Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd
Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd
obavešteni i osrednje obavešteni, uključili i one koji su rekli da su malo obavešteni o radusindikata uopšte, onda je o radu sindikata obavešteno:- 36% ukupne populacije (po strožijim kriterijumima – 14%),- 52% zaposlenih radnika (po strožijim kriterijumima – 21%), i- 85% članova bilo kojeg sindikata (po strožijim kriterijumima – 48%).Podaci iz svih konsultovanih istraživanja javnog mnenja govore da je socijalni kapitalsindikata izrazito mali i da sindikati teško mogu da računaju i na svoje članove, a kamoli naširu podršku okruženja. I dok se ranije možda i moglo govoriti o postojanju “antisindikalnehisterije” u sindikalnom okruženju i među sindikalnim „partnerima“, danas je na deluingorisanje sindikata i njegovo potiskivanje iz centra zbivanja. Danas su sindikati sve dalji odočiju svake javnosti. Da li su „partneri iz socijalnog dijaloga“ shvatili da nema potrebeupuštati se u sukobe sa sindikatima, da je dovoljno ostaviti ih na miru, da ih treba prepšustitinjima samima i njihovim nesporazumima i trvenjima i da će se tako sindikaizam urušavatisam od sebe. Da je to barem donekle tačno svedoči gubljenje poverenje u sindikate, ne samosa starne građana i zaposlenih, već i sa strane samih članova sindikata. Pitanje je koliko danasonemoćali sindikati imaju i jednu svežu ideju za izlazak iz krize. U trenutku je na tako neštonalikovala (potkrepljena i rezultatima poslednjih izbora u Hrvatskoj) ideja o samostalnomizlasku sindikata na izbore o čemu se intenzivno razmišlja u Samostalnom sindikatuUkupno uzev, kriza sindikata, koju pojedini ocenjuju kao katastrofalnu, tražiobjašnjenje činilaca i odnosa koji su do nje doveli. S obzirom da taj posao prevazilazi ciljeveovog rada, ovde ćemo opširno navesti mišljenje profesora Zorana Stojiljkovića koji ukazujena četiri grupe razloga niskog rejtinga sindikata.„Nesporno prvi po značaju, jeste objektivno stanje, odnosno odsustvo pozitivnihrazvojnih efekata. Ako sindikati nisu uspeli da zaustave, naravno, u saradnji sa drugimdemokratskim akterima, sunovrat privrede u okruženju rata i izolacije, ali ni da spreče datroškove tranzicionih promena plate samo ljudi sa dna socijalne piramide, što za posledicuima da je BDP na nivou od tri četvrtine onoga iz daleke 1988. godine, a udeo anketiranih kojiizjavljuju da žive nepodnošljivo ili teško podnošljivo konstantno oko dve petine svih građana,onda ovako rašireno nepoverenje ne treba nikoga da čudi. Posledično, i među sindikalnimaktivistima raširena je svest o nemoći i nedovoljnom uticaju sindikata.“ (2011: 441–442).„Dalje uzroke nemoći sindikata treba potražiti u poluvekovnom odsustvu tradicijeautonomnih borbi i zauzimanja kritičke pozicije prema vlastima… Na drugoj strani, činise da je ovakav rezultat posledica i nedovoljne spremnosti građana i zaposlenih naangažovanje, straha od gubitka posla, nedovoljne solidarnosti i ukupnog disciplinujućeg64
delovanja krize. Građa ni Srbije se pobune samo ’kada dogori do nokata’, oni nemaju kulturusvakodnevne rovovske borbe za svoje interese i prava.“ (2011: 443).„Postoji i treći, unutarsindikalni razlog. Raširen je, naime, u velikoj meri opravdan,utisak da lideri sindikata zbog strateških, ali u još više i taktičkih, političkih razloga, kaoi ličnih interesa i animoziteta, nisu pokazali dovoljnu spremnost za međusobnusaradnju.“ (2011: 443).„Na četvrtoj strani, u znatnom delu establišmenta, kao i intelektualne javnosti, postojina neoliberalnoj paradigmi raširena antisindikalna (gotovo) histerija jer su, kao, bašsindikati kočničari, remetilački faktor reformi. Socijalni dijalog se vidi kao neka vrstaukalkulisanog, što manjeg gubljenja vremena, i javnog pokazivanja da se prihvata mantraevropske socijalno-tržišne orijentacije.“ (2011: 444).LiteraturaHantke, Frank. 2008. Sindikati u XXI veku Priručnik za diskusiju o sindikatima u zemljama utranziciji. Beograd: FES.Mihailović, Srećko (ed). 2001. Sindikati Srbije – od sukoba ka saradnji. Beograd:Freidrich Ebert Stiftung i Centar za socijaldemokratske studije.Slavujević, Zoran. 2011. „Institucije političkog sistema – umesto simboličkog izraza pravagrađana da vladaju, sredstvo vladavine nad građanima“. U: Mihailović, Srećko (red). Kakograđani Srbije vide tranziciju. Istraživanje javnog mnenja tranzicije. Beograd: Freidrich EbertStiftung, CSSD i Cesid.Stojiljković, Zoran i Srećko Mihailović. 2010. Stanje socijalnog dijaloga u Srbiji u 2010.godini. Beograd: Swiss labour assistance.Stojiljković, Zoran. 2011. „Sindikati i zaposleni u raljama tranzicije i krize“. U: Mihailović,Srećko (red). Kako građani Srbije vide tranziciju. Istraživanje javnog mnenja tranzicije.Beograd: Freidrich Eber Stiftung, CSSD i Cesid.Stojiljković, Zoran. 2011. Srbija u lavirintima tranzicije. Beograd: Službeni glasnikSvetska studija vrednosti: http://www.worldvaluessurvey.org/Evropska studija vrednosti: http://www.europeanvaluesstudy.eu/65
- Page 13 and 14: (1) poremećena radna prava i naru
- Page 15 and 16: organizacijama? Šta iz sindikalnog
- Page 17 and 18: Karakter ne/poverenja u sindikate (
- Page 19 and 20: Kategorizacija ne/poverenja u sindi
- Page 22 and 23: eprezentativnost tih nalaza za sind
- Page 24 and 25: Vojislav MihailovićObaveštenost o
- Page 26 and 27: se pak javljaju onda kada ima razlo
- Page 28 and 29: Među zaposlenim radnicima nalazimo
- Page 30 and 31: uopšte i u slučaju konkretnog sid
- Page 32 and 33: Grafikon br. 2 - Poverenje u Samost
- Page 34 and 35: Grafikon br. 5 - Poverenje članova
- Page 36 and 37: ovog sindikata. Na drugoj strani, o
- Page 38 and 39: Poverenje u pojedinačne sindikate
- Page 40 and 41: Tabela 8. Poverenje u sindikate - E
- Page 42 and 43: obaveštenih). Od Demokrata nisu da
- Page 44 and 45: Grafikon br. 12 - Poverenje u Savez
- Page 46 and 47: UGS Nezavisnost: Ck = 0,22; p
- Page 48 and 49: kreće od 15% onih koji su manje od
- Page 50 and 51: UGS Nezavisnost: Ck = 0,18; p
- Page 52 and 53: neoliberalnim karatkerom stranke G1
- Page 54 and 55: ispitanici koji su sigurni da neće
- Page 56 and 57: UGS Nezavisnost: Ck = 0,28; p
- Page 58 and 59: iskazuju i ispitanici spremni za u
- Page 60 and 61: Grafikon br. 14. Poznavanje rada si
- Page 62 and 63: potiču podaci o nepoverenju u poje
- Page 66 and 67: P r i l o z iGrafikon 18. Poverenje
- Page 68 and 69: Srećko MihailovićKoliko i kako me
- Page 70 and 71: (videti tabelu 1 i grafikon 1). Te
- Page 72 and 73: Rang lista sindikata po broju objav
- Page 74 and 75: Blic relativno podjednako daje pros
- Page 76 and 77: Grafikon 4. Novine po broju tekstov
- Page 78 and 79: Danas je na četvrtom mestu sa 12%
- Page 80 and 81: Međutim, samo jedna televizija je
- Page 82 and 83: Teme tekstova o Samostalnom sindika
- Page 84 and 85: nepune četvrtine tekstova (23%) 28
- Page 86 and 87: Ocenjujemo da ovakva orijentacija t
- Page 88 and 89: ASNS, preko 7% u slučaju tekstova
- Page 90 and 91: 4. Žanrovi tekstova o sindikatimaT
- Page 92 and 93: tih projekata, bez obzira na to gde
- Page 94 and 95: - Sindikalni lideri imaju privilegi
- Page 96 and 97: „Niko ne gleda kako je radnicima
- Page 98 and 99: kombinacije i kalkulacije, a sve na
- Page 100 and 101: Zar da se posle svega vrate među o
- Page 102 and 103: mesečno zarađuje oko 1.500 evra.
- Page 104 and 105: da to neće biti dovoljno čitano/g
- Page 106 and 107: Zaključak, koji se iz ovog može i
- Page 108 and 109: Dobar primer koliko je jaka služba
- Page 110 and 111: i čitalaca, između ostalog i o te
- Page 112 and 113: Do danas ih je umrlo trinaestoro. N
obavešteni i osrednje obavešteni, uključili i one koji su rekli da su malo obavešteni o radusindikata uopšte, onda je o radu sindikata obavešteno:- 36% ukupne populacije (po strožijim kriterijumima – 14%),- 52% zaposlenih radnika (po strožijim kriterijumima – 21%), i- 85% članova bilo kojeg sindikata (po strožijim kriterijumima – 48%).Podaci iz svih konsultovanih istraživanja javnog mnenja govore da je socijalni kapitalsindikata izrazito mali i da sindikati teško mogu da računaju i na svoje članove, a kamoli naširu podršku okruženja. I dok se ranije možda i moglo govoriti o postojanju “antisindikalnehisterije” u sindikalnom okruženju i među sindikalnim „partnerima“, danas je na deluingorisanje sindikata i njegovo potiskivanje iz centra zbivanja. Danas su sindikati sve dalji odočiju svake javnosti. Da li su „partneri iz socijalnog dijaloga“ shvatili da nema potrebeupuštati se u sukobe sa sindikatima, da je dovoljno ostaviti ih na miru, da ih treba prepšustitinjima samima i njihovim nesporazumima i trvenjima i da će se tako sindikaizam urušavatisam od sebe. Da je to barem donekle tačno svedoči gubljenje poverenje u sindikate, ne samosa starne građana i zaposlenih, već i sa strane samih članova sindikata. Pitanje je koliko danasonemoćali sindikati imaju i jednu svežu ideju za izlazak iz krize. U trenutku je na tako neštonalikovala (potkrepljena i rezultatima poslednjih izbora u Hrvatskoj) ideja o samostalnomizlasku sindikata na izbore o čemu se intenzivno razmišlja u Samostalnom sindikatuUkupno uzev, kriza sindikata, koju pojedini ocenjuju kao katastrofalnu, tražiobjašnjenje činilaca i odnosa koji su do nje doveli. S obzirom da taj posao prevazilazi ciljeveovog rada, ovde ćemo opširno navesti mišljenje profesora Zorana Stojiljkovića koji ukazujena četiri grupe razloga niskog rejtinga sindikata.„Nesporno prvi po značaju, jeste objektivno stanje, odnosno odsustvo pozitivnihrazvojnih efekata. Ako sindikati nisu uspeli da zaustave, naravno, u saradnji sa drugimdemokratskim akterima, sunovrat privrede u okruženju rata i izolacije, ali ni da spreče datroškove tranzicionih promena plate samo ljudi sa dna socijalne piramide, što za posledicuima da je BDP na nivou od tri četvrtine onoga iz daleke 1988. godine, a udeo anketiranih kojiizjavljuju da žive nepodnošljivo ili teško podnošljivo konstantno oko dve petine svih građana,onda ovako rašireno nepoverenje ne treba nikoga da čudi. Posledično, i među sindikalnimaktivistima raširena je svest o nemoći i nedovoljnom uticaju sindikata.“ (2011: 441–442).„Dalje uzroke nemoći sindikata treba potražiti u poluvekovnom odsustvu tradicijeautonomnih borbi i zauzimanja kritičke pozicije prema vlastima… Na drugoj strani, činise da je ovakav rezultat posledica i nedovoljne spremnosti građana i zaposlenih naangažovanje, straha od gubitka posla, nedovoljne solidarnosti i ukupnog disciplinujućeg64