Objektiv br. 43.pdf

19. prosinca 2011. • Broj 43 • Godina II NACIONALNI POLITIČKI MAGAZIN Cijena 9,60 kn<br />

Kolaps<br />

HRT-a<br />

Kreće<br />

389<br />

otkaza<br />

KUKURIKU VLADA<br />

Umjesto smanjivanja javni<br />

će sektor još porasti?<br />

www.objektivhr.com<br />

u režiji momaka iz europskoga doma<br />

pRegLeD 2011.<br />

Ljudi i događanja koji<br />

su obilježili ovu godinu

u Objektivu<br />

G. Čačiću, pustite Milanovića<br />

da radi svoj posao<br />

Od početka razgovora i koalicijskih pregovora u Kukuriku,<br />

šef HSU-a Silvano Hrelja neprestano je bio spominjan<br />

kao jedan od potpredsjednika Hrvatskog sabora. O tome je<br />

bilo riječi i prije nego što je potpisan zajednički sporazum, dakle,<br />

nakon što su HNS i HSU potpisali prvi sporazum o zajedničkom<br />

izlasku na izbore. Također, davno je bilo riječi o tome<br />

da bi, u slučaju da HSU dobije jedno ministarstvo, HSU HNSu<br />

prepustio to mjesto u zamjenu za funkciju potpredsjednika<br />

Sabora.<br />

SDP je Hrelji ponudio mjesto ministra, ali on nije prihvatio iz<br />

zdravstvenih razloga. U HSU-u optimistično kažu da ne vjeruju<br />

da je gubitak potpredsjedničkog mjesta u Parlamentu nikakva<br />

“kazna” koja je povezana s tim. Naime, isprva je bilo zamišljeno<br />

da na to mjesto zasjedne Jozo Radoš,<br />

iz kvote HNS-a, jer je riječ o<br />

čovjeku s dugotrajnim parlamentarnim<br />

iskustvom. No, onda je<br />

partnerski HNS, s kojim je HSU<br />

još prije dvije godine potpisao<br />

Ugovor o suradnji, na to mjesto<br />

stavio osobu koja prvi put ulazi<br />

u Sabor i nema ama baš nikakva<br />

iskustva u tom poslu. U HSU-u su<br />

i taj HNS-ov “dribling” prihvatili<br />

stoički, ne želeći raditi nikakve<br />

javne probleme. Svjesni su da su,<br />

unatoč trima mandatima, ipak<br />

mala stranka pa su progutali gorčinu<br />

i okrenuli se tomu da rade na svom jačanju. No, ipak – smiju<br />

li se baš tako olako odbaciti svi oni glasovi koje je HSU donio<br />

u Kukuriku koaliciju? Ne bi smjeli, ali zapravo – jesu.<br />

Ovo je priča o apetitima, onim političkim. A oni su uglavnom<br />

uvijek nezajažljivi, bez obzira o kojoj se stranci radi. Za HNS je<br />

to već ordinarna činjenica – pa oni su davali svog potpredsjednika<br />

Vlade i ministra vanjskih poslova još dok su bili u oporbi,<br />

a kamoli neće sada, kada su na vlasti. Stranka je to koja je<br />

oduvijek imala megalomanske ambicije, a čini se da im ovih 12<br />

mandata još dodatno “daje” pravo na to. Jest, osvojili su respektabilan<br />

broj mandata, da, donijeli su SDP-u veliki miraz, za razliku<br />

od IDS-a, koji će uvijek ostati regionalna stranka i HSU-a,<br />

koji je interesna umirovljenička grupacija. No, stranke su iona-<br />

ko uvijek interesne skupine pa HSU po tome nije izuzetak; jedino<br />

po strukturi njihovih birača, to su oni najsiromašniji i najugroženiji,<br />

a koji su najpoštenije zaslužili svoje bijedne mirovine.<br />

Zoran Milanović, koji je sada pokazao zrelost primjerenu premijeru,<br />

puno je naučio u posljednje četiri godine. Ali, iako je radio<br />

na promjeni svog dojma, retorici i političkoj odmjerenosti, imat<br />

će velike probleme s Radimirom Čačićem. Neće njemu nelagode<br />

stvarati ni Ivan Jakovčić, kojeg zanima isključivo Istra, a i Bruxelles,<br />

a ni Silvano Hrelja, koji će odrađivati svoj saborski mandat<br />

i boriti se za svoje članstvo i birače. Čačić je već 20 godina u politici<br />

i svih se 20 ponaša kao buldožer – bio na vlasti ili u oporbi.<br />

Legitimno je željeti sve te pozicije koje je imao, od ministarske, do<br />

županske, ali je nevjerojatna ta količina bahatosti koju pokazuje<br />

svih 20 godina. Dopušta si vikanje<br />

i podvikivanje na medije, soljenje<br />

pameti drugima, drske nastupe,<br />

nagle nepromišljene poteze i nema<br />

namjeru obuzdati svoj divlji karakter.<br />

I vječno netko mora gasiti vatru<br />

oko njega, primirivati afere u kojima<br />

se pojavljuje, peglati njegov imidž u<br />

javnosti. Pa zar bi se Milanović sada<br />

morao i oko toga truditi, nakon što<br />

je fer borbom i pošteno dobio izbore?<br />

Budimo realni – SDP ima pravo<br />

biti gazda u Kukuriku kući. Bez obzira<br />

koliko se Čačić derao, svađao i<br />

prostačio. Nije li Milanoviću dovoljna<br />

pokora to što mora vaditi državu iz jame u kojoj je ostala nakon<br />

pogubne HDZ-ove politike? Hoće li trošiti energiju na to da<br />

svakih nekoliko dana primiruje narodnjake, umjesto da se bavi<br />

onim za što je dobio povjerenje građana? I da prikriva sukobe<br />

koji će sve više izlaziti u javnost? Ne. Milanović i na ovom primjeru<br />

mora potvrditi svoju zrelost i zaustaviti besmislene eskapade<br />

svog partnera.<br />

Gospodine Čačiću, znamo da ste vrstan stručnjak, čovjek ogromne<br />

radne i životne energije, sjajan organizator; budite ljubazni<br />

pa učinite sve da Vaše vrline obuzdaju Vašu želju za šefovanjem.<br />

Šefujte u svom HNS-u, a Milanoviću pustite da radi taj krvavi posao.<br />

Poštujte građane koji su Vam dali tih 80 mandata, a ne maltretirajte<br />

ih svojim egom do neba.<br />

Svim čitateljima želimo<br />

blagoslovljen Božić i sretnu novu 2012. godinu<br />

Redakcija Objektiva<br />

19. prosinca 2011. Objektiv 3


hrvatska<br />

14 dana<br />

S koliko će kunića Djedice Mrazovi iz privatnog<br />

sektora ove godine darivati državne službenike<br />

Predsjednik sindikata Boris Pleša izjavio je kako mu je premijerka na odlasku Jadranka Kosor<br />

obećala isplatu božićnica u iznosu 1.250 kuna svim državnim i javnim službama. Kada sam<br />

pročitao tu vijest, prvo sam morao otići guglati što znači riječ božićnica. Onda sam vidio da je to<br />

kao neki dodatak na plaću koji se isplaćuje u vrijeme Božića. Iznenadio sam se, jer ja uostalom,<br />

kao i mnogi Hrvati, nikad u životu nisam dobio taj dodatak. Kad sam pitao mamicu zašto, rekla<br />

mi je da je to zato što sam uvijek radio u privatnim tvrtkama. Onda sam pitao mamu jesam li<br />

ja onda neka vrsta Djeda Mraza kada se od mojih doprinosa isplaćuju božićnice dok ih ja sam<br />

nemam. „Da, sine, ti si Djed Mraz samo bez (pune šake) brade!”<br />

Bez komentara<br />

Prema službenim podacima 90 zavoda,<br />

agencija, centara i fondova troši godišnje<br />

oko 4,5 milijardi kuna ili oko 1,2 milijuna<br />

kuna dnevno. Istovremeno, mnogi se žale<br />

da imaju premalo zaposlenika. No postavlja<br />

Objektiv 19. prosinca 2011.<br />

Čovjek iz podzemlja<br />

Hrvatska je potpisala ugovor o pristupanju u EU. Tamo<br />

bismo trebali biti 1. srpnja 2013. Nastranu sad što<br />

možda Unije tada ni ne bude, meni je od budućnosti<br />

u ovom slučaju puno zanimljivija prošlost, točnije<br />

Vladimir Drobnjak. Znate li vi tko je taj Drobnjak? Ne,<br />

ne, nije riječ o crnogorskom košarkašu, već o glavnom<br />

hrvatskom pregovaraču s EU. S Europom pregovaramo<br />

ni manje, ni više nego 10 godina, a vi ne znate glavnog<br />

aktera. Kako biste ga i znali kad on u tih deset godina<br />

nije dao skoro nijedan intervju, nijednu dužu izjavu,<br />

nijedno priopćenje u kojem bi objasnio što je to zaboga<br />

pregovarao s tim Europljanima. Iz vlastitog vam<br />

iskustva mogu reći da je lakše uzeti izjavu od Dražena<br />

Petrovića nego Drobnjaka. Jadni ti smo kad napokon<br />

doznamo o čemu je ovaj sve te godine govorio.<br />

Piše: Maro MaruŠiĆ<br />

Andro blokirao<br />

Vlahušićev mozak<br />

Ovo što je u dvadeset peta minuta<br />

napravio Fadilj Vokri je za prepričavanje<br />

– javio bi se tijekom prijenosa utakmica<br />

jugoslavenske nogometne lige radijski<br />

dopisnik iz Prištine ne obrazlagajući dalje<br />

što se to točno dogodilo. Povijest se<br />

ponovila, ali mi ćemo mrvicu obrazložiti<br />

što se točno dogodilo jer ovo što je ovih<br />

dana napravio dubrovački gradonačelnik<br />

Andro Vlahušić zaista je za prepričavanje.<br />

Naime, dotični je blokirao rad Opće<br />

bolnice Dubrovnik jer gradskom vodovodu<br />

duguje nekoliko milijuna kuna. No to nije<br />

jedini njezin dug, a svi su oni nastali u<br />

doba dok je Vlahušić bio ravnatelj bolnice.<br />

Znači da je čovjek blokirao samog sebe.<br />

Postavlja se pitanje: je li on možda<br />

podvojena ličnost, nekakav dubrovački<br />

dr. Andrew and Mister Vlyde? Bilo kako<br />

bilo, jadni Dubrovčani nastavljaju trpjeti<br />

ispade svog gradonačelnika koji je, što<br />

je hrvatskoj javnosti malo poznato, puno<br />

egzotičniji vladar čak i od Željka Keruma.<br />

se logično pitanje, čemu, primjerice, i<br />

zavod i fond i agencija za zaštitu prirode,<br />

koji zapošljavaju 265 ljudi? Što na ovo<br />

reći nego citirati Moniku Seleš kada bi je<br />

pitali za komentar rata u Jugoslaviji: „No<br />

comment!”<br />

Kako je Mamić postao grlica<br />

Ludio je i pičkarao Zdravko Mamić u svom stilu svakakve nebuloze, a onda su banuli BBB-i. Nije ostala ni sjena<br />

onoga lika što viče 'Nećeš, razbojniče' i 'Dabogda ti bio proklet Božić'. Usrao se izvršni predsjednik ko grlica, iako<br />

mu Dinamovi navijači nisu napravili ništa, već mu samo kulturno objasnili da je netransparentno nabavio stolice za<br />

Maksimir i da mulja prilikom prodaje igrača. Onda su otišli, a usrani Mamić je promijenio pelene pa opet postao jak.<br />

Reče da su oni huligani koji napadaju u čoporu i da bi on njih sve potaracao jedan na jedan, jer da je za njih Joe<br />

Fraizer. Kad je već tako, Zdravko Fraizeru, ja te pozivam da dođeš u moju redakciju (svakim radnim danom, a često<br />

i nedjeljom i praznikom), pa da se pobijemo jedan na jedan (ima mjesta, taman veličina ringa!), te da ti slomim tu<br />

njušku kako se javnost više ne bi trovala riječima koje izlaze iz toga tvog oralnog podzemlja. Poštovani čitatelji, sigurno<br />

se pitate koji mi je i kakav sam ja to pobogu novinar kad na ovakav način pišem za medije? Nije mi apsolutno ništa. S<br />

Mamićem se može razgovarati jedino šakom u glavu, s obzirom na to da mi ne živimo u pravnoj državi gdje institucije<br />

rade svoj posao, jer da je tako, Hrvati bi nedjeljom mogli u miru poći na misu, pa potom pogledati nogometnu<br />

utakmicu i pri kraju popodneva odvesti djecu u maksimirski ZOO gdje bi im pokazali Mamića iza rešetaka.<br />

Poslije Gadafija<br />

U Libiji zemlji koja je sve donedavno bila<br />

poprište velikih sukoba odnedavno boravi i<br />

delegacija Hrvatskog centra za razminiranje.<br />

Tročlanu delegaciju čine upraviteljica Zaklade<br />

„Hrvatska bez mina” Đurđe Adlešič, zamjenik<br />

ravnatelja HCR-a Ante Brkljačić te pomoćnik<br />

ravnatelja HCR-a Davor Laura. Oni su dio<br />

delegacije koja se nalazi u pratnji, čiji je cilj<br />

u tri tjedna posjeta Libiji upozoriti lokalno<br />

stanovništvo o opasnostima i posljedicama<br />

koje mogu prouzročiti mine i minska polja<br />

te kroz niz raznih seminara educirati njihove<br />

službe kako i na koji način da se postave<br />

prema opasnostima od mina, ali i svih ostalih<br />

oblika eksplozivnih naprava.<br />

Samo se glupi Bad Blue Boy<br />

dvaput spotakne o isti kamen<br />

Ugledni su liječnici složni u tvrdnji da je alkohol opasniji od<br />

speeda i marihuane. Krajnje je vrijeme da to netko kaže<br />

Tomislavu Židku. Čovjek u svojoj kolumni piše kako Mamić<br />

planira dovesti na mjesto trenera Dinama Roberta Prosinečkog<br />

i platiti mu čak milijun eura po sezoni, jer na taj način hoće<br />

vratiti povjerenje navijača u svetinju. Zaista bi čovjek koji je<br />

igrao u Zvezdi i koji trenira Zvezdu vratio povjerenje navijača.<br />

Navijači su mu igranje oprostili, ali treniranje nikad neće.<br />

Znate onu indijansku poslovicu: „Samo se glupi Čejen, dvaput<br />

spotakne o isti kamen.” Više bi BBB-i voljeli da Dinamo trenira<br />

Franjo Tuđman nego Veliki Crveno-Beli, pardon Žuti.<br />

Jogurt<br />

revolucija<br />

Ivana Tante<br />

Jednoga sam jutra došao<br />

na posao i internet nije<br />

radio. Dok sam čekao<br />

informatičara da ga vrati<br />

u pogon, prevrtao sam<br />

se po redakciji i ugledao<br />

neke stare časopise među<br />

kojima i Made In iz veljače<br />

prošle godine. Stao sam<br />

ga malo čitati i naletio<br />

na kolumnu Ivana Tante,<br />

uvaženog stručnjaka<br />

za komunikaciju, koji<br />

je pisao, a o čemu će<br />

drugo, nego o Jadranki<br />

Kosor. Ali s pozitivnog<br />

stajališta. Nahvalio je Tanta<br />

njezine komunikacijske<br />

sposobnosti (uključujući<br />

naravno i broševe) i<br />

zaključio da je to zato<br />

jer je radila na radiju. Ali<br />

nije samo stao na tom<br />

segmentu, već provlači<br />

tezu da Jadranka nije<br />

samo jaka na riječima,<br />

nego i na djelima. Na<br />

kraju je uspoređuje s<br />

Thatchericom. Uvaženog<br />

stručnjaka Tantu je ponijela<br />

činjenica da je Kosor na<br />

početku svojega mandata<br />

uhvatila dvije girice u<br />

borbi protiv korupcije. Baš<br />

me zanima što bi danas<br />

rekao o svojoj kolumni. Eto<br />

koliko su mediji koje čitate<br />

pokvarljiva roba. Ne mogu<br />

se nositi ni s jogurtom.<br />



hrvatska<br />


Radno vrijeme<br />

upola<br />

Stalno se dičimo da pripadamo<br />

Europi, a prava je istina da smo<br />

svjetlosnim godinama daleko od<br />

nje, bez obzira što i ona danas broji<br />

crne dane. To najbolje znaju strane<br />

tvrtke koje se prilagode hrvatskoj<br />

zbilji u jako malo vremena i nitko ih<br />

ne pita zašto se ponašaju drugačije<br />

nego kod kuće. Uzmimo samo kao<br />

primjer skraćeno radno vrijeme. Taj<br />

pojam u Hrvatskoj ne postoji, dok<br />

je na Zapadu raširen kao kuga u<br />

14. stoljeću. To bi skraćeno radno<br />

vrijeme imalo višestruke pozitivne<br />

učinke na ekonomiju u Hrvatskoj:<br />

povećalo bi zaposlenost, majke<br />

bi mogle i raditi i odgajati djecu,<br />

građani s manjim primanjima<br />

mogli bi dodatno zaraditi... Još<br />

je nevjerojatnije što bi i nekim<br />

poslodavcima odgovaralo da<br />

imaju pokojeg zaposlenika na pola<br />

radnog vremena, ali naposljetku<br />

takvih poslova u Hrvatskoj nema<br />

pa nema. I nitko ne postavlja<br />

pitanje zašto.<br />

Hrvatska nažalost<br />

nema Odiseja da ubije<br />

Kiklopa<br />

Ajmo se vratiti u srednju školu i malo ponoviti logiku:<br />

Andrea Zlatar za svoj književni rad koji traje<br />

desetljećima nikad nije dobila nijednu nagradu<br />

sve do danas kada je dobila jednooko priznanje<br />

zvano Kiklop.<br />

Andrea Zlatar za svoj politički rad koji traje<br />

desetljećima nikad nije dobila nijednu jaču fotelju<br />


Zakon o pušenju Hrvata<br />

Da vas neki stranac kojim slučajem pita da mu kažete dvije, tri o Hrvatskoj, najlakše biste mu je<br />

objasnili preko Milinovićeva Zakona o pušenju. Busao se Darko u nabildana prsa donošenjem<br />

tog Zakona, htio spasiti Hrvate prerane smrti, a danas u Zagrebu i njegovoj okolici (čitaj ostatku<br />

Hrvatske) ne postoji nijedan kafić u kojem je pušenje zabranjeno. Taj se zakon vjerojatno donio<br />

samo da se uništi još pokoje stablo, jer nažalost za nas Hrvate i floru, zakoni su samo da se papiri<br />

ispunjavaju. Sada se oni ugostitelji koji su ugradili ventilaciju i za to platili desetke tisuća kuna<br />

smatraju budalama. U međuvremenu je i sam predlagatelj ovoga zakona dobrano popušio.<br />

Kerum je idealna osoba za tu funkciju<br />

Gubitnici na izborima danima se svađaju oko uskakanja u fotelje koje su u<br />

Saboru namijenjene oporbenim strankama. Ja bih im, ako dopuste, predložio<br />

jednu križaljku. Naime, kako predsjednik saborskog povjerenstva za odlučivanje o<br />

sukobu interesa ne može biti iz vladajuće stranke, mislim da je idealan kandidat<br />

za to mjesto Željko Kerum. Čovjek je iz oporbe, a problematiku sukoba interesa<br />

ima u malom prstu. Isto tako zanimljivo je da oporbi pripada i Nacionalno vijeće za<br />

praćenje provedbe Strategije o suzbijanju korupcije. To bi mogao voditi Ivan Jarnjak.<br />

sve do danas kada će najvjerojatnije postati<br />

ministrica kulture. Ne kažem da su nagrade<br />

dokaz književne virtuoznosti (kao ni da Zlatar<br />

ne zna pisati) jer u nas mnoga takva priznanja<br />

dobivaju razni kvazipisci i klasici, ali zanimljivo<br />

je da je ova HNS-ovka jednooku nagradu dobila<br />

upravo u trenutku kada postaje prva osoba<br />

kulturne scene.<br />

Konkluzija.....................................................<br />

Kiklop je beznačajna nagrada koja služi<br />

licemjernoj književnoj mafiji da u danom trenutku<br />

poliže dupe komu treba.<br />

Ustaša Maleš u<br />

akciji: Evo zore, evo<br />

eurića za Djedovića<br />

i Širića<br />

Nogometni pljačkaroši Željko Širić i<br />

Stjepan Djedović godinama su namještali<br />

utakmice sve dok nisu naletjeli na jačeg.<br />

Riječ je naravno o ustaškoj vojskovođi<br />

na privremenom radu u predsjedništvu<br />

Hajduka – Hrvoju Malešu. Mladi je<br />

predsjednik Hajduka skupa s povijesnom<br />

braćom uskocima, zaskočio nogometne<br />

funkcionere u akciju zvanoj: Evo zore, evo<br />

eurića za Djedovića i Širića. Ako se na<br />

sudu dokaže da su ovi likovi zaista uzimali<br />

mito, sljedeći meč za koji će odrediti<br />

suce bit će onaj između zatvorskog<br />

nogometnog kluba Remetinec protiv<br />

radničkog kluba Gradiška stara koja,<br />

by the way, u obrani igra bez ijednog<br />

mesara. Do dana današnjeg dobili su<br />

svega dva žuta kartona, ali dolaskom<br />

Širića u Remetinec očekuje se da bi se to<br />

vrlo brzo moglo promijeniti.<br />

Zlatko Sudac – don šarlatan ili<br />

svetac sa stigmama<br />

Čačića bi iznervirao i Lao Tse<br />

Nije jasno zašto hrvatskim medijima od svih silnih sranja koja se događaju u<br />

našoj domaji, upada u prostor velečasni Zlatko Sudac. Sada su ga napali da<br />

ima telefonsku liniju gdje širi duhovnost i to naplaćuje. Uopće neću ulaziti u<br />

polemike je li Sudac don šarlatan ili svetac<br />

sa stigmama, ali činjenica je da su mnogi<br />

ljudi koje ja poznam zaista našli utjehu u<br />

njegovim riječima i seminarima. Valjda je<br />

to jedino bitno. Pa neka ih onda čovjek i<br />

naplaćuje, iako nije baš kršćanski. Da ne<br />

naplaćuje, kako bi stigao obraditi sve one<br />

kojima je potrebna pomoć. Ponavljam, nije<br />

bitno ima li ičega u liku i djelu velečasnog,<br />

nego kako on djeluje na svoje sljedbenike.<br />

Mediji to jednostavno neće i ne žele shvatiti.<br />

Traži se Butković!<br />

Nagrada – litra<br />

Ribara<br />

Od 1. siječnja 2012. građani će<br />

svoje pritužbe na rad novinara<br />

i medija moći slati na adresu<br />

novoosnovanog Hrvatskog vijeća za<br />

medije. Ono će pratiti i sankcionirati<br />

kršenja profesionalne, novinarske<br />

etike. Predsjednica vijeća je Sanja<br />

Mikleušević-Pavić, a u HVM-u će<br />

zajedno raditi HND i predstavnici<br />

nakladnika i poslodavaca. Lijepo na<br />

papiru, ali vidjet ćemo kako će raditi<br />

u praksi. Jer u praksi bi to značilo<br />

da se treba zabraniti rad Davoru<br />

Butkoviću (i mnogim drugim sličnima)<br />

ili barem kazniti ga da svaki dan<br />

umjesto barrique vina s dugim, punim,<br />

hrastovskim okusom, mora popiti<br />

litru Ribara ili Fešte s dugim, punim<br />

okusom kloji ostaje u ustima nakon što<br />

se dobro ispovraćate.<br />

Gužva na Markovu trgu. „Sastavlja se nova vlada, sabor, u zgrade”, šapne jedan HDZ-ovac<br />

kolegi na odlasku, „ulazi novi gabor.” Tu su i sportaši, biznismeni, glumci... Svi oni žele<br />

biti tu, okoristiti se. Samo je jedan uljez. Eno ga tamo dolje, kako se ono zove – Lao Tse –<br />

sjedi prekriženih nogu i duboko diše. Miran je kao more ostavljeno od vjetra. Na glavi mu<br />

istetovirano nekakvo kinesko slovo, čini se da je to znak za onaj njegov taoizam – nekakav<br />

put, autocesta, što već. Ugleda ga sad i Radimir Čačić, ne sviđa mu se što se Lao Tse s<br />

tim putevima i autocestama upetljava u njegov resor, približi mu se da ga bolje vidi, a kad<br />

tamo na majici mu piše „Djelovati nedjelovanjem“. „Jesi ti to mene došao zajebavati?” vikne<br />

nervozni Ratko i stane ga udarati, „dat ću ti ja nedjelovanje, starče lijeni!”<br />



zaustavljeni zaustavljeni trenutak<br />

ŽeljKo Širić ZdravKo mamić<br />

Nas dva brata skupa ratujemo, ne plač’ majko ako poginemo<br />

Objektiv 1. kolovoza 2011.<br />

1. kolovoza 2011. Objektiv 9


gost<br />

urednik<br />

Pukli<br />

pravaši<br />

Moj je otac umro 5. prosinca 1999. godine; bio je zaista<br />

veliki Hrvat, intelektualac, erudit, inženjer elektrotehnike,<br />

čovjek koji je govorio pet jezika, završio bogosloviju<br />

u Splitu i bio kreator mojih pogleda na hrvatsku državu<br />

kao našu domovinu u kojoj će svatko živjeti pristojnim životom<br />

dostojnim čovjeka. Na domovinu u kojoj će je Hrvati<br />

i svi drugi koji u njoj žive na jednak način voljeti i paziti<br />

na nju! On mi je prvi objasnio tko je Ante Starčević, što je<br />

bio i što je ustvari htio. Htio je nacionalnu i socijalnu hrvatsku<br />

državu prije 150 godina, prije komunističke partije, prije<br />

boljševika, prije svih stranaka i strančica koje su se osnivale<br />

skoro 50 godina nakon njegove prvotne ideje. Starčević je<br />

bio vizionar idealnoga poštenog društvenog uređenja u doba<br />

kada naša država nije niti postojala, dok smo bili dio Austro-<br />

Ugarske, dok su nam drugi pisali pravila kako ćemo se ponašati<br />

u našoj domovini i što smijemo i što ne smijemo. Otac<br />

mi je bio opčinjen Starčevićem i pravaštvom. Kako je njega<br />

to opčinjavalo, tako je to prešlo i na mene. Davnih gimnazijskih<br />

dana, kada se nije smjelo pričati starčevićanski i kada se<br />

nije smjelo misliti hrvatski, grupica starčevićanskih ilegalaca<br />

iz moje generacije koja se sastajala u Palmotićevoj ulici u<br />

Zagrebu kod Isusovaca maštala je o državi koju nismo imali<br />

utemeljenoj na Starčevićevoj ideji.<br />

Danas mi ti dani mladosti izgledaju bajkovito, romantično<br />

i pomalo tužno. Bajkovito zato jer sam tada vjerovao u<br />

bajke; romantično jer je mladost valjda romantična; a tužno<br />

zato jer ono što je život donio poslije nije niti malo ono u što<br />

sam vjerovao, a jako sam vjerovao! Vjerovao sam da su Hrvati<br />

pametni, mudri ljudi koji vole svoju državu, a da su starčevićanci<br />

elita među njima. Da je to vrh hrvatske inteligencije<br />

koja određuje smjernice domoljublju, čovjekoljublju i bogoljublju,<br />

a napose poštenju, dosljednosti prema pravu i pravdi<br />

pa da se otuda i zove Hrvatska Stranka Prava. Sve što sam<br />

mislio tada i želio da bude, nije se ostvarilo! Niti je država takva<br />

kakvu sam zamišljao, niti igdje vidim Starčevića i njegove<br />

vizije naše države! Ali zato vidim državu od jedan posto<br />

bogatih i moćnih i 99 posto siromašnih ili na pragu siromaštva.<br />

Ne vidim niti ono nacionalno u našoj državi, ne vidim<br />

nikakav nacionalni ponos u svojim zemljacima kao ni želju<br />

da ga osjete. Tek 20 godina imamo državu u novijoj povijesti<br />

i uspjeli smo sami sebe pokrasti, rasprodati, upropastiti i<br />

osiromašiti vlastiti narod učeći ga kako pošteni rad ne valja<br />

dajući mu kruha i igara u vidu sapunica, talent show-a, shopping<br />

centara. Stvorili smo ideal hrvatstva i mjerila u obliku<br />


Hrvoje tomasović,<br />

još neizbačeni član HSP-a<br />

moji se pravaši u pet navodno starčevićevih<br />

stranaka i njihovi čelnici međusobno mrze<br />

kao psi; stranke doživljavaju kao vlastita<br />

poduzeća za trgovinu u predizborno,<br />

izborno i postizborno doba!<br />

što veći lopov, što veći prevarant, varalica i primitivac, to se<br />

više cijeni! Domoljublje nije u modi, a nekako mi se čini kao<br />

da nikada nije niti bilo, bar ne za političku elitu, nego je to<br />

bila samo zabava za jadni i naivni hrvatski puk željan svoje<br />

vlastite domovine iz priča svojih roditelja gdje pripadam i ja.<br />

Danas nakon 20 godina pseudosamostalnosti moja domovina<br />

treba ponovno ući u neke nove državne europske asocijacije<br />

kao guska u magli ne znajući uopće ni gdje ide, ni zašto,<br />

zbog čega i što je tamo čeka. I danas kada bi starčevićanska<br />

ideja trebala biti ona nit vodilja i korektiv ovoga hrvatskoga<br />

političkoga ludila, mi imamo ni manje ni više nego pet-šest<br />

pravaških stranaka koje se sve do jedne kunu u Starčevića i<br />

pozivaju na njega!<br />

Da nije istinito, bilo bi jako smiješno, a ovako je tužno, pretužno!<br />

140.000 građana podrži pravaštvo na dvije izborne<br />

liste i osvoji ravno jedan saborski mandat umjesto desetak<br />

i, naravno, nitko ne odgovara za to! Moji se pravaši u pet navodno<br />

Starčevićevih stranaka i njihovi čelnici međusobno<br />

mrze kao psi; stranke doživljavaju kao vlastita poduzeća za<br />

trgovinu u predizborno, izborno i postizborno doba! Umjesto<br />

da se ispričaju svom narodu na ludilu, oni svoju politiku<br />

nastavljaju i dalje! Traže razloge zašto ova pravaška stranka<br />

nije pobijedila, nego ona druga, traže krivca koji navodno<br />

nije dovoljno dobro radio da ga mogu smijeniti, staviti povjerenike<br />

na mjesto starih predsjednika, jer naravno nisu čelnici<br />

tih stranaka krivi nego pojedinci na repu stranke koji vode<br />

podružnice. Podružnice su krive jer teren nije dobro odradio<br />

i spasio ih od njihove gluposti i lošeg vođenje politike na<br />

državnom nivou. Naravno da nisu krivi čelnici nego glasači!<br />

Oni su krivi jer nisu glasovali kako su gazde pet Starčevićanskih<br />

poduzeća zamislile. Vjerojatno ne valja narod? Možda<br />

da ga promijene, da dovedu neke druge glasače koji će znati<br />

glasovati, a ne kao ovi bezobrazni Hrvati koji ih ostave jadne<br />

bez saborskih mirovina? 140.000 snova malih ljudi ostat<br />

će i dalje snovi nedosanjani, želje neostvarene i bajka nikada<br />

ispričana. I 5. prosinca dan je kada sam prvi put bio sretan<br />

što je godišnjica smrti moga oca i što je umro davne godine<br />

a da nije osjetio ono što sam ja osjetio 5. prosinca ove<br />

godine prvoga dana nakon izbora. Jedna bajka je ipak ostala<br />

samo bajka. Bajka o hrvatstvu, pravaštvu, domoljublju, čovjekoljublju<br />

i bogoljublju.


kukuriku koalicija<br />

Javni će sektor rasti?<br />


hdz<br />

Postizborna borba<br />


kolaps hrt-a<br />

Kreće 389 otkaza<br />


pregled 2012.<br />

Najvažniji događaji ove<br />

godine<br />


romano bolković<br />

Analiza hrvatskih medija<br />


gup zagreba<br />

Ministarstvo potvrdilo<br />

protuzakonite radnje<br />

Glavna urednica:<br />

Sanja Bojović<br />

s.bojovic@objektivhr.com<br />

Urednik vijesti:<br />

Maro Marušić<br />

m.marusic@objektivhr.com<br />

Surađivali u ovom broju:<br />

Melisa Skender, Karlo Bergman,<br />

Ema Henčić, Miroslav Edvin Habek,<br />

Romano Bolković, Sanjin Španović,<br />

Tomislav Bišćan, Jasmin Krpan,<br />

Emir Fulurija, Ozren Podnar,<br />

Andrea Latinović, Žarka Radoja<br />

za hrvatsku koja misli<br />

Kolumnisti:<br />

Vilim Ribić, Krešimir Fijačko,<br />

Sanja Radeljak, Hrvoje Tomasović,<br />

Jurica Galešić<br />

Grafička urednica:<br />

Ivana Šimunović<br />

Lektura i korektura:<br />

Elizabeta Petrović<br />

Fotografije u ovom broju:<br />

Vladimir Bojović,<br />

agencija Pixsell<br />

www.objektivhr.com<br />

NACIONALNI POLITIČKI DVOTJEDNIK<br />

Sadržaj 19. prosinca 2011. | Broj 43<br />

Marketing:<br />

Marija Štefan<br />

Tel. +385 1 4810 646<br />

m.stefan@objektivhr.com<br />

Nakladnik:<br />

Nina Objektiv d.o.o.<br />

Trg N. Š. Zrinjskog 17<br />

10000 Zagreb<br />

Direktorica:<br />

Martina Čović<br />

m.covic@objektivhr.com<br />

Tel: +385 1 4810 664<br />

Adresa uredništva:<br />

Objektiv<br />

Trg N. Š. Zrinjskog 17<br />

10000 Zagreb<br />

Tel: +385 1 4810 664<br />

Fax: +385 1 4810 615<br />

Tisak:<br />

GRAFIK.net d.o.o. Zagreb<br />

Distributeri:<br />

Tisak d.d. Zagreb<br />

Distri-Press d.o.o. Zagreb<br />

Sljedeći broj objeKtiva u prodaji od 2. Siječnja<br />


autoceste<br />

Što donose koncesije?<br />


intervju<br />

Tonči Majić<br />


kreditne agencije<br />

Signal ulagačima ili<br />

financijska sabotaža<br />


srbija<br />

Problemi s EU<br />


seks u politici<br />

Afere svjetskih državnika<br />


kultura<br />

Koncertni boom u<br />

Hrvatskoj<br />


reportaža<br />

Kanada<br />



kukuriku Prvi Potezi<br />

Piše: karlo berGMan<br />

snimke: PiXsell<br />

Parlamentarni izbori još uvijek<br />

okupiraju hrvatski politički<br />

prostor. Rezultati su se zbrojili,<br />

mandat je predan u ruke<br />

šefu Kukuriku koalicije Zoranu<br />

Milanoviću, a dovršavaju se i posljednji<br />

pregovori oko toga na koji će način<br />

funkcionirati nova Vlada. Da im neće biti<br />

lako, pokazalo se već prilikom početnih<br />

pregovora kada je Milanović „naletio“ na<br />

prvu minu iz HNS-ova tabora te se morao<br />

suočiti s velikim apetitima šefa te stranke<br />

Radimira Čačića. No, novi premijer je,<br />

očito, vrlo dobro odradio posao te je Čačiću<br />

izbio sve argumente oko toga da bi, s<br />

obzirom na izborni rezultat, trebao dobiti<br />

više nego što je to zacrtano koalicijskim<br />

sporazumom. Toga je svjestan i Čačić pa<br />

već danima svoj bijes iskaljuje na novinarima<br />

ne zaboravljajući pri tome spomenuti<br />

kako je on „prvi potpredsjednik Vlade“<br />

te glavni ekonomski strateg pobjedničke<br />

koalicije. Ukratko, da nije bilo njega, Milanović<br />

bi o pobjedi na izborima mogao<br />

samo sanjati. Ipak, Čačić zaboravlja da su<br />

mu fotelje tek sporedna stvar te da ga u izvršnoj<br />

vlasti čeka gomila problema koji bi<br />

se Kukuriku koaliciji mogli obiti o glavu.<br />

rohatinski se oglasio<br />

Niti dva dana nakon što je budući premijer<br />

od predsjednika države Ive Josipovića<br />

dobio mandat za sastav nove Vlade,<br />

poznat je i dan kada će budući ministri na<br />

prvu sjednicu u Banske dvore. Bit će to 3.<br />

siječnja, u znak sjećanja na SDP-ovu pobjedu<br />

iz 2000. godine, kada je premijer<br />

bio Ivica Račan. Doduše, izbor datuma<br />

je očekivan, posebno kada se uzme u obzir<br />

da je Milanović svom prethodniku Račanu<br />

posvetio izbornu pobjedu. No, hoće<br />

li taj datum Milanoviću biti sretan, ovisi<br />

o tome kako će se postaviti prema svojim<br />

partnerima te u kojoj će mjeri ostvariti<br />

svoja obećanja da će Hrvatsku izvući<br />

iz krize i stvoriti od nje malu, ali stabilnu<br />

europsku državu. Točnije, čeka ga toliko<br />

trnovit put pa bi, umjesto da se bavi<br />

simbolikom, odmah trebao krenuti na<br />

posao. Premda su vodili mudru kampanju<br />

i biračima nisu obećavali brda i doline,<br />

već su im poručili da ih čeka itekako<br />

teško razdoblje, novi ministri već će toga<br />

famoznog 3. siječnja u ruke primiti „vrući<br />

krumpir” i neće im biti nimalo ugodno.<br />

Prva zabrinjavajuća vijest je i nedavno<br />


Obećanje ludom radovanje?<br />

Javni sektor<br />

mogao bi još više narasti<br />

Sam je Milanović prije izbora poručivao da će „racionalno pristupiti“ zapošljavanju u javnoj upravi te da bi značajnija<br />

otpuštanja samo povećala recesiju. Kako sada stvari stoje, povećat će se i broj ministarstava te bi se i tu mogao<br />

povećati broj državnih službenika, a isto tako nedostaje st ručnjaka koji bi povukli sredstva iz EU fondova<br />

obraćanje guvernera Hrvatske narodne<br />

banke Željka Rohatinskog koji je Kukuriku<br />

koaliciji već u startu pokosio planove<br />

oko rješavanja problema fiskalne politike.<br />

Guverner je novu Vladu pozvao da smanji<br />

tekuće proračunske rashode u 2012. za 9<br />

milijardi kuna, a ne pet milijardi kako se<br />

najavljivalo. U opširnom izlaganju Rohatinski<br />

je poručio da za Hrvatsku postoje<br />

dva scenarija. Jedan koji bi podrazumijevao<br />

da ova Vlada krene u fiskalnu konsolidaciju<br />

prema ranije donesenom zakonu<br />

koji nalaže smanjenje troškova za<br />

jedan posto BDP-a godišnje. To bi podrazumijevalo<br />

smanjenje rashoda za približno<br />

šest milijardi kuna, što je veći iznos od<br />

već spomenutog. S druge strane, nova bi<br />

Vlada, kaže guverner, morala slijediti poteze<br />

EU i provesti snažniju konsolidaciju<br />

koja zahtijeva smanjenje tekućih rashoda<br />

za spomenutih devet milijardi kuna. Na<br />

taj bi način Hrvatska poslala snažan signal<br />

tržištima da ova zemlja misli voditi<br />

odgovornu fiskalnu politiku. Nepovoljno<br />

za Hrvatsku je i to što eurozona ulazi u<br />

recesiju, što će se loše odraziti i na hrvatsko<br />

gospodarstvo.<br />

Drugi problem, koji se također odnosi<br />

na fiskalnu politiku, jest nedovoljno snažna<br />

poruka Kukuriku koalicije oko duboke<br />

strukturne reforme i fiskalne konsolidacije<br />

te nedostatak jasnih smjernica oko<br />

proračuna. Nova Vlada, smatraju ekonomski<br />

stručnjaci, mora naštimati proračun<br />

kako rashodi ne bi premašili 115 milijardi<br />

kuna. Svaki drugi scenarij doveo bi<br />

do velikih potresa na ekonomskom planu<br />

i nastavka krize. Jasnih poruka u Planu<br />

21 oko rješavanja tih problema nema.<br />

Ipak, velika utopija Plana 21, smatraju<br />

stručnjaci, jest reforma javne uprave<br />

koja se odnosi na veću efikasnost za manje<br />

troškova. Kukuriku koalicija je naime<br />

zacrtala u svom Planu povećanje broja<br />

zaposlenih, a rezovima u javnoj upravi<br />

to zasigurno neće ostvariti. Kako stoji u<br />

Planu, Milanovićeva vlada ima namjeru<br />

povećanja birokratskog aparata, a to prije<br />

svega uključuje „zapošljavanje mladih<br />

kadrova s potrebnim novima kompetencijama<br />

za djelovanje u uvjetima članstva<br />

u Europskoj uniji“. Sam Milanović je na<br />

svojim predizbornim skupovima poručivao<br />

da će zapošljavanju u javnoj upravi<br />

„racionalno pristupiti“ te da bi značajnija<br />

otpuštanja u državnoj upravi samo povećala<br />

recesiju. Kako sada stvari stoje povećat<br />

će se i broj ministarstava te bi se i tu<br />

mogao povećati broj zaposlenih. To ostav-<br />



kukuriku Prvi Potezi<br />

lja dovoljno prostora za nagađanja da će<br />

nova Vlada nastaviti politiku one HDZove<br />

te će opet provoditi politiku zapošljavanja<br />

politički podobnih kadrova.<br />

Sindikati se već nabrijali<br />

Što se tiče neisplate plaća, u Planu 21 je<br />

navedeno kako će to biti sankcionirano<br />

na primjeren način no, nigdje se ne navodi<br />

na koji. Naime, dok su bili u oporbi,<br />

SDP-ovci su podržavali prijedloge sindikata<br />

da se neisplata plaća tretira kao<br />

kazneno djelo, ali već su u predizbornoj<br />

kampanji odstupili od takvih poteza ne<br />

želeći se, vrlo vjerojatno, zamjeriti poslodavcima,<br />

ali ni sindikatima. Ostaje, dakle,<br />

velika nepoznanica oko toga što će<br />

nova Vlada učiniti po tom pitanju. Tu je<br />

i problem povećanja minimalne plaće<br />

koja je, kako je rekao i sam Milanović,<br />

nedostatna za dostojan život. No, hoće<br />

li se, kada i kako taj iznos povećati, još<br />

uvijek se ne zna. S druge strane, jasno je<br />

što od Milanovićeve vlade očekuju sindikati.<br />

„Nova Vlada mora što hitnije riješiti<br />

problem neisplate plaća, ako treba i<br />

osnivanjem Jamstvenog fonda za njihovu<br />

isplatu, smanjiti nelikvidnost i podi-<br />


Ribića da će nova Vlada „odmah krenuti<br />

u smanjenje javne potrošnje i fiskalnu<br />

konsolidaciju, što znači da će glavninu<br />

tereta krize i oporavka zemlje prebaciti<br />

na leđa građana“.<br />

Nova bi Vlada, kaže guverner Željko Rohatinski,<br />

morala slijediti poteze EU i provesti snažniju<br />

konsolidaciju koja zahtijeva smanjenje tekućih<br />

rashoda za spomenutih devet milijardi kuna<br />

ći minimalnu plaću na razinu od 50 posto<br />

prosječne plaće, umjesto sadašnjih<br />

35 posto“, smatra Mladen Novosel, predsjednik<br />

Saveza samostalnih sindikata<br />

Hrvatske. Novoj Vladi nikako ne odgovaraju<br />

ni izjave, bolje rečeno upozorenja<br />

šefa Matice hrvatskih sindikata Vilima<br />

Radimir Čačić „popušio” je u postizbornoj igri zvanoj dodjela fotelja<br />

Na kraju, veliki teret na leđima nove<br />

garniture u Banskim dvorima su i mirovine,<br />

odnosno mirovinska reforma. Mnogo<br />

teži problem od broja umirovljenika i<br />

njihova odnosa prema radno sposobnom<br />

stanovništvu, tvrde stručnjaci, su golemi<br />

godišnji transferi iz proračuna pre-<br />

ma mirovinskom fondu u vrijednosti od<br />

14 do 16 milijardi kuna. „Razlog su povlaštene<br />

mirovine i dok se taj problem ne riješi,<br />

ova država ne može promišljati bilo<br />

kakvu monetarnu ili fiskalnu politiku.<br />

Ovakav sustav zacementirao nam je razvoj<br />

sljedećih 100 godina i ako se nastavi<br />

s takvim načinom, moći ćemo samo konstatirati<br />

da smo izgubili državu“, izjavio je<br />

nedavno Luka Brkić, profesor na Fakultetu<br />

političkih znanosti.<br />

Možda se u prognozi o gubitku države<br />

malo pretjeralo, ali činjenica jest da<br />

će nova Vlada imati golemih problema<br />

oko pitanja povlaštenih mirovina. Diranje<br />

u to osinje gnijezdo dovest će Milanovića<br />

i njegove suradnike u vrlo nezgodnu<br />

situaciju, ali toga su ionako već<br />

sami svjesni.

Dobro kao kruh


Gubitnici idu dalje<br />

Jadranka Kosor ipak je bila<br />

samo premosnica između<br />

Sanadera, koji je diktatorski<br />

vladao strankom osam<br />

godina i sljedećeg „pravog”<br />

predsjednika. Uostalom,<br />

potpuno je prirodno da većina<br />

HDZ-ovaca traži Kosoričinu<br />

glavu na pladnju jer, kako<br />

sami HDZ-ovci tvrde, otvarajući<br />

tu famoznu borbu protiv<br />

korupcije, ne bi li se dodvorila<br />

narodu, uvjerena da je u<br />

posebnoj misiji, zapravo je<br />

pokopala vlastitu stranku<br />


nikako da odjaše u suton<br />

Piše: ema henčiĆ<br />


Najjača oporbena stranka<br />

HDZ, u novom će sazivu<br />

Sabora imati oba potpredsjednička<br />

mjesta koja pripadaju<br />

oporbi. Dogovoreno<br />

je to na nedavnom sastanku oporbenih<br />

stranaka, na kojem su HDZ-ovci iskazali<br />

velike apetite, boreći se do iznemoglosti<br />

za ta dva parlamentarna mjesta. Ruku<br />

na srce, bivša oporba, a sada vlast, Kukuriku<br />

koalicija, u protekle četiri godine i nije<br />

pretjerano koristila mogućnosti koje im<br />

te fotelje pružaju, prepuštajući uglavnom<br />

svojim saborskim zastupnicima da vode<br />

borbu s bahatim i bezobraznim HDZ-ovcima,<br />

koji su vrijeđali uzduž i poprijeko. Još<br />

je najviše u obranu tadašnje oporbe stajao<br />

bivši predsjednik Sabora Luka Bebić, nerijetko<br />

ih štiteći od primitivnih nasrtaja pojedinih<br />

sumanutih HDZ-ovih nasilnih zastupnika<br />

pa im je barem dijelio opomene.<br />

No, informacija koja potvrđuje da bi na<br />

ta mjesta mogli zasjesti bivša premijerka i<br />

predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor i neuništivi<br />

pravni i politički Mefisto Vladimir<br />

Šeks daju naslutiti da će u Saboru gotovo<br />

svaka sjednica biti pretvorena u žestoko<br />

kreševo. Posebice kada se tomu doda i<br />

nedavna Šeksova zloguka izjava da će “Milanoviću<br />

prirediti pakao u Saboru”, zaboravivši<br />

pritom da su upravo on i njegova<br />

kriminalna klika pretvorili život u Hrvatskoj<br />

u pakao.<br />

Ono što je potpuno sigurno jest da će se<br />

u ovom saborskom sazivu HDZ potruditi<br />

pucati iz svih oružja po Milanoviću i ekipi,<br />

ne libeći se ni najnižih udaraca, vađenja<br />

prljavština, masakriranja Čačića koji se i<br />

sam debelo bruka u javnosti zadnjih dana,<br />

a još nije ni zasjeo u Banske dvore. Vadit<br />

će se kosturi iz ormara Račanove koalicijske<br />

vlade, secirati pokojnika i njegove poteze,<br />

prešućujući prestrašnu politiku koja je<br />

dovela državu u zastrašujući položaj. Novim<br />

upozorenjem guvernera HNB-a Željka<br />

Rohatinskog da se državni proračun<br />

mora skresati za devet (!) milijardi kuna,<br />

jer bismo u protivnom mogli doživjeti<br />

grčki scenarij, otpočela je sezona lova na<br />

kukurikavce. HDZ im je ostavio zemlju u<br />

rasulu, a sada, kada krenu masovna rezanja<br />

realno je očekivati da se oni kojih se<br />

to dotiče odmah pobune; Milanović i ekipa<br />

u totalno su nebranom grožđu. Strašna<br />

je činjenica da ni oni sami ne znaju što<br />

ih čeka kada otvore državne financije,<br />

prihode i rashode, a ova izjava Rohatinskog<br />

ozbiljan je znak da on zna puno više<br />

nego što je do sada javno govorio. Tako da<br />

je potpuno realno da će se jednodnevna<br />

opijenost vlašću za Kukuriku ubrzo pokazati<br />

kao noćna mora u kojoj će oni sami<br />

morati biti egzekutori mnogih prava.<br />

Sječa knezova na HdZ-ovu saboru<br />

Sada je već potpuno jasno da Jadranka<br />

Kosor najvjerojatnije broji svoje zadnje<br />

dane na mjestu predsjednice HDZa.<br />

Na stranačkom saboru, najavljenom za<br />

veljaču, vidjet će se zapravo stvarni odnos<br />

snaga u toj stranci. Iako na koljenima<br />

nakon izbora, s minimalnim mandatima<br />

u Saboru, HDZ će naći načina da<br />

vrlo brzo ojača i to Milanović nikada ne bi<br />

smio smetnuti s uma. Stranka je to koja<br />

željeznom disciplinom sluša svoje vođe ili<br />

ih odmah odbacuje kada za to dođe vrijeme,<br />

priklanjajući se novom. Članstvo je<br />

najhomogniziranije od svih stranaka, a<br />

sada, kada je na vlasti “crvena opasnost”,<br />

odmah će krenuti i s plašenjem povratka<br />

komunizma u Hrvatsku, iako su upravo<br />

oni mahom bivši članovi Komunističke<br />

partije. Iako se čuju spekulacije kako<br />

bi se raznim “kemijanjima” moglo organizirati<br />

da na saboru jedini kandidat<br />

za predsjednika bude ponovo Jadranka<br />

Kosor, to je, ipak, malo vjerojatna varijanta.<br />

Naime, Darko Milinović sada je,<br />

nakon izbornog debakla više nego otvoreno<br />

najavio ulazak u predsjedničku<br />

trku. Unatoč dokumentima koje protiv<br />

njega u javnost plasiraju sami HDZovci,<br />

neosporna je činjenica da je upravo<br />

Milinović i dalje car u Lici, koju drži<br />

pod potpunom kontrolom, a ima i značajnu<br />

podršku u stranačkom članstvu i<br />

to onom tihom i Kosorica bi se trebala<br />

zabrinuti. Milinović je vrlo opasan protivnik,<br />

dovoljno pragmatičan da povuče<br />

poteze koji od njega ne bi bili očekivani.<br />

Usto je profilom pravi HDZ-ovac, što<br />

Kosorica nikada nije bila – dva puta rastavljena,<br />

u kasnim godinama krštena, a<br />

sve zaradi probitka u političkoj hijerahiji<br />

i k tomu još – žena. Ona je ipak samo<br />

bila premosnica između Sanadera, koji<br />

je diktatorski vladao strankom osam godina<br />

i sljedećeg “pravog” predsjednika.<br />

Uostalom, potpuno je prirodno da većina<br />

HDZ-ovaca traži Kosoričinu glavu<br />

na pladnju jer, kako sami HDZ-ovci tvrde,<br />

otvarajući tu famoznu borbu protiv<br />

korupcije, ne bi li se dodvorila narodu,<br />

uvjerena da je u posebnoj misiji, zapravo<br />

je pokopala vlastitu stranku. I pokazala<br />

da je takva stranka funkcionirala<br />

doista kao kriminalna hobotnica koja<br />

je isisavala državni proračun i pelješila<br />

građane bez milosti. Želeći biti kraljica,<br />

pogubila je vlastite dvorjane u svom zamišljenom<br />

kraljevstvu.<br />

Karamarko ima šanse ako sredi<br />

Šeksa<br />

Tvrdnje kako će sada već bivši ministar<br />

policije Tomislav Karamarko preuzeti<br />

HDZ, očito su ipak imale osnova.<br />

Činjenica je da je posljednjih mjeseci, a<br />

posebno u finišu imao nekoliko velikih<br />

gafova, od kojih je onaj s hapšenjem<br />

Boljkovca iznervirao i same HDZ-ovce;<br />

činjenica je da u stranci nema svoju<br />

kliku, jer je najčešće bio solo-igrač, a<br />

Šeks će ga najprije pokušati maknuti s<br />



Gubitnici idu dalje<br />


Darko Milinović Vladimir Šeks<br />

mjesta člana Predsjedništva, na koje je prije nekoliko mjeseci<br />

kooptiran. No, za uspon Karamarka, kojega je u budućnosti<br />

vidio i kao predsjednika HDZ-a, najviše je zaslužan njegov<br />

politički mentor Andrija Hebrang, vjerujući da će ovaj<br />

naslijediti njegovo mjesto prvoborca HDZ-ove desnice. Ipak,<br />

sam Karamarko doveden je pred gotov čin uoči izbora, nakon<br />

što su ga Kosorica i Šeks stavili u III. izbornu jedinicu, u kojoj<br />

HDZ nije imao šanse ni prije 20 godina, jer je to doista neosvojiva<br />

narodnjačka utvrda, nakon propasti liberala. Tako<br />

da je dva mandata koje je donio stranci hvale vrijedno, jer je<br />

platio cijenu za medijske spekulacije kako će upravo on preuzeti<br />

HDZ i natjerao Kosoricu i Šeksa da ga bace tamo gdje su<br />

najslabiji. Mirno je to prihvatio, ne odajući svoje nezadovoljstvo,<br />

čak izvukavši i više nego što se očekivalo. Karamarko<br />

ima ambiciju vratiti nekadašnji ugled HDZ-u, onaj s početka<br />

90-ih godina, kada su bili ključna nacionalna stožerna stranka.<br />

I stoga ga ne treba uopće otpisati u borbi za predsjednički<br />

tron, iako se naoko čini da ne razumije politiku. No, valja<br />

podsjetiti da je Karamarko jedan od HDZ-ovih barakaša,<br />

koji je stvarao tu stranku dok je većina današnjeg članstva<br />

još bila u Komunističkoj partiji te da je oduvijek imao potporu<br />

i u crkvenim krugovima.<br />

Što se tiče najava da bi predsjednikom HDZ-a mogao postati<br />

netko iz tzv. mlade proeuropske ekipe, poput Andreja Plenkovića<br />

ili moćnoga bivšeg savjetnika Davora Stiera, također ih valja<br />

odbaciti. Oni su, prije svega, gotovo nepoznati većini stranačkog<br />

članstva, jer su “karijerni”, a ne istinski HDZ-ovci, a i nemaju logističku<br />

podršku. Kako god bilo i tko god pobijedio na izborima<br />

za predsjednika HDZ-a, jedno je sigurno. I dalje će HDZ-om,<br />

kao sve ove godine, vladati – Vladimir Šeks. Posebice sada, nakon<br />

odlaska stare garde u mirovinu – Hebranga, Jarnjaka i Bebića.<br />

HDZ je vječan, dok god je Šeksa. Tek ako bi on posustao,<br />

mogli bismo vjerovati da će HDZ zauvijek odjahati u suton.<br />

Jadranka Kosor Tomislav Karamarko

ibanje<br />

klasni rat i javna<br />

potrošnja<br />

Izbori su završeni i nema dana da me novinari ne pitaju što<br />

će sindikati raditi ako nam nova vlast smanji plaće. Kao papagaj<br />

ponavljam istine koje se ne uklapaju u medijske intencije<br />

i tendencije a koje su nadglasane moćnim neistinama i predrasudama.<br />

Kreatori medijskog prostora omađijani su averzijom<br />

prema javnom sektoru.<br />

Istina sama po sebi nema društvenu moć. Važne su one istine<br />

koje imaju svoje moćne pronositelje. Njihove su i neistine<br />

važnije od istina bez moći. Moćne istine i moćne neistine određuju<br />

društvene odnose. Uvjerimo se u to na pitanju „bolnih rezova“.<br />

Za sindikate smanjivanje plaća ne dolazi u obzir zbog triju<br />

istina. Istina je da se izlazak iz krize ne može temeljiti na smanjenju<br />

osobne potrošnje i naših plaća, već na poticanju potrošnje.<br />

Istina je da su javni službenici već dali svoj doprinos, i to<br />

više puta u doba krize. Smanjene su nam plaće 2009. godine<br />

od kada su i zamrznute. Odrekli smo se božićnica... itd. Istina<br />

je da mnogi drugi nisu dali nikakav doprinos, već iz krize profitiraju.<br />

Financijski kapital nije oporezovan, a bankari i dalje dijele<br />

neljudske bonuse (čelnici četiriju banaka prošle su godine<br />

primili 208 milijuna kuna bonusa). Reviziju braniteljskog statusa<br />

nova vlast ne predviđa, a i potpore neuspješnim proizvodnjama<br />

namjerava održati. Smanjivanje broja općina ne namjeravaju<br />

provesti.<br />

Zanimljivo, mediji se obraćaju nama u obrazovanju kao da<br />

smo mi prvi val za odstrel. Očito za to kandidiraju baš nas.<br />

Istina koja se čuje kaže da je u gospodarstvu dvjesto tisuća<br />

ljudi ostalo bez posla. Istina koja se ne čuje glasi da oko milijun<br />

ljudi i dalje radi i ima primanja. Dakle, nije jasno zašto bi solidarni<br />

morali biti samo ljudi u javnom sektoru, a ne i ostali sektori<br />

u društvu u kojima nije bilo otpuštanja.<br />

Pritisak na smanjivanje javne potrošnje osim na planu plaća<br />

vodi se i oko broja zaposlenih u javnom sektoru. Licitiralo se s<br />

tim koliko ljudi treba otpustiti (Linić 70 tisuća...). Toj laži koja<br />

se jako čuje oponira istina koju jedva da itko čuje. Naime, studija<br />

Instituta za javne financije pokazala je da viška nema u javnim<br />

i državnim službama, ali ima u javnim poduzećima i lokalnoj<br />

upravi, ali ni približno toliko koliko se navodi.<br />

Nadalje, još jedna istina koja se ne želi čuti glasi: hrvatska<br />

javna potrošnja nije velika, štoviše spada u red manjih u Europi<br />

i iznosi 42% BDP-a. Svako daljnje smanjivanje vodi u demontažu<br />

socijalne države i u neoliberalni društveni model (što<br />

najavljuje nova vlast). Zemlje EU imaju prosječno javnu potrošnju<br />

51%. Međutim, našu javnu potrošnju treba restrukturirati<br />

na način da se veliko neproduktivno trošenje usmjeri u obrazovanje<br />

i potporu inovativnoj i izvoznoj proizvodnji.<br />

Dakle, javni sektor nije prevelik, ali je neučinkovit. Reforma<br />

oribao<br />

vilim ribić,<br />

sindikalist<br />

kreatori medijskog prostora omađijani su<br />

averzijom prema javnom sektoru<br />

se treba odnositi na veću efikasnost, a ne na smanjenje troškova.<br />

Kapital je zainteresiran samo za potonje, a narod i građani<br />

suprotno, za reformu koja donosi bolji rad javnih službi.<br />

Ni hrvatski javni dug nije takav kako nas uporno plaše iz medija.<br />

On iznosi oko 48% BDP-a, što je daleko manje od mnogih<br />

drugih zemalja, baš kao i deficit koji je manji od prosječnog<br />

u EU.<br />

Činjenica da je u medijima stvoren dojam katastrofe upućuje<br />

da netko sustavno laže s interesom. U te laži poput bijednog<br />

sluge uklapa se i politika. Mnogi građani i danas naivno vjeruju<br />

u tu propagandu koja sigurno nije u interesu radnog čovjeka.<br />

Od početka krize cijela jedna mašinerija, mediji, poduzetnici,<br />

analitičari banaka, i drugi tzv. „objektivni” promatrači zazivaju<br />

„bolne rezove” i upućuju na kresanje plaća u javnim službama.<br />

Pri tome su neki mediji vodili kampanju protiv „parazita i neradnika”<br />

u javnom sektoru, protiv „prekomjernog broja” zaposlenih,<br />

protiv nastavničke norme, protiv velikih prava radnika<br />

itd. itd. Kampanja protiv radnih ljudi nadopunjavala bi se blaćenjem<br />

sindikata i njihovih čelnika nečuvenim lažima.<br />

Priča je ista ili slična širom zapadne hemisfere. Njezina je žrtva<br />

društvena pravda širom svijeta.<br />

Ideološka mantra smanjivanja javne potrošnje ključno je<br />

mjesto takve propagande. Smanjivanje javne potrošnje devastira<br />

javne servise građana ili ih čini nedostupnima za siromašne.<br />

Nadalje, smanjivanje plaća u javnom sektoru uvijek dovodi<br />

i do daljnjeg smanjivanja plaća radnicima u privredi, a smanjivanje<br />

svih plaća mijenja distribuciju nacionalnog dohotka u<br />

korist kapitala. I što je to drugo nego nasilje nad radom i daljnje<br />

raslojavanje društva. Što je to drugo nego ideologija otimačine,<br />

koja se naziva neoklasična i neoliberalna ekonomsko-politička<br />

doktrina.<br />

Demijurg takve propagande jest krupni kapital. Sredstvo su<br />

njegovi mediji, financijske institucije i rejting agencije. Putem<br />

njih pritišću politiku (i u nas i u svijetu) pa mnoge vlade djeluju<br />

po njihovu diktatu. Mediji nisu HDZ-u okrenuli leđa zbog korupcije<br />

(da je bar svijet kapitala i medija sastavljen od poštenjačina),<br />

već zbog nespremnosti HDZ-a da smanji javnu potrošnju<br />

i tako olakša položaj kapitala u krizi.<br />

Propaganda svađa radnike iz javnog sektora s radnicima u<br />

gospodarstvu. Sve su to oblici klasnoga rata. Rat vodi jedan difuzan<br />

i centrifugalno ustrojen svijet kapitala. Sila koja ga impregnira<br />

je doktrina. Rat se ne osmišljava konspirativno, strategija<br />

je svima dostupna. Budući da društvena svijest kasni za<br />

stvarnošću, postoji inercija duha vremena. Veliki broj ljudi još<br />

uvijek ne čuje odgovor druge strane, u čemu mediji imaju zapaženu<br />

ulogu.<br />



slOM javnog medija<br />

potez očajnika na prisavlju<br />

kolaps Hrt-a: 389 otkaza<br />

Uprava HRT-a ubrzo<br />

namjerava otpustiti<br />

ili umiroviti čak 389<br />

zaposlenika i skresati<br />

plaće ostalima za 10<br />

posto. Bez posla će ostati<br />

svaki deveti zaposleni<br />

od njih 3404 na HRT-u!<br />


Piše: Miroslav edvin habek<br />


Vijest je to koja potresa prisavske<br />

hodnike i unosi<br />

paniku među djelatnike<br />

državne televizije<br />

nakon prošlotjedne sjednice<br />

Nadzornog odbora i Programskog<br />

vijeća HRT-a, na kojoj je usvojen finan-<br />

cijski plan za 2012. koji je, prema mnogima,<br />

pokazao u kojem je rasulu ta medijska<br />

kuća.<br />

Naime, Uprava HRT-a na zaposlenicima<br />

planira uštedjeti 43 milijuna kuna.<br />

Na građanima, pak, misli dodatno zaraditi<br />

20 milijuna kuna jer namjerava<br />

povećati pretplatu za dvije kune, a smanjivanjem<br />

izdataka za tvrtku Odašiljači<br />

i veze, preko koje HRT emitira pro-<br />

gram, misli namaknuti još 30 milijuna<br />

kuna. No, sve je to uzalud jer i s ukupno<br />

93 milijuna kuna planirane uštede, HRT<br />

u 2012. planira poslovati sa sedam milijuna<br />

kuna gubitka!<br />

I to je uspjeh, jer kako ističu u Upravi<br />

HRT-a, prema prvom razmatranom<br />

financijskom planu – trebali su u 2012.<br />

poslovati s gubitkom od 100 milijuna<br />

kuna.<br />

Nagomilane dugove HRT-a sada bi<br />

opet trebali vraćati građani, ali ovaj<br />

put i svi zaposleni na Hrvatskoj radioteleviziji<br />

koji će grijehe uprava i dugogodišnje<br />

katastrofalno upravljanje<br />

tim javnim servisom najviše iznijeti na<br />

svojim leđima. Naravno, to je izazvalo<br />

revolt većine zaposlenih na Prisavlju<br />

koji tvrde da radnici i čelnici čak 11<br />

sindikata koji djeluju na HRT-u uop-<br />

će nisu obaviješteni i konzultirani oko<br />

uštede 43 milijuna kuna – isključivo<br />

na njihov račun.<br />

Tako je, primjerice, predstavnik HRTovih<br />

zaposlenika Nikola Bonačić nakon<br />

usvajanja financijskog plana najavio i što<br />

misli o najnovijem planu uprave.<br />

– Jako smo nezadovoljni. Netko tko<br />

ima plaću od tri ili četiri tisuće kune<br />

teško će podnijeti smanjenje od 10 po-<br />




sto. Ne mogu jamčiti socijalni mir ako<br />

se bude išlo na plaće. To je i u suprotnosti<br />

s Kolektivnim ugovorom – poručio je<br />

Bonačić. Još je oštrija bila Silivija Luks,<br />

predsjednica Nadzornog odbora, jedina<br />

suzdržana od 'HRT-ovih 13' koji su odlučivali<br />

i prihvatili najnoviji financijski<br />

plan.<br />

dokument o otpuštanju kriju kao<br />

zmija noge<br />

Zaposlenici s pravom spominju socijalne<br />

nemire, a takvo stanje, istaknula je<br />

Luks, a prenio Večernji list, ne bi bilo dobro<br />

za cijelu javnost.<br />

– Financijski plan ukupno je težak 1,4<br />

milijarde kuna, od čega 400 ide na program,<br />

a milijarda odlazi drugamo. Sindikat<br />

se s pravom pitaju kamo – rekla je<br />

Luks. Njezine riječi potvrđuju ono na što<br />

već mjesecima upozoravaju upućeni u situaciju<br />

na HRT-u – netransparentnost u<br />

donošenju ključnih odluka i dovođenje<br />

pred gotov čin u provođenju programa<br />

restrukturiranja Hrvatske radiotelevizije.<br />

Taj program koji se usvajao više od<br />

godinu dana, na HRT-u ima gotovo mitske<br />

karakteristike jer je obavijen velom<br />

tajne iako se na njemu temelje sve odluke<br />

koje sada potresaju HRT, ali i 'izbijaju'<br />

dodatni novac iz džepova poreznih obveznika.<br />

Taj program restrukturiranja koji<br />

je odobrila prošla Vlada, na HRT-u kriju<br />

kao zmija noge – pred javnošću, ali i svojim<br />

zaposlenicima.<br />

– Plan restrukturiranja HRT-a nije<br />

javni dokument, stoga pojedine njegove<br />

odredbe nisu za komunikaciju prema<br />

medijima. Proces zbrinjavanja viška<br />

zaposlenih samo je jedan od segmenata<br />

Plana restrukturiranja, koji prije svega,<br />

treba uvesti novu organizaciju, nove<br />

procese rada, novu sistematizaciju, a također<br />

predviđa značajnu tehničku modernizaciju<br />

HRT-a, ulaganje u nove tehnologije,<br />

pokretanje multimedijalnog<br />

servisa te novih digitalnih tv kanala<br />

– odgovor je Odjela za odnose s javnošću<br />

HRT-a, na upit Objektiva uoči same<br />

sjednice Programskog vijeća i Nadzornog<br />

odbora.<br />

Dakle, plan restrukturiranja HRT-a<br />

– javne radiotelevizije, nije javni dokument<br />

za građane koji plaćaju RTV pretplatu,<br />

niti su u njegovoj izradi sudjelovali<br />

sindikati, a njegove pojedinosti ne znaju<br />

čak ni zaposlenici HRT-a kojima sada<br />

prijete rezanjem plaća i najavom masovnih<br />

otkaza, umirovljenja ili prebacivanja<br />


hrt-ove liberalne duše iz eu-doma<br />

Pišu: tomislav biŠĆan i<br />

ema henčiĆ<br />

mislav stipić & co<br />

Nepunih mjesec dana nakon što je<br />

Hrvatska radiotelevizija u Josipu<br />

Popovcu u lipnju 2011. i službeno<br />

ugledala svoga prvog predsjednika<br />

Uprave, na Prisavlju je bio otvoren novi<br />

rat. Meta paljbe postao je tadašnji v.d.<br />

ravnatelja HTV-a Mislav Stipić, koji je<br />

nedavno i službeno to mjesto prepustio<br />

Damiru Noviniću.<br />

Iako je prije gotovo pola godine<br />

najavljivao kako će se kandidirati<br />

prilikom imenovanja ravnatelja<br />

ustrojbenih jedinica HRT-a, to nije učinio.<br />

Nakon provedenog javnog natječaja 8.<br />

prosinca ravnateljima su osim Novinića<br />

koji je zamijenio Stipića, imenovani i<br />

Ivanka Lučev kao ravnateljica ustrojbene<br />

jedinice Hrvatskog radija te Sanda<br />

Vojković Smiljanić kao ravnateljica<br />

Glazbene proizvodnje.<br />

O tome da nezadovoljni zaposlenici<br />

Stipića pokušavaju izgurati s Prisavlja<br />

počelo se pričati još početkom ljeta.<br />

On je tada govorio kako mu je jasno<br />

zašto ga ne vole, ali da od svoje fotelje<br />

ne namjerava odustati. Te je izjave<br />

podvlačio tvrdnjama da je baš on najbolji<br />

za to mjesto, „ma koliko to bahato<br />

zvučalo“. Onima koji su mu pakirali<br />

odlazak poručivao je kako će ga time<br />

samo natjerati da se ujesen prijavi<br />

na natječaj za ravnateljsko mjesto – i<br />

pobijedi! Ostavio je Stipić tada međutim<br />

mjesta i scenariju u kojem neće ostati na<br />

ravnateljskom mjestu, tvrdeći „kako se<br />

nikad ne zna, možda se pojavi netko bolji<br />

od njega“.<br />

I pojavio se, a Stipić nam danas tvrdi<br />

kako su njegove prijašnje izjave za<br />

tadašnje vrijeme bile primjerene.<br />

„Bavit ću se poslovima koje mi povjeri<br />

poslodavac u skladu s mojim znanjem,<br />

iskustvom i sposobnostima“, odgovara<br />

nam na pitanje što je sljedeći korak i<br />

čime će se baviti. Damira Novinića, kaže,<br />

smatra odličnim izborom za ravnatelja<br />

HTV-a.<br />

Stipić nam kaže kako ne vjeruje da je<br />

njegova smjena imala ikakve<br />

veze s dolaskom Josipa<br />

Popovca na mjesto predsjednika<br />

Uprave HRT-a. Na Prisavlju se<br />

svojevremeno pričalo kako je<br />

Popovčevo mjesto predsjednika<br />

Uprave od strane nekih djelatnika<br />

HRT-a bilo uvjetovano time da se<br />

riješi Stipića. Stipić je navodno<br />

na Prisavlju, preuzevši mjesto<br />

ravnatelja HTV-a, trebao „glumiti”<br />

negativca i poduzeti nezahvalne<br />

poteze (rezanje<br />

troškova i<br />

slično), pri čemu<br />

bi Popovac<br />

ostao zaštićen<br />

od negativne<br />

percepcije<br />

dobivši ulogu<br />

„pozitivca”, što će<br />

mu naposljetku<br />

donijeti i glasove<br />

za mjesto<br />

predsjednika<br />

Uprave HRT-a. Damir Novinić<br />

„To se i dogodilo - Popovac<br />

je, čini se, svoju ulogu<br />

kapitalizirao, a Vi ste<br />

'izvisili'?” pitamo Stipića.<br />

‘nisam izvisio’<br />

„Ne smatram da sam<br />

'izvisio', jer se nisam ni<br />

kandidirao. Tako sam<br />

uostalom, i obećao<br />

Programskom vijeću<br />

koje me izglasalo dana 8.<br />

prosinca 2009. Svoj posao<br />

v.d. ravnatelja HTV-a obavljao sam<br />

pošteno, savjesno i uspješno, a<br />

vjerujem da su svi ozbiljni ljudi to<br />

prepoznali“, kaže.<br />

Popovac nam je prije nekoliko<br />

mjeseci također oštro demantirao<br />

bilo kakvo trgovanje, tvrdeći da je<br />

legitimno i bezuvjetno izabran. Na<br />

pitanje ostaje li Stipić na Prisavlju,<br />

prije pola godine Popovac nije<br />

međutim decidirano odgovorio.<br />

Siniša Grgić<br />

Poručio nam je tada tek kako u toj<br />

priči „nema<br />

mesa“ sve do<br />

jeseni, kada će<br />

biti objavljen<br />

javni natječaj za<br />

nove ravnatelje i<br />

urednike.<br />

Neslužbeno<br />

se na Prisavlju<br />

može čuti<br />

kako se Stipić<br />

novinarima<br />

zamjerio<br />

Mislav Stipić<br />

zadiranjem<br />

Ivo Erić Dario Kobeščak Đelo Hadžiselimović<br />

Josip Popovac<br />

čudnovata piramida<br />

u svaku poru<br />

televizijskog posla.<br />

Priča se i kako je<br />

svoju funkciju v. d.<br />

glavnog urednika<br />

Informativnog<br />

programa HTV-a<br />

Renato Kunić<br />

obavljao pod<br />

budnim cenzorskim<br />

Stipićevim okom.<br />

Svjestan je i sam<br />

bio, kako nam se<br />

ranije povjerio, da nije omiljen – njegova<br />

pozicija mu to nije dopuštala. Njegova<br />

je dužnost bila nadgledati budžet, a ako<br />

to podrazumijeva i dijeljenje masovnih<br />

otkaza, kao što je prošle godine bila<br />

priča s nekoliko stotina otpuštenih<br />

honoraraca, Stipić je to bio spreman<br />

i učiniti. Od toga nije bježao i to mu<br />

je posao, jer u slučaju da je Državna<br />

inspekcija u lovu na fiktivna radna mjesta<br />

naišla na koje takvo na Prisavlju, HRT bi,<br />

napominjao je tada Stipić, platio 30.000<br />

kuna globe po glavi. „Tko god da je tada<br />

bio na mome mjestu, učinio bi isto“,<br />

tvrdio je tada Stipić, koji je od početka<br />

u medijima bio protagonistom priče o<br />

preuzimanju vlasti nad HRT-om zajedno<br />

s Popovcem.<br />

Stipićevu odlasku s mjesta ravnatelja<br />

HTV-a prethodio je čitav niz negativnih<br />

medijskih objava. Stipić je, i to<br />

kamerom HRT-a, „uhvaćen” kako<br />

na bolovanju obilazi festival stripa.<br />

Stipić kaže kako je na sajmu bio kao<br />

kolekcionar. „Vidio sam kameru HRT-a i<br />

nisam se skrivao, jer se nemam razloga<br />

skrivati, budući da liječnik koji mi je<br />

preporučio bolovanje nije propisao da<br />

budem u 'kućnom pritvoru', a novinar<br />

koji je radio prilog je samo radio svoj<br />

posao“, kaže nam Stipić, odgovarajući<br />

kako nema razloga vjerovati da mu<br />

je bilo tko imao razloga ili potrebu<br />

„smjestiti”.<br />

Poznata je priča da je ključne pozicije<br />

na Prisavlju u jednom trenutku zauzela<br />

ekipa iz Europskog doma Hrvatska i<br />

Europskog pokreta Hrvatska, a to su<br />

sada već bivši član Programskog vijeća<br />

HRT-a Siniša Grgić, Mislav Stipić i Damir<br />

Novinić. U priči se negdje, isprva kao<br />

neutralac, našao i Josip Popovac. Grgić,<br />

koji je bio član programskog vijeća<br />

HRT-a, Prisavlje je u međuvremenu<br />

napustio, nakon što su se mediji raspisali<br />

o istragama koje se protiv njega vode<br />

oko hotela Koločep, priča u kojoj je<br />

osumnjičen za zlouporabu položaja.<br />

Pričalo se da se Stipić, kojega je Grgić<br />

praktički doveo do ključne pozicije na<br />

HRT-u, bivšem prijatelju iz Europskoga<br />

doma po njegovu odlasku s Prisavlja<br />

prestao javljati.<br />

u druge, outsourcane tvrtke.<br />

– Mogu vam samo reći da radimo na<br />

programu zbrinjavanja 389 zaposlenih,<br />

i to je proces koji će potrajati, ne vjerujem<br />

da će biti gotov do kraja godine.<br />

Mora proći još koordinaciju sindikata,<br />

Zavod za zapošljavanje i nadležno Ministarstvo,<br />

a svi će ti koraci biti provedeni<br />

u skladu sa zakonom – rekao je predsjednik<br />

Uprave HRT-a Josip Popovac još<br />

u rujnu.<br />

Sada, tri mjeseca kasnije – situacija<br />

je ista. Predstavljen je plan financiranja,<br />

ali ne i program zbrinjavanja zaposlenika<br />

– lista za otkaze. No, ona postoji<br />

i uvidom u „famozni” program restrukturiranja<br />

koji je u posjedu Objektiva –<br />

otkrivamo plan na temelju kojeg Uprava<br />

HRT-a planira otpuštati ljude s naznačenim<br />

troškovima otpremnina, godišnjim<br />

smanjenjima troškova osoblja i projekcijom<br />

ukupnih godišnjih ušteda.<br />

najviše otkaza na Htv-u<br />

Ukratko, Uprava HRT-a namjerava<br />

najviše otpuštati na HTV-u. Otkaz ili odlazak<br />

u mirovinu planiran je za čak 179<br />

ljudi. Na Hrvatskom radiju planiraju se<br />

riješiti 38 zaposlenika, u Glazbenoj produkciji<br />

„samo” 3, u dopisništvima 55 ljudi,<br />

a u stručnim službama od financija,<br />

preko transporta, općih poslova i informatike<br />

– njih čak 114. Ukupno rješavanje<br />

„viška” od 389 zaposlenih za koje je<br />

predviđeno ukupno više od 23 milijuna<br />

kuna otpremnina – jedan je od najvažnijih<br />

dijelova tog dokumenta na tridesetak<br />

stranica koji već u uvodu pokazuje<br />

koliko je u nesrazmjeru s načinima njegove<br />

provedbe. Naime, kao razlog za hitno<br />

restrukturiranje HRT-a već u samom<br />

uvodu programa, navedeno je „povećanje<br />

produktivnosti i efikasnosti poslovanja”,<br />

a kao „bitni faktori uspjeha svakog<br />

restrukturiranja” navedena su, između<br />

ostalog i „uključivanja predstavnika zaposlenika<br />

(sindikata i ostalih zaposlenika),<br />

usuglašavanje ciljeva i vizije restrukturiranja<br />

prije provedbe programa,<br />

te brzo i transparentno prikazivanje rezultata<br />

tijekom i nakon provedenog restrukturiranja”.<br />

Naravno da na tako<br />

definiran program, prije svega, ima primjedbi<br />

koje govore da uopće nije i neće<br />

biti uspješan jer nimalo nije transparentan,<br />

a kamoli usuglašen.<br />

„Kad govorimo o brojci 389, to nije<br />

broj ljudi koje HTV planira odmah otpustiti,<br />

već je to broj koji je kao višak<br />




uprava iskazala u Planu restrukturiranja,<br />

a taj višak namjeravaju riješiti<br />

i kroz otpuštanja, ali primarno kroz<br />

planove zbrinjavanja koji uključuju mirovine,<br />

davanje dijelova kuće (kao npr.<br />

odjel scenografije, kostimografije i sl. u<br />

tzv. outsourcing itd.). U izradi tih planova<br />

sindikati nisu sudjelovali, na što<br />

smo nekoliko puta upozoravali Upravu.<br />

Do brojke se došlo kroz tzv. plan<br />

restrukturiranja koji su sindikati dobili<br />

na uvid kao gotovu stvar i zbog toga<br />

mu nismo dali podršku. Na sastancima<br />

s upravom dobili smo informaciju kako<br />

je taj plan tek tzv. „arhitektura”, te da<br />

će detaljni razrađeni planovi navodno<br />

biti gotovi do kraja godine i da ćemo se<br />

onda o njima moći očitovati. Do sada<br />

se to nije dogodilo”, kaže Sanja Šegedin<br />

Miriovsky, predsjednica Sindikata<br />

novinara na HTV-u koja je već i prije<br />

isticala da su radnici i zaposlenici tim<br />

programom dovedeni pred „gotov čin”.<br />

Njezine, pak, kolege smatraju da su<br />

načela rada koje je ravnateljstvo HRTa<br />

navelo kao temeljna i koja su, kako<br />

se navodi, donijela vidljive rezultate –<br />

„profesionalnost, zakonitost, a naročito<br />

transparentnost i vjerodostojnost”<br />

najobičnija floskula trenutačne uprave.<br />

Naročito kao i ocjena u programu da na<br />

cijelom HRT-u u ovom trenutku manjka<br />

dovoljna „količina osjećaja odgovornosti,<br />

radne discipline i motivacije”, te<br />

da kao rezultat „promjene mora biti i<br />

toliko puta spominjana, a nikad zaista<br />

iskorištena sinergija triju postojećih sastavnica<br />

– Hrvatskog radija, HTV-a,<br />

Glazbene proizvodnje, ali i svih ostalih<br />

zaposlenika”.<br />

„Kakva sinergija – kakva pozitivna<br />

promjena u situaciji kada namjeravaju<br />

otpuštati ljude, a u privremenom ugovoru<br />

s Vladom definiraju strukturu programskih<br />

obveza na postojećim kanalima<br />

HTV 1 i HTV 2, te predlažu sadržaje<br />

dvaju novih specijaliziranih kanala. 3.<br />

program koji bi trebao biti specijaliziran<br />

za obitelj i namijenjen djeci, roditeljima<br />

i starijoj generaciji, i 4. program<br />

koji je u osnovi zamišljen kao informativno-dokumentaran.<br />

S jedne strane,<br />

planiraju nove programe, a s druge strane<br />

otpuštaju ljude koji bi im trebali stvoriti<br />

sadržaj. U Upravi očigledno ne znaju<br />

što rade”, tvrdi jedan od uglednih novinara<br />

HTV-a koji, iz razumljivih razloga,<br />

želi ostati anoniman.<br />


Negira za Objektiv međutim priču kako<br />

se zalagao da se Grgića, odmah nakon<br />

što je protiv njega podignuta medijska<br />

hajka i nakon što je Grgić sam podnio<br />

ostavku na članstvo u Programskom<br />

vijeću HRT-a, promptno briše s mjesta<br />

predsjednika Europskoga doma<br />

Hrvatske. Onog istog doma u čijem je<br />

osnivanju Grgić sudjelovao 1991., dok<br />

se Stipić u njemu pojavio 2003. godine.<br />

„Siniša Grgić je bio i ostao moj prijatelj.<br />

Njegov angažman u Programskom<br />

vijeću HRT-a, kao i u Europskom domu<br />

bio je pozitivan, iako je on nažalost bio<br />

negativno percipiran u javnosti. Nisam<br />

podržao njegovu ostavku, a nisam se<br />

zalagao ni za bilo kakvo 'brisanje' s<br />

mjesta predsjednika EDZ“, kaže nam<br />

Stipić.<br />

HSlS-ova pozadina<br />

Stipiću se prišivala i etiketa političke<br />

bliskosti HSLS-u. Pisalo se kako je u<br />

prošlosti promijenio članstvo u čak<br />

pet stranaka. Stipić nam kaže kako<br />

je nakon imenovanja na dužnost v.d.<br />

ravnatelja HTV-a zamrznuo članstvo u<br />

HSLS-u jer je smatrao da je nespojivo s<br />

obnašanjem te dužnosti.<br />

Kolege ga neslužbeno opisuju kao<br />

control freaka, ali i "pravnog manijaka"<br />

koji si neće dozvoliti kršenje zakona.<br />

„Ako će se ovaj po struci diplomirani<br />

pravnik možda i okoristiti nekom<br />

situacijom, pobrinut će se da to učini<br />

po slovu zakona”, kažu oni koji su se<br />

imali prilike naći u njegovoj blizini u<br />

službenom okruženju.<br />

Stipićeva je biografija prošarana<br />

obavljanjem zavidnih funkcija, a s nekih<br />

od njih odlazio je paleći mostove iza<br />

sebe i naprasno prekidajući prijateljstva,<br />

plastičan primjer je ovaj s Grgićem.<br />

Stipić je u jednom dijelu svoje karijere<br />

obavljao i onu ravnatelja ustanove<br />

za upravljanje sportskim objektima<br />

Maksimir. Na to ga je mjesto, kaže<br />

neslužbena priča kaže, doveo HSLSovac<br />

Darinko Kosor, njegov blizak<br />

prijatelj. Bandić je ubrzo poželio staviti<br />

nekoga „svoga” na to mjesto, što je<br />

rezultiralo navodnim konfiktom sa<br />

Stipićem.<br />

Most iza sebe Stipić je spalio i otišavši<br />

s mjesta člana Nadzornog odbora u<br />

Elektroprometu, u kojem 2008. godine<br />

nije dobio razrješnicu. Da su razlog<br />

tomu sklopljeni štetni ugovori u toj<br />

tvrtki objavio je, a što je indikativno, portal<br />

Dnevno.hr, kojemu je jedan od investitora<br />

bivši član Uprave Elektroprometa Michael<br />

Ljubas, koji sa Stipićem nije ostao u<br />

dobrim odnosima.<br />

Iz Elektroprometa Stipić je, kaže nam,<br />

otišao zbog zdravstvenih razloga<br />

uzrokovanih postupcima Michaela<br />

Ljubasa. „Nikad nisam osuđivan i protiv<br />

mene se ne vode sudski postupci zbog<br />

bilo kakvih kriminalnih postupanja, a što je<br />

vidljivo i iz moje potvrde o nekažnjavanju“,<br />

kazao nam je.<br />

Zanat je Stipić brusio i kao pravni savjetnik<br />

Hrvatske udruge poslodavaca u vrijeme<br />

dok je njome upravljao Đuro Popijač,<br />

nekadašnji čelnik<br />

Programskog vijeća<br />

HRT-a, a današnji<br />

ministar u HDZ-ovoj<br />

vladi. Stipić je prije<br />

zasjedanja u HRTovu<br />

fotelju bio i voditelj<br />

Vladina neslavnog<br />

projekta Hitrorez.<br />

damir<br />

novinić &<br />

co<br />

Novi glavni ravnatelj<br />

Hrvatske radiotelevizije,<br />

Damir Novinić, izabran<br />

nedavno umjesto<br />

Mislava Stipića, na<br />

mandat od četiri godine,<br />

posljednjih je nekoliko<br />

godina promijenio<br />

nekoliko značajnih<br />

Darinko Kosor<br />

– i on je potekao<br />

iz Europskoga<br />

doma<br />

pozicija. A sve ih je dobio uglavnom<br />

zbog političkog lobiranja i podobnosti<br />

određenim političkim garniturama u tom<br />

trenutku. Na parlamentarnim izborima<br />

2007. godine slovio je kao jedan od<br />

kreatora zajedničkoga gospodarskog<br />

programa tadašnje koalicije HSS-<br />

HSLS-PGS te je u nekoliko navrata<br />

javno i predstavljao taj program na<br />

konferencijama za novinare i raznim<br />

nastupima. U HSLS-u je bio poznat kao<br />

jedan od onih koji su najviše hodočastili<br />

kod tadašnje predsjednice Đurđe Adlešič,<br />

iako je formalno i dalje bio u jakom lobiju<br />

iz zagrebačkoga Europskoga doma. Kada<br />

je Adlešič otišla iz stranke, svog je novog<br />

političkog mentora pronašao u novom<br />

predsjedniku Darinku Kosoru, koji je<br />

izlobirao da se Stipića i Novinića uhljebi na<br />

sigurne državne jasle u HTV. Prije sadašnje<br />

funkcije Novinić je bio pomoćnik ravnatelja<br />

HTV-a za ekonomske poslove.<br />

No, Novinić je prije toga imao i još jednu<br />

unosnu, ali neslavnu epizodu; naime,<br />

na 4. sjednici Skupštine Zagrebačkog<br />

holdinga d.o.o., održanoj 23. travnja<br />

2010. godine, imenovan je, uz HNSovku<br />

Alenku Košiša Čičin-Šain, kao novi<br />

član i Damir Novinić i to u kvoti HSLS-a.<br />

No, HSLS-ov član uprave Zagrebačkog<br />

holdinga podnio je ostavku nakon<br />

samo tri mjeseca na menadžerskoj<br />

funkciji. Razlog ostavke navodno je<br />

bila „potpuna neprofesionalnost u<br />

Zagrebačkom holdingu”,<br />

a Novinić je objašnjavao<br />

da nakon 100 dana u<br />

upravi nije dobio ugovor<br />

o radu ili ugovor o djelu<br />

pa samim time ni plaću, a<br />

nije provedena ni podjela<br />

posla ni zaduženja niti su<br />

se krenuli rješavati gorući<br />

problemi. „Novinićeva<br />

odluka je osobna, a ne<br />

stranačka. Doveli smo<br />

profesionalca s impresivnim<br />

referencama. Čovjek više<br />

nije mogao izdržati da sjedi i<br />

gleda kroz prozor, a da pred<br />

zakonom bude odgovoran<br />

za poslovanje tvrtke", kazao<br />

je tada Kosor. S druge<br />

strane, govorilo se da je<br />

Novinić jednostavno morao<br />

otići jer je istovremeno bio i<br />

zaposlenik HRT-a.<br />

prvo Grgić pa onda ostali<br />

Damir Novinić diplomirao je na<br />

Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1996.<br />

godine. Specijalist je za upravljanje<br />

tvrtkama i poslovnim procesima,<br />

upravljanje projektima, marketing i<br />

korporativno komuniciranje. U životopisu<br />

mu piše da je bio i član Uprave Pastor<br />

Grupe d.d. i predsjednik Uprave Pastor<br />

inženjering d.d., specijalist za vođenje<br />

projekata pri Veleposlanstvu Sjedinjenih<br />

Američkih Država u Republici Hrvatskoj.<br />

Sudjelovao je u mnogim projektima, poput<br />

Hrvatske mirovinske reforme, projekta<br />

Hrvatske konkurentnosti i projekta<br />

Poduzetne Hrvatske. Godine 2004.<br />

imenovan je od strane Vlade Republike<br />

Hrvatske za člana Vijeća za ekonomsku<br />

politiku RH. Odlikovan je Spomenicom<br />

Domovinskog rata. Prema podatcima<br />

koje je objavila Zagrebačka burza, Damir<br />

Novinić je vlasnik 22 posto Jadran<br />

Investa.<br />

Novinića i Stipića povezuju brojni<br />

poslovi još iz vremena dok su drmali<br />

zagrebačkim Europskim domom, a čiji<br />

je prostor i danas u Stipićevu najmu.<br />

S dvojcem je prijateljevao i Darinko<br />

Kosor. Sve je počelo kada je bivši<br />

ravnatelj HTV-a Blago Markota 1.<br />

prosinca 2008. zaposlio Mislava Stipića,<br />

koji je postao glavni tajnik Hrvatske<br />

televizije, a Damir Novinić imenovan je<br />

pomoćnikom ravnatelja HTV-a; uz to su<br />

obojica dugogodišnji suradnici Siniše<br />

Grgića. Mislav Stipić je, kao glavni<br />

tajnik udruga Europski dom Zagreb i<br />

Europski pokret Hrvatska, početkom<br />

srpnja 2007. godine Saboru predložio<br />

Grgića za člana Programskog vijeća<br />

HRT-a, što su zastupnici potvrdili tri<br />

mjeseca poslije. Njih trojica su 2005.<br />

iz Europskog pokreta Hrvatska i<br />

Europskog doma Zagreb izbacili Ljubu<br />

Čučića i potom preuzeli te nevladine<br />

udruge. Grgić je tada imenovan njihovim<br />

predsjednikom, Stipić je postavljen za<br />

glavnog tajnika, a Damir Novinić u obje<br />

udruge član središnjih odbora. Zajedno<br />

s ekonomskim analitičarom Antom<br />

Babićem, Siniša Grgić, Damir Novinić<br />

i Mislav Stipić inicirali su i osnivanje<br />

udruge Hrvatski izvoznici.<br />

Kadrovirajući dalje, s HTV-a je Kosor<br />

poslao na nova, odlično plaćena mjesta<br />

Ivu Erića, kao direktora podružnice<br />

Upravljanje sportskim objektima te Daria<br />

Kobeščaka, na mjesto direktora Tržnica<br />

Zagreb, obje u sastavu Zagrebačkog<br />

holdinga. Da liberali jako vole Hrvatsku<br />

televiziju, o čemu se otvoreno govorilo<br />

na prisavskim hodnicima, potvrdilo je i<br />

učlanjenje Đele Hadžiselimovića, jednog<br />

od zaštitnih HTV-ovih brandova, u HSLS<br />

te ekspresno stavljanje na drugo mjesto<br />

HSLS-ove liste u I. izbornoj jedinici,<br />

a da o tome pojma nisu imali članovi<br />

zagrebačke organizacije stranke.<br />

Inače, uza sve dužnosti koje je imao,<br />

bivši ravnatelj Mislav Stipić još je stigao<br />

biti i član Vijeća gradske četvrti Gornji<br />

grad – Medveščak, u kvoti HSLS-a,<br />

što uredno stoji na popisu zbirne liste<br />

kandidacijskih lista za izbor članova<br />

vijeća gradskih četvrti, iako u HSLS-u<br />

nemaju podataka da je bio njihov član, o<br />

čemu je Objektiv već svojedobno pisao.<br />

Cjenkanje nekretninama<br />

Njegov stav kao i da potvrđuju brojke.<br />

Naime, prema podacima koje ekskluzivno<br />

objavljuje Objektiv – planirani<br />

su otkazi ili umirovljenja 20 ljudi u<br />

perjanici HTV-a – Informativnom programu<br />

gdje je, prema podacima programa<br />

restrukturiranja, zaposleno 248 ljudi.<br />

U Zabavnom programu, pak, planira<br />

se otpustiti 14 ljudi od njih 38, Dramski<br />

program bit će prepolovljen – od osam<br />

zaposlenika, „višak” je njih četvero, a u<br />

Dokumentarnom od 36, planira se otpustiti<br />

ili umiroviti 19 zaposlenih. Osim<br />

toga, u stavci „proizvodnja drugih programa”<br />

od 171 zaposlenog, na njih 40 se<br />

više ne računa. Ukupno na HTV-u, prema<br />

podacima iz programa temeljenim<br />

na stanju iz 2010., planira se riješiti 179<br />

ljudi. Hrvatski radio, pak, sa 664 zaposlena<br />

(podatci iz 2010.) trebao bi ostati<br />

bez 38 ljudi, a od najvažnijih– ukidanje<br />

je specijaliziranog i 3. programa Hrvatskog<br />

radija. U dopisničkoj mreži je, prema<br />

planu restrukturiranja, od 357, višak<br />

55 zaposlenih.<br />

Zanimljiv je i, kao obrazloženje politike<br />

otpuštanja, novi „strateški” plan<br />

politike proizvodnje emisija, programa<br />

koji će HTV samostalno proizvoditi,<br />

a koji će dio proizvoditi u tzv. vanjskoj<br />

produkciji.<br />

„U vlastitoj proizvodnji proizvodit<br />

ćemo informativni i športski program,<br />

te dijelove zabavnog i obrazovnog programa.<br />

Dramski program, kao i dijelovi<br />

obrazovnog proizvodit će se u tzv.<br />

vanjskoj produkcji, to jest u outsourcingu.<br />

Zbog definiranja jasne politike<br />

proizvodnje, doći će do viška ljudi, i<br />

to u programu, produkciji i tehnici koji<br />

su prvenstveno vezani uz tzv. sporovoz.<br />

Smanjenje „sporovoza” u troškovnom<br />

smislu znači značajno smanjenje troškova<br />

plaća radnika (u programu, produkciji,<br />

tehnici i scenografiji)... Ovaj<br />

pristup će u provedbi rezultirati smanjenjem<br />

zaposlenika u svim pratećim<br />

službama i servisima. Proizvodnju emisija<br />

u tzv. vanjskoj produkciji možemo<br />

nazvati kvazi outcourcingom, a stvarni<br />

outsourcing možemo primijeniti na<br />

dijelove sadašnje radne jedinice Dizajn<br />

i scena (radno intenzivne cjeline, odjeli<br />

i pogoni izgradnje, kostimi, šminka,<br />

radionice stolarija i bravarija)”, navodi<br />

se u programu restruktiranja u kojem<br />

se, što nije nimalo nevažno, navodi<br />

i da „HRT u vlasništvu ima brojne<br />




Hrvatska radiotelevizija, u sjeni najave<br />

rezanja plaća zaposlenicima, nedavno<br />

je izgubila i spor iz 2005. protiv svoje<br />

bivše zaposlenice – bivše novinarke<br />

Hrvatskog radija s kojom je HRT gotovo<br />

četiri i pol godine svaki mjesec sklapao<br />

ugovor o narudžbi i korištenju autorskog<br />

djela ili ugovor o autorskoj suradnji.<br />

Radi se o prvoj presudi protiv HRT-a<br />

koju je nedavno, kao drugostupanjski<br />

sud, potvrdio Županijski sud u Zagrebu<br />

i prema kojoj je HRT kriv za prikriveni<br />

radni odnos jer je zaposlenica obavljala<br />

sve poslove kao da je stalno zaposlena<br />

na temelju stalnog radnog odnosa<br />

– ugovora o radu, 'no nije primala<br />

adekvatnu plaću i nije ostvarivala ostala<br />

prava iz radnog odnosa'.<br />

„Zaposlenica je imala obvezu<br />

svakodnevno dolaziti na posao,<br />

prisustvovati tjednim kolegijima<br />

(sastancima redakcije), radila je po<br />

uputama nadređenih, imala je i fizičko<br />

mjesto rada u poslovnim prostorijama<br />

poslodavca, te se služila sredstvima<br />

tuženika... Zbog navedenog, po stajalištu<br />

suda prvog stupnja, rad tužiteljice je<br />

u utuženom razdoblju imao karakter<br />

radnog odnosa u smislu Zakona o radu”,<br />

odluka je suda prema kojoj je HRT time<br />

izbjegavao svoje propisane obveze iz<br />


mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja,<br />

porezne obveze i radno-pravnu zaštitu<br />

koju je novinarka-honorarka trebala<br />

imati temeljem ugovora o radu. Time je<br />

HRT, osim duga zaposleniku, počinio<br />

i prekršaje s osnove plaćanja poreza,<br />

prireza i davanja nadležnim institucijama<br />

koji povlače novčane kazne. U<br />

odvjetničkom uredu Mihočević i Bajs koji<br />

je vodio ovaj slučaj, smatraju da bi nakon<br />

ovog slučaja i drugi istovjetni sporovi,<br />

a protiv HRT ih se vodi 53, a i sporovi<br />

novinara protiv drugih medijskih kuća,<br />

mogli završiti u korist tužitelja novinara.<br />

To bi moglo napraviti presedan u kojem<br />

bi novinarima dugogodišnjim „prisilnim”<br />

honorarcima mogli biti isplaćeni<br />

višemilijunski iznosi. I to, prema svemu<br />

sudeći, najprije na HRT-u.<br />

„Nakon što su inspekcije rada u brojnim<br />

slučajevima žmirile nad nezakonitostima<br />

u našim medijskim kućama i tolerirale<br />

RPO kao prikriveni radni odnos, ova<br />

presuda Županijskog suda u Zagrebu,<br />

kao i neke druge, melem su na našu<br />

novinarsku i sindikalnu ranu. Ova mi<br />

presuda daje nadu da nije sve izgubljeno<br />

u borbi za radna prava novinara, a time<br />

i za istinsku slobodu medija. Očito će<br />

pravosuđe morati ispravljati (namjerne)<br />

pogreške inspekcija”, poručio je Anton<br />

nekretnine od kojih je za neke od njih<br />

upitno jesu li nužne za tzv. core business<br />

– osnovnu djelatnost HRT, tj – proizvodnju<br />

i emitiranje programa.”<br />

Kao takve, između ostalih, nabrojane<br />

su i zgrade u Dežmanovu prolazu 6 i 10,<br />

ukupne procijenjene vrijednosti od čak 47<br />

milijuna kuna, zemljište pored HRT na<br />

Prisavlju – tzv. barake vrijedne oko 15 milijuna<br />

kuna, garaža na Trnju vrijedna 12<br />

milijuna kuna, ali i zgrade TV centra Osijek,<br />

TV centra i Hrvatskog radija Rijeka<br />

procijenjene na više od 25 milijuna kuna,<br />

te nekretnine u Dubrovniku vrijedne rekordnih<br />

86 milijuna kuna. Ukupna vrijednost<br />

svih pobrojanih nekretnina iznosi<br />

čak 190 milijuna kuna. Cinici bi rekli, nakon<br />

najave rezanja plaća i najave otpuštanja<br />

svakoga devetog zaposlenika, na red je<br />

na HRT-u došlo i cjenkanje nekretninama<br />

i propitivanje osnovne djelatnosti. No, je<br />

li to i dalje proizvodnja i emitiranje programa?<br />

honorarac porazio i ponizio hrt na sudu<br />

Filić, predsjednik Sindikata novinara<br />

Hrvatske.<br />

S druge pak strane, na HRT-u umanjuju<br />

značaj presude protiv njih.<br />

„Točno je da se u ovome trenutku vode<br />

53 radna spora koja su pokrenuta prije<br />

nešto više od godine dana, kada ih<br />

je inicijalno bilo pokrenuto 57, no sud<br />

je jedan od tih zahtjeva odbacio, a tri<br />

su tužbe povukli sami tužitelji. Niti u<br />

jednome od ova 53 slučaja još nema<br />

pravomoćne presude. Netočna je i<br />

paušalna tvrdnja jednoga dnevnog lista<br />

koji je implicirao kako će pravomoćna<br />

presuda za radni spor iz 2005. godine<br />

biti presedan na temelju kojega će HRT<br />

'izgubiti milijune'. U tom se slučaju ne<br />

radi o otkazu honorarnog ugovora,<br />

stoga temelj tužbe nije isti kao u<br />

onima pokrenutima prije godinu dana.<br />

Napominjemo i kako je svaki slučaj<br />

poseban, odnosno u svakome predmetu<br />

drugačije je činjenično stanje, stoga<br />

se ne može prejudicirati da će se u<br />

određenim predmetima odlučivati na isti<br />

način. Također, kada se radi o presudi na<br />

slučaj iz 2005., HRT je uložio izvanredni<br />

pravni lijek, reviziju, Vrhovnome sudu”,<br />

poruka je Odjela za odnose s javnošću<br />

HRT-a. No, svatko ima pravo na žalbu.<br />

Naročito kada gubi.



Što je obiljeŽilo ovu Godinu<br />

Piše: jasmin krPan<br />


veljača<br />

Japan je pogodio jedan od najrazornijih potresa svih vre mena, Obama je ubio Osamu, hrvatski generali su osuđeni,<br />

Sanaderu se sudi za Hypo – samo su neki od događa nja koja su u protekloj godini obilježila Hrvatsku i svijet<br />


1. siječnja – početak<br />

godine započeo je<br />

mirno s „dobrim” vije-<br />

siječanj stima. Na televizijskim<br />

dnevnicima prvog dana<br />

2011. prikazivan je doček<br />

Nove godine širom svijeta. Uobičajeno slavlje na<br />

trgovima, šampanjac, vatrometi. Sa sjevera Europe<br />

stigla je vijest o dodatnom slavlju u Estoniji.<br />

Nakon što je svoje javne financije dovela u<br />

okvire predviđene ugovorom Europske unije o<br />

dozvoljenom budžetskom deficitu iz Maastrichta,<br />

Estonija je službeno uvela euro kao novčanu<br />

jedinicu i tako postala 17 zemlja članica euro<br />

zone.<br />

14. siječnja – nakon prilično krvavih nereda u<br />

Tunisu, zemlji poznatoj kao turističkoj destinaciji<br />

na Mediteranu, predsjednik Zine El Abidine<br />

Ben Ali povukao se nakon 23 godine uzastopne<br />

vladavine. Neki komentari u domaćim medijima<br />

bili su izrazito neukusni govoreći kako je to<br />

pozitivno za naš turizam. Međutim, malo tko se<br />

prisjetio napomenuti kako zbivanja u Tunisu pokazuju<br />

koliko je opasno nacionalnu ekonomiju<br />

temeljiti na tako nesigurnoj ekonomskoj grani<br />

kao što je turizam.<br />

15. siječnja – Južni dio Sudana, dio bogat naftom<br />

i obradivom zemljom, održao je referendum<br />

kao prvi korak odvajanja od Sudana i proglašenja<br />

nezavisnosti. Ministar gospodarstva Đuro<br />

Popijač održao je tiskovnu konferenciju na kojoj<br />

je, nakon što su ga prije toga mediji doveli u neugodnu<br />

situaciju i objavili neugodnu brojku od<br />

334.327 nezaposlenih, objavio kako je gospodarska<br />

situacija pod kontrolom.<br />

24. siječnja – u terorističkoj akciji na moskovskom<br />

aerodromu Domodedovo od podmetnutog<br />

eksploziva 38 ljudi je poginulo, 180 ranjeno.<br />

Policija je objavila kako je napad djelo trojice<br />

bombaša samoubojica.<br />

Zbivanja KroZ povijeSt<br />

Siječanj 43. – pretorijanska garda ubila je<br />

rimskoga cara Kaligulu.<br />

Siječanj 1984. – u siječnju je započela prodaja<br />

prvoga modela Apple računala.<br />

Siječanj 2003. – u SAD-u, kao posljedica te-<br />

rorističkog napada na Svjetski trgovački centar<br />

službeno je, uz uz FBI, CIA i NSA, započela s radom<br />

nova državna institucija za sigurnost pod<br />

imenom „The United States Department of Homeland<br />

Security”.<br />

11. veljače – nakon dugotrajnih nereda u Egiptu predsjednik Egipta,<br />

inače general zrakoplovstva Hosni Mubarak koji se proslavio u Izrealsko-arapskom<br />

ratu 1973. u tzv. „Oktobarskom” ratu. Školovan je u bivšem<br />

SSSR-u na elitnoj Frunze vojnoj akademiji. Ostarjeli Mubarak, četvrti<br />

egipatski predsjednik od stjecanja nezavisnosti, povukao se nakon<br />

18 dana nereda diljem Egipta i vlast prepustio Vrhovnom vojnom vijeću.<br />

Isti dan američki Treasury department predložio je kongresu ukidanje<br />

agencija Fannie Mae and Freddie Mac. Riječ je o državnim agencijama<br />

koje su garantirale hipotekarne kredite za kupnju kuća. Upravo je ta<br />

državna garancija bankama omogućila davanje stotina i stotina tisuća<br />

hipotekanih kredita, iako su znale da primatelji tih kredita neće moći te<br />

kredite vratiti, čime je započela velika američka financijska kriza.<br />

18. veljače – naslovnice hrvatskih dnevnih novina krasila je izjava pre-<br />

mijerke Jadranke Kosor: „Potpredsjednik za investicije gotovo<br />

da i ne diže glavu od posla”. Izjavila je to na proslavi 90. obljetnice<br />

Holdinga Đuro Đaković. Dodala je i: „Izvoz je porastao za<br />

više od 18 posto, isto tako i trgovina na malo, što pokazuje da<br />

ljudi ipak nešto relaksiranije žive i sigurna sam da će tako definitivno<br />

biti i u ovoj godini”. No stvarnost u obliku porasta cijena<br />

prehrambenih proizvoda demantirala je premijerkinu misao<br />

o „relaksiranom životu”.<br />

22. veljače – nejasnoće vezane uz zbivanja u Libiji i mogućnosti<br />

crpljenja libijske nafte dovele su do povećanja cijene sirove<br />

nafte na svjetskom tržištu od 20%. Naravno, to nije smanjilo<br />

profite globalnih naftnih kompanija tzv. „7 sestara”. Riječ je<br />

o kompanijama British Petrol, ExxonMobil, Texaco, Chevron, i<br />

Royal Dutch Shell. Spajanjima nastalo ih je pet, ali je ime „7 sestara”,<br />

kako ih je 1950. nazvao tadašnji talijanski premijer Enrico<br />

Mattei i otac talijanske naftne kompanije ENI, ostalo i danas.<br />

Libija je na rubu građanskog rata, postalo je jasno kako libijski<br />

nemiri nisu puki izlasci demonstranta na ulice, već je riječ o<br />

organiziranim i dobro naoružanim grupama koje se očito nisu<br />

okupile putem Facebook internetske stranice.<br />


Veljača 303. – rimski car Dioklecijan naredio je uništenje<br />



eGida se feum zzriure<br />


kršćanske crkve u Nikomediji, čime je započeo posljednji veliki pokušaj uništenja kršćanstva u Rimskom<br />

carstvu.<br />

Veljača 1653. – osnovan grad New Amsterdam, kasnije preimenovan u New York.<br />

Veljača 1979. – Ajatollah Khomeini trijumfalno se vratio u Iran i proglasio Islamsku republiku Iran.<br />

Veljača 2009. – Jóhanna Sigurðardóttir izabrana za premijerku Islanda čime je prvi put u povijesti<br />

svijeta na čelo države došla osoba koja javno priznaje svoju homoseksualnu, tj. lezbijsku orijentaciju.<br />

1. ožujka – slavni modni dizajner<br />

John Galliano nakon svojih<br />

rasističkih izjava na račun Židova<br />

i njihove sudbine u nacističkim<br />

konc logorima dobio je otkaz u tvrtki<br />

Dior. Francuski sud kasnije<br />

ga je pravomoćno osudio zbog<br />

javnih uvrjeda temeljenih na<br />

rasi, vjeroispovijesti i etničkoj<br />

pripadnosti. Time je njegova<br />

karijera, zahvaljujući pravnoj<br />

državi, završila.<br />

5. ožujka – započeo još jedan<br />

sudski postupak protiv<br />

talijanskog premijera Silvija<br />

Berlusconija.<br />

11. ožujka – strahoviti potres<br />

i tsunami val kao njegova<br />

posljedica pogodili su istočni<br />

dio Japana. 15.840 poginulih,<br />

3.926 nestalih. No, to<br />

je tek početak nevolja. Potres<br />

i tsunami uzrokovali su kvarove<br />

na sustavima hlađenja nuklearne električne<br />

centrale u Fukushimi. Prizori iz Japana pokazali<br />

su jednu stranu japanske kulture koju svijet<br />

do tada nikada nije vidio. Za razliku od zbivanja<br />

u SAD-u kada je uragan „Katarina” pogodio<br />

područje New Orleansa, nakon katastrofe<br />


ožujak<br />

u Japanu nije bilo ni pljački, ni masovnih<br />

silovanja, ni razbojstava. Japanci su<br />

poštivali jedni druge i kroz jezivu katastrofu<br />

prošli dostojanstveno. Iz područja<br />

oko nuklearne centrale evakuirano je<br />

200.000 ljudi. Nakon danonoćnih<br />

napora japanski stručnjaci uspjeli<br />

su riješiti hlađenje centrale.<br />

17. ožujka – Vijeće sigurnosti<br />

UN-a izglasalo je zonu zabrane letenja<br />

i dva dana kasnije odobrilo je<br />

upotrebu vojne sile. Građanski rat<br />

u Libiji tako je dobio međunarodnu<br />

dimenziju.<br />

31. ožujka – Stanford University<br />

iz Kalifornije otvorio je svoj centar<br />

na Beijing sveučilištu u kineskome<br />

glavnom gradu. Stanford je jedno<br />

od pet najboljih sveučilišta u svijetu,<br />

no brojke su brojke. Najbolji<br />

matematičari, fizičari, informatičari,<br />

kemičari, biolozi na svijetu<br />

nalaze se, po logici velikih brojeva,<br />

u Kini među njezinih milijardu i tri stotine milijuna<br />

stanovnika. Samo ih treba pronaći. Školovanje<br />

je danas strateška djelatnost te se na tom<br />

polju, kao i u mnogim drugima, vodi oštra borba<br />

među svjetskim silama.<br />

2011 3. travnja – u Narodnoj republici Kini zatvoren je<br />

poznati umjetnik i disident Ai Wewei.<br />

4. travnja – Barrack Obama objavio kako će se<br />

travanj kandidirati za drugi mandat u Bijeloj kući.<br />

8. travnja – EU objavila kako je spremna „pokriti”<br />

dug Portugala od 80 milijardi eura ako Portugal<br />

poduzme mjere štednje<br />

10. travanj – obznanjeno je kako je turneja „360” rock grupe U donijela zaradu<br />

od 736,4 milijuna dolara. Rock je biznis, a rock buntovnici su davno u<br />

grobu. 15. travnja – Haški sud, čije je osnivanje Hrvatska snažno poduprla,<br />

donio je presude protiv Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka.<br />

Čermak je oslobođen optužbe, Gotovina je osuđen na 24, Markač na 18<br />

godina zatvora. Pa ipak. Iako je presuda bila neočekivana, nije došlo do javnih<br />

nemira, iako su mediji stvorili napetu atmosferu. Sljedeći dan bombastični<br />

naslovi u novinama po veličini slova nadmašili su veličinu slova kojim<br />

je objavljena smrt Franje Tuđmana.<br />

29. travnja – dvije milijarde ljudi gledalo je televizijski prijenos vjenčanja<br />

Princa William i Catherine Middleton.<br />


Ožujak 86. p.n.e. – rimski vojskovođa Lucius<br />

Cornelius Sula, nakon pobjede na bojnom<br />

polju, ušao je u Atenu nakon čega je ostala rimska<br />

poslovica: „Porobljena Grčka dala je kulturu<br />

pobjedniku”, primjenljiva u mnogim situacijama<br />

i danas.<br />

Ožujak 986. – Luj V. postao je kralj Franaka<br />

i tako postavio temelje iz kojih će nastati država<br />

Francuska.<br />

Ožujak 1893. – Nikola Tesla održao je prvu<br />

javnu demonstraciju radija no njegov je „radio”<br />

bio toliko napredan da je zapravo njime postavio<br />

temelje onog što zovemo „wireless”, tj. mobiteli,<br />

internet itd. itd.<br />

Ožujak1953. Jozef Stalin doživio je srčani<br />

udar i nakon četiri dana umro.<br />

Ožujak1983. - na svjetskim tržištima prvi<br />

puta se pojavio novi nosač zvuka – CD<br />


Travanj 1204. – križari Četvrtoga križarskog<br />

rata osvojili su i opljačkali (kršćanski)<br />

Konstantinoplis i time označili početak kraja<br />

Bizanta.<br />

Travanj 1521. – Ferdinand Magellan doplovio<br />

je u filipinski grad Cebu. Otkrivši Europljanima<br />

nepoznati i najveći ocean na planeti<br />

koji je nazvao Pacifik ili Tihi ocean.<br />

Travanj 1891. – The Wrigley Company<br />

osnovana je u Chicagu, Illinois. Njezine su<br />

žvakaće gume u stotinu godina osvojile svijet.<br />

Travanj 1939. – Generalísimus Francisco<br />

Franco proglasio je kraj španjolskog rata nakon<br />

poraza posljednjih republikanskih trupa.<br />

Travanj 2001. – Nizozemska je prva zemlja<br />

na svijetu koja je legalizirala istospolne<br />

brakove.<br />


1. svibnja – američki je predsjednik Barack Obama<br />

objavio kako su pripadnici američkih specijalnih postrojbi<br />

u Pakistnu ubili Osamu Bin Ladena. Papa Benedict<br />

svibanj XVI. beatificirao je svog prethodnika Ivana Pavla II. iako<br />

u normalnim slučajevima proces beatifikacije traje desetljećima.<br />

2. svibnja – u Srbiji je uhapšen Ratko Mladić i izručen u Haag.<br />

8. svibnja – Kina je definitivno postala dio ne samo proizvođačkog već i potrošačkog<br />

svijeta. U Beijingu su izbili neredi pred Istore trgovinom na dan puštanja u<br />

prodaju IPad2 gadgeta tvrtke Apple.<br />

28. svibnja – bivšem predsjedniku Egipta stigla je prva kazna. Kažnjen je novčanom<br />

kaznom od 34 milijuna američkih dolara zbog prekidanja komunikacijskih<br />

veza tijekom uličnih protesta.<br />


Svibanj 1310. – u Francuskoj je 55 vitezova Templara spaljeno na lomači kao heretici.<br />

Svibanj 1497. – Amerigo Vespucci krenuo je iz Cádiz na putovanje u Novi Svijet<br />

što ga je otkrio Kolumbo misleći da je došao u Indiju.<br />

Svibanj 1913. – snimljen je prvi indijski igrani film s naslovom Raja Harishchandra;<br />

iz tog prvog filma nastat će Bollywood.<br />

Svibanj 1989. – Mađarska je započela demontažu bodljikave žice na granici s<br />

Austrijom, čime je omogućila bijeg na zapad brojnim državljanima Istočne Njemačke.<br />


lipanj<br />

2. lipnja – osnivač Wikileaksa Julian Assange dobio je<br />

novinarsku nagradu „Martha Gellhorn”.<br />

7. lipnja – Nato avioni prvi su put napali libijski glavni<br />

grad Tripoli po danu.<br />

8. lipnja – osnovana je ruska ultra nacionalistička partija<br />

„Rusi”, logo nove partije kopija je znaka Nacističke partije<br />

12. lipnja – tisuće izbjeglica iz Sirije prešlo je granicu s<br />

Turskom u bijegu pred oružanim sukobima u Siriji.<br />

20. lipnja – ministri financija Eurozone odgodili konačnu<br />

odluku o novoj hitnoj pomoći Grčkoj od 17 milijardi<br />





eura prije nego što Grčka vlada donese odluku o mjerama<br />

štednje<br />

27. lipnja – grčki parlament započeo raspravu nepopularnim<br />

mjerama štednje kako bi zemlju spasili<br />

od bankrota kroz paket pomoći Europske unije od<br />

ukupno 78 milijardi eura.<br />

29. lipnja – američki Brown University objavio<br />

kako će rat u Iraku i Afganistanu američke porezne<br />

obveznike koštati najmanje 3,2 trilijuna dolara.<br />


Lipanj 1269. – francuski kralj Louis IX naredio je<br />

da svi Židovi koji se nađu na javnom mjestu bez žutog<br />

znaka na prsima budu novčano kažnjeni.<br />

Lipanj 1358. – utemeljena Dubrovačka republika.<br />

Lipanj 1885. – Kip Slobode dopremljen iz brodom<br />

Francuske u New YorkThe.<br />

Lipanj 2000. – Italija pomilovala Turčina Mehmeta<br />

Ali Agcu koji je 1981. pucao na papu Ivana Pavla II.<br />

2011 7. srpnja – znanstvenici su napravili prvi umjetni organ koji je izrađen<br />

od neživih i bioloških materijala i transplantiran. Riječ je o umjetnom<br />

dušniku.<br />

srpanj Istoga je dana Rupert Murdoch odlučio obustaviti izlaženje tabloida<br />

New of the World nakon što je otkriveno da je redakcija hakirala telefone<br />

brojnih ličnosti kako bi se dočepala ekskluzivnih vijesti. Riječ je o najvećem<br />

medijskom skandalu u povijesti Britanije.<br />

9. srpnja – Južni Sudan službeno je postao nezavisna država.<br />

18. srpnja – nakon 222 dana u zatvoru u Austriji Ivo Sanader, nakon što je odustao od pravne<br />

procedure koja bi mu omogućila odugovlačenje, izručen je Hrvatskoj. U spektakularnoj akciji<br />

policije doveden je u zagrebački zatvor u Remetincu. Kretanje kolone od Slovenske granice<br />

do Remetinca mediji su pratili iz minute u minutu. Hrvatska je ponovno postala vijest u europskim<br />

medijima.<br />

20. srpanj – Goran Hadžić, optužen za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, uhapšen je u Srbiji<br />

i izručen Haškom sudu.<br />

21. srpnja – Space shuttle Atlantis uspješno je sletio na pistu Kennedy Space centra čime je završen<br />

program svemirskih letova započet 1981.<br />

22. srpnja – Norvežanin Anders Behring Breivik ubio je 76 mladih u kampu<br />

na otoku Utoja, na internetu se deklarirao kao „borac” protiv islamizacije<br />

Norveške.<br />

23. srpnja – u tenkovskom napadu sirijske vojske na grad Hama u rukama<br />

pobunjenika poginulo je više 120 ljudi. Broj poginulih u dugotrajnom<br />

„proljeću” u Siriji popeo se na oko 3.000.<br />


Srpanj 1687. – Isaac Newton<br />

objavio Philosophiæ Naturalis<br />

Principia Mathematica.<br />

Srpanj 1908. – SOS je prihvaćen<br />

kao međunarodni poziv za pomoć.<br />

Srpanj 1921. – osnovana Komunistička<br />

partija Kine.<br />

Srpanj 1996. – ovca Dolly, prvi sisavac kloniran iz jedne<br />

stanice druge ovce.<br />

2011 1. kolovoza – Najveća prehrambena<br />

tvrtka na svijetu Nestlé SA otvorila je<br />

novu tvornicu u švicarskom gradu Ko-<br />

kolovoz nolfingenu potvrdivši time da neće napustiti<br />

Švicarsku usprkos problemima koje<br />

ima zbog odnosa švicarskog franka i eura.<br />

Problema zbog rasta vrijednosti švicarskog<br />

franka imaju i brojni hrvatski građani koji su dizali kredite u švicarskim<br />

francima.<br />

5. kolovoza – turske zračne snage bombardirale su područje u<br />

Sjevernom Iraku i, kako javljaju turske agencije, pri tome likvidirale<br />

4 pripadnika militantne kurdske PKK organizacije.<br />

12. kolovoza – EU je izglasala produženje autorskih prava za<br />

glazbene snimke sa 50 godina na 70.<br />

14. kolovoza – Robert Zoellick, predsjednik Svjetske banke<br />

upozorio je da svjetska ekonomija ulazi u opasnu zonu te da SAD,<br />

EU i Japan moraju donijeti neke teške odluke.<br />

17. kolovoza – nekoliko stotina demonstranata mirno je okupiralo<br />

Wall Street u znak protesta protiv dominacije korporacija i<br />

malih poreza koje plaćaju najbogatiji.<br />


Kolovoz 476. – Romulus Augustus, posljednji car Zapadnog<br />

Rimskog carstva svrgnut je te se nekadašnji germanski vojnik<br />

Odoacer proglasio kraljem Italije, čime je prestalo postojati Zapadno<br />

Rimsko carstvo.<br />

Kolovoz 1666. – veliki požar u Londonu u trajanju tri dana gotovo<br />

je u potpunosti uništio grad; izgorjelo je 10.000 kuća uključujući<br />

i St. Paul katedralu.<br />

Kolovoz 1698. – u cilju „vesternizacije” Rusije car Petar Veliki<br />

uveo je porez na brade za sve osim svećenika i seljaka.<br />

Kolovoz 1941. – zamjenik zapovjednika nacističkog konc logora<br />

Aušvic započeo je eksperimente na ruskim zarobljenicima sa smrtonosnim<br />

plinom Ciklon B.<br />

2011 1. rujna – Američki senat izglasao<br />

je zakon koji je omogućio povećanje<br />

limita visine američkoga duga. Time<br />

rujan je završena kriza koju su mnogi mediji<br />

bombastično nazivali „krajem Amerike”.<br />

3. rujna – kineska rejting agencija Dagong<br />

Global Credit Rating smanjila je kreditni rejting SAD-a s<br />

A+ na A. Kina ima takvu ekonomsku moć da može imati vlastitu<br />

rejting agenciju.<br />

5. rujna – bivša premijerka Ukrajine Julija Timošenko, inače<br />

super bogata „oligarhica”, uhapšena je u Kijevu.<br />

10. rujna – u raketnom napadu američkih „dronova”, tj. pametnih<br />

bespilotnih letjelica u pakistanskoj dolini Waziristan<br />

poginulo je 18 ljudi. Oblik ratovanja koji je donedavno bio u domeni<br />

znanstvenofantastične literature postao je stvarnost.<br />

22. rujna – tužilac u New Yorku odbacio je optužbe zbog silovanja<br />

protiv bivšeg čelnika MMF-a Dominique Strauss-Kahna.<br />

No, time je završena i politička karijera čovjeka koji se<br />

namjeravao kandidirati za francuskog predsjednika. Rubni<br />

mediji optužuju razne tajne službe za izbijanje skandala.<br />


Rujan 1498. – Kristofer Kolumbo krenuo je preko Atlantika<br />

na putovanje čije će posljedice promijeniti povijest svijeta.<br />

Rujan 1776. – delegati Kontinentalnog kongresa potpisali<br />

su Deklaraciju Sjedinjenih država o nezavisnosti, čime je započelo<br />

rađanje nove nacije na američkom kontinentu, današnjeg<br />

SAD-a.<br />

Rujan 1934. – Adolf Hitler postao je vrhovni vođa Njemačke<br />

ujedinivši funkcije predsjednika i kancelara u jedinstvenu<br />

funkciju vođe tj. Führera.<br />

Rujan 1981. – MTV je u Sjedinjenim državama započeo s<br />

emitiranjem prvoga glazbenog programa, prvi spot koji je emitiran<br />

bio je spot za pjesmu „Video Killed the Radio Star”.<br />





2011 4. listopada – u terorističkom<br />

napadu auto<br />

bombom u somalijskom<br />

listopad gradu Mogadišu ubijeno<br />

je stotinu ljudi.<br />

5. listopada – Apple<br />

je objavio da je preminuo<br />

Steve Jobs.<br />

7. listopada – deset je godina otkako SAD i njihovi<br />

Nato saveznici ratuju u Afganistanu. U tom<br />

razdoblju SAD i Nato imali su 2670 poginulih;<br />

broj poginulih afganistanskih civila od talibana<br />

ili kao „slučajne žrtve” u akcijama Nato vojnika<br />

kreće se od sedam do devet tisuća.<br />

18. listopada – Izrael i palestinska organizacija<br />

Hamas započeli su veliku razmjenu zatvorenika.<br />

Izrael je jednoga svog zarobljenog vojnika Gilada<br />

Shalita pustio iz zatvora 1027 palestinskih<br />

zatvorenika, među kojima i 280 osuđenih na doživotne<br />

kazne zbog terorizma.<br />

20. listopada– Libijsko „proljeće” završeno je<br />

ubojstvom Muammara Gaddafija u gradu Sirtu.<br />

Snimke posljednjih trenutaka njegova živo-<br />


studeni<br />

2. studenoga – grčka vlada<br />

podržala je plan premijera Georgea<br />

Papandreoua da odluku o<br />

mjerama štednje koje je EU postavila<br />

kao uvjet za financijsku<br />

pomoć prepusti građanima putem<br />

referenduma. To bi krizu<br />

u EU vezanu uz Grčku produžilo<br />

barem za dva mjeseca. Nakon<br />

odbijenice koja je stigla iz<br />

EU, grčki je premijer odustao od<br />

referenduma, što je ujedno značilo<br />

i njegov odlazak s čela grčke<br />

vlade.<br />

7. studenoga – najpoznatiji<br />

terorist XX. stoljeća Carlos, poznat<br />

i kao „Šakal”, dopremljen je<br />

na sud u Parizu gdje će biti suđen<br />

za napad iz 1980. u kojem je<br />

poginulo 11 ljudi.<br />

8. studenoga – nakon što mu<br />

je u EU jasno rečeno kako Italija<br />

neće dobiti financijsku pomoć<br />

dok je on na čelu talijanske vlade,<br />

Silvio Berlusconi najavio je<br />

ostavku.<br />

ta, snimljene mobitelom, preplavile su internet<br />

i TV ekrane.<br />

27. listopada – Nakon dramatičnoga noćnog<br />

zasjedanja EU je objavio da će za spašavanje<br />

eura otpisati 50% grčkoga duga, rekapitalizirati<br />

europske banke te povećati krizni fond EU-a<br />

na 1 trilijun eura.<br />

31. listopada – UNESCO je u svoje članstvo<br />

službeno prihvatio Palestinu, čime je<br />

izazvao ljutnju SAD-a, glavnog financijera<br />

te organizacije UN-a.<br />


Listopad 70. – rimske su legije pod vodstvom<br />

Titusa razrušile Jeruzalem; od tada pa<br />

sve do osnivanja Izraela 1948. židovski je narod<br />

opstao u dijaspori.<br />

Listopad 1504. – u Firenci je postavljen kip<br />

Davida kipara Michelangela.<br />

Listopad 1812. – Napoleonova „Grande<br />

Armée” postigla je u pohodu na Rusiju Pirovu<br />

pobjedu kod Borodina. Od tog trenutka započinje<br />

njezino rasulo, kao i pad Napoleona.<br />

Listopad 1911. – francuski pjesnik Guillaume<br />

Apollinaire uhapšen je i zatvoren pod optužbom<br />

da je iz muzeja Louvre ukrao slavnu<br />

„Mona Lisu”.<br />

Listopad 1953. – Nikita Hruščov izabran je,<br />

nakon Staljinove smrti i nakon borbe za vlast<br />

među Staljinovim nasljednicima, zahvaljujući<br />

podršci maršala Žukova, za generalnog sekretara<br />

Komunističke partije SSSR-a.<br />

10. studenoga – Počelo suđenje<br />

Ivi Sanaderu za slučajeve INA-<br />

MOL i Hypo.<br />

18. studenoga – bivša predsjednica<br />

Filipna Gloria Arroyo uhapšena<br />

je pod optužbama za izborne<br />

manipulacije.<br />

29. studenoga – šest britanskih<br />

diplomata zatočili su iranski studenti<br />

koji su upali u britansku ambasadu<br />

u Teherani.<br />


Studeni 1512. – Sikstinska kapela<br />

prvi put je otvorena građanima<br />

nakon što je Michelangelo završio<br />

oslikavanje svoda.<br />

Studeni 1936. – talijanski diktator<br />

Benito Mussolini nakon potpisa<br />

sporazuma s Njemačkom proglasio<br />

je „osovinu” Rim – Berlin<br />

iz čega je proizišao uobičajen izraz<br />

zemlje „osovine” nasuprot „saveznika”.<br />

Studeni 1944. – u Japanu je<br />

obješen Richard Sorge, najpoznatiji<br />

špijun XX. stoljeća, koji je špijunirao<br />

u korist Sovjetskog saveza.<br />

Studeni 1957. – u svemir je poletio<br />

sovjetski satelit Spunjik 2, s Lajkom,<br />

najpoznatijim psićem u modernoj<br />

povijesti u satelitu.<br />


4. prosinca – birači u Hrvatskoj na izborima većinu glasova<br />

dali „Kukuriku“ koaliciji.<br />

6. prosinca – nakon pregovora dugih 541 dan, najdu-<br />

prosinac ljih u povijesti, Belgija je dobila vladu s premijerom Elio di<br />

Rupo prvim deklariranim homoseksualcem na čelu vlade<br />

jedne države.<br />

9. prosinca – USKOK je podigao optužnicu za Fimi-mediju. Na<br />

stranicama Uskoka priopćeno je da je podignuta optužnica protiv Ive Sanadera,<br />

Mladena Barišića, Ratka Mačeka, Branke Pavošević, Nevenke Jurak, Anite Lončar,<br />

Bojana Dimića, Hrvatske demokratske zajednice i trgovačkih društava Fimi.<br />

19. prosinca – izišao novi broj dvotjednika Objektiv koji upravo držite u rukama.<br />


Prosinac 1913. – The Ford Motor Company promijenila je tehnološki svijet uvođenjem<br />

pokretne trake za montažu automobila.<br />

Prosinac 1965. – Papa Pavao VI. i patriarh Athenagoras simultano su ukinuli<br />

međusobne ekskomunikacije koje su bile na snazi od 1054. godine.<br />

Prosinac 1993. – Kolumbijski narko kralj, kralj kokainske mafije, Pablo Escobar<br />

ubijen je u Medelinu.<br />


hrvatski Mediji ideološki relej<br />

Piše: romano bOlkOviĆ<br />

Papa Pio XII. proglasio je 1958.<br />

Chiaru Offreduccio aka svetu<br />

Klaru Asišku zaštitnicom televizije:<br />

svetica je bila previše<br />

bolesna da bi pribivala na<br />

misi, no imala je moć vidjeti je i čuti na<br />

zidu svoje sobe samostana svetog Damjana.<br />

Klara je po hrvatski Jasna pa je jasno<br />

zašto je baš Klara patrona televizije: televizija<br />

pojašnjava stvarnost, stvari čini<br />

jasnijima, u normativnom smislu daje<br />

da vidimo stvari okupane u HD-toskanskom<br />

svjetlu, clare et distincte. Deskriptivno<br />

– odmaknemo li se dakle od onoga<br />

što treba k onome što jest – između televizije<br />

i publike kao da postoji prešutni<br />

dosluh o sfumatu: televizija ne samo da<br />

stvarnost ne čini jasnom nego je sva njezina<br />

uloga biti dimnom zavjesom što zastire<br />

pogled na svijet. Televizija, glasilo<br />

društvene hipokrizije, autentičan je odgovor<br />

na potrebu da se ne zna: između televizije<br />

i publike prešutan je dosluh o laži,<br />

i tv, ta masovna industrija laži, tu nasušnu<br />

potrebu auditorija zadovoljava infinitezimalno.<br />

Osjećaj manjka informacija,<br />

kao što je jednom pisao Hrvoje Hribar,<br />

nesvjesni je izraz želje za konačnom informacijom;<br />

ne onom koja bi bila potpunija,<br />

već onom koja bi izvijestila o kraju<br />

čitavoga ovog povijesnog mučenja. Rekao<br />

bih da kako s televizijom, tako stvari stoje<br />

s medijima napose: vrijeme pred zaslonom,<br />

čekanje je na nemoguću obavijest,<br />

iščekivanje Apokalipse.<br />

U međuvremenu preostaje nam da se<br />

tu i tamo prisjetimo lekcije o javnosti koja<br />

pretpostavlja racionalnu formu argumentacije,<br />

ako je već o jasnoći riječ: ovdje sam<br />

već jednom pisao o tome da mi moramo<br />

pretpostaviti mogućnost racionalne argumentacije<br />

kao formu javnog komuniciranja,<br />

e da bi javnosti uopće bilo. Ali, ako išta<br />

karakterizira hrvatsku javnost, to je onda<br />

posvemašnja odsutnost racionaliteta: hrvatski<br />

mediji prije zastiru pogled na stvarnost<br />

no što je pojašnjavaju. Ne čudi stoga<br />

hrvatski nesporazum u komunikaciji<br />

sa svijetom – on je ponajprije naš nespo-<br />

36 Objektiv 19. prosinca 2011.<br />



Čekajući<br />

sudnji dan<br />

Fascinantno je da u hrvatskoj štampi možete pročitati tekst o bilo čemu,<br />

ali ne o jednoj nevjerojatnoj okolnosti: o činjenici da je dosadašnji ministar<br />

policije Tomislav Karamarko surađivao s Ninoslavom Pavićem, baš kao što je<br />

budući ministar policije Ranko Ostojić radio za Ninoslava Pavića! U tome smo<br />

jedinstvena zemlja na svijetu<br />

razum s nama samima. Upravo tamo gdje<br />

nastojimo oko razumijevanja društvenih,<br />

političkih i kulturnih procesa, u sferi društvene<br />

refleksije, tamo gdje društvo proizvodi<br />

ideje o sebi samome, hrvatski mediji<br />

ne samo da stvarnost čine nerazumljivom<br />

nego i javnost nerazumnom. Hrvatski mediji<br />

javnost ne samo da izbezumljuju nego<br />

je čine bezumnom. Iracionalnom. Tamo<br />

gdje bismo trebali dobiti odgovor na svoja<br />

pitanja, zjapi praznina: na televiziji se<br />

to naročito dobro vidi, jer se na TV-u vidi<br />

i ono čega nema, ne samo ono čega ima. S<br />

druge strane, postoje objašnjenja koja nisu<br />

tražena, koja su baš zato dovoljna optužba:<br />

suvišna, nelogična tumačenja nedogođenog.<br />

Između tog manjka i suviška postoji<br />

jasna dijalektika: na mjesto nedostajuće<br />

informacije stupa ideološka laž. Ono što<br />

bi bilo zanimljivo razvidjeti svakako je pitanje:<br />

Čija je to laž? Čija je to i koja ideologija?<br />

Konačno, čiji su ideološki relej hrvatski<br />

mediji?<br />

pogledajmo klasičan primjer:<br />

4. srpnja 2007. godine „Jutarnji list“<br />

objavio je tekst naslovljen „Zagorčev pokušaj<br />

udara na Mesića, Bajića i Sanadera“.<br />

Naime, tada još Ninoslav Pavić, Mladen<br />

Pleše i Davor Butković nisu ni slutili<br />

da je istinska arcinemeza Ivo Sanader, ali<br />

to za ovu storiju nije od posebnog značaja.<br />

Tekst je nemoguće prepričati, jer svaka<br />

je interpretacija skrnavljenje, pa donosim<br />

njegov presudni, uvodni dio u citatu: „Zadnji<br />

pokušaj generala Zagorca da se obrani<br />

od izručenja Hrvatskoj i od optužaba za<br />

utaju goleme količine novca namijenjenog<br />

kupnji oružja ujedinio je hrvatski državni i<br />

pravosudni vrh.<br />

I premijer Ivo Sanader, i predsjednik<br />

Stjepan Mesić, i državni odvjetnik Mladen<br />

Bajić smatraju kako Zagorec svojim najnovijim<br />

potezima pokušava uzdrmati hrvatski<br />

pravni i politički poredak kako bi izbjegao<br />

izručenje i suđenje. Naime, Zagorec<br />

tvrdi da je glavni državni odvjetnik Mladen<br />

Bajić od njega tražio milijun i pol eura<br />

mita kako bi odustao od optužaba. Novac<br />

je, tvrdi Zagorac, trebao biti isplaćen u tri<br />

‘tranše’ po 500.000 eura svaka, a obavijest<br />

o tome gdje i kako će biti isplaćen trebala<br />

je biti plasirana preko šifriranih rečenica i<br />

poruka u Dnevniku HRT-a.“<br />

Tako je dakle „Jutarnji list“ započeo<br />

tekst o beskompromisnoj borbi predsjednika<br />

države Stjepana Mesića i predsjednika<br />

Vlade Ive Sanadera, koji ne posustaju u<br />

odlučnoj borbi protiv mita i korupcije i svih<br />

oblika organiziranoga kriminala. U nastavku<br />

tog nepotpisanog, redakcijskog teksta<br />

čitamo da je „Zagorec Perkoviću plasirao<br />

dokument, za koji državna vlast tvrdi<br />

da je falsificiran, u kojem stoji da je premijer<br />

Sanader deponirao 19 tona zlatnih<br />

poluga na Britanskim djevičanskim otocima.“<br />

Ne piše to slučajno: informacija o<br />

famoznih 19 tona tipična je retorička taktika<br />

preusmjerivanja pozornosti s bitnog,<br />

red herring: zavedeni tragom tih preteških<br />

19 T, čitatelj su smetnuli s uma bezumnu<br />

uvodnu vijest o kriptografskom poduhvatu<br />

stoljeća, o obavijesti koja je trebala „biti<br />

plasirana preko šifriranih rečenica i poruka<br />

u Dnevniku HRT-a“.<br />

Sad polako. Zastanimo na tren. Što se<br />

tu kaže? Kaže se da: 1) Zagorec tvrdi da je<br />

glavni državni odvjetnik Mladen Bajić od<br />

njega tražio milijun i pol eura mita kako bi<br />

odustao od optužaba; potom 2) da je novac<br />

je trebao biti isplaćen u tri „tranše”, po<br />

500.000 eura svaka, i 3) da je obavijest o<br />

tome gdje i kako će biti isplaćen trebala biti<br />

plasirana preko šifriranih rečenica i poruka<br />

u Dnevniku HRT-a!<br />

Sumanuto. Suludo. Čak i za hrvatsku<br />

javnost, bezobrazno nerazumno. Ali, ne<br />

radi se ovdje uopće o tome da je sumanuta<br />

Zagorčeva tvrdnja, ili navod tekstopisca<br />

da Zagorec nešto tvrdi, nego je suludo bezobrazna<br />

cijela ova nemušta konstrukcija:<br />

Mladen Bajić je tražio mito, a gdje i kako<br />

će taj mito biti isplaćen, bilo bi rečeno ni<br />

manje ni više nego u središnjem Dnevniku<br />

HRT-a, šifriranim rečenicama i porukama.<br />

Degutantno! Idiotski špiclovski um<br />

koji je do ove mjere ponizio hrvatsku javnost<br />

da mora čitati redakcijske – uočimo da<br />

je u „Jutarnjem listu“ ipak preostalo srama,<br />

pa se nitko pod ovu svinjariju nije htio potpisati<br />

– vijesti takva tipa, zapravo je zaslužio<br />

javno prokazivanje i, mislim, ne samo<br />

javnu osudu nego i – sud. Jer, upravo ovakve<br />

imbecilne uvrjede javnom razumu poruka<br />

su da nas se drži kretenima, da nam se<br />

može raditi što god se hoće, i da se pri tome<br />

beskrajno bahato drži da ta hrvatska javnost<br />

ništa ne razumije, a ako štogod i shvaća,<br />

niti što može, niti što smije. Onaj tko je<br />

sastavio ovakvu vijest, odašiljući je posredstvom<br />

„Jutarnjega lista“ u javnost, nakanio<br />

je samo jedno: tu javnost zastrašiti, jer i budali<br />

je savršeno jasno da se ova vijest izruguje<br />

zdravom razumu. Svatko razuman<br />

istom će se zapitati kako bi to Zoran Šprajc<br />

šifrirao i komu bi on to kriptirano odaslao<br />

poruku usred svoje emisije – da ne razrađujemo<br />

sada temu Šprajcova fizičkog obračuna<br />

sa svakim tko bi mu s takvim prijedlogom<br />

teksta koji treba pročitati u Dnevniku<br />

HRT-a nadobudno prišao – no upravo u<br />

tome i jest poanta: tu razum staje, i na to<br />

pitanje razum nikada neće dobiti odgovor:<br />

ne samo da nikada nećemo razumjeti logi-<br />

19. prosinca 2011. Objektiv 37<br />



hrvatski Mediji ideološki relej<br />

ku ovih događaja nego su oni i imali namjeru<br />

stvoriti ambijent iracionalnog, ambijent<br />

nelagode, ambijent straha, unutar kojega su<br />

protagonisti ovakvih događaja, baš kao i takvi<br />

događaji, jedino mogući.<br />

jedna se osoba tereti, druga ne<br />

U hrvatske medije ovakve infamne „vijesti“,<br />

običaj je kazati, stižu iz famoznog<br />

obavještajnoga podzemlja. Krivo. To obavještajno<br />

podzemlje samo je manufaktura<br />

specijalizirana za proizvodnju bespoke<br />

informacija: radi se po narudžbi, i upravo<br />

je stoga ovdje kudikamo produktivnije doznati<br />

tko je naručitelj. U Hrvatskoj i inače s<br />

naručiteljima nemamo sreće, nikako da im<br />

vidimo lice, no ponešto se ipak može shvatiti<br />

zapitamo li se: Cui bono? Za čije dobro<br />

se objavljuju ovakve „informacije“?<br />

Pomozimo sebi – svatko za svoju vježbu<br />

može primjere potražiti sam, u sjećanju ili<br />

u novinama, svejedno – s par primjera:<br />

• Ivan Jarnjak više nije pod uskočkom<br />

istragom afere Fimi-media. Tako je još 2.<br />

prosinca odlučio USKOK, jer u istrazi nisu<br />

nađeni dokazi da bi bio počinitelj nekog od<br />

kaznenih djela za koja je bio osumnjičen.<br />

Tako glasi klasična formulacija vijesti o<br />

obustavi istrage protiv Ivana Jarnjaka. Jarnjaka<br />

je teretila bivša HDZ-ova blagajnica<br />

Branka Pavošević, koja je USKOK-u ispričala<br />

da je jednom prilikom osobno donio<br />

novac u stranku, kao i da joj je naređivao<br />

pojedine isplate. Može li itko u hrvatskoj<br />

javnosti odgovoriti na pitanje kako to da<br />


svjedočenje jedne te iste osobe, blagajnice<br />

Branke Pavošević, jednu osobu tereti, dok<br />

drugu ne? Tamo gdje je u slučaju šifriranih<br />

poruka stršao suvišak, ovdje zjapi manjak:<br />

Što to zapravo znači da za jedne svjedočanstvo<br />

neke osobe biva dovoljnom optužbom,<br />

dok za druge ti 'dokazi' ne dostaju?<br />

• HRT je prenio da Anto Nobilo, odvjetnik<br />

Josipa Boljkovca, tvrdi kako nije njegov<br />

klijent ubojica nego je to „drug Mićo”. Nobilo<br />

kaže kako je proveo svoju istragu koristeći<br />

dokumente koji su dostupni svim<br />

građanima pa i policiji. A part od nadnaravnih<br />

sposobnosti časnog Ante Nobila,<br />

koji u predahu između tae kwon do treninga<br />

i poslovnog razgovora s Končarom<br />

pronalazi u samostalnim istragama dokumente<br />

koji nepobitno dokazuju nevinost ili<br />

krivnju za događaje otprije 66 godina, no<br />

može li itko u Hrvatskoj odgovoriti na pitanje<br />

kako to da se cijela ova farsa oko uhićenja<br />

Josipa Boljkovca odvila u krugu osoba<br />

povezanih dugogodišnjim višestrukim<br />

vezama, i nije li možda onda slučaj da su<br />

poneka neprijateljstva ovdje hinjena i dogovorena,<br />

što će reći da su institucije sustava<br />

zlorabljene ne samo u privatne pred<br />

i postizborne svrhe već u jedinstvenu svrhu<br />

obmane javnosti? Zanimljivo je u tom<br />

smislu primijetiti da je cijeli događaj samo<br />

realizacija scenarija opisanog još u mjesecu<br />

travnju 2007. godine na jednom od znamenitih<br />

hrvatskih blogova, da su svi akteri<br />

događajem na različite načine profitirali,<br />

a da prvotna inspiracija animoziteta Bolj-<br />

kovca i Josipa Perkovića, čak ni u aluziji<br />

nije ni natuknuta.<br />

• Konačno, pogledajmo vijest s jednog od<br />

ovdašnjih portala: „Zanimljivo je da je Ranko<br />

Ostojić, iako je Ninu Pavića „obrađivao”,<br />

kod njega u EPH Holdingu dobio unosan i<br />

visokopozicioniran posao nakon što je otišao<br />

iz policije.” Tipična vijest i tipičan portal:<br />

tko o čemu, internet o Paviću, kad već<br />

tisak šuti. No, s onu stranu svake primisli<br />

o mogućoj pristranosti budućeg ministra<br />

policije Ranka Ostojića, ipak je fascinantno<br />

da u hrvatskoj štampi možete pročitati<br />

tekst o bilo čemu, svemu i svačemu, ali ne<br />

o jednoj nevjerojatnoj okolnosti: o činjenici<br />

da je dosadašnji ministar policije Tomislav<br />

Karamarko surađivao s Ninoslavom Pavićem,<br />

baš kao što je budući ministar policije<br />

Ranko Ostojić radio za Ninoslava Pavića!<br />

U tome smo jedinstvena zemlja na svijetu:<br />

naši ministri policije izravno rade s vlasnikom<br />

najvećega medijskog pogona u zemlji!<br />

Bez velikih misli, zaključaka i rezimea,<br />

čak i rezignacije, kažimo na kraju da je<br />

možda upravo to razlog da se u izdanjima<br />

toga pogona onda javljaju nepotpisani, redakcijski<br />

tekstovi koji šifrirane poruke<br />

odašilju kroz Šprajcov Dnevnik. Napokon,<br />

za čije se onda dobro stvara taj informacijski<br />

kaos, to ozračje zebnje?<br />

Dajte, molim vas, ako nas i prave budalama,<br />

ne pravimo se blesavi: pa ako iz teksta<br />

ova tri primjera izuzmemo blagajnicu koja<br />

hoće ići na more, pitanje je za milijun kuna:<br />

A što povezuje ostale spomenute?


brisani Prostor<br />

POSTIZBORNA ANALIZA<br />

HDZ je promašio ‘ceo fudbal’<br />

Rezultati parlamentarnih izbora u Hrvatskoj potvrdili su nekoliko<br />

važnih trendova u ponašanju birača i poslali opomenu<br />

pred isključenje ili isključenje strankama i (bivšim) liderima<br />

koji ne razumiju prostor u kojem djeluju i vrijeme u kojem se nalaze.<br />

Stranke Kukuriku koalicije (SDP, HNS, IDS i HSU) imaju legitimno<br />

pravo nazivati se pobjednicima izbora. Pobjedu ne umanjuje<br />

činjenica da je koalicija dobila oko 120 tisuća glasova manje<br />

nego što su ove četiri stranke dobile pojedinačno na parlamentarnim<br />

izborima 2007. godine, kada je slavio danas ozloglašeni<br />

Ivo Sanader i HDZ, jer je cilj izbornog nadmetanja, logično, osvajanje<br />

izvršne vlasti. Podsjetimo, na izborima<br />

prije četiri godine, HNS-u je „propalo”<br />

40 posto glasova, a HSU-u nevjerojatnih<br />

87 posto glasova! Ukratko, možemo reći<br />

kako se Kukuriku savez isplatio svim akterima<br />

jer na lijevom centru nije bilo „propalih”<br />

glasova: SDP je osvojio rekordan<br />

broj mandata i daje premijera. HNS je također<br />

osvojio rekordan broj mandata u<br />

parlamentu. HSU se vratio na maksimum<br />

iz 2003. godine kada je, kao i danas, imao<br />

tri mandata, a IDS je, uz mandate, dobio<br />

mogućnost sudjelovanja u izvršnoj vlasti.<br />

S druge strane, Hrvatska demokratska<br />

zajednica tijekom dva vladajuća mandata<br />

učinila je sve da rastoči stranke desnog<br />

centra i birače ove opcije natjera da osta-<br />

nu kod kuće na izborni dan. No, kako izbori nisu samo puki zbroj<br />

glasova, jednako je važno iščitati temeljne vrijednosne poruke<br />

koje su vidljive iz rezultata ovih izbora.<br />

HDZ je bio nositelj tradicionalnih vrijednosti i (pre)dominantno<br />

je naglašavao politike identiteta – sjetimo se plašenja birača<br />

„crvenom” opasnošću, novom Jugoslavijom, povratkom komunizma<br />

i slično. Jadranka Kosor je promašila „ceo fudbal” (ako<br />

smijemo biti ironični) igranjem na kartu identiteta – tako su barem<br />

pokazali rezultati ovih izbora – nije uspjela mobilizirati čak<br />

ni svoje birače!<br />

Teško da bi itko, pri zdravom razumu, mogao tvrditi da je Hrvatska<br />

prije četiri godine bila bogata zemlja, ali zasigurno je bilo<br />

više novca u optjecaju nego danas. HDZ je tada, očito, stvorio klijentelističku<br />

mrežu u kojoj je upravljanje državnim resursima<br />

bilo zapravo shvaćeno kao raspodjela plijena pri čemu je važila<br />

deviza „tko bliže oltaru, bolje misu čuje”. Time je politika postala<br />

puki instrument stjecanja osobnoga materijalnog bogastva, ali i<br />

moći koja je od institucija pravila cirkus, a od zakona obična slova<br />

na papiru. Konkretno, HDZ-ov klijentelizam proizveo je ogro-<br />


mnu količinu građana koji, legalno ili nelegalno, ovise o budžetu<br />

koji je dolaskom krize bio sve tanji. No, vrijeme u kojem se novac<br />

dijeli šakom i kapom je iza nas. Grubo rečeno, kombinacijom klijentelizma<br />

i politike identiteta HDZ je uspio skupiti 563 tisuće glasova<br />

građana što je (čak ili samo?) 275 tisuća glasova manje nego<br />

na izborima 2007. godine.<br />

Osim što je, opterećen nevjerodostojnošću i korupcijom, HDZ<br />

uspio smanjiti svoj birački korpus, uspio je i „utopiti” Hrvatsku seljačku<br />

stranku. Iako je ova stranka dobila više od 70 tisuća glasova,<br />

izborni prag je prešla samo u II. izbornoj jedinici, a ovaj sunovrat<br />

HSS-a opomena je „pred isključenje” birača zbog „držanja<br />

ljestvi” HDZ-u i sudjelovanja u raspodjeli<br />

plijena, kao i zbog lošeg stanja u poljoprivredi<br />

koja bi trebala biti područje užeg interesa<br />

HSS-a.<br />

Ostale stranke na desnici, prije svega,<br />

HSP Ante Đapića (Danijela Srba), HSP<br />

A.S. Ruže Tomašić, Hrast, HČSP… nisu<br />

se uspjele nametnuti zbog razjedinjenosti<br />

čiji je produkt rasipanje glasova i potpuno<br />

potonuće na izborima. Iščitavajući „programe”<br />

ovih stranaka i uzimajući u obzir<br />

kompetentnost i vjerodostojnost njihovih<br />

lidera, možda je njihov rezultat zapravo –<br />

jurica galešić,<br />

dobar za Hrvatsku. No, postoji još jedna<br />

mag. politologije<br />

stranka, ako je tako možemo nazvati, koja<br />

se može smatrati pobjednikom – riječ je o<br />

Hrvatskim laburistima Dragutina Lesara.<br />

Dobili su velikih šest mandata i 121 tisuću glasova. Laburisti su<br />

„pokupili” veliki broj protestnih glasova na ljevici, bili su nositelj<br />

radničkog „štiha” i uporno pozivali na vrijednosti rada iako njihov<br />

lider, primjerice, osim sindikalnog i saborskog, nema staža<br />

u realnom radnom sektoru. Laburisti su, naprosto, bili na pravom<br />

mjestu u pravo vrijeme, kao i nezavisni don Ivan Grubišić<br />

koji je osvojio dva mandata s pričom o povratku morala u politiku.<br />

Zaključno, budućnost ovog društva ovisi podjednako i o učinku<br />

Kukuriku koalicije u sljedećem mandatu, ali i o eventualnom<br />

„demokratskom provjetravanju” HDZ-a koji će, naravno, ostati<br />

stožerna stranka desnog centra i nositelj demokršćanskih vrijednosti.<br />

S nacionalističkom frazeologijom i folklorom moguće<br />

je raskrstiti samo demokratskom preobrazbom HDZ-a iz pokreta<br />

u političku stranku. Ako se to dogodi, Kukuriku koalicija imat<br />

će ozbiljnu oporbu koja se bavi pravom politikom – strategijom redistribucije,<br />

održanja i uvećanja državne imovine. I više nikada<br />

sustav neće proizvesti premijera koji je u zatvoru zbog korupcije.<br />

Objektiv na ovim stranicama otvara prostor autorima koji žele<br />

izraziti svoje mišljenje i stav o ključnim društvenim pojavama,<br />

problemima i trendovima koji oblikuju budućnost<br />

IZ KUTA NEUROZNANOSTI<br />

Ubojice – posljedica slobodne<br />

volje ili poremećena mozga?<br />

Kada bi zanstvenici i forenzični pasihijatri mogli podastrijeti<br />

dovoljno dokaza da isključivo mozak dirigira mišljenje i ponašanje<br />

te da čovjek nema tzv. „slobodne volje”, odvjetnici bi u<br />

bliskoj budućnosti mogli uvjeriti porotu da optuženici možda i<br />

nisu odgovorni za počinjena kaznena djela. Pokušajte zamisliti<br />

da ste porotnik u slučaju višestrukog ubojstva i da nikad niste niti<br />

čuli za riječ neuroznanost, što većina prosječnih ljudi objektivno<br />

nije čula. U uobičajenom scenariju porotnici<br />

takva zločinca osude na maksimalnu zatvorsku<br />

ili smrtnu kaznu. Međutim u ovom<br />

zamišljenom slučaju jedan od sudskih vještaka<br />

je forenzični psihijatar sa znanjem<br />

iz neuroznanosti koji nizom modernih slika<br />

ubojičina mozga dokazuje da čin ubojice<br />

nije bio „akt slobodne volje”, nego isključivo<br />

akt njegova oštećenog/disfunkcionalnog<br />

mozga koji je kemijski drugačiji i dodatno<br />

„pretovaren” lošim iskustvima trajno pohranjenima<br />

u memoriji. Presuda bi u tom<br />

slučaju bila najvjerojatnije oslobađajuća<br />

ili u najgorem slučaju obvezno liječenje na<br />

odjelu forenzične psihijatrije.<br />

Legalne i etičke implikacije moderne neuroznanosti<br />

su polako ali sigurno poče-<br />

le zadirati u sve pore društva. Ako je netko ubojica ili pedofil,<br />

je li to posljedica njegove slobodne volje ili njegova “poremećena<br />

mozga”? Ako je netko terorist i ako je ubio stotine ljudi jer mu<br />

je to „netko viši” naredio, je li kriv on ili njegov mozak koji sluša<br />

poruke koje dolaze „direktno s neba”, tj. je li bio psihotičan kod<br />

počinjenja takva djela? Ili su takvom teroristu ideolozi „oprali<br />

mozak”? Presude bi u takvim slučajevima dobile jednu sasvim<br />

drugu dimenziju koja se ne bi sviđala tradicionalnom pravosuđu,<br />

ni društvu općenito. Moderna je znanost donijela niz novihspoznaja,<br />

skinula nekolicinu stigmi i promijenila puno zakona.<br />

Međutim, još uvijek postoje snažne debate u javnosti oko korištenja<br />

znanstvenih dokaza u pravne i ostale svrhe. Progres u neuroznanosti<br />

i tehnologiji otvara Pandorinu kutiju gdje se, čini se,<br />

i oni najspretniji teško mogu snaći. Izradba je novih zakona neophodna,<br />

no i dalje se postavlja temeljno pitanje na koje se još<br />

uvijek ne zna odgovoriti; kakva je točno veza između funkcije<br />

mozga i slobodne volje pojedinca? Danas se vrlo dobro zna da<br />

postoji genetski određeno nasilničko ponašanje, genetska sklonost<br />

ovisnosti i sl. Temeljem tih spoznaja postavlja se niz pitanja<br />

od kojih je jedno najvažnije: treba li kriminalca osuditi na doživotnu<br />

ili smrtnu kaznu ili ga liječiti, mijenjati rad njegova mozga<br />

i u konačnici rehabilitirati?<br />

Logika znanstvenika otprilike ide ovako: mozak određuje um<br />

i mozak je podložan svim pravilima iz fizičkog svijeta. Ako je fizički<br />

svijet jasno (pred)određen i uvjetovan, onda i naš mozak<br />

mora biti jasno (pred)određen i uvjetovan. Ako je to zaista tako,<br />

onda prvo pitanje koje proizlazi iz prethodnog<br />

logičnog slijeda glasi: jesu li i naše<br />

misli koji proizlaze iz mozga već unaprijed<br />

određene? U tom slučaju slobodna volja<br />

koju mislimo da imamo nije ništa ništa<br />

drugo nego samo jedna velika iluzija. Ako<br />

je slobodna volja zaista samo iluzija, onda<br />

kompletna koncepcija o „odgovornosti za<br />

vlastite postupke” mora na veliku reviziju.<br />

Naime, jesmo li onda zaista odgovorni za<br />

na naša djela?<br />

Iako je ova ideja progonila filozofe de-<br />

setljećima, danas se njome bave forenzič-<br />

dr. sanja radeljak,<br />

ni psihijatri-vještaci, neuroznanstvenici,<br />

forenzički vještak<br />

pravnici i političari. Odvjetnici kriminalaca<br />

traže onu malu „rupu u mozgu”, nekakvu<br />

disfunkciju na slikama mozga svojih<br />

branjenika kako bi ih oslobodili krivnje i uzeli svoj novac. Gdje<br />

je granica? Istovremeno mora biti jasno da bez obzira što bi se<br />

uzrok nekog kriminalnog djela mogao pripisati promijenjenim<br />

procesima u mozgu, ta činjenica nikako ne znači da je počinitelj<br />

nevin i da ne mora odgovarati za svoje postupke. Još 80-ih godina<br />

prošlog stoljeća postavljena je neuroznanstvena teorija determinizma,<br />

koja pokazuje da se mozak aktivira oko 1 sekunde prije<br />

neke svjesne radnje kao što je pokret rukom. To znači da mozak<br />

nesvjesno donosi odluku o svjesnoj radnji prije nego je ona izvršena.<br />

Što znači da naš mozak zna za našu odluku 300 milisekundi<br />

prije naše svijesti. Taj bi znanstveni dokaz govorio u prilog da<br />

je naša slobodna volja samo iluzija. Je li to baš tako? Nije, jer ipak<br />

postoji jedan period od 100 milisekundi u kojem možemo ipak<br />

odustati od svjesnog pokreta ili ga spriječiti. I to vlastitom voljom<br />

ako mozak nije oštećen ili na neki način disfunkcionalan. Iz svega<br />

proizlazi da ljudski mozak, iako možda ne može dirigirati slobodno<br />

„hoću”, ipak može svjesno odlučiti u korist „neću” i to u<br />

slučaju da nije dokazano nikakvo znatno oštećenje mozga.<br />


portfolio<br />

kutiJe šibica, ciklus Mali grad<br />

Adeo Marković<br />

Adeo Marković (1984) rođen je u Zagrebu. Završava studij filozofije, bavi se<br />

grafikom, fotografijom i nekom vrstom „dizajna s porukom”.<br />

Prvi likovni kritičar koji je prepoznao nešto novo u njegovim radovima bio je,<br />

sad vec pokojni, prof. Juraj Baldani, jedan od legendi hrvatske likovne kritike<br />

i novinarstva. Također profesor filozofije Hrvoje Lasić O.P. prati jedan ciklus<br />

mladog autora. Već od prve izložbe i sam piše osvrte na svoje radove. Za tri<br />

posljednje izložbe isključivo sam piše tekst kojim se osvrće i tumači svoje misli<br />

koje prenosi na papir i platno. Imao je osam samostalnih izložbi u posljednjih<br />

nekoliko godina. Posljednja je bila u prosincu ove godine (2011) s naslovom<br />

Plastic smile, u kojoj se između ostalog bavi tematikom hiperaktivnosti kod<br />

odraslih...<br />


Objektiv 26. rujna 2011.<br />

26. rujna 2011. Objektiv 43


ManiPulacijaMa do besPravniH kvadrata<br />

Ministarstvo građevine poslalo je<br />

zagrebačkoj Skupštini dokument<br />

u kojem nepobitno potvrđuje da<br />

su izmjene GUP-a, rađene pod<br />

krinkom ispravaka, protuzakonita<br />

radnja i kako je time nanesena<br />

golema šteta Gradu Zagrebu, a<br />

uostalom, i njegovu proračunu<br />


Piše: sanjin ŠPanOviĆ<br />


Baš sada kada je Ivo Sanader<br />

izišao iz pritvora, Milanu Bandiću<br />

prijeti privremeni boravak<br />

u Remetincu. A tamo bi,<br />

nije to nemoguće, zagrebački<br />

gradonačelnik mogao završiti po istom<br />

scenariju kao i bivši premijer, osoba s kojom<br />

je Bandić svojedobno bio u boljim odnosima<br />

nego sa svojim, tada stranačkim,<br />

šefom Zoranom Milanovićem.<br />

Naime, Ministarstvo građevine poslalo<br />

je Skupštini dokument u kojem nepobitno<br />

potvrđuje da su izmjene GUP-a, rađene<br />

pod krinkom ispravaka, protuzakonita<br />

radnja i kako je time nanesena golema šteta<br />

Gradu Zagrebu, a uostalom, i njegovu<br />

proračunu.<br />

Taj je isti dokument koji Objektiv ima u<br />

posjedu, osim u Skupštinu, državna tajnica<br />

poslala i DORH-u, koji je odavno otvorio<br />

istragu u ovom slučaju. Za razliku od<br />

mnogih drugih kaznenih prijava u kojima<br />

se kao glavni lik spominje Bandić, u ovoj je<br />

policija djelovala i istraživala. No, stali su<br />

upravo na ovom dokumentu koji su čekali<br />

još od srpnja kada je, neslužbeno doznajemo,<br />

taj dopis i napisan.<br />

Tada je smijenjena Marina Matulović<br />

Dropulić, na čelo je došao Branko Bačić i<br />

HDZ-ovci su kalkulantski odlučili pričekati<br />

izbore i mogućnost koaliranja s Bandićem.<br />

(Da su to zaista i učinili, HDZ bi imao<br />

četiri mandata više, a Kukuriku četiri manje<br />

jer bi i onih Bandićevih dva, tri posto po<br />

D'Hontovoj metodi bilo dovoljno za dodatnog<br />

zastupnika u svakoj izbornoj jedinici).<br />

I sada, kada više nema druge, Ministarstvo<br />

pušta taj dokument, a u Zagrebu nastaje<br />

panika. U skupštinskim hodnicima<br />

jer ne znaju što će s, sada je to i službeno,<br />

ilegalno izgrađenim zgradama, a u Gradskoj<br />

upravi jer, sada je i to službeno, više<br />

nema izvlačenja već se mora priznati kriminalna<br />

djela. Točnije, njih 215!!!<br />

prva na redu Greta, ali ne Garbo<br />

A za ta kriminalna djela netko mora od-<br />

govarati. Prva koja će neke stvari morati<br />

ispričati i objasniti DORH-u bit će Greta<br />

Augustinović Pavičić, bivša tajnica Skupštine<br />

koja je sve potpisivala i čiji je potpis<br />

jedini pravi dokazni materijal.<br />

Ostalo će sve ići po usmenim svjedočanstvima<br />

jer potpisa gradonačelnika nema<br />

nigdje, a upravo se on neprestano u ovom<br />

slučaju spominje kao nalogodavac ovih<br />

radnji. Zbog toga je zaista za vjerovati da<br />

bi scenarij rješavanja ove istrage mogao<br />

počivati na istom principu kao i oni kontra<br />

Ive Sanadera. Već je jednom bilo objavljeno<br />

na naslovnici jednih dnevnih novina<br />

kako je Augustinović Pavičić, bivša tajnica<br />

Skupštine, rekla da je sve radila po nalogu<br />

Milana Bandića. Kasnije je to brže-bolje<br />

demantirano, ali tu informaciju o iskazu<br />

kasnije su ponavljali mnogi.<br />

I zato, zaista ne treba čuditi ako tajnica<br />

Skupštine po principu oprosnice, svjedoka<br />

pokajnika, otkrije cijelu zapovjednu liniju<br />

DORH-u i optuži Bandića. Pogotovo kada<br />

nakon nje, kao svjedoke, Mladen Bajić pozove<br />

sve sadašnje zastupnike SDP-a.<br />

Svi oni su, potvrdili su to za govornicom<br />

Skupštine i Tomislav Saucha i Jurica Meić,<br />

gledali kako Milan Bandić zvjerski napada<br />

i verbalno vrijeđa sadašnju tajnicu Skupštine<br />

Jadranku Blažević jer ona ne želi raditi<br />

isto kao što je radila njezina prethodnica,<br />

potezima pera mijenjati cijeli grad i<br />

omogućavati enormne zarade privatnim<br />

investitorima na štetu proračuna.<br />

Blažević je, naime, svih 25 novih ispravaka<br />

koje je Bandić želio progurati poslala<br />

Ministarstvu graditeljstva na mišljenje i<br />

tako spriječila nastavak iznimno unosnog<br />

biznisa.<br />

MiNistaRstvO pOtvRdilO:<br />

izmjene Gup-a zagreba<br />

protuzakonita su radnja<br />



ManiPulacijaMa do besPravniH kvadrata<br />

Greta Augustinović Pavičić navodno je<br />

radila po Bandićevu nalogu<br />

Na kraju, Bajić će sigurno imati nešto pitati<br />

i Željka Horvata, danas savjetnika gradonačelnika,<br />

a tada zamjenika Davora Jelavića,<br />

pročelnika Ureda za graditeljstvo.<br />

Horvat je bio taj koji je cijelu proceduru u<br />

ime Poglavarstva, a kasnije Gradske uprave<br />

provodio, a i njegovi potpisi postoje na<br />

nekim dokumentima. Taj isti Horvat je<br />

mjesecima branio Bandića, Gretu i ostale<br />

od napada skupštinske većine, govoreći da<br />

je sve bilo po zakonima i propisima.<br />

po Sanaderovu scenariju<br />

Svi podatci i spoznaje na kraju lako<br />

mogu dovesti i do pozivanja gradonačelnika<br />

na obavijesni razgovor. Na tom razgovoru<br />

Bandić bi se, lako je moguće, mogao<br />

braniti isto kao što se Sanader branio<br />

na onoj snimci puštenoj na Youtubeu prošli<br />

tjedan.<br />

„Svi su se pozivali na mene, ali ja ništa<br />

nisam znao. Ja sam samo delao, a oni su<br />

to zakuhali. Pa rekel sam ja još na Skupštini<br />

da je tu bilo svinjarija” – lako bi ovako<br />

nešto mogao govoriti Bandić pred Bajićevim<br />

istražiteljima. Kada je afera GUP otkrivena,<br />

svi su mislili da je to još jedan u<br />

nizu slučajeva, poput afere nadstrešnica ili<br />

pročistača koji neće nikada dobiti epilog.<br />

Možda bi i bilo tako da nema dvaju važnih<br />

detalja. Prvi je da je to prva Bandićeva afera<br />

otkrivena nakon što je izbačen iz SDPa<br />

i da je tu istragu u ime Skupštine vodio<br />

Tomislav Saucha, mladi zastupnik koji je<br />

sate proveo čitajući karte i ispravke s Vesnom<br />

Fabijanić Križanić, tajnicom Povjerenstva<br />

i danas SDP-ovom zastupnicom u<br />

Saboru. Skupština je s njima odradila sve<br />

do kraja i dovela DORH i ostale pred gotov<br />

čin da se ne mogu izvlačiti do kraja kao<br />

u drugim slučajevima. Drugo, u ovom slučaju<br />

postoje pismeni tragovi i potpisi ljudi<br />

bliskih Bandiću koji se ne mogu izmotavati<br />

i govoriti da ništa nisu znali.<br />

A kako će sve završiti, ovisi samo o Mladenu<br />

Bajiću koji sada ima otvoren slučaj<br />

završiti ga do kraja.<br />


otkrivamo što piše u<br />

nalazu ministarstva<br />

Josipa Blažević-Perušić, državna tajnica<br />

Ministarstva zaštite okoliša, prostornog<br />

uređenja i graditeljstva poslala<br />

je u ponedjeljak popodne Skupštini<br />

grada Zagreba mišljenje u kojem je<br />

napisala kako ispravci GUP-a, rađeni<br />

u periodu od 2005. do 2009. godine,<br />

nisu bili ništa drugo nego protuzakoniti<br />

akti koji su zapravo bili izmjene GUP-a,<br />

a da pritom nisu prošli rasprave i izglasavanje<br />

u Skupštini.<br />

Da pojednostavimo, Skupštini je konačno<br />

priznato kako su ispravci kojima<br />

je potezom jednog pera mijenjana<br />

izgradljivost i namjena izgradljivosti na<br />

215 lokacija u Zagrebu, brisane cijele<br />

ulice i kompletna komunalna infrastruktura,<br />

zapravo najveće kriminalno<br />

obilježje jedne ere.<br />

Time je Skupštini<br />

dano za pravo da<br />

još više ponavlja<br />

da taj, usudimo se<br />

i dalje reći, najveći<br />

kriminal jedne ere,<br />

konačno treba<br />

procesuirati, što<br />

DORH već neko<br />

vrijeme ne čini.<br />

Objektiv je u posjedu<br />

mišljenja Ministarstva graditeljstva<br />

poslanoga Gradskoj skupštini i DORHu<br />

u vezi s aferom GUP-a u kojoj je<br />

potezom pera pod krinkom ispravaka<br />

rađena izmjena GUP-a mimo zakona<br />

i propisa, te detaljnoga inspekcijskog<br />

nadzora Urbanističke inspekcije.<br />

U ovom nalazu na 28 stranica stoji<br />

kako su Generalni urbanistički plan,<br />

Generalni urbanistički plan Sesvete i<br />

26 urbanističkih planova u razdoblju<br />

od 2006. do 2009. godine ispravljani<br />

47 puta kroz 241 točku. Od toga su<br />

pod krinkom tehničke pogrješke prostorni<br />

planovi nezakonito izmijenjeni 46<br />

puta kroz 203 točke. U ovih 46 slučajeva<br />

trebala se raditi izmjena prostornog<br />

plana na način da je o njima raspravljala<br />

i odlučivala Gradska skupština.<br />

U 45 slučaja u nalazu Urbanističke<br />

inspekcije napisano je kako su ispravci<br />

zapravo izmjena i dopuna prostornog<br />

plana, dok je u samo jednom slučaju<br />

napisano da se ispravkom nezakonito(!)<br />

promijenio prostorni plan. Taj<br />

jedan jedini slučaj je slučaj naselja<br />

Sopnice - Jelkovec.<br />

To je naselje Milan Bandić izgradio<br />

2008. godine da bi se osigurala prodaja<br />

i najam najjeftinijih stanova u Zagrebu<br />

i da bi se zbrinuli socijalni slučajevi<br />

u Zagreb. Time je Bandić sebi priskrbio<br />

na tisuće glasova potrebnih za prve<br />

neposredne izbore za gradonačelnika<br />

održane u proljeće 2009. godine.<br />

„Uvođenje novih odredbi i dopuna<br />

formulacija u odredbama Odluke, te<br />

izmjene u kartografskim prikazima<br />

Elaborata Plana, temeljem odredbe<br />

članka 77. Zakona, kojom je propisano<br />

da detaljni plan uređenja detaljno<br />

razrađuje, između<br />

Josipa<br />

Blažević-<br />

Perušić<br />

ostalog, uvjete za<br />

gradnju i uređenje<br />

pojedinih zahvata<br />

u prostoru, osobito<br />

u odnosu na<br />

njihovu namjenu,<br />

položaj, veličinu,<br />

opće smjernice<br />

oblikovanja i način<br />

priključivanja<br />

na komunalnu<br />

infrastrukturu, provodi se u postupku<br />

izmjene i dopune tog plana”, piše<br />

u obrazloženju nalaza Urbanističke<br />

inspekcije da su ispravci rađeni nezakonito!<br />

U nalazu stoji kako se ispravkom zapravo<br />

omogućilo sprječavanja postojanja<br />

potrebnih antenskih stupova, ambulante,<br />

mjenjale namjene građevina i,<br />

kao najvažnije – omogućilo slobodno<br />

nadopunjavanje drugih građavina i<br />

sadržaja javne i društvene namjene!<br />

„Ovo je skandalozno i šokantno. Ovo<br />

je takav problem ostavljen našoj vladi<br />

da je to nevjerojatno. Što bi mi sada<br />

trebali, i to naselje porušiti? Morat<br />

ćemo legalizirati sve izgrađene objekte<br />

koji su se našli pod ovom aferom GUP.<br />

No, isto tako DORH mora, ali mora<br />

ovu istragu završiti čim prije jer je ovo<br />

nevjerojatno”, rekao nam je naš sugovornik<br />

iz SDP-a koji se razumije u ovu<br />

tematiku.


PrOPast Hac-a<br />

Davanje autocesta u koncesiju<br />

ispuhani probni balon<br />

Mijat Stanić<br />

Piše: Miroslav edvin habek<br />


Hrvatske autoceste probile<br />

su sve limite zaduživanja i s<br />

ukupno 22,7 milijardi kuna<br />

duga (bez kamata) ulaze u<br />

iduću godinu u kojoj im slijedi<br />

bitka za preživljavanje, ali i novi model<br />

upravljanja kojim se želi to javno poduzeće<br />

– simbol korupcije napokon svesti na racionalno<br />

poslovanje.<br />

Ozbiljnost katastrofe u HAC-u koji upravlja<br />

sa 880 kilometara naših autocesta pokazuje<br />

i prvi probni balon Kukuriku koalicije<br />

koja je još prije izbora izišla u javnost s projektom<br />

da mirovinskim fondovima putem<br />

koncesija ponudi upravljanje autocestama.<br />

Na taj bi način, kako je rekao Radimir Čačić,<br />

zarada ostala hrvatskim građanima.<br />

To je ujedno bio i jedini projekt upravljanja<br />

nekim od javnih poduzeća koji je dosad<br />

predstavila Kukuriku koalicija što, kako<br />

upućeni tvrde, samo dokazuje ozbiljnost situacije<br />

i mogući slom trenutačno dužnički<br />

najugroženijega javnog poduzeća – HACa<br />

i to u najneugodnijim, prvim mjesecima<br />


kukuriku<br />

koalicije<br />

„Dosadašnja su iskustva pokazala da svaka priva-<br />

tizacija ili davanje pod koncesiju bilo kojeg državnog<br />

dobra ima za posljedicu višestruki rast cijena”<br />

nove vlasti. S druge strane, ni bivša vlast<br />

nije gubila vrijeme jer je u izbornoj godini<br />

i pred sam kraj mandata HDZ-ove vlade za<br />

donošenje važnih financijskih odluka, zakucala<br />

posljednji čavao u svoj model upravljanja<br />

HAC-om odobrivši im jamstvo za<br />

kredit od 270 milijuna eura – ili više od dvije<br />

milijarde kuna. Upućeni tvrde da će čak<br />

90 posto tog kredita biti utrošeno za otplatu<br />

starih dugova i napominju da je sklopljen<br />

izrazito nepovoljan kreditni aranžman koje<br />

će, naravno, skupo platiti netko drugi u budućim<br />

vremenima. Dokumenti u posjedu<br />

Objektiva to i dokazuju.<br />

Naime, HAC se obvezao da će, umjesto<br />

obročne otplate koju više ne može podnijeti,<br />

kredit vratiti konzorciju šest banaka jednokratno<br />

na sedmu godišnjicu potpisa ugovora<br />

o kreditu – dakle 2018.! I taj kredit,<br />

naravno ima instrument osiguranja na račun<br />

poreznih obveznika – državno jamstvo<br />

Republike Hrvatske. No, to nije i jedini,<br />

iako je posljednji, kredit za „krpanje” starih<br />

dugova HAC-a.<br />

nema ceste do dubrovnika<br />

Naime, ove se godine uz podršku i jam-<br />

stva HDZ-ove vlade HAC zadužio za 6,7 milijardi<br />

kuna od kojih se manje od dvije milijarde<br />

kuna planiralo uložiti u financiranje<br />

gradnje novih dionica autocesta. Naravno<br />

da u takvoj situaciji nema nikakve mogućnosti<br />

za završetak autoceste do Duborvnika,<br />

Podravskog ipsilona do Koprivnice i<br />

Bjelovara ili autoceste do Siska. Gotovo sav<br />

novac ide za otplatu dugova – otplatu kredita<br />

za koje su jamci građani Hrvatske.<br />

Podsjećamo da situacija nije blistava ni u<br />

idućoj – 2012. godini, kada prema najavama,<br />

na naplatu HAC-u dolazi oko pet milijardi<br />

kuna kredita, a godišnji su prihodi<br />

HAC-a oko 2,6 milijardi kuna. To zaduživanje<br />

posljedica je, kako mnogi tvrde, suludog<br />

vođenja tvrtke u posljednjih sedam godina<br />

koje su obilježile mnoge korupcijske afere,<br />

izvlačenja novca, preplaćivanje poslova,<br />

ali privođenja i uhićenja čelnika HAC-a te<br />

mnoga suđenja koja još traju. No, sada kao<br />

posljedica svega toga, upitan je i način kreditiranja<br />

za pokrivanje svih nagomilanih<br />

dugova – završna posljedica netransparentnosti<br />

u financiranju HAC-a. Na to upozoravaju<br />

i u Nezavisnom cestarskom sindikatu<br />

u kojem tvrde da sve ugovore u ime<br />

HAC-a sklapa predsjednik uprave.<br />

– Ni radnici putem Radničkog vijeća, a<br />

niti sindikati nisu upoznati ni o podizanju<br />

kredita ni u što će se on trošiti te dodaju da<br />

Uprava, protivno Zakonu o radu radničko<br />

vijeće, ne obavještava o svom poslovanju<br />

pa smo 25. studenog uputili zahtjev na koji<br />

još nismo dobili odgovor – poručuju u sindikatu.<br />

Čelnik Nezavisnog cestarskog sindikata<br />

Mijat Stanić, pak, objašnjava posljedice<br />

suludoga upravljačkog modela u<br />

HAC-u gdje su se netransparentnim donošenjem<br />

odluka o kreditnom zaduženju<br />

uz podršku HDZ-ove vlade, stvorili ogromni<br />

i gotovo nemoguće isplativi dugovi te<br />

izravno proziva i krivce.<br />

– Točan iznos zaduživanja mi nije poznat,<br />

ali znam da je većina kredita dizana<br />

za povrat dospjelih dugova po starim kreditima,<br />

a nešto manje za gradnju autocesta<br />

i održavanje. Jamac svih kredita je Vlada,<br />

odnosno država, pa je i dug zapravo njezin.<br />

HAC ne može bankrotirati jer je HAC<br />

ustvari samo državna agencija za realizaciju<br />

razvojnoga cestovnog infrastrukturnog<br />

projekta.<br />

Nemoguće je zamisliti da će se autoceste<br />

prestati održavati jer bi to izazvalo slom<br />

i privrede i turizma, a kredite država mora<br />

vraćati. Država je ta koja može bankrotira-<br />

ti, a ne HAC. Za ovako nerealno veliki dug<br />

HAC-a odgovorna je najviše Vlada. Treba<br />

samo usporediti cijenu kilometra autoceste<br />

prije HDZ-ove vlade i cijenu po kojoj je<br />

ona gradila. Pored Vlade najveću odgovornost<br />

snosi bivši premijer Sanader, a sada i<br />

Jadranka Kosor. Sanader jer je u HAC postavio<br />

svoje ljude koji su ga opljačkali, a Kosorica<br />

što je zatvarala oči pred svim skandalima<br />

koji kontinuirano prate HAC i od<br />

smjene bivše uprave. Odgovornost uprave<br />

je također velika, jedni su krali a drugi<br />

zatvarali oči pred pljačkom i sve potpisivali.<br />

Sav ostali dug posljedica je pljačke i raznoraznih<br />

manipulacija koje su kasnije Sa-<br />



PrOPast Hac-a<br />

naderovi ljudi izvodili. Tu pored pljačke<br />

mislim na raznorazna sufinanciranja državnih<br />

i ostalih cesta izvan pojasa autoceste.<br />

Najbolji primjer je cesta Gaženica –<br />

Zadar II koju je HAC sufinancirao sa 300<br />

milijuna kuna – poručuje Stanić i dodaje da<br />

je HAC u političke svrhe sufinancirao gradnju<br />

komunalnih objekata i infrastrukture,<br />

a u tu svrhu čak je donesen Zakon kojim se<br />

HAC obvezuje lokalnim zajednicama plaćati<br />

komunalnu naknadu za gradnju autocesta.<br />

Prema riječima čelnika Nezavisnoga cestarskog<br />

sindikata, prošla je vlast napravila<br />

i mnoge kolateralne štete koje tek treba<br />

procijeniti.<br />

Stanić protiv čačića<br />

– Pored navedenog, HAC je visokim vladinim<br />

dužnosnicima služio za zbrinjavanje<br />

isluženih HDZ-ovih političara i neperspektivnog<br />

umirovljenog vojnog i policijskog<br />

kadra i njihove rodbine. I taj trošak i štetu<br />

koju su oni nanijeli HAC-u treba preuzeti<br />

država. HAC je također opljačkan kroz<br />

druge sektore, a najviše pored Građenja<br />

kroz Sektor za održavanje. Pljačka se dogodila<br />

kroz radove i nabavku opreme i ostalog,<br />

primjerice – prometna signalizacija.<br />

Zaključak: da bi se utvrdio dug HAC-a, trebalo<br />

bi napraviti dubinsko snimanje kompletnog<br />

dosadašnjeg poslovanja, a to bi<br />

trebalo obaviti Državno odvjetništvo. Pregledati<br />

sve ugovore i troškovnike kao i ispitati<br />

opravdanost svakoga radnog mjesta.<br />

Na taj način dug HAC-a bi se sveo na trećinu<br />

sadašnjeg zaduženja - tvrdi Stanić koji<br />

ne štedi ni model davanja autocesta u koncesiju<br />

koji je ponudila nova vlast. Konkretno,<br />

ne štedi Čačića.<br />

– Čačićeva najava koncesije je prilično<br />

paušalna i njom se žele prikriti sve dubioze<br />

i problem uvaliti nekom drugom, po principu<br />

„brigo moja prijeđi na drugoga”.<br />

Po mišljenju Nezavisnoga cestarskog<br />

sindikata – koncesija nije dobro rješenje, i<br />

nitko pa ni nova Vlada nema pravo oprostiti<br />

pljačku i štetu nanesenu uhljebljivanjem<br />

politički podobnih kadrova na grbaču<br />

HAC-a.<br />

– Niti HAC, niti bilo koje drugo državno<br />

poduzeće ne može se „dati” nikomu pod<br />

koncesiju pa ni mirovinskim fondovima.<br />

Za svaku koncesiju mora se raspisati javni<br />

natječaj pa nitko ne može garantirati da će<br />

mirovinski fondovi ponuditi najpovoljniju<br />

ponudu. Čačić je već napravio štetu donošenjem<br />

odluke Vlade 2003. godine za<br />

davanje u koncesiju pravca Zagreb – Ma-<br />


za spas hac-a ne treba<br />

čačić, nego dorh!<br />

– HAC je osnovala koalicijska vlada 2001. godine. Čačić je 2003. godine izjavio da<br />

je za model gradnje i financiranja autocesta najzaslužniji Stanko Kovač, a da su uz<br />

Kovača za realizaciju projekta najzaslužniji on i Josip Sapunar. Koalicijska je vlast<br />

realno postavila stvar, modelom financiranja iz cestarine i goriva planirana je autocesta<br />

od Zagreba do Splita, od Bregane do Lipovca i od Zagreba do Goričana.<br />

Kalmeta je taj model proširio na autoceste malog prometa, a i cijene su vrtoglavo<br />

nerealno porasle pa je upropašten tzv. Čačićev model – poručuje Stanić nadovezujući<br />

se na nedavne Čačićeve riječi da je nakon ponovnog dolaska na vlast HDZ-a<br />

potpuno izokrenut model isplativosti postavljen 2001.<br />

– Nakon promjene vlasti kilometar ceste ne stoji više četiri milijuna eura nego 10, a<br />

godišnje se ne gradi 100 kilometara cesta nego tek 50. Srušena je cijela financijska<br />

konstrukcija, rekao je Čačić za jedan tjednik dodajući da imaju rješenje za posrnulu<br />

tvrtku, ali ne želi otkriti detalje potpune razrade. No, Stanić ima i odgovor prema<br />

kojem bivši suosnivač HAC-a nije ključan igrač.<br />

– Za spas HAC-a nije potreban Čačić, nego DORH, jer je potrebno utvrditi koliku<br />

je štetu HAC-u kroz pljačku, raznorazna sufinanciranja i uhljebljivanja politički podobnih<br />

kadrova učinila HDZ-ova vlada sa svojim menadžerima, tu štetu oduzeti<br />

od duga HAC-a, te dobrom organizacijom racionalizirati troškove. Nadalje HAC bi<br />

trebao preuzeti sve poslove koje može sam obavljati, a sve u svrhu zapošljavanja<br />

što većeg broja radnika i racionalizacije troškova i sebi i državi – zaključuje Stanić.<br />

celj. Odluku je kasnije na loš način proveo<br />

Kalmeta dajući koncesiju tvrtci Walter Bau<br />

koja je ubrzo bankrotirala. Time je načet<br />

razvojni projekt HAC, a strani koncesionar<br />

je podigao cijene i otjerao dobar dio prometa<br />

na sporedne ceste, a on i s umanjenim<br />

prometom zarađuje daleko više. Mislim da<br />

odluka o davanju autocesta pod koncesiju<br />

nije donesena, nego je ovo probni balon<br />

koji bi trebao provjeriti kako narod diše –<br />

zaključuje Stanić.<br />

Prema njegovim riječima narodu, ali i<br />

radnicima HAC-a ne bi se trebalo pretjerano<br />

svidjeti davanje autocesta u koncesiju.<br />

Probni balon mogao bi se brzo ispuhati<br />

jer davanje već izgrađenih autocesta u koncesiju<br />

najvjerojatnije bi značilo skuplje cestarine,<br />

spajanje HAC-a s tvrtkom Autocesta<br />

Rijeka – Zagreb i rezanje više od tisuću<br />

radnih mjesta u HAC-u u kojem je sada<br />

oko 2800 zaposlenih. Cijena litre benzina,<br />

iz koje se izdvaja 60 lipa za sufinanciranje<br />

HAC-a, ne bi se smanjila.<br />

– Dosadašnja su iskustva pokazala da<br />

svaka privatizacija ili davanje pod koncesiju<br />

bilo kojeg državnog dobra ima za posljedicu<br />

višestruki rast cijena ili usluga; od<br />

javnobilježničkih ovjera, telekomunikacijskih<br />

usluga do cestarine. Tako je cestarina<br />

za tunel Učka odmah nakon davanja<br />

pod koncesiju poskupjela sa 12 na 24 kune,<br />

a kasnije na 28 kuna. Na dionici Zagreb –<br />

Macelj cestarina je nakon potpisa koncesijskog<br />

ugovora poskupjela od 70 do 230%,<br />

ovisno o skupini vozila. Naknada iz goriva<br />

je uvedena zbog sufinanciranja gradnje autocesta<br />

i prema prvim planovima trebala bi<br />

prestati 2013. godine. S obzirom na to da je<br />

izgrađeno više dionica malog prometa, ako<br />

se ukine naknada iz goriva, trebat će iznaći<br />

neki drugi model financiranja. Ne vjerujem<br />

da će za te dionice itko pokazati interes<br />

za koncesiju, pa će vjerojatno još dugo cijena<br />

goriva biti opterećena naknadom za autoceste<br />

– rekao je Stanić i zaključio nove,<br />

socijalne rizike za novu vlast prihvati li se<br />

novog modela upravljanja HAC-om i otpuštanje<br />

radnika.<br />

– Za radnike HAC-a davanje autocesta<br />

pod koncesiju predstavlja rizik za radna<br />

mjesta i plaće. Ako Vlada ne bi uvjetovala<br />

zadržavanje radnika, vjerojatno bi privatni<br />

koncesionar smanjio standard održavanja<br />

i potražio jeftinije usluge od agencija za privremeno<br />

zapošljavanje ili vanjskih izvođača.<br />

Najava viška radnika od strane Čačića<br />

je paušalna. Istina je da u HAC-u ima puno<br />

uhljebljenih isluženih HDZ-ovih kadrova,<br />

kao i umirovljenog neperspektivnog vojnog<br />

i policijskog kadra koje bi trebalo potjerati<br />

iz HAC-a da može normalno funkcionirati.<br />

Vidjet ćemo hoće li nova vlast imati<br />

dovoljno hrabrosti to učiniti – zaključio je<br />

Stanić.


intervju sPlitski aktivist<br />

Piše: emir fulurija<br />


Nevjerojatan je cijeli niz<br />

pravosudnih pogrješaka<br />

koje su Državno odvjetništvo,<br />

ali i sud napravili<br />

u slučaju Tončija Majića.<br />

Ovaj splitski aktivist proteklih je dana<br />

bio pod silnom medijskom pažnjom<br />

zbog privođenja i slanja na psihijatrijsko<br />

vještačenje, a sve zbog toga što Majić<br />

mjesecima predsjedniku Ivi Josipoviću<br />

šalje pocijepane državne zastave kako<br />

bi ukazao na svoj pravosudni problem,<br />

odnosno slučaj koji traje već 30 godina.<br />

No, umjesto rješenja cijelog slučaja, uslijedila<br />

je cijela farsa. Majić je doživio nevjerojatna<br />

šikaniranja od strane suda i<br />

odvjetništva koji su se prema njemu u<br />

jednom trenutku ponašali kao prema luđaku,<br />

u drugom kao prema alkoholičaru<br />

i narkomanu, a cijelo vrijeme kao prema<br />

nekomu tko njih nije dostojan. Ovaj<br />

slučaj dokaz je kako kod nas pravosudni<br />

sistem gotovo uopće ne funkcionira, ali<br />

nakon svega se Majić ipak osjeća dobro.<br />

„Iako borba još nije završena, osjećam<br />

se kao pobjednik”, rekao nam je Majić i<br />

nastavio:<br />

„Suci i odvjetništvo u ovom su slučaju<br />

sebi pucali u nogu napravivši čitav niz<br />

neopreznih pogrješaka, počevši od optužbe<br />

da sam opasni alkoholičar i narkoman.<br />

Ja ne pijem, nisam nikada probao<br />

ni obični džoint, a kamoli neku drugu<br />

drogu. Sada se oni izvlače iz toga, ali im<br />

to neću dopustiti. Odnos snaga se promijenio<br />

pa će oni ili morati dokazivati na<br />

osnovi čega su me tako klevetali ili će se<br />

sudac ispričati zbog neugodnosti koje mi<br />

je nanio.<br />

Kada ste spomenuli suca Marka<br />

Benčića, nelogična je situacija<br />

da njega nije zanimao predmet djela<br />

već Vas je samo želio proglasiti<br />

neubrojivim.<br />

To je nevjerojatno. Čak su i urotnici<br />

protiv Hitlera, koji su 1944. pokušali izvršiti<br />

atentat na njega, pred njemačkim sudom<br />

dobili priliku da nešto kažu, a meni<br />

ni to nije omogućeno.<br />

Komu bi trebalo odgovarati da<br />

se Vas proglasi neubrojivim?<br />

Srce cijele priče je činjenica da sam ja<br />

prozivao gospodina Mladena Bajića u<br />


slučaju Lora i moram priznati kako me<br />

javnost ugodno iznenadila i brzo shvatila<br />

tu poveznicu. Nije slučajno da se povede<br />

jedan vrlo grubi pravosudni napad na<br />

najvećeg Bajićeva kritičara. Možda je on<br />

zaključio da mu samo nebo šalje priliku<br />

sa zastavom, ali se vara jer je ovo možda<br />

prilika iz pakla koja ga može koštati položaja.<br />

Slučaj nipošto nije na kraju. Sud i<br />

tužilaštvo ispucali su svu svoju municiju,<br />

pokazalo se ćorke, i sada je vrijeme da<br />

vide kako izgleda protunapad.<br />

Poprilično je neobično da je<br />

vještačenje zakazano u Zagrebu?<br />

Od početka ovog slučaja inzistira se<br />

da se proces vodi u Zagrebu. Niti ja djelo,<br />

odnosno nedjelo činim u Zagrebu,<br />

niti živim u Zagrebu, a oni znaju da mi<br />

je zdravlje narušeno i put naporan. Jednom<br />

sam se odazvao vještačenju, ali nakon<br />

što je sud odredio još dodatna dva,<br />

potpuno ista vještačenja, rekao sam:<br />

„Gospodo, dosta je, ako ste se mislili šegačiti,<br />

namjerili ste se na pogrešnog čovjeka”.<br />

Nitko to u pravosuđu nije ozbiljno<br />

shvatio i sada imaju veliku medijsku<br />

pompu koja je prešla granice Hrvatske.<br />

Prevezli su Vas u Zagreb samo<br />

da biste Vi odbili vještačenje?<br />

Vještačenju se ne morate podvrći.<br />

Njih uglavnom predlažu odvjetnici<br />

okrivljenih kako bi osigurali neke<br />

olakšavajuće okolnosti kada je već napravljeno<br />

neko krivično djelo. Ja ne doživljavam<br />

sebe kao osobu koja je napravila<br />

neko krivično djelo već radim jedno<br />

najmanje moguće zlo kojeg sam se mogao<br />

dosjetiti kako bih prisilio pravosuđe<br />

da radi svoj posao ne tražeći određenu<br />

presudu već samo okončanje procesa<br />

dugog 31 godinu.<br />

Vještačenje je trebalo biti<br />

obavljeno u privatnoj, a ne državnoj<br />

poliklinici i to od strane osobe<br />

za koju se sumnja da je u prošlosti<br />

već radila prljave poslove za Državno<br />

odvjetništvo.<br />

To je i dodatna potvrda farsičnosti<br />

čitava dosadašnjeg postupka da je vještačenje<br />

povjereno dr. Jadranki Zorić,<br />

psihologinji vrlo suspektne profesionalne<br />

reputacije zbog slučaja Brezovica.<br />

Odbio sam vještačenje i to se nije<br />

uklopilo u plan zagrebačkoga županijskog<br />

suda i tužilaštva, odnosno naše<br />

psihologinje koja je u jednom trenut-<br />

tonči Majić:<br />

Hitler je svojim<br />

atentatorima dopustio<br />

govoriti, a meni ne daju<br />

ku postala i bezobrazna.<br />

Možete li nam ukratko prepričati<br />

što se dogodilo prije 31 godinu?<br />

U listopadu 1980. doživio sam i jedva<br />

preživio prometnu nezgodu. Četiri<br />

sam puta bio klinički mrtav, a od mojih<br />

se ukućana tražilo da donesu odjeću<br />

za ukop. Ipak, preživio sam, ali s velikim<br />

zdravstvenim posljedicama, a sud je brzo<br />

utvrdio da je za nesreću kriv onaj drugi<br />

vozač koji je zbog toga bio u zatvoru. Građanska,<br />

odštetna parnica se od samog početka<br />

više nije vodila nego odgađala. Najveća<br />

pauza između dviju rasprava bila je<br />

9 godina. U cijeloj priči odgovoran je i Vrhovni<br />

sud, koji je 4 godine ladicama zadržavao<br />

moj predmet, a tek nakon što sam<br />

krenuo s 'građanskim protestom', navratnanos<br />

su spis vratili u Split. Nitko nije odgovarao<br />

na požurnice mojih odvjetnika, a<br />

to se događalo i u socijalističkom sistemu<br />

i u Hrvatskoj. Slučaj nije ubrzalo ni prihvaćanje<br />

jurisdikcije Europskog suda za<br />

ljudska prava u Strasbourgu jer je taj sud<br />

donio neshvatljiv zaključak da se ovaj slučaj<br />

njih ne tiče. Tek tada, nakon što sam<br />

na neki način potrošio sve pravne mogućnosti,<br />

počeo sam s nezakonitim načinom<br />

skretanja pažnje na ovaj slučaj, odnosno<br />

slanjem pocijepane zastave predsjedniku<br />

Josipoviću.<br />

Koji su Vaši sljedeći postupci,<br />

a što mislite koji su sljedeći postupci<br />

suprotne strane?<br />

Suprotna se strana sada vjerojatno<br />

plaši bilo što napraviti jer se boji reakcija.<br />

S druge strane, osobno se osjećam<br />

suodgovornim što je Bajić postao<br />

državni odvjetnik. Prije 10 godina mediji<br />

su bili preplavljeni pričama o Lori,<br />

a osoba koja se uvijek u tom kontekstu<br />

spominjala bio je Mladen Bajić, mladi,<br />

prodorni, neustrašivi državni tužitelj<br />

iz Splita. Kako je Hrvatskoj trebao<br />

državni odvjetnik, onda je Bajić uz pomoć<br />

Lore došao na to mjesto. Zaboravlja<br />

se kako smo slučaj Lora na neki način<br />

stvorili ja i moji kolege aktivisti, pa<br />

se znam šaliti kako sam Bajića upravo<br />

ja lansirao i evo što sam napravio<br />

Hrvatskoj; upropastio sam je. Moja je<br />

moralna odgovornost pomoći njegovu<br />

detroniziranju iz Gajeve, a njegov odlazak<br />

će biti dobar i za slučaj Lora jer<br />

dok god je Bajić na čelu DORH-a, Lora<br />

se neće riješiti.<br />


eurOzOna zakulisne igre<br />

Agencije koje<br />

procjenjuju kreditni<br />

rizik država i<br />

institucija ponekad<br />

nisu dovoljno stručne<br />

niti iskrene da bi im<br />

se moglo vjerovati<br />

Piše: Ozren POdnar<br />

hrvatski se rejting<br />

također trese<br />

Usporedno s nastojanjima<br />

Europske unije da dovede u<br />

red financije i uvjeri tržišta<br />

u sposobnost svojih članica<br />

da otplaćuju dugove, agencije<br />

za procjenu kreditnog rizika rade svoj<br />

dio posla: sabotiraju sve pokušaje čelnika<br />

Unije, tobože radi zaštite interesa ulagača.<br />

Nedavna prijetnja američke agencije za<br />

utvrđivanje rejtinga Standard and Poor's<br />

(S&P) o smanjenju kreditnog rejtinga za<br />

15 država eurozone izazvala je pad tržišta<br />

u danima prije briselskog summita na kojemu<br />

su Njemačka i Francuska progurale<br />

zamisao o jedinstvenoj fiskalnoj politici<br />

u zemljama eurozone i većini ostalih članica<br />

Unije. S&P je kao razlog svoje odluke<br />

naveo „nastavak nesuglasica među europskim<br />

kreatorima politike u pogledu načina<br />

na koji se treba boriti s neposrednom krizom<br />

povjerenja u tržište.”<br />

Prošle je godine hrvatski kreditni<br />

rejting snižen na BBB, što je još uvijek<br />

pristojno, u investicijskom rangu.<br />

No, domaći ekonomisti i političari<br />

smatraju da nam prijeti spuštanje na<br />

nižu stepenicu, u špekulativni rang.<br />

To bi smanjilo potražnju za hrvatskim<br />

obveznicama i poskupjelo naše<br />

zaduživanje, jer bismo morali ponuditi<br />

veće prinose da bismo privukli kupce.<br />

Premijer Zoran Milanović napomenuo<br />

je da bi Hrvatska do kraja ožujka<br />

trebala donijeti proračun za 2012.<br />

i sačuvati sadašnji kreditni rejting.<br />

Zamjenik guvernera Hrvatske narodne<br />

banke Boris Vujčić u intervjuu na<br />

HTV-u otkrio je da je razgovarao s<br />

predstavnicima Fitcha, Standard<br />

& Poor'sa i Moody'sa, koje su mu<br />

moody'sova sjekira<br />

Najava S&P-a je samo pogoršala napetosti<br />

usred dužničke krize eurozone pa ju je<br />

i BBC nazvao „netaktičnom”. Prijetnja ove<br />

agencije za rejting odnosi se i na Njemačku,<br />

Francusku i Austriju i Finsku, čije državne<br />

obveznice zasad nose najviši kreditni<br />

rejting AAA.<br />

„Ako Njemačka nema prvorazredni kreditni<br />

rejting, tko će ga onda imati u EU?”<br />

– komentirao je hrvatski nezavisni analitičar,<br />

Damir Novotny. Italija, kojoj je S&P<br />

već snizio rejting mogla bi doživjeti još jedno<br />

sniženje, što bi joj dodatno pogoršalo<br />

naznačile da će odluku o zadržavanju<br />

ili kresanju našeg rejtinga donijeti čim<br />

nova vlada iziđe s novim mjerama i<br />

novim proračunom.<br />

„Gledat će prvenstveno odlučnu<br />

akciju na smanjenju fiskalnog deficita,<br />

i to kroz rezanje rashoda. Žele u<br />

prvom redu akciju na rashodnoj<br />

strani. Druga stvar koju žele vidjeti<br />

je liberalnija regulativa tržišta rada.<br />

Napominju da je Zakon o radu rigidniji<br />

od mađarskog, a Mađarskoj je snižen<br />

rejting”, izjavio je Vujčić.<br />

uvjete kreditiranja. Jedine zemlje koje nisu nera francuske središnje banke i jednog od<br />

AGENCIJE ZA REJTING PONOVNO UDARAJU<br />

pod prismotrom agencije su Cipar, čiji je<br />

rejting već snižen, te Grčka, čije su obveznice<br />

otprije proglašene „smećem” prikladnim<br />

samo za špekulante. Uoči summita 8.<br />

kreatora politike Europske centralne banke<br />

(ECB), Christiana Noyera.<br />

„Agencije za ocjenu kreditnog rejtinga<br />

stvaraju opasnost od dodatnog pogorša-<br />

i 9. prosinca, S&P je izdao upozorenja i u nja dužničke krizu u eurozoni”, upozorio<br />

upozorenja ulagačima ili<br />

vezi s nizom europskih banaka i s Europskim<br />

fondom stabilnosti, ubijajući bilo kakvu<br />

nadu u oporavak tržišta. Intesu Sanpaolo,<br />

UniCredit, Societe Generale, BNP<br />

Paribas i Deutsche Bank. Stavove S&P-a<br />

je Noyer, napominjući da postupci agencija<br />

imaju sve jaču političku notu.<br />

Odmah nakon vikenda, kao u savršeno<br />

orkestriranoj predstavi, na scenu je<br />

stupila druga utjecajna agencija za rejting,<br />

napali su europski uglednici poput guver- Moody's. I ona je sjekirom udarila po Eurofinancijska<br />

sabotaža<br />

54 Objektiv 19. prosinca 2011.<br />



eurOzOna zakulisne igre<br />

pi, najavivši da će ponovno procijeniti kreditni<br />

rizik svih zemalja eurozone u prvom<br />

tromjesečju 2012. Tu je odluku Moody's<br />

obrazložio „nedorečenim mjerama za rješavanje<br />

dužničke krize s proteklog summita.”<br />

Prema očekivanju, a možda i po željama<br />

spomenutih agencija i njihovih saveznika iz<br />

anglosaksonske politike i ulagačkih fondova,<br />

europske su burze nastavile klizati, zajedno<br />

s eurom.<br />

Moody's je ove godine već spustio kreditni<br />

rejting nekoliko država. Tijekom 2011.<br />

Irskoj je skresan rejting za dva stupnja, na<br />

Baa3, proglasivši njene državne obveznice<br />

vrlo riskantnima i stoga nepoželjnima za<br />

kupnju i posjedovanje. Agencija je, također,<br />

srušila rejting i Portugalu i Grčkoj. Portugalu<br />

je rejting srušen početkom godine sa A1<br />

na A3 nakon što je Moody's izrazio zabrinutost<br />

zbog predviđenog slabog rasta njegova<br />

gospodarstva u nekoliko idućih godina,<br />

a Grčkoj je nakon ponovnog razmatranja<br />

rejting smanjen na B1 unatoč prosvjedima<br />

grčke vlade.<br />

namjerno podrivanje eurozone?<br />

Tko su agencije za kreditni rejting? Veliku<br />

trojku čine Moody's, Standard and<br />

Poor's i Fitch.<br />

Te su tri anglosaksonske agencije život<br />

počele kao male savjetodavne kompanije,<br />

da bi u prošlom stoljeću postale glavni arbitri<br />

na kreditnom tržištu. Agencije u vrlo velikoj<br />

mjeri određuju koje kompanije i države<br />

mogu posuditi novac na tržištu kapitala<br />

i po kojoj cijeni. Njihova je nominalna uloga<br />

procjenjivanje vjerojatnosti da će dužnik<br />

moći vratiti svoje dugove i hoće li biti sposoban<br />

plasirati ta sredstva na sekundarno tržište.<br />

To znači da agencije za rangiranje, bar<br />

u teoriji, pomažu procijeniti pravednu cijenu<br />

kredita, to jest kamatu koja bi se trebala<br />

zaračunati na kredit.<br />

Istina je da sporazum postignut na summitu<br />

između 23 članice Unije, uz vjerojatno<br />

priključenje još tri, nije uvjerljiv. Ne sadrži<br />

nikakve poticajne i razvojne mjere<br />

već samo golo odricanje i stezanje remena<br />

po njemačkoj recepturi. No, agencije nisu<br />

slučajno izabrale vrijeme svojih zloslutnih<br />

objava baš uoči i nakon summita, koji je trebao<br />

donekle smiriti duhove ulagača i odgovoriti<br />

ih od rasprodaje vrijednosnih papira.<br />

Gubitak rejtinga ili njegovo smanjenje<br />

može imati koban efekt na mogućnost države<br />

ili banke da posudi novac na tržištu.<br />

Kad neka od tri vodeće svjetske agencije za<br />

rejting iznese negativne procjene, čini mnogo<br />

više od upozoravanja na možda postojeći<br />


ŠTO JE RIJEŠENO NA EU summitu U VEZI S DUŽNIČKOM KRIZOM?<br />

dogovorili se da će se možda dogovoriti<br />

Piše: tomislav biŠĆan<br />

Već smo toliko puta dolazili na<br />

vjenčanje da se bojimo da se mladoženja<br />

opet neće pojaviti – izjavio<br />

je jedan američki ekonomski strateg<br />

prije EU summita održanog 9. prosinca<br />

u Bruxellesu, na kojem su europski lideri<br />

trebali odlučiti o novim mjerama za suzbijanje<br />

dužničke krize u Europi. Njegov<br />

strah pokazao se opravdanim – mladoženja<br />

se doista nije pojavio. Ulagači,<br />

mlada koja je još jednom ostavljena<br />

pred oltarom, s bolnim su izrazom lica<br />

primili poraznu činjenicu da su se vladari<br />

ekonomskog života i smrti s još jednog<br />

sastanka vratili s neslužbenom porukom<br />

„dogovorili smo se da ćemo se dogovoriti”.<br />

Koliko su stvari loše možda najbolje opisuje<br />

činjenica da je njemačka kancelarka<br />

Angela Merkel sve više počela zvučati<br />

kao bivša hrvatska premijerka Jadranka<br />

Kosor dok brani HDZ od optužbi za očiti<br />

kriminal. Merkel svojim izjavama pak pokušava<br />

skriti očite probleme. „Uvjerena<br />

sam, budemo li imali potrebno strpljenje<br />

i ustrajnost, ako ne dopustimo da nas<br />

padovi obeshrabre, budemo li stalno napredovali<br />

prema fiskalnoj i stabilnoj uniji,<br />

zapravo ako dovršimo gospodarsku i<br />

monetarnu uniju... Tada ćemo ostvariti cilj<br />

koji sam uvijek isticala od početka krize.<br />

I tada ne samo da će Europa prevladati<br />

krizu, Europa će iz nje izaći snažnija nego<br />

što je u nju ušla”, pokušala je Merkel<br />

izjavama mlatiti mrtvog konja – tržišta<br />

umorna od ovakvih poruka.<br />

A svjetska su tržišta ovih dana doista<br />

nezahtjevna publika. Koliko im malo treba<br />

za optimizam dokazuje činjenica da<br />

su na svjetskim burzama cijene dionica<br />

samo tjedan prije održavanja summita<br />

zabilježile najveći tjedni rast od 2009.<br />

godine. Da im europski lideri mogu optimizam<br />

ubiti jednakom brzinom kojom ga<br />

mogu podići najavom summita, pokazalo<br />

se samo dan nakon završetka maratonskog<br />

sastanka, kada su tržišta potonula.<br />

Ponašanje tržišta u ovakvim situacijama<br />

možda je najbolje opisao američki<br />

profesor ekonomije i povijesti na Duke<br />

Universityju, kazavši kako „tržišta vole brze<br />

popravke i nemaju strpljenja za dugačke<br />

političke procese”.<br />

tršite ne vjeruje dogovoru<br />

Samo par dana prije održavanja summita<br />

ulagače je obeshrabrilo upozorenje<br />

Standard & Poor'sa da će, ako lideri toga<br />

bloka ne dogovore rješenja za dužničku<br />

krizu, smanjiti rejtinge članicama eurozone.<br />

Agencija Standard & Poor's prva je prije<br />

sastanka jasno poručila kako će, ne dođe li<br />

do dogovora, srušiti rejting članicama eurozone.<br />

I ne samo eurozone nego i Europske<br />

unije, poručivši time da na tankom ledu<br />

više neće biti samo rejtinzi problematičnih<br />

zemalja, nego i najbolje stojećih poput onih<br />

koje imaju Njemačka ili Francuska. Primjer<br />

S&P's-a slijedio je i Moody's, američka<br />

agencija za dodjelu kreditnog rejtinga, koja<br />

je zaprijetila da će u prva tri mjeseca iduće<br />

godine na razmatranje staviti bonitet nekih<br />

država Europske unije.<br />

Tržišta se nisu oporavila ni tjedan dana<br />

nakon summita – došlo je do općeg potopa<br />

dionica diljem svijeta, euro je pao<br />

na najnižu razinu u 11 mjeseci (padat će<br />

i dalje), a troškovi zaduživanja ionako<br />

prezadužene Italije nastavili su rasti. Ništa<br />

bolja od nje nije ni Španjolska. Prinos na<br />

petogodišnje talijanske obveznice skočio<br />

je nedavno iznad „rizičnih” sedam posto,<br />

dok su prinosi na desetogodišnje dosegnuli<br />

6,8 posto. Prinosi španjolskih desetogodišnjih<br />

obveznica također su skočili<br />

na visokih šest posto. Upravo ovaj skok<br />

prinosa koje ulagači zahtijevaju da bi držali<br />

obveznice ovih dviju zemalja izaziva<br />

najveći strah, jer se smatra neodrživom<br />

za troškove servisiranja dugova. Zastrašujuću<br />

činjenicu za ulagače predstavlja<br />

činjenica da su Grčka, Irska i Portugal<br />

nakon što su prešle kriznu razinu zatražile<br />

međunarodnu pomoć, pa se to očekuje i<br />

od Italije i Španjolske.<br />

Fiskalna disciplina potrebna na<br />

duge staze<br />

Oko potrebe stvaranja jače fiskalne unije<br />

i strožih mjera kažnjavanja nepoštivanja<br />

zajedničkih odrednica, koje su prema prvotnom<br />

planu čelnika EU trebale biti ugrađene<br />

u zakonodavni sustav svake zemlje članice<br />

eurozone, nije se složila jedino Velika Britanija,<br />

točnije britanski premijer David Cameron.<br />

Time je u domovini, čija je ekonomija<br />

inače treća po snazi u EU-u, izazvao još<br />

veću paniku potaknuvši strah građana i<br />

političara od izolacije. Britanija je za svoj<br />

pristanak naime tražila neke iznimke za<br />

sebe, koje ostalima nisu bile prihvatljive.<br />

I tako, umjesto da se fiskalna disciplina<br />

u eurozoni zacementira na način da svih<br />

27 zemalja članica Europske unije pristane<br />

na promjene Lisabonskog ugovora,<br />

zbog Britanaca se ide u zaseban međuvladin<br />

ugovor o jačanju proračunske<br />

discipline u eurozoni.<br />

EU čelnici na prosinačkom su summitu<br />

dakle dogovorili zapravo svega<br />

dvije stvari – jedna od njih je prilično<br />

apstraktna i podrazumijeva da će 17<br />

zemalja članica eurozone, kao i devet<br />

drugih zemalja EU-a „izbalansirati svoje<br />

budžete”. Druga je stvar nešto konkretnija<br />

– ojačat će se uloga Međunarodnoga<br />

monetarnog fonda (MMF) na<br />

način da će mu biti uplaćeno dodatnih<br />

200 milijardi eura za potrebe pomoći<br />

zemljama s fiskalnim problemima.<br />

No, tjedan dana nakon što je summit<br />

održan, postalo je jasno da ništa ne<br />

može izliječiti rastuće razočaranje ulagača<br />

u novi dogovor europskih čelnika,<br />

za koji smatraju da u konačnici nema<br />

snagu potrebnu za smanjenje postojeće<br />

razine državnih dugova. Sporazumu<br />

zamjeraju i da ne čini puno u smislu<br />

promoviranja dugoročnoga gospodarskog<br />

rasta i ono najvažnije – da ne<br />

može omogućiti dovoljno novca kako<br />

bi uvjerio financijska tržišta da će Italija i<br />

Španjolska moći servisirati svoje dugove.<br />

Najveća zamjerka analitičara ovom<br />

dogovoru ipak jest da je fiskalna disciplina<br />

potrebna „na duge staze”, no da<br />

se na nju ne mogu adresirati današnji<br />

problemi.<br />

Pitanje koje također ostaje nerazjašnjeno<br />

je i kako će sporazum, koji je pretočen u<br />

ugovor, biti proveden, odnosno hoće li<br />

neke zemlje potpisnice kasnije od njega<br />

moći odustati zbog otpora na koji će<br />

zbog rezanja troškova sasvim sigurno<br />

naići kod kuće. Njemačka kancelarka<br />

Angela Merkel za to međutim ne mari i<br />

izjavljuje kako očekuje da će do početka<br />

ožujka svi ugovori biti gotovi i ratificirani.<br />

rizik. One stvaraju percepciju krize i potiču<br />

ulagače na rasprodaju dionica i obveznica<br />

koje su označene riskantnima. Isto vrijedi<br />

i za pozitivne procjene agencija. I njima<br />

narod slijepo vjeruje, bile one utemeljene ili<br />

ne. Budući da većina svjetskih medija papagajski<br />

prenosi ono što agencije objavljuju,<br />

njihov psihološki učinak na ulagače je ogroman.<br />

Toga agencije sigurno nisu nesvjesne<br />

pa se slutnje o njihovom namjernom podrivanju<br />

eurozone čine utemeljenima.<br />

Tri anglosaksonske agencije povezane su<br />

s brojnim kontroverzama. Tijekom prošle<br />

financijske krize iz 2007. i 2008., agencije<br />

su se osramotile katastrofalnim, preopti-<br />

rejting sad-a<br />

U Americi, S&P je ljetos stavljen na<br />

stup srama kada je oduzeo Sjedinjenim<br />

Državama prvorazredni, AAA rejting.<br />

S&P je tako proveo u djelo srpanjsku<br />

prijetnju da bi mogao skresati američki<br />

kreditni rejting u tromjesečnom<br />

razdoblju. Ako je američki rejting već<br />

trebao biti rušen, zašto to nije učinjeno<br />

2007. ili 2008.? Možda zato što je tada<br />

u Bijeloj kući sjedio republikanac George<br />

W. Bush, kojeg su na vlast doveli<br />

neoliberalni kapitalisti, u čijoj su službi i<br />

same agencije za rejting? Kritičari smatraju<br />

da je ljetošnji potez S&P-a sračunat<br />

na rušenje ugleda demokratskog<br />

predsjednika Baracka Obame uoči<br />

zadnje godine njegova mandata.<br />

mističnim procjenama sigurnosti izvjesnih<br />

financijskih proizvoda. Konkretno, bile su<br />

napadnute zbog propusta da upozore na<br />

rizik MBS-a (Mortgage-backed securities,<br />

odnosno vrijednosnice temeljene na hipotekarnim<br />

kreditima), od kojih su mnoge<br />

bile nenaplative. Brojni su ulagači do posljednjeg<br />

trenutka živjeli u uvjerenju da su<br />

njihovi ulozi sigurni, iako su bili krhki poput<br />

kule od karata. Očito, nekomu je tada<br />

bilo u interesu da javnost što duže ostane u<br />

zabludi.<br />

Ekonomist nobelovac Paul Krugman u<br />

svojoj je kolumni u New York Timesu neuvijeno<br />

optužio S&P i druge agencije da<br />

su odgovorne za krizu američkog financijskog<br />

sustava i globalni kreditni slom otprije<br />

tri godine. Agencije su, dakle, bile jedan<br />

od motora krize iz 2007. i 2008. Postaju li<br />

motor i u trenutnoj krizi? To je pravo pitanje<br />

o kojemu trebaju razmisliti svi sudionici financijskih<br />

tržišta i čelnici vlada.<br />



svijet<br />


Putin puti oko izbora<br />


Piše: Maro MaruŠiĆ<br />

Rusi su napokon otkrili da na njihovim izborima glasuju automati. Vlado Putin ubaci u<br />

aparat kovanicu od 50 kopejki, a ona zaokruži Jedinstvenu Rusiju petstotinjak puta.<br />

I tako u svih devet vremenskih zona u kojima se glasovalo. Putko bi dobio još više<br />

glasova da nedavno nisu ukinute dvije vremenske zone. Što, pitate se kakve veze<br />

imaju vremenske zone s glasovanjem? Nikakve, isto kao što ni rusko glasovanje<br />

nema nikakve veze s demokratskim izborima. Demokratičnije je na vlast došao<br />

Staljin nego Putin. Tomu u prilog ide i činjenica da su mu Kinezi dali njihovu inačicu<br />

Nobelove nagrade za mir.<br />

Kultura straha<br />

Više od 10.000 Latvijaca povuklo je svoje depozite (oko 100 milijuna kuna) iz švedske<br />

banke Swedbank, nakon što se Twitterom proširila informacija da banka ima problema<br />

s likvidnošću. Eto što je nama naša borba dala: ljudi danas žive u takvoj kulturi straha<br />

da se boje i vlastite pjene za brijanje. Vrhunac tog straha upravo se krije na internetu.<br />

Pošto čovječanstvo više ništa ne vjeruje medijima, a ljudi su takvi da moraju biti<br />

naivni, sada vjeruju običnim ljudima. Pa ih tako nešto zaboli, odmah odu na forum i<br />

za nekoliko se minuta uvjere da neće dočekati sutrašnji dan. Da skrenu te loše misli,<br />

brzo se prebace na<br />

nečiji blog, kad tamo –<br />

propadaju banke. Potom<br />

u paničnom strahu odu<br />

na Facebook, kad tamo<br />

svečana najava početka<br />

Trećega svjetskog rata.<br />

Na samom kraju iscrpnog<br />

puta uhvate se i Twittera,<br />

kad tamo korisnik pod<br />

imenom (Osice) Maje<br />

kaže da je došlo do<br />

pomicanja datuma<br />

smaka svijeta s 21. 12.<br />

2012. na današnji dan.<br />

Autorska prava su tu<br />

da se krše<br />

U tijeku je prava epska bitka. S jedne strane su<br />

pozitivci Rupert Murdoch, Hollywood, Disney<br />

i najveće diskografske kuće (je l’ tako da ne<br />

možete vjerovati da su oni pozitivci), a s druge<br />

strane su negativci – najveće informatičke tvrtke<br />

predvođene Googleom (je l’ tako da možete<br />

vjerovati da su ovi negativci). Rat se naravno<br />

vodi oko interneta, to jest oko autorskih prava.<br />

Murdochovci napokon hoće stati na kraj krađi<br />

autorskog sadržaja, dok Google neće ni da čuje<br />

za takav oblik privatnog vlasništva. Stoga je meni<br />

kao neutralnom čovjeku u ovoj priči napamet<br />

pala jedna strašna ideja: otići ću do sjedišta<br />

Google i reći im da je to moja tvrtka i da mi<br />

odmah prepišu sve njihove dionice. Neće se oni<br />

čuditi momu zahtjevu, ionako im je svejedno tko<br />

je vlasnik čega. Vama preporučujem da uzmete<br />

YouTube, Facebook ili nešto treće.<br />

Todore, što je to<br />

besmisao?<br />

„Todore, što je to besmisao?” „Pođi sa mnom!”<br />

odgovori mu tata. Odu tako Todor i Fedor do<br />

najbliže televizije i upale vijesti: „Barack Obama<br />

dočekao je u Sjevernoj Karolini grupu vojnika<br />

koji su se vratili iz Iraka te simbolično označio<br />

kraj rata u toj zemlji. Predsjednik je zahvalio<br />

vojnicima i izjavio kako iza sebe ostavljaju<br />

nezavisni i stabilni Irak. U ratu je stradalo oko<br />

4500 američkih vojnika, više od 100 tisuća<br />

Iračana (neke procjene idu i do 600 tisuća), a rat<br />

je koštao oko bilijun dolara. U Iraku je ostalo još<br />

samo 5 tisuća vojnika.”<br />

Humanitarna akcija<br />

UBICEF-a na Kosovu<br />

Boris Tadić poludio je na EU, jer Srbiji nisu dodijelili status<br />

zemlje kandidatkinje. Zato sam im ja to dodijelio u<br />

statusu na mojoj Facebook stranici. Šalu na stranu, Tadić<br />

je ljutit jer smatra da su u Bruxellesu glupaci koji ništa ne<br />

razumiju, a to neznanje, kao uostalom i svako neznanje<br />

proizlazi iz ispodmjerne doze čitanja knjiga. Tako srpski<br />

predsjednik objašnjava da kultni roman klasika Nemanje<br />

Kusturice radnog naslova Kosovski krug sve redom, nije<br />

knjiga o genocidu, već o dodijeli humanitarne pomoći<br />

južnom dijelu Srbije, a da EU dužnosnici to nisu shvatili,<br />

jer nemaju kulturu čitanja. U knjizi se točno navodi na<br />

koji način UBICEF dijeli pomoć najmlađoj europskoj<br />

zemlji: iskopa jamu i u nju ubaci propucanog Kosovara<br />

izgovarajući svete riječi: „Stari, više nećeš biti gladan!”<br />

Ameri su izmišljeni<br />

narod<br />

Newt Gingrich, jedan od favorita u utrci za<br />

republikanskog kandidata za predsjednika<br />

SAD-a, u intervjuu za kabelsku tv<br />

postaju Jewish Channel izjavio je kako<br />

su Palestinci izmišljeni narod te da žele<br />

uništiti Izrael. Za razliku od njih Amerikanci<br />

su zato pravi narod. Samo ne znamo je li<br />

potječu od Engleza, Iraca, Škota, Talijana,<br />

Hrvata, Kineza, Španjolaca, Japanaca,<br />

crnaca, latinoamerikanaca... Jedine prave<br />

Amerikance, isti su ti „Amerikanci” istrijebili<br />

i poslali u rezervate. Ali stvari se mijenjaju,<br />

kao što bi rekao Gundulić: „Ko bi gori,<br />

sad je doli”; uskoro bi Kina mogla poslati<br />

Amerikance u rezervat. Prema američkom<br />

pravu, to nije ništa strašno, čak je i normalno,<br />

jer su oni sami izmišljeni narod.<br />

Osoba godine je<br />

Prosvjednik<br />

Časopis Time osobom tekuće godine proglasio je lik i<br />

djelo Prosvjednika. Na taj je način odao počast Arapima,<br />

Atenjanima, wall streetašima..., ali i Hrvatima. Šteta<br />

što Kosorica neće uručiti ovu nagradu na svečanoj<br />

ceremoniji – a pogađate gdje bi se ona odvila – na<br />

Markovu trgu. Nadamo se da će prosvjednici sljedeće<br />

godine opravdati ovu laskavu titulu i da će policija<br />

nabijati još više prekovremenih sati. Međutim, sve ide<br />

tomu u prilog da bi se dogodine „ružni” prosvjednik<br />

mogao pretvoriti u „lijepog” vojnika.<br />

Blaženi srednji vijek<br />

Blaženi srednji vijek. Znam, znam da sam vam<br />

dosadio s konstantnim spominjanjem raznih<br />

besmislenih istraživanja, ali opet moram. Pazite<br />

dva najnovija istraživanja iz područja vježbanja.<br />

Vi mislite da je fizički napor i vježbanje korisno<br />

za zdravlje. No neki znanstvenici tako ne misle.<br />

Oni su došli do 'rezultata' koji kazuju da se<br />

često vježbanje vrlo nepogodno odražava na<br />

srce, kao i da trčanje nema nikakvih učinaka na<br />

naše zdravlje. Dapače, ne samo da nema već i<br />

šteti. Zglobovi pate, a čovjek uopće ne mršavi,<br />

jer se tijelo zbog napora odupire trošenju masti.<br />

Zaključak: najzdravije se kao svinja izvaliti na<br />

kauč, uzeti gajbu pive i tonu čipsa, sa strane<br />

malo grickati čvarke, a ako mislite da ni to nije<br />

dovoljno dobro za vaše zdravlje, možete piti<br />

čistu svinjsku mast ili se obratiti svom liječniku<br />

ili ljekarniku koji će vam preporučiti kakav<br />

dodatni kolesterol po promotivnoj cijeni od 1000<br />

kuna. Garant ćete doživjeti stotu. Blaženi srednji<br />

vijek kad nije bilo znanosti i znanstvenika.<br />



kOsOvO oPet trn u srPskom oku<br />

Nakon odbijanja statusa<br />

zemlje kandidata za EU<br />

srbiJa<br />

ni na nebu<br />

ni na zemlji<br />


iz beograda: Žarka radOja<br />

Vijesti iz Bruxellesa za Srbiju<br />

su pozitivne i ne odustajemo<br />

od politike „I Kosovo i<br />

EU“ – većinom su izjave vladajućih<br />

političara. Međutim,<br />

nakon odluke Europskog savjeta da Srbiji<br />

ne dodijeli status kandidata, kada se svezbroji,<br />

Vlada je manja za jednog potpredsjednika<br />

za europske integracije, Božidara<br />

Đelića, a spominju se i razmirice u vrhu<br />

Demokratske stranke, jer se traže odgovorni<br />

za „uspjeh vodeće politike“.<br />

Tako je u medije procurila vijest da je<br />

gradonačelnik Beograda Dragan Đilas tražio<br />

odgovornost za neuspjeh ni manje ni<br />

više nego ministra vanjskih poslova Vuka<br />

Jeremića jer ga smatra najodgovornijim za<br />

ovaj poraz. Samo što Jeremić s tim zapravo<br />

nema ništa, jer je protočni bojler politike<br />

koju vodi Boris Tadić i samo ponavlja ono<br />

što mu je naređeno.<br />

Iz te bi se perspektive ovaj potez mogao<br />

promatrati službenim sukobom Đilasa i<br />

Tadića jer se zauzimaju pozicije pred izbore<br />

sljedeće godine.<br />

U međuvremenu europski izvjestitelj za<br />

Srbiju Jelko Kacin morao je demantirati<br />

srpske političke službenike koji na sav glas<br />

pričaju da je uvjet za kandidaturu bilo priznanje<br />

nezavisnosti Kosova, na što Tadić i<br />

ministri nisu htjeli da pristanu. Ta priča srbijanskih<br />

političara pokazala se kao laž.<br />

U javnosti, međutim, neki<br />

od najbližih Tadićevih suradnika<br />

i dalje mantraju da je Srbija<br />

dobila status kandidata,<br />

samo što to još nitko nije shvatio,<br />

valjda zbog medija koji ionako<br />

ne objavljuju ništa što im<br />

predsjednik osobno sa svoja<br />

tri leteća marketinška tanjura<br />

u vidu savjetnika ne kaže.<br />

Nije da građani Srbije nisu<br />

naviknuli da im sve odluke<br />

koje vladajućima nisu po ukusu,<br />

budu potpuno lažno predstavljene.<br />

Onda im je trebalo<br />

sat vremena da odluku Međunarodnog<br />

suda pravde u<br />

Haagu da Kosovo jednostra-<br />

nim priznanjem nije prekršilo<br />

međunarodno pravo građanima<br />

predstave kao odluku<br />

„koja nije odgovorila na pitanje“,<br />

iako pitanje nisu ni postavili.<br />

Ovaj je put situacija mno-<br />

„Srbija već desetljećima<br />

osjeća fantomsku bol za<br />

Kosovom, kao kad čovjek<br />

osjeća bol za<br />

izgubljenom nogom.<br />

Njega to zaista boli, ali<br />

noge nema – i to je ta<br />

činjenica koju, eto, rijetko<br />

tko u nas želi shvatiti”<br />

go ozbiljnija i kompletna medijska akcija je<br />

toliko banalna da više nitko u nju ne vjeruje.<br />

I sam je predsjednik Srbije izišao i rekao<br />

istinu, tako da je spinovanje koje je uslijedilo<br />

samo dan kasnije, zapravo besmisleno i<br />

nije jasno komu treba.<br />

opet balvan<br />

Iza neuspjele kandidature stoji već brendirani<br />

simbol svih srpskih pobuna – balvan,<br />

a iza njega živi ljudi, koji već četiri mjeseca,<br />

uz vrlo očiglednu podršku Beograda,<br />

blokiraju puteve, prave incidente i nemalo<br />

puta bivaju povrijeđeni na tim istim barikadama.<br />

U odnosu na njih moglo se vidjeti<br />

mijenjanje službene politike Beograda<br />

– najprije su za medije i političare bili goloruki<br />

narod na koji puca KFOR (iako su<br />

ga oni prvi napali), da bi nekoliko dana prije<br />

sastanka u Bruxellesu postali kriminalci<br />

koji dolje čuvaju svoje švercerske punktove.<br />

Vlast se u Srbiji zaigrala da bi, kao što<br />

to uvijek radi, u posljednjem trenutku do-<br />

Odnos Srbije prema Kosovu<br />

sprječava Josea Manuela<br />

Barrosa i Borisa Tadića da<br />

se ponovno rukuju<br />

nijela odluku koju od nje već duže vrijeme<br />

očekuje Međunarodna zajednica. Ovaj put<br />

to nije upalilo. Igranje ljudskim životima<br />

na sjeveru Kosova i nepoštivanje dogovora<br />

u dijalogu s Prištinom prelilo je čašu čelnika<br />

Europske unije i dugo očekivani status<br />

kandidata ostao je samo pusta želja. Na<br />

ovaj način Srbija je ostala, uz BiH i Kosovo<br />

jedina zemlja na Balkanu koja nema status<br />

kandidata. Predsjednik Liberalno demokratske<br />

partije Čedomir Jovanović izjavio<br />

je da je „parola 'kosovsko-europske' politike”<br />

dovela Srbiju u situaciju da se na sjeveru<br />

Kosova puca na vojnike zemalja od kojih<br />

zavisi odluka o statusu kandidata Srbije za<br />

članstvo u Europskoj uniji.<br />

Na pitanje zašto Beograd dvije godine<br />

od podnošenja kandidature za članstvo u<br />

EU nije savladao „tu jednu stepenicu”, Jovanović<br />

je odgovorio da je odgovorna politika<br />

kalkuliranja i zloupotrebe zabluda o<br />

Kosovu, ambicija vlasti da se kocka sa strpljenjem<br />

Europe, tvrdoglavo ignoriranje<br />

jasnog stava koji je u kolovozu saopćila njemačka<br />

kancelarka Angela Merkel.<br />

„Beograd ima minimalne šanse da 12.<br />

veljače dobije kandidaturu za članstvo u<br />

EU bez datuma početka pregovora. Europa<br />

ne pristaje na ove odnose s predsjednikom<br />

Srbije Borisom Tadićem, ‘koji su nametnuti<br />

zatrovanoj i hipnotiziranoj Srbiji’, gdje je<br />

poželjnija neiskrenost od istine”, izjavio je<br />

Jovanović.<br />

Predsjednik Srbije, koji je dan prije obznanjene<br />

odluke, napisao autorski tekst za<br />

Frankfurter Algemajne Cajtung,<br />

u kojem je upozorio da<br />

nedobivanje statusa „gura<br />

Srbiju u nacionalizam” i donosi<br />

nestabilnost u regiji,<br />

nakon službene odluke Bruxellesa<br />

javno je optužio EU<br />

za nefer odnos prema Srbiji.<br />

„Mogu da kažem i danas<br />

da Srbija može da pogleda<br />

u oči Europu, EU jer mi<br />

smo ispunili ono što smo rekli<br />

da ćemo ispuniti. Pogledajte<br />

zaključke Europske<br />

komisije, Srbija je ispunila<br />

sve. I ja s apsolutnom suverenošću<br />

mogu pred moje europske<br />

kolege da izađem još<br />

jednom, a postavit ću njima<br />

pitanje jesu li oni ispunili<br />

ono što su rekli da će ispuniti.<br />

Neću u javnosti da govorim<br />

o tome”, rekao je Tadić u<br />

obraćanju javnosti.<br />



kOsOvO oPet trn u srPskom oku<br />

Dio priče o tome kako EU stalno nameće<br />

noveuvjete, kako je Srbija žrtva prohtjeva<br />

čelnika EU i kada sve ispuni, oni odmah<br />

nađu nešto novo samo da ova zemlja ne bi<br />

napredovala, građanima Hrvatske sigurno<br />

zvuči poznato. Naime, svi vladajući političari<br />

na prostoru bivše SFRJ na isti način<br />

prikrivaju svoju nesposobnost, okrivljujući<br />

druge za to. I uvijek, ako ne daj Bože nestane<br />

protivnika, u šteku čuvaju tu zlobnu EU,<br />

koja se svako malo sjeti da, zamislite, traži<br />

da države prije nego što uđu u Uniju ispune<br />

one uvjete koje su ispunile sve zemlje<br />

članice. Jednostavna igra po pravilima. Ili<br />

je igraš ili je ne igraš.<br />

politika prema Kosovu neće se<br />

preispitati<br />

Međutim, u Srbiji ni u čemu, osim u korupciji,<br />

nema tako čistih odluka. To jasno<br />


potvrđuje i činjenica da će zemlja nastaviti<br />

u svečanom tonu “I Kosovo i EU”, koja<br />

joj je donijela isključivo i samo štetu. Nakon<br />

odluke u Bruxellesu i direktica Kancelarije<br />

Vlade Srbije za europske integracije<br />

Milica Delević rekla je da će Beograd<br />

tražiti modalitete za rješavanje otvorenih<br />

pitanja, ali da se neće preispitati i politika<br />

“I Kosovo i EU”. „Ako pod politikom “I<br />

Kosovo i Evropa” podrazumevamo da sačekamo<br />

trenutak da se zemlje u EU koje<br />

su priznale Kosovo, a koje su u većini,<br />

predomisle pa da onda nastavimo s procesom<br />

evropskih integracija, onda nećemo<br />

nikada nastaviti taj proces. Ako politiku<br />

“I Kosovo i Evropa” shvatamo kao<br />

borbu da zaštitimo Srbe na Kosovu, imovinu<br />

na Kosovu, kulturno-povijesne spomenike<br />

na Kosovu, i ono što smatramo<br />

svojim legitimnim interesima na Kosovu,<br />

Zavirite u svijet luksuznih proizvoda četvrtkom u 21:15, petkom u 18:15 i 23:15, subotom u 17:00<br />

i nedjeljom u 17:30 na nacionalnoj poslovnoj televiziji Kapital Network.<br />

Kontakti: production@glamlx.com; marketing@glamlx.com<br />

i da paralelno idemo putem europskih integracija,<br />

onda ta politika nije isključena”,<br />

kaže Milica Delević.<br />

To je potvrdio i sam predsjednik Boris<br />

Tadić. „I naša diplomatija i svi koji su se bavili<br />

eurointegracijama potrošili su svu ljudsku<br />

energiju i da odbranimo naš integritet i<br />

dobijemo status kandidata. Ogromna energija<br />

je izlivena. Nije nam žao i nećemo da<br />

odustanemo. Mi jasno znamo da je to put.<br />

Srbija mora da uđe u EU zato što nemamo<br />

bolje rešenje. Kada bismo ga imali, rado bismo<br />

zaokrenuli u ovim okolnostima jer se<br />

i Evropa suočava s problemima, a s druge<br />

strane Srbija ne može da odustane od elementarnih<br />

interesa”. Ukratko – opet jedno<br />

veliko ništa.<br />

Nakon briselskog upozorenja da se postignuti<br />

dogovori u dijalogu Beograda i Prištine<br />

moraju poštovati i, konačno, primjenjivati,<br />

i nakon izjava predsjednika i ministara<br />

u Vladi Srbije da ne odustaju od promašene<br />

politike, sve je izglednije da je dobivanje<br />

statusa kandidata u ožujku dalje nego ono<br />

u prosincu.<br />

Umjesto da se nakon ovakva hladnog<br />

tuša Srbija probudi, ona je, čini se, ušuškana<br />

u duboki zimski san. Siromaštvo,<br />

korupcija, nezaposlenost, najniža prosječna<br />

plaća u regiji, samo su neki od<br />

„sitnih” životnih problema prosječnoga<br />

građanina ove zemlje. Zato je u porastu<br />

nacionalizam, rasizam i nasilje na ulici<br />

s jedne strane, i bježanje u tu mrsku EU<br />

s druge strane. Bježe čak i Srbi s Kosova.<br />

Njih 20.000 je tražilo od Rusije majke da<br />

im da državljanstvo jer ne žele živjeti ni u<br />

Srbiji ni na Kosovu, ali je Rusija to teška<br />

srca odbila.<br />

„U Srbiji nema tko da postavi pitanje<br />

odgovornosti. Očekivati to od građana je<br />

iluzorno zato što oni još nisu postali građani.<br />

Oni su još uvijek dio jednoga nacionalnog<br />

bića koje Kosovu pristupa kao<br />

suštini svog nacionalnog bića. Dakle, poanta<br />

je u tome da nema nijednog relevantnog<br />

dijela ovoga društva koje bi moglo<br />

postaviti pitanje odgovornosti. Opozicija,<br />

ovakva kakvu imamo, većim dijelom je za<br />

zaoštravanje pitanja Kosova, a ne za njegovo<br />

rješavanje.<br />

Srbija već desetljećima osjeća fantomsku<br />

bol za Kosovom, kao kad čovjek osjeća<br />

bol za izgubljenom nogom. Njega to<br />

zaista boli, ali noge nema – i to je ta činjenica<br />

koju, eto, rijetko tko u nas želi shvatiti”,<br />

pojasnio je stanje u Srbiji za Slobodnu<br />

Europu istraživač javnog mnijenja Srećko<br />

Mihajlović.

www.business.hr<br />

KLIKOM DO<br />

POSLOVNOG USPJEHA!<br />

Naši su pretplatNici, čitatelji, partneri i prijatelji uvijek u žurbi i pokretu,<br />

ali i u stalnoj potrazi za novim informacijama. Stoga je Business.hr pokrenuo novi<br />

portal koji nudi bolju preglednost jednostavnijom organizacijom sadržaja.<br />

Na NaslovNici je znatno više članaka, a do sadržaja se dolazi samo jednim<br />

klikom. Najvažnija je novost rubrika “ulaganja”, olakšali smo dijeljenje sadržaja,<br />

a dodatno smo poboljšali i povezanost s društvenim mrežama. I dalje smo Vaša<br />

najvažnija web adresa i alat za uspješno poslovanje!<br />

vaš Business.hr!


seks u visokoj Politici<br />

Svoju slobodu nakon skandala seksualne vrste<br />

nije izgubio predsjednik Južnoafričke Republike<br />

Jacob Zuma, na položaju od 2009. godine. Zapadni<br />

je svijet užasnuto slušao njegovu izjavu kako je<br />

bio svjestan činjenice da je žena iz seks afere HIV<br />

pozitivna, ali se ipak upustio s njom u seksualni<br />

odnos bez kondoma, vjerujući kako se neće zaraziti<br />

ako se nakon seksa istušira<br />

Piše: andrea latinOviĆ<br />

Postoji toliko različitih formi<br />

prostitucije. Političari su najveće<br />

kurve na svijetu. Oni će promijenit<br />

svoje mišljenje za bilo<br />

koji novčani iznos – slavna je<br />

izjava Heidi Fleiss, poznate kao „Hollywood<br />

Madam”, na čijem je spisku mušterija<br />

prije otkrivanja bordela 1993. godine<br />

bila gomila bogataša, ali i moćnih američkih<br />

političara. Legendarna je njezina „crna<br />

knjižica“, od koje su strahovali brojni pripadnici<br />

estradne i političke elite, a koji su<br />

redovno iznajmljivali njezine escort djevojke<br />

za masne sume novca. Lista političara<br />

uhvaćenih u vrućim seksualnim skandalima,<br />

koji su ili iz temelja preokrenuli njihove<br />

karijere ili ih pribile na „stup srama“, ogolivši<br />

njihovu intimu i niske strasti do kraja,<br />

skidajmo se do kraja na svim<br />

paralelama i meridijanima<br />

predugačka je za jedan novinski tekst. Ni<br />

Hrvatska u tome nije izuzetak, iako, ruku<br />

na srce, naši su politički preljubnici imali<br />

više sreće nego pameti, a ni naši mediji<br />

još uvijek nemaju takav običaj svlačenja do<br />

kraja. Pa je tako većina njihovih izvanbračnih<br />

avanturica uglavnom ostala u domeni<br />

političkih kuloara, a tek tu i tamo procurio<br />

je poneki skandal iz našeg veleposlanstva u<br />

nekoj zabačenoj državi. Zapravo je skandal<br />

ravnatelja policije i bivše televizijske ured-<br />


nice jedina prava poslastica te vrste na hrvatskoj<br />

političko-ljubavnoj sceni.<br />

Svakako je najveći skandal u visokoj<br />

politici i to onoj na, doslovce, krovu svijeta,<br />

u Washingtonu, bio i ostao onaj čuveni<br />

Clintonov preljub s mlađahnom Monicom<br />

Lewinsky. A Ovalna soba od tada, te<br />

1998. godine, kada je afera pukla i izložila<br />

Billa Clintona i sramotnom poniženju pred<br />

američkim Kongresom i cijelim svijetom,<br />

u politici je dobila sasvim drugačiji smisao.<br />

Američki su predsjednici oduvijek „švrljali“<br />

uokolo, ali nikada ni jedan kao Clinton<br />

nije bio u situaciji da milijardama ljudi<br />

objašnjava da oralni seks zapravo nije seks<br />

i da opisuje detalje njihovih seksi igrica.<br />

Silvio pleše ‛bunga bunga’<br />

Doduše, Clinton je u američkoj povijesti<br />

ostao upamćen kao jedan od boljih predsjednika,<br />

u čije je vrijeme Amerika bila<br />

svjetski mega-div s velikim suficitom, tako<br />

da mu afera Lewinsky zapravo i nije strahovito<br />

naškodila, već ga je prikazala i kao<br />

zgodnog šarmera kojega žene obožavaju.<br />

Jer se još i javila čitava kolona njegovih bivših<br />

ljubavnica, samo potvrđujući kako je<br />

Bill imao golemi libido. Na stranu to kako<br />

je Hillary podnijela cijelu tu muku, utjehu<br />

je potražila u megalomanskim ambicijama<br />

koje su je na koncu danas dovele i do pozicije<br />

američke državne tajnice.<br />

Uz bok Clintonovim vratolomijama u raznim<br />

krevetima jedino stoji bivši talijanski<br />

premijer Silvio Berlusconi; čovjek kojega<br />

su smatrali političkom ludom, a koji<br />

je izazivao očaj među svojim europskim i<br />

svjetskim političkim kolegama, „pobrstio“<br />

je valjda pola ženske Italije. Njegove čuvene<br />

„bunga bunga“ zabave, koje je preslikao<br />

iz vremena antičkog raskalašenog<br />

Rima, postale su središnji interes 74-godišnjeg<br />

čudnovatog lika, kojega su više za-<br />

nimale mlade djevojke negoli strmoglavljenje<br />

talijanskog proračuna. Na koncu, svoj<br />

današnji status financijski problematične<br />

i prezadužene zemlje koja strepi od bankrota,<br />

zemlja na Apeninskom poluotoku<br />

može zahvaliti upravo Berlusconijevoj politici.<br />

Sudili su mu za plaćanje maloljetnice<br />

za seks, a njegova ga je Ruby, za koju se kleo<br />

da mu je kao kćer, a bila je mlada prostitutka,<br />

na koncu i došla glave. Mlade je propupale<br />

djevojčurke obasipao skupocjenim<br />

nakitom, automobilima, novcem, radio silne<br />

face-liftinge i presađivao kosu, a sve ne<br />

bi li zadržao mladost koju već ionako nije<br />

imao zadnjih 30-ak godina. Svoje je mlade<br />

ljubavnice koje su ga zvale Papi zapošljavao<br />

kao hostese i voditeljice na svojim<br />

brojnim televizijskim postajama; otvoreno<br />

je komplimentirao suprugama predsjednika<br />

s kojima se susretao, nabacivao se ministricama<br />

u vladi i ponašao se kao nedozreli<br />

balavac. Na kraju ga je napucala i prediv-<br />

na supruga, kojoj je dojadilo da se njezinom<br />

mužu više ne smije samo Italija već<br />

cijeli svijet, a o politici je imao pojma koliko<br />

i o nuklearnom programu. Njegova je<br />

ostavština katastrofalna, a on će u talijanskoj<br />

povijesti ostati upamćen kao nešto pametnija<br />

verzija suludog Nerona, samo što<br />

Silvio nije zapalio Rim i imenovao konja senatorom,<br />

već je gurnuo Italiju u najdublju<br />

financijsku krizu od II. svjetskog rata.<br />

Najrazvikaniji seksualni skandal ove je<br />



seks u visokoj Politici<br />

Bill Clinton<br />

godine zasigurno bio onaj sada već bivšeg<br />

predsjednika Međunarodnoga monetarnog<br />

fonda i donedavno izglednog kandidata<br />

za nadolazeće predsjedničke izbore u<br />

Francuskoj, Dominiquea Strauss-Kahna.<br />

Svijet je s nestrpljenjem pratio slučaj kako<br />

bi se doznalo jesu li istinite optužbe o pokušaju<br />

silovanja sobarice iz Gvineje u luksuznom<br />

hotelu Sofitel u New Yorku te hoće<br />

li, u slučaju da se pokažu točnima, do sad<br />

vrlo popularni DSK završiti iza rešetaka na<br />

dulje vrijeme. Kahn je na koncu pušten, ništa<br />

mu nije dokazano, a spekuliralo se da<br />

mu je cijelu priču namjestio opaki Sarkozy,<br />

strahujući da bi ga ovaj mogao pobijediti na<br />

predsjedničkim izborima. U svakom slučaju,<br />

Strauss-Kahnova je karijera strmoglavo<br />

pala i jedino po čemu će biti upamćen<br />

jest upravo to – je li napastvovao sobaricu<br />

ili nije. Kakav MMF, kakva ekonomija; pohotnost<br />

je važnija od novca.<br />

I naizgled hladni Britanci punili su naslovnice<br />

svojih, najokrutnijih na svijetu tabloida,<br />

gomila seks skandala političara pa<br />

se pokazalo da uštogljeni Englezi baš i nisu<br />

tako uštogljeni. Ljubovalo se s djevojkama,<br />

ženama, mladićima, muškarcima, za svakoga<br />

je bilo ponešto. Tako je ultrakonzervativni<br />

član najveće irske političke partije<br />

Demokratske unije Paul Berry podnio<br />

ostavku 2005. godine, nakon što je završio<br />

na naslovnicama tabloida zbog plaćanja<br />

seksa muškarcima u Belfastu.<br />

Francuzi su ipak najveći ljubavnici,<br />

kažu glasine<br />

Zemlja hedonizma, vina, kulture, a najviše<br />

ljubavi, nije zaostajala po pitanju erotskih<br />

dogodovština političkih moćnika koji<br />

je vode. O Sarkozyju i braku s Carlom Bruni<br />

sve je već ionako poznato, a sada, kada<br />

su dobili bebu, čini se da je i Sarkozyjev<br />

apetit prema ženama došao u normalu pa<br />

se smirio.<br />


Francuski ministar kulture Frederic<br />

Mitterrand optužen je u javnosti da je na<br />

Tajland putovao zbog seksualnog turizma.<br />

Ministar nikada nije poricao da je plaćao<br />

usluge, ali je oštro demantirao da se ikada<br />

seksao s maloljetnim prostitutkama ili<br />

žigolima. Pošteno, nema što; priznao je da<br />

plaća za seks, ali da je ipak toliko moralan<br />

da to ne radi s djecom. I još je sam sebi opalio<br />

šamar objavivši autobiografski romanu<br />

„Loš život”, u kojem je pisao kako je plaćao<br />

seks „mladim, vrlo atraktivnim i odmah<br />

dostupnim dječacima”. Ugledu mu je naštetila<br />

i podrška koju je iskazao Romanu<br />

Polanskom, slavnom redatelju koji je godinama<br />

bio na tjeralici zbog silovanja 13-godišnjakinje.<br />

Bilo je to vrlo mudro od Frederica....<br />

Također, u Francuskoj je za vođenje međunarodnog<br />

lanca elitne prostitucije optužena<br />

Britanka Margaret MacDonald, u čijem<br />

su laptopu navodno pronađene stotine<br />

imena političara, estradnih zvijezda i biznismena<br />

koji su plaćali 600 funti po satu<br />

za seks njezinim djevojkama, a na koncu je<br />

osuđena na četiri godine zatvora.<br />

prva politička seks afera<br />

Slučaj koji je potresao svijet još početkom<br />

šezdesetih godina prošlog stoljeća i<br />

koji se s pravom smatra prvim političko-<br />

seksualnim skandalom bila je tzv. afera<br />

Profumo o kojoj je čak snimljeno nekoliko<br />

holivudskih filmova. John Profumo, tadašnji<br />

britanski državni tajnik za rat u konzervativnoj<br />

vladi Harolda MacMillana, bio je<br />

u naizgled sretnom braku s glumicom Valerie<br />

Hobson, poznatoj po ulogama u trash<br />

horror filmovima poput Frankensteinove<br />

mlade i Vukodlaka u Londonu. No, John<br />

Profumo je 1961. godine pao na šarm tada<br />

još maloljetne londonske prostitutke Christine<br />

Keeler koju je upoznao u kući britanskog<br />

konzervativca Williama Waldorfa<br />

Astora. Profumo i Keeler otpočeli su seksualnu<br />

aferu koja je trajala svega nekoliko<br />

tjedana, a onda ju je državni tajnik naglo<br />

prekinuo. Ipak, afera je pukla u javnosti, a<br />

odmah se doznalo i kako je Keeler također<br />

imala aferu s ruskim atašeom u sovjetskoj<br />

ambasadi u Londonu, Jevgenijem Ivanovim.<br />

Kako je John Profumo tada bio prvi<br />

čovjek Velike Britanije zadužen za ratna<br />

pitanja, njegova afera sa ženom koja istovremeno<br />

održava seksualne odnose s pripadnikom<br />

tada neprijateljske strane percipirana<br />

je kao visokorizična za pitanje<br />

nacionalne sigurnosti Velike Britanije. Nakon<br />

brojnih peripetija koje su uključivale<br />

turbulentan odnos Christine Keeler i dilera<br />

drogom iz Jamajke Aloysiusa Gordona i<br />

pokušaj njezina ubojstva od kojeg ju je spasio<br />

još jedan od njezinih bivših ljubavnika,<br />

Johnny Edgecombe, afera Profumo-Keeler<br />

dospjela je na naslovnice svih britanskih,<br />

a potom i svjetskih medija. John Profumo<br />

bio je prisiljen na ostavku, a samo nekoliko<br />

mjeseci kasnije s položaja je odstupio i Harold<br />

MacMillan, doduše zbog lošeg zdravlja.<br />

Bilo je to doba hladnog rata i bilo kakav<br />

odnos s pripadnicima druge strane smatrao<br />

se u najmanju ruku nepoželjnim, a također<br />

i visokorizičnim.<br />

amerikanci imaju veliki libido<br />

Za američke građane poznati Joe<br />

Waggonner, imao je ipak više sreće. On je<br />

u Washingtonu uhićen 1976. godine zbog<br />

korištenja usluga „prijateljica noći”, ali je<br />

ponovno izabran iste godine u predstavnički<br />

dom Kongresa i ostao na tom mjestu<br />

još dvije godine, do svog umirovljenja. Iste<br />

Silvio Berlusconi<br />

je godine njegov kolega demokrat Allan<br />

Howe iz Utaha pao u zamku dviju policajki<br />

prerušenih u prostitutke, pa nije dobio<br />

novi mandat.<br />

Njujorški demokrat Fred Richmond je<br />

čak i teže prekršio zakon, ali ga to nije koštalo<br />

političke karijere – 1978. godine je<br />

uhićen nakon seksa s maloljetnim žigolom,<br />

a procesuiranje je izbjegao pristajanjem na<br />

psihijatrijsko liječenje. Karijere ga je stajalo<br />

posjedovanje narkotika četiri godine kasnije.<br />

Republikanac Robert Bauman 1980.<br />

godine uhićen je također zbog seksa s maloljetnim<br />

žigolom, za svoje ponašanje optužio<br />

ovisnost o alkoholu i seksu i izgubio izbore<br />

te godine.<br />

Politički strateg Billa Clintona Dick<br />

Morris je također održavao nešto dublje i<br />

dulje odnose s jednom prostitutkom s područja<br />

Washingtona, Sherry Ann Rowlands.<br />

U vezi su bili godinu dana, a navodno<br />

joj je dao da prisluškuje njegove razgovore<br />

s američkim predsjednikom. No, svakako<br />

jedan od težih slučajeva bio je republikanski<br />

gradonačelnik Waterburya, Philip Giordano,<br />

pedofil koji je platio prostitutki za<br />

seks s njezinom maloljetnom kćeri i nećakinjom.<br />

Guverner New Yorka Eliot Spitzer<br />

trošio je i po nekoliko tisuća dolara za jednu<br />

noć s escort damama, a to je otkriveno<br />

2008. godine. Usluge elitnih prostitutki<br />

koristio je i senator David Vitter, koji se za<br />

to obraćao poznatoj vlasnici escort biznisa<br />

Deborah Jeane Palfre, takozvanoj „D.C.<br />

Madam”. Poznati američki list New York<br />

Times svijetu je razokrio skandal u ožujku<br />

2008. godine. Guverner Spitzer, u istrazi<br />

FBI-ja naveden kao Klijent-9, dogovorio<br />

je susret u hotelu Mayflower u Washingtonu,<br />

u veljači te iste godine, s prostitutkom<br />

koja se predstavljala pod imenom Kristen,<br />

a bila je zaposlenica gore navedenog<br />

escort kluba. Doznalo se kako ju je nazvao<br />

s tiskovne konferencije u blizini Nijagarinih<br />

slapova. Sastali su se prema dogovoru,<br />

orijentacije nije sredinom prošlog stoljeća<br />

bio tako liberalan kao danas, što je ozbiljno<br />

poljuljalo ugled švedskom kralju Gustavu<br />

V. Slučaj koji je izazvao skandal sredinom<br />

četrdesetih godina prošlog stoljeća<br />

povijest pamti kao Haijby aferu. Dobila<br />

je ime po Šveđaninu Kurtu Johanssonu<br />

koji je, nakon što je nekoliko puta osuđen<br />

na zatvorsku kaznu zbog krađe, promijenio<br />

prezime u Haijby. Poslije svog posljednjeg<br />

puštanja iz zatvora, pokušao je otvoriti<br />

prodavaonicu alkoholnih pića, ali kao bivši<br />

višestruko osuđivani osuđenik nije mogao<br />

ishoditi dozvolu. Tada se je, pod okolnostima<br />

koje nisu do kraja otkrivene, obratio tadašnjem<br />

švedskom kralju Gustavu V. koji<br />

mu je osigurao dozvolu. No, kralj Gustav<br />

V. otpočeo je homoseksualnu aferu s Haijbyjem,<br />

za to je doznala Haijbyjeva supruga<br />

Anna i, s razlogom užasnuta, pokrenula<br />

brakorazvodni postupak izazvavši javni<br />

skandal jer je suprugovu aferu s kraljem<br />

navela kao glavni razlog pokretanja po-<br />

i hrvatska svog seks konja za trku ima<br />

Japansko ministarstvo vanjskih poslova nedavno je povuklo svog veleposlanika u<br />

Hrvatskoj – Yoshija Tamuru, nakon što je u izvješću Ministarstva zaključeno da je<br />

seksualno zlostavljao mladu žensku zaposlenicu veleposlanstva. U travnju prošle godine<br />

Tamura je imao 'fizički kontakt' s Hrvaticom dvadesetih godina koja je tada tek<br />

bila zaposlena u veleposlanstvu, kada se njih dvoje našlo na stražnjem sjedištu automobila<br />

u kojem su bili službenim poslom, rekli su izvori bez dodatnih pojašnjenja.<br />

Tamura, koji je imenovan veleposlanikom u Hrvatskoj u ožujku 2009. godine, nakon<br />

toga je još pokušavao ostvariti kontakt sa zaposlenicom koja je naposljetku uložila<br />

žalbu zbog seksualnog zlostavljanja. Tamura je zanijekao bilo kakav prekršaj.<br />

a guverner je prostitutki platio ne samo za<br />

seksualne usluge već i za njezin put vlakom<br />

iz New Yorka u Washington, kao i za hotelsku<br />

sobu i večeru. Čitav ga je iznos koštao<br />

oko 5.000 dolara, na to je još išla i provizija<br />

Emperor's Club ViP-ju, a ubrzo potom doznalo<br />

se da je Spitzer više puta koristio njihove<br />

usluge i izdašno ih financirao. Usput<br />

je također izbilo u javnost kako je na istom<br />

mjestu redovan klijent bio i Gerald Cavendish<br />

Grosvenor, vojvoda od Westminstera,<br />

danas treći najbogatiji čovjek u Velikoj Britaniji,<br />

no njegova umiješanost nikad nije<br />

do kraja dokazana. Guverner Spitzer morao<br />

se suočiti sa snažnom osudom američke<br />

javnosti koja nikada ne oprašta ulazak<br />

svojih političkih moćnika u svijet prostitucije<br />

i bio je prisiljen na ostavku na svoj položaj<br />

već krajem ožujka 2008. godine.<br />

Homo skandal u Švedskoj<br />

S druge strane, odnos prema ljudima gay<br />

stupka. Nakon brzo sklopljenog razvoda<br />

Haijby je emigrirao u Sjedinjene Američke<br />

Države, ali tamo se nije zadržao dugo jer<br />

je ostao bez izvora financija pa se vratio u<br />

rodnu Švedsku i zatražio podršku od kra-<br />

Frederic Mitterrand<br />

Jacob Zuma<br />

ljevskog dvora. U javnost je brzo procurilo<br />

kako ga je dvor redovno plaćao, a objavljene<br />

su i vrlo snažne indicije kako je na Haijbyjev<br />

račun stigla pozamašna svota novca<br />

zbog činjenice da je ucjenjivao kralja kako<br />

se ne bi doznalo za njihovu aferu koja je navodno<br />

trajala oko čitavog jednog desetljeća.<br />

Sam Haijby nikada nije mijenjao svoju<br />

priču tvrdeći kako ga je kralj zaveo, dok<br />

su se Gustav V. i pripadnici njegovog dvora<br />

očajnički trudili zataškati priču. Tek pred<br />

kraj svog života, 1950. godine, kralj je otvoreno<br />

priznao svoje homoseksualne sklonosti,<br />

ali nikada nije otvoreno progovorio o<br />

prirodi svog odnosa s Kurtom Haijbyjem.<br />

Svoju slobodu nakon skandala seksualne<br />

vrste nije izgubio predsjednik Južnoafričke<br />

Republike, Jacob Zuma, na položaju od<br />

2009. godine. Još u studenom 2005. godine<br />

optužen je za silovanje tada 31-godišnje<br />

obiteljske prijateljice u Johannesburgu, što<br />

je Zuma oštro opovrgnuo, kao i optužbe za<br />

korupciju. Ipak, došlo je do suđenja na kojem<br />

je Zuma priznao kako je ipak imao seksualni<br />

odnos, navodno dobrovoljne prirode<br />

s obje strane, sa žrtvom. Međutim, pravi<br />

skandal izazvala je činjenica da je žrtva bila<br />

HIV pozitivna. Zumini odvjetnici također<br />

su, braneći svog klijenta, izvukli prljave detalje<br />

o ne baš čednoj seksualnoj prošlosti<br />

žrtve, dok je zapadni svijet užasnuto slušao<br />

njegovu izjavu kako je bio svjestan činjenice<br />

da je ona HIV pozitivna, ali se ipak upustio<br />

s njom u seksualni odnos bez kondoma<br />

vjerujući kako se neće zaraziti ako se nakon<br />

seksa istušira. Istovremeno su se izvan<br />

pritvora u kojem je Zuma boravio odvijali<br />

konstantni sukobi njegovih pristaša i protivnika<br />

tijekom kojih je više puta eskaliralo<br />

nasilje. U konačnici je proglašen nevinim,<br />

u svibnju 2008. godine, da bi niti godinu<br />

dana kasnije, u travnju 2009. godine bio<br />

izabran za predsjednika države. Njegova<br />

žrtva, kojoj ne znamo ime, već je 2007. godine<br />

dobila azil u Nizozemskoj.<br />


kulturoskoP<br />

128. bitna enkripcija u ZKm-u<br />

Žabokrečinu zagrebačkoga kazališnog života<br />

ponovno je uzburkala jedan kritika. Kao i<br />

obično riječ je o kazališnom kritičaru Tomislavu<br />

Čadežu koji bez dlake na peru piše što misli<br />

o kazališnim zbivanjima. Ovoga puta duboko<br />

povrijeđen sjetio se Jana Fabre. Autor i redatelj<br />

predstave „Car neuspjeha”, postavljene u<br />

zagrebačkom ZKM-u, Belgijanac Fabre, za<br />

koju Čadež u uvodu svoje kritike kaže da je<br />

oduševila „mjesne snobove”, raspištoljio se na<br />

kritiku. Jako, jako. No, zlobnici koji su očekivali<br />

neku „kiklopovsku” reakciju belgijskog<br />

umjetnika teatra, na primjer zvučni šamar<br />

kritičaru pred Kazališnom kavanom ili Pifom ili<br />

barem jednu sočnu psovku javnosti, razočarali<br />

su se. Hebi ga. Europljanin je taj Fabre!<br />

Umjesto toga zadavio je Čadežovu matičnu<br />

redakciju. Možda su mu domaći kazališni<br />

beamteri došapnuli da se pozove i na zakon<br />

o medijima, tražeći da objave intervju s njime<br />

kako bi se obračunao s Čadežom. Razumljivo,<br />

jer, ako je suditi po Čadežovoj kritici njegova<br />

teksta, Fabreu pismenost nije jača strana.<br />

I tako je belgijski umjetnik u formi intervjua<br />

raspalio po Čadežu. Potpuno razumijemo<br />

g. Fabrea, posebno nakon što je pročitao o<br />

svom djelu misli iz pera ravnateljice ZKM-a<br />

Petre Vrgoč. Pa piše tako dotična o predstavi<br />

g. Fabrea: „Umnažajući slike u metafizičkim<br />

okvirima svijeta, Fabreov se junak – fiktivni<br />

klaun ili realni glumac, bori s nemogućnošću<br />

da premosti raspukline što ga dijele od<br />

njega samoga ili od gledatelja, vlastitog alter<br />



ega postavljenoga na onu opasnu ili pak<br />

uzbudljivu granicu gdje stvarnost poprima oblik<br />

literature.” Nije riječ o šifriranom tekstu u 128.<br />

bitnoj enkripciji, iako na prvi pogled djeluje da<br />

jest, već o kritici kakvu istinski umjetnici poput<br />

g. Fabrea duboko poštuju. E, Čadežu, crni<br />

Čadežu!<br />

medović je zakon<br />

Pustimo g. Fabrea njegovim brigama, možda<br />

polemika nekoga ponuka da pogleda tu,<br />

kaže Čadež dozlaboga dosadnu predstvu, i<br />

pogledajmo što se nudi iz ostalih kulturnih<br />

žanrova. U Klovićevim dvorima na Jezuitskom<br />

trgu retrospektivna je izložba Mate Celestina<br />

Medovića (1857-1920), koja traje sve do 12.<br />

veljače. U ranoj se mladosti Medović spremao<br />

za uzvišeno zvanje svećenika u franjevačkom<br />

samostanu Male Braće u Dubrovniku. Kao<br />

mladić s talentom za slikanje poslan je u Rim<br />

na usvajanje raznolikih slikarskih umijeća.<br />

Nakon Rima, studij slikarstva nastavlja<br />

u Münchenu. No, umjesto da Dubrovnik<br />

dobije slikara koji bi s ljubavlju slikao svece<br />

i religiozne motive za potrebe dubrovačke<br />

regije, ali i šire, Medović se odrekao crkvene<br />

karijere i uputio u Zagreb gdje je već stolovao<br />

dubrovački slikar Vlaho Bukovac. Atmosfera<br />

oko Bukovca bila je sve samo ne ćudoredne<br />

pa se ne može shvatiti kako je mladi Medović<br />

podlegao napastima svjetovnog života umjesto<br />

tišini u spokoju koju je nudio samostanski život.<br />

‛Šumoljublje’<br />

Komu nije do polemika i uvrijeđenih režisera<br />

može se zaputiti do zagrebačkog Kazališta<br />

lutaka i pogledati vječno lijepu predstavu<br />

Branka Ćopića. Pače, vrijedi povesti sa sobom i<br />

djecu. Generacije su kroz desetljeća odrasle uz<br />

tu predstavu i sreća je da se Branko Ćopić vrati<br />

među zagrebačke mališane. E, sad. Odrasli<br />

ne mogu bez politike čak ni kad je riječ o<br />

„Ježevoj kućici”, pa tako u programu predstave<br />

piše: „Lijin poziv Ježurki na večeru i njegovo<br />

odbijanje da svoj skromni dom zamijeni njenim<br />

raskošnim staništem (unatoč ruganju Mede,<br />

Vuka i Lije) jasna je i jednostavna poruka kako<br />

valja voljeti svojom dom ma što o njemu drugi<br />

mislili. Domoljublje nikada nije prerano učiti i<br />

osjetiti!” Autor ovih redova prilično je skeptičan<br />

kako ježevi imaju u svom govoru izraz<br />

„domoljublje” – „šumoljublje”, to svakako.<br />

Više je nego očito kako je „domoljublje” ovdje<br />

u ulozi obrane od napada nekih razjarenih<br />

desničarskih individua koji bi mogli prozvati<br />

upravu Kazališta lutaka zbog stavljanja na<br />

repertoar djela Branka Ćopića.<br />

Stonske zidine<br />

U dubrovačkoj palači Sponza izložba je<br />

fotografija Ljube Gamulina pod nazivom<br />

„Stonske zidine”. Izložba je postavljena<br />

povodom izdanja istoimene fotomonografije.<br />

Riječ je o novom projektu Društva prijatelja<br />

dubrovačkih starina koje već dulje vrijeme<br />

marljivo radi na obnovi i promociji ovoga<br />

veličanstvenog obrambenog sklopa koji<br />

povezuje Mali i Veliki Ston. Nakon uspješno<br />

realiziranih motiva zidina grada Stona na<br />

razglednicama, Ljubo Gamulin svoj dosadašnji<br />

fotografski rad objedinio je u izložbi crnobijelih<br />

fotografija i istoimenoj fotomonografiji.<br />

Tekstove u fotomonografiji potpisuju<br />

povjesničarke umjetnosti dr. sc. Željka Čorak i<br />

dr. sc. Sandra Uskoković. Sukladno turističkoj<br />

namjeni, tekstovi u knjizi prevedeni su i na<br />

engleski jezik. Luksuzno opremljeno izdanje<br />

tvrdih korica na 62 stranice donosi presjek<br />

višegodišnjega fotografskog angažmana Ljube<br />

Gamulina posvećenog Stonu i zidinama, a<br />

broji više od 3500 fotografija. Ljubo Gamulin<br />

(Dubrovnik, 1970.), fotograf, jedriličar i<br />

novinar, diplomirao je povijest umjetnosti i<br />

komparativnu književnost na Filozofskom<br />

fakultetu u Zagrebu 1996. Od 2001. studira<br />

filmsko i TV snimanje na zagrebačkoj<br />

Akademiji dramskih umjetnosti. Član je<br />

Hrvatskoga novinarskog društva, Udruženja<br />

likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti<br />

Piše: jasmin krPan<br />

Hrvatske (ULUPUH) te član Hrvatske zajednice<br />

samostalnih umjetnika (HZSU), sekcije za<br />

fotografiju.<br />

viS bohemi i miro ungar<br />

Zagrebački Britanski trg ili kako ga echte<br />

zagrepčani zovu „Mali plac” nedjeljom je<br />

okupljalište bogatih i pametnih. Prvi kupuju<br />

vrijedne starine, drugi dolaze kako bi vodili<br />

zanimljive rasprave u rasponu od povijesti<br />

umjetnosti, sudbine medijskih tajkuna, pa<br />

do novog geostrateškog rasporeda velikih<br />

sila. Naravno, padne tu i koja rasprava na<br />

židovsko masonske urote protiv Hrvatske.<br />

No, taj će posljednji, nezabetonirani<br />

zagrebački trg krajem godine biti poprište<br />

zanimljivog koncerta. Nastupit će VIS Bohemi<br />

i Miro Ungar. Mlađim čitateljima možda treba<br />

objasniti skraćenicu „VIS”. Dakle on znači<br />

– vokalno instrumentalni sastav. Naime kad<br />

je 60-ih godina rock-glazba stigla i do nas,<br />

bilo je uobičajeno ispred imena stavljati tu<br />

kraticu. Ona je bila zamjena za član the koji<br />

se kočio ispred imena engleskih sastava.<br />

VIS Bohemi 60-ih su bili popularni ne samo<br />

u Zagrebu već i u inozemstvu (vidi presliku<br />

austrijskih novina). Članovi VIS-a Bohemi su<br />

Berislav Klemenčić-Bero, Ivica Brkinjač-Brki,<br />

Ivo Kalačić-Hans, Tomislav Švagelj-Švabo,<br />

Marijan Žuljević-Žulj i Ladislav Račić-Lado.<br />

Boheme su osnovali Bero i Brki 1967.<br />

Nakon 35 godina članovi Bohema se<br />

ponovno okupljaju 2002. godine u originalnoj<br />

postavi i onda povremeno nastupaju širom<br />

Hrvatske. Njima će se priključiti pjevač Miro<br />

Ungar, član nekad mega popularnog „4M”<br />

kvarteta. S obzirom na lagano pozne godine<br />

Bohema i Ungara, a vjerojatno i publike koja<br />

će doći, koncert ne spada u visokorizične,<br />

one na kojima se lome stolci i posjetitelji<br />

žestoko naguravaju. Ali nikad ne reci nikad.<br />

Možda neka obožavateljica Mire Ungara,<br />

inače u svoje doba velikog srcolomca, u<br />

veselijem raspoloženju odluči davnu maštu<br />

pretvoriti u stvarnost – pa kud puklo, da<br />

puklo!<br />

Šišmiš u Splitu<br />

U sezoni u kojoj se navršava devedeseta<br />

obljetnica otkako je prvi put ustanovljen<br />

samostalni splitski operni ansambl (1922), HNK<br />

Split ulazi posredstvom – operete. Operetom<br />

se, u početku, i krenulo (bio je to komad<br />

Mam'zelle Nitouche Florimonda Hervéa), a<br />

iste je godine izveden i Tijardovićev prvijenac<br />

Pierrot Ilo. Tijekom desetljeća koja će uslijediti<br />

splitska je publika imala priliku vidjeti najvažnija<br />

djela tog žanra. Straussov Šišmiš bio je prva<br />

predstava u novouspostavljenoj kazališnoj<br />

sezoni nakon Drugoga svjetskog rata, a do<br />

danas je odigran više od stotinu puta. Ta,<br />

zacijelo najpoznatija svjetska opereta, vraća se<br />

u Split nakon više od četvrt stoljeća (1984.).<br />

Svojom prpošnošću, humorom i briljantnom<br />

glazbom svakako će doprijeti do vrlo široke<br />

publike, a premijerno će se idealno uklopiti i u<br />

božićno-novogodišnje ozračje.<br />



Glazba sviH Pravaca i žanrova<br />

Piše: emir fulurija<br />


Hrvatska vjerojatno nikada<br />

neće dostići europske zemlje<br />

u pitanjima gospodarstva,<br />

teško ćemo i našu<br />

glavnu prednost – turizam<br />

– podići na nivo kakav možemo pronaći u<br />

Europi, dok se prema istom ponašamo isključivo<br />

kao sredstvu brze zarade, a nećemo<br />

lako sustići zemlje u koje se volimo ugledati i<br />

po različitim drugim društvenim segmentima.<br />

Međutim, godina koja je na izmaku potvrdila<br />

je konačno pozicioniranje Hrvatske<br />

kao države u kojoj se organizira mnoštvo zanimljivih<br />

glazbenih događanja. Lijepa Naša<br />

je na glazbenoj karti Europe postala reprezentativna<br />

destinacija koju ne zaobilaze poznati<br />

izvođači na svojim velikim turnejama.<br />

Svi glazbeni zaljubljenici najrazličitijih žanrova<br />

praktično su tijekom cijele godine imali<br />

priliku gledati zanimljive koncerte izvođača<br />

za čije su nastupe sve donedavno morali<br />

„potezati” do Njemačke, Austrije ili Italije, pa<br />

čak i Slovenije ili Srbije. Sada se pak redovito<br />

događa da se na zagrebačkim koncertima,<br />

jer se ipak glavnina koncertnog programa<br />

događa u glavnome hrvatskom gradu, viđaju<br />

posjetitelji pristigli s lokacija na koje su hrvatski<br />

glazbeni zaljubljenici donedavno hodočastili.<br />

rukomet spasio glazbu<br />

Nekoliko je stvari zaslužno za buđenje<br />

hrvatske glazbene scene. Prije svega tu je<br />

infrastruktura. Zahvaljujući Svjetskom rukometnom<br />

prvenstvu Zagreb je napokon<br />

dobio dvoranu koja može primiti i 20 tisuća<br />

ljudi na koncertima. Zahvaljujući i tehničkim<br />

uvjetima koje Arena Zagreb puno bolje<br />

može zadovoljiti od, primjerice, Doma<br />

športova, nije ni čudno da su u Areni tijekom<br />

2011. svirali Roger Waters, George<br />

Michael, Sade, Tom Waits i Rammstein.<br />

Oni su samo neki od izvođača u čijim smo<br />

koncertima ove godine mogli uživati, a koji<br />

gotovo sigurno ne bi svirali u Hrvatskoj da<br />

nije Arene, jedine dvorane u Zagrebu koja<br />

zadovoljava sve tražene tehničke uvjete za<br />

velike show koncerte.<br />

Što se infrastrukture tiče, velika stvar<br />

se za glazbenu scenu dogodila i preuzimanjem<br />

Tvornice kulture u ruke nove uprave.<br />

Novi ljudi su u Tvornicu privukli organizatore<br />

koji su godinama radili u ipak neadekvatnim<br />

prostorima (KSET, SC), a već u<br />

prvih par mjeseci nova je Tvornica ponudila<br />

na desetke koncerata, kako domaćih<br />


„Kada neki američki bend odluči<br />

napraviti europsku turneju, oni svojem<br />

manadžeru kažu kako bi svirali 20<br />

ili 30 koncerata. Njih uglavnom ne<br />

zanima gdje će se koncerti održati”,<br />

objašnjava Mate Škugor<br />

koncertni boom u<br />

HrvatskoJ<br />

tako i svjetskih izvođača različitih glazbenih<br />

usmjerenja. Tehnički uvjeti u ovom klubu,<br />

ponajprije oni vezani uz superkvalitetan<br />

razglas, doveli su i one „manje” koncerte do<br />

visokog nivoa kojeg će publika uvijek pozdraviti.<br />

Druga važna stvar za koncertni boom je<br />

sazrijevanje i pozicioniranje hrvatskih organizatora<br />

i promotora u svijetu. Mnogi<br />

misle kako je za „dovođenje” glazbenika potrebno<br />

samo ispoštovati financijske i druge<br />

uvjete koje menadžeri traže. Ljudi nisu ni<br />

svjesni da često hrvatski organizatori nisu<br />

ni u mogućnosti doći u poziciju da uopće<br />

pregovaraju o nekom koncertu.<br />

„Kada, recimo, neki američki bend odluči<br />

napraviti europsku turneju, oni svojem<br />

menadžeru kažu kako bi svirali 20 ili 30<br />

koncerata. Njih uglavnom ne zanima gdje<br />

će se koncerti održati, a u takvoj situaciji<br />

menadžer će te koncerte prvo ponuditi ljudima<br />

s kojima godinama surađuje i za koje<br />

zna da će organizacija biti na nivou”, objašnjava<br />

nam Mate Škugor, jedan od u posljednje<br />

vrijeme eksponiranijih organizatora u<br />

Hrvatskoj. Bilo je potrebno dugo vremena<br />

da domaći organizatori zadobiju povjerenje<br />

stranih menadžera, a tome u prilog<br />

nam nije išla činjenica da su se jedno vrijeme<br />

koncerti učestalo otkazivali upravo s<br />

„naše” strane. U posljednje vrijeme to se ne<br />

događa pa su sve češći nastupi i „recentnijih”<br />

izvođača koji su donedavno uglavnom<br />

zaobilazili Hrvatsku.<br />

probudio se lisinski<br />

Veliku ulogu u buđenju koncertne scene,<br />

što se tiče klasične glazbe, odigralo je<br />

i novo vodstvo Koncertne dvorane Vatroslav<br />

Lisinski na čelu s Draženom Siriščevićem.<br />

Nakon što je riješio problem s azbestom,<br />

bivši tv-voditelj i osoba koja je<br />

svojom ljubavlju prema glazbi natjerala<br />

mnoge neupućene da željno iščekuju „Operu<br />

Box”, kreirao je zanimljivu sezonu koja<br />

Lisinskom vraća sjaj koja je ova prijestolnica<br />

klasične glazbe s vremenom ipak izgubila.<br />

Ivo Pogorelić, Stjepan Hauser i Luka<br />

Šulić, Itamar Golan, Aleksej Igudesman<br />

i Hyung-ki Joo samo su neki od izvođača<br />

koji su tijekom 2011. nastupili u Lisinskom,<br />

a napokon su se vrata Lisinskog u većem<br />

obimu otvorila i za jazz ili etno glazbu, ali i<br />

druge kulturne manifestacije za koje u Lisinskom<br />

svakako ima mjesta.<br />

Iako to većina domaćih stručnjaka neće<br />

rado priznati, veliku je ulogu za ponovno<br />

pozicioniranje Hrvatske u svijetu klasične<br />

glazbe imao dubrovački festival Julian<br />



Glazba sviH Pravaca i žanrova<br />

Rachlin & Friends. Jedan od najboljih violinista<br />

današnjice u Dubrovnik tijekom godina<br />

dovodi najveća svjetska imena, a tim<br />

je festivalom pokazao i drugima, pa i Lisinskom<br />

da u Hrvatskoj ima dovoljno publike<br />

za takve manifestacije.<br />

Kada smo se već dotaknuli jednog festivala,<br />

treba istaknuti kako su bitnu ulogu<br />

u ovogodišnjoj glazbenoj ponudi odigrala<br />

dva višednevna festivala. Doduše, T-Mobile<br />

In Music Festival i Terraneo Festival<br />

Krajem godine svi mediji nude svoja<br />

viđenja najboljih glazbenih izdanja u<br />

protekloj godini pa ćemo i mi uputiti želje<br />

organizatorima da probaju ugostiti neke<br />

od 10 izvođača za koje smatramo da su<br />

svojim albumima obilježili proteklu godinu.<br />

Charles Bradley (album „No Time For<br />

Dreaming“; Daptune Records) napokon<br />

je objavio svoj prvi album nakon 40-ak<br />

godina pjevanja, a „No Time For Dreaming“<br />

je postao instant soul lektira. Teško<br />

je povjerovati da je ovaj album snimljen<br />

2011., a ne u doba Jamesa Browna, ali<br />

Charles Bradley je dokaz kako je soul<br />

aktualan i u današnje vrijeme. Nešto<br />

slično je potvrdila i svjetski poznata Adele<br />

(„21“; XL Recordings) koja je na pravi<br />

način naslijedila tragično preminulu Amy<br />

Winehouse na tronu new-soul scene.<br />

Još jedna djevojka nevjerojatnoga glasa<br />

odaziva se na ime Fatoumata Diawara<br />

(„Fatou“; World Circuit), a ona nastavlja<br />

tradiciju izvrsnih izvođača koji dolaze<br />

iz Malija. Nježniji spol predstavlja i PJ<br />

Harvey („Let England Shake“; Vagrant<br />

Records) koja je nakon dugogodišnje<br />

karijere snimila možda i najbolji album do<br />

sada i koja pokazuje da dugotrajnost ne<br />

znači i neinventivnost. Svoj najbolji album<br />

karijere sigurno nisu snimili Red Hot<br />

Chili Peppers („I'm With You“; Warner),<br />

ali su ovim albumom donekle isprali gorki<br />

okus koji su ostavili s pretencioznim<br />

„Stadium Arcadium“, a Pepperse ćemo<br />

u kolovozu 2012. gledati i na zagrebačkom<br />

Hipodromu. Nova imena predstavljaju<br />

Yuck („Yuck“; Fat Possum) čiji<br />

indie-punk osvaja na prvu te Real Estate<br />

(„Days“; Domino Records) koji na neki<br />

način nastavljaju s razvijanjem zvuka koje<br />

je Fleet Foxes doveo na vrhunac popu-<br />


nemaju baš dodirnih točaka s Rachlinom<br />

i njegovim prijateljima, ali su i oni pokazali<br />

kako se u Hrvatskoj mogu kvalitetno organizirati<br />

vrhunski glazbeni događaji.<br />

In Music je s godinama mijenjao sponzorski<br />

prefiks, ali je zadržao status najvažnijega<br />

festivala urbane glazbe u Hrvatskoj.<br />

Velika je njegova prednost činjenica da se<br />

održava na Jarunu pa posjetitelji na In Music<br />

mogu otići nakon posla, a u svojim krevetima<br />

biti u pristojnim satima.<br />

imena koja bismo željeli<br />

vidjeti u 2012. godini<br />

larnosti. The Decemberists („The King Is<br />

Dead“; Capitol Records) već godinama<br />

glase kao pravi nasljednici R.E.M.-a iako<br />

„prosinčari” vole istraživati sa zvukovima<br />

koje Michael Stipe i ekipa nisu baš svirali.<br />

Međutim, upravo je povratak zvuku zbog<br />

kojeg su ih i uspoređivali s R.E.M.-om,<br />

The Decemberists potvrdio kao veliki<br />

bend. S druge strane, Serengeti („Family<br />

& Friends“; anticon) se novim albumom<br />

potvrdio kao izuzetno zanimljiv underground<br />

hip-hop izvođač. Popis zaključujemo<br />

sa živućom legendom Tomom Waitsom<br />

(„Bad As Me“; Epitaph) koji i u svojoj 62.<br />

godini ne prestaje oduševljavati svojom<br />

glazbom.<br />

Što se domaće scene tiče, u prošlom<br />

broju Objektiva objasnili smo zbog čega<br />

TBF i Hladno Pivo svojim novim albumima<br />

ipak ne zaslužuju vrh hrvatske<br />

scene kojeg su zauzeli Dječaci („Istina“;<br />

Croatia Records) i potvrdili sav hype<br />

stvaran oko njih već godinama. Sjajnim<br />

albumom vratili su se sada već pomalo<br />

punk veterani Overflow („Hit Me“;<br />

PaF!/The Orchard), a Tamara Obrovac<br />

(„Madirosa“; Aquarius Records) je još<br />

jednom pokazala zbog čega su je veliki<br />

svjetski mediji proglašavali divom<br />

etno glazbe. Što se tiče manjih, široj<br />

javnosti nepoznatijih izvođača treba<br />

naglasiti novi album prog-noise-rock<br />

„luđaka” Seven That Spells („Death<br />

And Resurrection Of Krautrock: AUM“;<br />

Beta-lactam Ring Records) te dobro<br />

čuvanu tajnu u obliku benda The Moody<br />

Brooders („The Moody Brooders EP“;<br />

My Room Records) koji su svoj prvi<br />

materijal objavili u tiražu od 150 primjeraka<br />

te postigli kultni status na hrvatskoj<br />

indie sceni.<br />

Ove godine In Music je konkurenciju dobio<br />

u Terraneo festivalu. Šibenski festival je<br />

pogrešno etiketiran kao, prije svega „indie”<br />

festival jer je tijekom pet dana kroz Šibenik<br />

prodefiliralo mnoštvo glazbenika različitih<br />

žanrova, ali ionako je najvažnija stvar<br />

za Terraneo da je već u svojem prvom izdanju<br />

privukao više od 10 tisuća posjetitelja.<br />

Uspjeh Terranea pokazao je da je moguće<br />

organizirati sličan događaj i u manjim gradovima<br />

pa nas već 2012. očekuje po ime-<br />

Mate Škugor<br />

nima iznimno kvalitetan MetalFest koji će<br />

se održati pored Zadra. Općenito se u Hrvatskoj<br />

tijekom ljeta organizira veliki broj<br />

različitih festivala, ali oni su uglavnom orijentirani<br />

na izvođače iz Hrvatske i regije pa<br />

na neki način nisu tema ove priče.<br />

elektronska glazba oduvijek jaka u<br />

Hrvatskoj<br />

Priča o hrvatskoj koncertnoj ponudi ne<br />

može proći bez elektronske glazbe. Hrvatska<br />

je u ovoj vrsti glazbe na svjetskoj karti<br />

prisutna već godinama jer su se veliki partyiji<br />

organizirali još od sredine devedesetih<br />

godina. Lakše je nabrojati svjetski poznate<br />

DJ-e i producente elektronske glazbe koji<br />

nisu nastupali u Hrvatskoj nego one koji<br />

jesu, a u 2011. imali smo prilike svjedočiti<br />

dvama velikim spektaklima koji su se odvijali<br />

u Splitu: nastup Davida Guette te grupe<br />

Faithless. Uz to, poznati festival Garden<br />

se i ove godine potrudio organizirati odličan<br />

program, a klubovi diljem Hrvatske<br />

praktično svakog tjedna ugošćivaju poznata<br />

svjetska imena.<br />

Kao što smo to na početku teksta rekli,<br />

Hrvatskoj možda ne ide u gospodarstvenim,<br />

društvenim, političkim i drugim segmentima<br />

života, ali nam zato ne manjka<br />

glazbenih događaja koji nam se nude praktično<br />

svakodnevno. Gledali smo mi dobrih<br />

koncerata i prethodnih godina, ali 2011. je<br />

definitivno bila godina iskoraka. Sada organizatorima<br />

samo ostaje da zadrže nivo<br />

koji su sami sebi zadali.

Plaćeni oglas<br />

prava ideja za božićne poklone<br />

Fotoknjigom ili fotokalendarom na jednostavan<br />

i povoljan način lijepe trenutke<br />

učinite trajnima jer Tisak foto Vam uz svaku<br />

narudžbu daruje set od 8 fotomagneta!<br />

Prateći potrebe i zahtjeve tržišta, svojim<br />

svakodnevnim aktivnostima Tisak kontinuirano<br />

nastoji iznenaditi svoje postojeće, ali<br />

i potencijalne korisnike novim uslugama ili<br />

pogodnostima. Već dulje vrijeme na Tiskovim<br />

kioscima tako se na jednostavan i brz<br />

način mogu izraditi fotoknjiga ili kalendar<br />

najdražih fotografija, a upravo ova usluga<br />

ono je što u ovo predbožićno vrijeme ponovo<br />

postaje posebno aktualno.<br />

Pojavom digitlnih fotoaparata fotografiranje<br />

je postalo lakše no ikad, no nažalost<br />

većina ljudi snimljene fotografije još<br />

uvijek čuva spremljene na računalu. A<br />

omiljene fotografije zasigurno zaslužuju<br />

više od čuvanja na računalu! Zaslužuju<br />

da budu viđene i uvijek dostupne.<br />

Od omiljenih fotografija i ovog Božića<br />

na jednostavan način moguće je izraditi<br />

fotoknjigu ili fotokalendar, i na taj način<br />

lijepe trenutke učiniti još ljepšima. I podijeliti<br />

ih s najdražima – u obliku prigodnog<br />

poklona, upravo onakvog kakvog ste<br />

sami zamislili.<br />

Ono što je potrebno napraviti jest posjetiti<br />

http://foto.tisak.hr/ i korištenjem<br />

jednostavnog programa izraditi vlastiti<br />

fotoproizvod koji će već nakon nekoliko<br />

dana biti dostupan na Vašem najbližem<br />

ili najdražem kiosku Tiska.<br />

A da fotočarolija bude potpuna Tisak<br />

foto uz narudžbu fotoknjige ili fotokalendara<br />

daruje set od 8 fotomagneta u<br />

vrijednosti od 99 kuna!<br />

Tisak foto je usluga razvijanja fotografija,<br />

fotopoklona i fotoknjiga na kioscima<br />

Tiska, te u Tisak media centrima. Narudžba<br />

je jednostavna; fotografije se<br />

mogu predati na CD-u, USB-u, memory<br />

sticku ili uploadati na Internet stranici<br />

foto.tisak.hr, nakon čega je još samo<br />

potrebno odabrati predloške i fotoknjiga<br />

je spremna. Najbolje od svega, fotografije<br />

nakon svega nekoliko dana stižu na<br />

kiosk po izboru, a dostava je besplatna.<br />


scena<br />


Saša Kopljar sa suprugom<br />

Duško Modrinić s djevojkom<br />

HTC Sensation XL Party<br />

Još jedan HTC Sensation XL Party i ovoga je puta u klub<br />

Mansion na zagrebačkom Jarunu privukao veliki broj hrvatskih<br />

celebova. Među zvijezdama koje su posjetile ovo događanje te<br />

uz predstavljanje novih HTC ambasadora, i druga su poznata lica<br />

posjetila ovaj party. Iris Androšević pokazala je zavidnu liniju nakon<br />

rođenja trećeg sina kojeg je rodila prije svega mjesec dana, a<br />

poznati doktor estetske medicine Nik Milojević zabavljao se sa<br />

sestričnom, voditeljicom i pjevačicom Janom Fabijanić.<br />


Otvorenje multibrand<br />

Kozmo za<br />

trgovine Modiana u<br />

mališane iz Nazorove<br />

Zagrebu<br />

Otvorenje još jedne multibrand trgovine<br />

Modiana okupilo je prošlog tjedna u<br />

City Centru One brojna poznata lica,<br />

ponajprije iz svijeta mode. Tako su VIP<br />

eventu povodom otvorenja prisustvovali<br />

Marko Grubnić, Vinko Filipić, Borut<br />

Mihalić, Zoran Mrvoš, ali i brojne TV i<br />

glazbene zvijezde.<br />

Marko Grubnić<br />

Već treću godinu zaredom hrvatska<br />

drogerija Kozmo uveselila je najmlađe<br />

stanovnike doma za nezbrinutu<br />

djecu u Nazorovoj ulici. Kako je ovo<br />

najdraže doba godine za djecu i<br />

Božić je gotovo pred vratima, Kozmo<br />

je odlučio razveseliti mališane na<br />

blagdan Svetog Nikole i obradovati ih<br />

brojnim poklonima iz njihova bogatog<br />

asortimana. Riječ je o donaciji raznih<br />

Kozmo artikala kao što su igračke,<br />

slikovnice i knjige, školski pribor,<br />

Mladen Pejković, predsjednik uprave Vipneta s gostima (s desna nalijevo: Mladen<br />

Pejković i supruga Graciela, Dubravka Jusić, rukovoditeljica Korporativnih komunikacija<br />

Vipneta, Emil Tedeschi, Vesna Todorić, Maja Tedeschi, Iva i Hrvoje Balent)<br />

kozmetički proizvodi i slatkiši koji su<br />

uljepšali blagdanske dane štićenicima<br />

Odjela o skrbi djece od 0 do 7 godina.<br />

VIP božićni koncert<br />

Vip božićni koncert još je jednom pokazao svoju popularnost, a ove godine već jedanaestu godinu<br />

zaredom vrhunske glazbene zvijezde izvodile su originalne aranžmane blagdanskih evergreena.<br />

Pod ravnanjem Alana Bjelinskog i Ante Gele nastupili su Zagrebački solisti i mlada varaždinska<br />

sopranistica Lana Kos, a iznenađenje večeri svakako su bili The Bambi Molesters i vokal grupe<br />

The Walkabouts Chris Eckman, koji su iznenadili publiku svojom izvedbom tradicionalne pjesme<br />

‘Let it snow’. Neno Belan i Marijan Ban otpjevali su ‘Sretan Božić svakome’, a Željko Bebek veliki<br />

hit ‘Sanjao sam noćas da te nema’ i duet s Lanom Kos ‘Milost’. Glazbena diva Josipa Lisac svojim<br />

je nebeskim glasom otpjevala ‘Ave Maria’. Renata Sabljak oduševila je interpretacijom božićnih<br />

pjesama, a i u duetu s Markom Toljom s pjesmom ‘Sleigh Ride’.<br />

Party uoči Izbora<br />

za model godine<br />

Organizatorice Izbora za model godine<br />

Sanja Bjedov Popović, Tamara Roglić i<br />

Ivona Živković organizirale su najavni party<br />

za izbor modela godine koji je zamišljen<br />

ne kao klasičan već strukovni izbor ljepote.<br />

Iz gotovo svih domaćih modnih agencija<br />

na izboru za model godine natječe se<br />

30-ak modela u kategoriji muškog i<br />

ženskog modela godine te fotomodela.<br />

U svakoj gore navedenoj kategoriji bira<br />

se samo jedan pobjednik koji dobiva u<br />

trajno vlasništvo skulpturu akademske<br />

kiparice Paula Banić, ugovore s modnim<br />

agencijama te modne editorijale.<br />

Mango revija<br />

Internacionalni modni brend španjolskih korijena Mango<br />

uz druženje s VIP gostima i modnu reviju u klubu H2O u<br />

Zagrebu predstavio je kolekciju zima 2011. Uz voditelja Maria<br />

Petrekovića, na reviji je prisustvovao velik broj osoba iz javnog<br />

života kao što su Nikolina Pišek, Martina Vrbos, Edita Misirić,<br />

Žanamari Lalić, Marko Grubnić i ostali. Styling Mango revije<br />

radio je Viktor Drago, a modele su nosile poznate manekenke,<br />

Iva Jerković, Anita Dujić, Vedrana Linardić, Ana Ivančević…<br />

Martina Vrbos Fani Stipković Lana Banely<br />

Martina Felja otvorila<br />

showroom<br />

Poznata dizajnerica Martina Felja otvorila je u centru<br />

Zagreba svoj showroom. Atraktivna voditeljica Nikolina<br />

Pišek, ujedno i ljubiteljica Feljinog dizajna, odabrana je<br />

za kumu showrooma. Otvorenju su prisustvovale i brojne<br />

modne zaljubljenice i pokoji modni zaljubljenik – Nevena<br />

Rendeli, Snježana Mehun, Anita Dujić, Mara Bratoš,<br />

Edita Misirić, Antonija Stupar Jurkin, Barbara Radulović,<br />

Rajana Radosavljev, Ecija ivušić, Vinko Filipić s djevojkom<br />

Sanelom Seferagić, Ivan Alduk i drugi.<br />

Ulla Popken u Zagrebu<br />

Ulla Popken, svjetski brand za osobe punijeg<br />

stasa, otvorio je svoja vrata i u Zagrebu!<br />

Otvorenjem Ulla Popken dućana u Avenue<br />

Mall-u svi modni sladokusci punijeg stasa<br />

konačno su došli na svoje. U ugodnoj atmosferi<br />

svojim je govorom prisutne uzvanike pozdravila<br />

gospođa Marija Domjanić, koja je ponosno<br />

predstavila i Ulla Popken ambasadoricu –<br />

poznatu voditeljicu Karmelu Vukov Colić.<br />

Svečanom otvorenju, uz prigodni domjenak i<br />

brojne goste, prisustvovale su i glumica Ana<br />

Begić, voditeljica Ines Preindl, pjevač Jacques<br />

Houdek te Danijela Dvornik.<br />

Ines Preindl<br />

Ecija Ivušić,<br />

Snježana<br />

Mehun,<br />

Nikolina<br />

Pišek i<br />

Martina<br />

Felja<br />



zeMlja brojniH nacija<br />

iz toronta: sanja bOjOviĆ<br />

Prema rezultatima istraživanja<br />

Instituta iz New Yorka,<br />

najuglednija je država<br />

na svijetu, od pedeset ispitanih,<br />

Kanada. Tri glavna kriterija<br />

pri određivanju države s najvećim<br />

ugledom su razvijena ekonomija, ugodno<br />

životno okruženje i učinkovita vlada.<br />

Kanada je po površini druga država<br />

svijeta, odmah nakon Rusije, i zauzima<br />

sjeverni dio Sjeverne Amerike između<br />


Tihog i Atlantskog oceana. Glavni grad<br />

je Ottawa, a Toronto je glavni ekonomski<br />

centar s najvećim brojem stanovnika.<br />

Država je demokratska, ustrojena kao<br />

parlamentarna monarhija te je službeno<br />

poglavar države Kanade Njezino visočanstvo<br />

kraljica Elizabeta II., a predstavnik<br />

ili opunomoćenik kraljice u Kanadi je<br />

osoba koja nosi titulu Generalni guverner<br />

Kanade. Iako je kraljica poglavar države,<br />

istinski je poglavar zapravo premijer<br />

koji je vrlo često i vođa vladajuće stranke.<br />

Trenutno je u Kanadi vladajuća stran-<br />

ka Progresivna konzervativna partija,<br />

a premijer Kanade je vođa konzervativne<br />

stranke Stephen Harper. Svi gradovi<br />

u Kanadi podsjećaju na Europu ne samo<br />

po stanovnicima, izgledu ulica i građevina<br />

već i po istim mjernim dužinama kao<br />

i na „starom kontinentu“, tako da nema<br />

preračunavanja milja u kilometre, ili funte<br />

u kilograme kao u SAD-u. Drugačija je<br />

i socijalna politika, te su uvjeti života daleko<br />

bolji u Kanadi nego u Americi. Zanimljivo<br />

je i da dobitnik lota ne plaća porez<br />

na dobit, već je cijela suma koju je osvojio<br />

Kanada<br />

država s<br />

najboljim<br />

imidžem<br />

u potpunosti njegova. Kanađani su vrlo<br />

srdačni, topli i otvoreni, a država je regulirala<br />

stroge zakone od vožnje u alkoholiziranom<br />

stanju do raznih kriminalnih<br />

aktivnosti kojih gotovo i nema jer se stanovnici<br />

uglavnom pridržavaju zakona.<br />

identitet drugačiji od američkog<br />

Kanadski nacionalni identitet drugačiji<br />

je od američkog, kao i način putem kojeg<br />

država njeguje svoju zasebnu povijest<br />

i kulturne vrijednosti. Prvih stanovnika<br />

Kanade, 'The Aboriginal people' (Abo-<br />

ridžini) danas ima vrlo malo. Kao pretežno<br />

useljenička zemlja, Kanada je etnički<br />

i kulturno dosta raznolika. Najbrojnije je<br />

stanovništvo britanskog podrijetla i iznosi<br />

30 posto, zatim francuskog 23 posto, a potomci<br />

ostalih europskih useljenika kao što<br />

su Nijemci, Talijani, Ukrajinci, Skandinavci,<br />

Nizozemci, Mađari i ostali, čine oko 15<br />

posto stanovništva. Potkraj 20. st. dosta raste<br />

broj i udio stanovništva azijskog podrijetla.<br />

Oko pola milijuna Indijanaca govore<br />

50-ak različitih jezika i žive uglavnom u rezervatima.<br />

U uskoj zoni uz granicu SAD-a,<br />

na manje od 10 posto teritorija, živi više<br />

od 90 posto stanovništva, a najnaseljenije<br />

je područje na jugoistoku, uz jezera<br />

Eire i Ontario te duž rijeke St. Lawrence.<br />

Najveći grad Kanade je Toronto koji<br />

s regijom ima oko 6 milijuna stanovnika,<br />

a ostali veći gradovi su Montreal 3,6<br />

milijuna, Vancouver sa 2,2 milijuna i<br />

Ottawa sa 1,1 milijuna stanovnika zajedno<br />

s okolicom. Kanada je zemlja iz skupine<br />

sedam najrazvijenijih zemalja svijeta,<br />

a tome može zahvaliti prirodnim bogatstvima,<br />

uspješnoj gospodarskoj politici,<br />



zeMlja brojniH nacija<br />

obrazovanju, dobroj infrastrukturi te snažnoj<br />

integraciji s gospodarstvom SAD-a. Poseban<br />

poticaj razvoju trgovine i integraciji s<br />

gospodarstvom SAD-a doveo je do ugovora<br />

o slobodnoj trgovini iz 1989. koji je 1994.<br />

prerastao u NAFTA-u. Snažna gospodarska<br />

povezanost ima i negativne posljedice,<br />

pa se kriza u SAD-u 2001. i 2002. godine<br />

odrazila i na zaustavljanje rasta gospodarstva,<br />

porast nezaposlenosti i smanjenje investicija.<br />

Toronto je glavni grad provincije Ontario<br />

na jezeru Ontario. Ime je dobio od<br />

Mohawk riječi „Tkaronto” što u prijevodu<br />

znači 'tamo gdje drveće stoji u vodi', a stanovnici<br />

Toronta sebe nazivaju Torontonians<br />

(engleski), odnosno Torontois (francuski).<br />

Toronto je peti najnaseljeniji grad u<br />

Sjevernoj Americi, a srce je „Većeg Toronto<br />

područja” (GTA), i dio je gušće naseljene<br />

regije u Južnom Ontariju poznatoj kao<br />

„Zlatna potkovica”, što je dom za 8,1 milijun<br />

ljudi – otprilike 25% ukupnog stanovništva<br />

Kanade.<br />

CN toranj u Torontu je sa svojih 553 metra<br />

držao rekord još od 1976. godine, te je<br />

više od 30 godina bio najviši samostojeći<br />

toranj na svijetu, ali ga je pretekao Burj u<br />

Dubaiju. Do samog vrha dolazi se prozirnim<br />

liftom iz kojeg se vidi cijeli grad, a u<br />

tornju se nalazi kružni restoran proziran<br />

sa svih 360 stupnjeva koji se polako vrti<br />

oko svoje osi. U ljeto ove godine na CN Tornju<br />

se otvorila nova atrakcija – Edgewalk.<br />

Radi se o šetalištu bez ograde na visini od<br />

356 metara, gdje posjetitelji mogu doslovno<br />

visjeti iznad Toronta. Šetalište je široko<br />

samo oko metar i pol, a po njemu posjetitelji<br />

hodaju u grupama od šest ljudi. Svi posjetitelji<br />

moraju proći i analizu daha za alkohol<br />

te sa sobom ne smiju imati ništa što<br />

bi im moglo ispasti, kako ne bi koga ubili<br />

116 katova niže.<br />

Kraljevski muzej Ontarija (Royal Ontario<br />

Museum-ROM), peti je najveći muzej<br />

u Sjevernoj Americi, a sadrži preko 6 milijuna<br />

eksponata u 40 galerija i predstavlja<br />

najveći kanadski prirodoslovni i muzej<br />

svjetske kulture. Poznat je po zbirkama dinosaura,<br />

bliskoistočne i afričke, istočnoazijske<br />

umjetnosti, europske i kanadske povijesti.<br />

Jedna od najvećih shoping atrakcija je<br />

Saint Lawrence market koji je započeo s<br />

radom 1803. godine, a nudi sve od nakita,<br />

antikviteta, odjeće, domaće hrane, kuhinjskih<br />

aparata, polovnih ili potpuno novih<br />

predmeta iz svih krajeva svijeta. Toronto<br />

je grad mnogobrojnih najraznovrsnijih<br />


Niagara ili, u prijevodu s indijanskog, ‘voda koja grmi’<br />

kultura koje su se sve našle na Lawrence<br />

placu nudeći svoje proizvode. Uz mnogobrojne<br />

luksuzne dućane, restorane i kafiće<br />

tu su i toplice, bazeni, lunapark, a restorani<br />

nude hranu sa svih strana svijeta. Zbog<br />

kanadske politike multikulturalnog razvoja,<br />

pojedine etničke skupine očuvale su svoj<br />

identitet, a često su i naseljene u „kolonijama”<br />

u pojedinim područjima ili pojedinim<br />

gradskim četvrtima. Kvartovi su odijeljeni<br />

po etno kulturama i nazivaju se Chine<br />

town, Little Italy, Little India, Jewish center<br />

i sl. Destillery District je četvrt koja je<br />

nastala 1831. godine i u to vrijeme postala<br />

najveći proizvođač alkohola na svijetu.<br />

Bazilika Notre Dame u Montrealu<br />

Prvi svjetski rat i doba prohibicije zaustavili<br />

su proizvodnju koja se nakon toga nastavila<br />

sve do 1990. godine kada je cijela četvrt<br />

postala lokacija na kojoj se snimilo više<br />

od 1700 holivudskih filmova.<br />

Jedna od zanimljivosti je i Stadion Sky<br />

Dome, prvi stadion s pokretnim krovom.<br />

Sjedala su raspoređena na četiri razine, a<br />

može primiti do 50 000 gledatelja. Igralište<br />

je prekriveno sa 106 umetaka umjetne<br />

trave koji su međusobno spojeni patentnim<br />

zatvaračem dugim 12,8 km. Toronto<br />

je ujedno najsigurniji grad Sjeverne Amerike,<br />

s nultom tolerancijom na zločine.<br />

montreal Grad države Quebec<br />

Montreal je dobio ime po troglavoj planini<br />

Mount Royalkoja koja se nalazi nedaleko<br />

centra grada, a kojoj je ime dao<br />

Jacques Cartier, prvi Europljanin koji se<br />

popeo na planinu u čast svoga pokrovitelja<br />

King François I. of France. Nakon francuskih<br />

doseljenika stoljećima pa sve do danas<br />

naseljavale su se različite nacije. Od malog<br />

naselja nastala je druga najveća metropola<br />

po veličini u Kanadi od kojih polovina govori<br />

engleski, a druga polovina francuski<br />

jezik. Smatraju ga najkvalitetnijim gradom<br />

na svijetu za život zbog kulture, arhitekture,<br />

povijesti i ambijenta.<br />

Vieux-Montréal povijesni je dio grada u<br />

kojem je sačuvana arhitektura i kamene<br />

ulice kako bi se zadržao izgled grada iz njegovih<br />

najranijih dana. Grad je nastanjen<br />

još u 17. stoljeću, a u gradskom dijelu Plateau<br />

Mont-Royal, sa svojim šarmom sela<br />

istočno od planine Mont-Royal, naselili su<br />

se umjetnici. Bazilika Notre Dame, najveličanstvenija<br />

crkva u Kanadi, izgrađena je<br />

1829. godine u neogotičkom stilu.<br />

ottawa glavni grad Kanade<br />

Ime grada Ottawa dolazi od Algonquin<br />

plemena Odawa, što znači ‘trgovci’. Dana<br />

31. prosinca 1857. kraljica Viktorija je kao<br />

glavni grad Provincije Kanade (današnji<br />

Ontario i Québec) izabrala Ottawu. Iako je<br />

danas Ottawa četvrti po veličini grad u Kanadi,<br />

u to je vrijeme bila malo naselje koje<br />

je bilo znatno udaljeno od velikih kanadskih<br />

gradova kao što su Québec i Montréal<br />

na istoku, te Kingston i Toronto na zapadu.<br />

Ottawa je izabrana kao glavni grad jer je bio<br />

jedino značajnije naselje na granici zapadne<br />

i istočne Kanade, čime je bio prihvatljiv<br />

kompromis za britansku i francusku zajednicu<br />

koje su živjele u koloniji. Drugi razlog<br />

je bila udaljenost grada od američke grani-<br />

ce i izoliranost gustim šumama, što je bilo<br />

vrlo važno u to vrijeme nedugo nakon rata<br />

sa SAD-om. Prednost Ottawe bila je lakša<br />

obrana od mogućih napada, te prometna<br />

veza rijekom Ottawom i kanalom Rideau s<br />

istokom i zapadom kolonije.<br />

Grad se nalazi u južnom dijelu pokrajine<br />

Ontario, na rijeci Ottawi koja tvori prirodnu<br />

granicu između Ontarija i Québeca.<br />

Na drugoj strani rijeke nalazi se susjedni<br />

grad Gatineau. Ova dva grada, zajedno<br />

s okolnim općinama, čine regiju nacionalne<br />

prijestolnice. Ottawa je dvojezično područje<br />

u kojem su službeni jezici engleski i<br />

francuski. Prema povijesnim dokazima algonkvinski<br />

narodi naseljavali su područje<br />

rijeke Ottawe gdje su živjeli kao društvo<br />

lovaca i sakupljača. Prvi naseljenik u ovom<br />

području bio je Philemon Wright iz Massachusettsa,<br />

koji je ovdje sa svojom obitelji<br />

i radnicima došao 7. ožujka 1800. Zbog<br />

velike primjene drveta američkog borovca<br />

u brodogradnji i izgradnji namještaja, u<br />

ovom području koje je bilo bogato tim drvetom<br />

brzo se razvila drvna industrija. To<br />

je do 1812., zamijenivši trgovinu krznom,<br />

postala najvažnija gospodarska aktivnost<br />

na ovom području, a Ottawa važno središte<br />

te aktivnosti u Sjevernoj Americi.<br />

Za razliku od Toronta ili Montréala,<br />

Ottawa nema puno nebodera i visokih<br />

zgrada. Najviša zgrada je Place de Ville II.,<br />

visoka 112 m, koja je tek malo viša od povijesnog<br />

Tornja mira u zgradama parlamenta.<br />

Najveće arhitektonske zanimljivosti<br />

grada nalaze se u upravnoj četvrti, gdje<br />

su zgrade izgrađene u stilu nove britanske<br />

gotike. Na Brdu Parlamenta nalazi se kompleks<br />

zgrada kanadskog parlamenta koji se<br />

sastoji od tri zgrade, dok sredinom dominira<br />

„Toranj mira” od 92 metra visine. Na<br />

sjevernoj strani središnje zgrade nalazi se<br />

Parlamentarna knjižnica, a ispred parlamenta<br />

je „stoljetni plamen” koji je upaljen<br />

na Novu godinu 1966., za stogodišnjicu Kanadske<br />

konfederacije. Stotinjak metara od<br />

parlamenta nalazi se Visoki sud Kanade<br />

koji zasjeda od 1939. godine. U ovom dijelu<br />

grada nalaze se brojni spomenici kanadskim<br />

političarima. Istočno od parlamenta<br />

je kip kraljice Elizabete II. na konju podignut<br />

1977. godine.<br />

Godine 1846. posvećena je rimokatolička<br />

bazilika katedrala Naše Gospe koja<br />

se nalazi istočno od kanala Rideau. To je<br />

najstarija crkva u gradu i sjedište nadbiskupa.<br />

Poznata djela kanadske umjetnosti<br />

izložena su u Nacionalnoj galeriji Kanade,<br />

zajedno s primjercima europske i<br />

azijske umjetnosti. Zgradu muzeja, poznatu<br />

po staklenim kupolama, projektirao je<br />

izraelsko-kanadski arhitekt Moše Safdie, a<br />

otvorena je 1988. godine. Ovdje su izložena<br />

djela poznatih umjetnika kao što su Lucas<br />

Cranach Stariji, El Greco, Gustav Klimt,<br />

Pablo Picasso i Andy Warhol. Ispred muzeja<br />

nalazi se brončani kip u obliku pauka<br />

zvan „Maman”, djelo francuske kiparice<br />

Louise Bourgeois. Blizu dvorca Laurier u<br />

uređenom bivšem željezničkom tunelu nalazi<br />

se Muzej suvremene fotografije u kojem<br />

se mogu vidjeti djela 150.000 kanadskih<br />

umjetnika.<br />

Jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija<br />

na svijetu zasigurno su Nijagarini vodopadi,<br />

koji su nakon Viktorijinih drugi po<br />

veličini u svijetu. Nastali su prije otprilike<br />

12 500 godina, krajem posljednjeg ledenog<br />

doba. Nijagara, što znači ‘voda koja grmi’,<br />

naziv je koji su ovom moćnom vodopadu,<br />

koji danas predstavlja granicu između SAD<br />

i Kanade, dali američki Indijanci. Američki<br />

slapovi na istočnoj strani čine ravnu liniju<br />

dugu 328 metara, ali zato su za četiri metra<br />

Zgrada parlamenta u Ottawi Kanada je jedna od najnenaseljenijih zemalja svijeta<br />

viši od kanadskih „Slapova potkovice”. Nijagara<br />

je s kanadske strane dublja od visine<br />

vodopada. Rijeka je na tom mjestu duboka<br />

56, a slap je visok 52 metra. Taj se dio slapa<br />

kojim se s litice slijeva oko 90 posto toka Nijagare<br />

naziva i kanadskim vodopadom, jer<br />

je većim djelom vidljiv s kanadske strane<br />

granice. Američki vodopad podijeljen je na<br />

dva dijela i manje je impresivan od kanadskog.<br />

1893. godine otvorena je prva svjetska<br />

hidrocentrala, za čiju je gradnju uvelike zaslužan<br />

Nikola Tesla koji ju je osmislio. Godišnje<br />

u kanadskom Niagara Fallsu na medeni<br />

mjesec i vjenčanje dolazi oko 50 000<br />

parova, zbog čega je postao glavni kanadski<br />

grad za sklapanje braka. Nijagara Falls u<br />

Ontariu mamac je i za ljubitelje kocke. Ulaz<br />

je dopušten svima koji imaju više od 19 godina,<br />

što je granica punoljetnosti u Kanadi,<br />

za razliku od 21 godine u SAD-u.<br />


lifestyle<br />


Najbrže do čiste vode<br />

AquaSense, proizvod za filtriranje vode koji koristi jedinstvenu tehnologiju<br />

PureAdvantage za dvostruko brže filtriranje. Filter ima kapacitet od 150<br />

litara vode iz slavine, a<br />

za optimalnu iskoristivost<br />

treba ga redovito mijenjati<br />

(svakih 30 dana). Kako bi<br />

se postupak mijenjanja<br />

filtera olakšao, napravljen<br />

je indikator koji pokazuje<br />

kada je vrijeme da se filter<br />

zamijeni. Visoka kvaliteta<br />

filtracije uklanja nečistoće,<br />

kamenac, neugodan miris<br />

i loš okus, a elegantan<br />

ergonomski dizajn vrča<br />

savršeno pristaje u vrata<br />

hladnjaka te stane u svaku<br />

perilicu posuđa.<br />

Usisavač na baterije<br />

Usisavače MyMaid iz Gorenja pored<br />

brzine i učinkovitosti odlikuju moderni,<br />

aerodinamični oblici i atraktivne boje;<br />

nude se u crvenoj, crnoj ili srebrnoj<br />

boji. Može se upotrebljavati kao ručni<br />

usisavač ili kao klasični štapni usisavač<br />

s elegantnom ergonomski oblikovanom<br />

ručkom koji nudi nekih 20 minuta<br />

intenzivnog usisavanja bez dodatnog<br />

punjenja i bez kabela. Ovaj dva u jedan<br />

proizvod ima i ručni usisavač, koji se<br />

jednostavno izvadi iz kućišta za čišćenje<br />

kuhinjske radne površine, namještaja i<br />

garniture za sjedenje.<br />


Mirisni Božić u Kozmu<br />

Sve one koji se nadaju mirisnom Božiću i najdražem parfemu ispod bora<br />

Kozmo će posebno razveseliti. Već ovog tjedna veliki je izbor muških i<br />

ženskih parfema na velikom popustu, od 20 do 50 %. Stoga ne čekajte<br />

zadnji trenutak, izbjegnite gužvu i nervozu i dođite u Kozmo gdje će vas<br />

dočekati dobro raspoloženo osoblje spremno da vam pomogne u odluci<br />

što pokloniti, a potom i zamotati vaš dar u najljepše božićno ruho.<br />

Energija<br />

voćnog okusa<br />

Energijski napitak Burn<br />

donosi inovaciju: energijsko<br />

piće pomiješano s džusom.<br />

Burn Juiced Energy sadržava<br />

čak 21 % voćnog soka,<br />

mješavinu marakuje, guave i<br />

manga. Burn Juiced Energy<br />

dolazi u nesvakidašnjemu<br />

pakiranju za energijske<br />

napitke. Crna plastična<br />

bočica od 0,5 L s čepom<br />

pravo je rješenje za one koji<br />

vole imati svoj energijski<br />

izvor uvijek sa sobom bez<br />

bojazni da će to utjecati na<br />

njihov energijski potencijal.<br />

Ana Miščević<br />

Stavros


točka na<br />

dobrodošli u<br />

pakao<br />

Dok se Kukuriku koalicija priprema za preuzimanje vlasti,<br />

a HDZ za, pored ostaloga, oporbenu ulogu, stvari postaju<br />

zanimljivije nego što se očekivalo. Recimo, s jedne je strane<br />

zanimljivo pratiti koliko će još Čačić samoga sebe puštati s<br />

lanca i („kako se samo usuđujete!”) galamiti na novinare koji<br />

rade svoj posao i postavljaju pitanja („sram vas bilo!”), prije<br />

nego što shvati ono što se već neugodno jasno vidi, naime, da<br />

se on lagano iščahuruje u najslabiju kariku nove vladajuće koalicije,<br />

samo zato što se ne zna obuzdati. S druge strane zanimljivo<br />

je, premda ne i neočekivano, ponašanje dojučerašnjih<br />

vladajućih. Buduća bivša premijerka pomalo se priprema na<br />

život u civilu: eno je gdje uživo telefonira u radioemisiju i negoduje<br />

što se u vezi s korupcijom i dalje spominje samo HDZ.<br />

Po njoj bi se trebalo držati one stare ruske: „Razmahuj po kaljektivu!”<br />

Ali, kad joj to nije polazilo za rukom dok su joj još<br />

mogli asistirati Karamarko i Grbić (jer valjda nije bilo razloga),<br />

i kada je DORH uredno odbacivao sve tužbe i optužbe na<br />

račun političara iz drugih stranaka, sada će biti još malo teže<br />

fabricirati dojave i optužbe na račun drugih.<br />

„Ovo je moj dan”, kaže razdragana Jadranka Kosor na primanju<br />

koje je upriličila za sve naše pregovarače s EU. Sve je u<br />

redu, osim što je taj domjenak održan upravo u vrijeme kada<br />

je predsjednik Josipović uručivao mandat za sastav vlade Zoranu<br />

Milanoviću. To se zove – pokušaj krađe showa, i to je posve<br />

u skladu s ostalim nes(p)retnim i deplasiranim potezima<br />

uskoro bivše premijerke. Samo nešto malo manje deplasirana<br />

je najava Vladimira Šeksa, koji prijeti Kukuriku koaliciji<br />

da će imati krajnje neugodnu oporbu u Saboru: „Ja im obećajem<br />

pakao u Sabornici... Iskoristit ćemo sve instrumentarije<br />

našega dugogodišnjeg iskustva i znanja...” Pakao u Saboru?<br />

Neugodna oporba? Pa, to se od oporbe i očekuje, ali ono što<br />

se ne očekuje je „pakao” koji bi oporba upriličila izvan Sabornice.<br />

(Ono: „Tamo na rivi čekat ću te draga...”) Stvarno, zašto<br />

HDZ kad god izgubi vlast misli da mora izazivati izvanredno<br />

stanje u državi? No, pitanje je hoće li HDZ uopće imati vremena<br />

za tako nešto. Nije im lako ni iznutra ni izvana: na jednoj<br />

strani borba frakcija za unutarstranačku prevlast, s druge<br />

strane suočavanje s tužbom protiv same stranke. Tu, međutim,<br />

ima još problema. Nakon što je odvjetnik Gredelj otkazao<br />

HDZ-u, ta stranka, čini se, ne može pronaći novoga odvjetnika<br />

koji bi je zastupao i branio pred sudom. Nije da nitko<br />

neće, već je stvar u tome da u Hrvatskoj jednostavno nema<br />

toliko odvjetnika da bi svatko iz vrha HDZ-a (plus onda još<br />

i sama stranka kao takva) mogli angažirati svoga. Svi su odvjetnici<br />

ili već angažirani, ili su, može biti, već rezervirani.<br />


i<br />

krešimir fijačko<br />

što ste to uradili? hdz je „potrošio” već<br />

sve odvjetnike, i sada ga nema više tko<br />

braniti...<br />

Gospodo iz HDZ-a, sami ste si krivi što je ponestalo odvjetnika:<br />

sve ste ih već „potrošili”... Što ste to radili? Što ćemo<br />

sada?<br />

Sada ćemo još malo pričekati da vidimo je li vlada na odlasku<br />

ostavila ponešto kostura po ormarima. „Ne, ne, ormari<br />

su čisti”, kaže buduća bivša premijerka, „i mislim da ostavljamo<br />

uredne financije”. Poput onih u HDZ-u?<br />

Premijerka na odlasku stigla je još obraniti i ono famozno<br />

nalivpero koje joj je poklonio Papa i s kojim je potpisala pristupni<br />

ugovor s EU. Naime, to fakat dragocjeno nalivpero<br />

formalno bi, možda, moglo spadati u kategoriju poklona koje<br />

dobivaju premijerka ili predsjednik, i koji bi po njihovu silasku<br />

s vlasti možda trebali pripadati državi, recimo. Naravno<br />

da nitko neće praviti pitanje oko toga. Em ne bi sada bilo<br />

lako oteti gospođi Kosor to nalivpero, em za tako nešto zaista<br />

nema nikakva razloga. To je njezino nalivpero i točka.<br />

U međuvremenu, dok još nije počela nova kampanja, ona<br />

za referendum o EU, sa zebnjom moramo pratiti što se događa<br />

u Uniji kojoj smo pristupili. I koja više nije ona unija s kojom<br />

smo bili započeli pregovore, no, istini za volji, ni Hrvatska<br />

više nije ona država koja je te pregovore započela. Srećom<br />

nije, a nije nam bilo lako promijeniti se nabolje, zna se. Zapravo,<br />

treba priznati da je Hrvatska već mnogo bolja od same<br />

sebe kakva je bila, premda se u te promjene u nekim fazama<br />

ulazilo pod egidom: „Ali, pazi tako da ostanem nevina!” Jedina<br />

kojoj je pošlo za rukom ostvariti tu mudrost zasad je Velika<br />

Britanija koja je i ušla u EU i ostala u njoj s figom u džepu<br />

i parolom „ali pazi tako da ostanem nevina”.<br />

U ovim gadnim vremenima „malom čovjeku” jedva da preostaje<br />

još poneka utjeha. Eto, nogomet, recimo; to više nije,<br />

nakon što je, čini se, definitivno potvrđeno da je u Hrvata<br />

najvažnija sporedna stvar na svijetu toliko zagađena varanjem<br />

i korupcijom, potplaćivanjem i namještaljkama, da se<br />

čini kako je s tim sportom gotovo. Tko će to sada počistiti i<br />

kako? Da kaznimo sve prvoligaše bacanjem u drugu ligu? Sve<br />

može, ali tko će sada vratiti povjerenje gledatelja, kad je ionako<br />

na nekim prvoligaškim utakmicama bilo više igrača na terenu<br />

nego gledatelja na tribinama?<br />

Budućnost nogometa u nas je više nego tmurna, i izgledat<br />

će ovako:<br />

Subota je i jedan navijač telefonira upravi Dinama.<br />

– Molim Vas, kada danas počinje utakmica s Hajdukom?<br />

– Hm, pa ovisi; a kada biste Vi mogli doći?!

Objektiv br. 43.pdf

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?