Vrhbosnensia (2011) 2 - KBF - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo

Vrhbosnensia XV, 2 (2011.)vjerovanja. 1316.5. C’ (1,16) – C (1,4-5): život djece Božje krijepi uvijek nova milostU ovom retku evanđelist navodi ono što je ivanovska zajednicaprimila od Isusa. Stoga neki komentatori ističu kako se 1,16 (pogotovoako se 1,15 smatra umetkom) nastavlja na 1,14, s tim što u prvi planstavlja milost. 132 Odlučivši se za konstrukciju h`mei/j pa,ntej, svi mi,evanđelist na dvostruk način izražava emfazu jer već u grčkom glagoluevla,bomen, primismo uključeno je prvo lice množine. Na taj način želinaglasiti cjelovitost kršćanske zajednice, obuhvatiti sve njezine članovekoji su zadobili status djece Božje.Zajednici vjernika, predstavljenoj zamjenicom mi, Logos jeomogućio promatranje njegove slave (1,14). Temelj tomu jest njegovdar kojim je onima koji ga primiše podao moć da postanu djeca Božja(1,12b). Stoga možemo reći da milost ovdje prije svega označavapotpuno slobodan i nezaslužen dar koji osposobljava čovjeka da živikao dijete Božje. 133Činjenica da evanđelist napominje kako taj dar milosti dolazi izLogosove punine, otkriva da želi progovoriti o punini milosti Božje (usp.Ps 5,8; 106,45) ili punini milosrđa (Ps 51,3). 134 Ta punina milosti posebnoje podvučena u drugoj polovici retka gdje se kaže da smo primili ca,rinavnti. ca,ritoj, milost na milost. Prijedlog avnti, ovdje vjerojatno znači278131 Max ZERWICK – Mary GROSVENOR, A Grammatical Analysis of the Greek NewTestament (Roma: Editrice Pontificio Istituto Biblico, 5 1996.), 285 iznosi da jeovdje riječ o inceptivnom aoristu tako da povjerovati u 1,7 zapravo znači početivjerovati. Charles K. BARRETT, The Gospel according to St. John, 171, na temeljučinjenice da druga i[na rečenica u 1,7 (i[na pa,ntej pisteu,swsin diV auvtou/, da svipovjeruju po njemu) ovisi o prvoj (i[na marturh,sh| peri. tou/ fwto,j, da posvjedočiza svjetlo), zaključuje da vjera koju će pobuditi Krstiteljevo svjedočenje nije direktniplod svjedočenja, nego njime biva omogućena. Rudolf SCHNACKENBURG,Das Johannesevangelium, 228 smatra da Krstiteljevo svjedočanstvo ima za ciljvjeru probuditi i podupirati.132 Usp. George R. BEASLEY-MURRAY, John, WBC 36, (Dallas: Word Books, 1998.)(CD-ROM); René KIEFFER, “John”, The Oxford Bible Commentary, John BARTON– John MUDDIMAN (ur.) (Oxford: Oxford University Press, 2001.), 960-1000,ovdje 963.133 Usp. Teresa OKURE, “John”, The international Bible Commentary, William R. FAR-MER (ur.) (Collegeville: The Liturgical Press, 1998.), 1438-1502, ovdje 1461.134 Usp. Pheme PERKINS, “The Gospel according to John”, The New Jerome BiblicalCommentary, Raymond E. BROWN – Joseph A. FITZMYER – Roland E. MURPHY(ur.) (Englewood Cliffs: Prentice Hall, 1990.), 942-985, ovdje 951.