Vrhbosnensia (2011) 2 - KBF - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo

Vrhbosnensia XV, 2 (2011.)vjerovati u Isusovo ime znači primiti u sebe dinamiku onoga što On jesti što živi. A Njegov život jest komunikacija, ljubav s Ocem jer u Njemuprebiva Otac i Očeva ljubav za svijet (3,16; 14,10). Upravo taj životkomunikacije i odnosa s Ocem jest ljudima svjetlo (1,4). Stoga vjerovatiznači primiti novi život: ući u sinovsku komunikaciju s Ocem. Nadalje,to znači da vjerovati nije moguće onome tko ostaje u dosadašnjem,„starom“ životu. Potreban je novi život i novo rođenje za njega! Dabi čovjek ušao u intimu Božju, treba početi živjeti na temelju jednognovog počela. Ovo je događanje izvan domene zemaljske kauzalnosti,izvan snage biosa, erosa i tehne (usp. 1,13). 102 A primanje novoga životaznači roditi se na novi život, tj. postati djeca Božja (1,12b). 1036.2. F (1,11) – F‘ (1,13): njegovi su oni koji žive njegovim životomU elementu F (1,11) eivj ta. i;dia, svjetlo svojima dođe. Postojerazličita mišljenja o tome tko je sve obuhvaćen ovim terminom svoji.Jedni smatraju da se radi o Židovima 104 jer su oni svoju biološku, tj.krvnu pripadnost potomstvu patrijarha (Pnz 32,18) smatrali temeljemsvojega identiteta kao sinova Božjih (8,31-41). Drugi drže da je ovdjeuključen cijeli svijet kao Božje vlastito stvorenje. 105W. Bonney pokušava pomiriti ta dva mišljenja tvrdeći da se Isuspovijesno pojavio prvo među Židovima, ali da kozmološka perspektivaproslova čitatelju sugerira kako Židovi ovdje predstavljaju cjelokupnočovječanstvo. 106 To mišljenje čini se uvjerljivim i s obzirom da je sonima koji ga primiše (1,12a) svjetlo ušlo u soteriološki odnos, tj. daje272102 Usp. Anthony J. KELLY – Francis J. MOLONEY, Experiencing God, 46.103 U kontekstu ovog govora, prema Raymondu E. BROWNU, The Gospel accordingto John, 12 zamjetna je kontradikcija: Božje sinovstvo je istodobno i uvjet i posljedicavjere! R. Brown smatra kako je riječ samo o prividnom proturječju:u stvari Božja milost s jedne strane omogućuje vjeru (=dade moć), a s drugestrane prihvaćena i življena vjera uvodi u prihvaćeno i od čovjeka doživljenosinovstvo; ovdje Bog i čovjek djeluju sinergijski, idu u istom pravcu, s tim što suim djelovanja različita a konačni plod je djelo obaju subjekata. Nasuprot ovojteškoći Enrico GHEZZI, Come abbiamo ascoltato Giovanni, 137 zaključuje kakoizvor novog rođenja jest u konačnici ljubav Božja, te stoga možemo reći da ćeoni koji vjeruju u Isusovo ime “biti kršteni ljubavlju Božjom”.104 Usp. Raymond E. BROWN, The Gospel according to John, 10; D. A. CARSON, TheGospel according to John, 125; Craig KEENER, The Gospel of John, 398.105 Usp. Charles K. BARRETT, The Gospel according to St. John, 163; Rudolf SCHNAC-KENBURG, Das Johannesevangelium 1-4, HThKNT IV./1 (Freiburg im Brisgau:Herder, 1979.), 234-235.106 Usp. William BONNEY, Caused to Believe, 52.