Vrhbosnensia (2011) 2 - KBF - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo

Ivica ČATIĆ, “Od strukture k teologiji proslova - hijazami identitet djece Božje u Iv 1,1-18”, 247-284čitatelja uvlači u dinamiku hijazma kao u neki vrtlog. 49 Da bišto korektnije slijedio i interpretirao autorovu misao, čitatelj setreba dati uvući u ovu dinamiku. 50 U praksi to znači da čitatelj koji nijenaviknut na ovakav način pisanja i čitanja teksta, nego je naučio tražitigotove informacije i onda ih uspoređivati s do sada prikupljenim,treba učiniti dodatni napor kako bi ovakvu tekstu pristupio korektno.Ako se tome pribroje i određene metodološke nejasnoće koje jošuvijek obilježavaju postupak određivanja i interpretacije hijazma (štoje vidljivo i iz razlika u kriterijima za određivanje hijazma trojice gorenavedenih autora), onda ne začuđuje konstatacija da čak i određenbroj istraživača hijazam svrstava među literarne kuriozitete, ali im nepridaje veću važnost u interpretaciji teksta i stoga ga ne proučava. 514. Kratke napomene o primjeni hijazma na tekst proslovaPonajprije uočavamo da središnji element u hijazmu premaA. Culpepperu predstavlja 1,12 ili, još točnije, središnji dio togaretka: dade im moć da postanu djeca Božja (1,12b). Već iz površnogpromatranja 1,12 vidljivo je da je riječ o daru moći koji daje svjetlo/Riječ/Jedinonorođeni Sin onima koji ga primiše. Za njih se kasnije kažeda vjeruju u njegovo ime (1,12c) te da su rođeni – od Boga (1,13).Ovdje je očita uska veza između Jedinorođenca (1,14.18) i onih koji poprimanju svjetla (1,12a), tj. vjerovanju (1,12c), bivaju rođeni od Boga(1,13). Za njega će se kasnije u evanđelju izričito reći da je Sin a oni kojiga vjerom primaju postaju djeca Božja. Važno je uočiti da evanđelistspaja termine Jedinorođenac i Sin u 3,16, retku koji objašnjava razlogSinova dolaska na svijet i nosi izraziti soteriološki naboj – Otac šalje49 John F. O’GRADY, smatra da se slika vrtloga, napose ovdje u proslovu Ivanovaevanđelja, čini upotrebljivom jer i u njegovu ostatku čitatelj ima dojam da neprestanokruži ako uvijek iznova susreće iste teme, doduše uvijek na novom,višem nivou. U proslovu vrtlog čitatelja nosi od nebesa (U početku bijaše Riječ...sve postade po njemu...) prema zemlji (I Riječ tijelom postade i nastani se međunama) i te na koncu ponovno prema nebu (Boga nitko nikada ne vidje. JedinorođenacBog koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani). Vidi, John F. O’GRADY, „ThePrologue and Chapter 17of the Gospel of John“, What we have heard from the beginning:the past, present, and future of Johannine studies, Tom THATCHER (ur.)(Waco, Texas: Baylor University Press, 2007.), 217.50 Usp. John BRECK, The Shape of Biblical Language, 342.51 Usp. Ian H. THOMSON, Chiasmus in the Pauline Letters, 44; Andreas H. SNYMAN,„On Studying the Figures (Schēmata) in the New Testament“, Biblica 69 (1988.),93-107.261