tadašnjeg simbola propasti (ne samo ovog grada) u jednoj zemlji bez perspektive i sa najavomdramatične budućnosti koja joj se spremala. Katkotrajni, dvosatni, bljesak čistote žutog papira uopštem sivilu naše svakodnevice najavio je jednu sasvim samosvojnu svaralačku individualnost kojaje nenametljvo, blago, nežno i delikatno upozoravala na opasne stramputice kojima se društvo ukome je živeo zaputilo, ali, kao i sva druga, čak i oni mnogo glasniji komentari, i ono je ostalonečujno, neprimećeno, potpuno isključeno iz javnog diskursa prepušteno tek nekolicini onih koji subili senzibilizovani na isti način kao i sam umetnik.Serija performansa pre 2000. nastavljena je ’Minutom radosti’ (Priština, 1997) koji je izveden predprepunom koncertnom salom dece u ’Boru i Ramizu’ kao kontrastu sa prečesto korišćenim’minutom ćutanja’ koji je postao znakom vremena smrti tih godina, zatim ’Regresija društva’ (Niš,1997), ’Trominutna <strong>slika</strong>’ (Novi Sad, 1997), ’Poslednji pokušaj lečenja zemlje’ (Priština, 1998),’SFRJ’ (Novi Sad, Beograd, 1998-99), ’Umazane ruke brzo se peru’ (Beograd, 1998) i ’Čovek’(Beograd, 1999). Ovaj niz javno izvedenih radova u različitim otvorenim i zatvorenim prostorimapokazao je da se Saša Stojanović kretao uzlaznom linijom u političkom smislu ne napuštajućiistovremeno vlastitu poetiku mekog pritiska na javno mnjenje pokušavajući da ga usmeri ili premanekim ugroženim osnovnim ljudskim pravima (’Umazane ruke...’ su izvedene pred ulazom u SANUna dan potpisivanja univerzalne deklaracije o pravima čoveka), ili potcenjenim umetničkimvrednostima (’Trominutna <strong>slika</strong> je posvećena’ Slobodanu Tišmi), ili prema osećanju odgovornosti zavlastitu sudbinu (’Čovek’ je posvećen policijski i sudski progonjenom umetniku Nunetu Popoviću)koja je tih godina bivala sve neizvesnija. I ostali navedeni performansi pokazali su snažnuzainteresovanost autora da radom javno postavi neuralgična pitanja našeg društva u konkretnimokolnostima, pred publikom koja je trebala da bude pokrenuta iz duboke letargije bespomoćnosti izadate tragičnosti te da se aktivno odupre prema pretećim opasnostima koje su kulminirale upravotokom bombardovanja 1999. godine. I to je bio početak kraja jednog režima koji je proizveoumetnike poput Saše Stojanovića. Njegov mirni, pacifistički pokret umetničkog otpora, nemirenja zavlastitu i kolektivnu sudbinu svekolike ugroženosti, ispoljenom nežnošću protiv naraslog ratnog ineratnog nasilja, sentimentom prema raspadu jedne velike države, a kraj tog kraja odigrao seprevratom 2000. godine kada su se umetici, na ovaj način osetljivi, našli u jednoj posve novojsituaciji koja se mnogima učinila kao povratak nade, kao ostvarenje nemogućeg, kao buđenje izkošmarnog sna. No, taj trenutak kratko je trajao. To se može primetiti i u ovoj vrsti radova SašeStojanovića.Prvi performans koji je nakon promene režima uradio bio je ’Hrana za golubove’ (Bograd, 2000)koji je posvetio Džonu Lenonu. Time je on pokazao još jednu stranu svoje stvaralačke ličnosti.Posvećujući ovaj performas Lenonu, Stojanović je istakao da je on ’kroz svoju muziku i aktivizamafirmisao ljubav i ljudska prava a bio protiv rata, nasilja i rasizma’, dakle ona linija koju je sledio iautor, s tim da je pokazao i koliko je na njegovu umetnost uticala rok-muzika kao deo velikogpokreta pop-kulture. A zapravo je i Saša Stojanović pripadao tom pokretu koji jasno pratimo i kroznjegovu <strong>slika</strong>rsku delatnost. Sledeći performas ’Ovo nisu igračke’ (Beograd, Vranje 2001) bio jeposvećen deci koja su rasla u ratnoj atmosferi i koja su, lomeći svoje plastične igračke u oblikuoružija, iskazala stav o tek okončanom periodu razaranja, destrukcije, umiranja – o svemu onome učemu kao mlada bića ne žele da učestvuju niti da budu deo. Jedan od najznačajnijih performansakoje je Saša Stojanović izveo u postratovskom periodu bio je pod nazivom ’Srce 2002.’ (Beograd,2002) kao početak Oktobarskog salona. Za njega je rekao kako nije ’romantičarsko-utopijski zanos,već civilizacijai čin’, a to je već sasvim novi kvalitet ako se poredi sa njegovim početnim radovima.Na opštem planu, uz ovaj peformans stoje i ’Korak, zemlja, drvo’, (Beograd, 2003), ’Hleb’ i ’Život’(Beograd, 2004) i ’Marjan Beneš’ (Beograd, 2005) u kojima Stojanović otvara etička pitanja vezanaza svakodnevni život i sudbinu ljudi. Time je on na izvestan način zaokružio ciklus performansa –od početnih, smrti, razaranja, propadanja, do kasnijih koji se bave ljudskim pravima, novim životom(koji je takođe težak), sudbinama i egzistencijama koje je tranzicija takođe ugrozila osakatila, čestoponištila, ostavljajući umetnicima poput Saše Stojanovića još uvek veoma veliki prostor zaumetničku ekspresiju.Uporedo sa performansima, Stojanović se bavio i <strong>slika</strong>rstvom – uljem na platnu. Najstarije slikedatiraju u 1996. godinu, a prvi put su izlagane na njegovoj samostalnoj izložbi u Nišu 1997. Za ovihdeset godina, jer poslednju je priredio u Beogradu 2007. Stojanović je ostao dosledan početnomslikovnom jeziku koji je negovao sve ovo vreme, tematski preplićući svoje javne akcije saizložbenim postavkama. Stojanović smatra, da ako se drži dečijeg pogleda na stvarnost da će jojostati bliži, a time će bit i istinitije njegovo svedočenje. Namerno izbegavanje da vlastito <strong>slika</strong>rstvopretvori u akademsku disciplinu sa jasnim medijskim određenjima, Stojanović se zadržao na
elementarnom crtežu koji zaodeva izrazitim, nametljivim kolorizmom. Kroz ove infantilne, veseleprizore umetnik saopštava one istine koje bi se surovijim sredstvima izraza i prizorima težeprihvatili, a u najdrastičnijim slučajevima oni bi bili sa negodovanje i gnušanjem odbijani kao lažniili propagandistički. Znajući za tu sudbinu ’crnog talasa’ u našoj umetnosti, Stojanović se vrlosvesno odlučio da svojim ’vesilim talasom’ kojim je preplavio galerije u kojima je izlagao zavedegledaoca, da mu na prihvatljiv način, bez bolnih zabijanja prstiju u otvorene rane pokaže pravu slikuvremena u kome živi, stanje morala sa kojim mora da se bori, dubinu patnji koje ga svakodnevnoophrvavaju...U tom <strong>slika</strong>rskom opusu moguće je razlučiti nekoliko celina. Najpre, tu su one nastale na samompočetku, 1996. i 1997. godine koje su ponešto narativnije, kao da <strong>slika</strong>r želi da sem likovnimprizorom, i samom pričom zainteresuje gledaoca. Potom dolazi period predanost popkulturi kada se,ugledajući se na strip-art 1998. i 1999. godine bavi plakatskim rečnikom punim otvorenih peruka naračun društvene i političke zbilje u kojoj je živeo. Najzad, posle 2000. Stojanović potpunoproćišćava svoju sliku u kojoj ostaje samo elementarni crtež utopljen u jarku kolorističku gamu.Ovde vidimo neverovatnu kombinaciju kleovskog, heringovskog i naivističkog postupka u <strong>slika</strong>nju,infantilizam i humornost, optimizam i setu, sve to u isto vreme, praktičmo u istom radu saočiglednom potrebom umetnika da pogled posmatrača najpre zabavi, a potom i da ga usmeri premapažljivjem praćenju likovnog teksta (koji je naglašen i nazivima tih radova).I najzad, posebno poglavlje u radu Saše Stojanovića je i mali opus, od svega četiri rada, nastalih1998. i 2001. godine koje je, kao plakate, uradio za Odbor za ljudska prava u Leskovcu, za albumgrupe ’Obojeni program’ ’Sva sreća general voli decu’, za ’Žene u crnom’ u Beogradu ’Prigovorsavesti’ i za Ujedinjene nacije ’Prava očima deteta’. I u ovim radovima Stojanović je potpuno ostaodosledan sebi – i u likovnom postupku i u naročitoj naraciji koja je karakteristična za celokupnunjegovu <strong>slika</strong>rsku umetnost.Mesto Saše Stojanovića u recentnoj srpskoj umetnosti sasvim je posebno. On praktično nijeuporediv ni sa jednom od mnogobrojnih pojava na prebogatoj, čak preobilnoj sceni moju imamoprilike da pratimo. Ali, među svima njima, on je jedan od malobrojnih koji su pravi glasovi novog(ovog) veka. Oni glasovi koji će se dugo i daleko slušati. Zašto? Jer se Saša Stojanović ’još uvekraduje vazduhu koji putuje balonima’ (kako sam kaže), i jer je njegov The best off tek privremenostanje, uostalom kako to redovno biva sa onim ličnostima koje njihova savremenost ne prepoznaje,ali čiji će se tragovi jasno raspoznavati u vremenu koje dolazi, u budućnosti koja uvek bolje vidi odsadašnjosti.Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, novembar 2007. (pred. kat.), Muzej savremeneumetnosti Vojvodine, Novi Sad, decembar 2007. (godišnji izveštaj)2. Kultura <strong>politike</strong>Muzej Savremene umetnosti u raljama levog i desnog totalitarizmaGodinu dana 'trkuljisanja' Muzeja savremene umetnostiHod desnom nogomU raljama totalitarizmaPosrnuću, potpunom, nacionalnog kulturnog projekta, ili kako je još nazvan "spske kulturnerenesanse" poslednje decenije ovog veka, doprineli su mnogobrojni razlozi: rat, sankcije,katasrofalna kadrovska politika u svim oblastima javnog života, potiskivanje urbane kulture koja jeionako bila na slabašnim nogama ali je postojala i uspešno je gradila kulturni identitet srpskognaroda. Opšte stanje kulture u nas dovedeno je poslednjih nekoliko godina na najniži nivo: natotalnu dominaciju hibridne narodnjačke potkulture u svim mogućim varijantama, na šovinističkipatriotizam i kič-nacionalizam prisutni u svim umetničkim rodovima i medijima koji formirajuunutrašnju i spoljašnju javnu sliku o ovom narodu. Danas u likovnoj umetnosti dominiraju jedan lakipisac i još lakši <strong>slika</strong>r, jedan zakasneli pobornik brojgelovskih <strong>slika</strong>rskih škola čije likove preoblačiu nacionalne kostime te ih utapa u aktualnu šovinističku atmosferu, jedan odnedavno veomaistaknuti nacionalni borac za srpsku stvar, a koji je pre dvadeset godina takođe bio veoma angažovanposlenik - ali za islamsku terorističku politiku i muslimanski fundamentalizam, napokon, jedan lažni<strong>slika</strong>r koji je od poznatog beogradskog tapkaroša i falsifikatora na talasu novog primitivizma ineznanja proizveden u salonsku "umetničku" ličnost. Ovakvom trendu opšteg upropašćavanja
- Page 4:
pomračenje’’Dosije SrbijaAktiv
- Page 7 and 8:
luksuznog proizvoda po novoformiran
- Page 9 and 10:
I UMETNICI U NEVREMENUMileta Prodan
- Page 11 and 12:
u tekstove u Beorami i drugim časo
- Page 13 and 14:
lična, najpre po vođu grupe Nunet
- Page 15 and 16:
vlastite kose i noktiju na rukama i
- Page 17 and 18:
komercijalnom prostoru kakav je Pro
- Page 19:
kao prividnog slikanja na šta je p
- Page 22 and 23:
Republika, br. 181, 1-15. februar 1
- Page 24 and 25:
metaforičke predstave mogu se iden
- Page 26 and 27:
vrlo zainteresovan za dalje prošir
- Page 28 and 29:
Između radikalizma i apstinencijeS
- Page 30 and 31:
adekvatnog odgovora na bitne karakt
- Page 32 and 33:
Jugoslaviji. Nekada "mrtav", velič
- Page 34 and 35:
koji je Lazar Trifunović napisao i
- Page 36 and 37:
(poput recimo pančevačke 'Galerij
- Page 38 and 39:
aktuelni sukob u ULUSu.Dugogodišnj
- Page 40 and 41:
teških godina komunističke repres
- Page 42 and 43:
Ovakvo čitanje izložbe "Exces..."
- Page 44 and 45:
Globalne promeneNova muzeologija i
- Page 47 and 48:
protiv zamrznutosti!Predstavi su se
- Page 49 and 50:
Sveopšte urušavanje i kulturnog p
- Page 51 and 52: masovnih smrtonosnih raspleta na ex
- Page 53 and 54: neuspelog Ilindenskog ustanka u Mak
- Page 55 and 56: Poslednjih decenija poznog moderniz
- Page 57 and 58: umetnosti 'očeva', dovodeći u pit
- Page 59 and 60: uglavnom nemamo) iz kojih i proizla
- Page 61 and 62: koja u recentnoj umetnosti traga za
- Page 63 and 64: tim naslovom Ješa Denegri je, izme
- Page 65 and 66: prostornoj postavci bila je istorij
- Page 67 and 68: sadržajima koji nisu obavezno bili
- Page 69 and 70: (koji definišu jednu civilizovanu
- Page 71 and 72: Posle Julovske uzurpacije organizov
- Page 73 and 74: Konkordija.Ta galerija već gotovo
- Page 75 and 76: elitu.Spektakl Kunstlager - i njego
- Page 77 and 78: prizora čak prevazilaze životnu r
- Page 79 and 80: umetnicima koje smo pomenuli na po
- Page 81 and 82: Posle dve beogradske premijere odr
- Page 83 and 84: Fotografije sa atributimaU Paviljon
- Page 85 and 86: Evrope i sveta koji vrlo pomno istr
- Page 87 and 88: kritički naglašenu ideološku i s
- Page 89 and 90: udaljenosti koja je zapravo svedoč
- Page 91 and 92: najizrazitih pojava nastalih posle
- Page 93 and 94: mogla upravo nekim njihovim idelozi
- Page 95 and 96: vremenu raskida sa svojim dotadašn
- Page 97 and 98: korak je učinjen - nova kultura se
- Page 99 and 100: Kao jedna od manifestacija kojom je
- Page 101: veze i sa zbivanjima na opštepolit
- Page 105 and 106: Do danas na neka pitanja javnosti j
- Page 107 and 108: godine i danas se čini izuzetno ak
- Page 109 and 110: proklamovane borbe protiv "novokomp
- Page 111 and 112: Vreme umetnosti, br. 4, Vreme, 19.
- Page 113 and 114: jedva da razumeju šta je osnovna d
- Page 115 and 116: Beorama, br. 3, juni, 1995.Pobrkani
- Page 117 and 118: katalogu ove izložbe vrvi od mnogi
- Page 119 and 120: tendencija koje formiraju Novi svet
- Page 121 and 122: pojavila su se dobra i učena saop
- Page 123 and 124: Helenizam i renesansaPoslednja reč
- Page 125 and 126: Dakle, programska oscilacija u ovom
- Page 127 and 128: Beorama, br. 54, maj, 1996.(Posle o
- Page 129 and 130: domaće i inostrane javnosti na ugr
- Page 131 and 132: direktori, ali i bez toga, a primer
- Page 133 and 134: Već više od mesec dana u Beogradu
- Page 135 and 136: se, između ostalog, obavlja i tran
- Page 137 and 138: profesionalnim integritetom koji su
- Page 139 and 140: Popović je ponovio i u poslednjem
- Page 141 and 142: nas.Socijalistička partija Srbije
- Page 143 and 144: postoje između ove dve političke
- Page 145 and 146: umetnosti ne bi li se opisana opšt
- Page 147 and 148: akademskoj, inteletualnoj i umetni
- Page 149 and 150: Najzad, valjda će tada doći na re
- Page 151 and 152: na najvišem mestu naše kulture i
- Page 153 and 154:
počeli protesti u njegovom (anonim
- Page 155 and 156:
koje smo u prethodnom broju registr
- Page 157 and 158:
2000 ljudi najrazličitijih struka
- Page 159 and 160:
ona se u svom radu, generacijski gl
- Page 161 and 162:
to naprosto nije imao vremena usled
- Page 163 and 164:
Šarenilo političkog marketinga u
- Page 165 and 166:
Represija i izazoviUz političku al
- Page 167 and 168:
neistomišljnicima, da sutradan nis
- Page 169 and 170:
elim bubrezima u autentičnoj živo
- Page 171 and 172:
"Program za Beograd" Demokratske st
- Page 173 and 174:
Ujedinjenih nacija, odnosno njenu d
- Page 175 and 176:
dolazi do zaključka da bi takva u
- Page 177 and 178:
U organizaciji Centra za savremenu
- Page 179 and 180:
u Normandiji 1944. godine) to je nj
- Page 181 and 182:
polazna naznaka koja ukazuje na raz
- Page 183 and 184:
transparentan način, pri čemu se
- Page 185 and 186:
svetom, transparentnost u odlučiva
- Page 187 and 188:
'remek-dela' nacionalne i svetske k
- Page 189 and 190:
dokumentacijom i drugim aktivnostim
- Page 191 and 192:
- posebna pažnja poklonjena je pro
- Page 193 and 194:
izložbe devedesetih, nove pojave u
- Page 195 and 196:
Kada je maja meseca 1995. godine is
- Page 197 and 198:
nadležna za dozvole da obezbedi ov
- Page 199 and 200:
slično) koja prouzrokuje brojne sp
- Page 201 and 202:
postali totalno ugroženi posebno n
- Page 203 and 204:
prvi pogled može izgledati samo ka
- Page 205 and 206:
artefakata se njene teritorije. Kao
- Page 207 and 208:
neophodnih sredstava za održavanje
- Page 209 and 210:
sаglаsnоsti, (u kоје sе ne u
- Page 211 and 212:
- tеrminоlоškо usklаđivаnj
- Page 213 and 214:
nаciоnаlnоg cеntrа ili instit
- Page 215 and 216:
Zavoda, preko Koordinacionog centra
- Page 217 and 218:
zajednice kosovskih Srba na Kosovu
- Page 219 and 220:
posetili manastir i izvestili o kar
- Page 221 and 222:
odnosu na važeći Zakon, i osnovne
- Page 223 and 224:
dvesta godina vrlo intenzivno, pose
- Page 225 and 226:
stvaralaštvo (ne u javnom, već u
- Page 227 and 228:
predmetima druge i treće kategorij
- Page 229 and 230:
Nematerijalno nasleđe danas se sam
- Page 231 and 232:
u trouglu: Republika Srbija, Srpska
- Page 233 and 234:
narasloj psihozi generisanog straha
- Page 235 and 236:
užem smislu: očuvanjem kulturne b