aktivnost poznata kao umetnost sigurnosti sa simptomima sasvim očiglednog autizma, izolovanostiili izopštenosti od idejne zbilje ratnog i neposredno poratnog perioda.Oficijelni politički stratezi proteklog perioda jasno su naznačili da je neophodno da se obaviefikasna supstitucija postojeće stvranosti veštačkom, da se porazni kvalitet života zakloni izaafirmišućeg kvantiteta pseudo, ili u najboljem slučaju - mediokritetske umetnosti. I zaista, taj lažnisistem vrednosti vrlo dobro je funkcionisao u najvažnijim institucijama (muzeji, galerije, pozorišta) imasovno propagiran u režimskim medijima (štampa, TV, radio). I jedni i drugi su brinuli o tom deluduhovnog zdravlja društva na takav način da je u jednom trenutku zabeležena apsolutna dominacijajednog tobože nacionalnog programa veoma bliskog najordinarnijem kiču s jedne strane, a sa druge,pažnja javnosti bila je isključivo usmeravana prema lažnom stvaralaštvu dostupnom najširimpopulističkim slojevima. U istovremenom i razornom delovanju ova dva pseudoestetička sadržaja,praktično sa istim ciljem i zadatkom, obavljala se svojevrsna kretenizacija nacije jer više nije bilojasno koje su stvarne vrednosti umetničkog stvaralaštva a koje su njihovi opasni surogati saštetočinskim efektima i trajnim deformacijama.Autori koncepcije ove jedinstvene izložbe sastavljene iz više segmenta bili su istoričari umetnostiBranislava Anđelković i Branislav Dimitrijević koji su za izložbu Ubistvo 1 okupili (pored drugih)sledeće umetnike: Uroša Đurića, Ivana Ilića, Batu Krgovića, Zorana Naskovskog, SimoniduRajčević, Rašu Todosijevića, (čiji su radovi postavljeni u "Paviljonu Veljković"), a istoj izložbipripada i rad Milice Tomić (koji je bio instaliran u Galeriji Doma omladine). Zatim tu je 10 sekundipre ubistva (Konak Kneginje Ljubice) autorski projekt Dejana Sretenovića u kome su učestvovaliJelica Radovanović i Dejan Anđelković sa zajedničkim radom, i dr. Najzad, Lidija Merenik jekoncipirala postavku Strah (Cinema Rex) sa radovima Mrđana Bajića, Gabriela Glida, DraganaJelenkovića Milete Prodanovića, Dragana Srdića i dr. Ovaj složeni izložbeni poduhvat pokazao jesimptom jednog stanja koje je kod nekih umetnika pobudio interes da se prema društvenoj zbilji iprocesima koji su ga tada obeležavali, a to je bio nepatvoreni kriminal, u svojim delima ophode narazličite, ovom prilikom uglavnom aluzivne i indirektne načine. Kasnije će taj angažovani stavpostajati sve otvoreniji i direktniji."Pertej"U paralelnom obrazovnom sistemu kosovskih Albanaca odigravali su se očigledno veoma zanimljiviprocesi. Nema sumnje da su školski programi i u umetničkoj edukaciji na alternativnim kosovskimuniverzitetima adekvatno funkcionisali. Na izložbi Pertej (na albanskom - nad, preko, onkraj, s onestrane; naziv je u ovom slučaju poprimio aktuelne i političke konotacije koje se tiču prevazilaženjapredrasuda i umetničke apstinencije) - prema koncepciji i izboru Škeljzena Malićija, u malom alisasvim adekvatnom reprezentativnom uzorku prikazana su tri zanimljiva <strong>slika</strong>ra i jedan kompozitor:zatamnjene slike - palimpsesti Maksuta Vezgišija, prostorne instalacije Sokolja Bećirija, radoveprekrivene bitumenom Mehmeta Behuljija i zvučno-ambijentalnu postavku sa istim nazivom IliraBajrija.Gledajući Behuljijeve radove prisećali smo se slične izložbe Milete Prodanovića pod nazivomTama. Nije neobično da se u istom geografskom prostoru, ali nezasvisno i bez neposrednogkontakta, stvara praktično saglasna plastička i semantička situacija sa jednakim strepnjama,slutnjama i optužbama: Behulji je u Prištini istovremeno radio umetničke predmete jednakog smislau poređenju sa pomenutom beogradskom izložbom. Vizuelni rezultati, sklopovi značenja, atmosferatih izložbenih postavki govore da je problem koji zaokupljuje ovu vrstu angažovanih stvaralacazajednički i jedinstven, da se obraća istom civilizacijskom usudu ovog istorijskog trenutka, da jeupozoravajući i optužujući za stanje u kome ove generacije istovremeno i zajednički žive i stvaraju.Osnova i arhiva ljudskog iskustva - knjige i biblioteke unuštene su u Behuljijevim delima dostadijuma da su postale neupotrebljive, efemerne za ljudsku (ili neku specifičnu etničku) civilizaciju,a odricanje od te vrste memorije uvek dovodi do nasilja, anticivilizacijskog ponašanja, vandalizmakoji su najčešće individulni čin ali su ponekad dirigovan ideološkim i političkim interesima.Belodani dokazi za ove tvrdnje nalaze se svuda oko nas. O tom iskustvu, svom ličnom, naravno ikolektivnom kome poreklom pripada. (Mehmetu Behuljiju svakako da je mesto na ovoj izložbi.Zbog toga je on i bio pozvan ali je konflikt na Kosovu toliko eskalirao upravo u trenutkukoncipiranja izložbe i izboru autora da je ovom umetniku praktično postalo nemoguće da na njojučestvuje)Potpuno izvan medijski determinisanog područija nalaze se simulacije etno-objekata i instalacijeSokolja Bećirija. Njegova asocijativna, nekada konkretna i veristička, nekada aluzivna i dvosmislenadela većinom su hromatski izrazito živopisna ali taman koliko i tragična. Aktuelna kritička postavka
koja u recentnoj umetnosti traga za novim smislom umetničkog predmeta (koju je ustanovioBodrijar) uspostavila je ideju simulakruma. Fundamentalni smisao leži u tome da je za savremenuumetnost potpuno irelevantno pitanje bilo kakve originalnosti koje je potpuno iscrpljeno tokomepohe modernizma. Pa ako sada osnovni zahtevi koji daju smisao nekom umetničkom delu više nisusamosvojnost, neponovljivost, autentičnost, gde ih onda treba tražiti i očekivati? U onom njegovomsloju - utvrđuje nova estetika, koji je dosada bivao zapostavljan a koji je takođe veoma uspešno,kada je to bivalo moguće, učestvovao u fantazmatskoj igri umetnika, u njegovim svetransparentnijim potrebama da iskorači iz poznatih i uobičajenih jezičkih transcedencija i da formiratakav umetnički predmet koji ne govori novom već drugačijom sintaksom - znakovitošću samogartefakta."Asocijalno osiguranje"Pod neuobičajenim naslovom za umetničku izložbu - Asocijalno osiguraje priređena je jednaautorska, grupna izložba petoro umetnika koja u svom podnaslovu ima sledeću odrednicu: Socijalnaumetnost u beogradskom <strong>slika</strong>rstvu (od 1975. do 1998. godine). Time je dato neophodno objašnjenjekoje identifikuje vremenski i semantički okvir ove izložbe, a njena sadržinska ravan ispunjena jeradovima Milije Nešića, Milana Blanuše, Dušana Gerzića, Jelene Marković i Srđana ĐiletaMarkovića koji je uz Tatjanu Velenik potpisan i kao autor koncepcije i pratećih tekstova.Osnovna teza izložbe veoma je rigidno postavljena i duboko zadire u problem angažovanosti našelikovne umetnosti posle 1975. godine. Tekst u katalogu sadrži, recimo i ovakvu konstataciju:Neoizmi nisu doneli nikakav suštastveno nov ili neposredni način prikazivanja socijalne stvranosti adžentlmenska distanca prema ovom problemu je zadržana, sve to da se ne bi pokvarili korektniodnosi sa državnom politikom (patronima). Odanost državnoj politici se nagrađivala pozivima zaučešća na velikim ekstravagantnim izložbama. Velike reprezentativne izložbe, glamurozne preskonferencije, <strong>slika</strong>ri kao medijske zvezde, sve to da bi se stvorio utisak i kod publike i kodumetničkog podmlatka da je oštrina socijalne umetnosti, kao <strong>slika</strong>rskog žanra, nesvrsishodna ipasse. Gerila ovog žanra nikada nije bila favorizovana od strane državnih institucija jer je smatrananepodobnim za reprezentativne izložbe u Evropi i svetu, na kojima se demonstrirao intelektualniprestige, finansijska moć i artistički zamagljeno ogledalo.Ovo je zapravo sporenje u jedinstvenoj porodici sa istinskim umetničkim karakteristikama. Premamišljenju autora izložbe, nasuprot tzv. oficijelnoj, etabliranoj umetnosti devedesetih godina, onojkoja je zaista unela novi jezik i donela novu estetiku, što ni za autore ove izložbe nije sporno,istovremeno stoji jedno stvaralaštvo koje pokazuje veoma naglašene karakteristike socijalno stanja,vidnu idejnu angažovanost koja je ostala izvan zvaničnih tokova, koja nema potrebni pristupinstitucijama umetničkog sistema. Nasuprot hiperprodukciji umetnosti osamdesetih koja je ispoljilaapolitički stav do besmisla, socijalni žanr u ovoj paralelnoj umetnosti odbacio je ispraznu strategijuneoizama. Dakle, izložbom Asocijalno osiguranja identifikovan je još jedan ciklus na spirali starihproblema - nasuprot estetici larpurlartizma opet se u prilično zaoštrenoj formi pojavilo idejnoangažovano stvaralaštvo."Prestupničke forme"Prema koncepciji dr. Ješe Denegrija i dr. Miška Šuvakovića nastala je autorska i studijska izložbaPrestupničke forme - Postmoderna i avangarda na kraju XX veka priređena u vršačkoj Konkordiji.U njihovoj selekciji našlo je mesta 22 umetnika i jedan pozorišni projekat tematiziranih u 11poglavlja, uz dva uvodna teksta koji daju niz teorijskih i kritičarskih referenci kojima je iščitavanosloženo polje aktuelne plastičke produkcije. A gledaocima izložbe i čitaocima omogućeno je vrloblisko praćenje značenja i strukture današnjeg vizuelnog jezika, odnosno, mnoštva njegovihplastičkih strategija i formalnih ishodišta.Denegrijeva teza naslanja se na već uobičajenu odrednicu za domaće stvaralaštvo tekuće decenijekoje je definisano kao umetnost u zatvorenom društvu. Na suprot njoj, on ističe snažne proceseaktuelne kulturne globalizacije a prelamanje ta dva principa-sa svim posledicama koje po našestvaralaštvo otuda proističu, uzrokuje nastali formalni i semantički konflikt i području plastičkogjezika. Dakle, kakve mogućnosti stoje pred našom umetnošću, odnosno, kakva joj je sudbina uuslovima koji postoje u zemlji ratova, temeljne ekonomske destrukcije i političke krize, totalneizolacije međunarodne zajednice, a pri tome (i uprkos tome), ona istovremeno pokazuje jednuvanrednu vitalnost koja je dovodi u rang najprominentnijih fenomena sa međunarodne scene ovogatrenutka - pita se Denegri u svom tekstu. No iako su silom prilika na koje ne mogu da utiču odsutni(uz malobrojne iznimke) sa scene globalnih zbivanja, umetnici ove sredine u odmaklim devedesetim
- Page 4:
pomračenje’’Dosije SrbijaAktiv
- Page 7 and 8:
luksuznog proizvoda po novoformiran
- Page 9 and 10: I UMETNICI U NEVREMENUMileta Prodan
- Page 11 and 12: u tekstove u Beorami i drugim časo
- Page 13 and 14: lična, najpre po vođu grupe Nunet
- Page 15 and 16: vlastite kose i noktiju na rukama i
- Page 17 and 18: komercijalnom prostoru kakav je Pro
- Page 19: kao prividnog slikanja na šta je p
- Page 22 and 23: Republika, br. 181, 1-15. februar 1
- Page 24 and 25: metaforičke predstave mogu se iden
- Page 26 and 27: vrlo zainteresovan za dalje prošir
- Page 28 and 29: Između radikalizma i apstinencijeS
- Page 30 and 31: adekvatnog odgovora na bitne karakt
- Page 32 and 33: Jugoslaviji. Nekada "mrtav", velič
- Page 34 and 35: koji je Lazar Trifunović napisao i
- Page 36 and 37: (poput recimo pančevačke 'Galerij
- Page 38 and 39: aktuelni sukob u ULUSu.Dugogodišnj
- Page 40 and 41: teških godina komunističke repres
- Page 42 and 43: Ovakvo čitanje izložbe "Exces..."
- Page 44 and 45: Globalne promeneNova muzeologija i
- Page 47 and 48: protiv zamrznutosti!Predstavi su se
- Page 49 and 50: Sveopšte urušavanje i kulturnog p
- Page 51 and 52: masovnih smrtonosnih raspleta na ex
- Page 53 and 54: neuspelog Ilindenskog ustanka u Mak
- Page 55 and 56: Poslednjih decenija poznog moderniz
- Page 57 and 58: umetnosti 'očeva', dovodeći u pit
- Page 59: uglavnom nemamo) iz kojih i proizla
- Page 63 and 64: tim naslovom Ješa Denegri je, izme
- Page 65 and 66: prostornoj postavci bila je istorij
- Page 67 and 68: sadržajima koji nisu obavezno bili
- Page 69 and 70: (koji definišu jednu civilizovanu
- Page 71 and 72: Posle Julovske uzurpacije organizov
- Page 73 and 74: Konkordija.Ta galerija već gotovo
- Page 75 and 76: elitu.Spektakl Kunstlager - i njego
- Page 77 and 78: prizora čak prevazilaze životnu r
- Page 79 and 80: umetnicima koje smo pomenuli na po
- Page 81 and 82: Posle dve beogradske premijere odr
- Page 83 and 84: Fotografije sa atributimaU Paviljon
- Page 85 and 86: Evrope i sveta koji vrlo pomno istr
- Page 87 and 88: kritički naglašenu ideološku i s
- Page 89 and 90: udaljenosti koja je zapravo svedoč
- Page 91 and 92: najizrazitih pojava nastalih posle
- Page 93 and 94: mogla upravo nekim njihovim idelozi
- Page 95 and 96: vremenu raskida sa svojim dotadašn
- Page 97 and 98: korak je učinjen - nova kultura se
- Page 99 and 100: Kao jedna od manifestacija kojom je
- Page 101 and 102: veze i sa zbivanjima na opštepolit
- Page 103 and 104: elementarnom crtežu koji zaodeva i
- Page 105 and 106: Do danas na neka pitanja javnosti j
- Page 107 and 108: godine i danas se čini izuzetno ak
- Page 109 and 110: proklamovane borbe protiv "novokomp
- Page 111 and 112:
Vreme umetnosti, br. 4, Vreme, 19.
- Page 113 and 114:
jedva da razumeju šta je osnovna d
- Page 115 and 116:
Beorama, br. 3, juni, 1995.Pobrkani
- Page 117 and 118:
katalogu ove izložbe vrvi od mnogi
- Page 119 and 120:
tendencija koje formiraju Novi svet
- Page 121 and 122:
pojavila su se dobra i učena saop
- Page 123 and 124:
Helenizam i renesansaPoslednja reč
- Page 125 and 126:
Dakle, programska oscilacija u ovom
- Page 127 and 128:
Beorama, br. 54, maj, 1996.(Posle o
- Page 129 and 130:
domaće i inostrane javnosti na ugr
- Page 131 and 132:
direktori, ali i bez toga, a primer
- Page 133 and 134:
Već više od mesec dana u Beogradu
- Page 135 and 136:
se, između ostalog, obavlja i tran
- Page 137 and 138:
profesionalnim integritetom koji su
- Page 139 and 140:
Popović je ponovio i u poslednjem
- Page 141 and 142:
nas.Socijalistička partija Srbije
- Page 143 and 144:
postoje između ove dve političke
- Page 145 and 146:
umetnosti ne bi li se opisana opšt
- Page 147 and 148:
akademskoj, inteletualnoj i umetni
- Page 149 and 150:
Najzad, valjda će tada doći na re
- Page 151 and 152:
na najvišem mestu naše kulture i
- Page 153 and 154:
počeli protesti u njegovom (anonim
- Page 155 and 156:
koje smo u prethodnom broju registr
- Page 157 and 158:
2000 ljudi najrazličitijih struka
- Page 159 and 160:
ona se u svom radu, generacijski gl
- Page 161 and 162:
to naprosto nije imao vremena usled
- Page 163 and 164:
Šarenilo političkog marketinga u
- Page 165 and 166:
Represija i izazoviUz političku al
- Page 167 and 168:
neistomišljnicima, da sutradan nis
- Page 169 and 170:
elim bubrezima u autentičnoj živo
- Page 171 and 172:
"Program za Beograd" Demokratske st
- Page 173 and 174:
Ujedinjenih nacija, odnosno njenu d
- Page 175 and 176:
dolazi do zaključka da bi takva u
- Page 177 and 178:
U organizaciji Centra za savremenu
- Page 179 and 180:
u Normandiji 1944. godine) to je nj
- Page 181 and 182:
polazna naznaka koja ukazuje na raz
- Page 183 and 184:
transparentan način, pri čemu se
- Page 185 and 186:
svetom, transparentnost u odlučiva
- Page 187 and 188:
'remek-dela' nacionalne i svetske k
- Page 189 and 190:
dokumentacijom i drugim aktivnostim
- Page 191 and 192:
- posebna pažnja poklonjena je pro
- Page 193 and 194:
izložbe devedesetih, nove pojave u
- Page 195 and 196:
Kada je maja meseca 1995. godine is
- Page 197 and 198:
nadležna za dozvole da obezbedi ov
- Page 199 and 200:
slično) koja prouzrokuje brojne sp
- Page 201 and 202:
postali totalno ugroženi posebno n
- Page 203 and 204:
prvi pogled može izgledati samo ka
- Page 205 and 206:
artefakata se njene teritorije. Kao
- Page 207 and 208:
neophodnih sredstava za održavanje
- Page 209 and 210:
sаglаsnоsti, (u kоје sе ne u
- Page 211 and 212:
- tеrminоlоškо usklаđivаnj
- Page 213 and 214:
nаciоnаlnоg cеntrа ili instit
- Page 215 and 216:
Zavoda, preko Koordinacionog centra
- Page 217 and 218:
zajednice kosovskih Srba na Kosovu
- Page 219 and 220:
posetili manastir i izvestili o kar
- Page 221 and 222:
odnosu na važeći Zakon, i osnovne
- Page 223 and 224:
dvesta godina vrlo intenzivno, pose
- Page 225 and 226:
stvaralaštvo (ne u javnom, već u
- Page 227 and 228:
predmetima druge i treće kategorij
- Page 229 and 230:
Nematerijalno nasleđe danas se sam
- Page 231 and 232:
u trouglu: Republika Srbija, Srpska
- Page 233 and 234:
narasloj psihozi generisanog straha
- Page 235 and 236:
užem smislu: očuvanjem kulturne b