Vrhbosnensia (2011) 2 - KBF - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo

Vrhbosnensia XV, 2 (2011.)u njezinu trajnom aspektu: utjelovljeni Logos ostaje zauvijek izvorživota (usp. Ja sam... u 4,14; 5,26; 6,35.48.51; 11,25; 14,6). 140 Tendencijaprikazivanja života/svjetla u povijesnospasenjskom smislu stalnoprisutnim nastavlja se i u sljedećem retku: za razliku od imperfekta u1,4 (h=n), sada svjetlo fai,nei, svijetli (prezent) jer ga tama ouv kate,laben,ne obuze (aorist). Ovdje se radi, prema R. Schnackenburgu, o digresiji:evanđelist razmatra o Logosovu svjetlu koje neprestano obasjavačovječanstvo, pri čemu prezent fai,nei, svijetli ovdje označava akcijukoja traje kontinuirano kroz povijest, sve do sadašnjeg trenutka, 141 štoće biti nastavljeno i u 1,9.Ovaj govor o kontinuiranoj prisutnosti svjetla u elementu C(1,4-5) pruža podlogu za specifično shvaćanje izraza milost na milostu elementu C’ (1,16). Ako izričaj u 1,4 kako život bijaše ljudima svjetlouzmemo kao inicijalnu tvrdnju, dodatno izloženu u 1,9, onda Logosovoutjelovljenje (1,14) predstavlja novi impuls prisutnosti svjetla. Trećiu nizu jest pobjeda uskrslog Krista koji okupljenoj zajednici udjeljujesvojega Duha (20,19-23). Ako se njima pribroji, što smo naveliprethodno, asistencija kojom Logos omogućava onima koji ga primišeda postanu djeca Božja (1,12b), onda proslov i ostatak evanđeljaupućuju na neprestano uprisutnjavanje novih impulsa – milost namilost!U tom smislu možemo promatrati i sukob s tamom. Nasuprotnostsvjetla i tame, koja se u 1,5 prvi puta pojavljuje u Ivanovu evanđelju,postat će jedna od njegovih karakterističnih tema (3,9; 8,12; 12,35.46;9,4; 11,9) te će se u širem smislu odnositi na učinak eshatološkogspasenja. 142 U tom smislu Isusova smrt na križu i njezini spasotvorniučinci predstavljaju vrhunac sukoba svjetla i tame u kojem tamanije uspjela obuzeti svjetlo, nego ono i dalje nastavlja sjati. 143 Procespostajanja djecom Božjom (1,12b), kao svrstavanje određenih ljudiu svjetliji dio dualističke paradigme, na vrhunski način je omogućendogađajem na križu i darom Duha koji se na njemu dogodio (19,30).Evanđelje je napisano pod snažnim utjecajem iskustva ovogoslobođenja koje odzvanja u glasu ivanovske zajednice: vidjesmo280140 Usp. Salvatore A. PANIMOLLE, Lettura pastorale del Vangelo di Giovanni, 38.141 Usp. Rudolf SCHNACKENBURG, Das Johannesevangelium, 221-223.142 Usp. Enrico GHEZZI, Come abbiamo ascoltato Giovanni, 124-125.143 Usp. Robert KYSAR, Voyages with John, 33; on sukob svjetla i tame u 1,5 povezujesa širim aspektom ivanovskog dualizma te ga u noti 12. dovodi u vezu s forenzičkimaspektom evanđelja, pri čemu je Isus-svjetlo optužen od tame i podvrgnutprocesu koji traje kroz gotovo cijelu narativu.