Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd

Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd

13.07.2015 Views

znanja i o zakonodavnom postupku, kao i o neformalnim praksama i rutinskim postupcima uokviru Evropske unije (Stojiljković, A, 2011) .2. Pitanje prvo:Da li su sindikati zavodljiv i atraktivan partner - kolika je njihova „kupovna moć“Rekonstrukciji procesa odlučivanja logično sledi kritička analiza pozicije, resursa, prestiža imoći pojedinačnih aktera – u našem slučaju sindikata u Srbiji.U metodskim pristupima razvijanim unutar „političke ekonomije sindikata“konstatuje se da su sindikati uspešni ukoliko uvećaju realne zarade i poboljšaju uslove rada ito u uslovima očuvane ili čak uvećane ukupne zaposlenosti, odnosno ukoliko ostvare, unutarkoncesionog pregovaranja, bar jedan od ova dva strateška cilja. Ukoliko nema ni jednog nidrugog, a to je, sa retkim izuzecima, slučaj u dve decenije tranzicionog tumaranja u Srbiji,onda se - bez obzira na namere i pokušaje, ne može govoriti o uticajnim i kredibilnimsindikatima.Sindikalno članstvoStopa sindikalizovanosti - udeo članova sindikata u ukupnom broju zaposlenih - za neštoviše od jedne decenije, pala je sa polovine (1998) na manje od trećine (2010. godine). Uzistovremeni pad broja zaposlenih samo u poslednjoj deceniji za pola miliona ili faktičkučetvrtinu, lako je zaključiti kakve to razorne posledice ima po raspoložive resurse i moćsindikata.Problem je i u tome što je sindikalno članstvo sve starije – gro njih ima između 40 i 55godina. Sindikalni kolač je razdeljen tako da je Samostalnom sindikatu, krajem 2007. godine,pripadalo oko tri petine svih članova sindikata, odnosno približno četvrtina svih zaposlenih, aUGS „Nezavisnost“ daljih 20-25% sindikalnog članstva, odnosno svaki deseti zaposleni. Dvevodeće, reprezentativne sindikalne centrale okupljale su dakle oko četiri petine sindikalnoorganizovanih.Tri godine kasnije, u sindikate je, sredinom 2010. godine, učlanjeno oko 31%zaposlenih – znači, ni svaki treći radnik. Međutim, kada razdvojimo one koji su u stalnomradnom odnosu od onih koji su zaposleni na određeno vreme, onda nalazimo da je u članstvusindikata 33% od ukupnog broja stalno zaposlenih, dok je od ukupnog broja zaposlenih naodređeno vreme u članstvu nekog od sindikata, tek 8%.Kad posmatramo samo ispitanike koji su učlanjeni u neki od sindikata nalazimo da jeu Savezu samostalnih sindikata Srbije 50%, u UGS „Nezavisnost“ 14%, u Asocijacijislobodnih i nezavisnih sindikata – 6% i u ostalim sindikatima svih 30%, što rečito govori o132

produženoj, čak i produbljenoj, nestabilnosti i fragmentiranosti sindikalne scene,odnosno da je sve malobrojnije sindikalno članstvo podeljeno na sve više sindikata 38 .Poverenje u sindikatePosledično, poverenje u sindikate u Srbiji je blizu istorijski najnižeg nivoa - u sindikate uznačajnoj meri veruje tek 15% građana (prema podacima iz istraživanja „Kako građani Srbijevide tranziciju“, obavljenog 2010. godine – videti: Mihailović, Srecko, 2011). Na drugojstrani, tri puta je više onih koji u sindikate uglavnom ili uopšte nemaju poverenje. - Gotovodve petine onih koji se dvoume i veruju i ne veruju sindikatima predstavljaju svakako barpotencijalnu osnovu za reforme u sindikatima i rezultirajući rast njihovog kredibiliteta.Grafikon : Poverenje u sindikateZa nizak rejting sindikata postoje četiri grupe razloga. Nesporno prvi po značaju jesteobjektivno stanje, odnosno odsustvo pozitivnih razvojnih efekata. Ako sindikati nisu uspelida zaustave, naravno u saradnji sa drugim demokratskim akterima, sunovrat privrede uokruženju rata i izolacije, ali ni da spreče da troškove tranzicionih promena plate samo ljudisa dna socijalne piramide, što za posledicu ima da je DBP na nivou od tri četvrtine onoga izdaleke 1988. godine, a udeo onih koji izjavljuju da žive nepodnošljivo ili teško podnošljivo38 Podatak o čak 30% sindikalnog članstva u „ostalim sindikatima“ čini se preteran. Iskustvo autora izistraživanja sa kolegom Srećkom Mihailovićem je da ispitanici, članovi sindikata često ne znaju kom sindikatu,odnosno sindikalnoj centrali pripada njihov sindikat. Nesporno, postoji i znatan broj povereništava koja nisuudružena u šire oblike organizovanja, ili pripadaju samostalnim gradskim, regionalnim ili strukovnimorganizacijama, posebno prisutnim u obrazovanju, zdravstvu i upravi. Od „sindikalnih centrala“, poredpomenute tri, izvestan značaj imaju i Konfederacija slobodnih nezavisnih sindikata (koja po sopstvenimpodacima ima preko 120000 članova) i Ujedinjeni sindikati Srbije „Sloga“ (sa oficijelnim, sopstvenim podatkomo 80000 članova).133

znanja i o zakonodavnom postupku, kao i o neformalnim praksama i rutinskim postupcima uokviru Evropske unije (Stojiljković, A, 2011) .2. Pitanje prvo:Da li su sindikati zavodljiv i atraktivan partner - kolika je njihova „kupovna moć“Rekonstrukciji procesa odlučivanja logično sledi kritička analiza pozicije, resursa, prestiža imoći pojedinačnih aktera – u našem slučaju sindikata u Srbiji.U metodskim pristupima razvijanim unutar „političke ekonomije sindikata“konstatuje se da su sindikati uspešni ukoliko uvećaju realne zarade i poboljšaju uslove rada ito u uslovima očuvane ili čak uvećane ukupne zaposlenosti, odnosno ukoliko ostvare, unutarkoncesionog pregovaranja, bar jedan od ova dva strateška cilja. Ukoliko nema ni jednog nidrugog, a to je, sa retkim izuzecima, slučaj u dve decenije tranzicionog tumaranja u Srbiji,onda se - bez obzira na namere i pokušaje, ne može govoriti o uticajnim i kredibilnimsindikatima.Sindikalno članstvoStopa sindikalizovanosti - udeo članova sindikata u ukupnom broju zaposlenih - za neštoviše od jedne decenije, pala je sa polovine (1998) na manje od trećine (2010. godine). Uzistovremeni pad broja zaposlenih samo u poslednjoj deceniji za pola miliona ili faktičkučetvrtinu, lako je zaključiti kakve to razorne posledice ima po raspoložive resurse i moćsindikata.Problem je i u tome što je sindikalno članstvo sve starije – gro njih ima između 40 i 55godina. Sindikalni kolač je razdeljen tako da je Samostalnom sindikatu, krajem 2007. godine,pripadalo oko tri petine svih članova sindikata, odnosno približno četvrtina svih zaposlenih, aUGS „Nezavisnost“ daljih 20-25% sindikalnog članstva, odnosno svaki deseti zaposleni. Dvevodeće, reprezentativne sindikalne centrale okupljale su dakle oko četiri petine sindikalnoorganizovanih.Tri godine kasnije, u sindikate je, sredinom 2010. godine, učlanjeno oko 31%zaposlenih – znači, ni svaki treći radnik. Međutim, kada razdvojimo one koji su u stalnomradnom odnosu od onih koji su zaposleni na određeno vreme, onda nalazimo da je u članstvusindikata 33% od ukupnog broja stalno zaposlenih, dok je od ukupnog broja zaposlenih naodređeno vreme u članstvu nekog od sindikata, tek 8%.Kad posmatramo samo ispitanike koji su učlanjeni u neki od sindikata nalazimo da jeu Savezu samostalnih sindikata Srbije 50%, u UGS „Nezavisnost“ 14%, u Asocijacijislobodnih i nezavisnih sindikata – 6% i u ostalim sindikatima svih 30%, što rečito govori o132

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!