TEORIJE KULTUREDve knjigePodunavski splin, a i širePiše: Teofil Pančić74Da vid Al ba ha ri: Lju di, gra do vi i štoš ta dru goDnev nik, No vi Sad, 2011.Dra gan Ve li kić: O pi sci ma i gra do vi maAka dem ska knji ga, No vi Sad 2010.UNo vi Sad je Tiš min grad, mi slio sam dok sam ho dao. Lep ri tam ima ta rečeni ca, ka žem se bi. U tom istom No vom Sa du jed nom sam sa Tiš mom oti šaona ko la če. Od veo me je u po sla sti čar ni cu u bli zi ni Ma ti ce srp ske. Vla sni ca poslasti čar ni ce ga je zna la, oči gled no ni je bi lo pr vi put da se tu na la zi. Ko la či subi li do bri, znao je Tiš ma gde me vo di. Po mi nju se po ne gde ko la či u nje go vojpro zi, ali ni ka da ne ma ju ta ko ve li ku ulo gu ka kvu su, slu tim, ima li u nje go vomži vo tu. Ose ća nje kri vi ce za u zi ma go to vo sva ko slo bod no me sto u nje go vimpri ča ma i ro ma ni ma, na sil na smrt je rav na sud bi ni, isto ri ja je igra liš te sa kojegse ne mo že po be ći.(Da vid Al ba ha ri)Da vid Al ba ha ri i Dra gan Ve li kić pri pa da ju ot pri li ke is toj bi o loš koj i knji ževnojgene ra ci ji, a p ovezuje ih i z ajedničko, ma koliko različito, „iskust vo egzi -la“ iz de ve de se tih, kao i či nje ni ca da spa da ju me đu one (od ra sta njem i mestomafir ma ci je) be o grad ske/ze mun ske pi sce ko je aso ci ra mo sa mno goširim ge o po e tičk im horizontima, presud no ipak ob eleženim „p odunavsko --cen tral no e vrop skim spli nom“, ko ji se u Ve li ki će vom slu ča ju do pu nju jejoš i istar sko-se ver no i ta li jan skim, da kle onim ko ji je ne gde na bla go rodnomraz me đu Me di te ra na i Mit te le u ro pe. I evo, u ne du gom vre men skomraz ma ku, po ja vi le su se nji ho ve no ve zbir ke ne fik cij skih, ese ji stič ko-pu topisnih tek sto va, obe u No vom Sa du, kod raz li či tih iz da va ča, ali obe sa uredni čk i m p o t p i s o m R a dm il e G ik i ć Pet r ov i ć . . . U n as l ov im a o b ej u s p om in j use gra do vi, a ono što su kod Ve li ki ća „pi sci“ kod Al ba ha ri ja su na pro sto„lju di“, ali ti lju di iz na slo va o ko ji ma Al ba ha ri pi še opet su za pra vo mahompi sci, ta ko da raz li či ta ime no va nja sa mo na tren pri kri va ju srod nostautor skih op se si ja... Ovih bi se – i suš tin skih i „slu čaj nih“ – srod no sti i is preplita no sti da lo na bra ja ti još, ali za sta ni mo kod na red ne: u obe se knji gena ho di po je dan esej po sve ćen Alek san dru Tiš mi. Što ta ko đe – Tiš ma kaopo-etič ki i ge o po e tič ki iz bor i Tiš ma kao po ve zni ca – ni je baš slu čaj no ibez ne ke.• • • Foto: Nebojša BabićLju di/pi sci o ko ji ma Al ba ha ri pri po ve da, po red Tiš me, je su i Pe tar Vu ji čić,zna me ni ti po lo ni sta i je dan od do brih du ho va knji žev nog ži vo ta jed nogsa da već ne po sto je ćeg Be o gra da, po tom Ra ša Li va da, je dan od onih vegelov skih bez dom nih lo kal pa tri o ta, „ze mun ski“ pe snik svet skog ran ga,on da Žar ko Ra da ko vić, i na kon cu Sve ti slav Ba sa ra, Al ba ha ri jev pri rod ni literar ni „sa brat“ po sve druk či jeg spi sa telj skog i ljud skog tem pe ra men ta, ako jem Al ba ha ri po sve ću je dva tek sta ili ti dve pri če is pi sa ne po sve al ba harijev ski, a isto vre me no za či nje ne svim onim ba sa ri jan skim mi sti fi ka ci jama...Pi šu ći o gra do vi ma, u ovoj zbir ci Al ba ha ri za pra vo ni je pu to pi sac negoauto bi o graf: ra di se, na po kon, o gra do vi ma u ko ji ma je pro ži veo eta pesvog do sa daš njeg ži vo ta, od Pe ći (gde je „slu čaj no“ ro đen, ona ko ka kosmo već ra đa ni mi sa ro di te lji ma put nič kih pro fe si ja), po tom Kru šev cu iĆu pri ji kao sfu ma to znim, ne žno osen če nim sli ka ma jed nog de tinj stva –ko jem se Al ba ha ri vra ća bez one u ma nje na da re nih pi sa ca ta ko če ste ita ko od boj ne pek me za sto sti – te na rav no Ze mu nu, kao onom mit skomThe Gra du nje go vog ži vo ta, onom ko ji ga je, ona ko na su kan na oba lu između sve to va, za tu ren na tač ki na ko joj Voj vo di na već za mi re a Be o gradjoš ne po či nje, for mi rao ona ko ka ko već ose tlji vo bi će mo gu for mi ra ti tigra do vi me ta sta bil nih iden ti te ta, na pr vim i po sled njim tač ka ma odav nood u mr lih Im pe ri ja. Na kon cu, da ka ko, ka nad ski Kal ga ri, kao grad jed nogpo lu slu čaj nog sa mo izg nan stva, ko ji s vre me nom od me sta-za-bek stvoko jem je glav na vr li na da je ja ko da le ko od ono ga od če ga se be ži, ipakpo sta je neš to kao Dom.Tre ći deo ove iz nim ne ese ji stič ko-auto bi o graf ske ko lek ci je, ono „štoš tadru go“ iz na slo va knji ge, iz bor je uglav nom kra ćih tek sto va, naj češ će saPodunavski splin, a i šire / <strong>NO</strong>VA M<strong>ISA</strong>O
no vin skom ili ča so pi snom pred i sto ri jom, u ko jem se pak na la ze ne ka odnaj dra go ce ni jih či ta lač kih ot kri ća ove knji ži ce ko ja le pim ot kri ći ma ionakoobi lu je. Va lja is ta ći frag men te o Bal ka nu kao evrop skom Dru gom, tekstove o ro ken ro lu i re geu kao traj nim od red ni ca ma al ba ha ri jev skog osećanja sve ta (oda tle va dim i ovu re če ni cu, epo hal nu u svo joj „ze nov skoj“jed no stav no sti: „Niš ta ne mo že da opi še zvuk bas gi ta re ko ji se ču je tr buhom“.Tač no – niš ta; osim mo žda sa me te re če ni ce!), kao i ogled o pa duber lin skog Zi da i jed noj „re cep cij skoj ano ma li ji“ o ko joj je u nas da le kopre ma lo pi sa no, a o če mu smo baš „mi“ po zva ni da pi še mo: ka ko je taj padZi da, na i me, u ne kom du bljem smi slu pro šao mi mo nas i iz van fo ku sa na šedu blje pa žnje, jer smo se mo ra li po sve ti ti dra ma tič nom uru ša va nju na šeglo kal nog, (post)ju go slo ven skog sve ta, ko je nam je ži vo te iz vr nu lo na glavačke na je dan da le ko tra u ma tič ni ji na čin. Ni su ma nje za ni mlji ve ni re miniscen ci je o žu đe noj Evro pi/Za pa du iz per spek ti ve em bal kan skog emso ci ja li stič kog Dru gog, o pre vo đe nju, po tom auto bi o graf ska re flek si ja opiš če voj po tre bi za bek stvom od ja sni jih od je ka Isto ri je u sop stve nomde lu, ko je se, gle, okon ča lo po ra zom i pre da jom baš on da ka da je pi sackao gra đa nin od nus po ja va te isto ri je „po be gao“ čak u Ka na du, da bi joj sekao pi sac za pra vo po pr vi put obra tio, ve ro vat no za u vek. „Esej o ni če mu“,li te rar no mo žda i naj bri ljant ni ji tre nu tak ove knji ge, po ka zu je Al ba ha ri jevuveš ti nu lu cid nog, a ne pre ten ci o znog pro miš lja nja „spolj nih“ gra ni caknji žev nog tek sta i is ku stva. Tu su i iz van red ni za pi si o emi grant skom veltšme r cu i nje go vim ne ka da dir lji vo, a ne ka da ga dlji vo ki ča stim ma ni fe stacija ma, o ocu kao bli skom, ću tlji vom i ne žnom stran cu...TEORIJE KULTURE75Pri rod no se na sta vlja ju ći na već ocr tan, i ma nje-vi še is pu njen, te mat skikrug ne ko li ko svo jih pret hod nih „ne fik cij skih“ ko lek ci ja, Al ba ha ri u no vojknji zi na sta vlja da ši ri i ure đu je tu već uta ba nu sta zu, uspe va ju ći pri to meu onom naj te žem: da ne bu de ni pred vi dljiv ni do sa dan. Što je, opet, presve ga za slu ga nje go vog iz nim nog li te rar nog da ra, od one naj re đe sor te,onog ko ji sva ku mo gu ću „unu tar tek stu al nu“ ba nal nost hva ta u le tu, preventiv no, igrom i kraj nje sup til nom iro ni jom ili pak po ma lo ša man skimume ćem un d e r sta te m e n ta pre o bra ža va ju ći je u neš to sa svim su prot no.Otu da je ova knji ga – uz gred, kan da pre du gač kog i po ma lo ro go bat nogna slo va – za či ta o ca, na ro či to onog is ku snog u al ba ha ri jev skim li te rar nimko or di na ta ma, pra vi maj dan za do volj stva u tek stu, niš ta ma nje (i niš ta manjera fi ni ra no) ne go u nje go vim naj bo ljim ro ma ni ma i zbir ka ma pri ča.Mak ar i p o v r š niji p oznavaoci literature D ragana Velik ića neće biti izne na -đe ni ti me što se u svo joj no voj knji zi ovaj pi sac po drob ni je ba vi Na bo kovim,Er ne stom Sa ba tom, Ita lom Zve vom i spo me nu tim Tiš mom (Tiš ma je„čo vek-ostr vo“, re ći će Ve li kić), ali neš to uz gred ni je i mno gim dru gim pi scimačije de lo, p a u nekom smislu i biograf ija, koresp ondira s a onim ko je ispisuje pi s ac A stra ga na. Slič no je i sa gra do vi ma piš če vog ži vo ta, a oni su,p ore d ro d no g B eograda, s a je dne s trane, m etrop ole po du nav ske tran sverzale Beč i Peš ta, na ko je se na do ve zu je i Ber lin kao da nas in te lek tu al no najiz azovni je me s to ovo g naše g de ka dent nog kon ti nen ta, do čim su to na drugoj,sun ča ni joj stra ni, Pu la kao grad de ti njih sen za ci ja ali i po to nje, zre le retrospek tiv ne kontemp lacije, ili Tr s t, Venecija, Urbino. . . K njigu „O piscima igradovi ma“, tek s t p o tek s t, u raznim uzgre dnim prilik ama i p o vodima p o -ste pe no is pi su je Ve li ki će vo spi sa telj sko, či ta lač ko i put nič ko is ku stvo iume će (da, i pu to va nje, kao i ži vot sam, zah te va po seb no ume će, ni je to zas vakoga, osim u smislu puko g i trivijalno g prem ešt anja tela s je dno g m e -sta na dru go, što ume sva ka stri na-šver cer ka!) i ono što se na kon cu ob likujejes te ese jis tičk a proz a je dno g izoštreno g „ok a na putu“ (M . Prodano -vić ) koje ume da je dnu vazda preteću trivijalnos t neko g od vi še pri vat nogis ku st va tran scendira u lagano, p onek ad gotovo „ rep ortersko“ š tivo nad -lič nog tj. nat pri vat nog zna ča ja, u se ri jal tek sto va po ve za nih pre sve gaautor skim sen zi bi li te tom ono ga ko zna da re či ima ju ma lo vred no sti bezono ga što im po tmu lo pret ho di, a što u či ta o cu osta je da ži vi kao ne ka kav„p o dra zu me va jući “ vi šak vred no sti izražen u nik ada - ne - prek idanom dijalo -gu sa pi scem u pi ta nji ma za jed nič kog po sto ja nja, uvek i svu gde, ov de i sada. Pro s ti je re čeno, Velik ić ispisuje z apise koji su priro dna nadopuna i do -dat no osve tlja va nje sve ta nje go vih ro ma na, i ta ko ih va lja i či ta ti. Ako suvam ti ro ma ni, ili bar ne ki od njih, bli ski, bi će vam bli ska i ova knji ga, akone, on da će vam ona da ti mno go ma nje ne go što bi mo gla. •<strong>NO</strong>VA M<strong>ISA</strong>O / Podunavski splin, a i šire