Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd

Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd Istraživanje Sindikati u medijima - Medija centar Beograd

13.07.2015 Views

da to neće biti dovoljno čitano/gledano. Mislim da mediji ni ne ulepšavaju ni poružnjavajusliku sindikata u javnosti, jer se njima i ne bave mnogo. Ipak, u poslednje vreme, sindikati supočeli da ulaze i u politički život Srbije, naime, svedoci smo sve češćih sastanaka sindikata ipolitičkih partija, ali i najave SSSS da će se uključiti u politički život Srbije. Samim tim,sindikati su zastupljeniji u medijima, što ne može pozitivno da utiče na poverenje građana unjih jer je građanima, slobodno rečeno, „muka” od politike.Nedostaju istraživačke priče o ovim temama.Mediji se ophode prema sindikatima isto onako kako i sami građani, jer mediji izveštavaju oonome što građani žele da pročitaju, a kao što sam već rekao, građani sve manje verujusindikatima pa ih i ne zanimaju toliko njihove aktivnosti. (Bojan Cvejić, Danas).- Mediji u velikoj meri utiču na sliku koju građani imaju o sindikatima. Jer ukoliko čestodolazi do negativnog predstavljanja sindikata u medijima (na primer u štampi), onda će i stavgrađana na kraju poprimiti antisindikalističke konture. Štampa često piše o sindikatima kao oneefikasnim zastupnicima radničkih prava, o nesolidarnosti tri najveća sindikata u Srbiji,povezanosti sindikalnih funkcionera i političkih partija na vlasti, što sve skupa utiče naurušavanje ugleda sindikata u javnosti. Ali i na pad poverenja građana u sindikate. S drugestrane odnos radnika prema sindikatima je složeniji i u suštini je dvojak. S jedne strane većinaradnika u privatnom sektoru koji nisu sindikalno umreženi i ne razmišlja o sindikatima pa sumediji za njih neretko jedini izvor ingormacija o sindikatima i sindikalnom delovanju. S tim uvezi ukoliko je medijsko “portretisanje” sindikata pretežno negativno utoliko je sličnomnjenje moguće očekivati i od strane većine sindikalno nepovezanih radnika. S druge straneradnici u “propalim” državnim preduzećima često su u neposrednom kontaktu sa sindikatimapa o njima mogu da stvaraju predstave iz prve ruke. U suštini radnici imaju veliko poverenjeu sindikate kojima pripadaju pa u takvoj situaciji mediji teško mogu da naruše njihovpozitivan stav prema “vlastitim” sindikatima. S druge strane uticaj medija na kreiranjestavova radnika prema suparničkim sindikatima sasvim je moguć i otvoren. (Boris Jašović,Naša borba, Danas)- Uticaj medija na sliku o sindikatima i poverenju u sindikate, svakako, postoji, samo što tajuticaj permanentno slabi od 2000. do danas. Za to su najmanje krivi novinari, jer od njihnajmanje zavisi da li će se tekst pojaviti u štampi ili biti emitovan, ako je reč o elektronskommediju. Na prvom mestu, zbog redukcije troškova, vlasnici medija su prvo ukinuli sektorskenovinare, a potom i na urednike svalili veći broj rubrika, tako da novinar i njegov urednik uvećini slučajeva nisu u mogućnosti da imaju realnu sliku o svetu rada i sindikalizmu.Izveštavanje iz sveta rada svelo se na površne izveštaje sa konferencija za novinare ilitendenciozne priloge u službi dizanja određene “prašine”. S druge strane, sindikati su i samidoprineli takvoj slici kakofoničnim izjavama i nastupom prema medijima. U svakomsindikatu postoje ljudi koji se na neki način bave medijima i sigurno da postoji način danovinarima ili medijskim kućama na sažet, objektivan i razumljiv način saopšte ono što želeda dospe u javnost. U elektronsko doba, prosto je neverovatno da mnoge sindikalneorganizacije nemaju internet prezentacije, gde bi mediji mogli da potraže teme. Dakle,medijska slika zavisi od obe strane, a objektivnost, uprkos tome sto se vlast vlasnički uplela umnoge od njih, nije ugrožena koliko je prisutna površnost i senzacionalizam u cilju dizanjaprofita. (Saša Luković, sindikalni novinar)- Mediji, pogotovo elektronski i tabloidi mogu samo da utiču da se u ekstremnim slučajevima(pitanje je i šta je više ekstremno, jer štajkovi glađu, samosakaćenja radnika pa čak i pretnjesamospaljivanjem su već ‘pase’) skrene pažnja na neki sindikat i neki problem. Međutim,takva ‘story’ traje tek dan - dva, a znajući kojoj publici se plasira, ona biva brzo zaboravljena.Prilozi o radničkim, sindikalnim i socijalnim problemima u takozvanoj ‘ozbiljnijoj’ štampi iperiodici, na žalost, ne dopiru do većeg broja građana. Uzrok svega toga trebalo bi da pokaže i104

ovo istraživanje, a moje lično mišljenje jeste da su krive obe strane - sindikati su potpuno vantoka vremena i blago rečeno nesposobni i lenji da komuniciraju sa medijima, a mediji u trci zasenzacijama i profitom zaobilaze pomenute probleme iako je to neopravdano. (Bane Božić,Danas)- Naravno da utiču, ali ne bi trebalo precenjivati domet tog uticaja /.../ Radnici u preduzećimau kojima sindikat postoji imaju priliku iz prve ruke da se uvere u to kako sindikat radi, što ihopredeljuje da im veruju, odnosno ne veruju i tu izveštavanje medija nema presudnu ulogu.Uticaj medija je potencijalno veći kod zaposlenih koji rade u privatnom sektoru, naročito umalim i srednjim preduzećima, gde je manje prisustvo sindikata manje i sami radnici sumanje informisani o svojim pravima. (Stevan Veljović, Ekonom:east)7. Sindikati i mediji- Sindikati su uvek otvoreni za medije jer je to njihova besplatna reklama, sa izuzetkompojedinih sindikalnih lidera koji svoje učešće u nekim emisijama uslovljavaju npr da ne budeprisutan taj i taj. (Ano1)- Odnos SSSS prema medijima je izuzetno profesionalan i ne izdvaja ni jedan mediji.Sindikat nedovoljno radi na popravljanju svog imidža u javnosti. I pored nekog truda dapopravi svoj imidž u društvu, nema dovoljno podrške od medija u tome. Oni kao da čekaju dase nešto loše desi, pa da pišu o tome. Ne afirmišu pozitivne stvari, već uglavnom pišu onegativnim. (Ano2)- Svi sindikati imaju nedovoljno „agresivan“ pristup prema medijima, što je posledicaverovatno nedovoljno stručnih, brojnijih, kreativnijih i ambicioznijih službi za odnose sajavnošću. Sindikati kao da su više okrenuti starijoj populaciji, a ispred sindikata se slikajutakođe uglavnom starije osobe. Trebalo bi da se više okrenu mlađim osobama, pred kojima jebudućnost i koji imaju problema u pronalasku posla. Takođe, u javnosti bi trebalo da ispredsindikata istupaju mlađe osobe, kao i da se mlađi angažuju na poslovima saradnje sa medijimai odnosima sa javnošću.Inače, sindikati su veoma otvoreni prema medijima, ali više kada im se novinari obrate, negošto sami preduzimaju neku inicijativu. Pod hitno treba sindikati i da modernizuju svojeinternet prezentacije i uključe se na društvene mreže. (Bojan Cvejić, Danas)- Sindikatima je u interesu da sarađuju sa medijima pa u tom smislu moraju biti još aktivniji iotvoreniji u komunikaciji sa njima. SSSS se kao najveći sindikat u Srbiji izdvaja pointeraktivnom odnosu sa medijima. Rad informativne službe ovog sindikata je putokaz kakosindikati treba da deluju u pravcu usmeravanja medijske pažnje na radnička pitanja odnosnona koji način sindikati treba da porade na vlastitoj promociji. To je ujedno i odgovor napitanje kako bi se mogao poboljšati odnos između medija i sindikata. Na kraju treba podvućičinjenicu da su ipak sindikati ti koji u nesumnjivo teškim vremenima za radništvo treba dapritisnu gas do daske u komunikaciji sa medijima a ne da čekaju da im mediji dođu na noge.(Boris Jašović, Naša Borba, Danas)- Uprkos silnoj želji za pristup medijima, generalno gledano, sindikati još nisu našli pravinačin da svoje prisustvo kanališu u današnjem medijskom haosu. Ako se uzmu u obzirposlednjih 11 godina, Savez samostalnih sindikata Srbije je uspeo da se izdigne iz pepela iponovo se pozicionira u centar medijske pažnje, dok su druge dve velike sindikalne centrale,zagledane u sebe same, stigle u zapećak. Ostale novoformirane gotovo da niko i ne pominje.105

ovo istraživanje, a moje lično mišljenje jeste da su krive obe strane - sindikati su potpuno vantoka vremena i blago rečeno nesposobni i lenji da komuniciraju sa <strong>medijima</strong>, a mediji u trci zasenzacijama i profitom zaobilaze pomenute probleme iako je to neopravdano. (Bane Božić,Danas)- Naravno da utiču, ali ne bi trebalo precenjivati domet tog uticaja /.../ Radnici u preduzećimau kojima sindikat postoji imaju priliku iz prve ruke da se uvere u to kako sindikat radi, što ihopredeljuje da im veruju, odnosno ne veruju i tu izveštavanje medija nema presudnu ulogu.Uticaj medija je potencijalno veći kod zaposlenih koji rade u privatnom sektoru, naročito umalim i srednjim preduzećima, gde je manje prisustvo sindikata manje i sami radnici sumanje informisani o svojim pravima. (Stevan Veljović, Ekonom:east)7. <strong>Sindikati</strong> i mediji- <strong>Sindikati</strong> su uvek otvoreni za medije jer je to njihova besplatna reklama, sa izuzetkompojedinih sindikalnih lidera koji svoje učešće u nekim emisijama uslovljavaju npr da ne budeprisutan taj i taj. (Ano1)- Odnos SSSS prema <strong>medijima</strong> je izuzetno profesionalan i ne izdvaja ni jedan mediji.Sindikat nedovoljno radi na popravljanju svog imidža u javnosti. I pored nekog truda dapopravi svoj imidž u društvu, nema dovoljno podrške od medija u tome. Oni kao da čekaju dase nešto loše desi, pa da pišu o tome. Ne afirmišu pozitivne stvari, već uglavnom pišu onegativnim. (Ano2)- Svi sindikati imaju nedovoljno „agresivan“ pristup prema <strong>medijima</strong>, što je posledicaverovatno nedovoljno stručnih, brojnijih, kreativnijih i ambicioznijih službi za odnose sajavnošću. <strong>Sindikati</strong> kao da su više okrenuti starijoj populaciji, a ispred sindikata se slikajutakođe uglavnom starije osobe. Trebalo bi da se više okrenu mlađim osobama, pred kojima jebudućnost i koji imaju problema u pronalasku posla. Takođe, u javnosti bi trebalo da ispredsindikata istupaju mlađe osobe, kao i da se mlađi angažuju na poslovima saradnje sa <strong>medijima</strong>i odnosima sa javnošću.Inače, sindikati su veoma otvoreni prema <strong>medijima</strong>, ali više kada im se novinari obrate, negošto sami preduzimaju neku inicijativu. Pod hitno treba sindikati i da modernizuju svojeinternet prezentacije i uključe se na društvene mreže. (Bojan Cvejić, Danas)- <strong>Sindikati</strong>ma je u interesu da sarađuju sa <strong>medijima</strong> pa u tom smislu moraju biti još aktivniji iotvoreniji u komunikaciji sa njima. SSSS se kao najveći sindikat u Srbiji izdvaja pointeraktivnom odnosu sa <strong>medijima</strong>. Rad informativne službe ovog sindikata je putokaz kakosindikati treba da deluju u pravcu usmeravanja medijske pažnje na radnička pitanja odnosnona koji način sindikati treba da porade na vlastitoj promociji. To je ujedno i odgovor napitanje kako bi se mogao poboljšati odnos između medija i sindikata. Na kraju treba podvućičinjenicu da su ipak sindikati ti koji u nesumnjivo teškim vremenima za radništvo treba dapritisnu gas do daske u komunikaciji sa <strong>medijima</strong> a ne da čekaju da im mediji dođu na noge.(Boris Jašović, Naša Borba, Danas)- Uprkos silnoj želji za pristup <strong>medijima</strong>, generalno gledano, sindikati još nisu našli pravinačin da svoje prisustvo kanališu u današnjem medijskom haosu. Ako se uzmu u obzirposlednjih 11 godina, Savez samostalnih sindikata Srbije je uspeo da se izdigne iz pepela iponovo se pozicionira u <strong>centar</strong> medijske pažnje, dok su druge dve velike sindikalne centrale,zagledane u sebe same, stigle u zapećak. Ostale novoformirane gotovo da niko i ne pominje.105

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!