Vrhbosnensia (2011) 2 - KBF - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo

Vrhbosnensia XV, 2 (2011.)ekvivalent tvrdnji o Isusu koji je svjetlo svijeta (8,12; 9,5; 12,46). 111 Akoprosvjetljuje svakog čovjeka, onda bi se ta. i;dia, svoji(na) u 1,11 trebaloodnositi na svakog čovjeka – Bog svakog od ljudi smatra svojim i zatomu dolazi. Uz to, univerzalnost je prisutna i u načinu na koji djelujesvjetlo jer u 1,9 se radi o aktualnom prezentu koji označava aktivnostkoju Svjetlo neprestano i uvijek provodi.Boga, koji sve ljude priznaje svojim i svima prilazi svojimsvjetlom, neće svi prihvatiti. Svjetlo nisu upoznali oni koji su sinovi tamejer upoznati u Bibliji, osim razumskog spoznavanja, uključuje i osobnoprihvaćanje – dakle, riječ je o egzistencijalnoj kategoriji upoznavanjai prihvaćanja – usvajanja. Kasnije će se ispostaviti da ne prihvaćatisvjetlo, znači pripadati svijetu koji u svojem demonskom aspektu mrziIsusa (7,7) i Njegove učenike (Iv 15,18s; 17,14; usp. 1 Iv 3,1) i za svojegvođu ima Sotonu (12,31; 14,30; 16,11) i zbog toga ne može primitiDuha Istine (14,17). 112Budući da je sve stvoreno po Logosu, onda svekoliko stvorenjeu sebi nosi Njegov pečat. 113 Onda utoliko više zvuči misteriozno izastrašujuće: svijet Ga ne upozna! Ovdje kao da Iv želi reći kako svijetnema otkuda ne upoznati Logosa. U običnom životu ljudi smatraju dase religija bavi nečim misterioznim, nedokučivim. Međutim, iz Ivanoveperspektive nisu misteriozni porijeklo i priroda svijeta jer se zna dapotječu od Logosa. Misteriozan je stav svijeta prema onom tko ga jestvorio i tko ga može prosvijetliti. To je tajna koja poput pitanja ostajevisjeti nad proslovom.Nakon što su u 1,12-13 predstavljeni oni koji su svjetlo primili iotvorili se vjerom, u 1,14 evanđelist progovara o novim vidicima kojeomogućava ovo prihvaćanje. Ako poštujemo snagu aorista evge,neto,postade i njegovo značenje (inače, za obično pojavljivanje Iv je mogaoupotrijebiti glagol fanero,w), moramo zaključiti da Logos nije samouzeo obličje, neko prividno tijelo i sl., nego doslovno postao meso,274111 Usp. Salvatore A. PANIMOLLE, Lettura pastorale del Vangelo di Giovanni, 42; onuočava sintaktički problem jer riječi evrco,menon eivj to.n ko,smon, koje/koji dolazina svijet mogu se odnositi bilo na svjetlo, bilo na čovjeka kojeg svjetlo prosvjetljuje;čini se da se ipak odnose na svjetlo, tj. na Krista, jer se u 1,10 govori oKristu da bijaše na svijetu, a i sama konstrukcija bi, ako bi se odnosila na čovjeka,bila nespretna i redundantna. Osim toga, kod Iv sintagma doći na svijet uvijek seodnosi na Isusa (24).112 Usp. Salvatore A. PANIMOLLE, Lettura pastorale del Vangelo di Giovanni, 43.113 Usp. Anthony J. KELLY – Francis J. MOLONEY, Experiencing God, 35-36.