Anticivilizacijski trendNajveći deo istorije umetnosti (sve do novog doba) koja je oduvek bila predmetom akademskoginteresovanja zapravo je povest vladalačkih, dinastičkih, crkvenih i plemićkih narudžbinanajraznovrsnijih umetničkih predmeta, <strong>slika</strong>rija, kipova, arhitektonskih zdanja i dr. koji su kaonajvredniji deo civlizacijske baštine kroz vekove ostali sačuvani do danas. Uvek su vrhunskaumetnička ostvarenja nastajala kao direktne porudžbine najmoćnijih sa vrha političke piramide -onih koji su raspolagali neograničenim finansijskim sredstvima i istovremeno spremnih da deo togbogatstva ulože u stvaralaštvo čime nisu samo dokazivali vladalačku moć već i prefinjenostsopstvenog estetičkog ukusa koji je trebao, i bivao predmetnom divljenja koliko vlastitih podanikatoliko i zavidnih konkurenata ili suseda.U tom procesu bilo je perioda kada se o umetničim dostignučima veoma mnogo vodilo računa,primerice: V vek klasične Grčke u čijim su slobodnim gradovina građeni najveći hramovi starogsveta, renesansa Paleologa kojoj je zaštitnik i ktitor bila ta carska vizantijska dinastija (u čijem suobodu nastali i najvredniji spomenici srednjovekovne srpske umetnosti), potom Renesansaitalijanskih gradova čiji je vrh obeležila, postajući paradigmom mecenaštva, moćna firentinskafamilija Mediči koja je sem svetovnih vladalaca davala i verske poglavare - rimske Pape. Može sereći kako je upravo povest umetnosti bila izrazom estetičkih shvatanja velikih porodica koje su usvom okrilju imale mesta i za najznačajnije umetnike svojih epoha a koji su ih za uzvrat u svojimdelima na najreprezentativniji i najvredniji način učinili besmrtnima.Ovaj vid dvorske umetnosti zamenjen je drugačijom sa pojavom i jačanjem građanske klase a manirsamopotvrđivanja i ovekovećenja nastavljen je sa novim poletom. Budući da je znatno omasovljensloj ekstremno bogatih - industrijalaca, trgovaca, raznih monopolista itd, razumljivo je da su uumetnost ulagana sve veća sredstva, pa je time i za likovno stvaralaštvo otvaran dotad nepoznat,veliki prostor koji je i omogućio da se u periodu Modernizma tokom celokupnog XX veka enormnouveća broj umetnika, da se stilske epohe znatno brže i ćešće smenjuju, da se kroz medije masovnekomunikacije umnogostruče njeni ljubitelji i konzumenti, da se poput i drugih tržišta formira i berzaumetninama. Svi ovi razlozi uticali su da se ekonomski ojačaju uslovi za seriozno umetničkostvaralaštvo što je kako vidimo, na primer u najvećim muzejima, iskorišćeno na najbolji način jer jesavremena epoha svakako najzanimljivija po svim parametrima u poređenju sa tradicionalnim.Postoji, međutim i paralelan tok koji nastaje sa ne tako retkim nametanjem ukusa naručioca koji sebezuslovno reperkusuje na umetničku vrednost umetničkih dela. Ovo je zapravo slučaj sa onomvrstom "zatvorenih" društava, upravo apsolutizama kada se estetička shvatanja vladaoca raznimnačinima nameću kao opšta, čak obavezujuća norma. Njoj se dakako moraju pokoravati i umetnicikoji su prinuđeni da odustanu od profesionalnih standarda i da se maksimalno prilagode zahtevimanaručilaca. To grubo mešanje u estetička pitanja redovno je dovodilo do neuspeha, te su umetničkadela nastala u takvim uslovima sa nestankom naručilaca redovno završavala u zaboravu.Primera ima na pretek. Da se samo zadržima na nekima iz ovog veka: umetnici koji su opservirali"ukus" Hitlera i Staljina danas su anonimni, takođe ko se seća umetnika i njihovih postignuća saposlednje seanse kolektivnog portretisanja Maršala Tita u Bugojnu 1979. godine. Analogno tome,već sada su anonimni, bez ikakve nade da odatle izađu umetnici koji izrađuju "zvanične" portretepredsednika Miloševića koje gledamo na tekućim mitinzima odanosti. A kako je ovde većuspostavljen model obaveznog reprodukovanja ukusa vladaoca najpre u njegovom privatnom islužbenom krugu pa potom na niže slojeve u tom ličnom poretku, pri čemu i faktor oponašanja uvekigra značajnu socijalnu i psihološku ulogu, treba očekivati da se uskoro iste umetničke vrednostiprenesu na sve državne i privatne dinastije koju su trenutno u formiranju.Iskustvo nas je naučilo da je visina položaja ličnosti koje se pojavljuju kao mecene u autokratskimdruštvima, "sponzori" kako se danas uobičajeno kaže, redovno u obrnutoj srazmeri sa mestom uumetničkom sistemu autora kojima se oni obraćaju - uglavnom za portretisanje istaknutijih članovafamilije ili izradu pejsaža sa njihovom nepokretnom imovinom. I po tome se može uvideti kako jeovde nedvosmisleno u toku negativna istorija, dakle, ukupni anticivilizacijski trend definitivno upogrešnom pravcu.Vreme, 13. mart 1999.Muzejsko-galerijski sistemu sadašnjim okolnostima
Sveopšte urušavanje i kulturnog područja sadašnje Jugoslavije koje nije potrebno posebnodokazivati jer je ono belodano već na prvi pogled, dakako je sticaj mnogih spoljšnjih i unutrašnjihokolnosti te stoga kao njen integralni deo muzejsko-galerijski sistem nažalost, ali prirodno i logično,pokazuje isto tako negativne karakteristike.Ako je postojalo opravdanje da za vreme NATO bombardovanja naše muzejske institucije odnajvećeg nacionalnog značaja budu zatvorene za publiku (pre svega njihove stalne postavke), one suse u tim ratnim uslovima ipak na nedozvoljeno različite načine ponašale. Na primer, Narodni muzejje svoju stalnu postavku odmah uklonio dok Muzej savremene umetnosti to čini tek kada usledbombardovanja palate Poslovnog centra "Ušće" stradju njegovi stakleni zidovi, što je još jedandokaz o neznalačkom i neodgovornom ponašanju uprave tog muzeja, sada već nije jasno zašto sestalne postavke još ne otvaraju za javnost. Ako je poodavno prestala ratna opasnost (kako je torečeno sa zvaničnog mesta bez obzira na tačnost te odluke) i ako je isto tako poodavno počelaobnova i izgradnja, valjda se i ove kuće od izuzetnog značaja za ovu naciju i državu trebajuadekvatno ponašati u "promenjenim" uslovima.Već smo komentarisali da su i u ratnom periodu nastavili da rade pozorišta, bioskopi, koncertnedvorane, alternativne kulturne institucije i gotovo celokupna galerijska mreža sadašnje Jugoslavije.Čak su bili uočene i neke nove pojave (poput Otvorenog ULUS-ovog ratnog ateljea) koje su sarazličitim uspehom odgovorile na krajnje dramatične izazove vremena. Kako pak danas izgledagalerijski sistem, poglavito u Beogradu, ali i u još nekim mestima koje smo imali prilike da u skorijevreme vidimo?U unutrašnjosti, na primer u Nišu, Čačku, Pančevu, Novom Sadu, Subotici, Vršci itd, polako seregeneriše izložbeni program koji poprima zanimljive obrise pre svega usled priliva novih generacijaumetnika, uz istovremeni nastup i stvaralaca srednjih i starijih generacija koji su zabeležili određenastilska i jezika pomeranja u vlastitom kreativnom rukopisu. U zavisnosti od toga ko drži vlast u timsredinama, lako se uočavaju i njene bitne krakteristike koje se kreću od serioznog i značajnogstvaralaštva pa sve do najgoreg kiča i šunda kojim se sasvim otvoreno teži iz čistih komercijalnihpobuda koje supstituišu ozbiljnu umetnost. Bezmalo potpuno osiromašene opozicione opštinepokazuju daleko više sluha i interesa za pravu umetnost od onih koje režim i vodeća koalicija prekosvog ministrarstva kulture zdušno pomažu sasvim otvoreno unazađujući ionako nizak ukus lokalnepopulacije.Beograd kao da takođe preživljava temeljno preobraženje sa nekim bitnim osobinama koje ćemoovom prilikom pomenuti. Dolazi do vidno ubrzane komercijalizacije galerijskog programa što jepotvrda teze da je tzv. "umetničko tržište" sve suženije i da u njemu ima sve manje mesta za ozbiljnostvaralaštvo pa stoga ti uslovi u mnogim slučajevima diktiraju izmenu izlagačke <strong>politike</strong>. Vodećegalerije poput Salona MSU, Kulturnog centra Beograda ili Kolarčeve zadužbine postaju sveučestalije primer rada na samoj ivici umetničkog neukusa. U znatno boljoj situaciji ostale su galerijeDoma omladine, ULUS-a i Grafičkog kolektiva koje se očigledno drže svojih starih estetičkihstandarda pri izboru izlagača, ničim neremeteći jednu istrajnu dugogodišnju izložbenu politiku. No,najveći pad rada uočen je u galerijama SKC-a: tako je "Srećana galerija" potpuno zatvorena ipretvorena u CD-butik, a Velika galerija je promenila urednika likovnog programa pa od togtrenutka (sem u jednom slučaju) ta nekada prestižna galerija koja je čak izborila mesto na mapisvetske umetnosti, postaje duboko provincijska, nedostojna niti sopstvene istorije niti umetnosti kojadanas treba da bude namenjena (ne samo) studentskoj populaciji.Poseban fenomen danas predstavlja Galerija "Progres". Nastala na mestu nekadašnje galerije"Sebastijan" (kao obaveza kada je Marjanović dobio to mesto za izgradnju palate - poslovnogcentra), jedne od nekoliko najuticajnijih jugoslovenskih izložbenih prostora sedamdesetih iosamdesetih godina, "Progres" u čijem se suterenu nalazi i jedan netoliko uspešno realizovan prostorza likovne izložbe, dakle, ta galerija sa promenjenim imenom preuzima jedan, nekada monopolski (ustručnom smislu) posao Muzeja savremene umetnosti - a to je međunarodna saradnja u ovojumetničkoj oblasti. Naime, danas se gotovo isključivo preko ove galerije odvija internacionalnarazmena izložbi: iz nje se naši umetnici šalju u inostranstvo - najčešće u jugoslovenske kulturnecentre u svetskim metropoloma (poput Pariza, Njujorka, Rima), ili se u njoj priređuju izložbeumetnika iz Bugarske, Slovačke, Rumunije, itd, što u načelu nije loše samo pod jednompretpostavkom: da je ta umetnost koja se prima zaista i najreprezentativnija za stvaralaštvo tihzemalja u ovom trenutku. Ali iskustvo, a dakako i uvid u trenutnu situaciju, pokazuju da stvari nestoje tako. Pre će biti da se upotrebljavaju zapravo isti kriterijumi za izbor umetnika koji će bitipozvani kao i onih jugoslovenskih koji će u "Progresu" izlagati a potom biti poslati u svet. A tiumetnici, nažalost, uprkos njihovom nekadašnjem često nespornom značaju, više nipočemu nisu
- Page 4: pomračenje’’Dosije SrbijaAktiv
- Page 7 and 8: luksuznog proizvoda po novoformiran
- Page 9 and 10: I UMETNICI U NEVREMENUMileta Prodan
- Page 11 and 12: u tekstove u Beorami i drugim časo
- Page 13 and 14: lična, najpre po vođu grupe Nunet
- Page 15 and 16: vlastite kose i noktiju na rukama i
- Page 17 and 18: komercijalnom prostoru kakav je Pro
- Page 19: kao prividnog slikanja na šta je p
- Page 22 and 23: Republika, br. 181, 1-15. februar 1
- Page 24 and 25: metaforičke predstave mogu se iden
- Page 26 and 27: vrlo zainteresovan za dalje prošir
- Page 28 and 29: Između radikalizma i apstinencijeS
- Page 30 and 31: adekvatnog odgovora na bitne karakt
- Page 32 and 33: Jugoslaviji. Nekada "mrtav", velič
- Page 34 and 35: koji je Lazar Trifunović napisao i
- Page 36 and 37: (poput recimo pančevačke 'Galerij
- Page 38 and 39: aktuelni sukob u ULUSu.Dugogodišnj
- Page 40 and 41: teških godina komunističke repres
- Page 42 and 43: Ovakvo čitanje izložbe "Exces..."
- Page 44 and 45: Globalne promeneNova muzeologija i
- Page 47: protiv zamrznutosti!Predstavi su se
- Page 51 and 52: masovnih smrtonosnih raspleta na ex
- Page 53 and 54: neuspelog Ilindenskog ustanka u Mak
- Page 55 and 56: Poslednjih decenija poznog moderniz
- Page 57 and 58: umetnosti 'očeva', dovodeći u pit
- Page 59 and 60: uglavnom nemamo) iz kojih i proizla
- Page 61 and 62: koja u recentnoj umetnosti traga za
- Page 63 and 64: tim naslovom Ješa Denegri je, izme
- Page 65 and 66: prostornoj postavci bila je istorij
- Page 67 and 68: sadržajima koji nisu obavezno bili
- Page 69 and 70: (koji definišu jednu civilizovanu
- Page 71 and 72: Posle Julovske uzurpacije organizov
- Page 73 and 74: Konkordija.Ta galerija već gotovo
- Page 75 and 76: elitu.Spektakl Kunstlager - i njego
- Page 77 and 78: prizora čak prevazilaze životnu r
- Page 79 and 80: umetnicima koje smo pomenuli na po
- Page 81 and 82: Posle dve beogradske premijere odr
- Page 83 and 84: Fotografije sa atributimaU Paviljon
- Page 85 and 86: Evrope i sveta koji vrlo pomno istr
- Page 87 and 88: kritički naglašenu ideološku i s
- Page 89 and 90: udaljenosti koja je zapravo svedoč
- Page 91 and 92: najizrazitih pojava nastalih posle
- Page 93 and 94: mogla upravo nekim njihovim idelozi
- Page 95 and 96: vremenu raskida sa svojim dotadašn
- Page 97 and 98: korak je učinjen - nova kultura se
- Page 99 and 100:
Kao jedna od manifestacija kojom je
- Page 101 and 102:
veze i sa zbivanjima na opštepolit
- Page 103 and 104:
elementarnom crtežu koji zaodeva i
- Page 105 and 106:
Do danas na neka pitanja javnosti j
- Page 107 and 108:
godine i danas se čini izuzetno ak
- Page 109 and 110:
proklamovane borbe protiv "novokomp
- Page 111 and 112:
Vreme umetnosti, br. 4, Vreme, 19.
- Page 113 and 114:
jedva da razumeju šta je osnovna d
- Page 115 and 116:
Beorama, br. 3, juni, 1995.Pobrkani
- Page 117 and 118:
katalogu ove izložbe vrvi od mnogi
- Page 119 and 120:
tendencija koje formiraju Novi svet
- Page 121 and 122:
pojavila su se dobra i učena saop
- Page 123 and 124:
Helenizam i renesansaPoslednja reč
- Page 125 and 126:
Dakle, programska oscilacija u ovom
- Page 127 and 128:
Beorama, br. 54, maj, 1996.(Posle o
- Page 129 and 130:
domaće i inostrane javnosti na ugr
- Page 131 and 132:
direktori, ali i bez toga, a primer
- Page 133 and 134:
Već više od mesec dana u Beogradu
- Page 135 and 136:
se, između ostalog, obavlja i tran
- Page 137 and 138:
profesionalnim integritetom koji su
- Page 139 and 140:
Popović je ponovio i u poslednjem
- Page 141 and 142:
nas.Socijalistička partija Srbije
- Page 143 and 144:
postoje između ove dve političke
- Page 145 and 146:
umetnosti ne bi li se opisana opšt
- Page 147 and 148:
akademskoj, inteletualnoj i umetni
- Page 149 and 150:
Najzad, valjda će tada doći na re
- Page 151 and 152:
na najvišem mestu naše kulture i
- Page 153 and 154:
počeli protesti u njegovom (anonim
- Page 155 and 156:
koje smo u prethodnom broju registr
- Page 157 and 158:
2000 ljudi najrazličitijih struka
- Page 159 and 160:
ona se u svom radu, generacijski gl
- Page 161 and 162:
to naprosto nije imao vremena usled
- Page 163 and 164:
Šarenilo političkog marketinga u
- Page 165 and 166:
Represija i izazoviUz političku al
- Page 167 and 168:
neistomišljnicima, da sutradan nis
- Page 169 and 170:
elim bubrezima u autentičnoj živo
- Page 171 and 172:
"Program za Beograd" Demokratske st
- Page 173 and 174:
Ujedinjenih nacija, odnosno njenu d
- Page 175 and 176:
dolazi do zaključka da bi takva u
- Page 177 and 178:
U organizaciji Centra za savremenu
- Page 179 and 180:
u Normandiji 1944. godine) to je nj
- Page 181 and 182:
polazna naznaka koja ukazuje na raz
- Page 183 and 184:
transparentan način, pri čemu se
- Page 185 and 186:
svetom, transparentnost u odlučiva
- Page 187 and 188:
'remek-dela' nacionalne i svetske k
- Page 189 and 190:
dokumentacijom i drugim aktivnostim
- Page 191 and 192:
- posebna pažnja poklonjena je pro
- Page 193 and 194:
izložbe devedesetih, nove pojave u
- Page 195 and 196:
Kada je maja meseca 1995. godine is
- Page 197 and 198:
nadležna za dozvole da obezbedi ov
- Page 199 and 200:
slično) koja prouzrokuje brojne sp
- Page 201 and 202:
postali totalno ugroženi posebno n
- Page 203 and 204:
prvi pogled može izgledati samo ka
- Page 205 and 206:
artefakata se njene teritorije. Kao
- Page 207 and 208:
neophodnih sredstava za održavanje
- Page 209 and 210:
sаglаsnоsti, (u kоје sе ne u
- Page 211 and 212:
- tеrminоlоškо usklаđivаnj
- Page 213 and 214:
nаciоnаlnоg cеntrа ili instit
- Page 215 and 216:
Zavoda, preko Koordinacionog centra
- Page 217 and 218:
zajednice kosovskih Srba na Kosovu
- Page 219 and 220:
posetili manastir i izvestili o kar
- Page 221 and 222:
odnosu na važeći Zakon, i osnovne
- Page 223 and 224:
dvesta godina vrlo intenzivno, pose
- Page 225 and 226:
stvaralaštvo (ne u javnom, već u
- Page 227 and 228:
predmetima druge i treće kategorij
- Page 229 and 230:
Nematerijalno nasleđe danas se sam
- Page 231 and 232:
u trouglu: Republika Srbija, Srpska
- Page 233 and 234:
narasloj psihozi generisanog straha
- Page 235 and 236:
užem smislu: očuvanjem kulturne b