Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd
Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd
da to neće biti dovoljno čitano/gledano. Mislim da mediji ni ne ulepšavaju ni poružnjavajusliku sindikata u javnosti, jer se njima i ne bave mnogo. Ipak, u poslednje vreme, sindikati supočeli da ulaze i u politički život Srbije, naime, svedoci smo sve češćih sastanaka sindikata ipolitičkih partija, ali i najave SSSS da će se uključiti u politički život Srbije. Samim tim,sindikati su zastupljeniji u medijima, što ne može pozitivno da utiče na poverenje građana unjih jer je građanima, slobodno rečeno, „muka” od politike.Nedostaju istraživačke priče o ovim temama.Mediji se ophode prema sindikatima isto onako kako i sami građani, jer mediji izveštavaju oonome što građani žele da pročitaju, a kao što sam već rekao, građani sve manje verujusindikatima pa ih i ne zanimaju toliko njihove aktivnosti. (Bojan Cvejić, Danas).- Mediji u velikoj meri utiču na sliku koju građani imaju o sindikatima. Jer ukoliko čestodolazi do negativnog predstavljanja sindikata u medijima (na primer u štampi), onda će i stavgrađana na kraju poprimiti antisindikalističke konture. Štampa često piše o sindikatima kao oneefikasnim zastupnicima radničkih prava, o nesolidarnosti tri najveća sindikata u Srbiji,povezanosti sindikalnih funkcionera i političkih partija na vlasti, što sve skupa utiče naurušavanje ugleda sindikata u javnosti. Ali i na pad poverenja građana u sindikate. S drugestrane odnos radnika prema sindikatima je složeniji i u suštini je dvojak. S jedne strane većinaradnika u privatnom sektoru koji nisu sindikalno umreženi i ne razmišlja o sindikatima pa sumediji za njih neretko jedini izvor ingormacija o sindikatima i sindikalnom delovanju. S tim uvezi ukoliko je medijsko “portretisanje” sindikata pretežno negativno utoliko je sličnomnjenje moguće očekivati i od strane većine sindikalno nepovezanih radnika. S druge straneradnici u “propalim” državnim preduzećima često su u neposrednom kontaktu sa sindikatimapa o njima mogu da stvaraju predstave iz prve ruke. U suštini radnici imaju veliko poverenjeu sindikate kojima pripadaju pa u takvoj situaciji mediji teško mogu da naruše njihovpozitivan stav prema “vlastitim” sindikatima. S druge strane uticaj medija na kreiranjestavova radnika prema suparničkim sindikatima sasvim je moguć i otvoren. (Boris Jašović,Naša borba, Danas)- Uticaj medija na sliku o sindikatima i poverenju u sindikate, svakako, postoji, samo što tajuticaj permanentno slabi od 2000. do danas. Za to su najmanje krivi novinari, jer od njihnajmanje zavisi da li će se tekst pojaviti u štampi ili biti emitovan, ako je reč o elektronskommediju. Na prvom mestu, zbog redukcije troškova, vlasnici medija su prvo ukinuli sektorskenovinare, a potom i na urednike svalili veći broj rubrika, tako da novinar i njegov urednik uvećini slučajeva nisu u mogućnosti da imaju realnu sliku o svetu rada i sindikalizmu.Izveštavanje iz sveta rada svelo se na površne izveštaje sa konferencija za novinare ilitendenciozne priloge u službi dizanja određene “prašine”. S druge strane, sindikati su i samidoprineli takvoj slici kakofoničnim izjavama i nastupom prema medijima. U svakomsindikatu postoje ljudi koji se na neki način bave medijima i sigurno da postoji način danovinarima ili medijskim kućama na sažet, objektivan i razumljiv način saopšte ono što želeda dospe u javnost. U elektronsko doba, prosto je neverovatno da mnoge sindikalneorganizacije nemaju internet prezentacije, gde bi mediji mogli da potraže teme. Dakle,medijska slika zavisi od obe strane, a objektivnost, uprkos tome sto se vlast vlasnički uplela umnoge od njih, nije ugrožena koliko je prisutna površnost i senzacionalizam u cilju dizanjaprofita. (Saša Luković, sindikalni novinar)- Mediji, pogotovo elektronski i tabloidi mogu samo da utiču da se u ekstremnim slučajevima(pitanje je i šta je više ekstremno, jer štajkovi glađu, samosakaćenja radnika pa čak i pretnjesamospaljivanjem su već ‘pase’) skrene pažnja na neki sindikat i neki problem. Međutim,takva ‘story’ traje tek dan - dva, a znajući kojoj publici se plasira, ona biva brzo zaboravljena.Prilozi o radničkim, sindikalnim i socijalnim problemima u takozvanoj ‘ozbiljnijoj’ štampi iperiodici, na žalost, ne dopiru do većeg broja građana. Uzrok svega toga trebalo bi da pokaže i104
ovo istraživanje, a moje lično mišljenje jeste da su krive obe strane - sindikati su potpuno vantoka vremena i blago rečeno nesposobni i lenji da komuniciraju sa medijima, a mediji u trci zasenzacijama i profitom zaobilaze pomenute probleme iako je to neopravdano. (Bane Božić,Danas)- Naravno da utiču, ali ne bi trebalo precenjivati domet tog uticaja /.../ Radnici u preduzećimau kojima sindikat postoji imaju priliku iz prve ruke da se uvere u to kako sindikat radi, što ihopredeljuje da im veruju, odnosno ne veruju i tu izveštavanje medija nema presudnu ulogu.Uticaj medija je potencijalno veći kod zaposlenih koji rade u privatnom sektoru, naročito umalim i srednjim preduzećima, gde je manje prisustvo sindikata manje i sami radnici sumanje informisani o svojim pravima. (Stevan Veljović, Ekonom:east)7. Sindikati i mediji- Sindikati su uvek otvoreni za medije jer je to njihova besplatna reklama, sa izuzetkompojedinih sindikalnih lidera koji svoje učešće u nekim emisijama uslovljavaju npr da ne budeprisutan taj i taj. (Ano1)- Odnos SSSS prema medijima je izuzetno profesionalan i ne izdvaja ni jedan mediji.Sindikat nedovoljno radi na popravljanju svog imidža u javnosti. I pored nekog truda dapopravi svoj imidž u društvu, nema dovoljno podrške od medija u tome. Oni kao da čekaju dase nešto loše desi, pa da pišu o tome. Ne afirmišu pozitivne stvari, već uglavnom pišu onegativnim. (Ano2)- Svi sindikati imaju nedovoljno „agresivan“ pristup prema medijima, što je posledicaverovatno nedovoljno stručnih, brojnijih, kreativnijih i ambicioznijih službi za odnose sajavnošću. Sindikati kao da su više okrenuti starijoj populaciji, a ispred sindikata se slikajutakođe uglavnom starije osobe. Trebalo bi da se više okrenu mlađim osobama, pred kojima jebudućnost i koji imaju problema u pronalasku posla. Takođe, u javnosti bi trebalo da ispredsindikata istupaju mlađe osobe, kao i da se mlađi angažuju na poslovima saradnje sa medijimai odnosima sa javnošću.Inače, sindikati su veoma otvoreni prema medijima, ali više kada im se novinari obrate, negošto sami preduzimaju neku inicijativu. Pod hitno treba sindikati i da modernizuju svojeinternet prezentacije i uključe se na društvene mreže. (Bojan Cvejić, Danas)- Sindikatima je u interesu da sarađuju sa medijima pa u tom smislu moraju biti još aktivniji iotvoreniji u komunikaciji sa njima. SSSS se kao najveći sindikat u Srbiji izdvaja pointeraktivnom odnosu sa medijima. Rad informativne službe ovog sindikata je putokaz kakosindikati treba da deluju u pravcu usmeravanja medijske pažnje na radnička pitanja odnosnona koji način sindikati treba da porade na vlastitoj promociji. To je ujedno i odgovor napitanje kako bi se mogao poboljšati odnos između medija i sindikata. Na kraju treba podvućičinjenicu da su ipak sindikati ti koji u nesumnjivo teškim vremenima za radništvo treba dapritisnu gas do daske u komunikaciji sa medijima a ne da čekaju da im mediji dođu na noge.(Boris Jašović, Naša Borba, Danas)- Uprkos silnoj želji za pristup medijima, generalno gledano, sindikati još nisu našli pravinačin da svoje prisustvo kanališu u današnjem medijskom haosu. Ako se uzmu u obzirposlednjih 11 godina, Savez samostalnih sindikata Srbije je uspeo da se izdigne iz pepela iponovo se pozicionira u centar medijske pažnje, dok su druge dve velike sindikalne centrale,zagledane u sebe same, stigle u zapećak. Ostale novoformirane gotovo da niko i ne pominje.105
- Page 54 and 55: ispitanici koji su sigurni da neće
- Page 56 and 57: UGS Nezavisnost: Ck = 0,28; p
- Page 58 and 59: iskazuju i ispitanici spremni za u
- Page 60 and 61: Grafikon br. 14. Poznavanje rada si
- Page 62 and 63: potiču podaci o nepoverenju u poje
- Page 64 and 65: obavešteni i osrednje obavešteni,
- Page 66 and 67: P r i l o z iGrafikon 18. Poverenje
- Page 68 and 69: Srećko MihailovićKoliko i kako me
- Page 70 and 71: (videti tabelu 1 i grafikon 1). Te
- Page 72 and 73: Rang lista sindikata po broju objav
- Page 74 and 75: Blic relativno podjednako daje pros
- Page 76 and 77: Grafikon 4. Novine po broju tekstov
- Page 78 and 79: Danas je na četvrtom mestu sa 12%
- Page 80 and 81: Međutim, samo jedna televizija je
- Page 82 and 83: Teme tekstova o Samostalnom sindika
- Page 84 and 85: nepune četvrtine tekstova (23%) 28
- Page 86 and 87: Ocenjujemo da ovakva orijentacija t
- Page 88 and 89: ASNS, preko 7% u slučaju tekstova
- Page 90 and 91: 4. Žanrovi tekstova o sindikatimaT
- Page 92 and 93: tih projekata, bez obzira na to gde
- Page 94 and 95: - Sindikalni lideri imaju privilegi
- Page 96 and 97: „Niko ne gleda kako je radnicima
- Page 98 and 99: kombinacije i kalkulacije, a sve na
- Page 100 and 101: Zar da se posle svega vrate među o
- Page 102 and 103: mesečno zarađuje oko 1.500 evra.
- Page 106 and 107: Zaključak, koji se iz ovog može i
- Page 108 and 109: Dobar primer koliko je jaka služba
- Page 110 and 111: i čitalaca, između ostalog i o te
- Page 112 and 113: Do danas ih je umrlo trinaestoro. N
- Page 114 and 115: Dušan TorbicaSubotica - Kako sindi
- Page 116 and 117: Informisanje na ovaj način je pož
- Page 118 and 119: - Svi zakoni iz oblasti obrazovanja
- Page 120 and 121: organizacijama na nivou preduzeća,
- Page 122 and 123: Informisanje putem oglasne tableNa
- Page 124 and 125: administriranju“ mnogi koji bi i
- Page 126 and 127: manipulacije. Iza tih manipulacija
- Page 128 and 129: odlučuju da li će te interese tem
- Page 130 and 131: političkom tržištu gde se susre
- Page 132 and 133: znanja i o zakonodavnom postupku, k
- Page 134 and 135: konstantno oko dve petine svih gra
- Page 136 and 137: ukupnog disciplinujućeg delovanja
- Page 138 and 139: 5. Pitanje četvrto:Kakve su šanse
- Page 140 and 141: PDP je odigralo, unutar kampanje
- Page 142 and 143: Neravnopravni tretman i medijska iz
- Page 144 and 145: Ključne odluke, poput usvajanja bu
- Page 146 and 147: demohrišćanske stranke; (2) pozic
- Page 148 and 149: Istovremeno, na drugoj strani, bezu
- Page 150 and 151: praksa. Da do toga zaista dođe, si
- Page 152 and 153: nemoralno, da se kosi s njegovom po
ovo istraživanje, a moje lično mišljenje jeste da su krive obe strane - sindikati su potpuno vantoka vremena i blago rečeno nesposobni i lenji da komuniciraju sa <strong>medijima</strong>, a mediji u trci zasenzacijama i profitom zaobilaze pomenute probleme iako je to neopravdano. (Bane Božić,Danas)- Naravno da utiču, ali ne bi trebalo precenjivati domet tog uticaja /.../ Radnici u preduzećimau kojima sindikat postoji imaju priliku iz prve ruke da se uvere u to kako sindikat radi, što ihopredeljuje da im veruju, odnosno ne veruju i tu izveštavanje medija nema presudnu ulogu.Uticaj medija je potencijalno veći kod zaposlenih koji rade u privatnom sektoru, naročito umalim i srednjim preduzećima, gde je manje prisustvo sindikata manje i sami radnici sumanje informisani o svojim pravima. (Stevan Veljović, Ekonom:east)7. <strong>Sindikati</strong> i mediji- <strong>Sindikati</strong> su uvek otvoreni za medije jer je to njihova besplatna reklama, sa izuzetkompojedinih sindikalnih lidera koji svoje učešće u nekim emisijama uslovljavaju npr da ne budeprisutan taj i taj. (Ano1)- Odnos SSSS prema <strong>medijima</strong> je izuzetno profesionalan i ne izdvaja ni jedan mediji.Sindikat nedovoljno radi na popravljanju svog imidža u javnosti. I pored nekog truda dapopravi svoj imidž u društvu, nema dovoljno podrške od medija u tome. Oni kao da čekaju dase nešto loše desi, pa da pišu o tome. Ne afirmišu pozitivne stvari, već uglavnom pišu onegativnim. (Ano2)- Svi sindikati imaju nedovoljno „agresivan“ pristup prema <strong>medijima</strong>, što je posledicaverovatno nedovoljno stručnih, brojnijih, kreativnijih i ambicioznijih službi za odnose sajavnošću. <strong>Sindikati</strong> kao da su više okrenuti starijoj populaciji, a ispred sindikata se slikajutakođe uglavnom starije osobe. Trebalo bi da se više okrenu mlađim osobama, pred kojima jebudućnost i koji imaju problema u pronalasku posla. Takođe, u javnosti bi trebalo da ispredsindikata istupaju mlađe osobe, kao i da se mlađi angažuju na poslovima saradnje sa <strong>medijima</strong>i odnosima sa javnošću.Inače, sindikati su veoma otvoreni prema <strong>medijima</strong>, ali više kada im se novinari obrate, negošto sami preduzimaju neku inicijativu. Pod hitno treba sindikati i da modernizuju svojeinternet prezentacije i uključe se na društvene mreže. (Bojan Cvejić, Danas)- <strong>Sindikati</strong>ma je u interesu da sarađuju sa <strong>medijima</strong> pa u tom smislu moraju biti još aktivniji iotvoreniji u komunikaciji sa njima. SSSS se kao najveći sindikat u Srbiji izdvaja pointeraktivnom odnosu sa <strong>medijima</strong>. Rad informativne službe ovog sindikata je putokaz kakosindikati treba da deluju u pravcu usmeravanja medijske pažnje na radnička pitanja odnosnona koji način sindikati treba da porade na vlastitoj promociji. To je ujedno i odgovor napitanje kako bi se mogao poboljšati odnos između medija i sindikata. Na kraju treba podvućičinjenicu da su ipak sindikati ti koji u nesumnjivo teškim vremenima za radništvo treba dapritisnu gas do daske u komunikaciji sa <strong>medijima</strong> a ne da čekaju da im mediji dođu na noge.(Boris Jašović, Naša Borba, Danas)- Uprkos silnoj želji za pristup <strong>medijima</strong>, generalno gledano, sindikati još nisu našli pravinačin da svoje prisustvo kanališu u današnjem medijskom haosu. Ako se uzmu u obzirposlednjih 11 godina, Savez samostalnih sindikata Srbije je uspeo da se izdigne iz pepela iponovo se pozicionira u <strong>centar</strong> medijske pažnje, dok su druge dve velike sindikalne centrale,zagledane u sebe same, stigle u zapećak. Ostale novoformirane gotovo da niko i ne pominje.105