zbornik radova (.pdf 11,5 MB) - Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti

sigurnosti. Krenimo redom pa pogledajmo prvo terminološki značenje pojma iz naslova ovog rada;voñenje. Pojam voñenja je značenjem najbliži terminu strategije. Prema popularnoj "Wikipediji"pojam strategija dolazi od starogrčke riječi stratēgos i znači "voñenje vojske" (grč. stratos :vojska, ago: voditi, strategos: vojskovoña). Vremenom je izgubljeno prvobitno značenje, pa se usuvremenom poslovnom okruženju pojam strategija koristi da bi se označilo postupanje usmjereno kaostvarivanju odreñenog dugoročnijeg cilja nakon postupka dužeg planiranja.Obzirom da su na prijašnjim konferencijama „Menadžment i sigurnost“ obrañene osnovne funkcijemenadžmenta što uključuje i proces planiranja, tako je logično da nakon planiranja dolazi postupakvoñenja. Pojmovi strategija i taktika su usko povezani. Oba označavaju ispravno korištenje odreñenihsredstava u vremenu i prostoru, pri čemu se (vrlo pojednostavljeno rečeno) strategija odnosi nakonačan cilj, a taktika na način kako ostvariti postavljeni, obično kratkoročni cilj. Danas se pojam"strategija" koristi u više različitih ljudskih djelatnosti, a primjenjivo je i uz voñenje projekata zaštite.Što bi trebao biti rezultat propisno voñenog projekta zaštite? U pitanju pod terminom „propisno“ nemislim samo na smisao poštivanja važećih zakonskih i podzakonskih akata, nego i na pravila struke ipozitivna praktična iskustva. Prema tome bi rezultat voñenja projekata zaštite trebao biti optimalnisustav zaštite koji ne podcjenjuje, ali niti ne precjenjuje stvarne potrebe i ugroženost nekog poslovnogsubjekta u promatranom vremenu.Što podrazumijeva pojam promatrano vrijeme? Mjerljiva vrijednost optimalnog modela zaštite je unjegovoj usmjerenosti sadašnjem trenutku i konkretnim ugrožavanjima i istovjetno budućimočekivanjima, a ne samo prema prošlim dogañanjima iz kojih je naravno, u snimci postojećeg stanjapotrebno analizirati pozitivne mjere, ali i negativne štetne dogañaje i primjere koji su možda poslužilikao pobuda i poticaj za promjenu politike sigurnosti. Bez obzira na značaj, veličinu ili ugroženostposlovne organizacije, valja imati na umu da politika sigurnosti koja uključuje i sve elemente tjelesne,tehničke i informacijske zaštite, mora proizlaziti iz poslovne politike tvrtke. Ne bi smjelo biti tako daposlovna politika sa svojom misijom, vizijom i ciljevima proizlazi iz politike sigurnosti jer je ondapromašen cjelokupni proces voñenja projekata zaštite. Zato svaka uspješna poslovna organizacijaprimjenjuje suvremene koncepte i ureñaje zaštite jer bi bez njih osnovno poslovanje ostalo previšeranjivo. Zašto sam tako siguran u prethodnu tezu? Zato što naglasak treba staviti na pojam „uspješnaposlovna organizacija“ jer u svoj poslovni uspjeh mora biti utkana uspješno voñena sigurnostpojedinca i svih poslovnih interesa kompanije. Pokazalo se da svaka ranjivost ima prije ili kasnije zaposljedicu neki štetan dogañaj. Ako to želimo izbjeći onda je najbolje da unutar poslovne organizacijeimamo zaposlene vlastite kadrove koji će zajedno s projektantom sustava sigurnosti znati definiratiprojektni zadatak jer se nisam susreo s takvim projektom i izvedenim i primijenjenim sustavom zaštitekoji bi u apsolutnom smislu eliminirao baš sve oblike potencijalnih ugrožavanja. To implicira da ćeinvestitor i korisnik sustava zaštite neke rizike morati svjesno prihvatiti.Kao što su projektanti odgovorni za izradu prosudbi ugroženosti i snimke postojećeg stanja sigurnosti,sigurnosne elaborate i definiranje projektnih zadataka i izradu projekata, tako investitor prilikomuvoñenja sustava zaštite mora imenovati svojeg ovlaštenog predstavnika za pravilno definiranjeopsega projekta i kasnije praćenje izvoñenja radova na uspostavi novog sigurnosnog sustava. Ako uvlastitoj organizaciji nema takvog stručnjaka sa specifičnim znanjima i vještinama, opet nije poželjnoda se sva kreativnost i u potpunosti „slobodne ruke“ prepuste isključivo projektantu pa se tom slučajumože angažirati vanjski konzultant za poslove sigurnosti, ili nadzornog inženjera koji će raditi uinteresu investitora. Bez obzira na prethodno navedeno, investitor i vlasnik moraju definirati odreñenerizike koje će smatrati prihvatljivima i odlučiti da zbog njih neće poduzimati nikakve mjere nitipostupke, isto kao što moraju jasno definirati rizike i štetne posljedice koje smatraju apsolutnoneprihvatljivima za svoje poslovanje. Naravno, svaki odgovoran investitor će procijeniti koje ćeneprihvatljive rizike pokušati smanjiti uvoñenjem mjera i sustava zaštite, a koje će pokušati prebacitina neku treću stranu, primjerice na osiguravateljske kuće s kojima će o tome sklopiti policu osiguranjaza pokriće definiranih štetnih posljedica. Još jedna uloga je predviñena za investitora i korisnika štopokazuje konkretan primjer.Projekti sustava zaštite predstavljaju poslovnu tajnu, što je logično zbog mogućih posljedica koje biotkrivanje projekta zaštite moglo imati na sigurnost štićenog poslovnog subjekta. Zato projekti sustavazaštite nisu sastavni dio neklasificirane dokumentacije koju čine svi ostali projekti prema propisima ogradnji poput arhitektonskog, grañevinskog, elektroinstalacijskog ili strojarskog projekta. Iako je tologično rješenje, praksa upravo vlasnicima i investitorima koji žele investirati u sustave sigurnostinameće još jedan dodatni zadatak – koordinaciju i usklañivanje projekta sigurnosti sa svim ostalimnabrojanim projektima. Praksa često pokazuje da se projektanti sustava zaštite pozivaju tek kada je sveM&S 8(2013) 667