NO V A M ISA O

NO V A M ISA O NO V A M ISA O

manchevski.com
from manchevski.com More from this publisher
30.07.2015 Views

KREATIVNI POGONISvi ti divni blagi ljudi, strip crtačiRazgovarali: Mirko Sebić, Veljko Damjanović26Kada je sredinom aprila ove godine u Francuskom institutu AlehandroŽodorovski otvorio izložbu strip crteža novosađaninu Zoranu Janjetovunije to samo bio velik događaj za ovdašnje ljubitelje stripa, to bratstvo tihihposvećenika, već je na neki način predstavljalo iskorak u samo jezgročuda koja čine umetnost stripa. Naime, Zoran Janjetov Janja (1961) koji jeod svojih dečačkih fascinacija crtežom velikog Žana Žiroa Mebijusa i oduševljnjenesvakidašnjom maštom njegovih stripova stigao do statusa autorai uvaženog majstora među majstorima kojima se divio, stajao je sadesne ocu svih strip magija Alehandru Žodorovskom. Nemoguće je opisatiznačaj Janjinog rada bez da se razumeju odnosi i zanosi koji vladaju utom sasvim drugom paralelnom svetu, jer strip ne samo da produkujedruge svetove on jeste drugi svet. Ovaj razgovor je pokušaj da se makarmalo rasvetli ta drugost.• Prve fascinacije? Kad to sa stripom kod tebe kreće?ZORAN JANJETOV: Sećanje seže u dosta rano detinjstvo, mislim da samveć kad sam imao četiri godine ugledao moj prvi strip. Bilo je toga verovatnoi pre, po kući su se čitale ilustrovane novine sa strip „kaiševima“ alisećam se da sam tada, sa četiri godine, u izlogu trafike ugledao moj prvistrip. Sećam se tačno slike, kadra, u prvom planu naslovne strane bila jezadnja noga od slona, u drugom planu se ne sećam šta je bilo ali bila je toedicija stripa za decu LALE. To je trenutak kad me je nešto omađijalo i odtada počinje traganje i sakupljanje svakovrsnih fascinacija, neka „krtica“faza koja traje i do danas. Naravno, prvo i najvažnije u to vreme je bio Diznii sve oko njega, a potom i francuski i belgijski stripovi, Umpah-Pahoviili Asteriksi i Krcko, koji je vrh vrhova svih detinjih fascinacija. Moram dakažem da je meni fascinacija stripovima vezana i za fascinaciju filmom itelevizijom, to smatram istom oblašću.Zapravo nisam odmah hteo da pravim stripove, zamišljao sam da ću praviticrtane filmove ili igrane fimove. Stripove sam jednostavno voleo dačitam. Tek kad sam vremenom saznao koliko vremena, novca, znanja i zanatatreba da bi se uradio jedan prosečan film i koliko velika treba dabude ekipa koja učestvuje u njegovom radu shvatio sam da ja više volimda radim sam.• Kako je dalje tekla komunikacija sa ljudima sličnih afiniteta i kako se ta dečačkafascinacija menja u nešto drugo?ZORAN JANJETOV: Vrlo jednostavno, ništa to nije komplikovano i nije bilopuno stepenica i nekakvog teškog protokola da se dođe iz jednog stanjadečačke zaigranosti do ovog drugog stadijuma. Ja sam sa jedne strane voleostripove da čitam, a sa druge strane, voleo sam da crtam i stalno samnešto škrabao, ne stripove nego tako nešto. Kad sam shvatio da bih mogaoda crtam i stripove, crtao sam ih ne da bi oni bili objavljeni već su oni bilinamenjeni meni samom, da bih imao više lepih i zabavnih stvari da čitam igledam, a i sa druge strane, da neki svoj unutrašnji svet projektujem u nekompravcu. Kad si dete, na sreću, nisi svestan ni opterećen bilo kakvomželjom za eksponiranjem, niti za nekakavim umetničkim dostignućima. To• • • Foto: Branko StojanovićSvi ti divni blagi ljudi, strip crtači / NOVA MISAO

je sve prirodno išlo, neko je šutao loptu da bi se zabavio, a ja sam crtao.Kad sam ja bio dete svi su čitali stripove, bukvalno svi, bilo je stripova različitihžanrova bili su jeftini i dostupni i bukvalno svuda su se čitali.Vremenom se isfiltriraju oni ljudi koji više od drugih vole da čitaju stripove,koji ih drugačije čitaju i u tome druge stvari vide, drugačije ih procenjujui nekako više se zadubljuju u strip od drugih čitača. Tako se polakostvarao neki krug posvećenika kome sam i sam pripadao i sa tim ljudimazajedno sazrevao u razumevanju i čitanju stripa. Imaš grupu ljudi, prijatelja,sa kojom deliš stripove i o njima razgovaraš isto kao što imaš grupu sakojom deliš muziku, filmove, knjige...U svemu tome ja sam uvek voleo francuski strip, kad god sam odlazio uFrancusku ili kad je neko meni blizak tamo odlazio vraćali smo se sa gomilomstripova i noviteta iz te oblasti. Kad počneš ozbiljnije time da sebaviš, pročitaš i teorijske knjige o stripu i istorijske preglede i polako shvataškako te stvari nastaju i kako se proizvode, dakle zađeš pomalo i sadruge strane stripa. Proučavaš strip kao kreativni proces, naučiš tehnološkišta je strip, šta je stvaralački postupak, koji put je potrebno preći od idejedo realizacije. Na kraju shvatiš da je svrha crtanja stripova da podeliš tesvoje vizije i slike sa drugima, odnosno sa što većom količinom ljudi, onošto je Mebijus jednom rekao: Niko ne postaje umetnik da bi ostao anoniman.Odjednom shvatiš da imaš moć da nekome nešto saopštiš, da na nekogutičeš. U mom slučaju ja sam uvek hteo nekog da razveselim, možda zadivim,možda mistifikujem, ali uvek je iza toga bila pozitivna emocija, da seučini nešto zabavno i dobro. Naravno, kad nekog hoćeš da zadiviš ili razveseliš,prvo moraš to sebi da učiniš dok stvaraš. Posle svih ovih godinaispostavlja se da je najteže sebe zadiviti, mnogo lakše je zadiviti druge,jer oni ne znaju šta ti zapravo hoćeš, čemu težiš i šta bi mogao da postigneš.Uvek me je mučilo, i sad je to tako, to što je ono što je u mojoj glaviostajalo daleko savršenije od onog što sam uspevao da iznesem i realizujemu crtežu. Ja se stripom bavim preko trideset godina, a još uvek ne moguda ostvarim ni milioniti deo onoga što bih želeo.KREATIVNI POGONI27• Zanimljiva je situacija kad govorimo o vremenu osamdesetih, strip ne samo dasvi čitaju nego se čini kao da ga mnogi i crtaju, tako da u onoj Jugoslaviji imamoviše škola stripa, čak se čini da postoji i neka tradicija stripa. Jedan od doajenadomaćeg stripa je i Andrija Maurović sa kojim si se ti upoznao u Zagrebu?ZORAN JANJETOV: U svim gradovima bivše Jugoslavije, a posle sam ustanovioda je u svim gradovima na planeti zemlji isto, postoji jedna grupa,A da se vratim sad na Ćumislava i Panasonika, u tim stvarimaogroman je uticaj Pajtona. Pajtoni su tada svima nama bilii otac i majka. Oni su bili naše sveto pismo, od njih smo učili damislimo, da se smejemo i da budemo blesavi. Naravno, ima jošmnogo izvora i uticaja, ali nas je ovaj presudno obeležio.Obeležila nas je i muzika koju smo slušali, u to doba, dakle,kad su svi iz te grupe imali po petnaest šesnaet godina, slušao seMajls Dejvis i sve što je iz njega proisteklo.negde veća negde manja, ljudi koji vole strip i srodne stvari, i to užasnoslične stvari, pa su samim tim to na neki način i slični ljudi i jako je lakouspostaviti komunikaciju sa njima, bez ikakvog napora. Apsolutno nemavelikih razlika među takvim ljudima, nema prepreka i nema barijera, onise automatski pronalaze po srodnosti afiniteta. Ja sam se sa srodnim stripzaljubljenicima iz Beograda našao samo zato što je i njih bilo malo kao inas u Novom Sadu i onda je prirodno, kad potrošiš količinu informacija ionog što možeš da podeliš sa jednom grupom, da tražiš drugu, sličnu, udrugom gradu. To je jednostavno prirodna radoznalost koja te tera da tražišuvek nove mogućnosti da saznaš ono što te najviše ili jedino zanima.Po prirodi stvari, ljudi iz sveta stripa su skloni sakupljanju svakovrsnih informacijau vezi sa stripom i što je zanimljivo vrlo rado ih dele sa drugimakoje to zanima.Sve ove gik časopise, od SFX koji je magazin za naučnu fantastiku do Empajera(Empire) i Vajrda (Wired) prave ljudi koji imaju ogromnu količinuinformacija, često vrlo uvrnutih. Ti ljudi i rade taj posao zato što žele dapodele ove informacije sa drugima.NOVA MISAO / Svi ti divni blagi ljudi, strip crtači

KREATIVNI POGONISvi ti divni blagi ljudi, strip crtačiRazgovarali: Mirko Sebić, Veljko Damjanović26Kada je sredinom aprila ove godine u Francuskom institutu AlehandroŽodorovski otvorio izložbu strip crteža novosađaninu Zoranu Janjetovunije to samo bio velik događaj za ovdašnje ljubitelje stripa, to bratstvo tihihposvećenika, već je na neki način predstavljalo iskorak u samo jezgročuda koja čine umetnost stripa. Naime, Zoran Janjetov Janja (1961) koji jeod svojih dečačkih fascinacija crtežom velikog Žana Žiroa Mebijusa i oduševljnjenesvakidašnjom maštom njegovih stripova stigao do statusa autorai uvaženog majstora među majstorima kojima se divio, stajao je sadesne ocu svih strip magija Alehandru Žodorovskom. Nemoguće je opisatiznačaj Janjinog rada bez da se razumeju odnosi i zanosi koji vladaju utom sasvim drugom paralelnom svetu, jer strip ne samo da produkujedruge svetove on jeste drugi svet. Ovaj razgovor je pokušaj da se makarmalo rasvetli ta drugost.• Prve fascinacije? Kad to sa stripom kod tebe kreće?ZORAN JANJETOV: Sećanje seže u dosta rano detinjstvo, mislim da samveć kad sam imao četiri godine ugledao moj prvi strip. Bilo je toga verovatnoi pre, po kući su se čitale ilustrovane novine sa strip „kaiševima“ alisećam se da sam tada, sa četiri godine, u izlogu trafike ugledao moj prvistrip. Sećam se tačno slike, kadra, u prvom planu naslovne strane bila jezadnja noga od slona, u drugom planu se ne sećam šta je bilo ali bila je toedicija stripa za decu LALE. To je trenutak kad me je nešto omađijalo i odtada počinje traganje i sakupljanje svakovrsnih fascinacija, neka „krtica“faza koja traje i do danas. Naravno, prvo i najvažnije u to vreme je bio Diznii sve oko njega, a potom i francuski i belgijski stripovi, Umpah-Pahoviili Asteriksi i Krcko, koji je vrh vrhova svih detinjih fascinacija. Moram dakažem da je meni fascinacija stripovima vezana i za fascinaciju filmom itelevizijom, to smatram istom oblašću.Zapravo nisam odmah hteo da pravim stripove, zamišljao sam da ću praviticrtane filmove ili igrane fimove. Stripove sam jednostavno voleo dačitam. Tek kad sam vremenom saznao koliko vremena, novca, znanja i zanatatreba da bi se uradio jedan prosečan film i koliko velika treba dabude ekipa koja učestvuje u njegovom radu shvatio sam da ja više volimda radim sam.• Kako je dalje tekla komunikacija sa ljudima sličnih afiniteta i kako se ta dečačkafascinacija menja u nešto drugo?ZORAN JANJETOV: Vrlo jednostavno, ništa to nije komplikovano i nije bilopuno stepenica i nekakvog teškog protokola da se dođe iz jednog stanjadečačke zaigranosti do ovog drugog stadijuma. Ja sam sa jedne strane voleostripove da čitam, a sa druge strane, voleo sam da crtam i stalno samnešto škrabao, ne stripove nego tako nešto. Kad sam shvatio da bih mogaoda crtam i stripove, crtao sam ih ne da bi oni bili objavljeni već su oni bilinamenjeni meni samom, da bih imao više lepih i zabavnih stvari da čitam igledam, a i sa druge strane, da neki svoj unutrašnji svet projektujem u nekompravcu. Kad si dete, na sreću, nisi svestan ni opterećen bilo kakvomželjom za eksponiranjem, niti za nekakavim umetničkim dostignućima. To• • • Foto: Branko StojanovićSvi ti divni blagi ljudi, strip crtači / <strong>NO</strong>VA M<strong>ISA</strong>O

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!