Između radikalizma i apstinencijeSvakako da je najupečatljiviju a možda i najtačniju definiciju današnjeg položaja etičkih osetljivih iodgovornih umetnika nedavno dao Predrag Kočović postavljajući je između ekstremnoprovokativnih javnih istupa i zatvranja u sebe te potpunog odbijanja da se učestvuje u jednomkulturnom sistemu bez stvarnih (sem primitivno manifestacionih) kulturnih potreba. Toj konstatacijispreman sam i sam da se pridružim budući da i moj vlastiti uvid u društvenu poziciju današnjeznačajne umetnosti, njene vitalne tokove i tendencije ili posebne vredne autorske doprinosepokazuje praktično iste karakteristike. Pa čemu onda umetnost danas? Opšti, odgovori koji jasnonegiraju potrebu za umetničkim stvaralaštvom u ovom društvu vrlo dobro su poznati: odsustvo ilipogrešna primena kriterijuma vrednovanja (a to je uzrokovano, između ostalog, i potiskivanjemumetničke kritike na marginu socijalnog i kulturnog uticaja), nepostojanje specijalizovanihinstitucija koje će se profesionalno, stručno i kontinuirano baviti njenim praćenjem,kolekcioniranjem, proučavanjem i izlaganjem, među kojima je najdrastičniji primer tzv. Muzejasavremene umetnosti koji pod novom upravom već više od šest godina uporno i sistematično radi nazatiranju recentnog stvaralaštva nadomeštavajući ga mediokritetstvom i neznanjem, totalnademotivisanost ozbiljnih umetnika usled nezainteresovanosti društva i države za njihov rad (kakvoje republičko Ministarstvo za kulturu koje nimalo nema sluha za aktuelno - u estetičkom i jezičkomsmislu, likovno stvaralaštvo što je belodano dokazano i ovogodišnjim više nego neuspelim teskandaloznim jugoslovenskim gostovanjem na Venecijanskom bijenalu), odsustvo tržišta (što jedovelo do apsolutne dominacije šunda koji je isključivo promovisan praktično u svim masmedijimafinansiranim i podržavanim od režima ili onih privatnih vlasnika koji su deo iste političke"familije")... O njima više i ne vredi govoriti jer dok se temeljno i konceptualno ne promene uslovirada i opstanka onih koji ovde žive, dakako i samih umetnika, a to isključivo podrazumeva promenupolitičkog ustrojstva, dotle će se ova vrsta problema samo zaoštravati i umnožavati. Pa ako je totako, a očigledno je da jeste, šta danas raditi?Svakom totalitarnom režimu jedan od najvećih problema predstavlja neprestani dolazak novihgeneracija (i umetnika) koji nezadrživo stupaju na životnu (i umetničku) scenu unoseći uvek novi ilimakar izmenjeni pogled na svet u kome žive. Kao prirodno senzibilizovanije osobe, stvaraoci suuvek najosetljiviji na dnevne (egzistencijalne, političke, ideološke) procese i događaje te je stogarazumljivo što su oni često radikalniji od drugih u kritičnosti. Zanimljivo je da ta kritičnost uvekstoji u ambivalentnom odnosu: jedni su legitimisti koji tobože baziraju vlastiti jezički koncept natradiciji, nacionalnoj pripadnosti, patriotizmu i još koje čemu - uglavnom lažnom ali zato unosnom ikomercijalnom, dok su drugi mondijalisti otvoreni za svet, izvan su ikakvih umetničkih, etničkih,društvenih ograničenja i podležu jedino kriterijumima današnjeg, civilizovanog dela sveta. Zarazliku od prvih (legitimista) koji sasvim svesno stoje izvan svakog svetskog (i kulturnog) poretka,ovi drugi (mondijalisti) sa punom namerom i opravdanjem traže vlastito mesto upravo u tom svetu,u internacionalnim relacijama - uostalom takav je uvek bio slučaj sa našom vrhunskom, ponajboljomlikovnom umetnošću koju smo ikada imali sve od epohe Nemanjića pa do Nadežde Petrović sapočetka XX veka, napokon i do konceptualne te umetnosti osamdesetih i devedesetih godina kojeobeležavaju njegov dramatični kraj.Umetnici okupljeni u ovoj selekciji imaju potrebe da poput ruskih avagardista iz 1912. godine udarejedan novi šamar društvenom ukusu (mada većina smatra da ovde niti ima organizovanog društva ajoš manje nekog njegovog "ukusa") s tim da su danas razlozi i opravdanja ovakvom gestu višestrukoprirodniji, prihvatljiviji i potrebniji. Jer, šta reći na to da su čak i kafanske pevaljke ovdenominovane za ministra kulture (makar to na kraju ispala krajnje neumesna zabava za javnost)?!Kakav li tek takav gest ili pomisao političkih i državnih šarlatana, mrzitelja i štetočina u srpskojkulturi zaslužuje šamar? I sem svakodnevnih dokaza da oni mogu uvek i od vrlo lošeg i vrlo rđavogda pronađu još lošijeg i rđavijeg, moguće je jedino zaključiti da ništa drugo ni ne znaju niti susposobni niti imaju volje da se ičim drugim bave! Uostalom, oni koji su uništili onakvu državukakva je bila Titova Jugoslavija (ovo konstatujem bez imalo jugonostalgičarstva u ideološkopolitičkomsmislu) zašto bi svoj opštedestruktivni pohod zaustavili pred kulturom, pred vratimanjenih institucija i pred stvaralaštvom za koje niti imaju razumevanja niti interesovanja niti potreba.(Da nije tako, da li bi se uočilo i stalno potvrđivalo da ličnosti koje stoje na samom vrhu državnepiramide ne posećuju pozorišta, koncerte, muzeje, izložbe ..., a po pravilu čvrste totalitarnehijerahije to se nadalje odnosi gotovo poput svojevrsne obaveze i na sve njihove iskreno suicidalnesledbenike iz najužeg ili okolnog okruženja.) I sama kulturna izopštenost naših stvaralaca u svetu
(sem tek nekoliko primera koji su se sami izborili za svoje mesto i ništa ovoj državi zapravoneduguju) još jedna je od posledica njihove ukupne političke (ne)kulture i (pseudo)državotvornostina svim poljima.Otuda je nastala ovakva koncepcija čija je posledica grupni rad srodnih umetnika koji upravo stojeu krajnje nelagodnoj oblasti i između radikalizma i apstinencije izložen na ovogodišnjemOktobarskom salonu pod nazivom:Svitak, 1999ulje na platnu, 164,5 x 2000 cmautora: Nikole Džafa, Ljubiše Bogosavljevića, Nenada Bračića, Gradimira Rajkovića, RatkaVučinića, Nikole Šindika, Fatime Dedić, Miroslava Nuneta Popovića, Saše Stojanovića, PredragaKočovića, Srđana Veljovića, Miroljuba Filipovića FilimiraNaziv ovog rada, proizašao iz njegove osnovene teme, mogao bi biti i (B)ukvar sa godinom nastanka(1)999. kako stoji na samom početku Svitka i dakako da uobičajeno počinje sa poznatom slikomPredsednika koji je uvek na prvoj strani dočekivao svaku novu populaciju koju je trebalo opismeniti.Ovaj (B)ukvar je pošao istom logikom: najpre slikom (crtežom) potom slovom i tekstom učinitiponovno, naknadno opismenjavanje onih koji su odavno (valjda) savladali veštinu prepoznavanjatričavih trideset Vukovih slova. Ali ispostavilo se tokom poslednje decenije da to i nije slučaj:elementarno opismenjavanje nije urodilo plodom - upravo suprotno neki od najgorih đaka,analfabeta i osvedočenih ignoranata uzeli su u ruke sudbinu najpe više od 20 miliona ljudi, potomoko 10 miliona da bi vrlo uskoro taj broj u konstantnom opadanju ponovo mogao biti prepolovljen.U osnovi, ovo je svojevrsni dvadesetmetarski friz - ilustrovana azbuka namenjena nedopismenjenimstarcima, a navodno neodgovornima i neupućenima za sve ono što nam se u međuvremenudogađalo.Celog poduhvata prihvatilo se Društvo neznanog umetnika Phenix koje je okupilo neke članovegrupa Led-art i Magnet, te nekoliko nezavisnih autora, njih ukupno dvanaest, koji su se našli nazajedničkom poslu: da različitim rukopisima, različitim individualnostima, senzibilitetima imentalitetima, na istim zadatku (ponekima uzaludnom?): opismenjavanju trajno onepismenjenih.Oni drugi, malobrojniji, stvarno pismeni, upućeni i oslobođeni straha, odgovrni za vlastitu sudbinu isudbinu potomstva jedini će pravilno shvatiti (B)ukvar - kao ironičnu, subverzivnu socijalnu zabavuadekvatnu opštim društvenim, civilizacijskim i kulturnim tredovima koji danas i ovde dominiraju.Pri tome upotrebljene su sve moguće metode i postupci ispisivanja teksta i <strong>slika</strong>nja: od bukvalnogpre<strong>slika</strong>vanja (B)ukvara do njegovog besmislenog kopiranja, beznačajnog citiranja, ponavljanja sapromenama, dopunama, izmenama... Dakle, katkada se radi o direktnom prepisivanju tekstapredloška(bukvara) katkada o njegovoj većoj ili manjoj prepravci (ukvaru). Bukvar je uzet kaoosnovni tekst-predložak po kome se poput otvorene knjige - teksta autori najslobodnije kreću usvakom smislu reču i u najrazličitijim pravcima: levo-desno, gore-dole, napred-nazad, pravilnonaopako,istinito-lažno, tačno-netačno... To dopisivanje smisla ima za cilj svojevrsno iskrivljavanja(ili ispravljanje) ideologije koja je sastavni deo svakog bukvara. A svaki od autora, iako je ovaj(B)ukvar njihov zajednički rad, u njega je uneo sasvim specifične individualne karakteristike,sopstveni smisao za estetiku, likovnu poetiku, crtež, verbalni ili literarni iskaz, kaligrafiju ... potpunonezavisno, čak i suprotno od drugih.Iako je u tematskom smislu ovaj rad u suštini sveden na trideset slova-mogućnosti, on je svoje poljedelovanja znatno proširio. Da navedemo ovom prilikom tek nekoliko naglašenijih sadržaja:simboličko podsećanje na one koji neposredno ne prisustvuju izradi samog rada ali se podrazumevada su tu, da su prisutni i da su u ovoj vrsti opismenjavanja naroda neophodni - studentski otpor igrađanski protest, utamničeni Bogoljub Arsenijević Maki, njihov kolega umetnik teško postradao od(para)policijskog premlaćivanja, ali i svi drugi koji su bivali ozleđivani u "prisustvu vlasti", zatim"naopaka" (naopako ispisana) obnova i izgradnja koja je u toku - ali na karikaturalni način;znakovito ispisivanje unazad (nalik Leonardu da Vinčiju) poput vremenskog i povesnog kretanjaunazad kao zatiranje vlastite memorije, tradicije, postojanja što je postalo opštim znakom vremenanaše propasti. Takođe je primetna i dominacija potpisa (imena) autora u odnosu na sam rad (što jetakođe suprotno uobičajenom galerijskom redu: najpre se pogleda <strong>slika</strong> a tek onda pročita potpisautora ili legenda koja uz njega stoji). Nekoliko puta primenjen je i princip tradicionalne, ali danasjoš uvek važeće i efikasne resavske prepisivačke (političke) škole. U jednom polju ispisano je pitanje: Jebo te, je li i ovo umetnost ?! Ono, naravno, da je namenjeno samo laicima dok je poznavaocimanepotrebno i suvišno iz mnogih formalnih i jednog suštinskog razloga: artificijelnog, i nadasve
- Page 4: pomračenje’’Dosije SrbijaAktiv
- Page 7 and 8: luksuznog proizvoda po novoformiran
- Page 9 and 10: I UMETNICI U NEVREMENUMileta Prodan
- Page 11 and 12: u tekstove u Beorami i drugim časo
- Page 13 and 14: lična, najpre po vođu grupe Nunet
- Page 15 and 16: vlastite kose i noktiju na rukama i
- Page 17 and 18: komercijalnom prostoru kakav je Pro
- Page 19: kao prividnog slikanja na šta je p
- Page 22 and 23: Republika, br. 181, 1-15. februar 1
- Page 24 and 25: metaforičke predstave mogu se iden
- Page 26 and 27: vrlo zainteresovan za dalje prošir
- Page 30 and 31: adekvatnog odgovora na bitne karakt
- Page 32 and 33: Jugoslaviji. Nekada "mrtav", velič
- Page 34 and 35: koji je Lazar Trifunović napisao i
- Page 36 and 37: (poput recimo pančevačke 'Galerij
- Page 38 and 39: aktuelni sukob u ULUSu.Dugogodišnj
- Page 40 and 41: teških godina komunističke repres
- Page 42 and 43: Ovakvo čitanje izložbe "Exces..."
- Page 44 and 45: Globalne promeneNova muzeologija i
- Page 47 and 48: protiv zamrznutosti!Predstavi su se
- Page 49 and 50: Sveopšte urušavanje i kulturnog p
- Page 51 and 52: masovnih smrtonosnih raspleta na ex
- Page 53 and 54: neuspelog Ilindenskog ustanka u Mak
- Page 55 and 56: Poslednjih decenija poznog moderniz
- Page 57 and 58: umetnosti 'očeva', dovodeći u pit
- Page 59 and 60: uglavnom nemamo) iz kojih i proizla
- Page 61 and 62: koja u recentnoj umetnosti traga za
- Page 63 and 64: tim naslovom Ješa Denegri je, izme
- Page 65 and 66: prostornoj postavci bila je istorij
- Page 67 and 68: sadržajima koji nisu obavezno bili
- Page 69 and 70: (koji definišu jednu civilizovanu
- Page 71 and 72: Posle Julovske uzurpacije organizov
- Page 73 and 74: Konkordija.Ta galerija već gotovo
- Page 75 and 76: elitu.Spektakl Kunstlager - i njego
- Page 77 and 78: prizora čak prevazilaze životnu r
- Page 79 and 80:
umetnicima koje smo pomenuli na po
- Page 81 and 82:
Posle dve beogradske premijere odr
- Page 83 and 84:
Fotografije sa atributimaU Paviljon
- Page 85 and 86:
Evrope i sveta koji vrlo pomno istr
- Page 87 and 88:
kritički naglašenu ideološku i s
- Page 89 and 90:
udaljenosti koja je zapravo svedoč
- Page 91 and 92:
najizrazitih pojava nastalih posle
- Page 93 and 94:
mogla upravo nekim njihovim idelozi
- Page 95 and 96:
vremenu raskida sa svojim dotadašn
- Page 97 and 98:
korak je učinjen - nova kultura se
- Page 99 and 100:
Kao jedna od manifestacija kojom je
- Page 101 and 102:
veze i sa zbivanjima na opštepolit
- Page 103 and 104:
elementarnom crtežu koji zaodeva i
- Page 105 and 106:
Do danas na neka pitanja javnosti j
- Page 107 and 108:
godine i danas se čini izuzetno ak
- Page 109 and 110:
proklamovane borbe protiv "novokomp
- Page 111 and 112:
Vreme umetnosti, br. 4, Vreme, 19.
- Page 113 and 114:
jedva da razumeju šta je osnovna d
- Page 115 and 116:
Beorama, br. 3, juni, 1995.Pobrkani
- Page 117 and 118:
katalogu ove izložbe vrvi od mnogi
- Page 119 and 120:
tendencija koje formiraju Novi svet
- Page 121 and 122:
pojavila su se dobra i učena saop
- Page 123 and 124:
Helenizam i renesansaPoslednja reč
- Page 125 and 126:
Dakle, programska oscilacija u ovom
- Page 127 and 128:
Beorama, br. 54, maj, 1996.(Posle o
- Page 129 and 130:
domaće i inostrane javnosti na ugr
- Page 131 and 132:
direktori, ali i bez toga, a primer
- Page 133 and 134:
Već više od mesec dana u Beogradu
- Page 135 and 136:
se, između ostalog, obavlja i tran
- Page 137 and 138:
profesionalnim integritetom koji su
- Page 139 and 140:
Popović je ponovio i u poslednjem
- Page 141 and 142:
nas.Socijalistička partija Srbije
- Page 143 and 144:
postoje između ove dve političke
- Page 145 and 146:
umetnosti ne bi li se opisana opšt
- Page 147 and 148:
akademskoj, inteletualnoj i umetni
- Page 149 and 150:
Najzad, valjda će tada doći na re
- Page 151 and 152:
na najvišem mestu naše kulture i
- Page 153 and 154:
počeli protesti u njegovom (anonim
- Page 155 and 156:
koje smo u prethodnom broju registr
- Page 157 and 158:
2000 ljudi najrazličitijih struka
- Page 159 and 160:
ona se u svom radu, generacijski gl
- Page 161 and 162:
to naprosto nije imao vremena usled
- Page 163 and 164:
Šarenilo političkog marketinga u
- Page 165 and 166:
Represija i izazoviUz političku al
- Page 167 and 168:
neistomišljnicima, da sutradan nis
- Page 169 and 170:
elim bubrezima u autentičnoj živo
- Page 171 and 172:
"Program za Beograd" Demokratske st
- Page 173 and 174:
Ujedinjenih nacija, odnosno njenu d
- Page 175 and 176:
dolazi do zaključka da bi takva u
- Page 177 and 178:
U organizaciji Centra za savremenu
- Page 179 and 180:
u Normandiji 1944. godine) to je nj
- Page 181 and 182:
polazna naznaka koja ukazuje na raz
- Page 183 and 184:
transparentan način, pri čemu se
- Page 185 and 186:
svetom, transparentnost u odlučiva
- Page 187 and 188:
'remek-dela' nacionalne i svetske k
- Page 189 and 190:
dokumentacijom i drugim aktivnostim
- Page 191 and 192:
- posebna pažnja poklonjena je pro
- Page 193 and 194:
izložbe devedesetih, nove pojave u
- Page 195 and 196:
Kada je maja meseca 1995. godine is
- Page 197 and 198:
nadležna za dozvole da obezbedi ov
- Page 199 and 200:
slično) koja prouzrokuje brojne sp
- Page 201 and 202:
postali totalno ugroženi posebno n
- Page 203 and 204:
prvi pogled može izgledati samo ka
- Page 205 and 206:
artefakata se njene teritorije. Kao
- Page 207 and 208:
neophodnih sredstava za održavanje
- Page 209 and 210:
sаglаsnоsti, (u kоје sе ne u
- Page 211 and 212:
- tеrminоlоškо usklаđivаnj
- Page 213 and 214:
nаciоnаlnоg cеntrа ili instit
- Page 215 and 216:
Zavoda, preko Koordinacionog centra
- Page 217 and 218:
zajednice kosovskih Srba na Kosovu
- Page 219 and 220:
posetili manastir i izvestili o kar
- Page 221 and 222:
odnosu na važeći Zakon, i osnovne
- Page 223 and 224:
dvesta godina vrlo intenzivno, pose
- Page 225 and 226:
stvaralaštvo (ne u javnom, već u
- Page 227 and 228:
predmetima druge i treće kategorij
- Page 229 and 230:
Nematerijalno nasleđe danas se sam
- Page 231 and 232:
u trouglu: Republika Srbija, Srpska
- Page 233 and 234:
narasloj psihozi generisanog straha
- Page 235 and 236:
užem smislu: očuvanjem kulturne b