Vrhbosnensia (2011) 2 - KBF - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo

Vrhbosnensia XV, 2 (2011.)cama nekih političkih stranaka, nego da dušobrižništvo vojske, redarstvenika, pritvorenikai zatvorenika, kao najstariji staleški pastoral, pripada odgovornosti Katoličkecrkve, ali isto tako je danost prisutna u svim demokratskim društvima, i to bez obzirana način njezina ustrojstva.Postavljalo se i pitanje kako ćemo urediti dušobrižništvo vojske, redarstvenika,pritvorenika i zatvorenika tijekom minulih deset godina? Koji model odgovara ovompodneblju i našem vjerniku? Trebalo ga je urediti tako kako bi u budućnosti zadovoljilovjerničke potrebe Hrvata katolika, ali i drugih koji s nama žive, ali pripadaju drugimCrkvama i vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini. U svijetu postoje mnogi modeli.Mnogi međunarodni predstavnici, zavisno od političke i financijske moći, predstavljalisu i gurali nam modele zemalja iz kojih dolaze, čak i uz potporu pojedinaca iz crkvenihredova. Za te brojne informacije svima smo im bili zahvalni. Od svih njih uzeto je onošto je najbolje i stvoren je vlastiti bosansko-hercegovački model s kojim ćemo biti zadovoljnimi, ali i drugi s kojima gradimo vojno dušobrižništvo u Bosni i Hercegovini.Ključne riječi: dušobrižništvo, ustrojstvo, Vrhbosanska nadbiskupija, oružanesnage BiH, obrana.Uvod286Krajem 20. stoljeća, kada je nepovratno krenuo povijesni procesnestanka bezbožnog komunističkog sustava u istočnoeuropskimzemljama i na prostorima bivše Jugoslavije, postupno i na razne načinenestajale su željezne ograde i razne ljudske prepreke za duhovnuskrb i dušobrižničku komunikaciju između Crkava i vjerskih zajednicas posebno čuvanim i osjetljivim državnim strukturama kao što su vojska,redarstvenici, pritvorenici i zatvorenici. Nestala je „opasnost“ od„lošeg” utjecaja Katoličke crkve na vjernike katolike pripadnike oružanihsnaga, redarstvenih postrojbi te pritvorskih i zatvorskih ustanovapojedinih zemalja.Dirljivi su bili i isto tako nezaboravni prizori, a koje se u okrutnimvremenima komunističkog sustava moglo doživjeti svake godine,na primjer kod vojno-redarstvenog hodočašća s „trulog” kapitalističkogZapada u međunarodnom marijanskom svetištu u Lourdesu uFrancuskoj. U svakom koji je to vidio i doživio javljale su se misli i pobožneželje na tom svetom mjestu susreta Boga i čovjeka u službenimodorama i pod zastavom zemlje iz koje dolaze i koju prezentiraju vidjetii svoje vojnike, dočasnike, časnike i redarstvenike. Jer vidjeti visokečasnike i obične vojnike u njihovim službenim odorama, vojne invalideu kolicima te redarstvenike kako se svi zajedno ili pojedinačno iskrenomole, i to klečeći na koljenima nije ostavljalo nikoga ravnodušnim.Poglavito mi iz zemalja „socijalističkog“ ustroja pred svojim očima i usvojim glavama imali smo sliku vojske i redarstvenika komunističkogvremena i ustroja koji izražavaju snagu i bude strah, ali nikako snagu