriminalna hobotnica koja<<strong>br</strong> />
je isisavala državni proračun i pelješila<<strong>br</strong> />
građane bez milosti. Želeći biti kraljica,<<strong>br</strong> />
pogubila je vlastite dvorjane u svom zamišljenom<<strong>br</strong> />
kraljevstvu.<<strong>br</strong> />
Karamarko ima šanse ako sredi<<strong>br</strong> />
Šeksa<<strong>br</strong> />
Tvrdnje kako će sada već bivši ministar<<strong>br</strong> />
policije Tomislav Karamarko preuzeti<<strong>br</strong> />
HDZ, očito su ipak imale osnova.<<strong>br</strong> />
Činjenica je da je posljednjih mjeseci, a<<strong>br</strong> />
posebno u finišu imao nekoliko velikih<<strong>br</strong> />
gafova, od kojih je onaj s hapšenjem<<strong>br</strong> />
Boljkovca iznervirao i same HDZ-ovce;<<strong>br</strong> />
činjenica je da u stranci nema svoju<<strong>br</strong> />
kliku, jer je najčešće bio solo-igrač, a<<strong>br</strong> />
Šeks će ga najprije pokušati maknuti s<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 17
18<<strong>br</strong> />
Gubitnici idu dalje<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Darko Milinović Vladimir Šeks<<strong>br</strong> />
mjesta člana Predsjedništva, na koje je prije nekoliko mjeseci<<strong>br</strong> />
kooptiran. No, za uspon Karamarka, kojega je u budućnosti<<strong>br</strong> />
vidio i kao predsjednika HDZ-a, najviše je zaslužan njegov<<strong>br</strong> />
politički mentor Andrija He<strong>br</strong>ang, vjerujući da će ovaj<<strong>br</strong> />
naslijediti njegovo mjesto prvoborca HDZ-ove desnice. Ipak,<<strong>br</strong> />
sam Karamarko doveden je pred gotov čin uoči izbora, nakon<<strong>br</strong> />
što su ga Kosorica i Šeks stavili u III. izbornu jedinicu, u kojoj<<strong>br</strong> />
HDZ nije imao šanse ni prije 20 godina, jer je to doista neosvojiva<<strong>br</strong> />
narodnjačka utvrda, nakon propasti liberala. Tako<<strong>br</strong> />
da je dva mandata koje je donio stranci hvale vrijedno, jer je<<strong>br</strong> />
platio cijenu za medijske spekulacije kako će upravo on preuzeti<<strong>br</strong> />
HDZ i natjerao Kosoricu i Šeksa da ga bace tamo gdje su<<strong>br</strong> />
najslabiji. Mirno je to prihvatio, ne odajući svoje nezadovoljstvo,<<strong>br</strong> />
čak izvukavši i više nego što se očekivalo. Karamarko<<strong>br</strong> />
ima ambiciju vratiti nekadašnji ugled HDZ-u, onaj s početka<<strong>br</strong> />
90-ih godina, kada su bili ključna nacionalna stožerna stranka.<<strong>br</strong> />
I stoga ga ne treba uopće otpisati u borbi za predsjednički<<strong>br</strong> />
tron, iako se naoko čini da ne razumije politiku. No, valja<<strong>br</strong> />
podsjetiti da je Karamarko jedan od HDZ-ovih barakaša,<<strong>br</strong> />
koji je stvarao tu stranku dok je većina današnjeg članstva<<strong>br</strong> />
još bila u Komunističkoj partiji te da je oduvijek imao potporu<<strong>br</strong> />
i u crkvenim krugovima.<<strong>br</strong> />
Što se tiče najava da bi predsjednikom HDZ-a mogao postati<<strong>br</strong> />
netko iz tzv. mlade proeuropske ekipe, poput Andreja Plenkovića<<strong>br</strong> />
ili moćnoga bivšeg savjetnika Davora Stiera, također ih valja<<strong>br</strong> />
odbaciti. Oni su, prije svega, gotovo nepoznati većini stranačkog<<strong>br</strong> />
članstva, jer su “karijerni”, a ne istinski HDZ-ovci, a i nemaju logističku<<strong>br</strong> />
podršku. Kako god bilo i tko god pobijedio na izborima<<strong>br</strong> />
za predsjednika HDZ-a, jedno je sigurno. I dalje će HDZ-om,<<strong>br</strong> />
kao sve ove godine, vladati – Vladimir Šeks. Posebice sada, nakon<<strong>br</strong> />
odlaska stare garde u mirovinu – He<strong>br</strong>anga, Jarnjaka i Bebića.<<strong>br</strong> />
HDZ je vječan, dok god je Šeksa. Tek ako bi on posustao,<<strong>br</strong> />
mogli bismo vjerovati da će HDZ zauvijek odjahati u suton.<<strong>br</strong> />
Jadranka Kosor Tomislav Karamarko
ibanje<<strong>br</strong> />
klasni rat i javna<<strong>br</strong> />
potrošnja<<strong>br</strong> />
Izbori su završeni i nema dana da me novinari ne pitaju što<<strong>br</strong> />
će sindikati raditi ako nam nova vlast smanji plaće. Kao papagaj<<strong>br</strong> />
ponavljam istine koje se ne uklapaju u medijske intencije<<strong>br</strong> />
i tendencije a koje su nadglasane moćnim neistinama i predrasudama.<<strong>br</strong> />
Kreatori medijskog prostora omađijani su averzijom<<strong>br</strong> />
prema javnom sektoru.<<strong>br</strong> />
Istina sama po sebi nema društvenu moć. Važne su one istine<<strong>br</strong> />
koje imaju svoje moćne pronositelje. Njihove su i neistine<<strong>br</strong> />
važnije od istina bez moći. Moćne istine i moćne neistine određuju<<strong>br</strong> />
društvene odnose. Uvjerimo se u to na pitanju „bolnih rezova“.<<strong>br</strong> />
Za sindikate smanjivanje plaća ne dolazi u obzir zbog triju<<strong>br</strong> />
istina. Istina je da se izlazak iz krize ne može temeljiti na smanjenju<<strong>br</strong> />
osobne potrošnje i naših plaća, već na poticanju potrošnje.<<strong>br</strong> />
Istina je da su javni službenici već dali svoj doprinos, i to<<strong>br</strong> />
više puta u doba krize. Smanjene su nam plaće 2009. godine<<strong>br</strong> />
od kada su i zamrznute. Odrekli smo se božićnica... itd. Istina<<strong>br</strong> />
je da mnogi drugi nisu dali nikakav doprinos, već iz krize profitiraju.<<strong>br</strong> />
Financijski kapital nije oporezovan, a bankari i dalje dijele<<strong>br</strong> />
neljudske bonuse (čelnici četiriju banaka prošle su godine<<strong>br</strong> />
primili 208 milijuna kuna bonusa). Reviziju <strong>br</strong>aniteljskog statusa<<strong>br</strong> />
nova vlast ne predviđa, a i potpore neuspješnim proizvodnjama<<strong>br</strong> />
namjerava održati. Smanjivanje <strong>br</strong>oja općina ne namjeravaju<<strong>br</strong> />
provesti.<<strong>br</strong> />
Zanimljivo, mediji se o<strong>br</strong>aćaju nama u o<strong>br</strong>azovanju kao da<<strong>br</strong> />
smo mi prvi val za odstrel. Očito za to kandidiraju baš nas.<<strong>br</strong> />
Istina koja se čuje kaže da je u gospodarstvu dvjesto tisuća<<strong>br</strong> />
ljudi ostalo bez posla. Istina koja se ne čuje glasi da oko milijun<<strong>br</strong> />
ljudi i dalje radi i ima primanja. Dakle, nije jasno zašto bi solidarni<<strong>br</strong> />
morali biti samo ljudi u javnom sektoru, a ne i ostali sektori<<strong>br</strong> />
u društvu u kojima nije bilo otpuštanja.<<strong>br</strong> />
Pritisak na smanjivanje javne potrošnje osim na planu plaća<<strong>br</strong> />
vodi se i oko <strong>br</strong>oja zaposlenih u javnom sektoru. Licitiralo se s<<strong>br</strong> />
tim koliko ljudi treba otpustiti (Linić 70 tisuća...). Toj laži koja<<strong>br</strong> />
se jako čuje oponira istina koju jedva da itko čuje. Naime, studija<<strong>br</strong> />
Instituta za javne financije pokazala je da viška nema u javnim<<strong>br</strong> />
i državnim službama, ali ima u javnim poduzećima i lokalnoj<<strong>br</strong> />
upravi, ali ni približno toliko koliko se navodi.<<strong>br</strong> />
Nadalje, još jedna istina koja se ne želi čuti glasi: hrvatska<<strong>br</strong> />
javna potrošnja nije velika, štoviše spada u red manjih u Europi<<strong>br</strong> />
i iznosi 42% BDP-a. Svako daljnje smanjivanje vodi u demontažu<<strong>br</strong> />
socijalne države i u neoliberalni društveni model (što<<strong>br</strong> />
najavljuje nova vlast). Zemlje EU imaju prosječno javnu potrošnju<<strong>br</strong> />
51%. Međutim, našu javnu potrošnju treba restrukturirati<<strong>br</strong> />
na način da se veliko neproduktivno trošenje usmjeri u o<strong>br</strong>azovanje<<strong>br</strong> />
i potporu inovativnoj i izvoznoj proizvodnji.<<strong>br</strong> />
Dakle, javni sektor nije prevelik, ali je neučinkovit. Reforma<<strong>br</strong> />
oribao<<strong>br</strong> />
vilim ribić,<<strong>br</strong> />
sindikalist<<strong>br</strong> />
kreatori medijskog prostora omađijani su<<strong>br</strong> />
averzijom prema javnom sektoru<<strong>br</strong> />
se treba odnositi na veću efikasnost, a ne na smanjenje troškova.<<strong>br</strong> />
Kapital je zainteresiran samo za potonje, a narod i građani<<strong>br</strong> />
suprotno, za reformu koja donosi bolji rad javnih službi.<<strong>br</strong> />
Ni hrvatski javni dug nije takav kako nas uporno plaše iz medija.<<strong>br</strong> />
On iznosi oko 48% BDP-a, što je daleko manje od mnogih<<strong>br</strong> />
drugih zemalja, baš kao i deficit koji je manji od prosječnog<<strong>br</strong> />
u EU.<<strong>br</strong> />
Činjenica da je u medijima stvoren dojam katastrofe upućuje<<strong>br</strong> />
da netko sustavno laže s interesom. U te laži poput bijednog<<strong>br</strong> />
sluge uklapa se i politika. Mnogi građani i danas naivno vjeruju<<strong>br</strong> />
u tu propagandu koja sigurno nije u interesu radnog čovjeka.<<strong>br</strong> />
Od početka krize cijela jedna mašinerija, mediji, poduzetnici,<<strong>br</strong> />
analitičari banaka, i drugi tzv. „objektivni” promatrači zazivaju<<strong>br</strong> />
„bolne rezove” i upućuju na kresanje plaća u javnim službama.<<strong>br</strong> />
Pri tome su neki mediji vodili kampanju protiv „parazita i neradnika”<<strong>br</strong> />
u javnom sektoru, protiv „prekomjernog <strong>br</strong>oja” zaposlenih,<<strong>br</strong> />
protiv nastavničke norme, protiv velikih prava radnika<<strong>br</strong> />
itd. itd. Kampanja protiv radnih ljudi nadopunjavala bi se blaćenjem<<strong>br</strong> />
sindikata i njihovih čelnika nečuvenim lažima.<<strong>br</strong> />
Priča je ista ili slična širom zapadne hemisfere. Njezina je žrtva<<strong>br</strong> />
društvena pravda širom svijeta.<<strong>br</strong> />
Ideološka mantra smanjivanja javne potrošnje ključno je<<strong>br</strong> />
mjesto takve propagande. Smanjivanje javne potrošnje devastira<<strong>br</strong> />
javne servise građana ili ih čini nedostupnima za siromašne.<<strong>br</strong> />
Nadalje, smanjivanje plaća u javnom sektoru uvijek dovodi<<strong>br</strong> />
i do daljnjeg smanjivanja plaća radnicima u privredi, a smanjivanje<<strong>br</strong> />
svih plaća mijenja distribuciju nacionalnog dohotka u<<strong>br</strong> />
korist kapitala. I što je to drugo nego nasilje nad radom i daljnje<<strong>br</strong> />
raslojavanje društva. Što je to drugo nego ideologija otimačine,<<strong>br</strong> />
koja se naziva neoklasična i neoliberalna ekonomsko-politička<<strong>br</strong> />
doktrina.<<strong>br</strong> />
Demijurg takve propagande jest krupni kapital. Sredstvo su<<strong>br</strong> />
njegovi mediji, financijske institucije i rejting agencije. Putem<<strong>br</strong> />
njih pritišću politiku (i u nas i u svijetu) pa mnoge vlade djeluju<<strong>br</strong> />
po njihovu diktatu. Mediji nisu HDZ-u okrenuli leđa zbog korupcije<<strong>br</strong> />
(da je bar svijet kapitala i medija sastavljen od poštenjačina),<<strong>br</strong> />
već zbog nespremnosti HDZ-a da smanji javnu potrošnju<<strong>br</strong> />
i tako olakša položaj kapitala u krizi.<<strong>br</strong> />
Propaganda svađa radnike iz javnog sektora s radnicima u<<strong>br</strong> />
gospodarstvu. Sve su to oblici klasnoga rata. Rat vodi jedan difuzan<<strong>br</strong> />
i centrifugalno ustrojen svijet kapitala. Sila koja ga impregnira<<strong>br</strong> />
je doktrina. Rat se ne osmišljava konspirativno, strategija<<strong>br</strong> />
je svima dostupna. Budući da društvena svijest kasni za<<strong>br</strong> />
stvarnošću, postoji inercija duha vremena. Veliki <strong>br</strong>oj ljudi još<<strong>br</strong> />
uvijek ne čuje odgovor druge strane, u čemu mediji imaju zapaženu<<strong>br</strong> />
ulogu.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 19
20<<strong>br</strong> />
slOM javnog medija<<strong>br</strong> />
potez očajnika na prisavlju<<strong>br</strong> />
kolaps Hrt-a: 389 otkaza<<strong>br</strong> />
Uprava HRT-a u<strong>br</strong>zo<<strong>br</strong> />
namjerava otpustiti<<strong>br</strong> />
ili umiroviti čak 389<<strong>br</strong> />
zaposlenika i skresati<<strong>br</strong> />
plaće ostalima za 10<<strong>br</strong> />
posto. Bez posla će ostati<<strong>br</strong> />
svaki deveti zaposleni<<strong>br</strong> />
od njih 3404 na HRT-u!<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Piše: Miroslav edvin habek<<strong>br</strong> />
snimke: PiXsell<<strong>br</strong> />
Vijest je to koja potresa prisavske<<strong>br</strong> />
hodnike i unosi<<strong>br</strong> />
paniku među djelatnike<<strong>br</strong> />
državne televizije<<strong>br</strong> />
nakon prošlotjedne sjednice<<strong>br</strong> />
Nadzornog odbora i Programskog<<strong>br</strong> />
vijeća HRT-a, na kojoj je usvojen finan-<<strong>br</strong> />
cijski plan za 2012. koji je, prema mnogima,<<strong>br</strong> />
pokazao u kojem je rasulu ta medijska<<strong>br</strong> />
kuća.<<strong>br</strong> />
Naime, Uprava HRT-a na zaposlenicima<<strong>br</strong> />
planira uštedjeti 43 milijuna kuna.<<strong>br</strong> />
Na građanima, pak, misli dodatno zaraditi<<strong>br</strong> />
20 milijuna kuna jer namjerava<<strong>br</strong> />
povećati pretplatu za dvije kune, a smanjivanjem<<strong>br</strong> />
izdataka za tvrtku Odašiljači<<strong>br</strong> />
i veze, preko koje HRT emitira pro-<<strong>br</strong> />
gram, misli namaknuti još 30 milijuna<<strong>br</strong> />
kuna. No, sve je to uzalud jer i s ukupno<<strong>br</strong> />
93 milijuna kuna planirane uštede, HRT<<strong>br</strong> />
u 2012. planira poslovati sa sedam milijuna<<strong>br</strong> />
kuna gubitka!<<strong>br</strong> />
I to je uspjeh, jer kako ističu u Upravi<<strong>br</strong> />
HRT-a, prema prvom razmatranom<<strong>br</strong> />
financijskom planu – trebali su u 2012.<<strong>br</strong> />
poslovati s gubitkom od 100 milijuna<<strong>br</strong> />
kuna.<<strong>br</strong> />
Nagomilane dugove HRT-a sada bi<<strong>br</strong> />
opet trebali vraćati građani, ali ovaj<<strong>br</strong> />
put i svi zaposleni na Hrvatskoj radioteleviziji<<strong>br</strong> />
koji će grijehe uprava i dugogodišnje<<strong>br</strong> />
katastrofalno upravljanje<<strong>br</strong> />
tim javnim servisom najviše iznijeti na<<strong>br</strong> />
svojim leđima. Naravno, to je izazvalo<<strong>br</strong> />
revolt većine zaposlenih na Prisavlju<<strong>br</strong> />
koji tvrde da radnici i čelnici čak 11<<strong>br</strong> />
sindikata koji djeluju na HRT-u uop-<<strong>br</strong> />
će nisu obaviješteni i konzultirani oko<<strong>br</strong> />
uštede 43 milijuna kuna – isključivo<<strong>br</strong> />
na njihov račun.<<strong>br</strong> />
Tako je, primjerice, predstavnik HRTovih<<strong>br</strong> />
zaposlenika Nikola Bonačić nakon<<strong>br</strong> />
usvajanja financijskog plana najavio i što<<strong>br</strong> />
misli o najnovijem planu uprave.<<strong>br</strong> />
– Jako smo nezadovoljni. Netko tko<<strong>br</strong> />
ima plaću od tri ili četiri tisuće kune<<strong>br</strong> />
teško će podnijeti smanjenje od 10 po-<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 21
22<<strong>br</strong> />
slOM javnog medija<<strong>br</strong> />
sto. Ne mogu jamčiti socijalni mir ako<<strong>br</strong> />
se bude išlo na plaće. To je i u suprotnosti<<strong>br</strong> />
s Kolektivnim ugovorom – poručio je<<strong>br</strong> />
Bonačić. Još je oštrija bila Silivija Luks,<<strong>br</strong> />
predsjednica Nadzornog odbora, jedina<<strong>br</strong> />
suzdržana od 'HRT-ovih 13' koji su odlučivali<<strong>br</strong> />
i prihvatili najnoviji financijski<<strong>br</strong> />
plan.<<strong>br</strong> />
dokument o otpuštanju kriju kao<<strong>br</strong> />
zmija noge<<strong>br</strong> />
Zaposlenici s pravom spominju socijalne<<strong>br</strong> />
nemire, a takvo stanje, istaknula je<<strong>br</strong> />
Luks, a prenio Večernji list, ne bi bilo do<strong>br</strong>o<<strong>br</strong> />
za cijelu javnost.<<strong>br</strong> />
– Financijski plan ukupno je težak 1,4<<strong>br</strong> />
milijarde kuna, od čega 400 ide na program,<<strong>br</strong> />
a milijarda odlazi drugamo. Sindikat<<strong>br</strong> />
se s pravom pitaju kamo – rekla je<<strong>br</strong> />
Luks. Njezine riječi potvrđuju ono na što<<strong>br</strong> />
već mjesecima upozoravaju upućeni u situaciju<<strong>br</strong> />
na HRT-u – netransparentnost u<<strong>br</strong> />
donošenju ključnih odluka i dovođenje<<strong>br</strong> />
pred gotov čin u provođenju programa<<strong>br</strong> />
restrukturiranja Hrvatske radiotelevizije.<<strong>br</strong> />
Taj program koji se usvajao više od<<strong>br</strong> />
godinu dana, na HRT-u ima gotovo mitske<<strong>br</strong> />
karakteristike jer je obavijen velom<<strong>br</strong> />
tajne iako se na njemu temelje sve odluke<<strong>br</strong> />
koje sada potresaju HRT, ali i 'izbijaju'<<strong>br</strong> />
dodatni novac iz džepova poreznih obveznika.<<strong>br</strong> />
Taj program restrukturiranja koji<<strong>br</strong> />
je odo<strong>br</strong>ila prošla Vlada, na HRT-u kriju<<strong>br</strong> />
kao zmija noge – pred javnošću, ali i svojim<<strong>br</strong> />
zaposlenicima.<<strong>br</strong> />
– Plan restrukturiranja HRT-a nije<<strong>br</strong> />
javni dokument, stoga pojedine njegove<<strong>br</strong> />
odredbe nisu za komunikaciju prema<<strong>br</strong> />
medijima. Proces z<strong>br</strong>injavanja viška<<strong>br</strong> />
zaposlenih samo je jedan od segmenata<<strong>br</strong> />
Plana restrukturiranja, koji prije svega,<<strong>br</strong> />
treba uvesti novu organizaciju, nove<<strong>br</strong> />
procese rada, novu sistematizaciju, a također<<strong>br</strong> />
predviđa značajnu tehničku modernizaciju<<strong>br</strong> />
HRT-a, ulaganje u nove tehnologije,<<strong>br</strong> />
pokretanje multimedijalnog<<strong>br</strong> />
servisa te novih digitalnih tv kanala<<strong>br</strong> />
– odgovor je Odjela za odnose s javnošću<<strong>br</strong> />
HRT-a, na upit <strong>Objektiv</strong>a uoči same<<strong>br</strong> />
sjednice Programskog vijeća i Nadzornog<<strong>br</strong> />
odbora.<<strong>br</strong> />
Dakle, plan restrukturiranja HRT-a<<strong>br</strong> />
– javne radiotelevizije, nije javni dokument<<strong>br</strong> />
za građane koji plaćaju RTV pretplatu,<<strong>br</strong> />
niti su u njegovoj izradi sudjelovali<<strong>br</strong> />
sindikati, a njegove pojedinosti ne znaju<<strong>br</strong> />
čak ni zaposlenici HRT-a kojima sada<<strong>br</strong> />
prijete rezanjem plaća i najavom masovnih<<strong>br</strong> />
otkaza, umirovljenja ili prebacivanja<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
hrt-ove liberalne duše iz eu-doma<<strong>br</strong> />
Pišu: tomislav biŠĆan i<<strong>br</strong> />
ema henčiĆ<<strong>br</strong> />
mislav stipić & co<<strong>br</strong> />
Nepunih mjesec dana nakon što je<<strong>br</strong> />
Hrvatska radiotelevizija u Josipu<<strong>br</strong> />
Popovcu u lipnju 2011. i službeno<<strong>br</strong> />
ugledala svoga prvog predsjednika<<strong>br</strong> />
Uprave, na Prisavlju je bio otvoren novi<<strong>br</strong> />
rat. Meta paljbe postao je tadašnji v.d.<<strong>br</strong> />
ravnatelja HTV-a Mislav Stipić, koji je<<strong>br</strong> />
nedavno i službeno to mjesto prepustio<<strong>br</strong> />
Damiru Noviniću.<<strong>br</strong> />
Iako je prije gotovo pola godine<<strong>br</strong> />
najavljivao kako će se kandidirati<<strong>br</strong> />
prilikom imenovanja ravnatelja<<strong>br</strong> />
ustrojbenih jedinica HRT-a, to nije učinio.<<strong>br</strong> />
Nakon provedenog javnog natječaja 8.<<strong>br</strong> />
prosinca ravnateljima su osim Novinića<<strong>br</strong> />
koji je zamijenio Stipića, imenovani i<<strong>br</strong> />
Ivanka Lučev kao ravnateljica ustrojbene<<strong>br</strong> />
jedinice Hrvatskog radija te Sanda<<strong>br</strong> />
Vojković Smiljanić kao ravnateljica<<strong>br</strong> />
Glazbene proizvodnje.<<strong>br</strong> />
O tome da nezadovoljni zaposlenici<<strong>br</strong> />
Stipića pokušavaju izgurati s Prisavlja<<strong>br</strong> />
počelo se pričati još početkom ljeta.<<strong>br</strong> />
On je tada govorio kako mu je jasno<<strong>br</strong> />
zašto ga ne vole, ali da od svoje fotelje<<strong>br</strong> />
ne namjerava odustati. Te je izjave<<strong>br</strong> />
podvlačio tvrdnjama da je baš on najbolji<<strong>br</strong> />
za to mjesto, „ma koliko to bahato<<strong>br</strong> />
zvučalo“. Onima koji su mu pakirali<<strong>br</strong> />
odlazak poručivao je kako će ga time<<strong>br</strong> />
samo natjerati da se ujesen prijavi<<strong>br</strong> />
na natječaj za ravnateljsko mjesto – i<<strong>br</strong> />
pobijedi! Ostavio je Stipić tada međutim<<strong>br</strong> />
mjesta i scenariju u kojem neće ostati na<<strong>br</strong> />
ravnateljskom mjestu, tvrdeći „kako se<<strong>br</strong> />
nikad ne zna, možda se pojavi netko bolji<<strong>br</strong> />
od njega“.<<strong>br</strong> />
I pojavio se, a Stipić nam danas tvrdi<<strong>br</strong> />
kako su njegove prijašnje izjave za<<strong>br</strong> />
tadašnje vrijeme bile primjerene.<<strong>br</strong> />
„Bavit ću se poslovima koje mi povjeri<<strong>br</strong> />
poslodavac u skladu s mojim znanjem,<<strong>br</strong> />
iskustvom i sposobnostima“, odgovara<<strong>br</strong> />
nam na pitanje što je sljedeći korak i<<strong>br</strong> />
čime će se baviti. Damira Novinića, kaže,<<strong>br</strong> />
smatra odličnim izborom za ravnatelja<<strong>br</strong> />
HTV-a.<<strong>br</strong> />
Stipić nam kaže kako ne vjeruje da je<<strong>br</strong> />
njegova smjena imala ikakve<<strong>br</strong> />
veze s dolaskom Josipa<<strong>br</strong> />
Popovca na mjesto predsjednika<<strong>br</strong> />
Uprave HRT-a. Na Prisavlju se<<strong>br</strong> />
svojevremeno pričalo kako je<<strong>br</strong> />
Popovčevo mjesto predsjednika<<strong>br</strong> />
Uprave od strane nekih djelatnika<<strong>br</strong> />
HRT-a bilo uvjetovano time da se<<strong>br</strong> />
riješi Stipića. Stipić je navodno<<strong>br</strong> />
na Prisavlju, preuzevši mjesto<<strong>br</strong> />
ravnatelja HTV-a, trebao „glumiti”<<strong>br</strong> />
negativca i poduzeti nezahvalne<<strong>br</strong> />
poteze (rezanje<<strong>br</strong> />
troškova i<<strong>br</strong> />
slično), pri čemu<<strong>br</strong> />
bi Popovac<<strong>br</strong> />
ostao zaštićen<<strong>br</strong> />
od negativne<<strong>br</strong> />
percepcije<<strong>br</strong> />
dobivši ulogu<<strong>br</strong> />
„pozitivca”, što će<<strong>br</strong> />
mu naposljetku<<strong>br</strong> />
donijeti i glasove<<strong>br</strong> />
za mjesto<<strong>br</strong> />
predsjednika<<strong>br</strong> />
Uprave HRT-a. Damir Novinić<<strong>br</strong> />
„To se i dogodilo - Popovac<<strong>br</strong> />
je, čini se, svoju ulogu<<strong>br</strong> />
kapitalizirao, a Vi ste<<strong>br</strong> />
'izvisili'?” pitamo Stipića.<<strong>br</strong> />
‘nisam izvisio’<<strong>br</strong> />
„Ne smatram da sam<<strong>br</strong> />
'izvisio', jer se nisam ni<<strong>br</strong> />
kandidirao. Tako sam<<strong>br</strong> />
uostalom, i obećao<<strong>br</strong> />
Programskom vijeću<<strong>br</strong> />
koje me izglasalo dana 8.<<strong>br</strong> />
prosinca 2009. Svoj posao<<strong>br</strong> />
v.d. ravnatelja HTV-a obavljao sam<<strong>br</strong> />
pošteno, savjesno i uspješno, a<<strong>br</strong> />
vjerujem da su svi ozbiljni ljudi to<<strong>br</strong> />
prepoznali“, kaže.<<strong>br</strong> />
Popovac nam je prije nekoliko<<strong>br</strong> />
mjeseci također oštro demantirao<<strong>br</strong> />
bilo kakvo trgovanje, tvrdeći da je<<strong>br</strong> />
legitimno i bezuvjetno iza<strong>br</strong>an. Na<<strong>br</strong> />
pitanje ostaje li Stipić na Prisavlju,<<strong>br</strong> />
prije pola godine Popovac nije<<strong>br</strong> />
međutim decidirano odgovorio.<<strong>br</strong> />
Siniša Grgić<<strong>br</strong> />
Poručio nam je tada tek kako u toj<<strong>br</strong> />
priči „nema<<strong>br</strong> />
mesa“ sve do<<strong>br</strong> />
jeseni, kada će<<strong>br</strong> />
biti objavljen<<strong>br</strong> />
javni natječaj za<<strong>br</strong> />
nove ravnatelje i<<strong>br</strong> />
urednike.<<strong>br</strong> />
Neslužbeno<<strong>br</strong> />
se na Prisavlju<<strong>br</strong> />
može čuti<<strong>br</strong> />
kako se Stipić<<strong>br</strong> />
novinarima<<strong>br</strong> />
zamjerio<<strong>br</strong> />
Mislav Stipić<<strong>br</strong> />
zadiranjem<<strong>br</strong> />
Ivo Erić Dario Kobeščak Đelo Hadžiselimović<<strong>br</strong> />
Josip Popovac<<strong>br</strong> />
čudnovata piramida<<strong>br</strong> />
u svaku poru<<strong>br</strong> />
televizijskog posla.<<strong>br</strong> />
Priča se i kako je<<strong>br</strong> />
svoju funkciju v. d.<<strong>br</strong> />
glavnog urednika<<strong>br</strong> />
Informativnog<<strong>br</strong> />
programa HTV-a<<strong>br</strong> />
Renato Kunić<<strong>br</strong> />
obavljao pod<<strong>br</strong> />
budnim cenzorskim<<strong>br</strong> />
Stipićevim okom.<<strong>br</strong> />
Svjestan je i sam<<strong>br</strong> />
bio, kako nam se<<strong>br</strong> />
ranije povjerio, da nije omiljen – njegova<<strong>br</strong> />
pozicija mu to nije dopuštala. Njegova<<strong>br</strong> />
je dužnost bila nadgledati budžet, a ako<<strong>br</strong> />
to podrazumijeva i dijeljenje masovnih<<strong>br</strong> />
otkaza, kao što je prošle godine bila<<strong>br</strong> />
priča s nekoliko stotina otpuštenih<<strong>br</strong> />
honoraraca, Stipić je to bio spreman<<strong>br</strong> />
i učiniti. Od toga nije bježao i to mu<<strong>br</strong> />
je posao, jer u slučaju da je Državna<<strong>br</strong> />
inspekcija u lovu na fiktivna radna mjesta<<strong>br</strong> />
naišla na koje takvo na Prisavlju, HRT bi,<<strong>br</strong> />
napominjao je tada Stipić, platio 30.000<<strong>br</strong> />
kuna globe po glavi. „Tko god da je tada<<strong>br</strong> />
bio na mome mjestu, učinio bi isto“,<<strong>br</strong> />
tvrdio je tada Stipić, koji je od početka<<strong>br</strong> />
u medijima bio protagonistom priče o<<strong>br</strong> />
preuzimanju vlasti nad HRT-om zajedno<<strong>br</strong> />
s Popovcem.<<strong>br</strong> />
Stipićevu odlasku s mjesta ravnatelja<<strong>br</strong> />
HTV-a prethodio je čitav niz negativnih<<strong>br</strong> />
medijskih objava. Stipić je, i to<<strong>br</strong> />
kamerom HRT-a, „uhvaćen” kako<<strong>br</strong> />
na bolovanju obilazi festival stripa.<<strong>br</strong> />
Stipić kaže kako je na sajmu bio kao<<strong>br</strong> />
kolekcionar. „Vidio sam kameru HRT-a i<<strong>br</strong> />
nisam se skrivao, jer se nemam razloga<<strong>br</strong> />
skrivati, budući da liječnik koji mi je<<strong>br</strong> />
preporučio bolovanje nije propisao da<<strong>br</strong> />
budem u 'kućnom pritvoru', a novinar<<strong>br</strong> />
koji je radio prilog je samo radio svoj<<strong>br</strong> />
posao“, kaže nam Stipić, odgovarajući<<strong>br</strong> />
kako nema razloga vjerovati da mu<<strong>br</strong> />
je bilo tko imao razloga ili potrebu<<strong>br</strong> />
„smjestiti”.<<strong>br</strong> />
Poznata je priča da je ključne pozicije<<strong>br</strong> />
na Prisavlju u jednom trenutku zauzela<<strong>br</strong> />
ekipa iz Europskog doma Hrvatska i<<strong>br</strong> />
Europskog pokreta Hrvatska, a to su<<strong>br</strong> />
sada već bivši član Programskog vijeća<<strong>br</strong> />
HRT-a Siniša Grgić, Mislav Stipić i Damir<<strong>br</strong> />
Novinić. U priči se negdje, isprva kao<<strong>br</strong> />
neutralac, našao i Josip Popovac. Grgić,<<strong>br</strong> />
koji je bio član programskog vijeća<<strong>br</strong> />
HRT-a, Prisavlje je u međuvremenu<<strong>br</strong> />
napustio, nakon što su se mediji raspisali<<strong>br</strong> />
o istragama koje se protiv njega vode<<strong>br</strong> />
oko hotela Koločep, priča u kojoj je<<strong>br</strong> />
osumnjičen za zlouporabu položaja.<<strong>br</strong> />
Pričalo se da se Stipić, kojega je Grgić<<strong>br</strong> />
praktički doveo do ključne pozicije na<<strong>br</strong> />
HRT-u, bivšem prijatelju iz Europskoga<<strong>br</strong> />
doma po njegovu odlasku s Prisavlja<<strong>br</strong> />
prestao javljati.<<strong>br</strong> />
u druge, outsourcane tvrtke.<<strong>br</strong> />
– Mogu vam samo reći da radimo na<<strong>br</strong> />
programu z<strong>br</strong>injavanja 389 zaposlenih,<<strong>br</strong> />
i to je proces koji će potrajati, ne vjerujem<<strong>br</strong> />
da će biti gotov do kraja godine.<<strong>br</strong> />
Mora proći još koordinaciju sindikata,<<strong>br</strong> />
Zavod za zapošljavanje i nadležno Ministarstvo,<<strong>br</strong> />
a svi će ti koraci biti provedeni<<strong>br</strong> />
u skladu sa zakonom – rekao je predsjednik<<strong>br</strong> />
Uprave HRT-a Josip Popovac još<<strong>br</strong> />
u rujnu.<<strong>br</strong> />
Sada, tri mjeseca kasnije – situacija<<strong>br</strong> />
je ista. Predstavljen je plan financiranja,<<strong>br</strong> />
ali ne i program z<strong>br</strong>injavanja zaposlenika<<strong>br</strong> />
– lista za otkaze. No, ona postoji<<strong>br</strong> />
i uvidom u „famozni” program restrukturiranja<<strong>br</strong> />
koji je u posjedu <strong>Objektiv</strong>a –<<strong>br</strong> />
otkrivamo plan na temelju kojeg Uprava<<strong>br</strong> />
HRT-a planira otpuštati ljude s naznačenim<<strong>br</strong> />
troškovima otpremnina, godišnjim<<strong>br</strong> />
smanjenjima troškova osoblja i projekcijom<<strong>br</strong> />
ukupnih godišnjih ušteda.<<strong>br</strong> />
najviše otkaza na Htv-u<<strong>br</strong> />
Ukratko, Uprava HRT-a namjerava<<strong>br</strong> />
najviše otpuštati na HTV-u. Otkaz ili odlazak<<strong>br</strong> />
u mirovinu planiran je za čak 179<<strong>br</strong> />
ljudi. Na Hrvatskom radiju planiraju se<<strong>br</strong> />
riješiti 38 zaposlenika, u Glazbenoj produkciji<<strong>br</strong> />
„samo” 3, u dopisništvima 55 ljudi,<<strong>br</strong> />
a u stručnim službama od financija,<<strong>br</strong> />
preko transporta, općih poslova i informatike<<strong>br</strong> />
– njih čak 114. Ukupno rješavanje<<strong>br</strong> />
„viška” od 389 zaposlenih za koje je<<strong>br</strong> />
predviđeno ukupno više od 23 milijuna<<strong>br</strong> />
kuna otpremnina – jedan je od najvažnijih<<strong>br</strong> />
dijelova tog dokumenta na tridesetak<<strong>br</strong> />
stranica koji već u uvodu pokazuje<<strong>br</strong> />
koliko je u nesrazmjeru s načinima njegove<<strong>br</strong> />
provedbe. Naime, kao razlog za hitno<<strong>br</strong> />
restrukturiranje HRT-a već u samom<<strong>br</strong> />
uvodu programa, navedeno je „povećanje<<strong>br</strong> />
produktivnosti i efikasnosti poslovanja”,<<strong>br</strong> />
a kao „bitni faktori uspjeha svakog<<strong>br</strong> />
restrukturiranja” navedena su, između<<strong>br</strong> />
ostalog i „uključivanja predstavnika zaposlenika<<strong>br</strong> />
(sindikata i ostalih zaposlenika),<<strong>br</strong> />
usuglašavanje ciljeva i vizije restrukturiranja<<strong>br</strong> />
prije provedbe programa,<<strong>br</strong> />
te <strong>br</strong>zo i transparentno prikazivanje rezultata<<strong>br</strong> />
tijekom i nakon provedenog restrukturiranja”.<<strong>br</strong> />
Naravno da na tako<<strong>br</strong> />
definiran program, prije svega, ima primjedbi<<strong>br</strong> />
koje govore da uopće nije i neće<<strong>br</strong> />
biti uspješan jer nimalo nije transparentan,<<strong>br</strong> />
a kamoli usuglašen.<<strong>br</strong> />
„Kad govorimo o <strong>br</strong>ojci 389, to nije<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oj ljudi koje HTV planira odmah otpustiti,<<strong>br</strong> />
već je to <strong>br</strong>oj koji je kao višak<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 23
24<<strong>br</strong> />
slOM javnog medija<<strong>br</strong> />
uprava iskazala u Planu restrukturiranja,<<strong>br</strong> />
a taj višak namjeravaju riješiti<<strong>br</strong> />
i kroz otpuštanja, ali primarno kroz<<strong>br</strong> />
planove z<strong>br</strong>injavanja koji uključuju mirovine,<<strong>br</strong> />
davanje dijelova kuće (kao npr.<<strong>br</strong> />
odjel scenografije, kostimografije i sl. u<<strong>br</strong> />
tzv. outsourcing itd.). U izradi tih planova<<strong>br</strong> />
sindikati nisu sudjelovali, na što<<strong>br</strong> />
smo nekoliko puta upozoravali Upravu.<<strong>br</strong> />
Do <strong>br</strong>ojke se došlo kroz tzv. plan<<strong>br</strong> />
restrukturiranja koji su sindikati dobili<<strong>br</strong> />
na uvid kao gotovu stvar i zbog toga<<strong>br</strong> />
mu nismo dali podršku. Na sastancima<<strong>br</strong> />
s upravom dobili smo informaciju kako<<strong>br</strong> />
je taj plan tek tzv. „arhitektura”, te da<<strong>br</strong> />
će detaljni razrađeni planovi navodno<<strong>br</strong> />
biti gotovi do kraja godine i da ćemo se<<strong>br</strong> />
onda o njima moći očitovati. Do sada<<strong>br</strong> />
se to nije dogodilo”, kaže Sanja Šegedin<<strong>br</strong> />
Miriovsky, predsjednica Sindikata<<strong>br</strong> />
novinara na HTV-u koja je već i prije<<strong>br</strong> />
isticala da su radnici i zaposlenici tim<<strong>br</strong> />
programom dovedeni pred „gotov čin”.<<strong>br</strong> />
Njezine, pak, kolege smatraju da su<<strong>br</strong> />
načela rada koje je ravnateljstvo HRTa<<strong>br</strong> />
navelo kao temeljna i koja su, kako<<strong>br</strong> />
se navodi, donijela vidljive rezultate –<<strong>br</strong> />
„profesionalnost, zakonitost, a naročito<<strong>br</strong> />
transparentnost i vjerodostojnost”<<strong>br</strong> />
najobičnija floskula trenutačne uprave.<<strong>br</strong> />
Naročito kao i ocjena u programu da na<<strong>br</strong> />
cijelom HRT-u u ovom trenutku manjka<<strong>br</strong> />
dovoljna „količina osjećaja odgovornosti,<<strong>br</strong> />
radne discipline i motivacije”, te<<strong>br</strong> />
da kao rezultat „promjene mora biti i<<strong>br</strong> />
toliko puta spominjana, a nikad zaista<<strong>br</strong> />
iskorištena sinergija triju postojećih sastavnica<<strong>br</strong> />
– Hrvatskog radija, HTV-a,<<strong>br</strong> />
Glazbene proizvodnje, ali i svih ostalih<<strong>br</strong> />
zaposlenika”.<<strong>br</strong> />
„Kakva sinergija – kakva pozitivna<<strong>br</strong> />
promjena u situaciji kada namjeravaju<<strong>br</strong> />
otpuštati ljude, a u privremenom ugovoru<<strong>br</strong> />
s Vladom definiraju strukturu programskih<<strong>br</strong> />
obveza na postojećim kanalima<<strong>br</strong> />
HTV 1 i HTV 2, te predlažu sadržaje<<strong>br</strong> />
dvaju novih specijaliziranih kanala. 3.<<strong>br</strong> />
program koji bi trebao biti specijaliziran<<strong>br</strong> />
za obitelj i namijenjen djeci, roditeljima<<strong>br</strong> />
i starijoj generaciji, i 4. program<<strong>br</strong> />
koji je u osnovi zamišljen kao informativno-dokumentaran.<<strong>br</strong> />
S jedne strane,<<strong>br</strong> />
planiraju nove programe, a s druge strane<<strong>br</strong> />
otpuštaju ljude koji bi im trebali stvoriti<<strong>br</strong> />
sadržaj. U Upravi očigledno ne znaju<<strong>br</strong> />
što rade”, tvrdi jedan od uglednih novinara<<strong>br</strong> />
HTV-a koji, iz razumljivih razloga,<<strong>br</strong> />
želi ostati anoniman.<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Negira za <strong>Objektiv</strong> međutim priču kako<<strong>br</strong> />
se zalagao da se Grgića, odmah nakon<<strong>br</strong> />
što je protiv njega podignuta medijska<<strong>br</strong> />
hajka i nakon što je Grgić sam podnio<<strong>br</strong> />
ostavku na članstvo u Programskom<<strong>br</strong> />
vijeću HRT-a, promptno <strong>br</strong>iše s mjesta<<strong>br</strong> />
predsjednika Europskoga doma<<strong>br</strong> />
Hrvatske. Onog istog doma u čijem je<<strong>br</strong> />
osnivanju Grgić sudjelovao 1991., dok<<strong>br</strong> />
se Stipić u njemu pojavio 2003. godine.<<strong>br</strong> />
„Siniša Grgić je bio i ostao moj prijatelj.<<strong>br</strong> />
Njegov angažman u Programskom<<strong>br</strong> />
vijeću HRT-a, kao i u Europskom domu<<strong>br</strong> />
bio je pozitivan, iako je on nažalost bio<<strong>br</strong> />
negativno percipiran u javnosti. Nisam<<strong>br</strong> />
podržao njegovu ostavku, a nisam se<<strong>br</strong> />
zalagao ni za bilo kakvo '<strong>br</strong>isanje' s<<strong>br</strong> />
mjesta predsjednika EDZ“, kaže nam<<strong>br</strong> />
Stipić.<<strong>br</strong> />
HSlS-ova pozadina<<strong>br</strong> />
Stipiću se prišivala i etiketa političke<<strong>br</strong> />
bliskosti HSLS-u. Pisalo se kako je u<<strong>br</strong> />
prošlosti promijenio članstvo u čak<<strong>br</strong> />
pet stranaka. Stipić nam kaže kako<<strong>br</strong> />
je nakon imenovanja na dužnost v.d.<<strong>br</strong> />
ravnatelja HTV-a zamrznuo članstvo u<<strong>br</strong> />
HSLS-u jer je smatrao da je nespojivo s<<strong>br</strong> />
obnašanjem te dužnosti.<<strong>br</strong> />
Kolege ga neslužbeno opisuju kao<<strong>br</strong> />
control freaka, ali i "pravnog manijaka"<<strong>br</strong> />
koji si neće dozvoliti kršenje zakona.<<strong>br</strong> />
„Ako će se ovaj po struci diplomirani<<strong>br</strong> />
pravnik možda i okoristiti nekom<<strong>br</strong> />
situacijom, po<strong>br</strong>inut će se da to učini<<strong>br</strong> />
po slovu zakona”, kažu oni koji su se<<strong>br</strong> />
imali prilike naći u njegovoj blizini u<<strong>br</strong> />
službenom okruženju.<<strong>br</strong> />
Stipićeva je biografija prošarana<<strong>br</strong> />
obavljanjem zavidnih funkcija, a s nekih<<strong>br</strong> />
od njih odlazio je paleći mostove iza<<strong>br</strong> />
sebe i naprasno prekidajući prijateljstva,<<strong>br</strong> />
plastičan primjer je ovaj s Grgićem.<<strong>br</strong> />
Stipić je u jednom dijelu svoje karijere<<strong>br</strong> />
obavljao i onu ravnatelja ustanove<<strong>br</strong> />
za upravljanje sportskim objektima<<strong>br</strong> />
Maksimir. Na to ga je mjesto, kaže<<strong>br</strong> />
neslužbena priča kaže, doveo HSLSovac<<strong>br</strong> />
Darinko Kosor, njegov blizak<<strong>br</strong> />
prijatelj. Bandić je u<strong>br</strong>zo poželio staviti<<strong>br</strong> />
nekoga „svoga” na to mjesto, što je<<strong>br</strong> />
rezultiralo navodnim konfiktom sa<<strong>br</strong> />
Stipićem.<<strong>br</strong> />
Most iza sebe Stipić je spalio i otišavši<<strong>br</strong> />
s mjesta člana Nadzornog odbora u<<strong>br</strong> />
Elektroprometu, u kojem 2008. godine<<strong>br</strong> />
nije dobio razrješnicu. Da su razlog<<strong>br</strong> />
tomu sklopljeni štetni ugovori u toj<<strong>br</strong> />
tvrtki objavio je, a što je indikativno, portal<<strong>br</strong> />
Dnevno.hr, kojemu je jedan od investitora<<strong>br</strong> />
bivši član Uprave Elektroprometa Michael<<strong>br</strong> />
Ljubas, koji sa Stipićem nije ostao u<<strong>br</strong> />
do<strong>br</strong>im odnosima.<<strong>br</strong> />
Iz Elektroprometa Stipić je, kaže nam,<<strong>br</strong> />
otišao zbog zdravstvenih razloga<<strong>br</strong> />
uzrokovanih postupcima Michaela<<strong>br</strong> />
Ljubasa. „Nikad nisam osuđivan i protiv<<strong>br</strong> />
mene se ne vode sudski postupci zbog<<strong>br</strong> />
bilo kakvih kriminalnih postupanja, a što je<<strong>br</strong> />
vidljivo i iz moje potvrde o nekažnjavanju“,<<strong>br</strong> />
kazao nam je.<<strong>br</strong> />
Zanat je Stipić <strong>br</strong>usio i kao pravni savjetnik<<strong>br</strong> />
Hrvatske udruge poslodavaca u vrijeme<<strong>br</strong> />
dok je njome upravljao Đuro Popijač,<<strong>br</strong> />
nekadašnji čelnik<<strong>br</strong> />
Programskog vijeća<<strong>br</strong> />
HRT-a, a današnji<<strong>br</strong> />
ministar u HDZ-ovoj<<strong>br</strong> />
vladi. Stipić je prije<<strong>br</strong> />
zasjedanja u HRTovu<<strong>br</strong> />
fotelju bio i voditelj<<strong>br</strong> />
Vladina neslavnog<<strong>br</strong> />
projekta Hitrorez.<<strong>br</strong> />
damir<<strong>br</strong> />
novinić &<<strong>br</strong> />
co<<strong>br</strong> />
Novi glavni ravnatelj<<strong>br</strong> />
Hrvatske radiotelevizije,<<strong>br</strong> />
Damir Novinić, iza<strong>br</strong>an<<strong>br</strong> />
nedavno umjesto<<strong>br</strong> />
Mislava Stipića, na<<strong>br</strong> />
mandat od četiri godine,<<strong>br</strong> />
posljednjih je nekoliko<<strong>br</strong> />
godina promijenio<<strong>br</strong> />
nekoliko značajnih<<strong>br</strong> />
Darinko Kosor<<strong>br</strong> />
– i on je potekao<<strong>br</strong> />
iz Europskoga<<strong>br</strong> />
doma<<strong>br</strong> />
pozicija. A sve ih je dobio uglavnom<<strong>br</strong> />
zbog političkog lobiranja i podobnosti<<strong>br</strong> />
određenim političkim garniturama u tom<<strong>br</strong> />
trenutku. Na parlamentarnim izborima<<strong>br</strong> />
2007. godine slovio je kao jedan od<<strong>br</strong> />
kreatora zajedničkoga gospodarskog<<strong>br</strong> />
programa tadašnje koalicije HSS-<<strong>br</strong> />
HSLS-PGS te je u nekoliko navrata<<strong>br</strong> />
javno i predstavljao taj program na<<strong>br</strong> />
konferencijama za novinare i raznim<<strong>br</strong> />
nastupima. U HSLS-u je bio poznat kao<<strong>br</strong> />
jedan od onih koji su najviše hodočastili<<strong>br</strong> />
kod tadašnje predsjednice Đurđe Adlešič,<<strong>br</strong> />
iako je formalno i dalje bio u jakom lobiju<<strong>br</strong> />
iz zagrebačkoga Europskoga doma. Kada<<strong>br</strong> />
je Adlešič otišla iz stranke, svog je novog<<strong>br</strong> />
političkog mentora pronašao u novom<<strong>br</strong> />
predsjedniku Darinku Kosoru, koji je<<strong>br</strong> />
izlobirao da se Stipića i Novinića uhljebi na<<strong>br</strong> />
sigurne državne jasle u HTV. Prije sadašnje<<strong>br</strong> />
funkcije Novinić je bio pomoćnik ravnatelja<<strong>br</strong> />
HTV-a za ekonomske poslove.<<strong>br</strong> />
No, Novinić je prije toga imao i još jednu<<strong>br</strong> />
unosnu, ali neslavnu epizodu; naime,<<strong>br</strong> />
na 4. sjednici Skupštine Zagrebačkog<<strong>br</strong> />
holdinga d.o.o., održanoj 23. travnja<<strong>br</strong> />
2010. godine, imenovan je, uz HNSovku<<strong>br</strong> />
Alenku Košiša Čičin-Šain, kao novi<<strong>br</strong> />
član i Damir Novinić i to u kvoti HSLS-a.<<strong>br</strong> />
No, HSLS-ov član uprave Zagrebačkog<<strong>br</strong> />
holdinga podnio je ostavku nakon<<strong>br</strong> />
samo tri mjeseca na menadžerskoj<<strong>br</strong> />
funkciji. Razlog ostavke navodno je<<strong>br</strong> />
bila „potpuna neprofesionalnost u<<strong>br</strong> />
Zagrebačkom holdingu”,<<strong>br</strong> />
a Novinić je objašnjavao<<strong>br</strong> />
da nakon 100 dana u<<strong>br</strong> />
upravi nije dobio ugovor<<strong>br</strong> />
o radu ili ugovor o djelu<<strong>br</strong> />
pa samim time ni plaću, a<<strong>br</strong> />
nije provedena ni podjela<<strong>br</strong> />
posla ni zaduženja niti su<<strong>br</strong> />
se krenuli rješavati gorući<<strong>br</strong> />
problemi. „Novinićeva<<strong>br</strong> />
odluka je osobna, a ne<<strong>br</strong> />
stranačka. Doveli smo<<strong>br</strong> />
profesionalca s impresivnim<<strong>br</strong> />
referencama. Čovjek više<<strong>br</strong> />
nije mogao izdržati da sjedi i<<strong>br</strong> />
gleda kroz prozor, a da pred<<strong>br</strong> />
zakonom bude odgovoran<<strong>br</strong> />
za poslovanje tvrtke", kazao<<strong>br</strong> />
je tada Kosor. S druge<<strong>br</strong> />
strane, govorilo se da je<<strong>br</strong> />
Novinić jednostavno morao<<strong>br</strong> />
otići jer je istovremeno bio i<<strong>br</strong> />
zaposlenik HRT-a.<<strong>br</strong> />
prvo Grgić pa onda ostali<<strong>br</strong> />
Damir Novinić diplomirao je na<<strong>br</strong> />
Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1996.<<strong>br</strong> />
godine. Specijalist je za upravljanje<<strong>br</strong> />
tvrtkama i poslovnim procesima,<<strong>br</strong> />
upravljanje projektima, marketing i<<strong>br</strong> />
korporativno komuniciranje. U životopisu<<strong>br</strong> />
mu piše da je bio i član Uprave Pastor<<strong>br</strong> />
Grupe d.d. i predsjednik Uprave Pastor<<strong>br</strong> />
inženjering d.d., specijalist za vođenje<<strong>br</strong> />
projekata pri Veleposlanstvu Sjedinjenih<<strong>br</strong> />
Američkih Država u Republici Hrvatskoj.<<strong>br</strong> />
Sudjelovao je u mnogim projektima, poput<<strong>br</strong> />
Hrvatske mirovinske reforme, projekta<<strong>br</strong> />
Hrvatske konkurentnosti i projekta<<strong>br</strong> />
Poduzetne Hrvatske. Godine 2004.<<strong>br</strong> />
imenovan je od strane Vlade Republike<<strong>br</strong> />
Hrvatske za člana Vijeća za ekonomsku<<strong>br</strong> />
politiku RH. Odlikovan je Spomenicom<<strong>br</strong> />
Domovinskog rata. Prema podatcima<<strong>br</strong> />
koje je objavila Zagrebačka burza, Damir<<strong>br</strong> />
Novinić je vlasnik 22 posto Jadran<<strong>br</strong> />
Investa.<<strong>br</strong> />
Novinića i Stipića povezuju <strong>br</strong>ojni<<strong>br</strong> />
poslovi još iz vremena dok su drmali<<strong>br</strong> />
zagrebačkim Europskim domom, a čiji<<strong>br</strong> />
je prostor i danas u Stipićevu najmu.<<strong>br</strong> />
S dvojcem je prijateljevao i Darinko<<strong>br</strong> />
Kosor. Sve je počelo kada je bivši<<strong>br</strong> />
ravnatelj HTV-a Blago Markota 1.<<strong>br</strong> />
prosinca 2008. zaposlio Mislava Stipića,<<strong>br</strong> />
koji je postao glavni tajnik Hrvatske<<strong>br</strong> />
televizije, a Damir Novinić imenovan je<<strong>br</strong> />
pomoćnikom ravnatelja HTV-a; uz to su<<strong>br</strong> />
obojica dugogodišnji suradnici Siniše<<strong>br</strong> />
Grgića. Mislav Stipić je, kao glavni<<strong>br</strong> />
tajnik udruga Europski dom Zagreb i<<strong>br</strong> />
Europski pokret Hrvatska, početkom<<strong>br</strong> />
srpnja 2007. godine Saboru predložio<<strong>br</strong> />
Grgića za člana Programskog vijeća<<strong>br</strong> />
HRT-a, što su zastupnici potvrdili tri<<strong>br</strong> />
mjeseca poslije. Njih trojica su 2005.<<strong>br</strong> />
iz Europskog pokreta Hrvatska i<<strong>br</strong> />
Europskog doma Zagreb izbacili Ljubu<<strong>br</strong> />
Čučića i potom preuzeli te nevladine<<strong>br</strong> />
udruge. Grgić je tada imenovan njihovim<<strong>br</strong> />
predsjednikom, Stipić je postavljen za<<strong>br</strong> />
glavnog tajnika, a Damir Novinić u obje<<strong>br</strong> />
udruge član središnjih odbora. Zajedno<<strong>br</strong> />
s ekonomskim analitičarom Antom<<strong>br</strong> />
Babićem, Siniša Grgić, Damir Novinić<<strong>br</strong> />
i Mislav Stipić inicirali su i osnivanje<<strong>br</strong> />
udruge Hrvatski izvoznici.<<strong>br</strong> />
Kadrovirajući dalje, s HTV-a je Kosor<<strong>br</strong> />
poslao na nova, odlično plaćena mjesta<<strong>br</strong> />
Ivu Erića, kao direktora podružnice<<strong>br</strong> />
Upravljanje sportskim objektima te Daria<<strong>br</strong> />
Kobeščaka, na mjesto direktora Tržnica<<strong>br</strong> />
Zagreb, obje u sastavu Zagrebačkog<<strong>br</strong> />
holdinga. Da liberali jako vole Hrvatsku<<strong>br</strong> />
televiziju, o čemu se otvoreno govorilo<<strong>br</strong> />
na prisavskim hodnicima, potvrdilo je i<<strong>br</strong> />
učlanjenje Đele Hadžiselimovića, jednog<<strong>br</strong> />
od zaštitnih HTV-ovih <strong>br</strong>andova, u HSLS<<strong>br</strong> />
te ekspresno stavljanje na drugo mjesto<<strong>br</strong> />
HSLS-ove liste u I. izbornoj jedinici,<<strong>br</strong> />
a da o tome pojma nisu imali članovi<<strong>br</strong> />
zagrebačke organizacije stranke.<<strong>br</strong> />
Inače, uza sve dužnosti koje je imao,<<strong>br</strong> />
bivši ravnatelj Mislav Stipić još je stigao<<strong>br</strong> />
biti i član Vijeća gradske četvrti Gornji<<strong>br</strong> />
grad – Medveščak, u kvoti HSLS-a,<<strong>br</strong> />
što uredno stoji na popisu zbirne liste<<strong>br</strong> />
kandidacijskih lista za izbor članova<<strong>br</strong> />
vijeća gradskih četvrti, iako u HSLS-u<<strong>br</strong> />
nemaju podataka da je bio njihov član, o<<strong>br</strong> />
čemu je <strong>Objektiv</strong> već svojedobno pisao.<<strong>br</strong> />
Cjenkanje nekretninama<<strong>br</strong> />
Njegov stav kao i da potvrđuju <strong>br</strong>ojke.<<strong>br</strong> />
Naime, prema podacima koje ekskluzivno<<strong>br</strong> />
objavljuje <strong>Objektiv</strong> – planirani<<strong>br</strong> />
su otkazi ili umirovljenja 20 ljudi u<<strong>br</strong> />
perjanici HTV-a – Informativnom programu<<strong>br</strong> />
gdje je, prema podacima programa<<strong>br</strong> />
restrukturiranja, zaposleno 248 ljudi.<<strong>br</strong> />
U Zabavnom programu, pak, planira<<strong>br</strong> />
se otpustiti 14 ljudi od njih 38, Dramski<<strong>br</strong> />
program bit će prepolovljen – od osam<<strong>br</strong> />
zaposlenika, „višak” je njih četvero, a u<<strong>br</strong> />
Dokumentarnom od 36, planira se otpustiti<<strong>br</strong> />
ili umiroviti 19 zaposlenih. Osim<<strong>br</strong> />
toga, u stavci „proizvodnja drugih programa”<<strong>br</strong> />
od 171 zaposlenog, na njih 40 se<<strong>br</strong> />
više ne računa. Ukupno na HTV-u, prema<<strong>br</strong> />
podacima iz programa temeljenim<<strong>br</strong> />
na stanju iz 2010., planira se riješiti 179<<strong>br</strong> />
ljudi. Hrvatski radio, pak, sa 664 zaposlena<<strong>br</strong> />
(podatci iz 2010.) trebao bi ostati<<strong>br</strong> />
bez 38 ljudi, a od najvažnijih– ukidanje<<strong>br</strong> />
je specijaliziranog i 3. programa Hrvatskog<<strong>br</strong> />
radija. U dopisničkoj mreži je, prema<<strong>br</strong> />
planu restrukturiranja, od 357, višak<<strong>br</strong> />
55 zaposlenih.<<strong>br</strong> />
Zanimljiv je i, kao o<strong>br</strong>azloženje politike<<strong>br</strong> />
otpuštanja, novi „strateški” plan<<strong>br</strong> />
politike proizvodnje emisija, programa<<strong>br</strong> />
koji će HTV samostalno proizvoditi,<<strong>br</strong> />
a koji će dio proizvoditi u tzv. vanjskoj<<strong>br</strong> />
produkciji.<<strong>br</strong> />
„U vlastitoj proizvodnji proizvodit<<strong>br</strong> />
ćemo informativni i športski program,<<strong>br</strong> />
te dijelove zabavnog i o<strong>br</strong>azovnog programa.<<strong>br</strong> />
Dramski program, kao i dijelovi<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azovnog proizvodit će se u tzv.<<strong>br</strong> />
vanjskoj produkcji, to jest u outsourcingu.<<strong>br</strong> />
Zbog definiranja jasne politike<<strong>br</strong> />
proizvodnje, doći će do viška ljudi, i<<strong>br</strong> />
to u programu, produkciji i tehnici koji<<strong>br</strong> />
su prvenstveno vezani uz tzv. sporovoz.<<strong>br</strong> />
Smanjenje „sporovoza” u troškovnom<<strong>br</strong> />
smislu znači značajno smanjenje troškova<<strong>br</strong> />
plaća radnika (u programu, produkciji,<<strong>br</strong> />
tehnici i scenografiji)... Ovaj<<strong>br</strong> />
pristup će u provedbi rezultirati smanjenjem<<strong>br</strong> />
zaposlenika u svim pratećim<<strong>br</strong> />
službama i servisima. Proizvodnju emisija<<strong>br</strong> />
u tzv. vanjskoj produkciji možemo<<strong>br</strong> />
nazvati kvazi outcourcingom, a stvarni<<strong>br</strong> />
outsourcing možemo primijeniti na<<strong>br</strong> />
dijelove sadašnje radne jedinice Dizajn<<strong>br</strong> />
i scena (radno intenzivne cjeline, odjeli<<strong>br</strong> />
i pogoni izgradnje, kostimi, šminka,<<strong>br</strong> />
radionice stolarija i <strong>br</strong>avarija)”, navodi<<strong>br</strong> />
se u programu restruktiranja u kojem<<strong>br</strong> />
se, što nije nimalo nevažno, navodi<<strong>br</strong> />
i da „HRT u vlasništvu ima <strong>br</strong>ojne<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 25
26<<strong>br</strong> />
slOM javnog medija<<strong>br</strong> />
Hrvatska radiotelevizija, u sjeni najave<<strong>br</strong> />
rezanja plaća zaposlenicima, nedavno<<strong>br</strong> />
je izgubila i spor iz 2005. protiv svoje<<strong>br</strong> />
bivše zaposlenice – bivše novinarke<<strong>br</strong> />
Hrvatskog radija s kojom je HRT gotovo<<strong>br</strong> />
četiri i pol godine svaki mjesec sklapao<<strong>br</strong> />
ugovor o narudžbi i korištenju autorskog<<strong>br</strong> />
djela ili ugovor o autorskoj suradnji.<<strong>br</strong> />
Radi se o prvoj presudi protiv HRT-a<<strong>br</strong> />
koju je nedavno, kao drugostupanjski<<strong>br</strong> />
sud, potvrdio Županijski sud u Zagrebu<<strong>br</strong> />
i prema kojoj je HRT kriv za prikriveni<<strong>br</strong> />
radni odnos jer je zaposlenica obavljala<<strong>br</strong> />
sve poslove kao da je stalno zaposlena<<strong>br</strong> />
na temelju stalnog radnog odnosa<<strong>br</strong> />
– ugovora o radu, 'no nije primala<<strong>br</strong> />
adekvatnu plaću i nije ostvarivala ostala<<strong>br</strong> />
prava iz radnog odnosa'.<<strong>br</strong> />
„Zaposlenica je imala obvezu<<strong>br</strong> />
svakodnevno dolaziti na posao,<<strong>br</strong> />
prisustvovati tjednim kolegijima<<strong>br</strong> />
(sastancima redakcije), radila je po<<strong>br</strong> />
uputama nadređenih, imala je i fizičko<<strong>br</strong> />
mjesto rada u poslovnim prostorijama<<strong>br</strong> />
poslodavca, te se služila sredstvima<<strong>br</strong> />
tuženika... Zbog navedenog, po stajalištu<<strong>br</strong> />
suda prvog stupnja, rad tužiteljice je<<strong>br</strong> />
u utuženom razdoblju imao karakter<<strong>br</strong> />
radnog odnosa u smislu Zakona o radu”,<<strong>br</strong> />
odluka je suda prema kojoj je HRT time<<strong>br</strong> />
izbjegavao svoje propisane obveze iz<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja,<<strong>br</strong> />
porezne obveze i radno-pravnu zaštitu<<strong>br</strong> />
koju je novinarka-honorarka trebala<<strong>br</strong> />
imati temeljem ugovora o radu. Time je<<strong>br</strong> />
HRT, osim duga zaposleniku, počinio<<strong>br</strong> />
i prekršaje s osnove plaćanja poreza,<<strong>br</strong> />
prireza i davanja nadležnim institucijama<<strong>br</strong> />
koji povlače novčane kazne. U<<strong>br</strong> />
odvjetničkom uredu Mihočević i Bajs koji<<strong>br</strong> />
je vodio ovaj slučaj, smatraju da bi nakon<<strong>br</strong> />
ovog slučaja i drugi istovjetni sporovi,<<strong>br</strong> />
a protiv HRT ih se vodi 53, a i sporovi<<strong>br</strong> />
novinara protiv drugih medijskih kuća,<<strong>br</strong> />
mogli završiti u korist tužitelja novinara.<<strong>br</strong> />
To bi moglo napraviti presedan u kojem<<strong>br</strong> />
bi novinarima dugogodišnjim „prisilnim”<<strong>br</strong> />
honorarcima mogli biti isplaćeni<<strong>br</strong> />
višemilijunski iznosi. I to, prema svemu<<strong>br</strong> />
sudeći, najprije na HRT-u.<<strong>br</strong> />
„Nakon što su inspekcije rada u <strong>br</strong>ojnim<<strong>br</strong> />
slučajevima žmirile nad nezakonitostima<<strong>br</strong> />
u našim medijskim kućama i tolerirale<<strong>br</strong> />
RPO kao prikriveni radni odnos, ova<<strong>br</strong> />
presuda Županijskog suda u Zagrebu,<<strong>br</strong> />
kao i neke druge, melem su na našu<<strong>br</strong> />
novinarsku i sindikalnu ranu. Ova mi<<strong>br</strong> />
presuda daje nadu da nije sve izgubljeno<<strong>br</strong> />
u borbi za radna prava novinara, a time<<strong>br</strong> />
i za istinsku slobodu medija. Očito će<<strong>br</strong> />
pravosuđe morati ispravljati (namjerne)<<strong>br</strong> />
pogreške inspekcija”, poručio je Anton<<strong>br</strong> />
nekretnine od kojih je za neke od njih<<strong>br</strong> />
upitno jesu li nužne za tzv. core business<<strong>br</strong> />
– osnovnu djelatnost HRT, tj – proizvodnju<<strong>br</strong> />
i emitiranje programa.”<<strong>br</strong> />
Kao takve, između ostalih, na<strong>br</strong>ojane<<strong>br</strong> />
su i zgrade u Dežmanovu prolazu 6 i 10,<<strong>br</strong> />
ukupne procijenjene vrijednosti od čak 47<<strong>br</strong> />
milijuna kuna, zemljište pored HRT na<<strong>br</strong> />
Prisavlju – tzv. barake vrijedne oko 15 milijuna<<strong>br</strong> />
kuna, garaža na Trnju vrijedna 12<<strong>br</strong> />
milijuna kuna, ali i zgrade TV centra Osijek,<<strong>br</strong> />
TV centra i Hrvatskog radija Rijeka<<strong>br</strong> />
procijenjene na više od 25 milijuna kuna,<<strong>br</strong> />
te nekretnine u Du<strong>br</strong>ovniku vrijedne rekordnih<<strong>br</strong> />
86 milijuna kuna. Ukupna vrijednost<<strong>br</strong> />
svih po<strong>br</strong>ojanih nekretnina iznosi<<strong>br</strong> />
čak 190 milijuna kuna. Cinici bi rekli, nakon<<strong>br</strong> />
najave rezanja plaća i najave otpuštanja<<strong>br</strong> />
svakoga devetog zaposlenika, na red je<<strong>br</strong> />
na HRT-u došlo i cjenkanje nekretninama<<strong>br</strong> />
i propitivanje osnovne djelatnosti. No, je<<strong>br</strong> />
li to i dalje proizvodnja i emitiranje programa?<<strong>br</strong> />
honorarac porazio i ponizio hrt na sudu<<strong>br</strong> />
Filić, predsjednik Sindikata novinara<<strong>br</strong> />
Hrvatske.<<strong>br</strong> />
S druge pak strane, na HRT-u umanjuju<<strong>br</strong> />
značaj presude protiv njih.<<strong>br</strong> />
„Točno je da se u ovome trenutku vode<<strong>br</strong> />
53 radna spora koja su pokrenuta prije<<strong>br</strong> />
nešto više od godine dana, kada ih<<strong>br</strong> />
je inicijalno bilo pokrenuto 57, no sud<<strong>br</strong> />
je jedan od tih zahtjeva odbacio, a tri<<strong>br</strong> />
su tužbe povukli sami tužitelji. Niti u<<strong>br</strong> />
jednome od ova 53 slučaja još nema<<strong>br</strong> />
pravomoćne presude. Netočna je i<<strong>br</strong> />
paušalna tvrdnja jednoga dnevnog lista<<strong>br</strong> />
koji je implicirao kako će pravomoćna<<strong>br</strong> />
presuda za radni spor iz 2005. godine<<strong>br</strong> />
biti presedan na temelju kojega će HRT<<strong>br</strong> />
'izgubiti milijune'. U tom se slučaju ne<<strong>br</strong> />
radi o otkazu honorarnog ugovora,<<strong>br</strong> />
stoga temelj tužbe nije isti kao u<<strong>br</strong> />
onima pokrenutima prije godinu dana.<<strong>br</strong> />
Napominjemo i kako je svaki slučaj<<strong>br</strong> />
poseban, odnosno u svakome predmetu<<strong>br</strong> />
drugačije je činjenično stanje, stoga<<strong>br</strong> />
se ne može prejudicirati da će se u<<strong>br</strong> />
određenim predmetima odlučivati na isti<<strong>br</strong> />
način. Također, kada se radi o presudi na<<strong>br</strong> />
slučaj iz 2005., HRT je uložio izvanredni<<strong>br</strong> />
pravni lijek, reviziju, Vrhovnome sudu”,<<strong>br</strong> />
poruka je Odjela za odnose s javnošću<<strong>br</strong> />
HRT-a. No, svatko ima pravo na žalbu.<<strong>br</strong> />
Naročito kada gubi.
28<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Što je obiljeŽilo ovu Godinu<<strong>br</strong> />
Piše: jasmin krPan<<strong>br</strong> />
2011<<strong>br</strong> />
veljača<<strong>br</strong> />
Japan je pogodio jedan od najrazornijih potresa svih vre mena, Obama je ubio Osamu, hrvatski generali su osuđeni,<<strong>br</strong> />
Sanaderu se sudi za Hypo – samo su neki od događa nja koja su u protekloj godini obilježila Hrvatsku i svijet<<strong>br</strong> />
2011<<strong>br</strong> />
1. siječnja – početak<<strong>br</strong> />
godine započeo je<<strong>br</strong> />
mirno s „do<strong>br</strong>im” vije-<<strong>br</strong> />
siječanj stima. Na televizijskim<<strong>br</strong> />
dnevnicima prvog dana<<strong>br</strong> />
2011. prikazivan je doček<<strong>br</strong> />
Nove godine širom svijeta. Uobičajeno slavlje na<<strong>br</strong> />
trgovima, šampanjac, vatrometi. Sa sjevera Europe<<strong>br</strong> />
stigla je vijest o dodatnom slavlju u Estoniji.<<strong>br</strong> />
Nakon što je svoje javne financije dovela u<<strong>br</strong> />
okvire predviđene ugovorom Europske unije o<<strong>br</strong> />
dozvoljenom budžetskom deficitu iz Maastrichta,<<strong>br</strong> />
Estonija je službeno uvela euro kao novčanu<<strong>br</strong> />
jedinicu i tako postala 17 zemlja članica euro<<strong>br</strong> />
zone.<<strong>br</strong> />
14. siječnja – nakon prilično krvavih nereda u<<strong>br</strong> />
Tunisu, zemlji poznatoj kao turističkoj destinaciji<<strong>br</strong> />
na Mediteranu, predsjednik Zine El Abidine<<strong>br</strong> />
Ben Ali povukao se nakon 23 godine uzastopne<<strong>br</strong> />
vladavine. Neki komentari u domaćim medijima<<strong>br</strong> />
bili su izrazito neukusni govoreći kako je to<<strong>br</strong> />
pozitivno za naš turizam. Međutim, malo tko se<<strong>br</strong> />
prisjetio napomenuti kako zbivanja u Tunisu pokazuju<<strong>br</strong> />
koliko je opasno nacionalnu ekonomiju<<strong>br</strong> />
temeljiti na tako nesigurnoj ekonomskoj grani<<strong>br</strong> />
kao što je turizam.<<strong>br</strong> />
15. siječnja – Južni dio Sudana, dio bogat naftom<<strong>br</strong> />
i o<strong>br</strong>adivom zemljom, održao je referendum<<strong>br</strong> />
kao prvi korak odvajanja od Sudana i proglašenja<<strong>br</strong> />
nezavisnosti. Ministar gospodarstva Đuro<<strong>br</strong> />
Popijač održao je tiskovnu konferenciju na kojoj<<strong>br</strong> />
je, nakon što su ga prije toga mediji doveli u neugodnu<<strong>br</strong> />
situaciju i objavili neugodnu <strong>br</strong>ojku od<<strong>br</strong> />
334.327 nezaposlenih, objavio kako je gospodarska<<strong>br</strong> />
situacija pod kontrolom.<<strong>br</strong> />
24. siječnja – u terorističkoj akciji na moskovskom<<strong>br</strong> />
aerodromu Domodedovo od podmetnutog<<strong>br</strong> />
eksploziva 38 ljudi je poginulo, 180 ranjeno.<<strong>br</strong> />
Policija je objavila kako je napad djelo trojice<<strong>br</strong> />
bombaša samoubojica.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Siječanj 43. – pretorijanska garda ubila je<<strong>br</strong> />
rimskoga cara Kaligulu.<<strong>br</strong> />
Siječanj 1984. – u siječnju je započela prodaja<<strong>br</strong> />
prvoga modela Apple računala.<<strong>br</strong> />
Siječanj 2003. – u SAD-u, kao posljedica te-<<strong>br</strong> />
rorističkog napada na Svjetski trgovački centar<<strong>br</strong> />
službeno je, uz uz FBI, CIA i NSA, započela s radom<<strong>br</strong> />
nova državna institucija za sigurnost pod<<strong>br</strong> />
imenom „The United States Department of Homeland<<strong>br</strong> />
Security”.<<strong>br</strong> />
11. veljače – nakon dugotrajnih nereda u Egiptu predsjednik Egipta,<<strong>br</strong> />
inače general zrakoplovstva Hosni Mubarak koji se proslavio u Izrealsko-arapskom<<strong>br</strong> />
ratu 1973. u tzv. „Oktobarskom” ratu. Školovan je u bivšem<<strong>br</strong> />
SSSR-u na elitnoj Frunze vojnoj akademiji. Ostarjeli Mubarak, četvrti<<strong>br</strong> />
egipatski predsjednik od stjecanja nezavisnosti, povukao se nakon<<strong>br</strong> />
18 dana nereda diljem Egipta i vlast prepustio Vrhovnom vojnom vijeću.<<strong>br</strong> />
Isti dan američki Treasury department predložio je kongresu ukidanje<<strong>br</strong> />
agencija Fannie Mae and Freddie Mac. Riječ je o državnim agencijama<<strong>br</strong> />
koje su garantirale hipotekarne kredite za kupnju kuća. Upravo je ta<<strong>br</strong> />
državna garancija bankama omogućila davanje stotina i stotina tisuća<<strong>br</strong> />
hipotekanih kredita, iako su znale da primatelji tih kredita neće moći te<<strong>br</strong> />
kredite vratiti, čime je započela velika američka financijska kriza.<<strong>br</strong> />
18. veljače – naslovnice hrvatskih dnevnih novina krasila je izjava pre-<<strong>br</strong> />
mijerke Jadranke Kosor: „Potpredsjednik za investicije gotovo<<strong>br</strong> />
da i ne diže glavu od posla”. Izjavila je to na proslavi 90. obljetnice<<strong>br</strong> />
Holdinga Đuro Đaković. Dodala je i: „Izvoz je porastao za<<strong>br</strong> />
više od 18 posto, isto tako i trgovina na malo, što pokazuje da<<strong>br</strong> />
ljudi ipak nešto relaksiranije žive i sigurna sam da će tako definitivno<<strong>br</strong> />
biti i u ovoj godini”. No stvarnost u obliku porasta cijena<<strong>br</strong> />
prehrambenih proizvoda demantirala je premijerkinu misao<<strong>br</strong> />
o „relaksiranom životu”.<<strong>br</strong> />
22. veljače – nejasnoće vezane uz zbivanja u Libiji i mogućnosti<<strong>br</strong> />
crpljenja libijske nafte dovele su do povećanja cijene sirove<<strong>br</strong> />
nafte na svjetskom tržištu od 20%. Naravno, to nije smanjilo<<strong>br</strong> />
profite globalnih naftnih kompanija tzv. „7 sestara”. Riječ je<<strong>br</strong> />
o kompanijama British Petrol, ExxonMobil, Texaco, Chevron, i<<strong>br</strong> />
Royal Dutch Shell. Spajanjima nastalo ih je pet, ali je ime „7 sestara”,<<strong>br</strong> />
kako ih je 1950. nazvao tadašnji talijanski premijer Enrico<<strong>br</strong> />
Mattei i otac talijanske naftne kompanije ENI, ostalo i danas.<<strong>br</strong> />
Libija je na rubu građanskog rata, postalo je jasno kako libijski<<strong>br</strong> />
nemiri nisu puki izlasci demonstranta na ulice, već je riječ o<<strong>br</strong> />
organiziranim i do<strong>br</strong>o naoružanim grupama koje se očito nisu<<strong>br</strong> />
okupile putem Facebook internetske stranice.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Veljača 303. – rimski car Dioklecijan naredio je uništenje<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 29
30<<strong>br</strong> />
eGida se feum zzriure<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
kršćanske crkve u Nikomediji, čime je započeo posljednji veliki pokušaj uništenja kršćanstva u Rimskom<<strong>br</strong> />
carstvu.<<strong>br</strong> />
Veljača 1653. – osnovan grad New Amsterdam, kasnije preimenovan u New York.<<strong>br</strong> />
Veljača 1979. – Ajatollah Khomeini trijumfalno se vratio u Iran i proglasio Islamsku republiku Iran.<<strong>br</strong> />
Veljača 2009. – Jóhanna Sigurðardóttir iza<strong>br</strong>ana za premijerku Islanda čime je prvi put u povijesti<<strong>br</strong> />
svijeta na čelo države došla osoba koja javno priznaje svoju homoseksualnu, tj. lezbijsku orijentaciju.<<strong>br</strong> />
1. ožujka – slavni modni dizajner<<strong>br</strong> />
John Galliano nakon svojih<<strong>br</strong> />
rasističkih izjava na račun Židova<<strong>br</strong> />
i njihove sudbine u nacističkim<<strong>br</strong> />
konc logorima dobio je otkaz u tvrtki<<strong>br</strong> />
Dior. Francuski sud kasnije<<strong>br</strong> />
ga je pravomoćno osudio zbog<<strong>br</strong> />
javnih uvrjeda temeljenih na<<strong>br</strong> />
rasi, vjeroispovijesti i etničkoj<<strong>br</strong> />
pripadnosti. Time je njegova<<strong>br</strong> />
karijera, zahvaljujući pravnoj<<strong>br</strong> />
državi, završila.<<strong>br</strong> />
5. ožujka – započeo još jedan<<strong>br</strong> />
sudski postupak protiv<<strong>br</strong> />
talijanskog premijera Silvija<<strong>br</strong> />
Berlusconija.<<strong>br</strong> />
11. ožujka – strahoviti potres<<strong>br</strong> />
i tsunami val kao njegova<<strong>br</strong> />
posljedica pogodili su istočni<<strong>br</strong> />
dio Japana. 15.840 poginulih,<<strong>br</strong> />
3.926 nestalih. No, to<<strong>br</strong> />
je tek početak nevolja. Potres<<strong>br</strong> />
i tsunami uzrokovali su kvarove<<strong>br</strong> />
na sustavima hlađenja nuklearne električne<<strong>br</strong> />
centrale u Fukushimi. Prizori iz Japana pokazali<<strong>br</strong> />
su jednu stranu japanske kulture koju svijet<<strong>br</strong> />
do tada nikada nije vidio. Za razliku od zbivanja<<strong>br</strong> />
u SAD-u kada je uragan „Katarina” pogodio<<strong>br</strong> />
područje New Orleansa, nakon katastrofe<<strong>br</strong> />
2011<<strong>br</strong> />
ožujak<<strong>br</strong> />
u Japanu nije bilo ni pljački, ni masovnih<<strong>br</strong> />
silovanja, ni razbojstava. Japanci su<<strong>br</strong> />
poštivali jedni druge i kroz jezivu katastrofu<<strong>br</strong> />
prošli dostojanstveno. Iz područja<<strong>br</strong> />
oko nuklearne centrale evakuirano je<<strong>br</strong> />
200.000 ljudi. Nakon danonoćnih<<strong>br</strong> />
napora japanski stručnjaci uspjeli<<strong>br</strong> />
su riješiti hlađenje centrale.<<strong>br</strong> />
17. ožujka – Vijeće sigurnosti<<strong>br</strong> />
UN-a izglasalo je zonu za<strong>br</strong>ane letenja<<strong>br</strong> />
i dva dana kasnije odo<strong>br</strong>ilo je<<strong>br</strong> />
upotrebu vojne sile. Građanski rat<<strong>br</strong> />
u Libiji tako je dobio međunarodnu<<strong>br</strong> />
dimenziju.<<strong>br</strong> />
31. ožujka – Stanford University<<strong>br</strong> />
iz Kalifornije otvorio je svoj centar<<strong>br</strong> />
na Beijing sveučilištu u kineskome<<strong>br</strong> />
glavnom gradu. Stanford je jedno<<strong>br</strong> />
od pet najboljih sveučilišta u svijetu,<<strong>br</strong> />
no <strong>br</strong>ojke su <strong>br</strong>ojke. Najbolji<<strong>br</strong> />
matematičari, fizičari, informatičari,<<strong>br</strong> />
kemičari, biolozi na svijetu<<strong>br</strong> />
nalaze se, po logici velikih <strong>br</strong>ojeva,<<strong>br</strong> />
u Kini među njezinih milijardu i tri stotine milijuna<<strong>br</strong> />
stanovnika. Samo ih treba pronaći. Školovanje<<strong>br</strong> />
je danas strateška djelatnost te se na tom<<strong>br</strong> />
polju, kao i u mnogim drugima, vodi oštra borba<<strong>br</strong> />
među svjetskim silama.<<strong>br</strong> />
2011 3. travnja – u Narodnoj republici Kini zatvoren je<<strong>br</strong> />
poznati umjetnik i disident Ai Wewei.<<strong>br</strong> />
4. travnja – Barrack Obama objavio kako će se<<strong>br</strong> />
travanj kandidirati za drugi mandat u Bijeloj kući.<<strong>br</strong> />
8. travnja – EU objavila kako je spremna „pokriti”<<strong>br</strong> />
dug Portugala od 80 milijardi eura ako Portugal<<strong>br</strong> />
poduzme mjere štednje<<strong>br</strong> />
10. travanj – obznanjeno je kako je turneja „360” rock grupe U donijela zaradu<<strong>br</strong> />
od 736,4 milijuna dolara. Rock je biznis, a rock buntovnici su davno u<<strong>br</strong> />
grobu. 15. travnja – Haški sud, čije je osnivanje Hrvatska snažno poduprla,<<strong>br</strong> />
donio je presude protiv Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka.<<strong>br</strong> />
Čermak je oslobođen optužbe, Gotovina je osuđen na 24, Markač na 18<<strong>br</strong> />
godina zatvora. Pa ipak. Iako je presuda bila neočekivana, nije došlo do javnih<<strong>br</strong> />
nemira, iako su mediji stvorili napetu atmosferu. Sljedeći dan bombastični<<strong>br</strong> />
naslovi u novinama po veličini slova nadmašili su veličinu slova kojim<<strong>br</strong> />
je objavljena smrt Franje Tuđmana.<<strong>br</strong> />
29. travnja – dvije milijarde ljudi gledalo je televizijski prijenos vjenčanja<<strong>br</strong> />
Princa William i Catherine Middleton.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Ožujak 86. p.n.e. – rimski vojskovođa Lucius<<strong>br</strong> />
Cornelius Sula, nakon pobjede na bojnom<<strong>br</strong> />
polju, ušao je u Atenu nakon čega je ostala rimska<<strong>br</strong> />
poslovica: „Porobljena Grčka dala je kulturu<<strong>br</strong> />
pobjedniku”, primjenljiva u mnogim situacijama<<strong>br</strong> />
i danas.<<strong>br</strong> />
Ožujak 986. – Luj V. postao je kralj Franaka<<strong>br</strong> />
i tako postavio temelje iz kojih će nastati država<<strong>br</strong> />
Francuska.<<strong>br</strong> />
Ožujak 1893. – Nikola Tesla održao je prvu<<strong>br</strong> />
javnu demonstraciju radija no njegov je „radio”<<strong>br</strong> />
bio toliko napredan da je zapravo njime postavio<<strong>br</strong> />
temelje onog što zovemo „wireless”, tj. mobiteli,<<strong>br</strong> />
internet itd. itd.<<strong>br</strong> />
Ožujak1953. Jozef Stalin doživio je srčani<<strong>br</strong> />
udar i nakon četiri dana umro.<<strong>br</strong> />
Ožujak1983. - na svjetskim tržištima prvi<<strong>br</strong> />
puta se pojavio novi nosač zvuka – CD<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Travanj 1204. – križari Četvrtoga križarskog<<strong>br</strong> />
rata osvojili su i opljačkali (kršćanski)<<strong>br</strong> />
Konstantinoplis i time označili početak kraja<<strong>br</strong> />
Bizanta.<<strong>br</strong> />
Travanj 1521. – Ferdinand Magellan doplovio<<strong>br</strong> />
je u filipinski grad Cebu. Otkrivši Europljanima<<strong>br</strong> />
nepoznati i najveći ocean na planeti<<strong>br</strong> />
koji je nazvao Pacifik ili Tihi ocean.<<strong>br</strong> />
Travanj 1891. – The Wrigley Company<<strong>br</strong> />
osnovana je u Chicagu, Illinois. Njezine su<<strong>br</strong> />
žvakaće gume u stotinu godina osvojile svijet.<<strong>br</strong> />
Travanj 1939. – Generalísimus Francisco<<strong>br</strong> />
Franco proglasio je kraj španjolskog rata nakon<<strong>br</strong> />
poraza posljednjih republikanskih trupa.<<strong>br</strong> />
Travanj 2001. – Nizozemska je prva zemlja<<strong>br</strong> />
na svijetu koja je legalizirala istospolne<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>akove.<<strong>br</strong> />
2011<<strong>br</strong> />
1. svibnja – američki je predsjednik Barack Obama<<strong>br</strong> />
objavio kako su pripadnici američkih specijalnih postrojbi<<strong>br</strong> />
u Pakistnu ubili Osamu Bin Ladena. Papa Benedict<<strong>br</strong> />
svibanj XVI. beatificirao je svog prethodnika Ivana Pavla II. iako<<strong>br</strong> />
u normalnim slučajevima proces beatifikacije traje desetljećima.<<strong>br</strong> />
2. svibnja – u Srbiji je uhapšen Ratko Mladić i izručen u Haag.<<strong>br</strong> />
8. svibnja – Kina je definitivno postala dio ne samo proizvođačkog već i potrošačkog<<strong>br</strong> />
svijeta. U Beijingu su izbili neredi pred Istore trgovinom na dan puštanja u<<strong>br</strong> />
prodaju IPad2 gadgeta tvrtke Apple.<<strong>br</strong> />
28. svibnja – bivšem predsjedniku Egipta stigla je prva kazna. Kažnjen je novčanom<<strong>br</strong> />
kaznom od 34 milijuna američkih dolara zbog prekidanja komunikacijskih<<strong>br</strong> />
veza tijekom uličnih protesta.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Svibanj 1310. – u Francuskoj je 55 vitezova Templara spaljeno na lomači kao heretici.<<strong>br</strong> />
Svibanj 1497. – Amerigo Vespucci krenuo je iz Cádiz na putovanje u Novi Svijet<<strong>br</strong> />
što ga je otkrio Kolumbo misleći da je došao u Indiju.<<strong>br</strong> />
Svibanj 1913. – snimljen je prvi indijski igrani film s naslovom Raja Harishchandra;<<strong>br</strong> />
iz tog prvog filma nastat će Bollywood.<<strong>br</strong> />
Svibanj 1989. – Mađarska je započela demontažu bodljikave žice na granici s<<strong>br</strong> />
Austrijom, čime je omogućila bijeg na zapad <strong>br</strong>ojnim državljanima Istočne Njemačke.<<strong>br</strong> />
2011<<strong>br</strong> />
lipanj<<strong>br</strong> />
2. lipnja – osnivač Wikileaksa Julian Assange dobio je<<strong>br</strong> />
novinarsku nagradu „Martha Gellhorn”.<<strong>br</strong> />
7. lipnja – Nato avioni prvi su put napali libijski glavni<<strong>br</strong> />
grad Tripoli po danu.<<strong>br</strong> />
8. lipnja – osnovana je ruska ultra nacionalistička partija<<strong>br</strong> />
„Rusi”, logo nove partije kopija je znaka Nacističke partije<<strong>br</strong> />
12. lipnja – tisuće izbjeglica iz Sirije prešlo je granicu s<<strong>br</strong> />
Turskom u bijegu pred oružanim sukobima u Siriji.<<strong>br</strong> />
20. lipnja – ministri financija Eurozone odgodili konačnu<<strong>br</strong> />
odluku o novoj hitnoj pomoći Grčkoj od 17 milijardi<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 31
32<<strong>br</strong> />
eGida se feum zzriure<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
eura prije nego što Grčka vlada donese odluku o mjerama<<strong>br</strong> />
štednje<<strong>br</strong> />
27. lipnja – grčki parlament započeo raspravu nepopularnim<<strong>br</strong> />
mjerama štednje kako bi zemlju spasili<<strong>br</strong> />
od bankrota kroz paket pomoći Europske unije od<<strong>br</strong> />
ukupno 78 milijardi eura.<<strong>br</strong> />
29. lipnja – američki Brown University objavio<<strong>br</strong> />
kako će rat u Iraku i Afganistanu američke porezne<<strong>br</strong> />
obveznike koštati najmanje 3,2 trilijuna dolara.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Lipanj 1269. – francuski kralj Louis IX naredio je<<strong>br</strong> />
da svi Židovi koji se nađu na javnom mjestu bez žutog<<strong>br</strong> />
znaka na prsima budu novčano kažnjeni.<<strong>br</strong> />
Lipanj 1358. – utemeljena Du<strong>br</strong>ovačka republika.<<strong>br</strong> />
Lipanj 1885. – Kip Slobode dopremljen iz <strong>br</strong>odom<<strong>br</strong> />
Francuske u New YorkThe.<<strong>br</strong> />
Lipanj 2000. – Italija pomilovala Turčina Mehmeta<<strong>br</strong> />
Ali Agcu koji je 1981. pucao na papu Ivana Pavla II.<<strong>br</strong> />
2011 7. srpnja – znanstvenici su napravili prvi umjetni organ koji je izrađen<<strong>br</strong> />
od neživih i bioloških materijala i transplantiran. Riječ je o umjetnom<<strong>br</strong> />
dušniku.<<strong>br</strong> />
srpanj Istoga je dana Rupert Murdoch odlučio obustaviti izlaženje tabloida<<strong>br</strong> />
New of the World nakon što je otkriveno da je redakcija hakirala telefone<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ojnih ličnosti kako bi se dočepala ekskluzivnih vijesti. Riječ je o najvećem<<strong>br</strong> />
medijskom skandalu u povijesti Britanije.<<strong>br</strong> />
9. srpnja – Južni Sudan službeno je postao nezavisna država.<<strong>br</strong> />
18. srpnja – nakon 222 dana u zatvoru u Austriji Ivo Sanader, nakon što je odustao od pravne<<strong>br</strong> />
procedure koja bi mu omogućila odugovlačenje, izručen je Hrvatskoj. U spektakularnoj akciji<<strong>br</strong> />
policije doveden je u zagrebački zatvor u Remetincu. Kretanje kolone od Slovenske granice<<strong>br</strong> />
do Remetinca mediji su pratili iz minute u minutu. Hrvatska je ponovno postala vijest u europskim<<strong>br</strong> />
medijima.<<strong>br</strong> />
20. srpanj – Goran Hadžić, optužen za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, uhapšen je u Srbiji<<strong>br</strong> />
i izručen Haškom sudu.<<strong>br</strong> />
21. srpnja – Space shuttle Atlantis uspješno je sletio na pistu Kennedy Space centra čime je završen<<strong>br</strong> />
program svemirskih letova započet 1981.<<strong>br</strong> />
22. srpnja – Norvežanin Anders Behring Breivik ubio je 76 mladih u kampu<<strong>br</strong> />
na otoku Utoja, na internetu se deklarirao kao „borac” protiv islamizacije<<strong>br</strong> />
Norveške.<<strong>br</strong> />
23. srpnja – u tenkovskom napadu sirijske vojske na grad Hama u rukama<<strong>br</strong> />
pobunjenika poginulo je više 120 ljudi. Broj poginulih u dugotrajnom<<strong>br</strong> />
„proljeću” u Siriji popeo se na oko 3.000.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Srpanj 1687. – Isaac Newton<<strong>br</strong> />
objavio Philosophiæ Naturalis<<strong>br</strong> />
Principia Mathematica.<<strong>br</strong> />
Srpanj 1908. – SOS je prihvaćen<<strong>br</strong> />
kao međunarodni poziv za pomoć.<<strong>br</strong> />
Srpanj 1921. – osnovana Komunistička<<strong>br</strong> />
partija Kine.<<strong>br</strong> />
Srpanj 1996. – ovca Dolly, prvi sisavac kloniran iz jedne<<strong>br</strong> />
stanice druge ovce.<<strong>br</strong> />
2011 1. kolovoza – Najveća prehrambena<<strong>br</strong> />
tvrtka na svijetu Nestlé SA otvorila je<<strong>br</strong> />
novu tvornicu u švicarskom gradu Ko-<<strong>br</strong> />
kolovoz nolfingenu potvrdivši time da neće napustiti<<strong>br</strong> />
Švicarsku usprkos problemima koje<<strong>br</strong> />
ima zbog odnosa švicarskog franka i eura.<<strong>br</strong> />
Problema zbog rasta vrijednosti švicarskog<<strong>br</strong> />
franka imaju i <strong>br</strong>ojni hrvatski građani koji su dizali kredite u švicarskim<<strong>br</strong> />
francima.<<strong>br</strong> />
5. kolovoza – turske zračne snage bombardirale su područje u<<strong>br</strong> />
Sjevernom Iraku i, kako javljaju turske agencije, pri tome likvidirale<<strong>br</strong> />
4 pripadnika militantne kurdske PKK organizacije.<<strong>br</strong> />
12. kolovoza – EU je izglasala produženje autorskih prava za<<strong>br</strong> />
glazbene snimke sa 50 godina na 70.<<strong>br</strong> />
14. kolovoza – Robert Zoellick, predsjednik Svjetske banke<<strong>br</strong> />
upozorio je da svjetska ekonomija ulazi u opasnu zonu te da SAD,<<strong>br</strong> />
EU i Japan moraju donijeti neke teške odluke.<<strong>br</strong> />
17. kolovoza – nekoliko stotina demonstranata mirno je okupiralo<<strong>br</strong> />
Wall Street u znak protesta protiv dominacije korporacija i<<strong>br</strong> />
malih poreza koje plaćaju najbogatiji.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Kolovoz 476. – Romulus Augustus, posljednji car Zapadnog<<strong>br</strong> />
Rimskog carstva svrgnut je te se nekadašnji germanski vojnik<<strong>br</strong> />
Odoacer proglasio kraljem Italije, čime je prestalo postojati Zapadno<<strong>br</strong> />
Rimsko carstvo.<<strong>br</strong> />
Kolovoz 1666. – veliki požar u Londonu u trajanju tri dana gotovo<<strong>br</strong> />
je u potpunosti uništio grad; izgorjelo je 10.000 kuća uključujući<<strong>br</strong> />
i St. Paul katedralu.<<strong>br</strong> />
Kolovoz 1698. – u cilju „vesternizacije” Rusije car Petar Veliki<<strong>br</strong> />
uveo je porez na <strong>br</strong>ade za sve osim svećenika i seljaka.<<strong>br</strong> />
Kolovoz 1941. – zamjenik zapovjednika nacističkog konc logora<<strong>br</strong> />
Aušvic započeo je eksperimente na ruskim zarobljenicima sa smrtonosnim<<strong>br</strong> />
plinom Ciklon B.<<strong>br</strong> />
2011 1. rujna – Američki senat izglasao<<strong>br</strong> />
je zakon koji je omogućio povećanje<<strong>br</strong> />
limita visine američkoga duga. Time<<strong>br</strong> />
rujan je završena kriza koju su mnogi mediji<<strong>br</strong> />
bombastično nazivali „krajem Amerike”.<<strong>br</strong> />
3. rujna – kineska rejting agencija Dagong<<strong>br</strong> />
Global Credit Rating smanjila je kreditni rejting SAD-a s<<strong>br</strong> />
A+ na A. Kina ima takvu ekonomsku moć da može imati vlastitu<<strong>br</strong> />
rejting agenciju.<<strong>br</strong> />
5. rujna – bivša premijerka Ukrajine Julija Timošenko, inače<<strong>br</strong> />
super bogata „oligarhica”, uhapšena je u Kijevu.<<strong>br</strong> />
10. rujna – u raketnom napadu američkih „dronova”, tj. pametnih<<strong>br</strong> />
bespilotnih letjelica u pakistanskoj dolini Waziristan<<strong>br</strong> />
poginulo je 18 ljudi. Oblik ratovanja koji je donedavno bio u domeni<<strong>br</strong> />
znanstvenofantastične literature postao je stvarnost.<<strong>br</strong> />
22. rujna – tužilac u New Yorku odbacio je optužbe zbog silovanja<<strong>br</strong> />
protiv bivšeg čelnika MMF-a Dominique Strauss-Kahna.<<strong>br</strong> />
No, time je završena i politička karijera čovjeka koji se<<strong>br</strong> />
namjeravao kandidirati za francuskog predsjednika. Rubni<<strong>br</strong> />
mediji optužuju razne tajne službe za izbijanje skandala.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Rujan 1498. – Kristofer Kolumbo krenuo je preko Atlantika<<strong>br</strong> />
na putovanje čije će posljedice promijeniti povijest svijeta.<<strong>br</strong> />
Rujan 1776. – delegati Kontinentalnog kongresa potpisali<<strong>br</strong> />
su Deklaraciju Sjedinjenih država o nezavisnosti, čime je započelo<<strong>br</strong> />
rađanje nove nacije na američkom kontinentu, današnjeg<<strong>br</strong> />
SAD-a.<<strong>br</strong> />
Rujan 1934. – Adolf Hitler postao je vrhovni vođa Njemačke<<strong>br</strong> />
ujedinivši funkcije predsjednika i kancelara u jedinstvenu<<strong>br</strong> />
funkciju vođe tj. Führera.<<strong>br</strong> />
Rujan 1981. – MTV je u Sjedinjenim državama započeo s<<strong>br</strong> />
emitiranjem prvoga glazbenog programa, prvi spot koji je emitiran<<strong>br</strong> />
bio je spot za pjesmu „Video Killed the Radio Star”.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 33
34<<strong>br</strong> />
eGida se feum zzriure<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
2011 4. listopada – u terorističkom<<strong>br</strong> />
napadu auto<<strong>br</strong> />
bombom u somalijskom<<strong>br</strong> />
listopad gradu Mogadišu ubijeno<<strong>br</strong> />
je stotinu ljudi.<<strong>br</strong> />
5. listopada – Apple<<strong>br</strong> />
je objavio da je preminuo<<strong>br</strong> />
Steve Jobs.<<strong>br</strong> />
7. listopada – deset je godina otkako SAD i njihovi<<strong>br</strong> />
Nato saveznici ratuju u Afganistanu. U tom<<strong>br</strong> />
razdoblju SAD i Nato imali su 2670 poginulih;<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oj poginulih afganistanskih civila od talibana<<strong>br</strong> />
ili kao „slučajne žrtve” u akcijama Nato vojnika<<strong>br</strong> />
kreće se od sedam do devet tisuća.<<strong>br</strong> />
18. listopada – Izrael i palestinska organizacija<<strong>br</strong> />
Hamas započeli su veliku razmjenu zatvorenika.<<strong>br</strong> />
Izrael je jednoga svog zarobljenog vojnika Gilada<<strong>br</strong> />
Shalita pustio iz zatvora 1027 palestinskih<<strong>br</strong> />
zatvorenika, među kojima i 280 osuđenih na doživotne<<strong>br</strong> />
kazne zbog terorizma.<<strong>br</strong> />
20. listopada– Libijsko „proljeće” završeno je<<strong>br</strong> />
ubojstvom Muammara Gaddafija u gradu Sirtu.<<strong>br</strong> />
Snimke posljednjih trenutaka njegova živo-<<strong>br</strong> />
2011<<strong>br</strong> />
studeni<<strong>br</strong> />
2. studenoga – grčka vlada<<strong>br</strong> />
podržala je plan premijera Georgea<<strong>br</strong> />
Papandreoua da odluku o<<strong>br</strong> />
mjerama štednje koje je EU postavila<<strong>br</strong> />
kao uvjet za financijsku<<strong>br</strong> />
pomoć prepusti građanima putem<<strong>br</strong> />
referenduma. To bi krizu<<strong>br</strong> />
u EU vezanu uz Grčku produžilo<<strong>br</strong> />
barem za dva mjeseca. Nakon<<strong>br</strong> />
odbijenice koja je stigla iz<<strong>br</strong> />
EU, grčki je premijer odustao od<<strong>br</strong> />
referenduma, što je ujedno značilo<<strong>br</strong> />
i njegov odlazak s čela grčke<<strong>br</strong> />
vlade.<<strong>br</strong> />
7. studenoga – najpoznatiji<<strong>br</strong> />
terorist XX. stoljeća Carlos, poznat<<strong>br</strong> />
i kao „Šakal”, dopremljen je<<strong>br</strong> />
na sud u Parizu gdje će biti suđen<<strong>br</strong> />
za napad iz 1980. u kojem je<<strong>br</strong> />
poginulo 11 ljudi.<<strong>br</strong> />
8. studenoga – nakon što mu<<strong>br</strong> />
je u EU jasno rečeno kako Italija<<strong>br</strong> />
neće dobiti financijsku pomoć<<strong>br</strong> />
dok je on na čelu talijanske vlade,<<strong>br</strong> />
Silvio Berlusconi najavio je<<strong>br</strong> />
ostavku.<<strong>br</strong> />
ta, snimljene mobitelom, preplavile su internet<<strong>br</strong> />
i TV ekrane.<<strong>br</strong> />
27. listopada – Nakon dramatičnoga noćnog<<strong>br</strong> />
zasjedanja EU je objavio da će za spašavanje<<strong>br</strong> />
eura otpisati 50% grčkoga duga, rekapitalizirati<<strong>br</strong> />
europske banke te povećati krizni fond EU-a<<strong>br</strong> />
na 1 trilijun eura.<<strong>br</strong> />
31. listopada – UNESCO je u svoje članstvo<<strong>br</strong> />
službeno prihvatio Palestinu, čime je<<strong>br</strong> />
izazvao ljutnju SAD-a, glavnog financijera<<strong>br</strong> />
te organizacije UN-a.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Listopad 70. – rimske su legije pod vodstvom<<strong>br</strong> />
Titusa razrušile Jeruzalem; od tada pa<<strong>br</strong> />
sve do osnivanja Izraela 1948. židovski je narod<<strong>br</strong> />
opstao u dijaspori.<<strong>br</strong> />
Listopad 1504. – u Firenci je postavljen kip<<strong>br</strong> />
Davida kipara Michelangela.<<strong>br</strong> />
Listopad 1812. – Napoleonova „Grande<<strong>br</strong> />
Armée” postigla je u pohodu na Rusiju Pirovu<<strong>br</strong> />
pobjedu kod Borodina. Od tog trenutka započinje<<strong>br</strong> />
njezino rasulo, kao i pad Napoleona.<<strong>br</strong> />
Listopad 1911. – francuski pjesnik Guillaume<<strong>br</strong> />
Apollinaire uhapšen je i zatvoren pod optužbom<<strong>br</strong> />
da je iz muzeja Louvre ukrao slavnu<<strong>br</strong> />
„Mona Lisu”.<<strong>br</strong> />
Listopad 1953. – Nikita Hruščov iza<strong>br</strong>an je,<<strong>br</strong> />
nakon Staljinove smrti i nakon borbe za vlast<<strong>br</strong> />
među Staljinovim nasljednicima, zahvaljujući<<strong>br</strong> />
podršci maršala Žukova, za generalnog sekretara<<strong>br</strong> />
Komunističke partije SSSR-a.<<strong>br</strong> />
10. studenoga – Počelo suđenje<<strong>br</strong> />
Ivi Sanaderu za slučajeve INA-<<strong>br</strong> />
MOL i Hypo.<<strong>br</strong> />
18. studenoga – bivša predsjednica<<strong>br</strong> />
Filipna Gloria Arroyo uhapšena<<strong>br</strong> />
je pod optužbama za izborne<<strong>br</strong> />
manipulacije.<<strong>br</strong> />
29. studenoga – šest <strong>br</strong>itanskih<<strong>br</strong> />
diplomata zatočili su iranski studenti<<strong>br</strong> />
koji su upali u <strong>br</strong>itansku ambasadu<<strong>br</strong> />
u Teherani.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Studeni 1512. – Sikstinska kapela<<strong>br</strong> />
prvi put je otvorena građanima<<strong>br</strong> />
nakon što je Michelangelo završio<<strong>br</strong> />
oslikavanje svoda.<<strong>br</strong> />
Studeni 1936. – talijanski diktator<<strong>br</strong> />
Benito Mussolini nakon potpisa<<strong>br</strong> />
sporazuma s Njemačkom proglasio<<strong>br</strong> />
je „osovinu” Rim – Berlin<<strong>br</strong> />
iz čega je proizišao uobičajen izraz<<strong>br</strong> />
zemlje „osovine” nasuprot „saveznika”.<<strong>br</strong> />
Studeni 1944. – u Japanu je<<strong>br</strong> />
obješen Richard Sorge, najpoznatiji<<strong>br</strong> />
špijun XX. stoljeća, koji je špijunirao<<strong>br</strong> />
u korist Sovjetskog saveza.<<strong>br</strong> />
Studeni 1957. – u svemir je poletio<<strong>br</strong> />
sovjetski satelit Spunjik 2, s Lajkom,<<strong>br</strong> />
najpoznatijim psićem u modernoj<<strong>br</strong> />
povijesti u satelitu.<<strong>br</strong> />
2011<<strong>br</strong> />
4. prosinca – birači u Hrvatskoj na izborima većinu glasova<<strong>br</strong> />
dali „Kukuriku“ koaliciji.<<strong>br</strong> />
6. prosinca – nakon pregovora dugih 541 dan, najdu-<<strong>br</strong> />
prosinac ljih u povijesti, Belgija je dobila vladu s premijerom Elio di<<strong>br</strong> />
Rupo prvim deklariranim homoseksualcem na čelu vlade<<strong>br</strong> />
jedne države.<<strong>br</strong> />
9. prosinca – USKOK je podigao optužnicu za Fimi-mediju. Na<<strong>br</strong> />
stranicama Uskoka priopćeno je da je podignuta optužnica protiv Ive Sanadera,<<strong>br</strong> />
Mladena Barišića, Ratka Mačeka, Branke Pavošević, Nevenke Jurak, Anite Lončar,<<strong>br</strong> />
Bojana Dimića, Hrvatske demokratske zajednice i trgovačkih društava Fimi.<<strong>br</strong> />
19. prosinca – izišao novi <strong>br</strong>oj dvotjednika <strong>Objektiv</strong> koji upravo držite u rukama.<<strong>br</strong> />
Zbivanja KroZ povijeSt<<strong>br</strong> />
Prosinac 1913. – The Ford Motor Company promijenila je tehnološki svijet uvođenjem<<strong>br</strong> />
pokretne trake za montažu automobila.<<strong>br</strong> />
Prosinac 1965. – Papa Pavao VI. i patriarh Athenagoras simultano su ukinuli<<strong>br</strong> />
međusobne ekskomunikacije koje su bile na snazi od 1054. godine.<<strong>br</strong> />
Prosinac 1993. – Kolumbijski narko kralj, kralj kokainske mafije, Pablo Escobar<<strong>br</strong> />
ubijen je u Medelinu.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 35
hrvatski Mediji ideološki relej<<strong>br</strong> />
Piše: romano bOlkOviĆ<<strong>br</strong> />
Papa Pio XII. proglasio je 1958.<<strong>br</strong> />
Chiaru Offreduccio aka svetu<<strong>br</strong> />
Klaru Asišku zaštitnicom televizije:<<strong>br</strong> />
svetica je bila previše<<strong>br</strong> />
bolesna da bi pribivala na<<strong>br</strong> />
misi, no imala je moć vidjeti je i čuti na<<strong>br</strong> />
zidu svoje sobe samostana svetog Damjana.<<strong>br</strong> />
Klara je po hrvatski Jasna pa je jasno<<strong>br</strong> />
zašto je baš Klara patrona televizije: televizija<<strong>br</strong> />
pojašnjava stvarnost, stvari čini<<strong>br</strong> />
jasnijima, u normativnom smislu daje<<strong>br</strong> />
da vidimo stvari okupane u HD-toskanskom<<strong>br</strong> />
svjetlu, clare et distincte. Deskriptivno<<strong>br</strong> />
– odmaknemo li se dakle od onoga<<strong>br</strong> />
što treba k onome što jest – između televizije<<strong>br</strong> />
i publike kao da postoji prešutni<<strong>br</strong> />
dosluh o sfumatu: televizija ne samo da<<strong>br</strong> />
stvarnost ne čini jasnom nego je sva njezina<<strong>br</strong> />
uloga biti dimnom zavjesom što zastire<<strong>br</strong> />
pogled na svijet. Televizija, glasilo<<strong>br</strong> />
društvene hipokrizije, autentičan je odgovor<<strong>br</strong> />
na potrebu da se ne zna: između televizije<<strong>br</strong> />
i publike prešutan je dosluh o laži,<<strong>br</strong> />
i tv, ta masovna industrija laži, tu nasušnu<<strong>br</strong> />
potrebu auditorija zadovoljava infinitezimalno.<<strong>br</strong> />
Osjećaj manjka informacija,<<strong>br</strong> />
kao što je jednom pisao Hrvoje Hribar,<<strong>br</strong> />
nesvjesni je izraz želje za konačnom informacijom;<<strong>br</strong> />
ne onom koja bi bila potpunija,<<strong>br</strong> />
već onom koja bi izvijestila o kraju<<strong>br</strong> />
čitavoga ovog povijesnog mučenja. Rekao<<strong>br</strong> />
bih da kako s televizijom, tako stvari stoje<<strong>br</strong> />
s medijima napose: vrijeme pred zaslonom,<<strong>br</strong> />
čekanje je na nemoguću obavijest,<<strong>br</strong> />
iščekivanje Apokalipse.<<strong>br</strong> />
U međuvremenu preostaje nam da se<<strong>br</strong> />
tu i tamo prisjetimo lekcije o javnosti koja<<strong>br</strong> />
pretpostavlja racionalnu formu argumentacije,<<strong>br</strong> />
ako je već o jasnoći riječ: ovdje sam<<strong>br</strong> />
već jednom pisao o tome da mi moramo<<strong>br</strong> />
pretpostaviti mogućnost racionalne argumentacije<<strong>br</strong> />
kao formu javnog komuniciranja,<<strong>br</strong> />
e da bi javnosti uopće bilo. Ali, ako išta<<strong>br</strong> />
karakterizira hrvatsku javnost, to je onda<<strong>br</strong> />
posvemašnja odsutnost racionaliteta: hrvatski<<strong>br</strong> />
mediji prije zastiru pogled na stvarnost<<strong>br</strong> />
no što je pojašnjavaju. Ne čudi stoga<<strong>br</strong> />
hrvatski nesporazum u komunikaciji<<strong>br</strong> />
sa svijetom – on je ponajprije naš nespo-<<strong>br</strong> />
36 <strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
36<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Čekajući<<strong>br</strong> />
sudnji dan<<strong>br</strong> />
Fascinantno je da u hrvatskoj štampi možete pročitati tekst o bilo čemu,<<strong>br</strong> />
ali ne o jednoj nevjerojatnoj okolnosti: o činjenici da je dosadašnji ministar<<strong>br</strong> />
policije Tomislav Karamarko surađivao s Ninoslavom Pavićem, baš kao što je<<strong>br</strong> />
budući ministar policije Ranko Ostojić radio za Ninoslava Pavića! U tome smo<<strong>br</strong> />
jedinstvena zemlja na svijetu<<strong>br</strong> />
razum s nama samima. Upravo tamo gdje<<strong>br</strong> />
nastojimo oko razumijevanja društvenih,<<strong>br</strong> />
političkih i kulturnih procesa, u sferi društvene<<strong>br</strong> />
refleksije, tamo gdje društvo proizvodi<<strong>br</strong> />
ideje o sebi samome, hrvatski mediji<<strong>br</strong> />
ne samo da stvarnost čine nerazumljivom<<strong>br</strong> />
nego i javnost nerazumnom. Hrvatski mediji<<strong>br</strong> />
javnost ne samo da izbezumljuju nego<<strong>br</strong> />
je čine bezumnom. Iracionalnom. Tamo<<strong>br</strong> />
gdje bismo trebali dobiti odgovor na svoja<<strong>br</strong> />
pitanja, zjapi praznina: na televiziji se<<strong>br</strong> />
to naročito do<strong>br</strong>o vidi, jer se na TV-u vidi<<strong>br</strong> />
i ono čega nema, ne samo ono čega ima. S<<strong>br</strong> />
druge strane, postoje objašnjenja koja nisu<<strong>br</strong> />
tražena, koja su baš zato dovoljna optužba:<<strong>br</strong> />
suvišna, nelogična tumačenja nedogođenog.<<strong>br</strong> />
Između tog manjka i suviška postoji<<strong>br</strong> />
jasna dijalektika: na mjesto nedostajuće<<strong>br</strong> />
informacije stupa ideološka laž. Ono što<<strong>br</strong> />
bi bilo zanimljivo razvidjeti svakako je pitanje:<<strong>br</strong> />
Čija je to laž? Čija je to i koja ideologija?<<strong>br</strong> />
Konačno, čiji su ideološki relej hrvatski<<strong>br</strong> />
mediji?<<strong>br</strong> />
pogledajmo klasičan primjer:<<strong>br</strong> />
4. srpnja 2007. godine „Jutarnji list“<<strong>br</strong> />
objavio je tekst naslovljen „Zagorčev pokušaj<<strong>br</strong> />
udara na Mesića, Bajića i Sanadera“.<<strong>br</strong> />
Naime, tada još Ninoslav Pavić, Mladen<<strong>br</strong> />
Pleše i Davor Butković nisu ni slutili<<strong>br</strong> />
da je istinska arcinemeza Ivo Sanader, ali<<strong>br</strong> />
to za ovu storiju nije od posebnog značaja.<<strong>br</strong> />
Tekst je nemoguće prepričati, jer svaka<<strong>br</strong> />
je interpretacija skrnavljenje, pa donosim<<strong>br</strong> />
njegov presudni, uvodni dio u citatu: „Zadnji<<strong>br</strong> />
pokušaj generala Zagorca da se o<strong>br</strong>ani<<strong>br</strong> />
od izručenja Hrvatskoj i od optužaba za<<strong>br</strong> />
utaju goleme količine novca namijenjenog<<strong>br</strong> />
kupnji oružja ujedinio je hrvatski državni i<<strong>br</strong> />
pravosudni vrh.<<strong>br</strong> />
I premijer Ivo Sanader, i predsjednik<<strong>br</strong> />
Stjepan Mesić, i državni odvjetnik Mladen<<strong>br</strong> />
Bajić smatraju kako Zagorec svojim najnovijim<<strong>br</strong> />
potezima pokušava uzdrmati hrvatski<<strong>br</strong> />
pravni i politički poredak kako bi izbjegao<<strong>br</strong> />
izručenje i suđenje. Naime, Zagorec<<strong>br</strong> />
tvrdi da je glavni državni odvjetnik Mladen<<strong>br</strong> />
Bajić od njega tražio milijun i pol eura<<strong>br</strong> />
mita kako bi odustao od optužaba. Novac<<strong>br</strong> />
je, tvrdi Zagorac, trebao biti isplaćen u tri<<strong>br</strong> />
‘tranše’ po 500.000 eura svaka, a obavijest<<strong>br</strong> />
o tome gdje i kako će biti isplaćen trebala<<strong>br</strong> />
je biti plasirana preko šifriranih rečenica i<<strong>br</strong> />
poruka u Dnevniku HRT-a.“<<strong>br</strong> />
Tako je dakle „Jutarnji list“ započeo<<strong>br</strong> />
tekst o beskompromisnoj borbi predsjednika<<strong>br</strong> />
države Stjepana Mesića i predsjednika<<strong>br</strong> />
Vlade Ive Sanadera, koji ne posustaju u<<strong>br</strong> />
odlučnoj borbi protiv mita i korupcije i svih<<strong>br</strong> />
oblika organiziranoga kriminala. U nastavku<<strong>br</strong> />
tog nepotpisanog, redakcijskog teksta<<strong>br</strong> />
čitamo da je „Zagorec Perkoviću plasirao<<strong>br</strong> />
dokument, za koji državna vlast tvrdi<<strong>br</strong> />
da je falsificiran, u kojem stoji da je premijer<<strong>br</strong> />
Sanader deponirao 19 tona zlatnih<<strong>br</strong> />
poluga na Britanskim djevičanskim otocima.“<<strong>br</strong> />
Ne piše to slučajno: informacija o<<strong>br</strong> />
famoznih 19 tona tipična je retorička taktika<<strong>br</strong> />
preusmjerivanja pozornosti s bitnog,<<strong>br</strong> />
red herring: zavedeni tragom tih preteških<<strong>br</strong> />
19 T, čitatelj su smetnuli s uma bezumnu<<strong>br</strong> />
uvodnu vijest o kriptografskom poduhvatu<<strong>br</strong> />
stoljeća, o obavijesti koja je trebala „biti<<strong>br</strong> />
plasirana preko šifriranih rečenica i poruka<<strong>br</strong> />
u Dnevniku HRT-a“.<<strong>br</strong> />
Sad polako. Zastanimo na tren. Što se<<strong>br</strong> />
tu kaže? Kaže se da: 1) Zagorec tvrdi da je<<strong>br</strong> />
glavni državni odvjetnik Mladen Bajić od<<strong>br</strong> />
njega tražio milijun i pol eura mita kako bi<<strong>br</strong> />
odustao od optužaba; potom 2) da je novac<<strong>br</strong> />
je trebao biti isplaćen u tri „tranše”, po<<strong>br</strong> />
500.000 eura svaka, i 3) da je obavijest o<<strong>br</strong> />
tome gdje i kako će biti isplaćen trebala biti<<strong>br</strong> />
plasirana preko šifriranih rečenica i poruka<<strong>br</strong> />
u Dnevniku HRT-a!<<strong>br</strong> />
Sumanuto. Suludo. Čak i za hrvatsku<<strong>br</strong> />
javnost, bezo<strong>br</strong>azno nerazumno. Ali, ne<<strong>br</strong> />
radi se ovdje uopće o tome da je sumanuta<<strong>br</strong> />
Zagorčeva tvrdnja, ili navod tekstopisca<<strong>br</strong> />
da Zagorec nešto tvrdi, nego je suludo bezo<strong>br</strong>azna<<strong>br</strong> />
cijela ova nemušta konstrukcija:<<strong>br</strong> />
Mladen Bajić je tražio mito, a gdje i kako<<strong>br</strong> />
će taj mito biti isplaćen, bilo bi rečeno ni<<strong>br</strong> />
manje ni više nego u središnjem Dnevniku<<strong>br</strong> />
HRT-a, šifriranim rečenicama i porukama.<<strong>br</strong> />
Degutantno! Idiotski špiclovski um<<strong>br</strong> />
koji je do ove mjere ponizio hrvatsku javnost<<strong>br</strong> />
da mora čitati redakcijske – uočimo da<<strong>br</strong> />
je u „Jutarnjem listu“ ipak preostalo srama,<<strong>br</strong> />
pa se nitko pod ovu svinjariju nije htio potpisati<<strong>br</strong> />
– vijesti takva tipa, zapravo je zaslužio<<strong>br</strong> />
javno prokazivanje i, mislim, ne samo<<strong>br</strong> />
javnu osudu nego i – sud. Jer, upravo ovakve<<strong>br</strong> />
imbecilne uvrjede javnom razumu poruka<<strong>br</strong> />
su da nas se drži kretenima, da nam se<<strong>br</strong> />
može raditi što god se hoće, i da se pri tome<<strong>br</strong> />
beskrajno bahato drži da ta hrvatska javnost<<strong>br</strong> />
ništa ne razumije, a ako štogod i shvaća,<<strong>br</strong> />
niti što može, niti što smije. Onaj tko je<<strong>br</strong> />
sastavio ovakvu vijest, odašiljući je posredstvom<<strong>br</strong> />
„Jutarnjega lista“ u javnost, nakanio<<strong>br</strong> />
je samo jedno: tu javnost zastrašiti, jer i budali<<strong>br</strong> />
je savršeno jasno da se ova vijest izruguje<<strong>br</strong> />
zdravom razumu. Svatko razuman<<strong>br</strong> />
istom će se zapitati kako bi to Zoran Šprajc<<strong>br</strong> />
šifrirao i komu bi on to kriptirano odaslao<<strong>br</strong> />
poruku usred svoje emisije – da ne razrađujemo<<strong>br</strong> />
sada temu Šprajcova fizičkog o<strong>br</strong>ačuna<<strong>br</strong> />
sa svakim tko bi mu s takvim prijedlogom<<strong>br</strong> />
teksta koji treba pročitati u Dnevniku<<strong>br</strong> />
HRT-a nadobudno prišao – no upravo u<<strong>br</strong> />
tome i jest poanta: tu razum staje, i na to<<strong>br</strong> />
pitanje razum nikada neće dobiti odgovor:<<strong>br</strong> />
ne samo da nikada nećemo razumjeti logi-<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 37<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 37
38<<strong>br</strong> />
hrvatski Mediji ideološki relej<<strong>br</strong> />
ku ovih događaja nego su oni i imali namjeru<<strong>br</strong> />
stvoriti ambijent iracionalnog, ambijent<<strong>br</strong> />
nelagode, ambijent straha, unutar kojega su<<strong>br</strong> />
protagonisti ovakvih događaja, baš kao i takvi<<strong>br</strong> />
događaji, jedino mogući.<<strong>br</strong> />
jedna se osoba tereti, druga ne<<strong>br</strong> />
U hrvatske medije ovakve infamne „vijesti“,<<strong>br</strong> />
običaj je kazati, stižu iz famoznog<<strong>br</strong> />
obavještajnoga podzemlja. Krivo. To obavještajno<<strong>br</strong> />
podzemlje samo je manufaktura<<strong>br</strong> />
specijalizirana za proizvodnju bespoke<<strong>br</strong> />
informacija: radi se po narudžbi, i upravo<<strong>br</strong> />
je stoga ovdje kudikamo produktivnije doznati<<strong>br</strong> />
tko je naručitelj. U Hrvatskoj i inače s<<strong>br</strong> />
naručiteljima nemamo sreće, nikako da im<<strong>br</strong> />
vidimo lice, no ponešto se ipak može shvatiti<<strong>br</strong> />
zapitamo li se: Cui bono? Za čije do<strong>br</strong>o<<strong>br</strong> />
se objavljuju ovakve „informacije“?<<strong>br</strong> />
Pomozimo sebi – svatko za svoju vježbu<<strong>br</strong> />
može primjere potražiti sam, u sjećanju ili<<strong>br</strong> />
u novinama, svejedno – s par primjera:<<strong>br</strong> />
• Ivan Jarnjak više nije pod uskočkom<<strong>br</strong> />
istragom afere Fimi-media. Tako je još 2.<<strong>br</strong> />
prosinca odlučio USKOK, jer u istrazi nisu<<strong>br</strong> />
nađeni dokazi da bi bio počinitelj nekog od<<strong>br</strong> />
kaznenih djela za koja je bio osumnjičen.<<strong>br</strong> />
Tako glasi klasična formulacija vijesti o<<strong>br</strong> />
obustavi istrage protiv Ivana Jarnjaka. Jarnjaka<<strong>br</strong> />
je teretila bivša HDZ-ova blagajnica<<strong>br</strong> />
Branka Pavošević, koja je USKOK-u ispričala<<strong>br</strong> />
da je jednom prilikom osobno donio<<strong>br</strong> />
novac u stranku, kao i da joj je naređivao<<strong>br</strong> />
pojedine isplate. Može li itko u hrvatskoj<<strong>br</strong> />
javnosti odgovoriti na pitanje kako to da<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
svjedočenje jedne te iste osobe, blagajnice<<strong>br</strong> />
Branke Pavošević, jednu osobu tereti, dok<<strong>br</strong> />
drugu ne? Tamo gdje je u slučaju šifriranih<<strong>br</strong> />
poruka stršao suvišak, ovdje zjapi manjak:<<strong>br</strong> />
Što to zapravo znači da za jedne svjedočanstvo<<strong>br</strong> />
neke osobe biva dovoljnom optužbom,<<strong>br</strong> />
dok za druge ti 'dokazi' ne dostaju?<<strong>br</strong> />
• HRT je prenio da Anto Nobilo, odvjetnik<<strong>br</strong> />
Josipa Boljkovca, tvrdi kako nije njegov<<strong>br</strong> />
klijent ubojica nego je to „drug Mićo”. Nobilo<<strong>br</strong> />
kaže kako je proveo svoju istragu koristeći<<strong>br</strong> />
dokumente koji su dostupni svim<<strong>br</strong> />
građanima pa i policiji. A part od nadnaravnih<<strong>br</strong> />
sposobnosti časnog Ante Nobila,<<strong>br</strong> />
koji u predahu između tae kwon do treninga<<strong>br</strong> />
i poslovnog razgovora s Končarom<<strong>br</strong> />
pronalazi u samostalnim istragama dokumente<<strong>br</strong> />
koji nepobitno dokazuju nevinost ili<<strong>br</strong> />
krivnju za događaje otprije 66 godina, no<<strong>br</strong> />
može li itko u Hrvatskoj odgovoriti na pitanje<<strong>br</strong> />
kako to da se cijela ova farsa oko uhićenja<<strong>br</strong> />
Josipa Boljkovca odvila u krugu osoba<<strong>br</strong> />
povezanih dugogodišnjim višestrukim<<strong>br</strong> />
vezama, i nije li možda onda slučaj da su<<strong>br</strong> />
poneka neprijateljstva ovdje hinjena i dogovorena,<<strong>br</strong> />
što će reći da su institucije sustava<<strong>br</strong> />
zlorabljene ne samo u privatne pred<<strong>br</strong> />
i postizborne svrhe već u jedinstvenu svrhu<<strong>br</strong> />
obmane javnosti? Zanimljivo je u tom<<strong>br</strong> />
smislu primijetiti da je cijeli događaj samo<<strong>br</strong> />
realizacija scenarija opisanog još u mjesecu<<strong>br</strong> />
travnju 2007. godine na jednom od znamenitih<<strong>br</strong> />
hrvatskih blogova, da su svi akteri<<strong>br</strong> />
događajem na različite načine profitirali,<<strong>br</strong> />
a da prvotna inspiracija animoziteta Bolj-<<strong>br</strong> />
kovca i Josipa Perkovića, čak ni u aluziji<<strong>br</strong> />
nije ni natuknuta.<<strong>br</strong> />
• Konačno, pogledajmo vijest s jednog od<<strong>br</strong> />
ovdašnjih portala: „Zanimljivo je da je Ranko<<strong>br</strong> />
Ostojić, iako je Ninu Pavića „o<strong>br</strong>ađivao”,<<strong>br</strong> />
kod njega u EPH Holdingu dobio unosan i<<strong>br</strong> />
visokopozicioniran posao nakon što je otišao<<strong>br</strong> />
iz policije.” Tipična vijest i tipičan portal:<<strong>br</strong> />
tko o čemu, internet o Paviću, kad već<<strong>br</strong> />
tisak šuti. No, s onu stranu svake primisli<<strong>br</strong> />
o mogućoj pristranosti budućeg ministra<<strong>br</strong> />
policije Ranka Ostojića, ipak je fascinantno<<strong>br</strong> />
da u hrvatskoj štampi možete pročitati<<strong>br</strong> />
tekst o bilo čemu, svemu i svačemu, ali ne<<strong>br</strong> />
o jednoj nevjerojatnoj okolnosti: o činjenici<<strong>br</strong> />
da je dosadašnji ministar policije Tomislav<<strong>br</strong> />
Karamarko surađivao s Ninoslavom Pavićem,<<strong>br</strong> />
baš kao što je budući ministar policije<<strong>br</strong> />
Ranko Ostojić radio za Ninoslava Pavića!<<strong>br</strong> />
U tome smo jedinstvena zemlja na svijetu:<<strong>br</strong> />
naši ministri policije izravno rade s vlasnikom<<strong>br</strong> />
najvećega medijskog pogona u zemlji!<<strong>br</strong> />
Bez velikih misli, zaključaka i rezimea,<<strong>br</strong> />
čak i rezignacije, kažimo na kraju da je<<strong>br</strong> />
možda upravo to razlog da se u izdanjima<<strong>br</strong> />
toga pogona onda javljaju nepotpisani, redakcijski<<strong>br</strong> />
tekstovi koji šifrirane poruke<<strong>br</strong> />
odašilju kroz Šprajcov Dnevnik. Napokon,<<strong>br</strong> />
za čije se onda do<strong>br</strong>o stvara taj informacijski<<strong>br</strong> />
kaos, to ozračje zebnje?<<strong>br</strong> />
Dajte, molim vas, ako nas i prave budalama,<<strong>br</strong> />
ne pravimo se blesavi: pa ako iz teksta<<strong>br</strong> />
ova tri primjera izuzmemo blagajnicu koja<<strong>br</strong> />
hoće ići na more, pitanje je za milijun kuna:<<strong>br</strong> />
A što povezuje ostale spomenute?
40<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>isani Prostor<<strong>br</strong> />
POSTIZBORNA ANALIZA<<strong>br</strong> />
HDZ je promašio ‘ceo fudbal’<<strong>br</strong> />
Rezultati parlamentarnih izbora u Hrvatskoj potvrdili su nekoliko<<strong>br</strong> />
važnih trendova u ponašanju birača i poslali opomenu<<strong>br</strong> />
pred isključenje ili isključenje strankama i (bivšim) liderima<<strong>br</strong> />
koji ne razumiju prostor u kojem djeluju i vrijeme u kojem se nalaze.<<strong>br</strong> />
Stranke Kukuriku koalicije (SDP, HNS, IDS i HSU) imaju legitimno<<strong>br</strong> />
pravo nazivati se pobjednicima izbora. Pobjedu ne umanjuje<<strong>br</strong> />
činjenica da je koalicija dobila oko 120 tisuća glasova manje<<strong>br</strong> />
nego što su ove četiri stranke dobile pojedinačno na parlamentarnim<<strong>br</strong> />
izborima 2007. godine, kada je slavio danas ozloglašeni<<strong>br</strong> />
Ivo Sanader i HDZ, jer je cilj izbornog nadmetanja, logično, osvajanje<<strong>br</strong> />
izvršne vlasti. Podsjetimo, na izborima<<strong>br</strong> />
prije četiri godine, HNS-u je „propalo”<<strong>br</strong> />
40 posto glasova, a HSU-u nevjerojatnih<<strong>br</strong> />
87 posto glasova! Ukratko, možemo reći<<strong>br</strong> />
kako se Kukuriku savez isplatio svim akterima<<strong>br</strong> />
jer na lijevom centru nije bilo „propalih”<<strong>br</strong> />
glasova: SDP je osvojio rekordan<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oj mandata i daje premijera. HNS je također<<strong>br</strong> />
osvojio rekordan <strong>br</strong>oj mandata u<<strong>br</strong> />
parlamentu. HSU se vratio na maksimum<<strong>br</strong> />
iz 2003. godine kada je, kao i danas, imao<<strong>br</strong> />
tri mandata, a IDS je, uz mandate, dobio<<strong>br</strong> />
mogućnost sudjelovanja u izvršnoj vlasti.<<strong>br</strong> />
S druge strane, Hrvatska demokratska<<strong>br</strong> />
zajednica tijekom dva vladajuća mandata<<strong>br</strong> />
učinila je sve da rastoči stranke desnog<<strong>br</strong> />
centra i birače ove opcije natjera da osta-<<strong>br</strong> />
nu kod kuće na izborni dan. No, kako izbori nisu samo puki z<strong>br</strong>oj<<strong>br</strong> />
glasova, jednako je važno iščitati temeljne vrijednosne poruke<<strong>br</strong> />
koje su vidljive iz rezultata ovih izbora.<<strong>br</strong> />
HDZ je bio nositelj tradicionalnih vrijednosti i (pre)dominantno<<strong>br</strong> />
je naglašavao politike identiteta – sjetimo se plašenja birača<<strong>br</strong> />
„crvenom” opasnošću, novom Jugoslavijom, povratkom komunizma<<strong>br</strong> />
i slično. Jadranka Kosor je promašila „ceo fudbal” (ako<<strong>br</strong> />
smijemo biti ironični) igranjem na kartu identiteta – tako su barem<<strong>br</strong> />
pokazali rezultati ovih izbora – nije uspjela mobilizirati čak<<strong>br</strong> />
ni svoje birače!<<strong>br</strong> />
Teško da bi itko, pri zdravom razumu, mogao tvrditi da je Hrvatska<<strong>br</strong> />
prije četiri godine bila bogata zemlja, ali zasigurno je bilo<<strong>br</strong> />
više novca u optjecaju nego danas. HDZ je tada, očito, stvorio klijentelističku<<strong>br</strong> />
mrežu u kojoj je upravljanje državnim resursima<<strong>br</strong> />
bilo zapravo shvaćeno kao raspodjela plijena pri čemu je važila<<strong>br</strong> />
deviza „tko bliže oltaru, bolje misu čuje”. Time je politika postala<<strong>br</strong> />
puki instrument stjecanja osobnoga materijalnog bogastva, ali i<<strong>br</strong> />
moći koja je od institucija pravila cirkus, a od zakona obična slova<<strong>br</strong> />
na papiru. Konkretno, HDZ-ov klijentelizam proizveo je ogro-<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
mnu količinu građana koji, legalno ili nelegalno, ovise o budžetu<<strong>br</strong> />
koji je dolaskom krize bio sve tanji. No, vrijeme u kojem se novac<<strong>br</strong> />
dijeli šakom i kapom je iza nas. Grubo rečeno, kombinacijom klijentelizma<<strong>br</strong> />
i politike identiteta HDZ je uspio skupiti 563 tisuće glasova<<strong>br</strong> />
građana što je (čak ili samo?) 275 tisuća glasova manje nego<<strong>br</strong> />
na izborima 2007. godine.<<strong>br</strong> />
Osim što je, opterećen nevjerodostojnošću i korupcijom, HDZ<<strong>br</strong> />
uspio smanjiti svoj birački korpus, uspio je i „utopiti” Hrvatsku seljačku<<strong>br</strong> />
stranku. Iako je ova stranka dobila više od 70 tisuća glasova,<<strong>br</strong> />
izborni prag je prešla samo u II. izbornoj jedinici, a ovaj sunovrat<<strong>br</strong> />
HSS-a opomena je „pred isključenje” birača zbog „držanja<<strong>br</strong> />
ljestvi” HDZ-u i sudjelovanja u raspodjeli<<strong>br</strong> />
plijena, kao i zbog lošeg stanja u poljoprivredi<<strong>br</strong> />
koja bi trebala biti područje užeg interesa<<strong>br</strong> />
HSS-a.<<strong>br</strong> />
Ostale stranke na desnici, prije svega,<<strong>br</strong> />
HSP Ante Đapića (Danijela Srba), HSP<<strong>br</strong> />
A.S. Ruže Tomašić, Hrast, HČSP… nisu<<strong>br</strong> />
se uspjele nametnuti zbog razjedinjenosti<<strong>br</strong> />
čiji je produkt rasipanje glasova i potpuno<<strong>br</strong> />
potonuće na izborima. Iščitavajući „programe”<<strong>br</strong> />
ovih stranaka i uzimajući u obzir<<strong>br</strong> />
kompetentnost i vjerodostojnost njihovih<<strong>br</strong> />
lidera, možda je njihov rezultat zapravo –<<strong>br</strong> />
jurica galešić,<<strong>br</strong> />
dobar za Hrvatsku. No, postoji još jedna<<strong>br</strong> />
mag. politologije<<strong>br</strong> />
stranka, ako je tako možemo nazvati, koja<<strong>br</strong> />
se može smatrati pobjednikom – riječ je o<<strong>br</strong> />
Hrvatskim laburistima Dragutina Lesara.<<strong>br</strong> />
Dobili su velikih šest mandata i 121 tisuću glasova. Laburisti su<<strong>br</strong> />
„pokupili” veliki <strong>br</strong>oj protestnih glasova na ljevici, bili su nositelj<<strong>br</strong> />
radničkog „štiha” i uporno pozivali na vrijednosti rada iako njihov<<strong>br</strong> />
lider, primjerice, osim sindikalnog i saborskog, nema staža<<strong>br</strong> />
u realnom radnom sektoru. Laburisti su, naprosto, bili na pravom<<strong>br</strong> />
mjestu u pravo vrijeme, kao i nezavisni don Ivan Grubišić<<strong>br</strong> />
koji je osvojio dva mandata s pričom o povratku morala u politiku.<<strong>br</strong> />
Zaključno, budućnost ovog društva ovisi podjednako i o učinku<<strong>br</strong> />
Kukuriku koalicije u sljedećem mandatu, ali i o eventualnom<<strong>br</strong> />
„demokratskom provjetravanju” HDZ-a koji će, naravno, ostati<<strong>br</strong> />
stožerna stranka desnog centra i nositelj demokršćanskih vrijednosti.<<strong>br</strong> />
S nacionalističkom frazeologijom i folklorom moguće<<strong>br</strong> />
je raskrstiti samo demokratskom preo<strong>br</strong>azbom HDZ-a iz pokreta<<strong>br</strong> />
u političku stranku. Ako se to dogodi, Kukuriku koalicija imat<<strong>br</strong> />
će ozbiljnu oporbu koja se bavi pravom politikom – strategijom redistribucije,<<strong>br</strong> />
održanja i uvećanja državne imovine. I više nikada<<strong>br</strong> />
sustav neće proizvesti premijera koji je u zatvoru zbog korupcije.<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> na ovim stranicama otvara prostor autorima koji žele<<strong>br</strong> />
izraziti svoje mišljenje i stav o ključnim društvenim pojavama,<<strong>br</strong> />
problemima i trendovima koji oblikuju budućnost<<strong>br</strong> />
IZ KUTA NEUROZNANOSTI<<strong>br</strong> />
Ubojice – posljedica slobodne<<strong>br</strong> />
volje ili poremećena mozga?<<strong>br</strong> />
Kada bi zanstvenici i forenzični pasihijatri mogli podastrijeti<<strong>br</strong> />
dovoljno dokaza da isključivo mozak dirigira mišljenje i ponašanje<<strong>br</strong> />
te da čovjek nema tzv. „slobodne volje”, odvjetnici bi u<<strong>br</strong> />
bliskoj budućnosti mogli uvjeriti porotu da optuženici možda i<<strong>br</strong> />
nisu odgovorni za počinjena kaznena djela. Pokušajte zamisliti<<strong>br</strong> />
da ste porotnik u slučaju višestrukog ubojstva i da nikad niste niti<<strong>br</strong> />
čuli za riječ neuroznanost, što većina prosječnih ljudi objektivno<<strong>br</strong> />
nije čula. U uobičajenom scenariju porotnici<<strong>br</strong> />
takva zločinca osude na maksimalnu zatvorsku<<strong>br</strong> />
ili smrtnu kaznu. Međutim u ovom<<strong>br</strong> />
zamišljenom slučaju jedan od sudskih vještaka<<strong>br</strong> />
je forenzični psihijatar sa znanjem<<strong>br</strong> />
iz neuroznanosti koji nizom modernih slika<<strong>br</strong> />
ubojičina mozga dokazuje da čin ubojice<<strong>br</strong> />
nije bio „akt slobodne volje”, nego isključivo<<strong>br</strong> />
akt njegova oštećenog/disfunkcionalnog<<strong>br</strong> />
mozga koji je kemijski drugačiji i dodatno<<strong>br</strong> />
„pretovaren” lošim iskustvima trajno pohranjenima<<strong>br</strong> />
u memoriji. Presuda bi u tom<<strong>br</strong> />
slučaju bila najvjerojatnije oslobađajuća<<strong>br</strong> />
ili u najgorem slučaju obvezno liječenje na<<strong>br</strong> />
odjelu forenzične psihijatrije.<<strong>br</strong> />
Legalne i etičke implikacije moderne neuroznanosti<<strong>br</strong> />
su polako ali sigurno poče-<<strong>br</strong> />
le zadirati u sve pore društva. Ako je netko ubojica ili pedofil,<<strong>br</strong> />
je li to posljedica njegove slobodne volje ili njegova “poremećena<<strong>br</strong> />
mozga”? Ako je netko terorist i ako je ubio stotine ljudi jer mu<<strong>br</strong> />
je to „netko viši” naredio, je li kriv on ili njegov mozak koji sluša<<strong>br</strong> />
poruke koje dolaze „direktno s neba”, tj. je li bio psihotičan kod<<strong>br</strong> />
počinjenja takva djela? Ili su takvom teroristu ideolozi „oprali<<strong>br</strong> />
mozak”? Presude bi u takvim slučajevima dobile jednu sasvim<<strong>br</strong> />
drugu dimenziju koja se ne bi sviđala tradicionalnom pravosuđu,<<strong>br</strong> />
ni društvu općenito. Moderna je znanost donijela niz novihspoznaja,<<strong>br</strong> />
skinula nekolicinu stigmi i promijenila puno zakona.<<strong>br</strong> />
Međutim, još uvijek postoje snažne debate u javnosti oko korištenja<<strong>br</strong> />
znanstvenih dokaza u pravne i ostale svrhe. Progres u neuroznanosti<<strong>br</strong> />
i tehnologiji otvara Pandorinu kutiju gdje se, čini se,<<strong>br</strong> />
i oni najspretniji teško mogu snaći. Izradba je novih zakona neophodna,<<strong>br</strong> />
no i dalje se postavlja temeljno pitanje na koje se još<<strong>br</strong> />
uvijek ne zna odgovoriti; kakva je točno veza između funkcije<<strong>br</strong> />
mozga i slobodne volje pojedinca? Danas se vrlo do<strong>br</strong>o zna da<<strong>br</strong> />
postoji genetski određeno nasilničko ponašanje, genetska sklonost<<strong>br</strong> />
ovisnosti i sl. Temeljem tih spoznaja postavlja se niz pitanja<<strong>br</strong> />
od kojih je jedno najvažnije: treba li kriminalca osuditi na doživotnu<<strong>br</strong> />
ili smrtnu kaznu ili ga liječiti, mijenjati rad njegova mozga<<strong>br</strong> />
i u konačnici rehabilitirati?<<strong>br</strong> />
Logika znanstvenika otprilike ide ovako: mozak određuje um<<strong>br</strong> />
i mozak je podložan svim pravilima iz fizičkog svijeta. Ako je fizički<<strong>br</strong> />
svijet jasno (pred)određen i uvjetovan, onda i naš mozak<<strong>br</strong> />
mora biti jasno (pred)određen i uvjetovan. Ako je to zaista tako,<<strong>br</strong> />
onda prvo pitanje koje proizlazi iz prethodnog<<strong>br</strong> />
logičnog slijeda glasi: jesu li i naše<<strong>br</strong> />
misli koji proizlaze iz mozga već unaprijed<<strong>br</strong> />
određene? U tom slučaju slobodna volja<<strong>br</strong> />
koju mislimo da imamo nije ništa ništa<<strong>br</strong> />
drugo nego samo jedna velika iluzija. Ako<<strong>br</strong> />
je slobodna volja zaista samo iluzija, onda<<strong>br</strong> />
kompletna koncepcija o „odgovornosti za<<strong>br</strong> />
vlastite postupke” mora na veliku reviziju.<<strong>br</strong> />
Naime, jesmo li onda zaista odgovorni za<<strong>br</strong> />
na naša djela?<<strong>br</strong> />
Iako je ova ideja progonila filozofe de-<<strong>br</strong> />
setljećima, danas se njome bave forenzič-<<strong>br</strong> />
dr. sanja radeljak,<<strong>br</strong> />
ni psihijatri-vještaci, neuroznanstvenici,<<strong>br</strong> />
forenzički vještak<<strong>br</strong> />
pravnici i političari. Odvjetnici kriminalaca<<strong>br</strong> />
traže onu malu „rupu u mozgu”, nekakvu<<strong>br</strong> />
disfunkciju na slikama mozga svojih<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>anjenika kako bi ih oslobodili krivnje i uzeli svoj novac. Gdje<<strong>br</strong> />
je granica? Istovremeno mora biti jasno da bez obzira što bi se<<strong>br</strong> />
uzrok nekog kriminalnog djela mogao pripisati promijenjenim<<strong>br</strong> />
procesima u mozgu, ta činjenica nikako ne znači da je počinitelj<<strong>br</strong> />
nevin i da ne mora odgovarati za svoje postupke. Još 80-ih godina<<strong>br</strong> />
prošlog stoljeća postavljena je neuroznanstvena teorija determinizma,<<strong>br</strong> />
koja pokazuje da se mozak aktivira oko 1 sekunde prije<<strong>br</strong> />
neke svjesne radnje kao što je pokret rukom. To znači da mozak<<strong>br</strong> />
nesvjesno donosi odluku o svjesnoj radnji prije nego je ona izvršena.<<strong>br</strong> />
Što znači da naš mozak zna za našu odluku 300 milisekundi<<strong>br</strong> />
prije naše svijesti. Taj bi znanstveni dokaz govorio u prilog da<<strong>br</strong> />
je naša slobodna volja samo iluzija. Je li to baš tako? Nije, jer ipak<<strong>br</strong> />
postoji jedan period od 100 milisekundi u kojem možemo ipak<<strong>br</strong> />
odustati od svjesnog pokreta ili ga spriječiti. I to vlastitom voljom<<strong>br</strong> />
ako mozak nije oštećen ili na neki način disfunkcionalan. Iz svega<<strong>br</strong> />
proizlazi da ljudski mozak, iako možda ne može dirigirati slobodno<<strong>br</strong> />
„hoću”, ipak može svjesno odlučiti u korist „neću” i to u<<strong>br</strong> />
slučaju da nije dokazano nikakvo znatno oštećenje mozga.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 41
portfolio<<strong>br</strong> />
kutiJe šibica, ciklus Mali grad<<strong>br</strong> />
Adeo Marković<<strong>br</strong> />
Adeo Marković (1984) rođen je u Zagrebu. Završava studij filozofije, bavi se<<strong>br</strong> />
grafikom, fotografijom i nekom vrstom „dizajna s porukom”.<<strong>br</strong> />
Prvi likovni kritičar koji je prepoznao nešto novo u njegovim radovima bio je,<<strong>br</strong> />
sad vec pokojni, prof. Juraj Baldani, jedan od legendi hrvatske likovne kritike<<strong>br</strong> />
i novinarstva. Također profesor filozofije Hrvoje Lasić O.P. prati jedan ciklus<<strong>br</strong> />
mladog autora. Već od prve izložbe i sam piše osvrte na svoje radove. Za tri<<strong>br</strong> />
posljednje izložbe isključivo sam piše tekst kojim se osvrće i tumači svoje misli<<strong>br</strong> />
koje prenosi na papir i platno. Imao je osam samostalnih izložbi u posljednjih<<strong>br</strong> />
nekoliko godina. Posljednja je bila u prosincu ove godine (2011) s naslovom<<strong>br</strong> />
Plastic smile, u kojoj se između ostalog bavi tematikom hiperaktivnosti kod<<strong>br</strong> />
odraslih...<<strong>br</strong> />
42<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 26. rujna 2011.<<strong>br</strong> />
26. rujna 2011. <strong>Objektiv</strong> 43
44<<strong>br</strong> />
ManiPulacijaMa do besPravniH kvadrata<<strong>br</strong> />
Ministarstvo građevine poslalo je<<strong>br</strong> />
zagrebačkoj Skupštini dokument<<strong>br</strong> />
u kojem nepobitno potvrđuje da<<strong>br</strong> />
su izmjene GUP-a, rađene pod<<strong>br</strong> />
krinkom ispravaka, protuzakonita<<strong>br</strong> />
radnja i kako je time nanesena<<strong>br</strong> />
golema šteta Gradu Zagrebu, a<<strong>br</strong> />
uostalom, i njegovu proračunu<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Piše: sanjin ŠPanOviĆ<<strong>br</strong> />
snimke: PiXsell<<strong>br</strong> />
Baš sada kada je Ivo Sanader<<strong>br</strong> />
izišao iz pritvora, Milanu Bandiću<<strong>br</strong> />
prijeti privremeni boravak<<strong>br</strong> />
u Remetincu. A tamo bi,<<strong>br</strong> />
nije to nemoguće, zagrebački<<strong>br</strong> />
gradonačelnik mogao završiti po istom<<strong>br</strong> />
scenariju kao i bivši premijer, osoba s kojom<<strong>br</strong> />
je Bandić svojedobno bio u boljim odnosima<<strong>br</strong> />
nego sa svojim, tada stranačkim,<<strong>br</strong> />
šefom Zoranom Milanovićem.<<strong>br</strong> />
Naime, Ministarstvo građevine poslalo<<strong>br</strong> />
je Skupštini dokument u kojem nepobitno<<strong>br</strong> />
potvrđuje da su izmjene GUP-a, rađene<<strong>br</strong> />
pod krinkom ispravaka, protuzakonita<<strong>br</strong> />
radnja i kako je time nanesena golema šteta<<strong>br</strong> />
Gradu Zagrebu, a uostalom, i njegovu<<strong>br</strong> />
proračunu.<<strong>br</strong> />
Taj je isti dokument koji <strong>Objektiv</strong> ima u<<strong>br</strong> />
posjedu, osim u Skupštinu, državna tajnica<<strong>br</strong> />
poslala i DORH-u, koji je odavno otvorio<<strong>br</strong> />
istragu u ovom slučaju. Za razliku od<<strong>br</strong> />
mnogih drugih kaznenih prijava u kojima<<strong>br</strong> />
se kao glavni lik spominje Bandić, u ovoj je<<strong>br</strong> />
policija djelovala i istraživala. No, stali su<<strong>br</strong> />
upravo na ovom dokumentu koji su čekali<<strong>br</strong> />
još od srpnja kada je, neslužbeno doznajemo,<<strong>br</strong> />
taj dopis i napisan.<<strong>br</strong> />
Tada je smijenjena Marina Matulović<<strong>br</strong> />
Dropulić, na čelo je došao Branko Bačić i<<strong>br</strong> />
HDZ-ovci su kalkulantski odlučili pričekati<<strong>br</strong> />
izbore i mogućnost koaliranja s Bandićem.<<strong>br</strong> />
(Da su to zaista i učinili, HDZ bi imao<<strong>br</strong> />
četiri mandata više, a Kukuriku četiri manje<<strong>br</strong> />
jer bi i onih Bandićevih dva, tri posto po<<strong>br</strong> />
D'Hontovoj metodi bilo dovoljno za dodatnog<<strong>br</strong> />
zastupnika u svakoj izbornoj jedinici).<<strong>br</strong> />
I sada, kada više nema druge, Ministarstvo<<strong>br</strong> />
pušta taj dokument, a u Zagrebu nastaje<<strong>br</strong> />
panika. U skupštinskim hodnicima<<strong>br</strong> />
jer ne znaju što će s, sada je to i službeno,<<strong>br</strong> />
ilegalno izgrađenim zgradama, a u Gradskoj<<strong>br</strong> />
upravi jer, sada je i to službeno, više<<strong>br</strong> />
nema izvlačenja već se mora priznati kriminalna<<strong>br</strong> />
djela. Točnije, njih 215!!!<<strong>br</strong> />
prva na redu Greta, ali ne Garbo<<strong>br</strong> />
A za ta kriminalna djela netko mora od-<<strong>br</strong> />
govarati. Prva koja će neke stvari morati<<strong>br</strong> />
ispričati i objasniti DORH-u bit će Greta<<strong>br</strong> />
Augustinović Pavičić, bivša tajnica Skupštine<<strong>br</strong> />
koja je sve potpisivala i čiji je potpis<<strong>br</strong> />
jedini pravi dokazni materijal.<<strong>br</strong> />
Ostalo će sve ići po usmenim svjedočanstvima<<strong>br</strong> />
jer potpisa gradonačelnika nema<<strong>br</strong> />
nigdje, a upravo se on neprestano u ovom<<strong>br</strong> />
slučaju spominje kao nalogodavac ovih<<strong>br</strong> />
radnji. Zbog toga je zaista za vjerovati da<<strong>br</strong> />
bi scenarij rješavanja ove istrage mogao<<strong>br</strong> />
počivati na istom principu kao i oni kontra<<strong>br</strong> />
Ive Sanadera. Već je jednom bilo objavljeno<<strong>br</strong> />
na naslovnici jednih dnevnih novina<<strong>br</strong> />
kako je Augustinović Pavičić, bivša tajnica<<strong>br</strong> />
Skupštine, rekla da je sve radila po nalogu<<strong>br</strong> />
Milana Bandića. Kasnije je to <strong>br</strong>že-bolje<<strong>br</strong> />
demantirano, ali tu informaciju o iskazu<<strong>br</strong> />
kasnije su ponavljali mnogi.<<strong>br</strong> />
I zato, zaista ne treba čuditi ako tajnica<<strong>br</strong> />
Skupštine po principu oprosnice, svjedoka<<strong>br</strong> />
pokajnika, otkrije cijelu zapovjednu liniju<<strong>br</strong> />
DORH-u i optuži Bandića. Pogotovo kada<<strong>br</strong> />
nakon nje, kao svjedoke, Mladen Bajić pozove<<strong>br</strong> />
sve sadašnje zastupnike SDP-a.<<strong>br</strong> />
Svi oni su, potvrdili su to za govornicom<<strong>br</strong> />
Skupštine i Tomislav Saucha i Jurica Meić,<<strong>br</strong> />
gledali kako Milan Bandić zvjerski napada<<strong>br</strong> />
i verbalno vrijeđa sadašnju tajnicu Skupštine<<strong>br</strong> />
Jadranku Blažević jer ona ne želi raditi<<strong>br</strong> />
isto kao što je radila njezina prethodnica,<<strong>br</strong> />
potezima pera mijenjati cijeli grad i<<strong>br</strong> />
omogućavati enormne zarade privatnim<<strong>br</strong> />
investitorima na štetu proračuna.<<strong>br</strong> />
Blažević je, naime, svih 25 novih ispravaka<<strong>br</strong> />
koje je Bandić želio progurati poslala<<strong>br</strong> />
Ministarstvu graditeljstva na mišljenje i<<strong>br</strong> />
tako spriječila nastavak iznimno unosnog<<strong>br</strong> />
biznisa.<<strong>br</strong> />
MiNistaRstvO pOtvRdilO:<<strong>br</strong> />
izmjene Gup-a zagreba<<strong>br</strong> />
protuzakonita su radnja<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 45
46<<strong>br</strong> />
ManiPulacijaMa do besPravniH kvadrata<<strong>br</strong> />
Greta Augustinović Pavičić navodno je<<strong>br</strong> />
radila po Bandićevu nalogu<<strong>br</strong> />
Na kraju, Bajić će sigurno imati nešto pitati<<strong>br</strong> />
i Željka Horvata, danas savjetnika gradonačelnika,<<strong>br</strong> />
a tada zamjenika Davora Jelavića,<<strong>br</strong> />
pročelnika Ureda za graditeljstvo.<<strong>br</strong> />
Horvat je bio taj koji je cijelu proceduru u<<strong>br</strong> />
ime Poglavarstva, a kasnije Gradske uprave<<strong>br</strong> />
provodio, a i njegovi potpisi postoje na<<strong>br</strong> />
nekim dokumentima. Taj isti Horvat je<<strong>br</strong> />
mjesecima <strong>br</strong>anio Bandića, Gretu i ostale<<strong>br</strong> />
od napada skupštinske većine, govoreći da<<strong>br</strong> />
je sve bilo po zakonima i propisima.<<strong>br</strong> />
po Sanaderovu scenariju<<strong>br</strong> />
Svi podatci i spoznaje na kraju lako<<strong>br</strong> />
mogu dovesti i do pozivanja gradonačelnika<<strong>br</strong> />
na obavijesni razgovor. Na tom razgovoru<<strong>br</strong> />
Bandić bi se, lako je moguće, mogao<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>aniti isto kao što se Sanader <strong>br</strong>anio<<strong>br</strong> />
na onoj snimci puštenoj na Youtubeu prošli<<strong>br</strong> />
tjedan.<<strong>br</strong> />
„Svi su se pozivali na mene, ali ja ništa<<strong>br</strong> />
nisam znao. Ja sam samo delao, a oni su<<strong>br</strong> />
to zakuhali. Pa rekel sam ja još na Skupštini<<strong>br</strong> />
da je tu bilo svinjarija” – lako bi ovako<<strong>br</strong> />
nešto mogao govoriti Bandić pred Bajićevim<<strong>br</strong> />
istražiteljima. Kada je afera GUP otkrivena,<<strong>br</strong> />
svi su mislili da je to još jedan u<<strong>br</strong> />
nizu slučajeva, poput afere nadstrešnica ili<<strong>br</strong> />
pročistača koji neće nikada dobiti epilog.<<strong>br</strong> />
Možda bi i bilo tako da nema dvaju važnih<<strong>br</strong> />
detalja. Prvi je da je to prva Bandićeva afera<<strong>br</strong> />
otkrivena nakon što je izbačen iz SDPa<<strong>br</strong> />
i da je tu istragu u ime Skupštine vodio<<strong>br</strong> />
Tomislav Saucha, mladi zastupnik koji je<<strong>br</strong> />
sate proveo čitajući karte i ispravke s Vesnom<<strong>br</strong> />
Fabijanić Križanić, tajnicom Povjerenstva<<strong>br</strong> />
i danas SDP-ovom zastupnicom u<<strong>br</strong> />
Saboru. Skupština je s njima odradila sve<<strong>br</strong> />
do kraja i dovela DORH i ostale pred gotov<<strong>br</strong> />
čin da se ne mogu izvlačiti do kraja kao<<strong>br</strong> />
u drugim slučajevima. Drugo, u ovom slučaju<<strong>br</strong> />
postoje pismeni tragovi i potpisi ljudi<<strong>br</strong> />
bliskih Bandiću koji se ne mogu izmotavati<<strong>br</strong> />
i govoriti da ništa nisu znali.<<strong>br</strong> />
A kako će sve završiti, ovisi samo o Mladenu<<strong>br</strong> />
Bajiću koji sada ima otvoren slučaj<<strong>br</strong> />
završiti ga do kraja.<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
otkrivamo što piše u<<strong>br</strong> />
nalazu ministarstva<<strong>br</strong> />
Josipa Blažević-Perušić, državna tajnica<<strong>br</strong> />
Ministarstva zaštite okoliša, prostornog<<strong>br</strong> />
uređenja i graditeljstva poslala<<strong>br</strong> />
je u ponedjeljak popodne Skupštini<<strong>br</strong> />
grada Zagreba mišljenje u kojem je<<strong>br</strong> />
napisala kako ispravci GUP-a, rađeni<<strong>br</strong> />
u periodu od 2005. do 2009. godine,<<strong>br</strong> />
nisu bili ništa drugo nego protuzakoniti<<strong>br</strong> />
akti koji su zapravo bili izmjene GUP-a,<<strong>br</strong> />
a da pritom nisu prošli rasprave i izglasavanje<<strong>br</strong> />
u Skupštini.<<strong>br</strong> />
Da pojednostavimo, Skupštini je konačno<<strong>br</strong> />
priznato kako su ispravci kojima<<strong>br</strong> />
je potezom jednog pera mijenjana<<strong>br</strong> />
izgradljivost i namjena izgradljivosti na<<strong>br</strong> />
215 lokacija u Zagrebu, <strong>br</strong>isane cijele<<strong>br</strong> />
ulice i kompletna komunalna infrastruktura,<<strong>br</strong> />
zapravo najveće kriminalno<<strong>br</strong> />
obilježje jedne ere.<<strong>br</strong> />
Time je Skupštini<<strong>br</strong> />
dano za pravo da<<strong>br</strong> />
još više ponavlja<<strong>br</strong> />
da taj, usudimo se<<strong>br</strong> />
i dalje reći, najveći<<strong>br</strong> />
kriminal jedne ere,<<strong>br</strong> />
konačno treba<<strong>br</strong> />
procesuirati, što<<strong>br</strong> />
DORH već neko<<strong>br</strong> />
vrijeme ne čini.<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> je u posjedu<<strong>br</strong> />
mišljenja Ministarstva graditeljstva<<strong>br</strong> />
poslanoga Gradskoj skupštini i DORHu<<strong>br</strong> />
u vezi s aferom GUP-a u kojoj je<<strong>br</strong> />
potezom pera pod krinkom ispravaka<<strong>br</strong> />
rađena izmjena GUP-a mimo zakona<<strong>br</strong> />
i propisa, te detaljnoga inspekcijskog<<strong>br</strong> />
nadzora Urbanističke inspekcije.<<strong>br</strong> />
U ovom nalazu na 28 stranica stoji<<strong>br</strong> />
kako su Generalni urbanistički plan,<<strong>br</strong> />
Generalni urbanistički plan Sesvete i<<strong>br</strong> />
26 urbanističkih planova u razdoblju<<strong>br</strong> />
od 2006. do 2009. godine ispravljani<<strong>br</strong> />
47 puta kroz 241 točku. Od toga su<<strong>br</strong> />
pod krinkom tehničke pogrješke prostorni<<strong>br</strong> />
planovi nezakonito izmijenjeni 46<<strong>br</strong> />
puta kroz 203 točke. U ovih 46 slučajeva<<strong>br</strong> />
trebala se raditi izmjena prostornog<<strong>br</strong> />
plana na način da je o njima raspravljala<<strong>br</strong> />
i odlučivala Gradska skupština.<<strong>br</strong> />
U 45 slučaja u nalazu Urbanističke<<strong>br</strong> />
inspekcije napisano je kako su ispravci<<strong>br</strong> />
zapravo izmjena i dopuna prostornog<<strong>br</strong> />
plana, dok je u samo jednom slučaju<<strong>br</strong> />
napisano da se ispravkom nezakonito(!)<<strong>br</strong> />
promijenio prostorni plan. Taj<<strong>br</strong> />
jedan jedini slučaj je slučaj naselja<<strong>br</strong> />
Sopnice - Jelkovec.<<strong>br</strong> />
To je naselje Milan Bandić izgradio<<strong>br</strong> />
2008. godine da bi se osigurala prodaja<<strong>br</strong> />
i najam najjeftinijih stanova u Zagrebu<<strong>br</strong> />
i da bi se z<strong>br</strong>inuli socijalni slučajevi<<strong>br</strong> />
u Zagreb. Time je Bandić sebi priskrbio<<strong>br</strong> />
na tisuće glasova potrebnih za prve<<strong>br</strong> />
neposredne izbore za gradonačelnika<<strong>br</strong> />
održane u proljeće 2009. godine.<<strong>br</strong> />
„Uvođenje novih odredbi i dopuna<<strong>br</strong> />
formulacija u odredbama Odluke, te<<strong>br</strong> />
izmjene u kartografskim prikazima<<strong>br</strong> />
Elaborata Plana, temeljem odredbe<<strong>br</strong> />
članka 77. Zakona, kojom je propisano<<strong>br</strong> />
da detaljni plan uređenja detaljno<<strong>br</strong> />
razrađuje, između<<strong>br</strong> />
Josipa<<strong>br</strong> />
Blažević-<<strong>br</strong> />
Perušić<<strong>br</strong> />
ostalog, uvjete za<<strong>br</strong> />
gradnju i uređenje<<strong>br</strong> />
pojedinih zahvata<<strong>br</strong> />
u prostoru, osobito<<strong>br</strong> />
u odnosu na<<strong>br</strong> />
njihovu namjenu,<<strong>br</strong> />
položaj, veličinu,<<strong>br</strong> />
opće smjernice<<strong>br</strong> />
oblikovanja i način<<strong>br</strong> />
priključivanja<<strong>br</strong> />
na komunalnu<<strong>br</strong> />
infrastrukturu, provodi se u postupku<<strong>br</strong> />
izmjene i dopune tog plana”, piše<<strong>br</strong> />
u o<strong>br</strong>azloženju nalaza Urbanističke<<strong>br</strong> />
inspekcije da su ispravci rađeni nezakonito!<<strong>br</strong> />
U nalazu stoji kako se ispravkom zapravo<<strong>br</strong> />
omogućilo sprječavanja postojanja<<strong>br</strong> />
potrebnih antenskih stupova, ambulante,<<strong>br</strong> />
mjenjale namjene građevina i,<<strong>br</strong> />
kao najvažnije – omogućilo slobodno<<strong>br</strong> />
nadopunjavanje drugih građavina i<<strong>br</strong> />
sadržaja javne i društvene namjene!<<strong>br</strong> />
„Ovo je skandalozno i šokantno. Ovo<<strong>br</strong> />
je takav problem ostavljen našoj vladi<<strong>br</strong> />
da je to nevjerojatno. Što bi mi sada<<strong>br</strong> />
trebali, i to naselje porušiti? Morat<<strong>br</strong> />
ćemo legalizirati sve izgrađene objekte<<strong>br</strong> />
koji su se našli pod ovom aferom GUP.<<strong>br</strong> />
No, isto tako DORH mora, ali mora<<strong>br</strong> />
ovu istragu završiti čim prije jer je ovo<<strong>br</strong> />
nevjerojatno”, rekao nam je naš sugovornik<<strong>br</strong> />
iz SDP-a koji se razumije u ovu<<strong>br</strong> />
tematiku.
48<<strong>br</strong> />
PrOPast Hac-a<<strong>br</strong> />
Davanje autocesta u koncesiju<<strong>br</strong> />
ispuhani probni balon<<strong>br</strong> />
Mijat Stanić<<strong>br</strong> />
Piše: Miroslav edvin habek<<strong>br</strong> />
snimke: PiXsell<<strong>br</strong> />
Hrvatske autoceste probile<<strong>br</strong> />
su sve limite zaduživanja i s<<strong>br</strong> />
ukupno 22,7 milijardi kuna<<strong>br</strong> />
duga (bez kamata) ulaze u<<strong>br</strong> />
iduću godinu u kojoj im slijedi<<strong>br</strong> />
bitka za preživljavanje, ali i novi model<<strong>br</strong> />
upravljanja kojim se želi to javno poduzeće<<strong>br</strong> />
– simbol korupcije napokon svesti na racionalno<<strong>br</strong> />
poslovanje.<<strong>br</strong> />
Ozbiljnost katastrofe u HAC-u koji upravlja<<strong>br</strong> />
sa 880 kilometara naših autocesta pokazuje<<strong>br</strong> />
i prvi probni balon Kukuriku koalicije<<strong>br</strong> />
koja je još prije izbora izišla u javnost s projektom<<strong>br</strong> />
da mirovinskim fondovima putem<<strong>br</strong> />
koncesija ponudi upravljanje autocestama.<<strong>br</strong> />
Na taj bi način, kako je rekao Radimir Čačić,<<strong>br</strong> />
zarada ostala hrvatskim građanima.<<strong>br</strong> />
To je ujedno bio i jedini projekt upravljanja<<strong>br</strong> />
nekim od javnih poduzeća koji je dosad<<strong>br</strong> />
predstavila Kukuriku koalicija što, kako<<strong>br</strong> />
upućeni tvrde, samo dokazuje ozbiljnost situacije<<strong>br</strong> />
i mogući slom trenutačno dužnički<<strong>br</strong> />
najugroženijega javnog poduzeća – HACa<<strong>br</strong> />
i to u najneugodnijim, prvim mjesecima<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
kukuriku<<strong>br</strong> />
koalicije<<strong>br</strong> />
„Dosadašnja su iskustva pokazala da svaka priva-<<strong>br</strong> />
tizacija ili davanje pod koncesiju bilo kojeg državnog<<strong>br</strong> />
do<strong>br</strong>a ima za posljedicu višestruki rast cijena”<<strong>br</strong> />
nove vlasti. S druge strane, ni bivša vlast<<strong>br</strong> />
nije gubila vrijeme jer je u izbornoj godini<<strong>br</strong> />
i pred sam kraj mandata HDZ-ove vlade za<<strong>br</strong> />
donošenje važnih financijskih odluka, zakucala<<strong>br</strong> />
posljednji čavao u svoj model upravljanja<<strong>br</strong> />
HAC-om odo<strong>br</strong>ivši im jamstvo za<<strong>br</strong> />
kredit od 270 milijuna eura – ili više od dvije<<strong>br</strong> />
milijarde kuna. Upućeni tvrde da će čak<<strong>br</strong> />
90 posto tog kredita biti utrošeno za otplatu<<strong>br</strong> />
starih dugova i napominju da je sklopljen<<strong>br</strong> />
izrazito nepovoljan kreditni aranžman koje<<strong>br</strong> />
će, naravno, skupo platiti netko drugi u budućim<<strong>br</strong> />
vremenima. Dokumenti u posjedu<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong>a to i dokazuju.<<strong>br</strong> />
Naime, HAC se obvezao da će, umjesto<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>očne otplate koju više ne može podnijeti,<<strong>br</strong> />
kredit vratiti konzorciju šest banaka jednokratno<<strong>br</strong> />
na sedmu godišnjicu potpisa ugovora<<strong>br</strong> />
o kreditu – dakle 2018.! I taj kredit,<<strong>br</strong> />
naravno ima instrument osiguranja na račun<<strong>br</strong> />
poreznih obveznika – državno jamstvo<<strong>br</strong> />
Republike Hrvatske. No, to nije i jedini,<<strong>br</strong> />
iako je posljednji, kredit za „krpanje” starih<<strong>br</strong> />
dugova HAC-a.<<strong>br</strong> />
nema ceste do du<strong>br</strong>ovnika<<strong>br</strong> />
Naime, ove se godine uz podršku i jam-<<strong>br</strong> />
stva HDZ-ove vlade HAC zadužio za 6,7 milijardi<<strong>br</strong> />
kuna od kojih se manje od dvije milijarde<<strong>br</strong> />
kuna planiralo uložiti u financiranje<<strong>br</strong> />
gradnje novih dionica autocesta. Naravno<<strong>br</strong> />
da u takvoj situaciji nema nikakve mogućnosti<<strong>br</strong> />
za završetak autoceste do Duborvnika,<<strong>br</strong> />
Podravskog ipsilona do Koprivnice i<<strong>br</strong> />
Bjelovara ili autoceste do Siska. Gotovo sav<<strong>br</strong> />
novac ide za otplatu dugova – otplatu kredita<<strong>br</strong> />
za koje su jamci građani Hrvatske.<<strong>br</strong> />
Podsjećamo da situacija nije blistava ni u<<strong>br</strong> />
idućoj – 2012. godini, kada prema najavama,<<strong>br</strong> />
na naplatu HAC-u dolazi oko pet milijardi<<strong>br</strong> />
kuna kredita, a godišnji su prihodi<<strong>br</strong> />
HAC-a oko 2,6 milijardi kuna. To zaduživanje<<strong>br</strong> />
posljedica je, kako mnogi tvrde, suludog<<strong>br</strong> />
vođenja tvrtke u posljednjih sedam godina<<strong>br</strong> />
koje su obilježile mnoge korupcijske afere,<<strong>br</strong> />
izvlačenja novca, preplaćivanje poslova,<<strong>br</strong> />
ali privođenja i uhićenja čelnika HAC-a te<<strong>br</strong> />
mnoga suđenja koja još traju. No, sada kao<<strong>br</strong> />
posljedica svega toga, upitan je i način kreditiranja<<strong>br</strong> />
za pokrivanje svih nagomilanih<<strong>br</strong> />
dugova – završna posljedica netransparentnosti<<strong>br</strong> />
u financiranju HAC-a. Na to upozoravaju<<strong>br</strong> />
i u Nezavisnom cestarskom sindikatu<<strong>br</strong> />
u kojem tvrde da sve ugovore u ime<<strong>br</strong> />
HAC-a sklapa predsjednik uprave.<<strong>br</strong> />
– Ni radnici putem Radničkog vijeća, a<<strong>br</strong> />
niti sindikati nisu upoznati ni o podizanju<<strong>br</strong> />
kredita ni u što će se on trošiti te dodaju da<<strong>br</strong> />
Uprava, protivno Zakonu o radu radničko<<strong>br</strong> />
vijeće, ne obavještava o svom poslovanju<<strong>br</strong> />
pa smo 25. studenog uputili zahtjev na koji<<strong>br</strong> />
još nismo dobili odgovor – poručuju u sindikatu.<<strong>br</strong> />
Čelnik Nezavisnog cestarskog sindikata<<strong>br</strong> />
Mijat Stanić, pak, objašnjava posljedice<<strong>br</strong> />
suludoga upravljačkog modela u<<strong>br</strong> />
HAC-u gdje su se netransparentnim donošenjem<<strong>br</strong> />
odluka o kreditnom zaduženju<<strong>br</strong> />
uz podršku HDZ-ove vlade, stvorili ogromni<<strong>br</strong> />
i gotovo nemoguće isplativi dugovi te<<strong>br</strong> />
izravno proziva i krivce.<<strong>br</strong> />
– Točan iznos zaduživanja mi nije poznat,<<strong>br</strong> />
ali znam da je većina kredita dizana<<strong>br</strong> />
za povrat dospjelih dugova po starim kreditima,<<strong>br</strong> />
a nešto manje za gradnju autocesta<<strong>br</strong> />
i održavanje. Jamac svih kredita je Vlada,<<strong>br</strong> />
odnosno država, pa je i dug zapravo njezin.<<strong>br</strong> />
HAC ne može bankrotirati jer je HAC<<strong>br</strong> />
ustvari samo državna agencija za realizaciju<<strong>br</strong> />
razvojnoga cestovnog infrastrukturnog<<strong>br</strong> />
projekta.<<strong>br</strong> />
Nemoguće je zamisliti da će se autoceste<<strong>br</strong> />
prestati održavati jer bi to izazvalo slom<<strong>br</strong> />
i privrede i turizma, a kredite država mora<<strong>br</strong> />
vraćati. Država je ta koja može bankrotira-<<strong>br</strong> />
ti, a ne HAC. Za ovako nerealno veliki dug<<strong>br</strong> />
HAC-a odgovorna je najviše Vlada. Treba<<strong>br</strong> />
samo usporediti cijenu kilometra autoceste<<strong>br</strong> />
prije HDZ-ove vlade i cijenu po kojoj je<<strong>br</strong> />
ona gradila. Pored Vlade najveću odgovornost<<strong>br</strong> />
snosi bivši premijer Sanader, a sada i<<strong>br</strong> />
Jadranka Kosor. Sanader jer je u HAC postavio<<strong>br</strong> />
svoje ljude koji su ga opljačkali, a Kosorica<<strong>br</strong> />
što je zatvarala oči pred svim skandalima<<strong>br</strong> />
koji kontinuirano prate HAC i od<<strong>br</strong> />
smjene bivše uprave. Odgovornost uprave<<strong>br</strong> />
je također velika, jedni su krali a drugi<<strong>br</strong> />
zatvarali oči pred pljačkom i sve potpisivali.<<strong>br</strong> />
Sav ostali dug posljedica je pljačke i raznoraznih<<strong>br</strong> />
manipulacija koje su kasnije Sa-<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 49
50<<strong>br</strong> />
PrOPast Hac-a<<strong>br</strong> />
naderovi ljudi izvodili. Tu pored pljačke<<strong>br</strong> />
mislim na raznorazna sufinanciranja državnih<<strong>br</strong> />
i ostalih cesta izvan pojasa autoceste.<<strong>br</strong> />
Najbolji primjer je cesta Gaženica –<<strong>br</strong> />
Zadar II koju je HAC sufinancirao sa 300<<strong>br</strong> />
milijuna kuna – poručuje Stanić i dodaje da<<strong>br</strong> />
je HAC u političke svrhe sufinancirao gradnju<<strong>br</strong> />
komunalnih objekata i infrastrukture,<<strong>br</strong> />
a u tu svrhu čak je donesen Zakon kojim se<<strong>br</strong> />
HAC obvezuje lokalnim zajednicama plaćati<<strong>br</strong> />
komunalnu naknadu za gradnju autocesta.<<strong>br</strong> />
Prema riječima čelnika Nezavisnoga cestarskog<<strong>br</strong> />
sindikata, prošla je vlast napravila<<strong>br</strong> />
i mnoge kolateralne štete koje tek treba<<strong>br</strong> />
procijeniti.<<strong>br</strong> />
Stanić protiv čačića<<strong>br</strong> />
– Pored navedenog, HAC je visokim vladinim<<strong>br</strong> />
dužnosnicima služio za z<strong>br</strong>injavanje<<strong>br</strong> />
isluženih HDZ-ovih političara i neperspektivnog<<strong>br</strong> />
umirovljenog vojnog i policijskog<<strong>br</strong> />
kadra i njihove rodbine. I taj trošak i štetu<<strong>br</strong> />
koju su oni nanijeli HAC-u treba preuzeti<<strong>br</strong> />
država. HAC je također opljačkan kroz<<strong>br</strong> />
druge sektore, a najviše pored Građenja<<strong>br</strong> />
kroz Sektor za održavanje. Pljačka se dogodila<<strong>br</strong> />
kroz radove i nabavku opreme i ostalog,<<strong>br</strong> />
primjerice – prometna signalizacija.<<strong>br</strong> />
Zaključak: da bi se utvrdio dug HAC-a, trebalo<<strong>br</strong> />
bi napraviti dubinsko snimanje kompletnog<<strong>br</strong> />
dosadašnjeg poslovanja, a to bi<<strong>br</strong> />
trebalo obaviti Državno odvjetništvo. Pregledati<<strong>br</strong> />
sve ugovore i troškovnike kao i ispitati<<strong>br</strong> />
opravdanost svakoga radnog mjesta.<<strong>br</strong> />
Na taj način dug HAC-a bi se sveo na trećinu<<strong>br</strong> />
sadašnjeg zaduženja - tvrdi Stanić koji<<strong>br</strong> />
ne štedi ni model davanja autocesta u koncesiju<<strong>br</strong> />
koji je ponudila nova vlast. Konkretno,<<strong>br</strong> />
ne štedi Čačića.<<strong>br</strong> />
– Čačićeva najava koncesije je prilično<<strong>br</strong> />
paušalna i njom se žele prikriti sve dubioze<<strong>br</strong> />
i problem uvaliti nekom drugom, po principu<<strong>br</strong> />
„<strong>br</strong>igo moja prijeđi na drugoga”.<<strong>br</strong> />
Po mišljenju Nezavisnoga cestarskog<<strong>br</strong> />
sindikata – koncesija nije do<strong>br</strong>o rješenje, i<<strong>br</strong> />
nitko pa ni nova Vlada nema pravo oprostiti<<strong>br</strong> />
pljačku i štetu nanesenu uhljebljivanjem<<strong>br</strong> />
politički podobnih kadrova na grbaču<<strong>br</strong> />
HAC-a.<<strong>br</strong> />
– Niti HAC, niti bilo koje drugo državno<<strong>br</strong> />
poduzeće ne može se „dati” nikomu pod<<strong>br</strong> />
koncesiju pa ni mirovinskim fondovima.<<strong>br</strong> />
Za svaku koncesiju mora se raspisati javni<<strong>br</strong> />
natječaj pa nitko ne može garantirati da će<<strong>br</strong> />
mirovinski fondovi ponuditi najpovoljniju<<strong>br</strong> />
ponudu. Čačić je već napravio štetu donošenjem<<strong>br</strong> />
odluke Vlade 2003. godine za<<strong>br</strong> />
davanje u koncesiju pravca Zagreb – Ma-<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
za spas hac-a ne treba<<strong>br</strong> />
čačić, nego dorh!<<strong>br</strong> />
– HAC je osnovala koalicijska vlada 2001. godine. Čačić je 2003. godine izjavio da<<strong>br</strong> />
je za model gradnje i financiranja autocesta najzaslužniji Stanko Kovač, a da su uz<<strong>br</strong> />
Kovača za realizaciju projekta najzaslužniji on i Josip Sapunar. Koalicijska je vlast<<strong>br</strong> />
realno postavila stvar, modelom financiranja iz cestarine i goriva planirana je autocesta<<strong>br</strong> />
od Zagreba do Splita, od Bregane do Lipovca i od Zagreba do Goričana.<<strong>br</strong> />
Kalmeta je taj model proširio na autoceste malog prometa, a i cijene su vrtoglavo<<strong>br</strong> />
nerealno porasle pa je upropašten tzv. Čačićev model – poručuje Stanić nadovezujući<<strong>br</strong> />
se na nedavne Čačićeve riječi da je nakon ponovnog dolaska na vlast HDZ-a<<strong>br</strong> />
potpuno izokrenut model isplativosti postavljen 2001.<<strong>br</strong> />
– Nakon promjene vlasti kilometar ceste ne stoji više četiri milijuna eura nego 10, a<<strong>br</strong> />
godišnje se ne gradi 100 kilometara cesta nego tek 50. Srušena je cijela financijska<<strong>br</strong> />
konstrukcija, rekao je Čačić za jedan tjednik dodajući da imaju rješenje za posrnulu<<strong>br</strong> />
tvrtku, ali ne želi otkriti detalje potpune razrade. No, Stanić ima i odgovor prema<<strong>br</strong> />
kojem bivši suosnivač HAC-a nije ključan igrač.<<strong>br</strong> />
– Za spas HAC-a nije potreban Čačić, nego DORH, jer je potrebno utvrditi koliku<<strong>br</strong> />
je štetu HAC-u kroz pljačku, raznorazna sufinanciranja i uhljebljivanja politički podobnih<<strong>br</strong> />
kadrova učinila HDZ-ova vlada sa svojim menadžerima, tu štetu oduzeti<<strong>br</strong> />
od duga HAC-a, te do<strong>br</strong>om organizacijom racionalizirati troškove. Nadalje HAC bi<<strong>br</strong> />
trebao preuzeti sve poslove koje može sam obavljati, a sve u svrhu zapošljavanja<<strong>br</strong> />
što većeg <strong>br</strong>oja radnika i racionalizacije troškova i sebi i državi – zaključuje Stanić.<<strong>br</strong> />
celj. Odluku je kasnije na loš način proveo<<strong>br</strong> />
Kalmeta dajući koncesiju tvrtci Walter Bau<<strong>br</strong> />
koja je u<strong>br</strong>zo bankrotirala. Time je načet<<strong>br</strong> />
razvojni projekt HAC, a strani koncesionar<<strong>br</strong> />
je podigao cijene i otjerao dobar dio prometa<<strong>br</strong> />
na sporedne ceste, a on i s umanjenim<<strong>br</strong> />
prometom zarađuje daleko više. Mislim da<<strong>br</strong> />
odluka o davanju autocesta pod koncesiju<<strong>br</strong> />
nije donesena, nego je ovo probni balon<<strong>br</strong> />
koji bi trebao provjeriti kako narod diše –<<strong>br</strong> />
zaključuje Stanić.<<strong>br</strong> />
Prema njegovim riječima narodu, ali i<<strong>br</strong> />
radnicima HAC-a ne bi se trebalo pretjerano<<strong>br</strong> />
svidjeti davanje autocesta u koncesiju.<<strong>br</strong> />
Probni balon mogao bi se <strong>br</strong>zo ispuhati<<strong>br</strong> />
jer davanje već izgrađenih autocesta u koncesiju<<strong>br</strong> />
najvjerojatnije bi značilo skuplje cestarine,<<strong>br</strong> />
spajanje HAC-a s tvrtkom Autocesta<<strong>br</strong> />
Rijeka – Zagreb i rezanje više od tisuću<<strong>br</strong> />
radnih mjesta u HAC-u u kojem je sada<<strong>br</strong> />
oko 2800 zaposlenih. Cijena litre benzina,<<strong>br</strong> />
iz koje se izdvaja 60 lipa za sufinanciranje<<strong>br</strong> />
HAC-a, ne bi se smanjila.<<strong>br</strong> />
– Dosadašnja su iskustva pokazala da<<strong>br</strong> />
svaka privatizacija ili davanje pod koncesiju<<strong>br</strong> />
bilo kojeg državnog do<strong>br</strong>a ima za posljedicu<<strong>br</strong> />
višestruki rast cijena ili usluga; od<<strong>br</strong> />
javnobilježničkih ovjera, telekomunikacijskih<<strong>br</strong> />
usluga do cestarine. Tako je cestarina<<strong>br</strong> />
za tunel Učka odmah nakon davanja<<strong>br</strong> />
pod koncesiju poskupjela sa 12 na 24 kune,<<strong>br</strong> />
a kasnije na 28 kuna. Na dionici Zagreb –<<strong>br</strong> />
Macelj cestarina je nakon potpisa koncesijskog<<strong>br</strong> />
ugovora poskupjela od 70 do 230%,<<strong>br</strong> />
ovisno o skupini vozila. Naknada iz goriva<<strong>br</strong> />
je uvedena zbog sufinanciranja gradnje autocesta<<strong>br</strong> />
i prema prvim planovima trebala bi<<strong>br</strong> />
prestati 2013. godine. S obzirom na to da je<<strong>br</strong> />
izgrađeno više dionica malog prometa, ako<<strong>br</strong> />
se ukine naknada iz goriva, trebat će iznaći<<strong>br</strong> />
neki drugi model financiranja. Ne vjerujem<<strong>br</strong> />
da će za te dionice itko pokazati interes<<strong>br</strong> />
za koncesiju, pa će vjerojatno još dugo cijena<<strong>br</strong> />
goriva biti opterećena naknadom za autoceste<<strong>br</strong> />
– rekao je Stanić i zaključio nove,<<strong>br</strong> />
socijalne rizike za novu vlast prihvati li se<<strong>br</strong> />
novog modela upravljanja HAC-om i otpuštanje<<strong>br</strong> />
radnika.<<strong>br</strong> />
– Za radnike HAC-a davanje autocesta<<strong>br</strong> />
pod koncesiju predstavlja rizik za radna<<strong>br</strong> />
mjesta i plaće. Ako Vlada ne bi uvjetovala<<strong>br</strong> />
zadržavanje radnika, vjerojatno bi privatni<<strong>br</strong> />
koncesionar smanjio standard održavanja<<strong>br</strong> />
i potražio jeftinije usluge od agencija za privremeno<<strong>br</strong> />
zapošljavanje ili vanjskih izvođača.<<strong>br</strong> />
Najava viška radnika od strane Čačića<<strong>br</strong> />
je paušalna. Istina je da u HAC-u ima puno<<strong>br</strong> />
uhljebljenih isluženih HDZ-ovih kadrova,<<strong>br</strong> />
kao i umirovljenog neperspektivnog vojnog<<strong>br</strong> />
i policijskog kadra koje bi trebalo potjerati<<strong>br</strong> />
iz HAC-a da može normalno funkcionirati.<<strong>br</strong> />
Vidjet ćemo hoće li nova vlast imati<<strong>br</strong> />
dovoljno hra<strong>br</strong>osti to učiniti – zaključio je<<strong>br</strong> />
Stanić.
52<<strong>br</strong> />
intervju sPlitski aktivist<<strong>br</strong> />
Piše: emir fulurija<<strong>br</strong> />
snimke: PiXsell<<strong>br</strong> />
Nevjerojatan je cijeli niz<<strong>br</strong> />
pravosudnih pogrješaka<<strong>br</strong> />
koje su Državno odvjetništvo,<<strong>br</strong> />
ali i sud napravili<<strong>br</strong> />
u slučaju Tončija Majića.<<strong>br</strong> />
Ovaj splitski aktivist proteklih je dana<<strong>br</strong> />
bio pod silnom medijskom pažnjom<<strong>br</strong> />
zbog privođenja i slanja na psihijatrijsko<<strong>br</strong> />
vještačenje, a sve zbog toga što Majić<<strong>br</strong> />
mjesecima predsjedniku Ivi Josipoviću<<strong>br</strong> />
šalje pocijepane državne zastave kako<<strong>br</strong> />
bi ukazao na svoj pravosudni problem,<<strong>br</strong> />
odnosno slučaj koji traje već 30 godina.<<strong>br</strong> />
No, umjesto rješenja cijelog slučaja, uslijedila<<strong>br</strong> />
je cijela farsa. Majić je doživio nevjerojatna<<strong>br</strong> />
šikaniranja od strane suda i<<strong>br</strong> />
odvjetništva koji su se prema njemu u<<strong>br</strong> />
jednom trenutku ponašali kao prema luđaku,<<strong>br</strong> />
u drugom kao prema alkoholičaru<<strong>br</strong> />
i narkomanu, a cijelo vrijeme kao prema<<strong>br</strong> />
nekomu tko njih nije dostojan. Ovaj<<strong>br</strong> />
slučaj dokaz je kako kod nas pravosudni<<strong>br</strong> />
sistem gotovo uopće ne funkcionira, ali<<strong>br</strong> />
nakon svega se Majić ipak osjeća do<strong>br</strong>o.<<strong>br</strong> />
„Iako borba još nije završena, osjećam<<strong>br</strong> />
se kao pobjednik”, rekao nam je Majić i<<strong>br</strong> />
nastavio:<<strong>br</strong> />
„Suci i odvjetništvo u ovom su slučaju<<strong>br</strong> />
sebi pucali u nogu napravivši čitav niz<<strong>br</strong> />
neopreznih pogrješaka, počevši od optužbe<<strong>br</strong> />
da sam opasni alkoholičar i narkoman.<<strong>br</strong> />
Ja ne pijem, nisam nikada probao<<strong>br</strong> />
ni obični džoint, a kamoli neku drugu<<strong>br</strong> />
drogu. Sada se oni izvlače iz toga, ali im<<strong>br</strong> />
to neću dopustiti. Odnos snaga se promijenio<<strong>br</strong> />
pa će oni ili morati dokazivati na<<strong>br</strong> />
osnovi čega su me tako klevetali ili će se<<strong>br</strong> />
sudac ispričati zbog neugodnosti koje mi<<strong>br</strong> />
je nanio.<<strong>br</strong> />
Kada ste spomenuli suca Marka<<strong>br</strong> />
Benčića, nelogična je situacija<<strong>br</strong> />
da njega nije zanimao predmet djela<<strong>br</strong> />
već Vas je samo želio proglasiti<<strong>br</strong> />
neu<strong>br</strong>ojivim.<<strong>br</strong> />
To je nevjerojatno. Čak su i urotnici<<strong>br</strong> />
protiv Hitlera, koji su 1944. pokušali izvršiti<<strong>br</strong> />
atentat na njega, pred njemačkim sudom<<strong>br</strong> />
dobili priliku da nešto kažu, a meni<<strong>br</strong> />
ni to nije omogućeno.<<strong>br</strong> />
Komu bi trebalo odgovarati da<<strong>br</strong> />
se Vas proglasi neu<strong>br</strong>ojivim?<<strong>br</strong> />
Srce cijele priče je činjenica da sam ja<<strong>br</strong> />
prozivao gospodina Mladena Bajića u<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
slučaju Lora i moram priznati kako me<<strong>br</strong> />
javnost ugodno iznenadila i <strong>br</strong>zo shvatila<<strong>br</strong> />
tu poveznicu. Nije slučajno da se povede<<strong>br</strong> />
jedan vrlo grubi pravosudni napad na<<strong>br</strong> />
najvećeg Bajićeva kritičara. Možda je on<<strong>br</strong> />
zaključio da mu samo nebo šalje priliku<<strong>br</strong> />
sa zastavom, ali se vara jer je ovo možda<<strong>br</strong> />
prilika iz pakla koja ga može koštati položaja.<<strong>br</strong> />
Slučaj nipošto nije na kraju. Sud i<<strong>br</strong> />
tužilaštvo ispucali su svu svoju municiju,<<strong>br</strong> />
pokazalo se ćorke, i sada je vrijeme da<<strong>br</strong> />
vide kako izgleda protunapad.<<strong>br</strong> />
Poprilično je neobično da je<<strong>br</strong> />
vještačenje zakazano u Zagrebu?<<strong>br</strong> />
Od početka ovog slučaja inzistira se<<strong>br</strong> />
da se proces vodi u Zagrebu. Niti ja djelo,<<strong>br</strong> />
odnosno nedjelo činim u Zagrebu,<<strong>br</strong> />
niti živim u Zagrebu, a oni znaju da mi<<strong>br</strong> />
je zdravlje narušeno i put naporan. Jednom<<strong>br</strong> />
sam se odazvao vještačenju, ali nakon<<strong>br</strong> />
što je sud odredio još dodatna dva,<<strong>br</strong> />
potpuno ista vještačenja, rekao sam:<<strong>br</strong> />
„Gospodo, dosta je, ako ste se mislili šegačiti,<<strong>br</strong> />
namjerili ste se na pogrešnog čovjeka”.<<strong>br</strong> />
Nitko to u pravosuđu nije ozbiljno<<strong>br</strong> />
shvatio i sada imaju veliku medijsku<<strong>br</strong> />
pompu koja je prešla granice Hrvatske.<<strong>br</strong> />
Prevezli su Vas u Zagreb samo<<strong>br</strong> />
da biste Vi odbili vještačenje?<<strong>br</strong> />
Vještačenju se ne morate podvrći.<<strong>br</strong> />
Njih uglavnom predlažu odvjetnici<<strong>br</strong> />
okrivljenih kako bi osigurali neke<<strong>br</strong> />
olakšavajuće okolnosti kada je već napravljeno<<strong>br</strong> />
neko krivično djelo. Ja ne doživljavam<<strong>br</strong> />
sebe kao osobu koja je napravila<<strong>br</strong> />
neko krivično djelo već radim jedno<<strong>br</strong> />
najmanje moguće zlo kojeg sam se mogao<<strong>br</strong> />
dosjetiti kako bih prisilio pravosuđe<<strong>br</strong> />
da radi svoj posao ne tražeći određenu<<strong>br</strong> />
presudu već samo okončanje procesa<<strong>br</strong> />
dugog 31 godinu.<<strong>br</strong> />
Vještačenje je trebalo biti<<strong>br</strong> />
obavljeno u privatnoj, a ne državnoj<<strong>br</strong> />
poliklinici i to od strane osobe<<strong>br</strong> />
za koju se sumnja da je u prošlosti<<strong>br</strong> />
već radila prljave poslove za Državno<<strong>br</strong> />
odvjetništvo.<<strong>br</strong> />
To je i dodatna potvrda farsičnosti<<strong>br</strong> />
čitava dosadašnjeg postupka da je vještačenje<<strong>br</strong> />
povjereno dr. Jadranki Zorić,<<strong>br</strong> />
psihologinji vrlo suspektne profesionalne<<strong>br</strong> />
reputacije zbog slučaja Brezovica.<<strong>br</strong> />
Odbio sam vještačenje i to se nije<<strong>br</strong> />
uklopilo u plan zagrebačkoga županijskog<<strong>br</strong> />
suda i tužilaštva, odnosno naše<<strong>br</strong> />
psihologinje koja je u jednom trenut-<<strong>br</strong> />
tonči Majić:<<strong>br</strong> />
Hitler je svojim<<strong>br</strong> />
atentatorima dopustio<<strong>br</strong> />
govoriti, a meni ne daju<<strong>br</strong> />
ku postala i bezo<strong>br</strong>azna.<<strong>br</strong> />
Možete li nam ukratko prepričati<<strong>br</strong> />
što se dogodilo prije 31 godinu?<<strong>br</strong> />
U listopadu 1980. doživio sam i jedva<<strong>br</strong> />
preživio prometnu nezgodu. Četiri<<strong>br</strong> />
sam puta bio klinički mrtav, a od mojih<<strong>br</strong> />
se ukućana tražilo da donesu odjeću<<strong>br</strong> />
za ukop. Ipak, preživio sam, ali s velikim<<strong>br</strong> />
zdravstvenim posljedicama, a sud je <strong>br</strong>zo<<strong>br</strong> />
utvrdio da je za nesreću kriv onaj drugi<<strong>br</strong> />
vozač koji je zbog toga bio u zatvoru. Građanska,<<strong>br</strong> />
odštetna parnica se od samog početka<<strong>br</strong> />
više nije vodila nego odgađala. Najveća<<strong>br</strong> />
pauza između dviju rasprava bila je<<strong>br</strong> />
9 godina. U cijeloj priči odgovoran je i Vrhovni<<strong>br</strong> />
sud, koji je 4 godine ladicama zadržavao<<strong>br</strong> />
moj predmet, a tek nakon što sam<<strong>br</strong> />
krenuo s 'građanskim protestom', navratnanos<<strong>br</strong> />
su spis vratili u Split. Nitko nije odgovarao<<strong>br</strong> />
na požurnice mojih odvjetnika, a<<strong>br</strong> />
to se događalo i u socijalističkom sistemu<<strong>br</strong> />
i u Hrvatskoj. Slučaj nije u<strong>br</strong>zalo ni prihvaćanje<<strong>br</strong> />
jurisdikcije Europskog suda za<<strong>br</strong> />
ljudska prava u Strasbourgu jer je taj sud<<strong>br</strong> />
donio neshvatljiv zaključak da se ovaj slučaj<<strong>br</strong> />
njih ne tiče. Tek tada, nakon što sam<<strong>br</strong> />
na neki način potrošio sve pravne mogućnosti,<<strong>br</strong> />
počeo sam s nezakonitim načinom<<strong>br</strong> />
skretanja pažnje na ovaj slučaj, odnosno<<strong>br</strong> />
slanjem pocijepane zastave predsjedniku<<strong>br</strong> />
Josipoviću.<<strong>br</strong> />
Koji su Vaši sljedeći postupci,<<strong>br</strong> />
a što mislite koji su sljedeći postupci<<strong>br</strong> />
suprotne strane?<<strong>br</strong> />
Suprotna se strana sada vjerojatno<<strong>br</strong> />
plaši bilo što napraviti jer se boji reakcija.<<strong>br</strong> />
S druge strane, osobno se osjećam<<strong>br</strong> />
suodgovornim što je Bajić postao<<strong>br</strong> />
državni odvjetnik. Prije 10 godina mediji<<strong>br</strong> />
su bili preplavljeni pričama o Lori,<<strong>br</strong> />
a osoba koja se uvijek u tom kontekstu<<strong>br</strong> />
spominjala bio je Mladen Bajić, mladi,<<strong>br</strong> />
prodorni, neustrašivi državni tužitelj<<strong>br</strong> />
iz Splita. Kako je Hrvatskoj trebao<<strong>br</strong> />
državni odvjetnik, onda je Bajić uz pomoć<<strong>br</strong> />
Lore došao na to mjesto. Zaboravlja<<strong>br</strong> />
se kako smo slučaj Lora na neki način<<strong>br</strong> />
stvorili ja i moji kolege aktivisti, pa<<strong>br</strong> />
se znam šaliti kako sam Bajića upravo<<strong>br</strong> />
ja lansirao i evo što sam napravio<<strong>br</strong> />
Hrvatskoj; upropastio sam je. Moja je<<strong>br</strong> />
moralna odgovornost pomoći njegovu<<strong>br</strong> />
detroniziranju iz Gajeve, a njegov odlazak<<strong>br</strong> />
će biti dobar i za slučaj Lora jer<<strong>br</strong> />
dok god je Bajić na čelu DORH-a, Lora<<strong>br</strong> />
se neće riješiti.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 53
eurOzOna zakulisne igre<<strong>br</strong> />
Agencije koje<<strong>br</strong> />
procjenjuju kreditni<<strong>br</strong> />
rizik država i<<strong>br</strong> />
institucija ponekad<<strong>br</strong> />
nisu dovoljno stručne<<strong>br</strong> />
niti iskrene da bi im<<strong>br</strong> />
se moglo vjerovati<<strong>br</strong> />
Piše: Ozren POdnar<<strong>br</strong> />
hrvatski se rejting<<strong>br</strong> />
također trese<<strong>br</strong> />
Usporedno s nastojanjima<<strong>br</strong> />
Europske unije da dovede u<<strong>br</strong> />
red financije i uvjeri tržišta<<strong>br</strong> />
u sposobnost svojih članica<<strong>br</strong> />
da otplaćuju dugove, agencije<<strong>br</strong> />
za procjenu kreditnog rizika rade svoj<<strong>br</strong> />
dio posla: sabotiraju sve pokušaje čelnika<<strong>br</strong> />
Unije, tobože radi zaštite interesa ulagača.<<strong>br</strong> />
Nedavna prijetnja američke agencije za<<strong>br</strong> />
utvrđivanje rejtinga Standard and Poor's<<strong>br</strong> />
(S&P) o smanjenju kreditnog rejtinga za<<strong>br</strong> />
15 država eurozone izazvala je pad tržišta<<strong>br</strong> />
u danima prije <strong>br</strong>iselskog summita na kojemu<<strong>br</strong> />
su Njemačka i Francuska progurale<<strong>br</strong> />
zamisao o jedinstvenoj fiskalnoj politici<<strong>br</strong> />
u zemljama eurozone i većini ostalih članica<<strong>br</strong> />
Unije. S&P je kao razlog svoje odluke<<strong>br</strong> />
naveo „nastavak nesuglasica među europskim<<strong>br</strong> />
kreatorima politike u pogledu načina<<strong>br</strong> />
na koji se treba boriti s neposrednom krizom<<strong>br</strong> />
povjerenja u tržište.”<<strong>br</strong> />
Prošle je godine hrvatski kreditni<<strong>br</strong> />
rejting snižen na BBB, što je još uvijek<<strong>br</strong> />
pristojno, u investicijskom rangu.<<strong>br</strong> />
No, domaći ekonomisti i političari<<strong>br</strong> />
smatraju da nam prijeti spuštanje na<<strong>br</strong> />
nižu stepenicu, u špekulativni rang.<<strong>br</strong> />
To bi smanjilo potražnju za hrvatskim<<strong>br</strong> />
obveznicama i poskupjelo naše<<strong>br</strong> />
zaduživanje, jer bismo morali ponuditi<<strong>br</strong> />
veće prinose da bismo privukli kupce.<<strong>br</strong> />
Premijer Zoran Milanović napomenuo<<strong>br</strong> />
je da bi Hrvatska do kraja ožujka<<strong>br</strong> />
trebala donijeti proračun za 2012.<<strong>br</strong> />
i sačuvati sadašnji kreditni rejting.<<strong>br</strong> />
Zamjenik guvernera Hrvatske narodne<<strong>br</strong> />
banke Boris Vujčić u intervjuu na<<strong>br</strong> />
HTV-u otkrio je da je razgovarao s<<strong>br</strong> />
predstavnicima Fitcha, Standard<<strong>br</strong> />
& Poor'sa i Moody'sa, koje su mu<<strong>br</strong> />
moody'sova sjekira<<strong>br</strong> />
Najava S&P-a je samo pogoršala napetosti<<strong>br</strong> />
usred dužničke krize eurozone pa ju je<<strong>br</strong> />
i BBC nazvao „netaktičnom”. Prijetnja ove<<strong>br</strong> />
agencije za rejting odnosi se i na Njemačku,<<strong>br</strong> />
Francusku i Austriju i Finsku, čije državne<<strong>br</strong> />
obveznice zasad nose najviši kreditni<<strong>br</strong> />
rejting AAA.<<strong>br</strong> />
„Ako Njemačka nema prvorazredni kreditni<<strong>br</strong> />
rejting, tko će ga onda imati u EU?”<<strong>br</strong> />
– komentirao je hrvatski nezavisni analitičar,<<strong>br</strong> />
Damir Novotny. Italija, kojoj je S&P<<strong>br</strong> />
već snizio rejting mogla bi doživjeti još jedno<<strong>br</strong> />
sniženje, što bi joj dodatno pogoršalo<<strong>br</strong> />
naznačile da će odluku o zadržavanju<<strong>br</strong> />
ili kresanju našeg rejtinga donijeti čim<<strong>br</strong> />
nova vlada iziđe s novim mjerama i<<strong>br</strong> />
novim proračunom.<<strong>br</strong> />
„Gledat će prvenstveno odlučnu<<strong>br</strong> />
akciju na smanjenju fiskalnog deficita,<<strong>br</strong> />
i to kroz rezanje rashoda. Žele u<<strong>br</strong> />
prvom redu akciju na rashodnoj<<strong>br</strong> />
strani. Druga stvar koju žele vidjeti<<strong>br</strong> />
je liberalnija regulativa tržišta rada.<<strong>br</strong> />
Napominju da je Zakon o radu rigidniji<<strong>br</strong> />
od mađarskog, a Mađarskoj je snižen<<strong>br</strong> />
rejting”, izjavio je Vujčić.<<strong>br</strong> />
uvjete kreditiranja. Jedine zemlje koje nisu nera francuske središnje banke i jednog od<<strong>br</strong> />
AGENCIJE ZA REJTING PONOVNO UDARAJU<<strong>br</strong> />
pod prismotrom agencije su Cipar, čiji je<<strong>br</strong> />
rejting već snižen, te Grčka, čije su obveznice<<strong>br</strong> />
otprije proglašene „smećem” prikladnim<<strong>br</strong> />
samo za špekulante. Uoči summita 8.<<strong>br</strong> />
kreatora politike Europske centralne banke<<strong>br</strong> />
(ECB), Christiana Noyera.<<strong>br</strong> />
„Agencije za ocjenu kreditnog rejtinga<<strong>br</strong> />
stvaraju opasnost od dodatnog pogorša-<<strong>br</strong> />
i 9. prosinca, S&P je izdao upozorenja i u nja dužničke krizu u eurozoni”, upozorio<<strong>br</strong> />
upozorenja ulagačima ili<<strong>br</strong> />
vezi s nizom europskih banaka i s Europskim<<strong>br</strong> />
fondom stabilnosti, ubijajući bilo kakvu<<strong>br</strong> />
nadu u oporavak tržišta. Intesu Sanpaolo,<<strong>br</strong> />
UniCredit, Societe Generale, BNP<<strong>br</strong> />
Paribas i Deutsche Bank. Stavove S&P-a<<strong>br</strong> />
je Noyer, napominjući da postupci agencija<<strong>br</strong> />
imaju sve jaču političku notu.<<strong>br</strong> />
Odmah nakon vikenda, kao u savršeno<<strong>br</strong> />
orkestriranoj predstavi, na scenu je<<strong>br</strong> />
stupila druga utjecajna agencija za rejting,<<strong>br</strong> />
napali su europski uglednici poput guver- Moody's. I ona je sjekirom udarila po Eurofinancijska<<strong>br</strong> />
sabotaža<<strong>br</strong> />
54 <strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 55
56<<strong>br</strong> />
eurOzOna zakulisne igre<<strong>br</strong> />
pi, najavivši da će ponovno procijeniti kreditni<<strong>br</strong> />
rizik svih zemalja eurozone u prvom<<strong>br</strong> />
tromjesečju 2012. Tu je odluku Moody's<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azložio „nedorečenim mjerama za rješavanje<<strong>br</strong> />
dužničke krize s proteklog summita.”<<strong>br</strong> />
Prema očekivanju, a možda i po željama<<strong>br</strong> />
spomenutih agencija i njihovih saveznika iz<<strong>br</strong> />
anglosaksonske politike i ulagačkih fondova,<<strong>br</strong> />
europske su burze nastavile klizati, zajedno<<strong>br</strong> />
s eurom.<<strong>br</strong> />
Moody's je ove godine već spustio kreditni<<strong>br</strong> />
rejting nekoliko država. Tijekom 2011.<<strong>br</strong> />
Irskoj je skresan rejting za dva stupnja, na<<strong>br</strong> />
Baa3, proglasivši njene državne obveznice<<strong>br</strong> />
vrlo riskantnima i stoga nepoželjnima za<<strong>br</strong> />
kupnju i posjedovanje. Agencija je, također,<<strong>br</strong> />
srušila rejting i Portugalu i Grčkoj. Portugalu<<strong>br</strong> />
je rejting srušen početkom godine sa A1<<strong>br</strong> />
na A3 nakon što je Moody's izrazio za<strong>br</strong>inutost<<strong>br</strong> />
zbog predviđenog slabog rasta njegova<<strong>br</strong> />
gospodarstva u nekoliko idućih godina,<<strong>br</strong> />
a Grčkoj je nakon ponovnog razmatranja<<strong>br</strong> />
rejting smanjen na B1 unatoč prosvjedima<<strong>br</strong> />
grčke vlade.<<strong>br</strong> />
namjerno podrivanje eurozone?<<strong>br</strong> />
Tko su agencije za kreditni rejting? Veliku<<strong>br</strong> />
trojku čine Moody's, Standard and<<strong>br</strong> />
Poor's i Fitch.<<strong>br</strong> />
Te su tri anglosaksonske agencije život<<strong>br</strong> />
počele kao male savjetodavne kompanije,<<strong>br</strong> />
da bi u prošlom stoljeću postale glavni arbitri<<strong>br</strong> />
na kreditnom tržištu. Agencije u vrlo velikoj<<strong>br</strong> />
mjeri određuju koje kompanije i države<<strong>br</strong> />
mogu posuditi novac na tržištu kapitala<<strong>br</strong> />
i po kojoj cijeni. Njihova je nominalna uloga<<strong>br</strong> />
procjenjivanje vjerojatnosti da će dužnik<<strong>br</strong> />
moći vratiti svoje dugove i hoće li biti sposoban<<strong>br</strong> />
plasirati ta sredstva na sekundarno tržište.<<strong>br</strong> />
To znači da agencije za rangiranje, bar<<strong>br</strong> />
u teoriji, pomažu procijeniti pravednu cijenu<<strong>br</strong> />
kredita, to jest kamatu koja bi se trebala<<strong>br</strong> />
zaračunati na kredit.<<strong>br</strong> />
Istina je da sporazum postignut na summitu<<strong>br</strong> />
između 23 članice Unije, uz vjerojatno<<strong>br</strong> />
priključenje još tri, nije uvjerljiv. Ne sadrži<<strong>br</strong> />
nikakve poticajne i razvojne mjere<<strong>br</strong> />
već samo golo odricanje i stezanje remena<<strong>br</strong> />
po njemačkoj recepturi. No, agencije nisu<<strong>br</strong> />
slučajno iza<strong>br</strong>ale vrijeme svojih zloslutnih<<strong>br</strong> />
objava baš uoči i nakon summita, koji je trebao<<strong>br</strong> />
donekle smiriti duhove ulagača i odgovoriti<<strong>br</strong> />
ih od rasprodaje vrijednosnih papira.<<strong>br</strong> />
Gubitak rejtinga ili njegovo smanjenje<<strong>br</strong> />
može imati koban efekt na mogućnost države<<strong>br</strong> />
ili banke da posudi novac na tržištu.<<strong>br</strong> />
Kad neka od tri vodeće svjetske agencije za<<strong>br</strong> />
rejting iznese negativne procjene, čini mnogo<<strong>br</strong> />
više od upozoravanja na možda postojeći<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
ŠTO JE RIJEŠENO NA EU summitu U VEZI S DUŽNIČKOM KRIZOM?<<strong>br</strong> />
dogovorili se da će se možda dogovoriti<<strong>br</strong> />
Piše: tomislav biŠĆan<<strong>br</strong> />
Već smo toliko puta dolazili na<<strong>br</strong> />
vjenčanje da se bojimo da se mladoženja<<strong>br</strong> />
opet neće pojaviti – izjavio<<strong>br</strong> />
je jedan američki ekonomski strateg<<strong>br</strong> />
prije EU summita održanog 9. prosinca<<strong>br</strong> />
u Bruxellesu, na kojem su europski lideri<<strong>br</strong> />
trebali odlučiti o novim mjerama za suzbijanje<<strong>br</strong> />
dužničke krize u Europi. Njegov<<strong>br</strong> />
strah pokazao se opravdanim – mladoženja<<strong>br</strong> />
se doista nije pojavio. Ulagači,<<strong>br</strong> />
mlada koja je još jednom ostavljena<<strong>br</strong> />
pred oltarom, s bolnim su izrazom lica<<strong>br</strong> />
primili poraznu činjenicu da su se vladari<<strong>br</strong> />
ekonomskog života i smrti s još jednog<<strong>br</strong> />
sastanka vratili s neslužbenom porukom<<strong>br</strong> />
„dogovorili smo se da ćemo se dogovoriti”.<<strong>br</strong> />
Koliko su stvari loše možda najbolje opisuje<<strong>br</strong> />
činjenica da je njemačka kancelarka<<strong>br</strong> />
Angela Merkel sve više počela zvučati<<strong>br</strong> />
kao bivša hrvatska premijerka Jadranka<<strong>br</strong> />
Kosor dok <strong>br</strong>ani HDZ od optužbi za očiti<<strong>br</strong> />
kriminal. Merkel svojim izjavama pak pokušava<<strong>br</strong> />
skriti očite probleme. „Uvjerena<<strong>br</strong> />
sam, budemo li imali potrebno strpljenje<<strong>br</strong> />
i ustrajnost, ako ne dopustimo da nas<<strong>br</strong> />
padovi obeshra<strong>br</strong>e, budemo li stalno napredovali<<strong>br</strong> />
prema fiskalnoj i stabilnoj uniji,<<strong>br</strong> />
zapravo ako dovršimo gospodarsku i<<strong>br</strong> />
monetarnu uniju... Tada ćemo ostvariti cilj<<strong>br</strong> />
koji sam uvijek isticala od početka krize.<<strong>br</strong> />
I tada ne samo da će Europa prevladati<<strong>br</strong> />
krizu, Europa će iz nje izaći snažnija nego<<strong>br</strong> />
što je u nju ušla”, pokušala je Merkel<<strong>br</strong> />
izjavama mlatiti mrtvog konja – tržišta<<strong>br</strong> />
umorna od ovakvih poruka.<<strong>br</strong> />
A svjetska su tržišta ovih dana doista<<strong>br</strong> />
nezahtjevna publika. Koliko im malo treba<<strong>br</strong> />
za optimizam dokazuje činjenica da<<strong>br</strong> />
su na svjetskim burzama cijene dionica<<strong>br</strong> />
samo tjedan prije održavanja summita<<strong>br</strong> />
zabilježile najveći tjedni rast od 2009.<<strong>br</strong> />
godine. Da im europski lideri mogu optimizam<<strong>br</strong> />
ubiti jednakom <strong>br</strong>zinom kojom ga<<strong>br</strong> />
mogu podići najavom summita, pokazalo<<strong>br</strong> />
se samo dan nakon završetka maratonskog<<strong>br</strong> />
sastanka, kada su tržišta potonula.<<strong>br</strong> />
Ponašanje tržišta u ovakvim situacijama<<strong>br</strong> />
možda je najbolje opisao američki<<strong>br</strong> />
profesor ekonomije i povijesti na Duke<<strong>br</strong> />
Universityju, kazavši kako „tržišta vole <strong>br</strong>ze<<strong>br</strong> />
popravke i nemaju strpljenja za dugačke<<strong>br</strong> />
političke procese”.<<strong>br</strong> />
tršite ne vjeruje dogovoru<<strong>br</strong> />
Samo par dana prije održavanja summita<<strong>br</strong> />
ulagače je obeshra<strong>br</strong>ilo upozorenje<<strong>br</strong> />
Standard & Poor'sa da će, ako lideri toga<<strong>br</strong> />
bloka ne dogovore rješenja za dužničku<<strong>br</strong> />
krizu, smanjiti rejtinge članicama eurozone.<<strong>br</strong> />
Agencija Standard & Poor's prva je prije<<strong>br</strong> />
sastanka jasno poručila kako će, ne dođe li<<strong>br</strong> />
do dogovora, srušiti rejting članicama eurozone.<<strong>br</strong> />
I ne samo eurozone nego i Europske<<strong>br</strong> />
unije, poručivši time da na tankom ledu<<strong>br</strong> />
više neće biti samo rejtinzi problematičnih<<strong>br</strong> />
zemalja, nego i najbolje stojećih poput onih<<strong>br</strong> />
koje imaju Njemačka ili Francuska. Primjer<<strong>br</strong> />
S&P's-a slijedio je i Moody's, američka<<strong>br</strong> />
agencija za dodjelu kreditnog rejtinga, koja<<strong>br</strong> />
je zaprijetila da će u prva tri mjeseca iduće<<strong>br</strong> />
godine na razmatranje staviti bonitet nekih<<strong>br</strong> />
država Europske unije.<<strong>br</strong> />
Tržišta se nisu oporavila ni tjedan dana<<strong>br</strong> />
nakon summita – došlo je do općeg potopa<<strong>br</strong> />
dionica diljem svijeta, euro je pao<<strong>br</strong> />
na najnižu razinu u 11 mjeseci (padat će<<strong>br</strong> />
i dalje), a troškovi zaduživanja ionako<<strong>br</strong> />
prezadužene Italije nastavili su rasti. Ništa<<strong>br</strong> />
bolja od nje nije ni Španjolska. Prinos na<<strong>br</strong> />
petogodišnje talijanske obveznice skočio<<strong>br</strong> />
je nedavno iznad „rizičnih” sedam posto,<<strong>br</strong> />
dok su prinosi na desetogodišnje dosegnuli<<strong>br</strong> />
6,8 posto. Prinosi španjolskih desetogodišnjih<<strong>br</strong> />
obveznica također su skočili<<strong>br</strong> />
na visokih šest posto. Upravo ovaj skok<<strong>br</strong> />
prinosa koje ulagači zahtijevaju da bi držali<<strong>br</strong> />
obveznice ovih dviju zemalja izaziva<<strong>br</strong> />
najveći strah, jer se smatra neodrživom<<strong>br</strong> />
za troškove servisiranja dugova. Zastrašujuću<<strong>br</strong> />
činjenicu za ulagače predstavlja<<strong>br</strong> />
činjenica da su Grčka, Irska i Portugal<<strong>br</strong> />
nakon što su prešle kriznu razinu zatražile<<strong>br</strong> />
međunarodnu pomoć, pa se to očekuje i<<strong>br</strong> />
od Italije i Španjolske.<<strong>br</strong> />
Fiskalna disciplina potrebna na<<strong>br</strong> />
duge staze<<strong>br</strong> />
Oko potrebe stvaranja jače fiskalne unije<<strong>br</strong> />
i strožih mjera kažnjavanja nepoštivanja<<strong>br</strong> />
zajedničkih odrednica, koje su prema prvotnom<<strong>br</strong> />
planu čelnika EU trebale biti ugrađene<<strong>br</strong> />
u zakonodavni sustav svake zemlje članice<<strong>br</strong> />
eurozone, nije se složila jedino Velika Britanija,<<strong>br</strong> />
točnije <strong>br</strong>itanski premijer David Cameron.<<strong>br</strong> />
Time je u domovini, čija je ekonomija<<strong>br</strong> />
inače treća po snazi u EU-u, izazvao još<<strong>br</strong> />
veću paniku potaknuvši strah građana i<<strong>br</strong> />
političara od izolacije. Britanija je za svoj<<strong>br</strong> />
pristanak naime tražila neke iznimke za<<strong>br</strong> />
sebe, koje ostalima nisu bile prihvatljive.<<strong>br</strong> />
I tako, umjesto da se fiskalna disciplina<<strong>br</strong> />
u eurozoni zacementira na način da svih<<strong>br</strong> />
27 zemalja članica Europske unije pristane<<strong>br</strong> />
na promjene Lisabonskog ugovora,<<strong>br</strong> />
zbog Britanaca se ide u zaseban međuvladin<<strong>br</strong> />
ugovor o jačanju proračunske<<strong>br</strong> />
discipline u eurozoni.<<strong>br</strong> />
EU čelnici na prosinačkom su summitu<<strong>br</strong> />
dakle dogovorili zapravo svega<<strong>br</strong> />
dvije stvari – jedna od njih je prilično<<strong>br</strong> />
apstraktna i podrazumijeva da će 17<<strong>br</strong> />
zemalja članica eurozone, kao i devet<<strong>br</strong> />
drugih zemalja EU-a „izbalansirati svoje<<strong>br</strong> />
budžete”. Druga je stvar nešto konkretnija<<strong>br</strong> />
– ojačat će se uloga Međunarodnoga<<strong>br</strong> />
monetarnog fonda (MMF) na<<strong>br</strong> />
način da će mu biti uplaćeno dodatnih<<strong>br</strong> />
200 milijardi eura za potrebe pomoći<<strong>br</strong> />
zemljama s fiskalnim problemima.<<strong>br</strong> />
No, tjedan dana nakon što je summit<<strong>br</strong> />
održan, postalo je jasno da ništa ne<<strong>br</strong> />
može izliječiti rastuće razočaranje ulagača<<strong>br</strong> />
u novi dogovor europskih čelnika,<<strong>br</strong> />
za koji smatraju da u konačnici nema<<strong>br</strong> />
snagu potrebnu za smanjenje postojeće<<strong>br</strong> />
razine državnih dugova. Sporazumu<<strong>br</strong> />
zamjeraju i da ne čini puno u smislu<<strong>br</strong> />
promoviranja dugoročnoga gospodarskog<<strong>br</strong> />
rasta i ono najvažnije – da ne<<strong>br</strong> />
može omogućiti dovoljno novca kako<<strong>br</strong> />
bi uvjerio financijska tržišta da će Italija i<<strong>br</strong> />
Španjolska moći servisirati svoje dugove.<<strong>br</strong> />
Najveća zamjerka analitičara ovom<<strong>br</strong> />
dogovoru ipak jest da je fiskalna disciplina<<strong>br</strong> />
potrebna „na duge staze”, no da<<strong>br</strong> />
se na nju ne mogu adresirati današnji<<strong>br</strong> />
problemi.<<strong>br</strong> />
Pitanje koje također ostaje nerazjašnjeno<<strong>br</strong> />
je i kako će sporazum, koji je pretočen u<<strong>br</strong> />
ugovor, biti proveden, odnosno hoće li<<strong>br</strong> />
neke zemlje potpisnice kasnije od njega<<strong>br</strong> />
moći odustati zbog otpora na koji će<<strong>br</strong> />
zbog rezanja troškova sasvim sigurno<<strong>br</strong> />
naići kod kuće. Njemačka kancelarka<<strong>br</strong> />
Angela Merkel za to međutim ne mari i<<strong>br</strong> />
izjavljuje kako očekuje da će do početka<<strong>br</strong> />
ožujka svi ugovori biti gotovi i ratificirani.<<strong>br</strong> />
rizik. One stvaraju percepciju krize i potiču<<strong>br</strong> />
ulagače na rasprodaju dionica i obveznica<<strong>br</strong> />
koje su označene riskantnima. Isto vrijedi<<strong>br</strong> />
i za pozitivne procjene agencija. I njima<<strong>br</strong> />
narod slijepo vjeruje, bile one utemeljene ili<<strong>br</strong> />
ne. Budući da većina svjetskih medija papagajski<<strong>br</strong> />
prenosi ono što agencije objavljuju,<<strong>br</strong> />
njihov psihološki učinak na ulagače je ogroman.<<strong>br</strong> />
Toga agencije sigurno nisu nesvjesne<<strong>br</strong> />
pa se slutnje o njihovom namjernom podrivanju<<strong>br</strong> />
eurozone čine utemeljenima.<<strong>br</strong> />
Tri anglosaksonske agencije povezane su<<strong>br</strong> />
s <strong>br</strong>ojnim kontroverzama. Tijekom prošle<<strong>br</strong> />
financijske krize iz 2007. i 2008., agencije<<strong>br</strong> />
su se osramotile katastrofalnim, preopti-<<strong>br</strong> />
rejting sad-a<<strong>br</strong> />
U Americi, S&P je ljetos stavljen na<<strong>br</strong> />
stup srama kada je oduzeo Sjedinjenim<<strong>br</strong> />
Državama prvorazredni, AAA rejting.<<strong>br</strong> />
S&P je tako proveo u djelo srpanjsku<<strong>br</strong> />
prijetnju da bi mogao skresati američki<<strong>br</strong> />
kreditni rejting u tromjesečnom<<strong>br</strong> />
razdoblju. Ako je američki rejting već<<strong>br</strong> />
trebao biti rušen, zašto to nije učinjeno<<strong>br</strong> />
2007. ili 2008.? Možda zato što je tada<<strong>br</strong> />
u Bijeloj kući sjedio republikanac George<<strong>br</strong> />
W. Bush, kojeg su na vlast doveli<<strong>br</strong> />
neoliberalni kapitalisti, u čijoj su službi i<<strong>br</strong> />
same agencije za rejting? Kritičari smatraju<<strong>br</strong> />
da je ljetošnji potez S&P-a sračunat<<strong>br</strong> />
na rušenje ugleda demokratskog<<strong>br</strong> />
predsjednika Baracka Obame uoči<<strong>br</strong> />
zadnje godine njegova mandata.<<strong>br</strong> />
mističnim procjenama sigurnosti izvjesnih<<strong>br</strong> />
financijskih proizvoda. Konkretno, bile su<<strong>br</strong> />
napadnute zbog propusta da upozore na<<strong>br</strong> />
rizik MBS-a (Mortgage-backed securities,<<strong>br</strong> />
odnosno vrijednosnice temeljene na hipotekarnim<<strong>br</strong> />
kreditima), od kojih su mnoge<<strong>br</strong> />
bile nenaplative. Brojni su ulagači do posljednjeg<<strong>br</strong> />
trenutka živjeli u uvjerenju da su<<strong>br</strong> />
njihovi ulozi sigurni, iako su bili krhki poput<<strong>br</strong> />
kule od karata. Očito, nekomu je tada<<strong>br</strong> />
bilo u interesu da javnost što duže ostane u<<strong>br</strong> />
zabludi.<<strong>br</strong> />
Ekonomist nobelovac Paul Krugman u<<strong>br</strong> />
svojoj je kolumni u New York Timesu neuvijeno<<strong>br</strong> />
optužio S&P i druge agencije da<<strong>br</strong> />
su odgovorne za krizu američkog financijskog<<strong>br</strong> />
sustava i globalni kreditni slom otprije<<strong>br</strong> />
tri godine. Agencije su, dakle, bile jedan<<strong>br</strong> />
od motora krize iz 2007. i 2008. Postaju li<<strong>br</strong> />
motor i u trenutnoj krizi? To je pravo pitanje<<strong>br</strong> />
o kojemu trebaju razmisliti svi sudionici financijskih<<strong>br</strong> />
tržišta i čelnici vlada.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 57
58<<strong>br</strong> />
svijet<<strong>br</strong> />
14 dana<<strong>br</strong> />
Putin puti oko izbora<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Piše: Maro MaruŠiĆ<<strong>br</strong> />
Rusi su napokon otkrili da na njihovim izborima glasuju automati. Vlado Putin ubaci u<<strong>br</strong> />
aparat kovanicu od 50 kopejki, a ona zaokruži Jedinstvenu Rusiju petstotinjak puta.<<strong>br</strong> />
I tako u svih devet vremenskih zona u kojima se glasovalo. Putko bi dobio još više<<strong>br</strong> />
glasova da nedavno nisu ukinute dvije vremenske zone. Što, pitate se kakve veze<<strong>br</strong> />
imaju vremenske zone s glasovanjem? Nikakve, isto kao što ni rusko glasovanje<<strong>br</strong> />
nema nikakve veze s demokratskim izborima. Demokratičnije je na vlast došao<<strong>br</strong> />
Staljin nego Putin. Tomu u prilog ide i činjenica da su mu Kinezi dali njihovu inačicu<<strong>br</strong> />
Nobelove nagrade za mir.<<strong>br</strong> />
Kultura straha<<strong>br</strong> />
Više od 10.000 Latvijaca povuklo je svoje depozite (oko 100 milijuna kuna) iz švedske<<strong>br</strong> />
banke Swedbank, nakon što se Twitterom proširila informacija da banka ima problema<<strong>br</strong> />
s likvidnošću. Eto što je nama naša borba dala: ljudi danas žive u takvoj kulturi straha<<strong>br</strong> />
da se boje i vlastite pjene za <strong>br</strong>ijanje. Vrhunac tog straha upravo se krije na internetu.<<strong>br</strong> />
Pošto čovječanstvo više ništa ne vjeruje medijima, a ljudi su takvi da moraju biti<<strong>br</strong> />
naivni, sada vjeruju običnim ljudima. Pa ih tako nešto zaboli, odmah odu na forum i<<strong>br</strong> />
za nekoliko se minuta uvjere da neće dočekati sutrašnji dan. Da skrenu te loše misli,<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>zo se prebace na<<strong>br</strong> />
nečiji blog, kad tamo –<<strong>br</strong> />
propadaju banke. Potom<<strong>br</strong> />
u paničnom strahu odu<<strong>br</strong> />
na Facebook, kad tamo<<strong>br</strong> />
svečana najava početka<<strong>br</strong> />
Trećega svjetskog rata.<<strong>br</strong> />
Na samom kraju iscrpnog<<strong>br</strong> />
puta uhvate se i Twittera,<<strong>br</strong> />
kad tamo korisnik pod<<strong>br</strong> />
imenom (Osice) Maje<<strong>br</strong> />
kaže da je došlo do<<strong>br</strong> />
pomicanja datuma<<strong>br</strong> />
smaka svijeta s 21. 12.<<strong>br</strong> />
2012. na današnji dan.<<strong>br</strong> />
Autorska prava su tu<<strong>br</strong> />
da se krše<<strong>br</strong> />
U tijeku je prava epska bitka. S jedne strane su<<strong>br</strong> />
pozitivci Rupert Murdoch, Hollywood, Disney<<strong>br</strong> />
i najveće diskografske kuće (je l’ tako da ne<<strong>br</strong> />
možete vjerovati da su oni pozitivci), a s druge<<strong>br</strong> />
strane su negativci – najveće informatičke tvrtke<<strong>br</strong> />
predvođene Googleom (je l’ tako da možete<<strong>br</strong> />
vjerovati da su ovi negativci). Rat se naravno<<strong>br</strong> />
vodi oko interneta, to jest oko autorskih prava.<<strong>br</strong> />
Murdochovci napokon hoće stati na kraj krađi<<strong>br</strong> />
autorskog sadržaja, dok Google neće ni da čuje<<strong>br</strong> />
za takav oblik privatnog vlasništva. Stoga je meni<<strong>br</strong> />
kao neutralnom čovjeku u ovoj priči napamet<<strong>br</strong> />
pala jedna strašna ideja: otići ću do sjedišta<<strong>br</strong> />
Google i reći im da je to moja tvrtka i da mi<<strong>br</strong> />
odmah prepišu sve njihove dionice. Neće se oni<<strong>br</strong> />
čuditi momu zahtjevu, ionako im je svejedno tko<<strong>br</strong> />
je vlasnik čega. Vama preporučujem da uzmete<<strong>br</strong> />
YouTube, Facebook ili nešto treće.<<strong>br</strong> />
Todore, što je to<<strong>br</strong> />
besmisao?<<strong>br</strong> />
„Todore, što je to besmisao?” „Pođi sa mnom!”<<strong>br</strong> />
odgovori mu tata. Odu tako Todor i Fedor do<<strong>br</strong> />
najbliže televizije i upale vijesti: „Barack Obama<<strong>br</strong> />
dočekao je u Sjevernoj Karolini grupu vojnika<<strong>br</strong> />
koji su se vratili iz Iraka te simbolično označio<<strong>br</strong> />
kraj rata u toj zemlji. Predsjednik je zahvalio<<strong>br</strong> />
vojnicima i izjavio kako iza sebe ostavljaju<<strong>br</strong> />
nezavisni i stabilni Irak. U ratu je stradalo oko<<strong>br</strong> />
4500 američkih vojnika, više od 100 tisuća<<strong>br</strong> />
Iračana (neke procjene idu i do 600 tisuća), a rat<<strong>br</strong> />
je koštao oko bilijun dolara. U Iraku je ostalo još<<strong>br</strong> />
samo 5 tisuća vojnika.”<<strong>br</strong> />
Humanitarna akcija<<strong>br</strong> />
UBICEF-a na Kosovu<<strong>br</strong> />
Boris Tadić poludio je na EU, jer Srbiji nisu dodijelili status<<strong>br</strong> />
zemlje kandidatkinje. Zato sam im ja to dodijelio u<<strong>br</strong> />
statusu na mojoj Facebook stranici. Šalu na stranu, Tadić<<strong>br</strong> />
je ljutit jer smatra da su u Bruxellesu glupaci koji ništa ne<<strong>br</strong> />
razumiju, a to neznanje, kao uostalom i svako neznanje<<strong>br</strong> />
proizlazi iz ispodmjerne doze čitanja knjiga. Tako srpski<<strong>br</strong> />
predsjednik objašnjava da kultni roman klasika Nemanje<<strong>br</strong> />
Kusturice radnog naslova Kosovski krug sve redom, nije<<strong>br</strong> />
knjiga o genocidu, već o dodijeli humanitarne pomoći<<strong>br</strong> />
južnom dijelu Srbije, a da EU dužnosnici to nisu shvatili,<<strong>br</strong> />
jer nemaju kulturu čitanja. U knjizi se točno navodi na<<strong>br</strong> />
koji način UBICEF dijeli pomoć najmlađoj europskoj<<strong>br</strong> />
zemlji: iskopa jamu i u nju ubaci propucanog Kosovara<<strong>br</strong> />
izgovarajući svete riječi: „Stari, više nećeš biti gladan!”<<strong>br</strong> />
Ameri su izmišljeni<<strong>br</strong> />
narod<<strong>br</strong> />
Newt Gingrich, jedan od favorita u utrci za<<strong>br</strong> />
republikanskog kandidata za predsjednika<<strong>br</strong> />
SAD-a, u intervjuu za kabelsku tv<<strong>br</strong> />
postaju Jewish Channel izjavio je kako<<strong>br</strong> />
su Palestinci izmišljeni narod te da žele<<strong>br</strong> />
uništiti Izrael. Za razliku od njih Amerikanci<<strong>br</strong> />
su zato pravi narod. Samo ne znamo je li<<strong>br</strong> />
potječu od Engleza, Iraca, Škota, Talijana,<<strong>br</strong> />
Hrvata, Kineza, Španjolaca, Japanaca,<<strong>br</strong> />
crnaca, latinoamerikanaca... Jedine prave<<strong>br</strong> />
Amerikance, isti su ti „Amerikanci” istrijebili<<strong>br</strong> />
i poslali u rezervate. Ali stvari se mijenjaju,<<strong>br</strong> />
kao što bi rekao Gundulić: „Ko bi gori,<<strong>br</strong> />
sad je doli”; uskoro bi Kina mogla poslati<<strong>br</strong> />
Amerikance u rezervat. Prema američkom<<strong>br</strong> />
pravu, to nije ništa strašno, čak je i normalno,<<strong>br</strong> />
jer su oni sami izmišljeni narod.<<strong>br</strong> />
Osoba godine je<<strong>br</strong> />
Prosvjednik<<strong>br</strong> />
Časopis Time osobom tekuće godine proglasio je lik i<<strong>br</strong> />
djelo Prosvjednika. Na taj je način odao počast Arapima,<<strong>br</strong> />
Atenjanima, wall streetašima..., ali i Hrvatima. Šteta<<strong>br</strong> />
što Kosorica neće uručiti ovu nagradu na svečanoj<<strong>br</strong> />
ceremoniji – a pogađate gdje bi se ona odvila – na<<strong>br</strong> />
Markovu trgu. Nadamo se da će prosvjednici sljedeće<<strong>br</strong> />
godine opravdati ovu laskavu titulu i da će policija<<strong>br</strong> />
nabijati još više prekovremenih sati. Međutim, sve ide<<strong>br</strong> />
tomu u prilog da bi se dogodine „ružni” prosvjednik<<strong>br</strong> />
mogao pretvoriti u „lijepog” vojnika.<<strong>br</strong> />
Blaženi srednji vijek<<strong>br</strong> />
Blaženi srednji vijek. Znam, znam da sam vam<<strong>br</strong> />
dosadio s konstantnim spominjanjem raznih<<strong>br</strong> />
besmislenih istraživanja, ali opet moram. Pazite<<strong>br</strong> />
dva najnovija istraživanja iz područja vježbanja.<<strong>br</strong> />
Vi mislite da je fizički napor i vježbanje korisno<<strong>br</strong> />
za zdravlje. No neki znanstvenici tako ne misle.<<strong>br</strong> />
Oni su došli do 'rezultata' koji kazuju da se<<strong>br</strong> />
često vježbanje vrlo nepogodno odražava na<<strong>br</strong> />
srce, kao i da trčanje nema nikakvih učinaka na<<strong>br</strong> />
naše zdravlje. Dapače, ne samo da nema već i<<strong>br</strong> />
šteti. Zglobovi pate, a čovjek uopće ne mršavi,<<strong>br</strong> />
jer se tijelo zbog napora odupire trošenju masti.<<strong>br</strong> />
Zaključak: najzdravije se kao svinja izvaliti na<<strong>br</strong> />
kauč, uzeti gajbu pive i tonu čipsa, sa strane<<strong>br</strong> />
malo grickati čvarke, a ako mislite da ni to nije<<strong>br</strong> />
dovoljno do<strong>br</strong>o za vaše zdravlje, možete piti<<strong>br</strong> />
čistu svinjsku mast ili se o<strong>br</strong>atiti svom liječniku<<strong>br</strong> />
ili ljekarniku koji će vam preporučiti kakav<<strong>br</strong> />
dodatni kolesterol po promotivnoj cijeni od 1000<<strong>br</strong> />
kuna. Garant ćete doživjeti stotu. Blaženi srednji<<strong>br</strong> />
vijek kad nije bilo znanosti i znanstvenika.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 59
60<<strong>br</strong> />
kOsOvO oPet trn u srPskom oku<<strong>br</strong> />
Nakon odbijanja statusa<<strong>br</strong> />
zemlje kandidata za EU<<strong>br</strong> />
srbiJa<<strong>br</strong> />
ni na nebu<<strong>br</strong> />
ni na zemlji<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
iz beograda: Žarka radOja<<strong>br</strong> />
Vijesti iz Bruxellesa za Srbiju<<strong>br</strong> />
su pozitivne i ne odustajemo<<strong>br</strong> />
od politike „I Kosovo i<<strong>br</strong> />
EU“ – većinom su izjave vladajućih<<strong>br</strong> />
političara. Međutim,<<strong>br</strong> />
nakon odluke Europskog savjeta da Srbiji<<strong>br</strong> />
ne dodijeli status kandidata, kada se svez<strong>br</strong>oji,<<strong>br</strong> />
Vlada je manja za jednog potpredsjednika<<strong>br</strong> />
za europske integracije, Božidara<<strong>br</strong> />
Đelića, a spominju se i razmirice u vrhu<<strong>br</strong> />
Demokratske stranke, jer se traže odgovorni<<strong>br</strong> />
za „uspjeh vodeće politike“.<<strong>br</strong> />
Tako je u medije procurila vijest da je<<strong>br</strong> />
gradonačelnik Beograda Dragan Đilas tražio<<strong>br</strong> />
odgovornost za neuspjeh ni manje ni<<strong>br</strong> />
više nego ministra vanjskih poslova Vuka<<strong>br</strong> />
Jeremića jer ga smatra najodgovornijim za<<strong>br</strong> />
ovaj poraz. Samo što Jeremić s tim zapravo<<strong>br</strong> />
nema ništa, jer je protočni bojler politike<<strong>br</strong> />
koju vodi Boris Tadić i samo ponavlja ono<<strong>br</strong> />
što mu je naređeno.<<strong>br</strong> />
Iz te bi se perspektive ovaj potez mogao<<strong>br</strong> />
promatrati službenim sukobom Đilasa i<<strong>br</strong> />
Tadića jer se zauzimaju pozicije pred izbore<<strong>br</strong> />
sljedeće godine.<<strong>br</strong> />
U međuvremenu europski izvjestitelj za<<strong>br</strong> />
Srbiju Jelko Kacin morao je demantirati<<strong>br</strong> />
srpske političke službenike koji na sav glas<<strong>br</strong> />
pričaju da je uvjet za kandidaturu bilo priznanje<<strong>br</strong> />
nezavisnosti Kosova, na što Tadić i<<strong>br</strong> />
ministri nisu htjeli da pristanu. Ta priča srbijanskih<<strong>br</strong> />
političara pokazala se kao laž.<<strong>br</strong> />
U javnosti, međutim, neki<<strong>br</strong> />
od najbližih Tadićevih suradnika<<strong>br</strong> />
i dalje mantraju da je Srbija<<strong>br</strong> />
dobila status kandidata,<<strong>br</strong> />
samo što to još nitko nije shvatio,<<strong>br</strong> />
valjda zbog medija koji ionako<<strong>br</strong> />
ne objavljuju ništa što im<<strong>br</strong> />
predsjednik osobno sa svoja<<strong>br</strong> />
tri leteća marketinška tanjura<<strong>br</strong> />
u vidu savjetnika ne kaže.<<strong>br</strong> />
Nije da građani Srbije nisu<<strong>br</strong> />
naviknuli da im sve odluke<<strong>br</strong> />
koje vladajućima nisu po ukusu,<<strong>br</strong> />
budu potpuno lažno predstavljene.<<strong>br</strong> />
Onda im je trebalo<<strong>br</strong> />
sat vremena da odluku Međunarodnog<<strong>br</strong> />
suda pravde u<<strong>br</strong> />
Haagu da Kosovo jednostra-<<strong>br</strong> />
nim priznanjem nije prekršilo<<strong>br</strong> />
međunarodno pravo građanima<<strong>br</strong> />
predstave kao odluku<<strong>br</strong> />
„koja nije odgovorila na pitanje“,<<strong>br</strong> />
iako pitanje nisu ni postavili.<<strong>br</strong> />
Ovaj je put situacija mno-<<strong>br</strong> />
„Srbija već desetljećima<<strong>br</strong> />
osjeća fantomsku bol za<<strong>br</strong> />
Kosovom, kao kad čovjek<<strong>br</strong> />
osjeća bol za<<strong>br</strong> />
izgubljenom nogom.<<strong>br</strong> />
Njega to zaista boli, ali<<strong>br</strong> />
noge nema – i to je ta<<strong>br</strong> />
činjenica koju, eto, rijetko<<strong>br</strong> />
tko u nas želi shvatiti”<<strong>br</strong> />
go ozbiljnija i kompletna medijska akcija je<<strong>br</strong> />
toliko banalna da više nitko u nju ne vjeruje.<<strong>br</strong> />
I sam je predsjednik Srbije izišao i rekao<<strong>br</strong> />
istinu, tako da je spinovanje koje je uslijedilo<<strong>br</strong> />
samo dan kasnije, zapravo besmisleno i<<strong>br</strong> />
nije jasno komu treba.<<strong>br</strong> />
opet balvan<<strong>br</strong> />
Iza neuspjele kandidature stoji već <strong>br</strong>endirani<<strong>br</strong> />
simbol svih srpskih pobuna – balvan,<<strong>br</strong> />
a iza njega živi ljudi, koji već četiri mjeseca,<<strong>br</strong> />
uz vrlo očiglednu podršku Beograda,<<strong>br</strong> />
blokiraju puteve, prave incidente i nemalo<<strong>br</strong> />
puta bivaju povrijeđeni na tim istim barikadama.<<strong>br</strong> />
U odnosu na njih moglo se vidjeti<<strong>br</strong> />
mijenjanje službene politike Beograda<<strong>br</strong> />
– najprije su za medije i političare bili goloruki<<strong>br</strong> />
narod na koji puca KFOR (iako su<<strong>br</strong> />
ga oni prvi napali), da bi nekoliko dana prije<<strong>br</strong> />
sastanka u Bruxellesu postali kriminalci<<strong>br</strong> />
koji dolje čuvaju svoje švercerske punktove.<<strong>br</strong> />
Vlast se u Srbiji zaigrala da bi, kao što<<strong>br</strong> />
to uvijek radi, u posljednjem trenutku do-<<strong>br</strong> />
Odnos Srbije prema Kosovu<<strong>br</strong> />
sprječava Josea Manuela<<strong>br</strong> />
Barrosa i Borisa Tadića da<<strong>br</strong> />
se ponovno rukuju<<strong>br</strong> />
nijela odluku koju od nje već duže vrijeme<<strong>br</strong> />
očekuje Međunarodna zajednica. Ovaj put<<strong>br</strong> />
to nije upalilo. Igranje ljudskim životima<<strong>br</strong> />
na sjeveru Kosova i nepoštivanje dogovora<<strong>br</strong> />
u dijalogu s Prištinom prelilo je čašu čelnika<<strong>br</strong> />
Europske unije i dugo očekivani status<<strong>br</strong> />
kandidata ostao je samo pusta želja. Na<<strong>br</strong> />
ovaj način Srbija je ostala, uz BiH i Kosovo<<strong>br</strong> />
jedina zemlja na Balkanu koja nema status<<strong>br</strong> />
kandidata. Predsjednik Liberalno demokratske<<strong>br</strong> />
partije Čedomir Jovanović izjavio<<strong>br</strong> />
je da je „parola 'kosovsko-europske' politike”<<strong>br</strong> />
dovela Srbiju u situaciju da se na sjeveru<<strong>br</strong> />
Kosova puca na vojnike zemalja od kojih<<strong>br</strong> />
zavisi odluka o statusu kandidata Srbije za<<strong>br</strong> />
članstvo u Europskoj uniji.<<strong>br</strong> />
Na pitanje zašto Beograd dvije godine<<strong>br</strong> />
od podnošenja kandidature za članstvo u<<strong>br</strong> />
EU nije savladao „tu jednu stepenicu”, Jovanović<<strong>br</strong> />
je odgovorio da je odgovorna politika<<strong>br</strong> />
kalkuliranja i zloupotrebe zabluda o<<strong>br</strong> />
Kosovu, ambicija vlasti da se kocka sa strpljenjem<<strong>br</strong> />
Europe, tvrdoglavo ignoriranje<<strong>br</strong> />
jasnog stava koji je u kolovozu saopćila njemačka<<strong>br</strong> />
kancelarka Angela Merkel.<<strong>br</strong> />
„Beograd ima minimalne šanse da 12.<<strong>br</strong> />
veljače dobije kandidaturu za članstvo u<<strong>br</strong> />
EU bez datuma početka pregovora. Europa<<strong>br</strong> />
ne pristaje na ove odnose s predsjednikom<<strong>br</strong> />
Srbije Borisom Tadićem, ‘koji su nametnuti<<strong>br</strong> />
zatrovanoj i hipnotiziranoj Srbiji’, gdje je<<strong>br</strong> />
poželjnija neiskrenost od istine”, izjavio je<<strong>br</strong> />
Jovanović.<<strong>br</strong> />
Predsjednik Srbije, koji je dan prije obznanjene<<strong>br</strong> />
odluke, napisao autorski tekst za<<strong>br</strong> />
Frankfurter Algemajne Cajtung,<<strong>br</strong> />
u kojem je upozorio da<<strong>br</strong> />
nedobivanje statusa „gura<<strong>br</strong> />
Srbiju u nacionalizam” i donosi<<strong>br</strong> />
nestabilnost u regiji,<<strong>br</strong> />
nakon službene odluke Bruxellesa<<strong>br</strong> />
javno je optužio EU<<strong>br</strong> />
za nefer odnos prema Srbiji.<<strong>br</strong> />
„Mogu da kažem i danas<<strong>br</strong> />
da Srbija može da pogleda<<strong>br</strong> />
u oči Europu, EU jer mi<<strong>br</strong> />
smo ispunili ono što smo rekli<<strong>br</strong> />
da ćemo ispuniti. Pogledajte<<strong>br</strong> />
zaključke Europske<<strong>br</strong> />
komisije, Srbija je ispunila<<strong>br</strong> />
sve. I ja s apsolutnom suverenošću<<strong>br</strong> />
mogu pred moje europske<<strong>br</strong> />
kolege da izađem još<<strong>br</strong> />
jednom, a postavit ću njima<<strong>br</strong> />
pitanje jesu li oni ispunili<<strong>br</strong> />
ono što su rekli da će ispuniti.<<strong>br</strong> />
Neću u javnosti da govorim<<strong>br</strong> />
o tome”, rekao je Tadić u<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>aćanju javnosti.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 61
62<<strong>br</strong> />
kOsOvO oPet trn u srPskom oku<<strong>br</strong> />
Dio priče o tome kako EU stalno nameće<<strong>br</strong> />
noveuvjete, kako je Srbija žrtva prohtjeva<<strong>br</strong> />
čelnika EU i kada sve ispuni, oni odmah<<strong>br</strong> />
nađu nešto novo samo da ova zemlja ne bi<<strong>br</strong> />
napredovala, građanima Hrvatske sigurno<<strong>br</strong> />
zvuči poznato. Naime, svi vladajući političari<<strong>br</strong> />
na prostoru bivše SFRJ na isti način<<strong>br</strong> />
prikrivaju svoju nesposobnost, okrivljujući<<strong>br</strong> />
druge za to. I uvijek, ako ne daj Bože nestane<<strong>br</strong> />
protivnika, u šteku čuvaju tu zlobnu EU,<<strong>br</strong> />
koja se svako malo sjeti da, zamislite, traži<<strong>br</strong> />
da države prije nego što uđu u Uniju ispune<<strong>br</strong> />
one uvjete koje su ispunile sve zemlje<<strong>br</strong> />
članice. Jednostavna igra po pravilima. Ili<<strong>br</strong> />
je igraš ili je ne igraš.<<strong>br</strong> />
politika prema Kosovu neće se<<strong>br</strong> />
preispitati<<strong>br</strong> />
Međutim, u Srbiji ni u čemu, osim u korupciji,<<strong>br</strong> />
nema tako čistih odluka. To jasno<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
potvrđuje i činjenica da će zemlja nastaviti<<strong>br</strong> />
u svečanom tonu “I Kosovo i EU”, koja<<strong>br</strong> />
joj je donijela isključivo i samo štetu. Nakon<<strong>br</strong> />
odluke u Bruxellesu i direktica Kancelarije<<strong>br</strong> />
Vlade Srbije za europske integracije<<strong>br</strong> />
Milica Delević rekla je da će Beograd<<strong>br</strong> />
tražiti modalitete za rješavanje otvorenih<<strong>br</strong> />
pitanja, ali da se neće preispitati i politika<<strong>br</strong> />
“I Kosovo i EU”. „Ako pod politikom “I<<strong>br</strong> />
Kosovo i Evropa” podrazumevamo da sačekamo<<strong>br</strong> />
trenutak da se zemlje u EU koje<<strong>br</strong> />
su priznale Kosovo, a koje su u većini,<<strong>br</strong> />
predomisle pa da onda nastavimo s procesom<<strong>br</strong> />
evropskih integracija, onda nećemo<<strong>br</strong> />
nikada nastaviti taj proces. Ako politiku<<strong>br</strong> />
“I Kosovo i Evropa” shvatamo kao<<strong>br</strong> />
borbu da zaštitimo Srbe na Kosovu, imovinu<<strong>br</strong> />
na Kosovu, kulturno-povijesne spomenike<<strong>br</strong> />
na Kosovu, i ono što smatramo<<strong>br</strong> />
svojim legitimnim interesima na Kosovu,<<strong>br</strong> />
Zavirite u svijet luksuznih proizvoda četvrtkom u 21:15, petkom u 18:15 i 23:15, subotom u 17:00<<strong>br</strong> />
i nedjeljom u 17:30 na nacionalnoj poslovnoj televiziji Kapital Network.<<strong>br</strong> />
Kontakti: production@glamlx.com; marketing@glamlx.com<<strong>br</strong> />
i da paralelno idemo putem europskih integracija,<<strong>br</strong> />
onda ta politika nije isključena”,<<strong>br</strong> />
kaže Milica Delević.<<strong>br</strong> />
To je potvrdio i sam predsjednik Boris<<strong>br</strong> />
Tadić. „I naša diplomatija i svi koji su se bavili<<strong>br</strong> />
eurointegracijama potrošili su svu ljudsku<<strong>br</strong> />
energiju i da od<strong>br</strong>animo naš integritet i<<strong>br</strong> />
dobijemo status kandidata. Ogromna energija<<strong>br</strong> />
je izlivena. Nije nam žao i nećemo da<<strong>br</strong> />
odustanemo. Mi jasno znamo da je to put.<<strong>br</strong> />
Srbija mora da uđe u EU zato što nemamo<<strong>br</strong> />
bolje rešenje. Kada bismo ga imali, rado bismo<<strong>br</strong> />
zaokrenuli u ovim okolnostima jer se<<strong>br</strong> />
i Evropa suočava s problemima, a s druge<<strong>br</strong> />
strane Srbija ne može da odustane od elementarnih<<strong>br</strong> />
interesa”. Ukratko – opet jedno<<strong>br</strong> />
veliko ništa.<<strong>br</strong> />
Nakon <strong>br</strong>iselskog upozorenja da se postignuti<<strong>br</strong> />
dogovori u dijalogu Beograda i Prištine<<strong>br</strong> />
moraju poštovati i, konačno, primjenjivati,<<strong>br</strong> />
i nakon izjava predsjednika i ministara<<strong>br</strong> />
u Vladi Srbije da ne odustaju od promašene<<strong>br</strong> />
politike, sve je izglednije da je dobivanje<<strong>br</strong> />
statusa kandidata u ožujku dalje nego ono<<strong>br</strong> />
u prosincu.<<strong>br</strong> />
Umjesto da se nakon ovakva hladnog<<strong>br</strong> />
tuša Srbija probudi, ona je, čini se, ušuškana<<strong>br</strong> />
u duboki zimski san. Siromaštvo,<<strong>br</strong> />
korupcija, nezaposlenost, najniža prosječna<<strong>br</strong> />
plaća u regiji, samo su neki od<<strong>br</strong> />
„sitnih” životnih problema prosječnoga<<strong>br</strong> />
građanina ove zemlje. Zato je u porastu<<strong>br</strong> />
nacionalizam, rasizam i nasilje na ulici<<strong>br</strong> />
s jedne strane, i bježanje u tu mrsku EU<<strong>br</strong> />
s druge strane. Bježe čak i Srbi s Kosova.<<strong>br</strong> />
Njih 20.000 je tražilo od Rusije majke da<<strong>br</strong> />
im da državljanstvo jer ne žele živjeti ni u<<strong>br</strong> />
Srbiji ni na Kosovu, ali je Rusija to teška<<strong>br</strong> />
srca odbila.<<strong>br</strong> />
„U Srbiji nema tko da postavi pitanje<<strong>br</strong> />
odgovornosti. Očekivati to od građana je<<strong>br</strong> />
iluzorno zato što oni još nisu postali građani.<<strong>br</strong> />
Oni su još uvijek dio jednoga nacionalnog<<strong>br</strong> />
bića koje Kosovu pristupa kao<<strong>br</strong> />
suštini svog nacionalnog bića. Dakle, poanta<<strong>br</strong> />
je u tome da nema nijednog relevantnog<<strong>br</strong> />
dijela ovoga društva koje bi moglo<<strong>br</strong> />
postaviti pitanje odgovornosti. Opozicija,<<strong>br</strong> />
ovakva kakvu imamo, većim dijelom je za<<strong>br</strong> />
zaoštravanje pitanja Kosova, a ne za njegovo<<strong>br</strong> />
rješavanje.<<strong>br</strong> />
Srbija već desetljećima osjeća fantomsku<<strong>br</strong> />
bol za Kosovom, kao kad čovjek osjeća<<strong>br</strong> />
bol za izgubljenom nogom. Njega to<<strong>br</strong> />
zaista boli, ali noge nema – i to je ta činjenica<<strong>br</strong> />
koju, eto, rijetko tko u nas želi shvatiti”,<<strong>br</strong> />
pojasnio je stanje u Srbiji za Slobodnu<<strong>br</strong> />
Europu istraživač javnog mnijenja Srećko<<strong>br</strong> />
Mihajlović.
www.business.hr<<strong>br</strong> />
KLIKOM DO<<strong>br</strong> />
POSLOVNOG USPJEHA!<<strong>br</strong> />
Naši su pretplatNici, čitatelji, partneri i prijatelji uvijek u žurbi i pokretu,<<strong>br</strong> />
ali i u stalnoj potrazi za novim informacijama. Stoga je Business.hr pokrenuo novi<<strong>br</strong> />
portal koji nudi bolju preglednost jednostavnijom organizacijom sadržaja.<<strong>br</strong> />
Na NaslovNici je znatno više članaka, a do sadržaja se dolazi samo jednim<<strong>br</strong> />
klikom. Najvažnija je novost ru<strong>br</strong>ika “ulaganja”, olakšali smo dijeljenje sadržaja,<<strong>br</strong> />
a dodatno smo poboljšali i povezanost s društvenim mrežama. I dalje smo Vaša<<strong>br</strong> />
najvažnija web adresa i alat za uspješno poslovanje!<<strong>br</strong> />
vaš Business.hr!
64<<strong>br</strong> />
seks u visokoj Politici<<strong>br</strong> />
Svoju slobodu nakon skandala seksualne vrste<<strong>br</strong> />
nije izgubio predsjednik Južnoafričke Republike<<strong>br</strong> />
Jacob Zuma, na položaju od 2009. godine. Zapadni<<strong>br</strong> />
je svijet užasnuto slušao njegovu izjavu kako je<<strong>br</strong> />
bio svjestan činjenice da je žena iz seks afere HIV<<strong>br</strong> />
pozitivna, ali se ipak upustio s njom u seksualni<<strong>br</strong> />
odnos bez kondoma, vjerujući kako se neće zaraziti<<strong>br</strong> />
ako se nakon seksa istušira<<strong>br</strong> />
Piše: andrea latinOviĆ<<strong>br</strong> />
Postoji toliko različitih formi<<strong>br</strong> />
prostitucije. Političari su najveće<<strong>br</strong> />
kurve na svijetu. Oni će promijenit<<strong>br</strong> />
svoje mišljenje za bilo<<strong>br</strong> />
koji novčani iznos – slavna je<<strong>br</strong> />
izjava Heidi Fleiss, poznate kao „Hollywood<<strong>br</strong> />
Madam”, na čijem je spisku mušterija<<strong>br</strong> />
prije otkrivanja bordela 1993. godine<<strong>br</strong> />
bila gomila bogataša, ali i moćnih američkih<<strong>br</strong> />
političara. Legendarna je njezina „crna<<strong>br</strong> />
knjižica“, od koje su strahovali <strong>br</strong>ojni pripadnici<<strong>br</strong> />
estradne i političke elite, a koji su<<strong>br</strong> />
redovno iznajmljivali njezine escort djevojke<<strong>br</strong> />
za masne sume novca. Lista političara<<strong>br</strong> />
uhvaćenih u vrućim seksualnim skandalima,<<strong>br</strong> />
koji su ili iz temelja preokrenuli njihove<<strong>br</strong> />
karijere ili ih pribile na „stup srama“, ogolivši<<strong>br</strong> />
njihovu intimu i niske strasti do kraja,<<strong>br</strong> />
skidajmo se do kraja na svim<<strong>br</strong> />
paralelama i meridijanima<<strong>br</strong> />
predugačka je za jedan novinski tekst. Ni<<strong>br</strong> />
Hrvatska u tome nije izuzetak, iako, ruku<<strong>br</strong> />
na srce, naši su politički preljubnici imali<<strong>br</strong> />
više sreće nego pameti, a ni naši mediji<<strong>br</strong> />
još uvijek nemaju takav običaj svlačenja do<<strong>br</strong> />
kraja. Pa je tako većina njihovih izvan<strong>br</strong>ačnih<<strong>br</strong> />
avanturica uglavnom ostala u domeni<<strong>br</strong> />
političkih kuloara, a tek tu i tamo procurio<<strong>br</strong> />
je poneki skandal iz našeg veleposlanstva u<<strong>br</strong> />
nekoj zabačenoj državi. Zapravo je skandal<<strong>br</strong> />
ravnatelja policije i bivše televizijske ured-<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
nice jedina prava poslastica te vrste na hrvatskoj<<strong>br</strong> />
političko-ljubavnoj sceni.<<strong>br</strong> />
Svakako je najveći skandal u visokoj<<strong>br</strong> />
politici i to onoj na, doslovce, krovu svijeta,<<strong>br</strong> />
u Washingtonu, bio i ostao onaj čuveni<<strong>br</strong> />
Clintonov preljub s mlađahnom Monicom<<strong>br</strong> />
Lewinsky. A Ovalna soba od tada, te<<strong>br</strong> />
1998. godine, kada je afera pukla i izložila<<strong>br</strong> />
Billa Clintona i sramotnom poniženju pred<<strong>br</strong> />
američkim Kongresom i cijelim svijetom,<<strong>br</strong> />
u politici je dobila sasvim drugačiji smisao.<<strong>br</strong> />
Američki su predsjednici oduvijek „švrljali“<<strong>br</strong> />
uokolo, ali nikada ni jedan kao Clinton<<strong>br</strong> />
nije bio u situaciji da milijardama ljudi<<strong>br</strong> />
objašnjava da oralni seks zapravo nije seks<<strong>br</strong> />
i da opisuje detalje njihovih seksi igrica.<<strong>br</strong> />
Silvio pleše ‛bunga bunga’<<strong>br</strong> />
Doduše, Clinton je u američkoj povijesti<<strong>br</strong> />
ostao upamćen kao jedan od boljih predsjednika,<<strong>br</strong> />
u čije je vrijeme Amerika bila<<strong>br</strong> />
svjetski mega-div s velikim suficitom, tako<<strong>br</strong> />
da mu afera Lewinsky zapravo i nije strahovito<<strong>br</strong> />
naškodila, već ga je prikazala i kao<<strong>br</strong> />
zgodnog šarmera kojega žene obožavaju.<<strong>br</strong> />
Jer se još i javila čitava kolona njegovih bivših<<strong>br</strong> />
ljubavnica, samo potvrđujući kako je<<strong>br</strong> />
Bill imao golemi libido. Na stranu to kako<<strong>br</strong> />
je Hillary podnijela cijelu tu muku, utjehu<<strong>br</strong> />
je potražila u megalomanskim ambicijama<<strong>br</strong> />
koje su je na koncu danas dovele i do pozicije<<strong>br</strong> />
američke državne tajnice.<<strong>br</strong> />
Uz bok Clintonovim vratolomijama u raznim<<strong>br</strong> />
krevetima jedino stoji bivši talijanski<<strong>br</strong> />
premijer Silvio Berlusconi; čovjek kojega<<strong>br</strong> />
su smatrali političkom ludom, a koji<<strong>br</strong> />
je izazivao očaj među svojim europskim i<<strong>br</strong> />
svjetskim političkim kolegama, „po<strong>br</strong>stio“<<strong>br</strong> />
je valjda pola ženske Italije. Njegove čuvene<<strong>br</strong> />
„bunga bunga“ zabave, koje je preslikao<<strong>br</strong> />
iz vremena antičkog raskalašenog<<strong>br</strong> />
Rima, postale su središnji interes 74-godišnjeg<<strong>br</strong> />
čudnovatog lika, kojega su više za-<<strong>br</strong> />
nimale mlade djevojke negoli strmoglavljenje<<strong>br</strong> />
talijanskog proračuna. Na koncu, svoj<<strong>br</strong> />
današnji status financijski problematične<<strong>br</strong> />
i prezadužene zemlje koja strepi od bankrota,<<strong>br</strong> />
zemlja na Apeninskom poluotoku<<strong>br</strong> />
može zahvaliti upravo Berlusconijevoj politici.<<strong>br</strong> />
Sudili su mu za plaćanje maloljetnice<<strong>br</strong> />
za seks, a njegova ga je Ruby, za koju se kleo<<strong>br</strong> />
da mu je kao kćer, a bila je mlada prostitutka,<<strong>br</strong> />
na koncu i došla glave. Mlade je propupale<<strong>br</strong> />
djevojčurke obasipao skupocjenim<<strong>br</strong> />
nakitom, automobilima, novcem, radio silne<<strong>br</strong> />
face-liftinge i presađivao kosu, a sve ne<<strong>br</strong> />
bi li zadržao mladost koju već ionako nije<<strong>br</strong> />
imao zadnjih 30-ak godina. Svoje je mlade<<strong>br</strong> />
ljubavnice koje su ga zvale Papi zapošljavao<<strong>br</strong> />
kao hostese i voditeljice na svojim<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ojnim televizijskim postajama; otvoreno<<strong>br</strong> />
je komplimentirao suprugama predsjednika<<strong>br</strong> />
s kojima se susretao, nabacivao se ministricama<<strong>br</strong> />
u vladi i ponašao se kao nedozreli<<strong>br</strong> />
balavac. Na kraju ga je napucala i prediv-<<strong>br</strong> />
na supruga, kojoj je dojadilo da se njezinom<<strong>br</strong> />
mužu više ne smije samo Italija već<<strong>br</strong> />
cijeli svijet, a o politici je imao pojma koliko<<strong>br</strong> />
i o nuklearnom programu. Njegova je<<strong>br</strong> />
ostavština katastrofalna, a on će u talijanskoj<<strong>br</strong> />
povijesti ostati upamćen kao nešto pametnija<<strong>br</strong> />
verzija suludog Nerona, samo što<<strong>br</strong> />
Silvio nije zapalio Rim i imenovao konja senatorom,<<strong>br</strong> />
već je gurnuo Italiju u najdublju<<strong>br</strong> />
financijsku krizu od II. svjetskog rata.<<strong>br</strong> />
Najrazvikaniji seksualni skandal ove je<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 65
66<<strong>br</strong> />
seks u visokoj Politici<<strong>br</strong> />
Bill Clinton<<strong>br</strong> />
godine zasigurno bio onaj sada već bivšeg<<strong>br</strong> />
predsjednika Međunarodnoga monetarnog<<strong>br</strong> />
fonda i donedavno izglednog kandidata<<strong>br</strong> />
za nadolazeće predsjedničke izbore u<<strong>br</strong> />
Francuskoj, Dominiquea Strauss-Kahna.<<strong>br</strong> />
Svijet je s nestrpljenjem pratio slučaj kako<<strong>br</strong> />
bi se doznalo jesu li istinite optužbe o pokušaju<<strong>br</strong> />
silovanja sobarice iz Gvineje u luksuznom<<strong>br</strong> />
hotelu Sofitel u New Yorku te hoće<<strong>br</strong> />
li, u slučaju da se pokažu točnima, do sad<<strong>br</strong> />
vrlo popularni DSK završiti iza rešetaka na<<strong>br</strong> />
dulje vrijeme. Kahn je na koncu pušten, ništa<<strong>br</strong> />
mu nije dokazano, a spekuliralo se da<<strong>br</strong> />
mu je cijelu priču namjestio opaki Sarkozy,<<strong>br</strong> />
strahujući da bi ga ovaj mogao pobijediti na<<strong>br</strong> />
predsjedničkim izborima. U svakom slučaju,<<strong>br</strong> />
Strauss-Kahnova je karijera strmoglavo<<strong>br</strong> />
pala i jedino po čemu će biti upamćen<<strong>br</strong> />
jest upravo to – je li napastvovao sobaricu<<strong>br</strong> />
ili nije. Kakav MMF, kakva ekonomija; pohotnost<<strong>br</strong> />
je važnija od novca.<<strong>br</strong> />
I naizgled hladni Britanci punili su naslovnice<<strong>br</strong> />
svojih, najokrutnijih na svijetu tabloida,<<strong>br</strong> />
gomila seks skandala političara pa<<strong>br</strong> />
se pokazalo da uštogljeni Englezi baš i nisu<<strong>br</strong> />
tako uštogljeni. Ljubovalo se s djevojkama,<<strong>br</strong> />
ženama, mladićima, muškarcima, za svakoga<<strong>br</strong> />
je bilo ponešto. Tako je ultrakonzervativni<<strong>br</strong> />
član najveće irske političke partije<<strong>br</strong> />
Demokratske unije Paul Berry podnio<<strong>br</strong> />
ostavku 2005. godine, nakon što je završio<<strong>br</strong> />
na naslovnicama tabloida zbog plaćanja<<strong>br</strong> />
seksa muškarcima u Belfastu.<<strong>br</strong> />
Francuzi su ipak najveći ljubavnici,<<strong>br</strong> />
kažu glasine<<strong>br</strong> />
Zemlja hedonizma, vina, kulture, a najviše<<strong>br</strong> />
ljubavi, nije zaostajala po pitanju erotskih<<strong>br</strong> />
dogodovština političkih moćnika koji<<strong>br</strong> />
je vode. O Sarkozyju i <strong>br</strong>aku s Carlom Bruni<<strong>br</strong> />
sve je već ionako poznato, a sada, kada<<strong>br</strong> />
su dobili bebu, čini se da je i Sarkozyjev<<strong>br</strong> />
apetit prema ženama došao u normalu pa<<strong>br</strong> />
se smirio.<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Francuski ministar kulture Frederic<<strong>br</strong> />
Mitterrand optužen je u javnosti da je na<<strong>br</strong> />
Tajland putovao zbog seksualnog turizma.<<strong>br</strong> />
Ministar nikada nije poricao da je plaćao<<strong>br</strong> />
usluge, ali je oštro demantirao da se ikada<<strong>br</strong> />
seksao s maloljetnim prostitutkama ili<<strong>br</strong> />
žigolima. Pošteno, nema što; priznao je da<<strong>br</strong> />
plaća za seks, ali da je ipak toliko moralan<<strong>br</strong> />
da to ne radi s djecom. I još je sam sebi opalio<<strong>br</strong> />
šamar objavivši autobiografski romanu<<strong>br</strong> />
„Loš život”, u kojem je pisao kako je plaćao<<strong>br</strong> />
seks „mladim, vrlo atraktivnim i odmah<<strong>br</strong> />
dostupnim dječacima”. Ugledu mu je naštetila<<strong>br</strong> />
i podrška koju je iskazao Romanu<<strong>br</strong> />
Polanskom, slavnom redatelju koji je godinama<<strong>br</strong> />
bio na tjeralici zbog silovanja 13-godišnjakinje.<<strong>br</strong> />
Bilo je to vrlo mudro od Frederica....<<strong>br</strong> />
Također, u Francuskoj je za vođenje međunarodnog<<strong>br</strong> />
lanca elitne prostitucije optužena<<strong>br</strong> />
Britanka Margaret MacDonald, u čijem<<strong>br</strong> />
su laptopu navodno pronađene stotine<<strong>br</strong> />
imena političara, estradnih zvijezda i biznismena<<strong>br</strong> />
koji su plaćali 600 funti po satu<<strong>br</strong> />
za seks njezinim djevojkama, a na koncu je<<strong>br</strong> />
osuđena na četiri godine zatvora.<<strong>br</strong> />
prva politička seks afera<<strong>br</strong> />
Slučaj koji je potresao svijet još početkom<<strong>br</strong> />
šezdesetih godina prošlog stoljeća i<<strong>br</strong> />
koji se s pravom smatra prvim političko-<<strong>br</strong> />
seksualnim skandalom bila je tzv. afera<<strong>br</strong> />
Profumo o kojoj je čak snimljeno nekoliko<<strong>br</strong> />
holivudskih filmova. John Profumo, tadašnji<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>itanski državni tajnik za rat u konzervativnoj<<strong>br</strong> />
vladi Harolda MacMillana, bio je<<strong>br</strong> />
u naizgled sretnom <strong>br</strong>aku s glumicom Valerie<<strong>br</strong> />
Hobson, poznatoj po ulogama u trash<<strong>br</strong> />
horror filmovima poput Frankensteinove<<strong>br</strong> />
mlade i Vukodlaka u Londonu. No, John<<strong>br</strong> />
Profumo je 1961. godine pao na šarm tada<<strong>br</strong> />
još maloljetne londonske prostitutke Christine<<strong>br</strong> />
Keeler koju je upoznao u kući <strong>br</strong>itanskog<<strong>br</strong> />
konzervativca Williama Waldorfa<<strong>br</strong> />
Astora. Profumo i Keeler otpočeli su seksualnu<<strong>br</strong> />
aferu koja je trajala svega nekoliko<<strong>br</strong> />
tjedana, a onda ju je državni tajnik naglo<<strong>br</strong> />
prekinuo. Ipak, afera je pukla u javnosti, a<<strong>br</strong> />
odmah se doznalo i kako je Keeler također<<strong>br</strong> />
imala aferu s ruskim atašeom u sovjetskoj<<strong>br</strong> />
ambasadi u Londonu, Jevgenijem Ivanovim.<<strong>br</strong> />
Kako je John Profumo tada bio prvi<<strong>br</strong> />
čovjek Velike Britanije zadužen za ratna<<strong>br</strong> />
pitanja, njegova afera sa ženom koja istovremeno<<strong>br</strong> />
održava seksualne odnose s pripadnikom<<strong>br</strong> />
tada neprijateljske strane percipirana<<strong>br</strong> />
je kao visokorizična za pitanje<<strong>br</strong> />
nacionalne sigurnosti Velike Britanije. Nakon<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ojnih peripetija koje su uključivale<<strong>br</strong> />
turbulentan odnos Christine Keeler i dilera<<strong>br</strong> />
drogom iz Jamajke Aloysiusa Gordona i<<strong>br</strong> />
pokušaj njezina ubojstva od kojeg ju je spasio<<strong>br</strong> />
još jedan od njezinih bivših ljubavnika,<<strong>br</strong> />
Johnny Edgecombe, afera Profumo-Keeler<<strong>br</strong> />
dospjela je na naslovnice svih <strong>br</strong>itanskih,<<strong>br</strong> />
a potom i svjetskih medija. John Profumo<<strong>br</strong> />
bio je prisiljen na ostavku, a samo nekoliko<<strong>br</strong> />
mjeseci kasnije s položaja je odstupio i Harold<<strong>br</strong> />
MacMillan, doduše zbog lošeg zdravlja.<<strong>br</strong> />
Bilo je to doba hladnog rata i bilo kakav<<strong>br</strong> />
odnos s pripadnicima druge strane smatrao<<strong>br</strong> />
se u najmanju ruku nepoželjnim, a također<<strong>br</strong> />
i visokorizičnim.<<strong>br</strong> />
amerikanci imaju veliki libido<<strong>br</strong> />
Za američke građane poznati Joe<<strong>br</strong> />
Waggonner, imao je ipak više sreće. On je<<strong>br</strong> />
u Washingtonu uhićen 1976. godine zbog<<strong>br</strong> />
korištenja usluga „prijateljica noći”, ali je<<strong>br</strong> />
ponovno iza<strong>br</strong>an iste godine u predstavnički<<strong>br</strong> />
dom Kongresa i ostao na tom mjestu<<strong>br</strong> />
još dvije godine, do svog umirovljenja. Iste<<strong>br</strong> />
Silvio Berlusconi<<strong>br</strong> />
je godine njegov kolega demokrat Allan<<strong>br</strong> />
Howe iz Utaha pao u zamku dviju policajki<<strong>br</strong> />
prerušenih u prostitutke, pa nije dobio<<strong>br</strong> />
novi mandat.<<strong>br</strong> />
Njujorški demokrat Fred Richmond je<<strong>br</strong> />
čak i teže prekršio zakon, ali ga to nije koštalo<<strong>br</strong> />
političke karijere – 1978. godine je<<strong>br</strong> />
uhićen nakon seksa s maloljetnim žigolom,<<strong>br</strong> />
a procesuiranje je izbjegao pristajanjem na<<strong>br</strong> />
psihijatrijsko liječenje. Karijere ga je stajalo<<strong>br</strong> />
posjedovanje narkotika četiri godine kasnije.<<strong>br</strong> />
Republikanac Robert Bauman 1980.<<strong>br</strong> />
godine uhićen je također zbog seksa s maloljetnim<<strong>br</strong> />
žigolom, za svoje ponašanje optužio<<strong>br</strong> />
ovisnost o alkoholu i seksu i izgubio izbore<<strong>br</strong> />
te godine.<<strong>br</strong> />
Politički strateg Billa Clintona Dick<<strong>br</strong> />
Morris je također održavao nešto dublje i<<strong>br</strong> />
dulje odnose s jednom prostitutkom s područja<<strong>br</strong> />
Washingtona, Sherry Ann Rowlands.<<strong>br</strong> />
U vezi su bili godinu dana, a navodno<<strong>br</strong> />
joj je dao da prisluškuje njegove razgovore<<strong>br</strong> />
s američkim predsjednikom. No, svakako<<strong>br</strong> />
jedan od težih slučajeva bio je republikanski<<strong>br</strong> />
gradonačelnik Waterburya, Philip Giordano,<<strong>br</strong> />
pedofil koji je platio prostitutki za<<strong>br</strong> />
seks s njezinom maloljetnom kćeri i nećakinjom.<<strong>br</strong> />
Guverner New Yorka Eliot Spitzer<<strong>br</strong> />
trošio je i po nekoliko tisuća dolara za jednu<<strong>br</strong> />
noć s escort damama, a to je otkriveno<<strong>br</strong> />
2008. godine. Usluge elitnih prostitutki<<strong>br</strong> />
koristio je i senator David Vitter, koji se za<<strong>br</strong> />
to o<strong>br</strong>aćao poznatoj vlasnici escort biznisa<<strong>br</strong> />
Deborah Jeane Palfre, takozvanoj „D.C.<<strong>br</strong> />
Madam”. Poznati američki list New York<<strong>br</strong> />
Times svijetu je razokrio skandal u ožujku<<strong>br</strong> />
2008. godine. Guverner Spitzer, u istrazi<<strong>br</strong> />
FBI-ja naveden kao Klijent-9, dogovorio<<strong>br</strong> />
je susret u hotelu Mayflower u Washingtonu,<<strong>br</strong> />
u veljači te iste godine, s prostitutkom<<strong>br</strong> />
koja se predstavljala pod imenom Kristen,<<strong>br</strong> />
a bila je zaposlenica gore navedenog<<strong>br</strong> />
escort kluba. Doznalo se kako ju je nazvao<<strong>br</strong> />
s tiskovne konferencije u blizini Nijagarinih<<strong>br</strong> />
slapova. Sastali su se prema dogovoru,<<strong>br</strong> />
orijentacije nije sredinom prošlog stoljeća<<strong>br</strong> />
bio tako liberalan kao danas, što je ozbiljno<<strong>br</strong> />
poljuljalo ugled švedskom kralju Gustavu<<strong>br</strong> />
V. Slučaj koji je izazvao skandal sredinom<<strong>br</strong> />
četrdesetih godina prošlog stoljeća<<strong>br</strong> />
povijest pamti kao Haijby aferu. Dobila<<strong>br</strong> />
je ime po Šveđaninu Kurtu Johanssonu<<strong>br</strong> />
koji je, nakon što je nekoliko puta osuđen<<strong>br</strong> />
na zatvorsku kaznu zbog krađe, promijenio<<strong>br</strong> />
prezime u Haijby. Poslije svog posljednjeg<<strong>br</strong> />
puštanja iz zatvora, pokušao je otvoriti<<strong>br</strong> />
prodavaonicu alkoholnih pića, ali kao bivši<<strong>br</strong> />
višestruko osuđivani osuđenik nije mogao<<strong>br</strong> />
ishoditi dozvolu. Tada se je, pod okolnostima<<strong>br</strong> />
koje nisu do kraja otkrivene, o<strong>br</strong>atio tadašnjem<<strong>br</strong> />
švedskom kralju Gustavu V. koji<<strong>br</strong> />
mu je osigurao dozvolu. No, kralj Gustav<<strong>br</strong> />
V. otpočeo je homoseksualnu aferu s Haijbyjem,<<strong>br</strong> />
za to je doznala Haijbyjeva supruga<<strong>br</strong> />
Anna i, s razlogom užasnuta, pokrenula<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>akorazvodni postupak izazvavši javni<<strong>br</strong> />
skandal jer je suprugovu aferu s kraljem<<strong>br</strong> />
navela kao glavni razlog pokretanja po-<<strong>br</strong> />
i hrvatska svog seks konja za trku ima<<strong>br</strong> />
Japansko ministarstvo vanjskih poslova nedavno je povuklo svog veleposlanika u<<strong>br</strong> />
Hrvatskoj – Yoshija Tamuru, nakon što je u izvješću Ministarstva zaključeno da je<<strong>br</strong> />
seksualno zlostavljao mladu žensku zaposlenicu veleposlanstva. U travnju prošle godine<<strong>br</strong> />
Tamura je imao 'fizički kontakt' s Hrvaticom dvadesetih godina koja je tada tek<<strong>br</strong> />
bila zaposlena u veleposlanstvu, kada se njih dvoje našlo na stražnjem sjedištu automobila<<strong>br</strong> />
u kojem su bili službenim poslom, rekli su izvori bez dodatnih pojašnjenja.<<strong>br</strong> />
Tamura, koji je imenovan veleposlanikom u Hrvatskoj u ožujku 2009. godine, nakon<<strong>br</strong> />
toga je još pokušavao ostvariti kontakt sa zaposlenicom koja je naposljetku uložila<<strong>br</strong> />
žalbu zbog seksualnog zlostavljanja. Tamura je zanijekao bilo kakav prekršaj.<<strong>br</strong> />
a guverner je prostitutki platio ne samo za<<strong>br</strong> />
seksualne usluge već i za njezin put vlakom<<strong>br</strong> />
iz New Yorka u Washington, kao i za hotelsku<<strong>br</strong> />
sobu i večeru. Čitav ga je iznos koštao<<strong>br</strong> />
oko 5.000 dolara, na to je još išla i provizija<<strong>br</strong> />
Emperor's Club ViP-ju, a u<strong>br</strong>zo potom doznalo<<strong>br</strong> />
se da je Spitzer više puta koristio njihove<<strong>br</strong> />
usluge i izdašno ih financirao. Usput<<strong>br</strong> />
je također izbilo u javnost kako je na istom<<strong>br</strong> />
mjestu redovan klijent bio i Gerald Cavendish<<strong>br</strong> />
Grosvenor, vojvoda od Westminstera,<<strong>br</strong> />
danas treći najbogatiji čovjek u Velikoj Britaniji,<<strong>br</strong> />
no njegova umiješanost nikad nije<<strong>br</strong> />
do kraja dokazana. Guverner Spitzer morao<<strong>br</strong> />
se suočiti sa snažnom osudom američke<<strong>br</strong> />
javnosti koja nikada ne oprašta ulazak<<strong>br</strong> />
svojih političkih moćnika u svijet prostitucije<<strong>br</strong> />
i bio je prisiljen na ostavku na svoj položaj<<strong>br</strong> />
već krajem ožujka 2008. godine.<<strong>br</strong> />
Homo skandal u Švedskoj<<strong>br</strong> />
S druge strane, odnos prema ljudima gay<<strong>br</strong> />
stupka. Nakon <strong>br</strong>zo sklopljenog razvoda<<strong>br</strong> />
Haijby je emigrirao u Sjedinjene Američke<<strong>br</strong> />
Države, ali tamo se nije zadržao dugo jer<<strong>br</strong> />
je ostao bez izvora financija pa se vratio u<<strong>br</strong> />
rodnu Švedsku i zatražio podršku od kra-<<strong>br</strong> />
Frederic Mitterrand<<strong>br</strong> />
Jacob Zuma<<strong>br</strong> />
ljevskog dvora. U javnost je <strong>br</strong>zo procurilo<<strong>br</strong> />
kako ga je dvor redovno plaćao, a objavljene<<strong>br</strong> />
su i vrlo snažne indicije kako je na Haijbyjev<<strong>br</strong> />
račun stigla pozamašna svota novca<<strong>br</strong> />
zbog činjenice da je ucjenjivao kralja kako<<strong>br</strong> />
se ne bi doznalo za njihovu aferu koja je navodno<<strong>br</strong> />
trajala oko čitavog jednog desetljeća.<<strong>br</strong> />
Sam Haijby nikada nije mijenjao svoju<<strong>br</strong> />
priču tvrdeći kako ga je kralj zaveo, dok<<strong>br</strong> />
su se Gustav V. i pripadnici njegovog dvora<<strong>br</strong> />
očajnički trudili zataškati priču. Tek pred<<strong>br</strong> />
kraj svog života, 1950. godine, kralj je otvoreno<<strong>br</strong> />
priznao svoje homoseksualne sklonosti,<<strong>br</strong> />
ali nikada nije otvoreno progovorio o<<strong>br</strong> />
prirodi svog odnosa s Kurtom Haijbyjem.<<strong>br</strong> />
Svoju slobodu nakon skandala seksualne<<strong>br</strong> />
vrste nije izgubio predsjednik Južnoafričke<<strong>br</strong> />
Republike, Jacob Zuma, na položaju od<<strong>br</strong> />
2009. godine. Još u studenom 2005. godine<<strong>br</strong> />
optužen je za silovanje tada 31-godišnje<<strong>br</strong> />
obiteljske prijateljice u Johannesburgu, što<<strong>br</strong> />
je Zuma oštro opovrgnuo, kao i optužbe za<<strong>br</strong> />
korupciju. Ipak, došlo je do suđenja na kojem<<strong>br</strong> />
je Zuma priznao kako je ipak imao seksualni<<strong>br</strong> />
odnos, navodno do<strong>br</strong>ovoljne prirode<<strong>br</strong> />
s obje strane, sa žrtvom. Međutim, pravi<<strong>br</strong> />
skandal izazvala je činjenica da je žrtva bila<<strong>br</strong> />
HIV pozitivna. Zumini odvjetnici također<<strong>br</strong> />
su, <strong>br</strong>aneći svog klijenta, izvukli prljave detalje<<strong>br</strong> />
o ne baš čednoj seksualnoj prošlosti<<strong>br</strong> />
žrtve, dok je zapadni svijet užasnuto slušao<<strong>br</strong> />
njegovu izjavu kako je bio svjestan činjenice<<strong>br</strong> />
da je ona HIV pozitivna, ali se ipak upustio<<strong>br</strong> />
s njom u seksualni odnos bez kondoma<<strong>br</strong> />
vjerujući kako se neće zaraziti ako se nakon<<strong>br</strong> />
seksa istušira. Istovremeno su se izvan<<strong>br</strong> />
pritvora u kojem je Zuma boravio odvijali<<strong>br</strong> />
konstantni sukobi njegovih pristaša i protivnika<<strong>br</strong> />
tijekom kojih je više puta eskaliralo<<strong>br</strong> />
nasilje. U konačnici je proglašen nevinim,<<strong>br</strong> />
u svibnju 2008. godine, da bi niti godinu<<strong>br</strong> />
dana kasnije, u travnju 2009. godine bio<<strong>br</strong> />
iza<strong>br</strong>an za predsjednika države. Njegova<<strong>br</strong> />
žrtva, kojoj ne znamo ime, već je 2007. godine<<strong>br</strong> />
dobila azil u Nizozemskoj.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 67
kulturoskoP<<strong>br</strong> />
128. bitna enkripcija u ZKm-u<<strong>br</strong> />
Žabokrečinu zagrebačkoga kazališnog života<<strong>br</strong> />
ponovno je uzburkala jedan kritika. Kao i<<strong>br</strong> />
obično riječ je o kazališnom kritičaru Tomislavu<<strong>br</strong> />
Čadežu koji bez dlake na peru piše što misli<<strong>br</strong> />
o kazališnim zbivanjima. Ovoga puta duboko<<strong>br</strong> />
povrijeđen sjetio se Jana Fa<strong>br</strong>e. Autor i redatelj<<strong>br</strong> />
predstave „Car neuspjeha”, postavljene u<<strong>br</strong> />
zagrebačkom ZKM-u, Belgijanac Fa<strong>br</strong>e, za<<strong>br</strong> />
koju Čadež u uvodu svoje kritike kaže da je<<strong>br</strong> />
oduševila „mjesne snobove”, raspištoljio se na<<strong>br</strong> />
kritiku. Jako, jako. No, zlobnici koji su očekivali<<strong>br</strong> />
neku „kiklopovsku” reakciju belgijskog<<strong>br</strong> />
umjetnika teatra, na primjer zvučni šamar<<strong>br</strong> />
kritičaru pred Kazališnom kavanom ili Pifom ili<<strong>br</strong> />
barem jednu sočnu psovku javnosti, razočarali<<strong>br</strong> />
su se. Hebi ga. Europljanin je taj Fa<strong>br</strong>e!<<strong>br</strong> />
Umjesto toga zadavio je Čadežovu matičnu<<strong>br</strong> />
redakciju. Možda su mu domaći kazališni<<strong>br</strong> />
beamteri došapnuli da se pozove i na zakon<<strong>br</strong> />
o medijima, tražeći da objave intervju s njime<<strong>br</strong> />
kako bi se o<strong>br</strong>ačunao s Čadežom. Razumljivo,<<strong>br</strong> />
jer, ako je suditi po Čadežovoj kritici njegova<<strong>br</strong> />
teksta, Fa<strong>br</strong>eu pismenost nije jača strana.<<strong>br</strong> />
I tako je belgijski umjetnik u formi intervjua<<strong>br</strong> />
raspalio po Čadežu. Potpuno razumijemo<<strong>br</strong> />
g. Fa<strong>br</strong>ea, posebno nakon što je pročitao o<<strong>br</strong> />
svom djelu misli iz pera ravnateljice ZKM-a<<strong>br</strong> />
Petre Vrgoč. Pa piše tako dotična o predstavi<<strong>br</strong> />
g. Fa<strong>br</strong>ea: „Umnažajući slike u metafizičkim<<strong>br</strong> />
okvirima svijeta, Fa<strong>br</strong>eov se junak – fiktivni<<strong>br</strong> />
klaun ili realni glumac, bori s nemogućnošću<<strong>br</strong> />
da premosti raspukline što ga dijele od<<strong>br</strong> />
njega samoga ili od gledatelja, vlastitog alter<<strong>br</strong> />
68<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
ega postavljenoga na onu opasnu ili pak<<strong>br</strong> />
uzbudljivu granicu gdje stvarnost poprima oblik<<strong>br</strong> />
literature.” Nije riječ o šifriranom tekstu u 128.<<strong>br</strong> />
bitnoj enkripciji, iako na prvi pogled djeluje da<<strong>br</strong> />
jest, već o kritici kakvu istinski umjetnici poput<<strong>br</strong> />
g. Fa<strong>br</strong>ea duboko poštuju. E, Čadežu, crni<<strong>br</strong> />
Čadežu!<<strong>br</strong> />
medović je zakon<<strong>br</strong> />
Pustimo g. Fa<strong>br</strong>ea njegovim <strong>br</strong>igama, možda<<strong>br</strong> />
polemika nekoga ponuka da pogleda tu,<<strong>br</strong> />
kaže Čadež dozlaboga dosadnu predstvu, i<<strong>br</strong> />
pogledajmo što se nudi iz ostalih kulturnih<<strong>br</strong> />
žanrova. U Klovićevim dvorima na Jezuitskom<<strong>br</strong> />
trgu retrospektivna je izložba Mate Celestina<<strong>br</strong> />
Medovića (1857-1920), koja traje sve do 12.<<strong>br</strong> />
veljače. U ranoj se mladosti Medović spremao<<strong>br</strong> />
za uzvišeno zvanje svećenika u franjevačkom<<strong>br</strong> />
samostanu Male Braće u Du<strong>br</strong>ovniku. Kao<<strong>br</strong> />
mladić s talentom za slikanje poslan je u Rim<<strong>br</strong> />
na usvajanje raznolikih slikarskih umijeća.<<strong>br</strong> />
Nakon Rima, studij slikarstva nastavlja<<strong>br</strong> />
u Münchenu. No, umjesto da Du<strong>br</strong>ovnik<<strong>br</strong> />
dobije slikara koji bi s ljubavlju slikao svece<<strong>br</strong> />
i religiozne motive za potrebe du<strong>br</strong>ovačke<<strong>br</strong> />
regije, ali i šire, Medović se odrekao crkvene<<strong>br</strong> />
karijere i uputio u Zagreb gdje je već stolovao<<strong>br</strong> />
du<strong>br</strong>ovački slikar Vlaho Bukovac. Atmosfera<<strong>br</strong> />
oko Bukovca bila je sve samo ne ćudoredne<<strong>br</strong> />
pa se ne može shvatiti kako je mladi Medović<<strong>br</strong> />
podlegao napastima svjetovnog života umjesto<<strong>br</strong> />
tišini u spokoju koju je nudio samostanski život.<<strong>br</strong> />
‛Šumoljublje’<<strong>br</strong> />
Komu nije do polemika i uvrijeđenih režisera<<strong>br</strong> />
može se zaputiti do zagrebačkog Kazališta<<strong>br</strong> />
lutaka i pogledati vječno lijepu predstavu<<strong>br</strong> />
Branka Ćopića. Pače, vrijedi povesti sa sobom i<<strong>br</strong> />
djecu. Generacije su kroz desetljeća odrasle uz<<strong>br</strong> />
tu predstavu i sreća je da se Branko Ćopić vrati<<strong>br</strong> />
među zagrebačke mališane. E, sad. Odrasli<<strong>br</strong> />
ne mogu bez politike čak ni kad je riječ o<<strong>br</strong> />
„Ježevoj kućici”, pa tako u programu predstave<<strong>br</strong> />
piše: „Lijin poziv Ježurki na večeru i njegovo<<strong>br</strong> />
odbijanje da svoj skromni dom zamijeni njenim<<strong>br</strong> />
raskošnim staništem (unatoč ruganju Mede,<<strong>br</strong> />
Vuka i Lije) jasna je i jednostavna poruka kako<<strong>br</strong> />
valja voljeti svojom dom ma što o njemu drugi<<strong>br</strong> />
mislili. Domoljublje nikada nije prerano učiti i<<strong>br</strong> />
osjetiti!” Autor ovih redova prilično je skeptičan<<strong>br</strong> />
kako ježevi imaju u svom govoru izraz<<strong>br</strong> />
„domoljublje” – „šumoljublje”, to svakako.<<strong>br</strong> />
Više je nego očito kako je „domoljublje” ovdje<<strong>br</strong> />
u ulozi o<strong>br</strong>ane od napada nekih razjarenih<<strong>br</strong> />
desničarskih individua koji bi mogli prozvati<<strong>br</strong> />
upravu Kazališta lutaka zbog stavljanja na<<strong>br</strong> />
repertoar djela Branka Ćopića.<<strong>br</strong> />
Stonske zidine<<strong>br</strong> />
U du<strong>br</strong>ovačkoj palači Sponza izložba je<<strong>br</strong> />
fotografija Ljube Gamulina pod nazivom<<strong>br</strong> />
„Stonske zidine”. Izložba je postavljena<<strong>br</strong> />
povodom izdanja istoimene fotomonografije.<<strong>br</strong> />
Riječ je o novom projektu Društva prijatelja<<strong>br</strong> />
du<strong>br</strong>ovačkih starina koje već dulje vrijeme<<strong>br</strong> />
marljivo radi na obnovi i promociji ovoga<<strong>br</strong> />
veličanstvenog o<strong>br</strong>ambenog sklopa koji<<strong>br</strong> />
povezuje Mali i Veliki Ston. Nakon uspješno<<strong>br</strong> />
realiziranih motiva zidina grada Stona na<<strong>br</strong> />
razglednicama, Ljubo Gamulin svoj dosadašnji<<strong>br</strong> />
fotografski rad objedinio je u izložbi crnobijelih<<strong>br</strong> />
fotografija i istoimenoj fotomonografiji.<<strong>br</strong> />
Tekstove u fotomonografiji potpisuju<<strong>br</strong> />
povjesničarke umjetnosti dr. sc. Željka Čorak i<<strong>br</strong> />
dr. sc. Sandra Uskoković. Sukladno turističkoj<<strong>br</strong> />
namjeni, tekstovi u knjizi prevedeni su i na<<strong>br</strong> />
engleski jezik. Luksuzno opremljeno izdanje<<strong>br</strong> />
tvrdih korica na 62 stranice donosi presjek<<strong>br</strong> />
višegodišnjega fotografskog angažmana Ljube<<strong>br</strong> />
Gamulina posvećenog Stonu i zidinama, a<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oji više od 3500 fotografija. Ljubo Gamulin<<strong>br</strong> />
(Du<strong>br</strong>ovnik, 1970.), fotograf, jedriličar i<<strong>br</strong> />
novinar, diplomirao je povijest umjetnosti i<<strong>br</strong> />
komparativnu književnost na Filozofskom<<strong>br</strong> />
fakultetu u Zagrebu 1996. Od 2001. studira<<strong>br</strong> />
filmsko i TV snimanje na zagrebačkoj<<strong>br</strong> />
Akademiji dramskih umjetnosti. Član je<<strong>br</strong> />
Hrvatskoga novinarskog društva, Udruženja<<strong>br</strong> />
likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti<<strong>br</strong> />
Piše: jasmin krPan<<strong>br</strong> />
Hrvatske (ULUPUH) te član Hrvatske zajednice<<strong>br</strong> />
samostalnih umjetnika (HZSU), sekcije za<<strong>br</strong> />
fotografiju.<<strong>br</strong> />
viS bohemi i miro ungar<<strong>br</strong> />
Zagrebački Britanski trg ili kako ga echte<<strong>br</strong> />
zagrepčani zovu „Mali plac” nedjeljom je<<strong>br</strong> />
okupljalište bogatih i pametnih. Prvi kupuju<<strong>br</strong> />
vrijedne starine, drugi dolaze kako bi vodili<<strong>br</strong> />
zanimljive rasprave u rasponu od povijesti<<strong>br</strong> />
umjetnosti, sudbine medijskih tajkuna, pa<<strong>br</strong> />
do novog geostrateškog rasporeda velikih<<strong>br</strong> />
sila. Naravno, padne tu i koja rasprava na<<strong>br</strong> />
židovsko masonske urote protiv Hrvatske.<<strong>br</strong> />
No, taj će posljednji, nezabetonirani<<strong>br</strong> />
zagrebački trg krajem godine biti poprište<<strong>br</strong> />
zanimljivog koncerta. Nastupit će VIS Bohemi<<strong>br</strong> />
i Miro Ungar. Mlađim čitateljima možda treba<<strong>br</strong> />
objasniti skraćenicu „VIS”. Dakle on znači<<strong>br</strong> />
– vokalno instrumentalni sastav. Naime kad<<strong>br</strong> />
je 60-ih godina rock-glazba stigla i do nas,<<strong>br</strong> />
bilo je uobičajeno ispred imena stavljati tu<<strong>br</strong> />
kraticu. Ona je bila zamjena za član the koji<<strong>br</strong> />
se kočio ispred imena engleskih sastava.<<strong>br</strong> />
VIS Bohemi 60-ih su bili popularni ne samo<<strong>br</strong> />
u Zagrebu već i u inozemstvu (vidi presliku<<strong>br</strong> />
austrijskih novina). Članovi VIS-a Bohemi su<<strong>br</strong> />
Berislav Klemenčić-Bero, Ivica Brkinjač-Brki,<<strong>br</strong> />
Ivo Kalačić-Hans, Tomislav Švagelj-Švabo,<<strong>br</strong> />
Marijan Žuljević-Žulj i Ladislav Račić-Lado.<<strong>br</strong> />
Boheme su osnovali Bero i Brki 1967.<<strong>br</strong> />
Nakon 35 godina članovi Bohema se<<strong>br</strong> />
ponovno okupljaju 2002. godine u originalnoj<<strong>br</strong> />
postavi i onda povremeno nastupaju širom<<strong>br</strong> />
Hrvatske. Njima će se priključiti pjevač Miro<<strong>br</strong> />
Ungar, član nekad mega popularnog „4M”<<strong>br</strong> />
kvarteta. S obzirom na lagano pozne godine<<strong>br</strong> />
Bohema i Ungara, a vjerojatno i publike koja<<strong>br</strong> />
će doći, koncert ne spada u visokorizične,<<strong>br</strong> />
one na kojima se lome stolci i posjetitelji<<strong>br</strong> />
žestoko naguravaju. Ali nikad ne reci nikad.<<strong>br</strong> />
Možda neka obožavateljica Mire Ungara,<<strong>br</strong> />
inače u svoje doba velikog srcolomca, u<<strong>br</strong> />
veselijem raspoloženju odluči davnu maštu<<strong>br</strong> />
pretvoriti u stvarnost – pa kud puklo, da<<strong>br</strong> />
puklo!<<strong>br</strong> />
Šišmiš u Splitu<<strong>br</strong> />
U sezoni u kojoj se navršava devedeseta<<strong>br</strong> />
obljetnica otkako je prvi put ustanovljen<<strong>br</strong> />
samostalni splitski operni ansambl (1922), HNK<<strong>br</strong> />
Split ulazi posredstvom – operete. Operetom<<strong>br</strong> />
se, u početku, i krenulo (bio je to komad<<strong>br</strong> />
Mam'zelle Nitouche Florimonda Hervéa), a<<strong>br</strong> />
iste je godine izveden i Tijardovićev prvijenac<<strong>br</strong> />
Pierrot Ilo. Tijekom desetljeća koja će uslijediti<<strong>br</strong> />
splitska je publika imala priliku vidjeti najvažnija<<strong>br</strong> />
djela tog žanra. Straussov Šišmiš bio je prva<<strong>br</strong> />
predstava u novouspostavljenoj kazališnoj<<strong>br</strong> />
sezoni nakon Drugoga svjetskog rata, a do<<strong>br</strong> />
danas je odigran više od stotinu puta. Ta,<<strong>br</strong> />
zacijelo najpoznatija svjetska opereta, vraća se<<strong>br</strong> />
u Split nakon više od četvrt stoljeća (1984.).<<strong>br</strong> />
Svojom prpošnošću, humorom i <strong>br</strong>iljantnom<<strong>br</strong> />
glazbom svakako će doprijeti do vrlo široke<<strong>br</strong> />
publike, a premijerno će se idealno uklopiti i u<<strong>br</strong> />
božićno-novogodišnje ozračje.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 69
70<<strong>br</strong> />
Glazba sviH Pravaca i žanrova<<strong>br</strong> />
Piše: emir fulurija<<strong>br</strong> />
snimke: PiXsell<<strong>br</strong> />
Hrvatska vjerojatno nikada<<strong>br</strong> />
neće dostići europske zemlje<<strong>br</strong> />
u pitanjima gospodarstva,<<strong>br</strong> />
teško ćemo i našu<<strong>br</strong> />
glavnu prednost – turizam<<strong>br</strong> />
– podići na nivo kakav možemo pronaći u<<strong>br</strong> />
Europi, dok se prema istom ponašamo isključivo<<strong>br</strong> />
kao sredstvu <strong>br</strong>ze zarade, a nećemo<<strong>br</strong> />
lako sustići zemlje u koje se volimo ugledati i<<strong>br</strong> />
po različitim drugim društvenim segmentima.<<strong>br</strong> />
Međutim, godina koja je na izmaku potvrdila<<strong>br</strong> />
je konačno pozicioniranje Hrvatske<<strong>br</strong> />
kao države u kojoj se organizira mnoštvo zanimljivih<<strong>br</strong> />
glazbenih događanja. Lijepa Naša<<strong>br</strong> />
je na glazbenoj karti Europe postala reprezentativna<<strong>br</strong> />
destinacija koju ne zaobilaze poznati<<strong>br</strong> />
izvođači na svojim velikim turnejama.<<strong>br</strong> />
Svi glazbeni zaljubljenici najrazličitijih žanrova<<strong>br</strong> />
praktično su tijekom cijele godine imali<<strong>br</strong> />
priliku gledati zanimljive koncerte izvođača<<strong>br</strong> />
za čije su nastupe sve donedavno morali<<strong>br</strong> />
„potezati” do Njemačke, Austrije ili Italije, pa<<strong>br</strong> />
čak i Slovenije ili Srbije. Sada se pak redovito<<strong>br</strong> />
događa da se na zagrebačkim koncertima,<<strong>br</strong> />
jer se ipak glavnina koncertnog programa<<strong>br</strong> />
događa u glavnome hrvatskom gradu, viđaju<<strong>br</strong> />
posjetitelji pristigli s lokacija na koje su hrvatski<<strong>br</strong> />
glazbeni zaljubljenici donedavno hodočastili.<<strong>br</strong> />
rukomet spasio glazbu<<strong>br</strong> />
Nekoliko je stvari zaslužno za buđenje<<strong>br</strong> />
hrvatske glazbene scene. Prije svega tu je<<strong>br</strong> />
infrastruktura. Zahvaljujući Svjetskom rukometnom<<strong>br</strong> />
prvenstvu Zagreb je napokon<<strong>br</strong> />
dobio dvoranu koja može primiti i 20 tisuća<<strong>br</strong> />
ljudi na koncertima. Zahvaljujući i tehničkim<<strong>br</strong> />
uvjetima koje Arena Zagreb puno bolje<<strong>br</strong> />
može zadovoljiti od, primjerice, Doma<<strong>br</strong> />
športova, nije ni čudno da su u Areni tijekom<<strong>br</strong> />
2011. svirali Roger Waters, George<<strong>br</strong> />
Michael, Sade, Tom Waits i Rammstein.<<strong>br</strong> />
Oni su samo neki od izvođača u čijim smo<<strong>br</strong> />
koncertima ove godine mogli uživati, a koji<<strong>br</strong> />
gotovo sigurno ne bi svirali u Hrvatskoj da<<strong>br</strong> />
nije Arene, jedine dvorane u Zagrebu koja<<strong>br</strong> />
zadovoljava sve tražene tehničke uvjete za<<strong>br</strong> />
velike show koncerte.<<strong>br</strong> />
Što se infrastrukture tiče, velika stvar<<strong>br</strong> />
se za glazbenu scenu dogodila i preuzimanjem<<strong>br</strong> />
Tvornice kulture u ruke nove uprave.<<strong>br</strong> />
Novi ljudi su u Tvornicu privukli organizatore<<strong>br</strong> />
koji su godinama radili u ipak neadekvatnim<<strong>br</strong> />
prostorima (KSET, SC), a već u<<strong>br</strong> />
prvih par mjeseci nova je Tvornica ponudila<<strong>br</strong> />
na desetke koncerata, kako domaćih<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
„Kada neki američki bend odluči<<strong>br</strong> />
napraviti europsku turneju, oni svojem<<strong>br</strong> />
manadžeru kažu kako bi svirali 20<<strong>br</strong> />
ili 30 koncerata. Njih uglavnom ne<<strong>br</strong> />
zanima gdje će se koncerti održati”,<<strong>br</strong> />
objašnjava Mate Škugor<<strong>br</strong> />
koncertni boom u<<strong>br</strong> />
HrvatskoJ<<strong>br</strong> />
tako i svjetskih izvođača različitih glazbenih<<strong>br</strong> />
usmjerenja. Tehnički uvjeti u ovom klubu,<<strong>br</strong> />
ponajprije oni vezani uz superkvalitetan<<strong>br</strong> />
razglas, doveli su i one „manje” koncerte do<<strong>br</strong> />
visokog nivoa kojeg će publika uvijek pozdraviti.<<strong>br</strong> />
Druga važna stvar za koncertni boom je<<strong>br</strong> />
sazrijevanje i pozicioniranje hrvatskih organizatora<<strong>br</strong> />
i promotora u svijetu. Mnogi<<strong>br</strong> />
misle kako je za „dovođenje” glazbenika potrebno<<strong>br</strong> />
samo ispoštovati financijske i druge<<strong>br</strong> />
uvjete koje menadžeri traže. Ljudi nisu ni<<strong>br</strong> />
svjesni da često hrvatski organizatori nisu<<strong>br</strong> />
ni u mogućnosti doći u poziciju da uopće<<strong>br</strong> />
pregovaraju o nekom koncertu.<<strong>br</strong> />
„Kada, recimo, neki američki bend odluči<<strong>br</strong> />
napraviti europsku turneju, oni svojem<<strong>br</strong> />
menadžeru kažu kako bi svirali 20 ili 30<<strong>br</strong> />
koncerata. Njih uglavnom ne zanima gdje<<strong>br</strong> />
će se koncerti održati, a u takvoj situaciji<<strong>br</strong> />
menadžer će te koncerte prvo ponuditi ljudima<<strong>br</strong> />
s kojima godinama surađuje i za koje<<strong>br</strong> />
zna da će organizacija biti na nivou”, objašnjava<<strong>br</strong> />
nam Mate Škugor, jedan od u posljednje<<strong>br</strong> />
vrijeme eksponiranijih organizatora u<<strong>br</strong> />
Hrvatskoj. Bilo je potrebno dugo vremena<<strong>br</strong> />
da domaći organizatori zadobiju povjerenje<<strong>br</strong> />
stranih menadžera, a tome u prilog<<strong>br</strong> />
nam nije išla činjenica da su se jedno vrijeme<<strong>br</strong> />
koncerti učestalo otkazivali upravo s<<strong>br</strong> />
„naše” strane. U posljednje vrijeme to se ne<<strong>br</strong> />
događa pa su sve češći nastupi i „recentnijih”<<strong>br</strong> />
izvođača koji su donedavno uglavnom<<strong>br</strong> />
zaobilazili Hrvatsku.<<strong>br</strong> />
probudio se lisinski<<strong>br</strong> />
Veliku ulogu u buđenju koncertne scene,<<strong>br</strong> />
što se tiče klasične glazbe, odigralo je<<strong>br</strong> />
i novo vodstvo Koncertne dvorane Vatroslav<<strong>br</strong> />
Lisinski na čelu s Draženom Siriščevićem.<<strong>br</strong> />
Nakon što je riješio problem s azbestom,<<strong>br</strong> />
bivši tv-voditelj i osoba koja je<<strong>br</strong> />
svojom ljubavlju prema glazbi natjerala<<strong>br</strong> />
mnoge neupućene da željno iščekuju „Operu<<strong>br</strong> />
Box”, kreirao je zanimljivu sezonu koja<<strong>br</strong> />
Lisinskom vraća sjaj koja je ova prijestolnica<<strong>br</strong> />
klasične glazbe s vremenom ipak izgubila.<<strong>br</strong> />
Ivo Pogorelić, Stjepan Hauser i Luka<<strong>br</strong> />
Šulić, Itamar Golan, Aleksej Igudesman<<strong>br</strong> />
i Hyung-ki Joo samo su neki od izvođača<<strong>br</strong> />
koji su tijekom 2011. nastupili u Lisinskom,<<strong>br</strong> />
a napokon su se vrata Lisinskog u većem<<strong>br</strong> />
obimu otvorila i za jazz ili etno glazbu, ali i<<strong>br</strong> />
druge kulturne manifestacije za koje u Lisinskom<<strong>br</strong> />
svakako ima mjesta.<<strong>br</strong> />
Iako to većina domaćih stručnjaka neće<<strong>br</strong> />
rado priznati, veliku je ulogu za ponovno<<strong>br</strong> />
pozicioniranje Hrvatske u svijetu klasične<<strong>br</strong> />
glazbe imao du<strong>br</strong>ovački festival Julian<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 71
72<<strong>br</strong> />
Glazba sviH Pravaca i žanrova<<strong>br</strong> />
Rachlin & Friends. Jedan od najboljih violinista<<strong>br</strong> />
današnjice u Du<strong>br</strong>ovnik tijekom godina<<strong>br</strong> />
dovodi najveća svjetska imena, a tim<<strong>br</strong> />
je festivalom pokazao i drugima, pa i Lisinskom<<strong>br</strong> />
da u Hrvatskoj ima dovoljno publike<<strong>br</strong> />
za takve manifestacije.<<strong>br</strong> />
Kada smo se već dotaknuli jednog festivala,<<strong>br</strong> />
treba istaknuti kako su bitnu ulogu<<strong>br</strong> />
u ovogodišnjoj glazbenoj ponudi odigrala<<strong>br</strong> />
dva višednevna festivala. Doduše, T-Mobile<<strong>br</strong> />
In Music Festival i Terraneo Festival<<strong>br</strong> />
Krajem godine svi mediji nude svoja<<strong>br</strong> />
viđenja najboljih glazbenih izdanja u<<strong>br</strong> />
protekloj godini pa ćemo i mi uputiti želje<<strong>br</strong> />
organizatorima da probaju ugostiti neke<<strong>br</strong> />
od 10 izvođača za koje smatramo da su<<strong>br</strong> />
svojim albumima obilježili proteklu godinu.<<strong>br</strong> />
Charles Bradley (album „No Time For<<strong>br</strong> />
Dreaming“; Daptune Records) napokon<<strong>br</strong> />
je objavio svoj prvi album nakon 40-ak<<strong>br</strong> />
godina pjevanja, a „No Time For Dreaming“<<strong>br</strong> />
je postao instant soul lektira. Teško<<strong>br</strong> />
je povjerovati da je ovaj album snimljen<<strong>br</strong> />
2011., a ne u doba Jamesa Browna, ali<<strong>br</strong> />
Charles Bradley je dokaz kako je soul<<strong>br</strong> />
aktualan i u današnje vrijeme. Nešto<<strong>br</strong> />
slično je potvrdila i svjetski poznata Adele<<strong>br</strong> />
(„21“; XL Recordings) koja je na pravi<<strong>br</strong> />
način naslijedila tragično preminulu Amy<<strong>br</strong> />
Winehouse na tronu new-soul scene.<<strong>br</strong> />
Još jedna djevojka nevjerojatnoga glasa<<strong>br</strong> />
odaziva se na ime Fatoumata Diawara<<strong>br</strong> />
(„Fatou“; World Circuit), a ona nastavlja<<strong>br</strong> />
tradiciju izvrsnih izvođača koji dolaze<<strong>br</strong> />
iz Malija. Nježniji spol predstavlja i PJ<<strong>br</strong> />
Harvey („Let England Shake“; Vagrant<<strong>br</strong> />
Records) koja je nakon dugogodišnje<<strong>br</strong> />
karijere snimila možda i najbolji album do<<strong>br</strong> />
sada i koja pokazuje da dugotrajnost ne<<strong>br</strong> />
znači i neinventivnost. Svoj najbolji album<<strong>br</strong> />
karijere sigurno nisu snimili Red Hot<<strong>br</strong> />
Chili Peppers („I'm With You“; Warner),<<strong>br</strong> />
ali su ovim albumom donekle isprali gorki<<strong>br</strong> />
okus koji su ostavili s pretencioznim<<strong>br</strong> />
„Stadium Arcadium“, a Pepperse ćemo<<strong>br</strong> />
u kolovozu 2012. gledati i na zagrebačkom<<strong>br</strong> />
Hipodromu. Nova imena predstavljaju<<strong>br</strong> />
Yuck („Yuck“; Fat Possum) čiji<<strong>br</strong> />
indie-punk osvaja na prvu te Real Estate<<strong>br</strong> />
(„Days“; Domino Records) koji na neki<<strong>br</strong> />
način nastavljaju s razvijanjem zvuka koje<<strong>br</strong> />
je Fleet Foxes doveo na vrhunac popu-<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
nemaju baš dodirnih točaka s Rachlinom<<strong>br</strong> />
i njegovim prijateljima, ali su i oni pokazali<<strong>br</strong> />
kako se u Hrvatskoj mogu kvalitetno organizirati<<strong>br</strong> />
vrhunski glazbeni događaji.<<strong>br</strong> />
In Music je s godinama mijenjao sponzorski<<strong>br</strong> />
prefiks, ali je zadržao status najvažnijega<<strong>br</strong> />
festivala urbane glazbe u Hrvatskoj.<<strong>br</strong> />
Velika je njegova prednost činjenica da se<<strong>br</strong> />
održava na Jarunu pa posjetitelji na In Music<<strong>br</strong> />
mogu otići nakon posla, a u svojim krevetima<<strong>br</strong> />
biti u pristojnim satima.<<strong>br</strong> />
imena koja bismo željeli<<strong>br</strong> />
vidjeti u 2012. godini<<strong>br</strong> />
larnosti. The Decemberists („The King Is<<strong>br</strong> />
Dead“; Capitol Records) već godinama<<strong>br</strong> />
glase kao pravi nasljednici R.E.M.-a iako<<strong>br</strong> />
„prosinčari” vole istraživati sa zvukovima<<strong>br</strong> />
koje Michael Stipe i ekipa nisu baš svirali.<<strong>br</strong> />
Međutim, upravo je povratak zvuku zbog<<strong>br</strong> />
kojeg su ih i uspoređivali s R.E.M.-om,<<strong>br</strong> />
The Decemberists potvrdio kao veliki<<strong>br</strong> />
bend. S druge strane, Serengeti („Family<<strong>br</strong> />
& Friends“; anticon) se novim albumom<<strong>br</strong> />
potvrdio kao izuzetno zanimljiv underground<<strong>br</strong> />
hip-hop izvođač. Popis zaključujemo<<strong>br</strong> />
sa živućom legendom Tomom Waitsom<<strong>br</strong> />
(„Bad As Me“; Epitaph) koji i u svojoj 62.<<strong>br</strong> />
godini ne prestaje oduševljavati svojom<<strong>br</strong> />
glazbom.<<strong>br</strong> />
Što se domaće scene tiče, u prošlom<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oju <strong>Objektiv</strong>a objasnili smo zbog čega<<strong>br</strong> />
TBF i Hladno Pivo svojim novim albumima<<strong>br</strong> />
ipak ne zaslužuju vrh hrvatske<<strong>br</strong> />
scene kojeg su zauzeli Dječaci („Istina“;<<strong>br</strong> />
Croatia Records) i potvrdili sav hype<<strong>br</strong> />
stvaran oko njih već godinama. Sjajnim<<strong>br</strong> />
albumom vratili su se sada već pomalo<<strong>br</strong> />
punk veterani Overflow („Hit Me“;<<strong>br</strong> />
PaF!/The Orchard), a Tamara O<strong>br</strong>ovac<<strong>br</strong> />
(„Madirosa“; Aquarius Records) je još<<strong>br</strong> />
jednom pokazala zbog čega su je veliki<<strong>br</strong> />
svjetski mediji proglašavali divom<<strong>br</strong> />
etno glazbe. Što se tiče manjih, široj<<strong>br</strong> />
javnosti nepoznatijih izvođača treba<<strong>br</strong> />
naglasiti novi album prog-noise-rock<<strong>br</strong> />
„luđaka” Seven That Spells („Death<<strong>br</strong> />
And Resurrection Of Krautrock: AUM“;<<strong>br</strong> />
Beta-lactam Ring Records) te do<strong>br</strong>o<<strong>br</strong> />
čuvanu tajnu u obliku benda The Moody<<strong>br</strong> />
Brooders („The Moody Brooders EP“;<<strong>br</strong> />
My Room Records) koji su svoj prvi<<strong>br</strong> />
materijal objavili u tiražu od 150 primjeraka<<strong>br</strong> />
te postigli kultni status na hrvatskoj<<strong>br</strong> />
indie sceni.<<strong>br</strong> />
Ove godine In Music je konkurenciju dobio<<strong>br</strong> />
u Terraneo festivalu. Šibenski festival je<<strong>br</strong> />
pogrešno etiketiran kao, prije svega „indie”<<strong>br</strong> />
festival jer je tijekom pet dana kroz Šibenik<<strong>br</strong> />
prodefiliralo mnoštvo glazbenika različitih<<strong>br</strong> />
žanrova, ali ionako je najvažnija stvar<<strong>br</strong> />
za Terraneo da je već u svojem prvom izdanju<<strong>br</strong> />
privukao više od 10 tisuća posjetitelja.<<strong>br</strong> />
Uspjeh Terranea pokazao je da je moguće<<strong>br</strong> />
organizirati sličan događaj i u manjim gradovima<<strong>br</strong> />
pa nas već 2012. očekuje po ime-<<strong>br</strong> />
Mate Škugor<<strong>br</strong> />
nima iznimno kvalitetan MetalFest koji će<<strong>br</strong> />
se održati pored Zadra. Općenito se u Hrvatskoj<<strong>br</strong> />
tijekom ljeta organizira veliki <strong>br</strong>oj<<strong>br</strong> />
različitih festivala, ali oni su uglavnom orijentirani<<strong>br</strong> />
na izvođače iz Hrvatske i regije pa<<strong>br</strong> />
na neki način nisu tema ove priče.<<strong>br</strong> />
elektronska glazba oduvijek jaka u<<strong>br</strong> />
Hrvatskoj<<strong>br</strong> />
Priča o hrvatskoj koncertnoj ponudi ne<<strong>br</strong> />
može proći bez elektronske glazbe. Hrvatska<<strong>br</strong> />
je u ovoj vrsti glazbe na svjetskoj karti<<strong>br</strong> />
prisutna već godinama jer su se veliki partyiji<<strong>br</strong> />
organizirali još od sredine devedesetih<<strong>br</strong> />
godina. Lakše je na<strong>br</strong>ojati svjetski poznate<<strong>br</strong> />
DJ-e i producente elektronske glazbe koji<<strong>br</strong> />
nisu nastupali u Hrvatskoj nego one koji<<strong>br</strong> />
jesu, a u 2011. imali smo prilike svjedočiti<<strong>br</strong> />
dvama velikim spektaklima koji su se odvijali<<strong>br</strong> />
u Splitu: nastup Davida Guette te grupe<<strong>br</strong> />
Faithless. Uz to, poznati festival Garden<<strong>br</strong> />
se i ove godine potrudio organizirati odličan<<strong>br</strong> />
program, a klubovi diljem Hrvatske<<strong>br</strong> />
praktično svakog tjedna ugošćivaju poznata<<strong>br</strong> />
svjetska imena.<<strong>br</strong> />
Kao što smo to na početku teksta rekli,<<strong>br</strong> />
Hrvatskoj možda ne ide u gospodarstvenim,<<strong>br</strong> />
društvenim, političkim i drugim segmentima<<strong>br</strong> />
života, ali nam zato ne manjka<<strong>br</strong> />
glazbenih događaja koji nam se nude praktično<<strong>br</strong> />
svakodnevno. Gledali smo mi do<strong>br</strong>ih<<strong>br</strong> />
koncerata i prethodnih godina, ali 2011. je<<strong>br</strong> />
definitivno bila godina iskoraka. Sada organizatorima<<strong>br</strong> />
samo ostaje da zadrže nivo<<strong>br</strong> />
koji su sami sebi zadali.
Plaćeni oglas<<strong>br</strong> />
prava ideja za božićne poklone<<strong>br</strong> />
Fotoknjigom ili fotokalendarom na jednostavan<<strong>br</strong> />
i povoljan način lijepe trenutke<<strong>br</strong> />
učinite trajnima jer Tisak foto Vam uz svaku<<strong>br</strong> />
narudžbu daruje set od 8 fotomagneta!<<strong>br</strong> />
Prateći potrebe i zahtjeve tržišta, svojim<<strong>br</strong> />
svakodnevnim aktivnostima Tisak kontinuirano<<strong>br</strong> />
nastoji iznenaditi svoje postojeće, ali<<strong>br</strong> />
i potencijalne korisnike novim uslugama ili<<strong>br</strong> />
pogodnostima. Već dulje vrijeme na Tiskovim<<strong>br</strong> />
kioscima tako se na jednostavan i <strong>br</strong>z<<strong>br</strong> />
način mogu izraditi fotoknjiga ili kalendar<<strong>br</strong> />
najdražih fotografija, a upravo ova usluga<<strong>br</strong> />
ono je što u ovo predbožićno vrijeme ponovo<<strong>br</strong> />
postaje posebno aktualno.<<strong>br</strong> />
Pojavom digitlnih fotoaparata fotografiranje<<strong>br</strong> />
je postalo lakše no ikad, no nažalost<<strong>br</strong> />
većina ljudi snimljene fotografije još<<strong>br</strong> />
uvijek čuva spremljene na računalu. A<<strong>br</strong> />
omiljene fotografije zasigurno zaslužuju<<strong>br</strong> />
više od čuvanja na računalu! Zaslužuju<<strong>br</strong> />
da budu viđene i uvijek dostupne.<<strong>br</strong> />
Od omiljenih fotografija i ovog Božića<<strong>br</strong> />
na jednostavan način moguće je izraditi<<strong>br</strong> />
fotoknjigu ili fotokalendar, i na taj način<<strong>br</strong> />
lijepe trenutke učiniti još ljepšima. I podijeliti<<strong>br</strong> />
ih s najdražima – u obliku prigodnog<<strong>br</strong> />
poklona, upravo onakvog kakvog ste<<strong>br</strong> />
sami zamislili.<<strong>br</strong> />
Ono što je potrebno napraviti jest posjetiti<<strong>br</strong> />
http://foto.tisak.hr/ i korištenjem<<strong>br</strong> />
jednostavnog programa izraditi vlastiti<<strong>br</strong> />
fotoproizvod koji će već nakon nekoliko<<strong>br</strong> />
dana biti dostupan na Vašem najbližem<<strong>br</strong> />
ili najdražem kiosku Tiska.<<strong>br</strong> />
A da fotočarolija bude potpuna Tisak<<strong>br</strong> />
foto uz narudžbu fotoknjige ili fotokalendara<<strong>br</strong> />
daruje set od 8 fotomagneta u<<strong>br</strong> />
vrijednosti od 99 kuna!<<strong>br</strong> />
Tisak foto je usluga razvijanja fotografija,<<strong>br</strong> />
fotopoklona i fotoknjiga na kioscima<<strong>br</strong> />
Tiska, te u Tisak media centrima. Narudžba<<strong>br</strong> />
je jednostavna; fotografije se<<strong>br</strong> />
mogu predati na CD-u, USB-u, memory<<strong>br</strong> />
sticku ili uploadati na Internet stranici<<strong>br</strong> />
foto.tisak.hr, nakon čega je još samo<<strong>br</strong> />
potrebno oda<strong>br</strong>ati predloške i fotoknjiga<<strong>br</strong> />
je spremna. Najbolje od svega, fotografije<<strong>br</strong> />
nakon svega nekoliko dana stižu na<<strong>br</strong> />
kiosk po izboru, a dostava je besplatna.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 73
scena<<strong>br</strong> />
74<<strong>br</strong> />
Saša Kopljar sa suprugom<<strong>br</strong> />
Duško Modrinić s djevojkom<<strong>br</strong> />
HTC Sensation XL Party<<strong>br</strong> />
Još jedan HTC Sensation XL Party i ovoga je puta u klub<<strong>br</strong> />
Mansion na zagrebačkom Jarunu privukao veliki <strong>br</strong>oj hrvatskih<<strong>br</strong> />
celebova. Među zvijezdama koje su posjetile ovo događanje te<<strong>br</strong> />
uz predstavljanje novih HTC ambasadora, i druga su poznata lica<<strong>br</strong> />
posjetila ovaj party. Iris Androšević pokazala je zavidnu liniju nakon<<strong>br</strong> />
rođenja trećeg sina kojeg je rodila prije svega mjesec dana, a<<strong>br</strong> />
poznati doktor estetske medicine Nik Milojević zabavljao se sa<<strong>br</strong> />
sestričnom, voditeljicom i pjevačicom Janom Fabijanić.<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Otvorenje multi<strong>br</strong>and<<strong>br</strong> />
Kozmo za<<strong>br</strong> />
trgovine Modiana u<<strong>br</strong> />
mališane iz Nazorove<<strong>br</strong> />
Zagrebu<<strong>br</strong> />
Otvorenje još jedne multi<strong>br</strong>and trgovine<<strong>br</strong> />
Modiana okupilo je prošlog tjedna u<<strong>br</strong> />
City Centru One <strong>br</strong>ojna poznata lica,<<strong>br</strong> />
ponajprije iz svijeta mode. Tako su VIP<<strong>br</strong> />
eventu povodom otvorenja prisustvovali<<strong>br</strong> />
Marko Grubnić, Vinko Filipić, Borut<<strong>br</strong> />
Mihalić, Zoran Mrvoš, ali i <strong>br</strong>ojne TV i<<strong>br</strong> />
glazbene zvijezde.<<strong>br</strong> />
Marko Grubnić<<strong>br</strong> />
Već treću godinu zaredom hrvatska<<strong>br</strong> />
drogerija Kozmo uveselila je najmlađe<<strong>br</strong> />
stanovnike doma za nez<strong>br</strong>inutu<<strong>br</strong> />
djecu u Nazorovoj ulici. Kako je ovo<<strong>br</strong> />
najdraže doba godine za djecu i<<strong>br</strong> />
Božić je gotovo pred vratima, Kozmo<<strong>br</strong> />
je odlučio razveseliti mališane na<<strong>br</strong> />
blagdan Svetog Nikole i o<strong>br</strong>adovati ih<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ojnim poklonima iz njihova bogatog<<strong>br</strong> />
asortimana. Riječ je o donaciji raznih<<strong>br</strong> />
Kozmo artikala kao što su igračke,<<strong>br</strong> />
slikovnice i knjige, školski pribor,<<strong>br</strong> />
Mladen Pejković, predsjednik uprave Vipneta s gostima (s desna nalijevo: Mladen<<strong>br</strong> />
Pejković i supruga Graciela, Du<strong>br</strong>avka Jusić, rukovoditeljica Korporativnih komunikacija<<strong>br</strong> />
Vipneta, Emil Tedeschi, Vesna Todorić, Maja Tedeschi, Iva i Hrvoje Balent)<<strong>br</strong> />
kozmetički proizvodi i slatkiši koji su<<strong>br</strong> />
uljepšali blagdanske dane štićenicima<<strong>br</strong> />
Odjela o skrbi djece od 0 do 7 godina.<<strong>br</strong> />
VIP božićni koncert<<strong>br</strong> />
Vip božićni koncert još je jednom pokazao svoju popularnost, a ove godine već jedanaestu godinu<<strong>br</strong> />
zaredom vrhunske glazbene zvijezde izvodile su originalne aranžmane blagdanskih evergreena.<<strong>br</strong> />
Pod ravnanjem Alana Bjelinskog i Ante Gele nastupili su Zagrebački solisti i mlada varaždinska<<strong>br</strong> />
sopranistica Lana Kos, a iznenađenje večeri svakako su bili The Bambi Molesters i vokal grupe<<strong>br</strong> />
The Walkabouts Chris Eckman, koji su iznenadili publiku svojom izvedbom tradicionalne pjesme<<strong>br</strong> />
‘Let it snow’. Neno Belan i Marijan Ban otpjevali su ‘Sretan Božić svakome’, a Željko Bebek veliki<<strong>br</strong> />
hit ‘Sanjao sam noćas da te nema’ i duet s Lanom Kos ‘Milost’. Glazbena diva Josipa Lisac svojim<<strong>br</strong> />
je nebeskim glasom otpjevala ‘Ave Maria’. Renata Sabljak oduševila je interpretacijom božićnih<<strong>br</strong> />
pjesama, a i u duetu s Markom Toljom s pjesmom ‘Sleigh Ride’.<<strong>br</strong> />
Party uoči Izbora<<strong>br</strong> />
za model godine<<strong>br</strong> />
Organizatorice Izbora za model godine<<strong>br</strong> />
Sanja Bjedov Popović, Tamara Roglić i<<strong>br</strong> />
Ivona Živković organizirale su najavni party<<strong>br</strong> />
za izbor modela godine koji je zamišljen<<strong>br</strong> />
ne kao klasičan već strukovni izbor ljepote.<<strong>br</strong> />
Iz gotovo svih domaćih modnih agencija<<strong>br</strong> />
na izboru za model godine natječe se<<strong>br</strong> />
30-ak modela u kategoriji muškog i<<strong>br</strong> />
ženskog modela godine te fotomodela.<<strong>br</strong> />
U svakoj gore navedenoj kategoriji bira<<strong>br</strong> />
se samo jedan pobjednik koji dobiva u<<strong>br</strong> />
trajno vlasništvo skulpturu akademske<<strong>br</strong> />
kiparice Paula Banić, ugovore s modnim<<strong>br</strong> />
agencijama te modne editorijale.<<strong>br</strong> />
Mango revija<<strong>br</strong> />
Internacionalni modni <strong>br</strong>end španjolskih korijena Mango<<strong>br</strong> />
uz druženje s VIP gostima i modnu reviju u klubu H2O u<<strong>br</strong> />
Zagrebu predstavio je kolekciju zima 2011. Uz voditelja Maria<<strong>br</strong> />
Petrekovića, na reviji je prisustvovao velik <strong>br</strong>oj osoba iz javnog<<strong>br</strong> />
života kao što su Nikolina Pišek, Martina Vrbos, Edita Misirić,<<strong>br</strong> />
Žanamari Lalić, Marko Grubnić i ostali. Styling Mango revije<<strong>br</strong> />
radio je Viktor Drago, a modele su nosile poznate manekenke,<<strong>br</strong> />
Iva Jerković, Anita Dujić, Vedrana Linardić, Ana Ivančević…<<strong>br</strong> />
Martina Vrbos Fani Stipković Lana Banely<<strong>br</strong> />
Martina Felja otvorila<<strong>br</strong> />
showroom<<strong>br</strong> />
Poznata dizajnerica Martina Felja otvorila je u centru<<strong>br</strong> />
Zagreba svoj showroom. Atraktivna voditeljica Nikolina<<strong>br</strong> />
Pišek, ujedno i ljubiteljica Feljinog dizajna, oda<strong>br</strong>ana je<<strong>br</strong> />
za kumu showrooma. Otvorenju su prisustvovale i <strong>br</strong>ojne<<strong>br</strong> />
modne zaljubljenice i pokoji modni zaljubljenik – Nevena<<strong>br</strong> />
Rendeli, Snježana Mehun, Anita Dujić, Mara Bratoš,<<strong>br</strong> />
Edita Misirić, Antonija Stupar Jurkin, Barbara Radulović,<<strong>br</strong> />
Rajana Radosavljev, Ecija ivušić, Vinko Filipić s djevojkom<<strong>br</strong> />
Sanelom Seferagić, Ivan Alduk i drugi.<<strong>br</strong> />
Ulla Popken u Zagrebu<<strong>br</strong> />
Ulla Popken, svjetski <strong>br</strong>and za osobe punijeg<<strong>br</strong> />
stasa, otvorio je svoja vrata i u Zagrebu!<<strong>br</strong> />
Otvorenjem Ulla Popken dućana u Avenue<<strong>br</strong> />
Mall-u svi modni sladokusci punijeg stasa<<strong>br</strong> />
konačno su došli na svoje. U ugodnoj atmosferi<<strong>br</strong> />
svojim je govorom prisutne uzvanike pozdravila<<strong>br</strong> />
gospođa Marija Domjanić, koja je ponosno<<strong>br</strong> />
predstavila i Ulla Popken ambasadoricu –<<strong>br</strong> />
poznatu voditeljicu Karmelu Vukov Colić.<<strong>br</strong> />
Svečanom otvorenju, uz prigodni domjenak i<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ojne goste, prisustvovale su i glumica Ana<<strong>br</strong> />
Begić, voditeljica Ines Preindl, pjevač Jacques<<strong>br</strong> />
Houdek te Danijela Dvornik.<<strong>br</strong> />
Ines Preindl<<strong>br</strong> />
Ecija Ivušić,<<strong>br</strong> />
Snježana<<strong>br</strong> />
Mehun,<<strong>br</strong> />
Nikolina<<strong>br</strong> />
Pišek i<<strong>br</strong> />
Martina<<strong>br</strong> />
Felja<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 75
76<<strong>br</strong> />
zeMlja <strong>br</strong>ojniH nacija<<strong>br</strong> />
iz toronta: sanja bOjOviĆ<<strong>br</strong> />
Prema rezultatima istraživanja<<strong>br</strong> />
Instituta iz New Yorka,<<strong>br</strong> />
najuglednija je država<<strong>br</strong> />
na svijetu, od pedeset ispitanih,<<strong>br</strong> />
Kanada. Tri glavna kriterija<<strong>br</strong> />
pri određivanju države s najvećim<<strong>br</strong> />
ugledom su razvijena ekonomija, ugodno<<strong>br</strong> />
životno okruženje i učinkovita vlada.<<strong>br</strong> />
Kanada je po površini druga država<<strong>br</strong> />
svijeta, odmah nakon Rusije, i zauzima<<strong>br</strong> />
sjeverni dio Sjeverne Amerike između<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Tihog i Atlantskog oceana. Glavni grad<<strong>br</strong> />
je Ottawa, a Toronto je glavni ekonomski<<strong>br</strong> />
centar s najvećim <strong>br</strong>ojem stanovnika.<<strong>br</strong> />
Država je demokratska, ustrojena kao<<strong>br</strong> />
parlamentarna monarhija te je službeno<<strong>br</strong> />
poglavar države Kanade Njezino visočanstvo<<strong>br</strong> />
kraljica Elizabeta II., a predstavnik<<strong>br</strong> />
ili opunomoćenik kraljice u Kanadi je<<strong>br</strong> />
osoba koja nosi titulu Generalni guverner<<strong>br</strong> />
Kanade. Iako je kraljica poglavar države,<<strong>br</strong> />
istinski je poglavar zapravo premijer<<strong>br</strong> />
koji je vrlo često i vođa vladajuće stranke.<<strong>br</strong> />
Trenutno je u Kanadi vladajuća stran-<<strong>br</strong> />
ka Progresivna konzervativna partija,<<strong>br</strong> />
a premijer Kanade je vođa konzervativne<<strong>br</strong> />
stranke Stephen Harper. Svi gradovi<<strong>br</strong> />
u Kanadi podsjećaju na Europu ne samo<<strong>br</strong> />
po stanovnicima, izgledu ulica i građevina<<strong>br</strong> />
već i po istim mjernim dužinama kao<<strong>br</strong> />
i na „starom kontinentu“, tako da nema<<strong>br</strong> />
preračunavanja milja u kilometre, ili funte<<strong>br</strong> />
u kilograme kao u SAD-u. Drugačija je<<strong>br</strong> />
i socijalna politika, te su uvjeti života daleko<<strong>br</strong> />
bolji u Kanadi nego u Americi. Zanimljivo<<strong>br</strong> />
je i da dobitnik lota ne plaća porez<<strong>br</strong> />
na dobit, već je cijela suma koju je osvojio<<strong>br</strong> />
Kanada<<strong>br</strong> />
država s<<strong>br</strong> />
najboljim<<strong>br</strong> />
imidžem<<strong>br</strong> />
u potpunosti njegova. Kanađani su vrlo<<strong>br</strong> />
srdačni, topli i otvoreni, a država je regulirala<<strong>br</strong> />
stroge zakone od vožnje u alkoholiziranom<<strong>br</strong> />
stanju do raznih kriminalnih<<strong>br</strong> />
aktivnosti kojih gotovo i nema jer se stanovnici<<strong>br</strong> />
uglavnom pridržavaju zakona.<<strong>br</strong> />
identitet drugačiji od američkog<<strong>br</strong> />
Kanadski nacionalni identitet drugačiji<<strong>br</strong> />
je od američkog, kao i način putem kojeg<<strong>br</strong> />
država njeguje svoju zasebnu povijest<<strong>br</strong> />
i kulturne vrijednosti. Prvih stanovnika<<strong>br</strong> />
Kanade, 'The Aboriginal people' (Abo-<<strong>br</strong> />
ridžini) danas ima vrlo malo. Kao pretežno<<strong>br</strong> />
useljenička zemlja, Kanada je etnički<<strong>br</strong> />
i kulturno dosta raznolika. Naj<strong>br</strong>ojnije je<<strong>br</strong> />
stanovništvo <strong>br</strong>itanskog podrijetla i iznosi<<strong>br</strong> />
30 posto, zatim francuskog 23 posto, a potomci<<strong>br</strong> />
ostalih europskih useljenika kao što<<strong>br</strong> />
su Nijemci, Talijani, Ukrajinci, Skandinavci,<<strong>br</strong> />
Nizozemci, Mađari i ostali, čine oko 15<<strong>br</strong> />
posto stanovništva. Potkraj 20. st. dosta raste<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oj i udio stanovništva azijskog podrijetla.<<strong>br</strong> />
Oko pola milijuna Indijanaca govore<<strong>br</strong> />
50-ak različitih jezika i žive uglavnom u rezervatima.<<strong>br</strong> />
U uskoj zoni uz granicu SAD-a,<<strong>br</strong> />
na manje od 10 posto teritorija, živi više<<strong>br</strong> />
od 90 posto stanovništva, a najnaseljenije<<strong>br</strong> />
je područje na jugoistoku, uz jezera<<strong>br</strong> />
Eire i Ontario te duž rijeke St. Lawrence.<<strong>br</strong> />
Najveći grad Kanade je Toronto koji<<strong>br</strong> />
s regijom ima oko 6 milijuna stanovnika,<<strong>br</strong> />
a ostali veći gradovi su Montreal 3,6<<strong>br</strong> />
milijuna, Vancouver sa 2,2 milijuna i<<strong>br</strong> />
Ottawa sa 1,1 milijuna stanovnika zajedno<<strong>br</strong> />
s okolicom. Kanada je zemlja iz skupine<<strong>br</strong> />
sedam najrazvijenijih zemalja svijeta,<<strong>br</strong> />
a tome može zahvaliti prirodnim bogatstvima,<<strong>br</strong> />
uspješnoj gospodarskoj politici,<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 77
78<<strong>br</strong> />
zeMlja <strong>br</strong>ojniH nacija<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azovanju, do<strong>br</strong>oj infrastrukturi te snažnoj<<strong>br</strong> />
integraciji s gospodarstvom SAD-a. Poseban<<strong>br</strong> />
poticaj razvoju trgovine i integraciji s<<strong>br</strong> />
gospodarstvom SAD-a doveo je do ugovora<<strong>br</strong> />
o slobodnoj trgovini iz 1989. koji je 1994.<<strong>br</strong> />
prerastao u NAFTA-u. Snažna gospodarska<<strong>br</strong> />
povezanost ima i negativne posljedice,<<strong>br</strong> />
pa se kriza u SAD-u 2001. i 2002. godine<<strong>br</strong> />
odrazila i na zaustavljanje rasta gospodarstva,<<strong>br</strong> />
porast nezaposlenosti i smanjenje investicija.<<strong>br</strong> />
Toronto je glavni grad provincije Ontario<<strong>br</strong> />
na jezeru Ontario. Ime je dobio od<<strong>br</strong> />
Mohawk riječi „Tkaronto” što u prijevodu<<strong>br</strong> />
znači 'tamo gdje drveće stoji u vodi', a stanovnici<<strong>br</strong> />
Toronta sebe nazivaju Torontonians<<strong>br</strong> />
(engleski), odnosno Torontois (francuski).<<strong>br</strong> />
Toronto je peti najnaseljeniji grad u<<strong>br</strong> />
Sjevernoj Americi, a srce je „Većeg Toronto<<strong>br</strong> />
područja” (GTA), i dio je gušće naseljene<<strong>br</strong> />
regije u Južnom Ontariju poznatoj kao<<strong>br</strong> />
„Zlatna potkovica”, što je dom za 8,1 milijun<<strong>br</strong> />
ljudi – otprilike 25% ukupnog stanovništva<<strong>br</strong> />
Kanade.<<strong>br</strong> />
CN toranj u Torontu je sa svojih 553 metra<<strong>br</strong> />
držao rekord još od 1976. godine, te je<<strong>br</strong> />
više od 30 godina bio najviši samostojeći<<strong>br</strong> />
toranj na svijetu, ali ga je pretekao Burj u<<strong>br</strong> />
Dubaiju. Do samog vrha dolazi se prozirnim<<strong>br</strong> />
liftom iz kojeg se vidi cijeli grad, a u<<strong>br</strong> />
tornju se nalazi kružni restoran proziran<<strong>br</strong> />
sa svih 360 stupnjeva koji se polako vrti<<strong>br</strong> />
oko svoje osi. U ljeto ove godine na CN Tornju<<strong>br</strong> />
se otvorila nova atrakcija – Edgewalk.<<strong>br</strong> />
Radi se o šetalištu bez ograde na visini od<<strong>br</strong> />
356 metara, gdje posjetitelji mogu doslovno<<strong>br</strong> />
visjeti iznad Toronta. Šetalište je široko<<strong>br</strong> />
samo oko metar i pol, a po njemu posjetitelji<<strong>br</strong> />
hodaju u grupama od šest ljudi. Svi posjetitelji<<strong>br</strong> />
moraju proći i analizu daha za alkohol<<strong>br</strong> />
te sa sobom ne smiju imati ništa što<<strong>br</strong> />
bi im moglo ispasti, kako ne bi koga ubili<<strong>br</strong> />
116 katova niže.<<strong>br</strong> />
Kraljevski muzej Ontarija (Royal Ontario<<strong>br</strong> />
Museum-ROM), peti je najveći muzej<<strong>br</strong> />
u Sjevernoj Americi, a sadrži preko 6 milijuna<<strong>br</strong> />
eksponata u 40 galerija i predstavlja<<strong>br</strong> />
najveći kanadski prirodoslovni i muzej<<strong>br</strong> />
svjetske kulture. Poznat je po zbirkama dinosaura,<<strong>br</strong> />
bliskoistočne i afričke, istočnoazijske<<strong>br</strong> />
umjetnosti, europske i kanadske povijesti.<<strong>br</strong> />
Jedna od najvećih shoping atrakcija je<<strong>br</strong> />
Saint Lawrence market koji je započeo s<<strong>br</strong> />
radom 1803. godine, a nudi sve od nakita,<<strong>br</strong> />
antikviteta, odjeće, domaće hrane, kuhinjskih<<strong>br</strong> />
aparata, polovnih ili potpuno novih<<strong>br</strong> />
predmeta iz svih krajeva svijeta. Toronto<<strong>br</strong> />
je grad mnogo<strong>br</strong>ojnih najraznovrsnijih<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Niagara ili, u prijevodu s indijanskog, ‘voda koja grmi’<<strong>br</strong> />
kultura koje su se sve našle na Lawrence<<strong>br</strong> />
placu nudeći svoje proizvode. Uz mnogo<strong>br</strong>ojne<<strong>br</strong> />
luksuzne dućane, restorane i kafiće<<strong>br</strong> />
tu su i toplice, bazeni, lunapark, a restorani<<strong>br</strong> />
nude hranu sa svih strana svijeta. Zbog<<strong>br</strong> />
kanadske politike multikulturalnog razvoja,<<strong>br</strong> />
pojedine etničke skupine očuvale su svoj<<strong>br</strong> />
identitet, a često su i naseljene u „kolonijama”<<strong>br</strong> />
u pojedinim područjima ili pojedinim<<strong>br</strong> />
gradskim četvrtima. Kvartovi su odijeljeni<<strong>br</strong> />
po etno kulturama i nazivaju se Chine<<strong>br</strong> />
town, Little Italy, Little India, Jewish center<<strong>br</strong> />
i sl. Destillery District je četvrt koja je<<strong>br</strong> />
nastala 1831. godine i u to vrijeme postala<<strong>br</strong> />
najveći proizvođač alkohola na svijetu.<<strong>br</strong> />
Bazilika Notre Dame u Montrealu<<strong>br</strong> />
Prvi svjetski rat i doba prohibicije zaustavili<<strong>br</strong> />
su proizvodnju koja se nakon toga nastavila<<strong>br</strong> />
sve do 1990. godine kada je cijela četvrt<<strong>br</strong> />
postala lokacija na kojoj se snimilo više<<strong>br</strong> />
od 1700 holivudskih filmova.<<strong>br</strong> />
Jedna od zanimljivosti je i Stadion Sky<<strong>br</strong> />
Dome, prvi stadion s pokretnim krovom.<<strong>br</strong> />
Sjedala su raspoređena na četiri razine, a<<strong>br</strong> />
može primiti do 50 000 gledatelja. Igralište<<strong>br</strong> />
je prekriveno sa 106 umetaka umjetne<<strong>br</strong> />
trave koji su međusobno spojeni patentnim<<strong>br</strong> />
zatvaračem dugim 12,8 km. Toronto<<strong>br</strong> />
je ujedno najsigurniji grad Sjeverne Amerike,<<strong>br</strong> />
s nultom tolerancijom na zločine.<<strong>br</strong> />
montreal Grad države Quebec<<strong>br</strong> />
Montreal je dobio ime po troglavoj planini<<strong>br</strong> />
Mount Royalkoja koja se nalazi nedaleko<<strong>br</strong> />
centra grada, a kojoj je ime dao<<strong>br</strong> />
Jacques Cartier, prvi Europljanin koji se<<strong>br</strong> />
popeo na planinu u čast svoga pokrovitelja<<strong>br</strong> />
King François I. of France. Nakon francuskih<<strong>br</strong> />
doseljenika stoljećima pa sve do danas<<strong>br</strong> />
naseljavale su se različite nacije. Od malog<<strong>br</strong> />
naselja nastala je druga najveća metropola<<strong>br</strong> />
po veličini u Kanadi od kojih polovina govori<<strong>br</strong> />
engleski, a druga polovina francuski<<strong>br</strong> />
jezik. Smatraju ga najkvalitetnijim gradom<<strong>br</strong> />
na svijetu za život zbog kulture, arhitekture,<<strong>br</strong> />
povijesti i ambijenta.<<strong>br</strong> />
Vieux-Montréal povijesni je dio grada u<<strong>br</strong> />
kojem je sačuvana arhitektura i kamene<<strong>br</strong> />
ulice kako bi se zadržao izgled grada iz njegovih<<strong>br</strong> />
najranijih dana. Grad je nastanjen<<strong>br</strong> />
još u 17. stoljeću, a u gradskom dijelu Plateau<<strong>br</strong> />
Mont-Royal, sa svojim šarmom sela<<strong>br</strong> />
istočno od planine Mont-Royal, naselili su<<strong>br</strong> />
se umjetnici. Bazilika Notre Dame, najveličanstvenija<<strong>br</strong> />
crkva u Kanadi, izgrađena je<<strong>br</strong> />
1829. godine u neogotičkom stilu.<<strong>br</strong> />
ottawa glavni grad Kanade<<strong>br</strong> />
Ime grada Ottawa dolazi od Algonquin<<strong>br</strong> />
plemena Odawa, što znači ‘trgovci’. Dana<<strong>br</strong> />
31. prosinca 1857. kraljica Viktorija je kao<<strong>br</strong> />
glavni grad Provincije Kanade (današnji<<strong>br</strong> />
Ontario i Québec) iza<strong>br</strong>ala Ottawu. Iako je<<strong>br</strong> />
danas Ottawa četvrti po veličini grad u Kanadi,<<strong>br</strong> />
u to je vrijeme bila malo naselje koje<<strong>br</strong> />
je bilo znatno udaljeno od velikih kanadskih<<strong>br</strong> />
gradova kao što su Québec i Montréal<<strong>br</strong> />
na istoku, te Kingston i Toronto na zapadu.<<strong>br</strong> />
Ottawa je iza<strong>br</strong>ana kao glavni grad jer je bio<<strong>br</strong> />
jedino značajnije naselje na granici zapadne<<strong>br</strong> />
i istočne Kanade, čime je bio prihvatljiv<<strong>br</strong> />
kompromis za <strong>br</strong>itansku i francusku zajednicu<<strong>br</strong> />
koje su živjele u koloniji. Drugi razlog<<strong>br</strong> />
je bila udaljenost grada od američke grani-<<strong>br</strong> />
ce i izoliranost gustim šumama, što je bilo<<strong>br</strong> />
vrlo važno u to vrijeme nedugo nakon rata<<strong>br</strong> />
sa SAD-om. Prednost Ottawe bila je lakša<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>ana od mogućih napada, te prometna<<strong>br</strong> />
veza rijekom Ottawom i kanalom Rideau s<<strong>br</strong> />
istokom i zapadom kolonije.<<strong>br</strong> />
Grad se nalazi u južnom dijelu pokrajine<<strong>br</strong> />
Ontario, na rijeci Ottawi koja tvori prirodnu<<strong>br</strong> />
granicu između Ontarija i Québeca.<<strong>br</strong> />
Na drugoj strani rijeke nalazi se susjedni<<strong>br</strong> />
grad Gatineau. Ova dva grada, zajedno<<strong>br</strong> />
s okolnim općinama, čine regiju nacionalne<<strong>br</strong> />
prijestolnice. Ottawa je dvojezično područje<<strong>br</strong> />
u kojem su službeni jezici engleski i<<strong>br</strong> />
francuski. Prema povijesnim dokazima algonkvinski<<strong>br</strong> />
narodi naseljavali su područje<<strong>br</strong> />
rijeke Ottawe gdje su živjeli kao društvo<<strong>br</strong> />
lovaca i sakupljača. Prvi naseljenik u ovom<<strong>br</strong> />
području bio je Philemon Wright iz Massachusettsa,<<strong>br</strong> />
koji je ovdje sa svojom obitelji<<strong>br</strong> />
i radnicima došao 7. ožujka 1800. Zbog<<strong>br</strong> />
velike primjene drveta američkog borovca<<strong>br</strong> />
u <strong>br</strong>odogradnji i izgradnji namještaja, u<<strong>br</strong> />
ovom području koje je bilo bogato tim drvetom<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>zo se razvila drvna industrija. To<<strong>br</strong> />
je do 1812., zamijenivši trgovinu krznom,<<strong>br</strong> />
postala najvažnija gospodarska aktivnost<<strong>br</strong> />
na ovom području, a Ottawa važno središte<<strong>br</strong> />
te aktivnosti u Sjevernoj Americi.<<strong>br</strong> />
Za razliku od Toronta ili Montréala,<<strong>br</strong> />
Ottawa nema puno nebodera i visokih<<strong>br</strong> />
zgrada. Najviša zgrada je Place de Ville II.,<<strong>br</strong> />
visoka 112 m, koja je tek malo viša od povijesnog<<strong>br</strong> />
Tornja mira u zgradama parlamenta.<<strong>br</strong> />
Najveće arhitektonske zanimljivosti<<strong>br</strong> />
grada nalaze se u upravnoj četvrti, gdje<<strong>br</strong> />
su zgrade izgrađene u stilu nove <strong>br</strong>itanske<<strong>br</strong> />
gotike. Na Brdu Parlamenta nalazi se kompleks<<strong>br</strong> />
zgrada kanadskog parlamenta koji se<<strong>br</strong> />
sastoji od tri zgrade, dok sredinom dominira<<strong>br</strong> />
„Toranj mira” od 92 metra visine. Na<<strong>br</strong> />
sjevernoj strani središnje zgrade nalazi se<<strong>br</strong> />
Parlamentarna knjižnica, a ispred parlamenta<<strong>br</strong> />
je „stoljetni plamen” koji je upaljen<<strong>br</strong> />
na Novu godinu 1966., za stogodišnjicu Kanadske<<strong>br</strong> />
konfederacije. Stotinjak metara od<<strong>br</strong> />
parlamenta nalazi se Visoki sud Kanade<<strong>br</strong> />
koji zasjeda od 1939. godine. U ovom dijelu<<strong>br</strong> />
grada nalaze se <strong>br</strong>ojni spomenici kanadskim<<strong>br</strong> />
političarima. Istočno od parlamenta<<strong>br</strong> />
je kip kraljice Elizabete II. na konju podignut<<strong>br</strong> />
1977. godine.<<strong>br</strong> />
Godine 1846. posvećena je rimokatolička<<strong>br</strong> />
bazilika katedrala Naše Gospe koja<<strong>br</strong> />
se nalazi istočno od kanala Rideau. To je<<strong>br</strong> />
najstarija crkva u gradu i sjedište nadbiskupa.<<strong>br</strong> />
Poznata djela kanadske umjetnosti<<strong>br</strong> />
izložena su u Nacionalnoj galeriji Kanade,<<strong>br</strong> />
zajedno s primjercima europske i<<strong>br</strong> />
azijske umjetnosti. Zgradu muzeja, poznatu<<strong>br</strong> />
po staklenim kupolama, projektirao je<<strong>br</strong> />
izraelsko-kanadski arhitekt Moše Safdie, a<<strong>br</strong> />
otvorena je 1988. godine. Ovdje su izložena<<strong>br</strong> />
djela poznatih umjetnika kao što su Lucas<<strong>br</strong> />
Cranach Stariji, El Greco, Gustav Klimt,<<strong>br</strong> />
Pablo Picasso i Andy Warhol. Ispred muzeja<<strong>br</strong> />
nalazi se <strong>br</strong>ončani kip u obliku pauka<<strong>br</strong> />
zvan „Maman”, djelo francuske kiparice<<strong>br</strong> />
Louise Bourgeois. Blizu dvorca Laurier u<<strong>br</strong> />
uređenom bivšem željezničkom tunelu nalazi<<strong>br</strong> />
se Muzej suvremene fotografije u kojem<<strong>br</strong> />
se mogu vidjeti djela 150.000 kanadskih<<strong>br</strong> />
umjetnika.<<strong>br</strong> />
Jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija<<strong>br</strong> />
na svijetu zasigurno su Nijagarini vodopadi,<<strong>br</strong> />
koji su nakon Viktorijinih drugi po<<strong>br</strong> />
veličini u svijetu. Nastali su prije otprilike<<strong>br</strong> />
12 500 godina, krajem posljednjeg ledenog<<strong>br</strong> />
doba. Nijagara, što znači ‘voda koja grmi’,<<strong>br</strong> />
naziv je koji su ovom moćnom vodopadu,<<strong>br</strong> />
koji danas predstavlja granicu između SAD<<strong>br</strong> />
i Kanade, dali američki Indijanci. Američki<<strong>br</strong> />
slapovi na istočnoj strani čine ravnu liniju<<strong>br</strong> />
dugu 328 metara, ali zato su za četiri metra<<strong>br</strong> />
Zgrada parlamenta u Ottawi Kanada je jedna od najnenaseljenijih zemalja svijeta<<strong>br</strong> />
viši od kanadskih „Slapova potkovice”. Nijagara<<strong>br</strong> />
je s kanadske strane dublja od visine<<strong>br</strong> />
vodopada. Rijeka je na tom mjestu duboka<<strong>br</strong> />
56, a slap je visok 52 metra. Taj se dio slapa<<strong>br</strong> />
kojim se s litice slijeva oko 90 posto toka Nijagare<<strong>br</strong> />
naziva i kanadskim vodopadom, jer<<strong>br</strong> />
je većim djelom vidljiv s kanadske strane<<strong>br</strong> />
granice. Američki vodopad podijeljen je na<<strong>br</strong> />
dva dijela i manje je impresivan od kanadskog.<<strong>br</strong> />
1893. godine otvorena je prva svjetska<<strong>br</strong> />
hidrocentrala, za čiju je gradnju uvelike zaslužan<<strong>br</strong> />
Nikola Tesla koji ju je osmislio. Godišnje<<strong>br</strong> />
u kanadskom Niagara Fallsu na medeni<<strong>br</strong> />
mjesec i vjenčanje dolazi oko 50 000<<strong>br</strong> />
parova, zbog čega je postao glavni kanadski<<strong>br</strong> />
grad za sklapanje <strong>br</strong>aka. Nijagara Falls u<<strong>br</strong> />
Ontariu mamac je i za ljubitelje kocke. Ulaz<<strong>br</strong> />
je dopušten svima koji imaju više od 19 godina,<<strong>br</strong> />
što je granica punoljetnosti u Kanadi,<<strong>br</strong> />
za razliku od 21 godine u SAD-u.<<strong>br</strong> />
19. prosinca 2011. <strong>Objektiv</strong> 79
lifestyle<<strong>br</strong> />
80<<strong>br</strong> />
Naj<strong>br</strong>že do čiste vode<<strong>br</strong> />
AquaSense, proizvod za filtriranje vode koji koristi jedinstvenu tehnologiju<<strong>br</strong> />
PureAdvantage za dvostruko <strong>br</strong>že filtriranje. Filter ima kapacitet od 150<<strong>br</strong> />
litara vode iz slavine, a<<strong>br</strong> />
za optimalnu iskoristivost<<strong>br</strong> />
treba ga redovito mijenjati<<strong>br</strong> />
(svakih 30 dana). Kako bi<<strong>br</strong> />
se postupak mijenjanja<<strong>br</strong> />
filtera olakšao, napravljen<<strong>br</strong> />
je indikator koji pokazuje<<strong>br</strong> />
kada je vrijeme da se filter<<strong>br</strong> />
zamijeni. Visoka kvaliteta<<strong>br</strong> />
filtracije uklanja nečistoće,<<strong>br</strong> />
kamenac, neugodan miris<<strong>br</strong> />
i loš okus, a elegantan<<strong>br</strong> />
ergonomski dizajn vrča<<strong>br</strong> />
savršeno pristaje u vrata<<strong>br</strong> />
hladnjaka te stane u svaku<<strong>br</strong> />
perilicu posuđa.<<strong>br</strong> />
Usisavač na baterije<<strong>br</strong> />
Usisavače MyMaid iz Gorenja pored<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>zine i učinkovitosti odlikuju moderni,<<strong>br</strong> />
aerodinamični oblici i atraktivne boje;<<strong>br</strong> />
nude se u crvenoj, crnoj ili sre<strong>br</strong>noj<<strong>br</strong> />
boji. Može se upotrebljavati kao ručni<<strong>br</strong> />
usisavač ili kao klasični štapni usisavač<<strong>br</strong> />
s elegantnom ergonomski oblikovanom<<strong>br</strong> />
ručkom koji nudi nekih 20 minuta<<strong>br</strong> />
intenzivnog usisavanja bez dodatnog<<strong>br</strong> />
punjenja i bez kabela. Ovaj dva u jedan<<strong>br</strong> />
proizvod ima i ručni usisavač, koji se<<strong>br</strong> />
jednostavno izvadi iz kućišta za čišćenje<<strong>br</strong> />
kuhinjske radne površine, namještaja i<<strong>br</strong> />
garniture za sjedenje.<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
Mirisni Božić u Kozmu<<strong>br</strong> />
Sve one koji se nadaju mirisnom Božiću i najdražem parfemu ispod bora<<strong>br</strong> />
Kozmo će posebno razveseliti. Već ovog tjedna veliki je izbor muških i<<strong>br</strong> />
ženskih parfema na velikom popustu, od 20 do 50 %. Stoga ne čekajte<<strong>br</strong> />
zadnji trenutak, izbjegnite gužvu i nervozu i dođite u Kozmo gdje će vas<<strong>br</strong> />
dočekati do<strong>br</strong>o raspoloženo osoblje spremno da vam pomogne u odluci<<strong>br</strong> />
što pokloniti, a potom i zamotati vaš dar u najljepše božićno ruho.<<strong>br</strong> />
Energija<<strong>br</strong> />
voćnog okusa<<strong>br</strong> />
Energijski napitak Burn<<strong>br</strong> />
donosi inovaciju: energijsko<<strong>br</strong> />
piće pomiješano s džusom.<<strong>br</strong> />
Burn Juiced Energy sadržava<<strong>br</strong> />
čak 21 % voćnog soka,<<strong>br</strong> />
mješavinu marakuje, guave i<<strong>br</strong> />
manga. Burn Juiced Energy<<strong>br</strong> />
dolazi u nesvakidašnjemu<<strong>br</strong> />
pakiranju za energijske<<strong>br</strong> />
napitke. Crna plastična<<strong>br</strong> />
bočica od 0,5 L s čepom<<strong>br</strong> />
pravo je rješenje za one koji<<strong>br</strong> />
vole imati svoj energijski<<strong>br</strong> />
izvor uvijek sa sobom bez<<strong>br</strong> />
bojazni da će to utjecati na<<strong>br</strong> />
njihov energijski potencijal.<<strong>br</strong> />
Ana Miščević<<strong>br</strong> />
Stavros
82<<strong>br</strong> />
točka na<<strong>br</strong> />
do<strong>br</strong>odošli u<<strong>br</strong> />
pakao<<strong>br</strong> />
Dok se Kukuriku koalicija priprema za preuzimanje vlasti,<<strong>br</strong> />
a HDZ za, pored ostaloga, oporbenu ulogu, stvari postaju<<strong>br</strong> />
zanimljivije nego što se očekivalo. Recimo, s jedne je strane<<strong>br</strong> />
zanimljivo pratiti koliko će još Čačić samoga sebe puštati s<<strong>br</strong> />
lanca i („kako se samo usuđujete!”) galamiti na novinare koji<<strong>br</strong> />
rade svoj posao i postavljaju pitanja („sram vas bilo!”), prije<<strong>br</strong> />
nego što shvati ono što se već neugodno jasno vidi, naime, da<<strong>br</strong> />
se on lagano iščahuruje u najslabiju kariku nove vladajuće koalicije,<<strong>br</strong> />
samo zato što se ne zna obuzdati. S druge strane zanimljivo<<strong>br</strong> />
je, premda ne i neočekivano, ponašanje dojučerašnjih<<strong>br</strong> />
vladajućih. Buduća bivša premijerka pomalo se priprema na<<strong>br</strong> />
život u civilu: eno je gdje uživo telefonira u radioemisiju i negoduje<<strong>br</strong> />
što se u vezi s korupcijom i dalje spominje samo HDZ.<<strong>br</strong> />
Po njoj bi se trebalo držati one stare ruske: „Razmahuj po kaljektivu!”<<strong>br</strong> />
Ali, kad joj to nije polazilo za rukom dok su joj još<<strong>br</strong> />
mogli asistirati Karamarko i Grbić (jer valjda nije bilo razloga),<<strong>br</strong> />
i kada je DORH uredno odbacivao sve tužbe i optužbe na<<strong>br</strong> />
račun političara iz drugih stranaka, sada će biti još malo teže<<strong>br</strong> />
fa<strong>br</strong>icirati dojave i optužbe na račun drugih.<<strong>br</strong> />
„Ovo je moj dan”, kaže razdragana Jadranka Kosor na primanju<<strong>br</strong> />
koje je upriličila za sve naše pregovarače s EU. Sve je u<<strong>br</strong> />
redu, osim što je taj domjenak održan upravo u vrijeme kada<<strong>br</strong> />
je predsjednik Josipović uručivao mandat za sastav vlade Zoranu<<strong>br</strong> />
Milanoviću. To se zove – pokušaj krađe showa, i to je posve<<strong>br</strong> />
u skladu s ostalim nes(p)retnim i deplasiranim potezima<<strong>br</strong> />
uskoro bivše premijerke. Samo nešto malo manje deplasirana<<strong>br</strong> />
je najava Vladimira Šeksa, koji prijeti Kukuriku koaliciji<<strong>br</strong> />
da će imati krajnje neugodnu oporbu u Saboru: „Ja im obećajem<<strong>br</strong> />
pakao u Sabornici... Iskoristit ćemo sve instrumentarije<<strong>br</strong> />
našega dugogodišnjeg iskustva i znanja...” Pakao u Saboru?<<strong>br</strong> />
Neugodna oporba? Pa, to se od oporbe i očekuje, ali ono što<<strong>br</strong> />
se ne očekuje je „pakao” koji bi oporba upriličila izvan Sabornice.<<strong>br</strong> />
(Ono: „Tamo na rivi čekat ću te draga...”) Stvarno, zašto<<strong>br</strong> />
HDZ kad god izgubi vlast misli da mora izazivati izvanredno<<strong>br</strong> />
stanje u državi? No, pitanje je hoće li HDZ uopće imati vremena<<strong>br</strong> />
za tako nešto. Nije im lako ni iznutra ni izvana: na jednoj<<strong>br</strong> />
strani borba frakcija za unutarstranačku prevlast, s druge<<strong>br</strong> />
strane suočavanje s tužbom protiv same stranke. Tu, međutim,<<strong>br</strong> />
ima još problema. Nakon što je odvjetnik Gredelj otkazao<<strong>br</strong> />
HDZ-u, ta stranka, čini se, ne može pronaći novoga odvjetnika<<strong>br</strong> />
koji bi je zastupao i <strong>br</strong>anio pred sudom. Nije da nitko<<strong>br</strong> />
neće, već je stvar u tome da u Hrvatskoj jednostavno nema<<strong>br</strong> />
toliko odvjetnika da bi svatko iz vrha HDZ-a (plus onda još<<strong>br</strong> />
i sama stranka kao takva) mogli angažirati svoga. Svi su odvjetnici<<strong>br</strong> />
ili već angažirani, ili su, može biti, već rezervirani.<<strong>br</strong> />
<strong>Objektiv</strong> 19. prosinca 2011.<<strong>br</strong> />
i<<strong>br</strong> />
krešimir fijačko<<strong>br</strong> />
što ste to uradili? hdz je „potrošio” već<<strong>br</strong> />
sve odvjetnike, i sada ga nema više tko<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>aniti...<<strong>br</strong> />
Gospodo iz HDZ-a, sami ste si krivi što je ponestalo odvjetnika:<<strong>br</strong> />
sve ste ih već „potrošili”... Što ste to radili? Što ćemo<<strong>br</strong> />
sada?<<strong>br</strong> />
Sada ćemo još malo pričekati da vidimo je li vlada na odlasku<<strong>br</strong> />
ostavila ponešto kostura po ormarima. „Ne, ne, ormari<<strong>br</strong> />
su čisti”, kaže buduća bivša premijerka, „i mislim da ostavljamo<<strong>br</strong> />
uredne financije”. Poput onih u HDZ-u?<<strong>br</strong> />
Premijerka na odlasku stigla je još o<strong>br</strong>aniti i ono famozno<<strong>br</strong> />
nalivpero koje joj je poklonio Papa i s kojim je potpisala pristupni<<strong>br</strong> />
ugovor s EU. Naime, to fakat dragocjeno nalivpero<<strong>br</strong> />
formalno bi, možda, moglo spadati u kategoriju poklona koje<<strong>br</strong> />
dobivaju premijerka ili predsjednik, i koji bi po njihovu silasku<<strong>br</strong> />
s vlasti možda trebali pripadati državi, recimo. Naravno<<strong>br</strong> />
da nitko neće praviti pitanje oko toga. Em ne bi sada bilo<<strong>br</strong> />
lako oteti gospođi Kosor to nalivpero, em za tako nešto zaista<<strong>br</strong> />
nema nikakva razloga. To je njezino nalivpero i točka.<<strong>br</strong> />
U međuvremenu, dok još nije počela nova kampanja, ona<<strong>br</strong> />
za referendum o EU, sa zebnjom moramo pratiti što se događa<<strong>br</strong> />
u Uniji kojoj smo pristupili. I koja više nije ona unija s kojom<<strong>br</strong> />
smo bili započeli pregovore, no, istini za volji, ni Hrvatska<<strong>br</strong> />
više nije ona država koja je te pregovore započela. Srećom<<strong>br</strong> />
nije, a nije nam bilo lako promijeniti se nabolje, zna se. Zapravo,<<strong>br</strong> />
treba priznati da je Hrvatska već mnogo bolja od same<<strong>br</strong> />
sebe kakva je bila, premda se u te promjene u nekim fazama<<strong>br</strong> />
ulazilo pod egidom: „Ali, pazi tako da ostanem nevina!” Jedina<<strong>br</strong> />
kojoj je pošlo za rukom ostvariti tu mudrost zasad je Velika<<strong>br</strong> />
Britanija koja je i ušla u EU i ostala u njoj s figom u džepu<<strong>br</strong> />
i parolom „ali pazi tako da ostanem nevina”.<<strong>br</strong> />
U ovim gadnim vremenima „malom čovjeku” jedva da preostaje<<strong>br</strong> />
još poneka utjeha. Eto, nogomet, recimo; to više nije,<<strong>br</strong> />
nakon što je, čini se, definitivno potvrđeno da je u Hrvata<<strong>br</strong> />
najvažnija sporedna stvar na svijetu toliko zagađena varanjem<<strong>br</strong> />
i korupcijom, potplaćivanjem i namještaljkama, da se<<strong>br</strong> />
čini kako je s tim sportom gotovo. Tko će to sada počistiti i<<strong>br</strong> />
kako? Da kaznimo sve prvoligaše bacanjem u drugu ligu? Sve<<strong>br</strong> />
može, ali tko će sada vratiti povjerenje gledatelja, kad je ionako<<strong>br</strong> />
na nekim prvoligaškim utakmicama bilo više igrača na terenu<<strong>br</strong> />
nego gledatelja na tribinama?<<strong>br</strong> />
Budućnost nogometa u nas je više nego tmurna, i izgledat<<strong>br</strong> />
će ovako:<<strong>br</strong> />
Subota je i jedan navijač telefonira upravi Dinama.<<strong>br</strong> />
– Molim Vas, kada danas počinje utakmica s Hajdukom?<<strong>br</strong> />
– Hm, pa ovisi; a kada biste Vi mogli doći?!